SINTAGMA

POJAM SINTAGME
• Sintagma je organizovan skup riječi koji označava jedan
pojam i koji ima jednu službu u rečenici.
Svaka sintagma se sastoji od jednog glavnog člana i
jednog ili više zavisnih članova, koji imaju službu atributa
i bliže određuju značenje glavnog člana.

• Ona riječ bez koje rečenica gubi smisao jeste glavni član
sintagme.
PRIKAZIVANJE sintagme
• Primjer:
sintagma

• Poznatiamerički
Poznati američki glumac
glumac je predstavio novi film.

Zavisni članovi sintagme glavni član sintagme

predstavlja leksičko jezgro zato što se za njega vezuju zavisni članovi i zato što se prema njegovo vrsti
odredjuje i vrsta sintagme.
Zavisni ČlaNOvi sintagme
• a) Jedni stoje ispred glavnog člana i predstavljaju njegove specifične odredbe – pridjev za
imenicu ili prilog za pridjev.

• b) Drugi stoje iza glavnog člana i mogu imati funkciju odredbe ili dopune. Takvi zavisni članovi su
najčešće imenske riječi (imenice, zamenice, pridevi i brojevi) ili sintagme u zavisnom padežu.

• Na primjer:
• Milan je ljepši od mene.

• U ovoj rečenici, zavisni član sintagme “ljepši od mene” je lična zamjenica ja u genitivu jednine
(mene) sa prijedlogom od, a stoji iza glavnog člana.
 Vrste sintagmi

ZAVISNO OD TOGA KOJOJ VRSTI RIJEČI PRIPADA GLAVNI ČLAN,

SINTAGME SE DIJELE NA:

IMENIČKE
- GLAVNI ČLAN IMENICA
PRIDJEVSKE
- GLAVNI ČLAN PRIDJEV
PRILOŠKE
- GLAVNI ČLAN PRILOG
GLAGOLSKE
- GLAVNI ČLAN GLAGOL
 IMENIČKA SINTAGMA
• Glavni član je imenica, a zavisni članovi imaju funkciju atributa i mogu se nalaziti ispred, iza ili i
ispred i iza glavnog člana.

• Atributi koji se nalaze ispred glavnog člana su najčešće pridjevi, pridjevske zamjenice i pridjevske
sintagme, na prijmer:

• – Milan je dobio plavu vunenu kapu.

• Atributi koji se nalaze iza glavnog člana su najčešće imenice u nekom zavisnom padežu (sa
prijedlogom ili bez njega) i imeničke sintagme, na prijmer:

• – On je kupio pitu sa višnjama.

• Atributi se mogu nalaziti istovremeno ispred i iza glavnog člana, na primer:

• – Vesna je napravila prelepu tortu od jagoda.

• Imeničke sintagme u rečenici mogu imati službu subjekta ( Lijepa devojka sjedi na
klupi), objekta ( Amer je nacrtao veliki crtež), imenskog dijela predikata ( On je vrijedan radnik)
i priloške odredbe ( Okrečio je sobu prošle nedjelje).
 PRIDJEVSKA SINTAGMA
• Glavni član je pridjev, a zavisni članovi se mogu nalaziti ispred ili iza glavnog člana.

• Zavisni članovi koji se nalaze ispred glavnog člana su najčešće prilozi.

• Na primjer:

• – Vesna je izuzetno lijepa.

• Zavisni članovi koji se nalaze iza glavnog člana mogu biti imenice sa preijdlogom, zamjenice ili
imeničke sintagme.

• Na primjer:

• – Amra je slatka kao med.

• Pridjevske sintagme u rečenici mogu imati službu atributa u okviru subjekatskog ( Veoma lijepa
glumica igra glavnu ulogu.) i objekatskog skupa riječi ( Volim vrlo slatke palačinke.), priloške
odredbe ( Oni su otišli u neobično lijep restoran.) i imenskog dela predikata ( Ovaj film je zaista
interesentan.) .
 Priloška sintagma
• Glavni član je prilog, a zavisni članovi se mogu nalaziti ispred ili iza glavnog
člana.

• Zavisni članovi koji se nalaze ispred glavnog člana su najčešće prilozi.

• Na primjer:
– Hodala je veoma sporo.

• Zavisni članovi koji se nalaze iza glavnog člana mogu biti imenice, imeničke
zamjenice i imeničke sintagme.

• Na primjer:
– Odvezao se daleko od grada.

• Priloške sintagme u rečenici imaju službu priloških odredbi za mjesto, način

ili količinu.
 GLAGOLSKA SINTAGMA
• Glavni član je glagol u infinitivu, glagolskom prilogu prošlom ili glagolskom
prilogu sadašnjem, a zavisni članovi imaju funkciju objekta ili priloške
odredbe.

• Na primjer:
– Smijala se gledajući moj crtež.

• Glavni član glagolske sintagme je glagol u neličnom glagolskom obliku

(infinitiv, glagolski prilog prošli, glagolski prilog sadašnji), zato što bi glagol u
ličnom glagolskom obliku bio u funkciji predikata, a ne njegova dopuna u
vidu priloške odredbe.

• Glagolska sintagma je najčešće u funkciji priloške odredbe za način ili

vrijeme.
 šira i UŽA SINTAGMA
• U rečenici, u okviru jedne sintagme često se može naći druga,
uža sintagma. U okviru šire sintagme se uvijek nalazi uža sintagma.

• Na primer:
– Rimsko carstvo je imalo veoma organizovanu vojsku.

• U ovoj rečenici, šira sintagma je imenička sintagma ”veoma organizovanu

vojsku”, u kojoj je glavni član vojsku. U okviru ove sintagme nalazi se uža
pridjevska sintagma ”veoma organizovanu”, u kojoj je glavni član
organizovanu.
HVALA NA
PAŽNJI

SANI LULIĆ
III-E