Sastav i podjela atmosfere

ATMOSFERA
1. Šta ulazi u sastav atmosfere?
2. Šta su aerosoli?
3. Šta su aeropolutanti?
4. Nabroj slojeve atmosfere.
5. Koja je uloga ozona?
6. Po čemu se Sunčeva radijacija razlikuje od
Zemljine?
SASTAV ZRAKA

a) dušik (N₂)  78 %
b) kisik (O ₂)  21 %
c) argon (Ar)  1 %

+ plinovi u malim količinama: ugljikdioksid,

ozon, vodena para...

- aerosol  prirodne, mikroskopski sitne čvrste

i tekuće čestice koje lebde u atmosferi npr.
prašina, morska sol, pelud, virusi...

- aeropolutanti  aerosoli nastali ljudskom

djelatnošću (štetni)
Vertikalna podjela atmosfere
Prema promjeni temperature i
karakterističnim procesima koji se
u njima odigravaju atmosfera je
podjeljena na sljedeće slojeve:

 troposferu

 stratosferu

 mezosferu

 termosferu ili jonosferu

 egzosferu
1. TROPOSFERA
• najniži i najgušći sloj (80% zraka)
• visina oko 10 km (iznad ekvatora veća, iznad polova manja)
• temperatura se s visinom smanjuje
• -oblaci se razvijaju samo do granice sa stratosferom  tropopauza.
2. STRATOSFERA
• - do visine od 50 km
• - nema naoblake  zračni promet
• - temperatura se s visinom povećava
• zbog prisustva ozona

- ozonosfera ili ozonski sloj:

- na visini između 20 i 30 km
- ozon = O₃ (O₂ + E  O + O  O + O₂ = O
₃)
- štiti od štetnih UV zraka  sve tanji 
ozonske rupe
- uzočnici: CFC spojevi (klorofluorougljici) ili
freoni i haloni (Brom u npr. vatrogasnim
aparatima)
- granica sa mezosferom  stratopauza
• ozonosfera ili ozonski sloj:
• - na visini između 20 i 30 km
• - ozon = O₃ (O₂ + E  O + O  O + O₂ = O ₃)
• - štiti od štetnih UV zraka  sve tanji  ozonske rupe
• - uzočnici: CFC spojevi (klorofluorougljici) ili freoni i haloni (Brom u npr.
vatrogasnim aparatima)
• - granica sa mezosferom  stratopauza

Ozonska rupa iznad Antarktike

• 3) MEZOSFERA
• - od 50 do 80 km
• - temperatura stalno pada do najniže
(– 100 °C)
• - u njoj većina meteora izgara
• - granica sa termosferom  mezopauza

• 4) TERMOSFERA
• - od 80 do 1000 km
• - temperatura stalno raste
• - ionosfera  polarna svjetlost
(aurora borealis i aurora australis)

• 5) EGZOSFERA
• - vanjski sloj iznad 1000 km
• - gotovo zrakoprazan prostor

Slojevi atmosfere prema temperaturi

Izvori toplote za Zemljinu
površinu i atmosferu

3-5
 Sunce kao izvor toplote
• Sunčeva radijacija je ukupna elektromagnetska radijacija koju
emitira Sunce.
 Sunce kao izvor toplote
Spektar zračenja pokazuje raspodjelu intenziteta zračenja po
talasnim dužinama
Spektar Sunčevog zračenja je podijeljen na :
• ultraljubičasto zračenje (hemijsko)
• vidljivo zračenje (vidljiva svjetlost)
• infracrveno zračenje (toplotno).
-Sunčeva radijacija (kratkovalna) energija sa Sunca u obliku
elektromagnetskih valova

- dio se reflektira u Svemir, dio apsorbira u atmosferi, a veći dio

propušta

- terestrička radijacija (dugovalna) Zemljino zračenje koje

zagrijava atmosferu
• Direktna radijacija.

• Prorijeđena ili selektivna

radijacija.

• Difuzna radijacija – na putu

kroz atmosferu promijeni
smjer i spektralni sastav.

• Difuzna radijacija mjeri se

difuzometrom, a bilježi se
na difuzograf.
- termometar  instrument za mjerenje temperature, uglavnom se
izražava u Celzijevim stepenima,
- u SAD-u se koristi Fahrenheitova skala, led se topi na 32 °F, a voda
vrije na 212 °F
- Kelvinova skala koja se temelji na apsolutnoj nuli
(– 273 °C).
 Efekt staklenika
• To je proces u kojem Zemlja ne uspijeva održati ravnotežu
između energije prikupljene sa Sunca i topline izračene u
svemir.
 Efekt staklenika
• Plinovi čija je koncentracija porasla zagađenjem atmosfere odbijaju dio
topline natrag na Zemlju, što izaziva podizanje temperature atmosfere kako
bi se uspostavila nova ravnoteža.
 Sunce kao izvor toplote
• Nejednako zagrijavanje i hlađenje vodenih i kopnenih
površina.
• Omjer odbijenog i primljenog elektromagnetskog zračenja
naziva se albedo,
• izražen kao postotak između 0% i 100%, ovo je
značajan pojam u klimatologiji i astronomiji,
• Zemlja ima prosječan albedo od 37-39% dok je
albedo Mjeseca oko 12%.
• Zagrijavanje Zemlje ovisi o trajanju sijanja Sunca – insolaciji.
 Sunce kao izvor toplote

• Proces kojim se toplota prenosi uzlaznim kretanjem zraka

od površine Zemlje u atmosferu naziva se konvektivno
strujanje zraka.

• Izjednačavanje temperature zraka sa podlogama koje su

nejednako zagrijane vrši se horizontalnim strujanjem zraka i
ovaj proces se naziva advekcija.

• Toplota koja se oslobađa u procesu prelaska vodene pare u

vodu ili led, naziva se skrivena ili latentna toplota, zrak se
zagrijava u višim slojevima atmosfere.
Dnevne i godišnje promjene
temperature zraka
• Dnevni hod temperature zraka, promjena temperature tokom dana.

• Temperatura je najniža nešto poslije izlaza Sunca a najviša nešto poslije

njegovog najvišeg položaja.

• Mjerenje dnevnih temperatura je važno jer se sve druge temperature

izračunavaju pomoću njih.

• Srednja dnevna temperatura TD izračunava se pomoću izmjerene

temperature u 7, 14 i 21 sat.
• Na osnovu prosječnih dnevnih temperatura vrši se klasifikacija
dana.

• Ledenim ili mraznim danima – prosječna dnevna temperatura

manja ili jednaka 0⁰C.

• Topli dani – prosječna dnevna temperatura veće ili jednaka 25⁰C.

• Vreli ili tropski dani imaju prosječnu dnevnu temperaturu veću ili
jednaku 30⁰C.

• Prosječne mjesečne i godišnje temperature zraka vrše se na

osnovu prosječnih dnevnih temperatura.
• Prosječne mjesečne i godišnje temperature zraka vrše se na osnovu prosječnih
dnevnih temperatura.

• Razlika između godišnjih maksimalnih i minimalnih temperatura zraka –

amplitude.

• Na Zemlji se izdvajaju dva termička režima:

• maritimni (morski)

• kontinentalni (kopneni).

• Za kartografski prikaz geografske raspodjele temperature služimo se

izotermama, krivuljama koje na geografskoj karti spajaju mjesta s jednakom
temperaturom.
- vertikalni gradijent temperature = smanjenje temperature zraka s
porastom nadmorske visine (-0,6 °C svakih 100 metara)

- inverzija ili temperaturni obrt = hladnije pri tlu nego iznad njega;
uglavnom zimi i noću u kotlinama i zavalama,
- prizemne ili radijacijske inverzije,
- mrazišta.
• Za određivanje vrijednosti temperature u većem broju zemalja
upotrebljava se međunarodna stostupanjska skala ( ° C), kod
koje je za 0 ° C uzeta temperatura topljenja leda, a za 100 ° C
temperatura vrenja vode pri normalnom pritisku.
• Farenhajtova skala ( ° F) na kojoj je interval između tačke
topljenja leda (32 ° F) i tačke vrenja vode (212 ° F) podijeljen na
180 jednakih dijelova.
 Kelvinova skala – temelji se na apsolutnoj nuli.