• Psihološke krizne intervencije (KRIN) označava skup

postupaka pomoću kojih se, nakon kriznih događaja,

ljudima nastoji pomoći da lakše prebrode ono što su
doživjeli  pružanje pomoći radi ponovnog stjecanja
osjećaja autonomije i kontrole nad životom, čime se
smanjuje osjećaj bespomoćnostiKRATKOTRAJAN PROCES
pružanja podrške ljudima u krizi
– Usmjerene su na ublažavanje i/ili rješavanje nekog trenutačnog
problema upotrebom osobnih, društvenih i okolinskih resursa
• To je PREVENTIVNI POSTUPAK! – indicirana intervencija, a
ne terapija
– nastoji se spriječiti pojava težih i dugotrajnijih posljedica ili, čak,
psihopatoloških poremećaja
•
• Nakon događaja koji je zajednicu doveo u stanje
privremenog nefunkcioniranja
• Događaj koji je uzrok, a ne povod krize (situacijska
kriza, a ne kriza iscrpljivanja)
• Provode se nakon iznenadne smrti (ubojstvo,
utapanje, napadi, prometne nesreće,
samoubojstvo), tjelesnog i spolnog
uznemiravanja, požara, razbojničkog napada i sl.
• KD ne mora uključivati tjelesnu ozljedu ili smrt!
Nakon kakvih događaja se KRIN
provode?
 Aktivnosti uključuju:

• Jednokratne razgovore sa skupinom ljudi koji su na

sličan način bili izloženi KD
• Individualne razgovore (po potrebi)
• Individualna psihološka savjetovanja (po potrebi)
• Edukaciju (prezentacija, letci, mediji – kriza, reakcije,
strategije samopomoći, podrška u zajednici)
• Telefonske konzultacije
• Upućivanje na psihoterapiju/savjetovanje (po potrebi)
• Praćenje stanja
• Izvještavanje
 Glavni ciljevi kriznih intervencija

• Stabilizacija stanja – podrška i pomoć da ljudi lakše i

brže prebrode krizu (ublažavanje stresa i utjecaja KD)
• Normalizacija reakcija – poučavanje o reakcijama na TD
i naglasak na normalnim reakcijama
• Ponovna uspostava prilagođenog neovisnog
funkcioniranja – mobilizirati resurse pojedinaca i
zajednice te usmjeriti osobe na podršku prirodnih
socijalnih mreža
• Trijaža – prepoznati rizične pojedince/skupine
• Spriječiti dugotrajne psihičke teškoće (to je preventivni
postupak, ne psihoterapija ili istraga) + spriječiti
dugotrajno nefunkcioniranje zajednice
 Osobitosti KRIN-a

• Kratke i vremenski ograničene (2-7 dana, najčešće 2-3, a kasnije telefonski)

• Vremenski aspekt
• Ograničeni ciljevi
• Brzina
• Velika aktivnost i prilagodljivost pomagača
• Ne rješavanje psihičkih teškoća neovisnih o KD, već uklanjanje/smanjivanje
znakova krize, uspostava emocionalne ravnoteže te razumijevanje
trenutnih teškoća (usmjerenost na trenutačni problem – KD)
• Potrebno provesti što neposrednije nakon događaja, kada su ljudi
“najotvoreniji”, a pomoć im je najpotrebnija (dok je osoba u stanju krize,
ali ne prije 24 sata i bolje ne prije sprovoda) Stručnjak nije pasivan, često
donosi odluke umjesto K (jer on to sam ne može), tj. izravno ga usmjerava
što da čini, a što ne. Također, KRIN moraju djelovati više proaktivno, nego
reaktivno (žrtve KD često same ne traže pomoć pa moramo pronaći puteve
do njih).
Savjetodavni postupci koji se u KRIN-u
koriste:
• emocionalna podrška
• poticanje emocionalnog rasterećenja
• pokazivanje zainteresiranosti
• empatija
• aktivna uključenost u rješavanje krize
• aktivno slušanje
• definiranje problema
• osiguravanje konkretnih informacijapostavljanje
konkretnih zahtjeva u smjeru prilagođenog ponašanja
• pridobivanje pomoći i suradnje drugih ljudi
• Mogu koristiti svima koji su posredno ili
neposredno (različitim intenzitetom) bili
izloženi KD
– Izravne žrtve
– Očevici
– Pripadnici spasilačkih službi i drugi pomagači
– Svi koji osjećaju da je KD utjecao na njihovo
psihičko stanje
 Krugovi ranjivosti
• Svaka od skupina iz Krugova ugroženosti je na svoj način
ugrožena KD i ima specifične psihološke potrebe koje bi
KRIN trebala zadovoljiti
• Ovisno o tome koliko je ljudi zahvaćeno KD, KRIN se mogu
provoditi individualno, u obitelji i u većoj ili manjoj grupi
ljudi koji su doživjeli tragediju, a vrlo često se provode na
sve 3 razine
• Moguće provođenje KRIN i u široj zajednici, obrazovnim
aktivnostima gdje se putem različitih medija javnost
obavještava o događaju, ali i poučava o mogućim
reakcijama, njihovom trajanju, mogućim psihološkim
posljedicama, mjestima na koja se mogu obratiti za
pomoć…
 Specifični postupci u okviru grupnih
kriznih intervencija (Mitchell i Everly,
1996.):
• Sažeta psihološka integracija traume
• Rasterećenje
• Demobilizacija
 Rasterećenje (1
• Susret manje skupine ljudi koji su zajedno
sudjelovali u pomaganju žrtvama KD
• Neposredno nakon obavljenog posla, a prije
odlaska s mjesta događaja
• Cilj je da se ublaže učinci neugodnih doživljaja
prije odlaska kući/povratka na uobičajene
dužnosti
• Trajanje: 20 – 60 min
• 3 faze – uvod, “istraživanje” i davanje
informacija
• U slobodnom razgovoru, uz pomoć voditelja,
izražavaju svoje dojmove i doživljaje povodom
KD, a voditelji ih poučavaju o glavnim
spoznajama iz područja stresa i traume te
opisuju različite načine suočavanja sa stresom
i traumatskim doživljajima
 Demobilizacija

• Vrlo kratka intervencija koja se primjenjuje samo nakon

KD većih razmjera
• Sudionici se okupljaju brzo nakon KD i voditelj u 10-ak
minuta govori općenito o znakovima stresa nakon KD, o
znakovima koje će kod sebe vjerojatno primijetiti u
sljedećih nekoliko dana te o načinima samopomoći u
sljedećih dan-dva, kada će biti organizirana sažeta
psihološka integracija traume
• Nakon toga idu u drugi prostor nešto pojesti i odmoriti
se 20-ak minuta, a potom idu na svoje uobičajene
dužnosti ili kućama
• Arambašić, L. (2000). Psihološke krizne
intervencije. Zagreb: Društvo za psihološku
pomoć.
• Psihološke krizne intervencije (V. Vizek-Vidović
i L. Arambašić)
• Arambašić, L. (2012). Psihološka prva pomoć
nakon kriznih događaja. Jastrebarsko: Naklada
Slap.