Preddiplomski sveuilini studij Sanitarno inenjerstvo

Povezanost izmeu
unosa biljnih vlakana i
bolesti
Studenti: Lucija Larma
Anika Lorencin Puci
Kolegij: Higijena prehrane
Mentor: doc. dr. sc. Sandra Pavii eelj

Rijeka, studeni 2016.

TO SU BILJNA VLAKNA?

sloene su mjeavine tvari koje se sastoje od raznih polisaharida - celuloze,

biljnih smola, pektina, agara, gume, hemiceluloze
neophodnost biljnih vlakana u odravanju normalne funkcije probavnoga
trakta
usporavaju pranjenje eluca, daju osjeaj sitosti, poveavaju volumen
stolice i djeluju na vrijeme prolaza hrane kroz debelo crijevo, smanjuje
potrebu inzulina tako da poboljava regulaciju glukoze kod dijabetiara,
sniavaju lipide i kolesterol u krvi
prehrana siromana biljnim vlaknima povezana je s bolestima srca, rakom
debeloga crijeva i rektuma, proirenim venama
biljna vlakna VS rak debelog crijeva
 Topiva i netopiva biljna vlakna
Zobene pahuljice - vie topivih biljnih vlakana
Penine mekinje - vie netopivih biljnih vlakana
Zeleno povre i itarice - dobri izvori celuloze
itarice i drugi prehambeni proizvodi od cijelog zrna najvei sadraj hemiceluloze
Mahunarke i proizvodi od zobi izvor biljnih smola
Jabuke i limunasto voe velikih sadraj pektina
25-45g/dan
PRERAENA HRANA

Biljna vlakna su dio pravilne i potpune ishrane i neophodan su izvor dobre i

zdrave prehrane
Preraena hrana ima malu koliinu biljnih vlakana

Smanjenje uinkovitosti probavnog trakta

Bijelo brano i ria

DJELOVANJE BILJNIH VLAKANA KOD
POREMEAJA I BOLESTI
Biljna vlakna smanjuju vrijeme prolaska kroz crijeva i na taj nain se
smanjuje kontakt sluznice debelog crijeva i tetnih tvari u stolici
Fermentacija pod utjecajem crijevne mikroflore
Sprjeavanje sranih bolesti i ateroskleroze krvnih ila smanjivanjem
kolesterola
eerna bolest vezivanjem vode i zarobljivanjem glukoze
BILJNA VLAKNA I RAK DEBELOG CRIJEVA
U ENA
1970. engleski lijenik dr. Denis Burkitt
Ispitanici: 100 000 ena starosti 30-55.godina
Mjesto: Amerika
Vrijeme: 16 godina
Upitnik: Koliko esto konzumiraju koju prehranu?!
Cilj: postoji li povezanost izmeu unosa vlakana i raka debelog crijeva
Rezultati: ene koje koriste vie biljnih vlakana su starije, nisu puile cigarete
i bavile su se tjelesnom aktivnou te uz to su manje konzumirale crveno
meso i alkohol
Mnoge studije su dokazale da masa koju stvaraju biljna vlakna apsorbiraju i
razgrauju kiseline i tako smanjuju opasnost od pojave raka
BILJNA VLAKNA I RAK DEBELOG CRIJEVA
U MUKARACA
1986. godine
Ispitanici: mukarci starosti 40-50.god.
Mjesto: Nizozemska
Vrijeme: 13. godina
Upitnik: Koliko esto su obino imali stolicu?
Cilj istraivanja: da li unos dijetalnih vlakana moe utjecati na peristaltiku, zatvor
i rak crijeva
Rezultati: povean omjer rizika za rak debelog crijeva kod mukaraca koji su
prijavili potrebe pranjenja crijeva 1-2 puta dnevno, u usporedbi s jednom dnevno
Nakon istraivanja procijenjen je unos vlakana, a iznosi 27.3g/dan
Rezultati ne potvruju hipotezu Burkitta
Zakljuno mukarci koji su imali este stolice, imali su vei rizik raka debelog
crijeva i rektuma, ali nije bilo dokaza o utjecaju modifikacije po unosu vlakana
UTJECAJ BILJNIH VLAKNA NA MRAVLJENJE

Namirnice koje su bogate vlaknima imaju malo masnoa i kalorija

Biljna vlakna usporavaju razgradnju hrane u elucu i crijevima te tako imamo
dui osjeaj sitosti
ako pretjeramo s konzumiranjem hrane bogatom biljnim vlaknima moemo
osjetiti nadutost, greve, moemo dobiti dijareju i sl.
BILJNA VLAKNA ZDRAVA PREHRANA
Biljna vlakna od velike su vanosti za funkcioniranje cijelog organizma i
imaju povoljan utjecaj na mnoga oboljenja suvremenog ovjeka
Stope incidencije raka debelog crijeva su visoke u Sjevernoj Americi i Europi,
a znatno nia u Aziji i Africi (prehrambene navike)
stanovnitvo educirati o pravilnoj prehrani te im dati saznanja koliku veliku
ulogu biljna vlakna imaju u naim organizmima
Prije vie od 2.000 godina, Hipokrat je rekao da sve bolesti poinju u
crijevima
Istraivanja u proteklih dvadeset godina pokazuju da su zdrava crijeva
presudna za cjelokupno zdravlje
Zapravo mnogi dananji znanstvenici vjeruju kako e podravanje zdravlja
crijeva biti jedan od najvanijih ciljeva medicine 21. stoljea