PREDDIPLOMSKI STUDIJ INENJERSTVO

OKOLIA

6. semestar

EKSPLOATACIJA
MINERALNIH SIROVINA

Akademska godina 2016./2017.

Prof. dr. sc. Josip Mesec
1. 3. IENJERSKO-GEOLOKE ZNAAJKE STIJENA

1.3.1. Osnovni pojmovi

Lomovi su povrine fizikog diskontinuiteta stijenske mase, odnosno
unutranje granine povrine u stijeni.
Prema duini vektora kretanja blokova paralelno sa povrinom lomne plohe
razlikuju se pukotine (joint) kod kojih je kretanje zanemarivo, i rasjedi kod
kojih je ono toliko da se ne moe zanemariti.
Ova definicija je relativna i vezana je za veliinu promatranog podruja.
Pojam prslina (crack, fissure) je nedovoljno definiran i najee se koristi za
sitne pukotine.
Djeljivost je svojstvo stijenske mase da se pri djelovanju sila lake odvaja po
odreenim povrinama djeljivosti (blind joints), koje u velikoj veini
predstavljaju latentne pukotine.
Monolit je blok ogranien pukotinama koji ne sadri nikakve unutranje
granine povrine. On svojim oblikom i dimenzijama predstavlja jednu od
praktinih mjera ispucanosti stijenske mase.
1.3.1. Osnovni pojmovi
Pukotine se veoma esto pojavljuju u skupovima koji imaju neka zajednika
svojstva:

orijentaciju,
zajedniki pravac,
starost,
genetsku vezu i
slino.

Zbog nezavisnog razvoja razliitih kola postoji i vrlo raznolika

terminologija.
1.3.1. Osnovni pojmovi
Na promatranom podruju sve pukotine ine pukotinski sklop ili
pukotinsku mreu.

U geotehnici se udomaio pojam pukotinski sistem.

Grupa paralelnih pukotina je u originalnoj definiciji sistem.

Ovakav skup pukotina anglosaksonski autori veinom nazivaju serija ili set.

U zapadnoj literaturi sistem esto oznaava dva spregnuta seta konstantne

orijentacije.

Kod nas se dosta koristi pojam familija u smislu originalnog Seadwick-ovog

sistema ili sa suavanjem na skup paralelnih pukotina istog vremena
postanka, kinematike i podrijetla.
1.3.1. Osnovni pojmovi
Grupa pukotina koja je paralelna s jednim pravcem tvori snop.

Meunarodno drutvo za mehaniku stijena (Komisija za standardizaciju

laboratorijskih i terenskih ispitivanja) je kao najbolji openiti izraz koji
obuhvaa sve prekide u stijenskoj masi izabralo pojam diskontinuitet.

Prema duini vektora kretanja blokova paralelno s povrinom diskontinuiteta

razlikuju se pukotine kod kojih nije bilo vidljivog pomaka i rasjedi kod kojih
su bili pomaci od nekoliko centimetara do nekoliko metara.
1.3.1. Osnovni pojmovi
Pukotina je prekid geolokog kontinuiteta stijenske mase du koje nije bilo
vidljivih pomaka.

Pukotine mogu biti zatvorene, otvorene i ispunjene.

Pukotine paralelne uslojenosti, folijacija i kliva oznaavaju se terminima:

slojevitost, folijacija i diskontinuiteti paralelni odreenim tipovima klivaa.

Rasjed je lom ili zona loma du koje je bilo vidljivih pomaka. Zidovi su
esto sa strijama i polirani uslijed pomaka pri smicanju.

esto je stijena s obje strane rasjeda aterirana ili izmijenjena, to rezultira

pojavom materijala ispune kao to je na primjer brea ili glina. irina varira
od milimetra do stotine metara.
1.3.2. Znaajke osnovnog tektonskog sklopa u
stijenskim masama
Kada se definira pojam stijenske mase, govori se da je to sistem koji se
sastoji od "intaktne stijene" i diskontinuiteta.

Pod intaktnom stijenom podrazumijeva se neispucani stijenski blok, bez

defekata u strukturi i teksturi, omeen diskontinuitetima.

Diskontinuiteti u stijenskim masama su mjesta du kojih je dolo do

potpunog prekida meumolekularnih sila i potpunog gubitka kohezije.

Do potpunog gubljenja kohezije dolazi u procesima kada su naprezanja,

ijem je djelovanju stijenska masa bila izloena u procesu svog nastajanja ili
kasnijeg razvoja, preli granine vrstoe njene osnovne supstance,
mineralnog agregata.
1.3.2. Znaajke osnovnog tektonskog sklopa u
stijenskim masama
U geoloke uzroke pojave diskontinuiteta spadaju:

djelovanje tektonskih sila,

smanjenje volumena (kontrakcije) uslijed hlaenja magme,
skupljanje istaloenih masa uslijed suenja,
vlastita teina (na strmim kosinama),
rastereenje uslijed djelovanja erozije,
djelovanje temperaturnih promjena.
1.3.2. Znaajke osnovnog tektonskog sklopa u
stijenskim masama
U antropogene uzroke pojave pukotina spadaju:

oslobaanje naprezanja uslijed iskopa,

miniranje i slino.

Brojna istraivanja u stijenskoj masi pokazala su da diskontinuiteti u

stijenskoj masi nisu rasporeeni nasumce, ve da u njihovom prostornom
rasporedu postoji odreena zakonitost.

Na prvom mjestu postoje familije pukotina koje predstavljaju skup pukotina

iste orijentacije i najee iste geneze.
1.3.2. Znaajke osnovnog tektonskog sklopa u
stijenskim masama
Vie familija ine pukotinski sklop koji prevladava na odreenom
kvaziizotropnom podruju po parametru ispucanosti.

Kvaziizotropne zone po parametru ispucanosti (diskontinuiteta).

1.3.2. Znaajke osnovnog tektonskog sklopa u
stijenskim masama
Svojstva i znaajke diskontinuiteta zavise o veliini promatranog podruja.

Ova zakonitost se u konanosti odraava kao blokovska struktura stijenske

mase.

Generalni model ispucanosti (diskontinuiranosti) stijenske mase.

1.3.2. Znaajke osnovnog tektonskog sklopa u
stijenskim masama
U odnosu na veliinu promatranog podruja ispucanost se javlja kao
relativna kategorija.

Ako se diskontinuum prikazan na prethodnoj slici promatra kao veliko

podruje unutar velikih diskontinuiteta, tada se ta podruja mogu u
odreenim sluajevima smatrati kvaziizotropnim.

Stijenska masa u prirodi, promatrana kao realna sredina, u pravilu je:

ispucala ili diskontinuirana,

heteregona ili homogena,
anizotropna ili kvaziizotropna,
prednapregnuta ili slobodna.
1.3.2. Znaajke osnovnog tektonskog sklopa u
stijenskim masama
Diskontinuiranost, prirodna napregnutost, heterogenost i izo/anizotropija
predstavljaju opa fiziko-strukturna svojstva stijenske mase.

Prirodno stanje naprezanja u stijenskoj masi je zbog ispucalosti

diskontinuirano, to znai da u dvije bliske toke glavni naponi mogu biti
bitno razliiti po pravcu i veliini.

Razliiti stupanj oteenosti stijenske mase u raznim podrujima izaziva i

heterogenost u njenom fiziko-mehanikom ponaanju.

Postojanje familije pukotina, koje su orijentirane u odreenim pravcima

uvjetuje i anizotropiju stijenske mase.

Generalno promatrano ukoliko je u stijenskoj masi prisutno vie familija

pukotina s pukotinama na malim meusobnim razmacima i s loim
parametrima koji opisuju diskontinuitete, tada je deformabilnost stijenske
mase u odnosu na intaktnu stijenu vea a manja je i vrstoa na smicanje.
1.3.3. Kvantitativni opis diskontinuiteta
Za potrebe analiza tektonskog sklopa potrebno je diskontinuitete opisivati
tako da su njihova opisana svojstva itljiva i razumljiva svima koji se bave
inenjerskom geologijom, mehanikom stijena, geotehnikim projektiranjem,
miniranjem ili eksploatacijom vrstih mineralnih sirovina.

Meunarodno drutvo za mehaniku stijena (ISRM), jo je 1998. godine, u

okviru normizacije laboratorijskih i terenskih testova, u svom glasilu objavilo
preporuke za kvantitativni opis diskontinuiteta u stijenskim masama.

Uz neka manja poboljanja u metodici terenskih ispitivanja i statistike

obrade snimljenih podataka, te se preporuke i danas smatraju temeljnim za
kvantitativni opis diskontinuiteta.
1.3.3. Kvantitativni opis diskontinuiteta
Diskontinuiteti se opisuju slijedeim znaajkama:

orijentacija,
razmak,
postojanost ili perzistencija,
hrapavost stijenki,
vrstoa stijenki,
zijev,
materijal ispune,
filtracija,
broj familija,
veliina stijenskih blokova.
1.3.3. Kvantitativni opis diskontinuiteta
Orijentacija je poloaj diskontinuiteta u prostoru.
Definirana je maksimalnim nagibom ravnine diskontinuiteta mjerenog od
horizontalne ravnine () i smjerom pada, odnosno azimutom maksimalnog
nagiba mjerenog u smjeru kazaljke na satu od stvarnog sjevera do
horizontalne projekcije maksimalnog nagiba ().
Pravac pruanja diskontinuiteta je presjenica ravnine diskontinuiteta s
horizontalnom ravninom.
Za prikaz prostornog poloaja diskontinuiteta koriste se dva modela
osnovana na analizi presjenice ravnine ili presjecita pola normale na
ravninu diskontinuiteta, s polukuglom ( u inenjerskoj geologiji, geotehnici i
rudarstvu, prema meunarodnim
standardima, koristi se donja polukugla).
Presjenica ravnine diskontinuiteta
s polukuglom odreuje tzv.
"veliki krug", koji se u inenjerskoj
geologiji zove trasom diskontinuiteta.
Presjecite okomice povuene iz
sredita polukugle na ravninu diskontinuiteta (n) s platem polukugle,
odreuje "pol normale diskontinuiteta (Na).
1.3.3. Kvantitativni opis diskontinuiteta
Prikazivanje poloaja diskontinuiteta trasama ima velike prednosti kada se ne
radi o velikom broju diskontinuiteta i kada se razliitim bojama i debljinama
linija mogu oznaiti diskontinuiteti razliite geneze, razliiti sistemi ili
"familije" diskontinuiteta.
Jednako tako prikazivanje
diskontinuiteta trasama ravnina nema
alternative kada se iz dijagrama
ele oitati i neki drugi podaci koji su
relevantni u analizama tektonskog ili
strukturnog sklopa, na primjer
oblik i veliina stijenskog bloka
koji je ogranien diskontinuitetima, ili orijentacije presjenice (F s ) izmeu
dva diskontinuiteta pomou trasa njihovih ravnina K 1 i K2.
Iz istog dijagrama se moe oitati i prostorni kut koji zatvaraju ta dva
diskontinuiteta (), koji je jednak kutu izmeu njihovih polova normala N 1 i
N2 na velikom krugu u kojem se nalaze (N s).
Kutove 1 i 2 zatvaraju diskontinuiteti stijenskih masa s horizontalnom
ravninom.
1.3.3. Kvantitativni opis diskontinuiteta
Razmak izmeu diskontinuiteta je okomita udaljenost izmeu susjednih
diskontinuiteta.
Meusobni razmak susjednih diskontinuiteta kontrolira veliinu
individualnih blokova intaktne stijene.
Nekoliko familija diskontinuiteta na malom meusobnom razmaku stvaraju
uvjete male kohezije mase, a suprotno tomu, u sluaju velikog razmaka
nastaju uvjeti za meusobno ukljetenje stijenskih blokova.
Efektivna naprezanja inducirana miniranjem, mogu djelovati du odreenih
ravnina u stijenskoj masi (du diskontinuiteta) ili se prenose kroz itavu
stijensku masu.
U prvom sluaju, ponaanje stijenske mase je anizotropno, znai razliito,
ovisno o smjeru djelovanja naprezanja i orijentaciji i karakteristikama, za
zadani sustav, kritinih diskontinuiteta, dok je u drugom, ponaanje stijenske
mase kvaziizotropno jer se djelovanje efektivnog normalnog naprezanja
prenosi kroz cijelu stijensku masu, priblino u svim smjerovima podjednako.
1.3.3. Kvantitativni opis diskontinuiteta
Postojanost ili perzistencija diskontinuiteta predstavlja mjeru
rasprostranjenja diskontinuiteta u ravnini.
Ona se moe grubo kvantificirati ukoliko se promatra i odreuje kao duina
diskontinuiteta koja se moe pratiti na povrini.
Perzistencija, postojanost po pruanju i padu ili rasprostiranje diskontinuiteta
je jedan od najvanijih parametara u njihovom opisu, ali i parametar koji je ili
nemogue ili najtee mjeriti.
Stoga se gruba ocjena perzistencije diskontinuiteta najee daje na osnovi
poznavanja njihove geneze, a time i morfologije.
Uglavnom se sistemi ili familije diskontinuiteta razdvajaju izrazima kao to
su "postojan", "srednje postojan" i "nepostojan".
Srednje postojani diskontinuiteti odgovaraju slojevitosti, nepostojani
diskontinuitetima paralelnim klivau aksijalne ravnine, a postojani tenzijskim
pukotinama okomitim na lokalnu strukturnu os "b".
Obzirom na to da je perzistenciju diskontinuiteta teko odrediti, ona se
poistovjeuje s linearnom rasprostranjenosti koja se oznaava kao duina
diskontinuiteta.
1.3.3. Kvantitativni opis diskontinuiteta

Postojanost diskontinuiteta

Prema duini diskontinuiteta, mjereno i u smjeru njihovog pruanja i u

smjeru pada (ukoliko je to mogue), predloene su i grupe klasificiranih
veliina.

Opis postojanosti diskontinuiteta prema duini.

Opis postojanosti ili perzistencije Duina diskontinuiteta
Vrlo mala <1m
Mala 13m
Srednja 3 10 m
Visoka 10 20 m
Vrlo visoka > 20 m
1.3.3. Kvantitativni opis diskontinuiteta
Hrapavost stijenki diskontunuiteta, oznaava povrinske neravnine u
odnosu na srednju ravninu diskontinuiteta, a moe se okarakterizirati kao
valovitost i kao nejednakost malih dimenzija.
Prilikom pomaka stijenki diskontinuiteta jedne u odnosu na drugu,
valovitost e uzrokovati pojavu dilatacije, dok e i valovitost i nejednolikost
malih dimenzija utjecati na vrstou diskontinuiteta pri smicanju.
Svrha odreivanja hrapavosti je prelimininarna procjena ulaznih podataka za
proraun vrstoe diskontinuiteta na smicanje i proraun dilatacije.
Opis hrapavosti olakava odreivanje adekvatnih ulaznih podataka, naroito
kod diskontinuiteta bez ispune.
Za brzo i relativno tono terensko odreivanje hrapavosti izraene
koeficijentom ili indeksom hrapavosti (JRC "Joint Roughness
Coefficient"), slue njeni tipizirani oblici odnosno profili, slika 17.
Tipizirani profili odnose se na 10-centimetarsko mjerilo, ali se isto tako, na
odgovarajui nain, mogu transponirani i u metarsko, pa i vee.
1.3.3. Kvantitativni opis diskontinuiteta

Profili hrapavost stijenki

diskontinuiteta.
1.3.3. Kvantitativni opis diskontinuiteta
vrstoa stijenki diskontinuiteta na pritisak, vana je komponenta vrstoe
na smicanje i deformabilnost, naroito kod pukotina bez ispune gdje su
stjenke u izravnom kontaktu.

Mali pomaci kod smicanja individualnih pukotina izazvani sminim

naprezanjima unutar stijenske mase esto dovode do toga da se stvarna
naprezanja pojedinim mjestima diskontinuiteta pribliavaju ili prekorauju
vrstou na pritisak materijala stijenske pukotine.

Tada dolazi do loma neravnina, diskontinuiteti se zaglauju i njihova

vrstoa na smicanje se smanjuje.

Raspadanje utjee na stjenke diskontinuiteta vie nego na stijensku masu.

Posljedice raspadanju su mehanika dezintregacija i kemijska
dekompozicija.
1.3.3. Kvantitativni opis diskontinuiteta
Mineralne prevlake takoer imaju veliki utjecaj na vrstou smicanja
diskontinuiteta, osobito kada su stijenke glatke i plenarne.

vrstoa stijenki diskontinuiteta se naelno odreuje terenskim "in situ"

testiranjem Scmidt-ovim ekiem.

Metoda se osniva na broju i veliini odskoka Schmidt-ovog ekia kod

udaranja na povrinu diskontinuiteta.

Najmanji broj odskoka ekia odgovara najslabijim materijalima, to znai

i dovoljno izmijenjenim stjenkama diskontinuiteta, dok je najvei
karakteristian za neizmijenjene stjenke i tada se vrijednosti izraunate
tlane vrstoe pribliavaju vrstoi intaktne stijene.
1.3.3. Kvantitativni opis diskontinuiteta
Na osnovi mjerenih odskoka i Millerovog dijagrama izraunava se tlana
vrstoa stijene u MPa.

Za grubu ocjenu stupnja

tronosti stijenki diskontinuiteta i procjenu njihove
tlane vrstoe, kada se ne raspolae
Schmidt-ovim ekiem, postoje i druge terenske
metode.

vrstoa stijenki diskontinuiteta

se izraava u MPa, a predstavljena je odgovarajuim
koeficijentom vrstoe pukotina
(JSC "Joint Strenght Coefficient").
1.3.3. Kvantitativni opis diskontinuiteta
Zijev diskontinuiteta je okomiti razmak koji odvaja susjedne zidove
otvorenog diskontinuiteta pri emu je meuprostor ispunjen vodom ili
zrakom.

Na ovaj nain zijev je odvojen od irine ispune diskontinuiteta.

Veliki otvori mogu nastati: pomacima smicanja diskontinuiteta velike

hrapavosti i valovitosti, zbog vlanih pukotina, zbog ispiranja ili otapanja i
karstifikacije.

Prema zijevu, diskontinuiteti se klasificiraju u :

zatvorene zijeva < 5 mm,

otvorene zijeva > 5 mm.
1.3.3. Kvantitativni opis diskontinuiteta
Materijal ispune je onaj koji se nalazi izmeu susjednih stijenki
diskontinuiteta.

Materijal koji ispunjava zijev izmeu stijenki diskontinuiteta u pravilu je

slabiji od okolne stijene.

Tipini materijali ispune jesu pijesak, prah, glina, brea, kalcit, limonit i
dezintegrirana i rastroena stijena.

Okomiti razmak izmeu susjednih zidova diskontinuiteta naziva se irinom

ispune diskontinuiteta.

Zbog velike raznolikosti ispune diskontinuiteta, one pokrivaju iroko

podruje fizikalnog ponaanja posebno u pogledu vrstoe na smicanje,
deformabilnosti i vodopropusnosti.

irina podruja fizikalnog ponaanja zavisi od mineralnog sastava ispune,

veliine estica, stupnja konsolidacije, sadraja vode ivodopropusnosti,
prethodnih pomaka, hrapavosti zidova, irine, ispucanosti zidova stijene i
drugog.
1.3.3. Kvantitativni opis diskontinuiteta
Filtracija vode kroz stijensku masu potjee od toka vode kroz vodopropusne
diskontinuitete.

U sluaju sedimentnih stijena propusnost stijenskog materijala moe biti

znaajna.

Prognoza razine, puta i aproksimativnog pritiska vode mogu esto dati

upozorenje o stabilnosti. Neujednaene razine podzemnih voda mogu se
pojaviti u stijenskoj masi koja je ispresijecana nepravilnim strukturama.

Filtracija vode kod inenjerskih objekata moe imati i odreene posljedice.

Sputanje razine podzemne vode moe izazvati slijeganja, ili se uslijed
djelovanja hidrodinamskih sila remeti stabilnost kosina, a utjee i na
rezultate miniranja.
1.3.3. Kvantitativni opis diskontinuiteta
Broj familija diskontinuiteta odreuje veliinu deformacije stijenske mase,
a da pri tomu ne dolazi do loma intaktne stijene.

Utjecaj na stijensku masu dolazi do izraaja kod miniranja gdje broj familija
definira stupanj odlamanja.

Broj familija kao veliina moe biti dominantna za kosine u pogledu

generalne stabilnosti, a u sluaju velikog broja familija one mogu definirati
i nain loma.

Osobito se znaaj broja familija diskontinuiteta odraava u ocjeni

anizotropije ili kvaziizotropije stijenskih masa.
1.3.3. Kvantitativni opis diskontinuiteta
Veliina stijenskih blokova je izuzetno vaan indikator ponaanja stijenskih
masa.

Dimenzije stijenskih blokova odreene su razmakom diskontinuiteta,

brojem familija i postojanou (perzistenciji) diskontinuiteta.

Broj familija i njihova orijentacija odreuje oblike stijenskih blokova.

Kombinacija veliine bloka i meublokovske vrstoe smicanja odreuje

mehaniko ponaanje stijenske mase.

Efikasnost miniranja u kamenolomima ili cestogradnji u funkciji je prirodne

veliine bloka.

Veliina stijenskih blokova opisuje se ili njihovim prosjenim dimenzijama,

rasponom dimenzija, ili brojem diskontinuiteta koji presijecaju jedinicu
volumena stijenske mase.
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
Svrha inenjersko-geolokih istraivanja je odreivanje inenjerskog modela
kao osnove za odgovarajuu primjenu bilo u geotehnikom projektiranju,
rudarstvu i drugdje.
Inenjersko-geoloko modeliranje, osnovano je na vrlo razliitim terenskim
mjerenjima, laboratorijskim analizama uzoraka stijena i tla, kompleksnim
geofizikim istraivanjima i rezultatima istranog buenja, uz obradu podataka
primjenom metoda matematike statistike, teorije vjerojatnosti i analogije.
Osnova obrade rezultata terenskih i laboratorijskih istraivanja je njihovo
sintetiziranje, uzimajui u obzir razliite litofacijelne karakteristike stijena i
razvrstavanje stijenskih masa u komplekse po prevladavajuim tipovima i
karakteristikama stijenskih masa.
Odreivanje svih ulaznih podataka potrebnih za klasifikaciju stijenskih masa
provodi se postupcima koje preporuuje Meunarodno drutvo za mehaniku
stijena (ISRM "Suggested Methods for Quantitative Description of
Discontinuities, 1974" i drugi) ili su prikazani u literaturi (Hoek, 1995, 1999,
2001. godina; Goel, Singh, 1999. godina, i drugi.).
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
Definiranje inenjersko-geolokog modela

Inenjersko-geoloki model je obino definiran kao sistematski opis

stijenske mase, kao odraz njene prirode:

geneze,
teksture,
strukture i drugo,

stanja:

deformacije i ispucanosti,
okrenosti,
tronosti i
mehanikih svojstava stijena od kojih je izgraen (osnovne stijene i
stijenske mase u cjelini).
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
Taj se opis osniva na analizama, generalizaciji i kategorizaciji in situ
opaanja i mjerenja, kao i laboratorijskih ispitivanja, uz koritenje analogije
s drugim ispitivanim podrujima, slinih genetskih ili litolokih znaajki te
rezultata statistikih postupaka i analiza.

Kod toga je bitno da inenjersko-geoloki model sadri dovoljno numerikih

podataka jer ako moe izmjeriti ono o emu eli govoriti i izraziti to
brojano, onda neto i zna o tomu.

Svaki se inenjersko-geoloki model u vrstim stijenskim masama sastoji od

etiri osnovna dijela:

opisa i svojstava intaktnih stijena,

opisa i svojstava strukturno-tektonskog sklopa,
inenjersko-geoloke klasifikacije stijenskih masa,
ocjene moguih utjecaja egzogenih (prirodnih i antropogenih) faktora
tijekom specifinih dodatnih istraivanja, izgradnje ili eksploatacije.
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
Opis svojstava intaktnih stijena

Karakteristike intaktnih stijena, u inenjersko-geolokom modelu, izraene

su njihovim petrografskim karakteristikama, jednoaksijalnom (ili
triaksijalnom) vrstoom i Hoek-ovom materijalnom konstantom "mi".

Kod sedimentnih naslaga, petrografske karakteristike intaktne stijene ovise o

ambijentalnim karakteristikama bazena u kojem su stvarane.

O njima ovisi poloaj pojedinog litotipa u sedimentolokom profilu ili stupu,

geometrija i unutranja graa geolokih tijela, a o tomu i filozofija
uzorkovanja i interpretacije rezultata analiza fiziko-mehanikih svojstava
intaktnih stijena.
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
Litoloke karakteristike karbonatnih stijena se odreuju ili po klasifikaciji
Folka-a ili Dunham-a, a podloga su ne samo za opis intaktne stijene, ve i kao
pomo kod odreivanja Hoek-ove materijalne konstante "mi".
Kako je ve reeno, pojam intaktna stijena (intact rock) obuhvaa
nerazlomljene blokove, koji se, bez ikakvih defekata, nalaze izmeu
diskontinuiteta u tipinoj stijenskoj masi.
Ti stijenski fragmenti mogu biti u opsegu veliine od nekoliko milimetara do
vie metara, a njihovo ponaanje openito je kod vrstih, dobro ovrslih
sedimentnih, magmatskih i metamorfnih stijena elastino i izotropno.
Za njih je karakteristian nagli pad vrstoe (slom stijene) kad se prekorai
vrijednost graninog naprezanja.
Slabe sedimentne stijene mogu se slomiti prema elastoplastinom modelu,
pri emu se deformacija, neposredno prije sloma stijene nelinearno poveava.
Optereenje kod kojeg dolazi do sloma uzorka intaktne stijene odgovara
njenoj vrstoi, jednaksijalnoj ako se ispitivanja provode bez sprijeavanja
bonog irenja, odnosno triaksijalnoj, ako se ispitivanja provode u uvjetima
kontroliranih bonih pritisaka.
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
Uzorci za ispitivanje jednoaksijalne ili triaksijalne vrstoe su oblika valjka
standardnog promjera 50 mm, visine 100 mm (openiti uvjet u mehanici
stijena je da visina uzorka mora biti dvostruko vea od promjera valjka) i
moraju biti orijentirani okomito na bilo koju povrinu diskontinuiteta u
stijeni (po mogunosti na slojevitost).
Jednoaksijalna tlana vrstoa ispituje se i kod odreivanja upotrebljivosti
(kakvoe) tehniko-graevnog kamena, ali na probnom tijelu oblika kocke
dimenzija 5 x 5 x 5 cm.
Izmeu rezultata ispitivanja jednoaksijalne vrstoe uzoraka oblika valjka i
kocke standardnih dimenzija nema potpune korelacije, tako da se grubo
uzima da je jednoaksijalna vrstoa odreena na valjku oko 1/2 do 2/3
jednoaksijalne tlane vrstoe odreene na kocki.
Hoek-ova materijalna konstanta "m i" je ovisna o strukturi i teksturi intaktne
stijene, a laboratorijski se moe odrediti samo triaksijalnim odreivanjima
tlane vrstoe.
Obzirom na to da tih ispitivanja openito ima malo, pribline vrijednosti "m i"
se najee ocjenjuju prema tablici , koju je predloio Hoek (1995. godina).
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
Odreivanje Hoek-ove materijalne konstante.
PROSJENA VELIINA ZRNA
TIPOVI VRSTA STIJENA
velika srednja mala vrlo mala
konglomerati pjeenjaci siliti ejlovi
klastine
22 19 9 4
sedimentne
bree vapnenci mikr. vapn.
neklastine
20 10 8
mramori hornfelsi kvarciti
bez folijacije
9 19 24
migmatiti amfiboliti milonit
metamorfne slaba folijacija
30 25-31 6

gnajs kriljavci filiti glin.krilj.

jaka folijacija
33 4-8 10 9

graniti rioliti opsidijan

svijetle
33 16 19
gabro doleriri bazalti
eruptivne tamne
27 19 17
ekstrutivne aglomerati bree tufovi
piroklastine 20 18 15
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
Opis i svojstva strukturno-tektonskog sklopa

Kako je to ve reeno, u promatranom podruju, svi diskontinuiteti ine

"tektonski sklop" koji se nadalje sastoji od nekoliko paralelnih "sistema" ili
"familija" diskontinuiteta.

Dio diskontinuiteta u stijenskim masama nastaje za vrijeme nastanka stijena,

a dio kasnije, pod utjecajem tektonskih pokreta.

Karakteristike diskontinuiteta koji se formiraju u vrijeme nastanka stijenskih

masa ovise o ambijentalnim uvjetima stvaranja klastinih i karbonatnih
sedimentnih kompleksa, odnosno temperaturnim uvjetima i uvjetima
pritisaka kod stvaranja magmatskih i metamorfnih kompleksa.

Zbog toga to se formiraju ve u vrijeme nastanka stijenskih masa, ti se

diskontinuiteti nazivaju p r i m a r n i m.
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
U prirodi su sve stijene, pa i najmlae, pod utjecajem tektonskih pokreta
deformirane, borane i raspucale.

U svakoj tektonskoj fazi moe nastati itav skup s e k u n d a r n i h

diskontinuiteta, ija je orijentacija ovisna o orijentaciji regionalnog stresa te
tektonske faze i odgovarajueg elipsoida deformacija koji je za nju
karakteristian.
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
Primarni diskontinuiteti

Slojevitost kod sedimentnih stijenskih masa

Slojevitost kao teksturni pojam u sedimentologiji i kao primarni
diskontinuitet u inenjerskoj geologiji nastaje za vrijeme taloenja ili odmah
nakon njega, kompleksnim dijagenetskim i eventualno katagenetskim
(epigenetskim) procesima.
Sloj je geoloko tijelo, koje je od ostalih sedimenata u krovini i podini
odvojeno diskontinuitetom uvjetovanim promjenom granulometrijskog ili
mineralnog sastava, promjenom litolokog sastava, orijentacijom ili
slaganjem sastojaka, prekidom sedimentacije i drugo.
U tom sluaju, kada je sloj od podine i krovine odvojen diskontinuitetom,
govorimo o vanjskoj ili eksternoj slojevitosti.
U prirodi su sve stijene, pa i najmlae, pod utjecajem tektonskih pokreta
deformirane, borane i raspucale.
U svakoj tektonskoj fazi moe nastati itav skup s e k u n d a r n i h
diskontinuiteta, ija je orijentacija ovisna o orijentaciji regionalnog stresa te
tektonske faze i odgovarajueg elipsoida deformacija koji je za nju
karakteristian.
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
Skupina slojeva jednog ciklusa ponavljanja zove se sekvenca, a ritmiko
redanje triju ili vie litoloko, teksturno i genetski razliitih slojeva naziva
ciklikom sedimentacijom ili ciklikom slojevitosti.

Unutranja ili interna slojevitost je strukturna i teksturna znaajka koja se

motri unutar jednog sloja, kao to su laminacija, kosa slojevitost (planarna
ili koritasta), valovita slojevitost, leasta slojevitost, gradacijska slojevitost i
drugo.

O ambijentalnim uvjetima taloenja ovise i debljina sloja i slojeva (varira u

irokim granicama i vertikalno i lateralno), njihovo rasprostranjenje u
prostoru ili "duljina" (kod litolokih lanova marinskih depozicijskih
sredina vrlo velika i velika, kod litolokih lanova nastalih u fluvijatilnim
ambijentalnim uvjetima slabije izraena i manja) te hrapavost i vrstoa
stijenki diskontinuiteta.
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
Luenje i folijacija
Luenje je karakteristika magmatskih stijena koje nastaje u tijeku hlaenja i
kristalizacije magme kada dolazi i do njenog stezanja sa smanjenjem
volumena ovrsle stijene u odnosu na primarni volumen taljevine.
Kristalizacijom magme i smanjivanjem ope temperature okoline, izazvano
stezanje stijenske mase uvjetuje postanak pukotina stezanja (tenzijske
pukotine), du kojih se odvajaju odreeni, vei ili manji stijenski blokovi.
U sluaju ravnomjerne raspodjele tenzijskih naprezanja u svim smjerovima
izdvojeni blokovi stijena imaju kuglast oblik pa taj tip luenja i zovemo
kuglastim, dok je u trodimenzionalnom polju s razliitim unutranjim
naprezanjima u tri glavna smjera (elipsoidalni model) luenje
paraleopipedsko, bankovito do ploasto ili stubasto.
Paralelno svrstavanje mineralnih sastojaka, kod metamorfnih stijena,
uvjetovano regionalnim stresom, zove se folijacija.
Folijacija u kojoj su tinjci (biotit, muskovit, sericit i klorit) paralelno svrstani
odlikuje se odlinom kalavosti du povrina njihovog paralelnog slaganja
(glatki i skliski diskontinuiteti).
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
Sekundarni diskontinuiteti

Sekundarni diskontinuiteti su epigenetski, nastali djelovanjem tektonike.

Odmah treba napomenuti da u prirodi nema sluajnih diskontinuiteta, ve

su svi genetski odreeni smjerom regionalnog naprezanja i stanjem
naprezanja u stijenskim masama u pojedinim tektonskim fazama.

Orijentacija diskontinuiteta u prostoru nije sluajna, nego ovisi o orijentaciji

elipsoida deformacije odreene tektonske faze odnosno, tektonskih osi.
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
itav makrotektonski sklop kod toga mora odgovarati regionalno-tektonskoj
slici i regionalnim morfotektonskim karakteristikama irih podruja.

Shematski blok-dijagram koji prikazuje odnos regionalnog naprezanja i

poloaj diskontinuiteta osnovnog tektonskog sklopa (a) i promjena karaktera
diskontinuiteta s promjenom smjera regionalnog naprezanja, na primjeru
Maslenike antiklinale (E. Prelogovi et all., 1995.godina).
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
U jednoj tektonskoj fazi mogu se teoretski stvoriti slijedee familije
diskontinuiteta:

meuslojni (intraslojni) kliva, odnosno diskontinuiteti koji su

paralelni slojevitosti,
diskontinuiteti paralelni klivau aksijalne ravnine borane strukture,
pukotine okomite na lokalnu ili regionalnu strukturnu os b,
reversni ili gravitacijski rasjedi sa subvertikalnom a-lineacijom,
smini (transkurentni) rasjedi sa subhorizontalnom a-lineacijom,
peraste tenzijske pukotine uz rasjede,
tenzijske pukotine okomite na smjer maksimalne tenzije,
relaksacijske pukotine okomite na smjer maksimalne kompresije.
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
Meuslojni i intraslojni klizni diskontinuiteti nastaju tijekom boranja, kada
izmeu pojedinih slojeva ili unutar pojedinih slojeva dolazi do
diferencijalnog meuslojnog kretanja.

Slojevitost i meuslojni diskontinuiteti su osnovni za definiranje svih ostalih

elemenata tektonskog sklopa.

Obino im je hrapavost definirana postojanjem odreenih sedimentolokih

tekstura ("ripple marks", tragovi teenja, utiskivanja, vuenja i drugog).

U krilima bora s normalnom sukcesijom slojeva po starosti, meuslojni

diskontinuiteti imaju odlike reversnog kliznog klivaa, ijim nastajanjem se
mogu unititi elementi primarne sedimentne hrapavosti na povrinama slojeva
tako da diskontinuiteti koji im odgovaraju postaju zaglaeni ili glatki.

Diskontinuiteti paralelni klivau aksijalne ravnine borane strukture, nastaju

za vrijeme maksimalnih deformacija, a njihova presjenica sa slojevitosti
odreuje smjer lokalne ili regionalne strukturne osi b plikativne strukture.
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
Diskontinuiteti paralelni klivau aksijalne ravnine su klizni i reversni, obino
ravni i glatki.
Ukoliko u mlaim tektonskim fazama mijenjaju karakteristike zbog promjena
smjera regionalnog stresa, mijenja im se i morfologija.
Duljina diskontinuiteta ovog sistema je vrlo varijabilna, ali najee sijee
cijele pakete naslaga, a u pojedinim sluajevima mogu biti i dominantni
diskontinuiteti u stijenskim masama.
Openito, pojave znatno vee izraenosti diskontinuiteta paralelnih aksijalnoj
ravnini u odnosu na slojevitost, poznata je kod masivnih stijena.
Diskontinuiteti okomiti na lokalnu strukturnu os b su tenzijski, po
morfologiji najee hrapavi, duljina im je ograniena na jedan do nekoliko
slojeva, a njihov meusobni razmak je obino jednak ili neto vei od
razmaka izmeu diskontinuiteta paralelnih aksijalnoj ravnini.
Kod promjene regionalnog stresa vrlo esto prelaze u smine
(transkurentne) rasjede kada im se bitno mijenja i geotehniki znaaj i
morfologija.
Slojevitost, diskontinuiteti paralelni klivau aksijalne ravnine i pukotine
okomite na regionalnu (ili lokalnu) strukturnu os "b" ine "osnovni tektonski
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
Reversni rasjedi i smini (transkurentni) rasjedi sa subhorizontalnim
kretanjima tektonskih blokova nastaju u fazi sloma regionalne borane
strukture ili kada osi regionalnog stresa u nekoj od mlaih tektonskih faza
mijenjaju poloaj i orijentaciju.

Kod toga treba napomenuti da smini (transkurentni) rasjedi esto imaju

znatno manju uestalost, ali esto vee geotehniko znaenje od
diskontinuiteta osnovnog tektonskog sklopa.

Perzistencija im je vea, a ispune esto ini zdrobljeni stijenski materijal

pomijean s glinom (tektonske zone).
U svim tektonskim fazama, ne moraju se stvoriti svi nabrojeni diskontinuiteti.

Ono to je za postojei tektonski sklop bitno, to je da su geneza i morfoloka

obiljeja diskontinuiteta meusobno povezani, te da se diskontinuiteti u
njemu rasporeuju pravilno, sukladno regionalnom (ili lokalnom)
naprezanju koji je u prostoru bio aktivan ili je jo uvijek aktivan.
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
Karakteristike tektonskog sklopa i njegova analiza moraju biti usklaeni s
preporukama ISRM vezanim za kvantitativni opis diskontinuiteta.

Inenjersko-geoloka klasifikacija stijenskih masa

Inenjersko-geoloka klasifikacija stijenskih masa izraena je najee

klasifikacijskim podacima prema dijelu "RMR" klasifikacije
BIENIAWSKOG ili dijelu "Q" klasifikacije BARTON-a, LIENDE-a i
LUND-a, do odreivanja "Geolokog indeksa vrstoe" ("Geological
Strenght Indeks" - "GSI", Hoek, 1995. godina).
INENJERSKO GEOLOKA
GSI
Prema SVOJSTVA
Geolokom < 20 Vrlo slabe stijenske mase
indeksu vrstoe,
GSI, stijenske mase 20 - 40 Slabe stijenske mase
su openito 40 60 Povoljne stijenske mase
podijeljene u 60 80 Dobre stijenske mase
5 skupina.
> 80 Vrlo dobre stijenske mase
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
RMR - klasifikaciju (Rock Mass Rating) ili geomehaniku klasifikaciju
stijenskih masa razvio je Bieniawski 1973; 1979; 1989. godine, kao podlogu
za geotehniko projektiranje u tunelogradnji.

Romana je 1985. godine, RMR- klasifikaciju prilagodio i za potrebe

ocjene stabilnosti kosina (SMR-klasifikacija - Slope Mass Rating), a
Hoek 1995. godine, iz geomehanike klasifikacije izdvojio dio ulaznih
parametara, koji karakteriziraju stijenske mase, bez uea projektnih
elemenata tunela ili poloaja kosina i bez uea stanja naprezanja
(orijentacije tektonskog sklopa i utjecaja podzemne vode), koji je nazvao
geolokim indeksom vrstoe stijenskih masa (GSI - Geological
Strength Index).

Ova je klasifikacija vana poglavito zbog toga jer su njeni rezultati, jedan
od ulaznih podataka za empirijsko odreivanje vrstoe stijenskih masa
(Hoek i Brown, 1980. godina; Hoek, Wood, Shah, 1992. godina), kao dijela
integralne metode projektiranja u geotehnici (Stojkovi, 1986, 1991.
godina; Hoek i ostali., 1995, 1999. godina; Stani i ostali., 1999. godina) i
rudarstvu (Braun, 1999. godina).
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
RMR-klasifikacija stijenskih masa temelji se na bodovanju odreenih
est parametara, koji se mogu odrediti opaanjima i mjerenjima na
izdancima stijena, mjerenjima na jezgri buotina i jednoaksijalnim i
triaksijalnim analizama tlane vrstoe.

To su:

jednoaksijalna (triaksijalna) tlana vrstoa osnovne stijene

indeks kvalitete jezgre (RQD - Rock Quality Design)
razmak izmeu diskontinuiteta (pukotina)
stanje diskontinuiteta (duina, zijev, hrapavost, ispuna, rastroenost
stijenki),
stanje podzemne vode,
orijentacija diskontinuiteta (poloajni elementi tektonskog sklopa
stijenskih masa).
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
Vrijednosti, dobivene analizama, mjerenjem ili opaanjem u okviru svakog
od navedenih parametara, svrstavaju se u pet kvalitativno-kvantitativnih
podruja, prema kojima se boduju.

Suma bodova selektiranih parametara za odreivanje GSI ili svih

parametara, na primjer kod odreivanja podgradnih sustava i sklopova u
tunelogradnji, indikator su kvalitete stijenskih masa.

Bieniawski je 1989. godine obznanio praktine dijagrame, kojima se

stijenske mase boduju za jednoaksijalnu tlanu vrstou i indeks kvalitete
jezgre, RQD.
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
Razmak pukotina odreuje se mjerenjem mjernom trakom okomito na
pukotine, na uzorku deset puta veem od procjenjenog razmaka.

Za bodovanje stijenskih masa prema razmaku diskontinuiteta ISRM-a daje

svoje preporuke (Suggested Methods for the Quantitativ Description of
Discontinuities in Rock Masses, ISRM 1978. godina), prema dijagramu.

Bodovanje stijenskih masa

prema razmaku diskontinuiteta

Bodovanje stijenske mase

1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
Q-klasifikacija stijenskih masa temelji se na numerikoj procjeni
(bodovanju) slijedeih est parametara:

RQD - indeks kvalitete jezgre (Rock Quality Design),

Jn - broj skupova diskontinuiteta,
Jr - indeks hrapavosti diskontinuiteta,
Ja - indeks alteracije diskontinuiteta,
Jw - faktor redukcije za pukotinsku vodu,
SRF - faktor redukcije naprezanja.
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
Ovi se parametri, prema svojim kvalitativnim ili na terenu izmjerenim
svojstvima ocjenjuju i boduju, a kvaliteta stijenske mase odreuje iz
dobivenih bodova za svaki pojedinani parametar prema formuli:
Q = (RQD/Jn) (Jr/Ja) (Jw/SRF) (1)
Kako se lako razabire, formula za proraunavanje veliine Q je prikazana u
obliku tri faktora, koji svaki ima odreeno znaenje.
Prvi lan navedene jednadbe, (RQD/Jn) ukazuje na ukupno strukturno-
teksturne karakteristike stijenskih masa i na pribline veliine stijenskih
blokova.
Drugi lan, (Jr/Ja) daje podatke o meublokovskoj posminoj vrstoi, kod
ega je indicirano da izraz tg-1(Jr/Ja), priblino daje relativnu veliinu
posmine vrstoe diskontinuiteta.
Trei lan (Jw/SRF), definira aktivni pritisak, koji predstavlja optereenje
rastresene zone pri prolazu kroz rasjedna podruja, zdrobljene stijenske mase
s glinom, naprezanje kod zdravih, kompetentnih stijena ili bujajue
optereenje kod plastinih stijenskih masa.
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
Mogua vrijednost za Q, varira priblino od 0,001 do oko 1000, te se
njome moe teoretski, oznaiti oko 300.000 razliitih geolokih stanja
stijenskih masa; od potpuno zgnjeenog tla do intaktne stijenske mase.

U inenjersko-geolokim istraivanjima sa svrhom odreivanja fiziko-

mehanikih svojstava stijenskih masa, terenska snimanja treba
programirati i izvoditi tako, da se nakon dovrenja laboratorijskih ispitivanja,
stijene mogu klasificirati i po RMR i po Q- klasifikaciji, jer, iako se
ulazni podaci razlikuju u nekim bitnim elementima (na primjer Q-
klasifikacija ne uzima u obzir analize tlane vrstoe), postoji statistika
korelacijska veza izmeu navedenih klasifikacija izraena jednadbom
(Bieniawski, 1989):

RMR = (9 ln Q) + 44 (2)

Postojanje korelacijske veze, izraene ovom jednadbom, potvreno je

prilikom istraivanja i projektiranja niza krupnih infrastrukturnih objekata u
Hrvatskoj (autoceste, tuneli mostovi i dr.).
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
Za usporeivanje rezultata odreivanja geolokog indeksa vrstoe (GSI)
prema RMR-klasifikaciji, od Q-klasifikacije uzimaju se samo prva dva
faktora, tako da se s GSI geomehanike klasifikacije, po istoj jednadbi,
usporeuje vrijednost

Q' = (RQD/Jn)(Jr/Ja) (3)

vrijedi, prema tomu, korelacijski odnos izraen formulom (HOEK,

1995.godina):

RMR = (9 ln Q') + 44 (4)

Sonmez i drugi, dali su 2003. godine praktinu procjenu vrijednosti GSI-a u

ovisnosti o stanju stijenske mase.
1.3.4. Modeliranje inenjersko-geolokih znaajki stijena i
stijenskih masa
Ocjena moguih utjecaja egzogenih procesa

Prirodni egzogeni procesi koji se oekuju u stijenskim masama, poglavito se

odnose na dubinu, intenzitet i karakteristike povrinskog troenja kojim se
mijenjaju fiziko-mehanike karakteristike stijenskih masa.

Zona intenzivnog, osobito kemijskog troenja, zahtijeva i poseban tretman

kod projektiranja.

Relevantni preliminarni podaci o dubini zone troenja (ili zona troenja)

mogu se dobiti geofizikim istraivanjima, a konani podaci korelacijom
rezultata geofizikih istraivanja i istranog buenja.
1.3.5. Sadraj inenjersko geolokih istraivanja
Inenjersko-geoloka istraivanja moraju udovoljiti zahtjevima struke za
koju se izvode.

Temelj za njihovu uspjenu primjenu je definiranje adekvatnog i

vjerodostojnog inenjersko-geolokog modela.

U tu svrhu inenjersko-geoloka istraivanja obuhvaaju:

odreivanje diskontinuiteta osnovnog strukturnog sklopa i snimanje

njihove orijentacije i morfologije,

inenjersko geoloko kartiranje odnosno snimanje inenjersko-

geolokih podataka koji su potrebni za klasifikaciju stijenskih masa
prema "RMR" i "Q" klasifikaciji,

na osnovi petrografskih karakteristika pojedinih litotipova ocijeniti

vrijednosti Hoek-ove materijalne konstante za svaki litotip,

odreivanje kvaziizotropije ili anizotropije stijenskih masa,

1.3.5. Sadraj inenjersko geolokih istraivanja
izradu strukturnih istranih buotina s kompleksnim, izmeu
ostalog, inenjersko- geolokim kartiranjem jezgre buotina, s
odreivanjem postotka izvaene jezgre, karakteristikama intaktne
stijene, RQD, FF, nagiba i karakteristika diskontinuiteta radi
korelacije s podacima snimljenim na otvorenim izdancima,
uzimanjem uzoraka za odreivanje fiziko-mehanikih svojstava
intaktne stijene, ocjenom hrapavosti stijenki diskontinuiteta JRC u
10-cm mjerilu, ocjenom vrstoe diskontinuiteta JSC u 10-cm
mjerilu, stupnja tronosti intaktnih stijena i drugo,
statistiku obradu rezultata istraivanja sa svrhom odreivanja
raspona vrijednosti pojedinih snimanih parametara koji su u
granicama normalnih oekivanja,
zoniranje stijenskih masa prema njihovim inenjersko-geolokim i
geotehnikim znaajkama,
sintezu rezultata izraenu kroz inenjersko-geoloki model zadanog
i/ili zadanih objekata,
grafiki prikaz inenjersko geolokog modela na situacijskoj karti i
vertikalnim profilima.