Klinički pregled u dermatologiji

Prof.dr.sc.Amra Jakubović Čičkušić

 Koža je najveći organ
 Ima veliki broj funkcija:

 Zaštita dubljih tkiva od vanjskih

oštećenja (mehaničkih, termičkih,
svjetlosnih uticaja)
 Učestvuje u nizu metaboličkih
procesa
 Sekretorna uloga

 Imunološka uloga
 Regulira tjelesnu temperaturu
 Apsorbuje UV zrake i učestvuje u
metabolizmu vit.D
 Ima senzitivnu funkciju

 Koža je čulni organ (bogato je

snabdjevena živcima)
 Stvara epidermalne lipide -
protektivna uloga
 Najtanja je na očnim kapcima;
tanja je na fleksornim u odnosu
na ekstenzorne strane; najdeblja
je na dlanovima i tabanima
 Adnexi kože su:

 Dlake (pili)

 Nokti (ungui)

 Žlijezde (lojnice, znojnice,

mirisne žlijezde)
 Koža je najpristupačniji i najlakši
organ za pregled
 Međutim, tumačenje promjena
na koži nije tako jednostavno
 Izgled kože, boja, vlažnost,
temper., su dobar putokaz za
postavljanje određenog
oboljenja, psihičkog stanja
bolesnika, konstituciji, itd.
 Koža je organ kojim
komuniciramo sa okolinom u
naširem smislu riječi
 i na njoj se lako uočavaju i
pronalaze promjene
 Promjene na koži mogu uticati
na opće stanje bolesnika,
 a ujedno i bolesti unutrašnjih
organa često se manifestiraju
veoma uočljivim promjenama na
koži i ukupnom izgledu bolesnika
Hipotireoza
Hipotireoza
Hipertireoza
Hipertireoza
Pretibijalni edem-Graves ova
bolest
Cushing sy.
Cushing sy.
Cushing sy.
Cushing sy.
M.Addison
M.Addison
M.Addison
hiperpigmentacije
M.Addison
 Izgled, raspored i raširenost
promjena na koži ukazuje na
nastanak oboljenja
 Npr. bilateralno simetrično
smještene promjene-ukazuju na
endogeni uzrok bolesti, odnosno
da su promjene nastale kao
rezultat hematogene
diseminacije patogenih stimulusa
(virusi, bakterije, toksini, itd)
 Psihičko stanje utiče na
provokaciju, pogoršanje ili
trajanje nekih kožnih bolesti
(psihodermatoze)
 Psihički bolesnici izazivaju
promjene na koži mehaničkim
putem i uvijek su lokalizirane na
koži koja je dostupna
aktivnostima ruku
 Trihotilomanija-nesvjesno
čupanje dlaka najčešće na koži
poglavine, rjeđe obrva i trepavica
– odraz je neurotskog obolje.
 Parazitofobija manifestira se
pečenjem, svrabom, osjećajem
gmizanja i uboda nepostojećeg
parazite (sreće se kod dementnih
stanja)
 Različita emotivna stanja
(strah, ljutnja, itd.)
manifestiraju se bljedilom,
crvenilom ili pojačanim
znojenjem
Eflorescence

 su promjene na koži koje

nastaju kao rezultat
patoloških zbivanja u koži i
koje se razlikuju od normalne
kože
 Prema načinu nastajanja
dijele se:
1. egzogene i endogene
2. primarne i sekundarne
Egzogeni faktori u nastanku efl.
su:
1.Mikrobiološkog porijekla
(bakterije, virusi, gljivice)
2.Fizičkog (toplota, hladnoća,
sunlčeva svijetlost)
Endogeni put nastanka najčešće
je: hematogeni ili limfogeni iz
nekog žarišta iz organizma ili
per continuitatem - što znači
prelazak patološkog procesa iz
dublje položenih tkiva na koje
koža direktno naliježe (npr.LGL,
periost ili kost) u kožu
 Primarna eflor. je naziv za oblik
eflor. u kojem se ona prvo javila
(npr. mjehurić, papula, mrlja)
 Promjene koje se kasnije
dešavaju na toj eflor. označavaju
se kao sekundarne (npr.pojava
gnoja u mjehuriću, nastanak
erozije nakon pucanja pokrova
mjehurića, pojava papule na
mrlji što se označava kao makuo-
papula itd.)
 Zbog toga je inspekcijom
veoma važno pronaći
najsvježiju eflorescencu da bi
se uočio primarni oblik u
kojem se ona javila
 Kod opisa eflor. potrebno je
obratiti pažnju na:

 Veličinu efloresc.,
 Boju

 Konzistenciju,

 Tip eksudata

 Njihov raspored na koži

 Lokalizacija
 Vremenski period prisustva
lezije
 Bilo kakve promjene tokom
vremena na eflor.
 Prisustvo bola ili svrbeža
(pruritus)
 Neke bolesti imaju svoja tzv.
predilekciona mjesta-to su ona
mjesta na kojima se određene
eflorescence češće javljaju
 Npr. Predilekciona mjesta
psorijaze su ekstenzorene strane
eksremiteta i kosmati dio glave
Predilekciona mjesta
psorijaze
 Ako su efloresc. generalizirane
na čitavu površinu kože ili
zauzimaju njen najveći dio onda
se takav raspored eflorescenci
naziva se osipom ili egzantemom
(Exanthema) pri čemu pojedine
eflorescence mogu i konfluirati.
 Takva pojava na vidljivim
sluznicama naziva se enantem
(Enanthema)
 Teleangiektazije
 su proširene kapilare, venule i
arteriole derma
 Nastaju kao rezultat oštećenja
zidova krvnih sudova ili okolnog
veziva kao i djelovanja povećanog
intravaskularnog krvnog pritiska
 Mogu biti nasljedne i stečene
 Eflorescence se dijele na:
 Efloresc. u nivou kože

 Efloresc. iznad nivoa kože

 Efloresc. ispod nivoa kože

 Eflor. u nivou kože
 Macula ili mrlja
 Veličine zrna prosa, nokta
novčića; okruglog ovalnog ili
policikličnog oblika
 Nastaje kao posljedica:

 1.aktivne ili pasivne hiperemije

(vaskularne mrlje)
 2.ekstravazacija eritrocita
(purpurične mrlje)
 3.nagomilavanja ili gubitka
pigmenta dishromične mrlje
 Vaskularna makula:
 ako je rezultat aktivne
hiperemije obično je ružičaste
boje,
 ako zauzima veću površinu
naziva se eritem (erythema)
 ako je rezultat pasivne
hiperemije obično je lividna
 ako zauzima veću površinu
naziva se cijanoza
 Vask.mrlje vitopresijom
(pritisak staklenim špatulom)
blijede
 Purpurične mrlje:
 Veličina varira (zrno prosa-
petechie, do veličine novca -
ekhimoze i površine dlana-
suggilationes et suffusiones)
 Ne mijenjaju boju nakon
vitopresije
 Nastaju kao rezultat
ekstravazacije eritrocita
Petehije i purpure
Ecchymosis
 Dishromične mrlje:
 ne mijenjaju boju nakon
vitopresije
 nastaju kao rezultat
ekstravazacije eritrocita
 posljedica su nagomilavanja
pigmenta (hiperpigmentisane
makule- boja svijetlo smeđa
do crna;
 ako su hipopigmentisane
nastale zbog gubitka ili
manjka pigmenta svjetlije su
boje)
Eflor. iznad nivoa kože

 Urtika Nodus
 Papula Krusta
 Vezikula Tumor
 Pustula Keratoza
 Bula Liheinifikacija
 Cista
Urtika

 Nastaje kao posljedica

tansudacije (bez celularnih
elemenata) u gornjim
dijelovima kutisa (serozna
papula)
 Brzo nastaje i brzo nestaje (za
nekoliko sati)
 Svrbi - zbog podražaja
nervnih završetaka -
posljedica edema
urtika
Papula

 je čvrsta okruglasta,
polukuglasta, šiljata eflor.
veličine pribadače do zrna
sočiva
 Nastaje kao posljedica
prisustva upalnog staničnog
infiltrata u kutisu, epidermisu
ili istovremeno u oba
 Ako upalni infiltrat zauzima
veću površinu naziva se plak
ili ploča
Ploča ili plak
Plak
Plak
 Pustula

 je gnojni
mjehurić
zamućenog
sadržaja
 Vesicula (mjehurić)

 je eflor.veličine zrna prosa do

veličine zrna graška ispunjena
bistrim sadržajem
Bulla (mjehur)

 Eflor. - isto što i vezikula

samo veća (veća od 1cm)
Nodus ili čvor

 Nastaje kao posljedica

upalnog infiltrata duboko u
koži
Tumor
lipom
hemangioma
Skvamozni karcinom
Maligni melanom
Cista

 je šupljina smještena u kutisu

ograničena vezivnim
om,otačem
 boja ovisi o sadržaju
Ciste
Keratoza (keratosis)

 Ili oroženje nastaje kao

posljedica zadebljanja
rožnatog sloja zbog njegovog
prekomjernog stvaranja
keratoza
keratoze
Liheinifikacija

je reaktivno
zadebljanje
epidermisa
liheinifikacija
Krasta (crusta)

 je sekundarna efloresc. jer se

razvija na već nekoj
postojećoj efloresc.
sasušenjem krvi, limfe, gnoja
ili loja
Efloresc. Ispod nivoa kože

 Erozija
 Ekskorijacija

 Ragada

 Ulkus

 Ožiljak

 Atrofija

 Sklerozacija
Erosio (erozija)

 je sekundarna efloresc.
nastala pucanjem plikova
vezikule bule ili pustule
Erozija
Excoriatio (ogrebotina)

 je posljedica mehaničkog
oštećenja površine kože-
sreće se kod pruriginoznih
dermatoza
Rhagas (ragada)

 je linearna pukotina kože,

koža puca usljed smanjenog
elasticiteta
 bolne su

 ako su dublje (sežu u kutis

krvare
 Predilekciona mjesta tabani i
dlanovi
Fissura

 je pukotina
na
polusluznica
ma i
sluznicama
Ulcus

 je plići ili deblji defekt kože i

potkožnog tkiva nastao
najčešće kao posljedica
raspadanja patološki
promjenejnog tkiva
Cicatrix (ožiljak)

 je novostvoreno vezivno tkivo

na mjestu razorene kože
 Hipertrofični ožiljci – keloidi
nastaju zbog jače
prolifereacije vezivnog tkiva
Atrophia cutis (stanjena
koža)
 može biti fiziološka pojava u
toku starenja ili patološka u
toku nekih bolesti
 mogu biti zahvaćeni svi slojevi
kože ili samo neki
 može biti generalizirana i
lokalizirana
 koža blijede boje, suha bez
sjaja
Dijagnostičke procedure

 In vivo
 In vitro testovi

 Za in vitro testove važno -da

promjene nisu liječene
različitim lijekovima
 Za alergološko-imunološko
testiranje-kožne promjene
moraju biti u fazi remisije i da
pacijent ne uzima
antihistaminike i
kortikosteroide
1.Analize za potvrdu
gljivične infekcije
 nativni preparat,
 bojeni preparat,

 kultivacija gljivica,

 dijagnostički intradermalni
testovi antigenim dermatofita
i kandide albikans
2.Analize za dokazivanje
bakterijskih infekcija
 Bojeni preparat
 Kultivisanje na različitim
podlogama
 Serološka dijagnostika

 Nativni preparat za
dokazivanje Treponeme
pallidum u tamnom polju
3.Analize za dokazivanje
parazitarnih oboljenja
 Nativna dijagnostička
procedura:
 direktno na predmetnom
stakalcu
 uz pomoć ljepljive trake
4.Trihogram

 je dijagnostički veoma važna

metoda analize dlake
 Analizom dlake izvode se
značajni dijagnostički
zaključci slično biohemijskim
analizama krvi i seruma
5.Testovi alergijske
preosjetljivosti
 Dokazivanje se vrši na 2
načina:
 Testovi in vitro-dokazivanje
antitijela u bolesničkom
materijalu
 In vivo testiranjem bolesnika
 Testovi in vitro:

 Antitijela u biološkom materijalu

dokazuju se testovima:
 Pasivne hemaglutinacije

 Testom vezivanja komplementa

 Metodom precipitacije
 Fluorescentnom tehnikom
(direktna i indirekt.)
 Testom transformacije
limfocita (TTL)
Testiranje bolesnika

 Bolesnik mora biti

pripremljen-sve kožne
promjene moraju biti smirene,
koža ne smije pokazivati
upalne promjene jer su
moguće nespecifične
pozitivne reakcije
 U tom periodu ne primjenjuju
se kortikosteroidi
antihistaminici citostatici
Podjela testova:

 1.Testovi za dokazivanje rane

(humoralne) preosjetljivosti
 2.Testovi za dokazivanje
kasne (celularne)
preosjetljivosti
 In vivo testiranje se
provodi nakon in vitro
testiranja pod uvjetom da
je in vitro test bio
negativan
Testovi rane
preosjetljivosti
 Preosjetljivost ovisna o
antitijelima
 intradermalno testiranje-
intrakutano injiciranje
alergena
 Alegen se direktno unosi u
kožu
 Reaktivne promjene u vidu
urtike veće od 5mm nakon
20 min. označavaju se kao
pozitivne reakcije
 Intradermalni testovi se dijele
na:
 Inhalatorne- alergeni koji u
organizam dolaze preko dišnih
puteva
 Nutritivne-alergeni dospjevaju u
organizam preko
gastrintestinalnog trakta
 Testovi kasne
preosjetljivosti:
 1.Epikutano testiranje
(standardizirane koncentracije
najčešćih alergena s kojima čovjek
dolazi u kontakt-testne krpice se
postavljaju na kožu leđa u
interskapularnoj regiji i pričvrste
leukoplastom-testne krpice se
skidaju nakon 48h-pozitivnu
reakciju karakterizira crvenilo,
papule, papulovezikule)
 2.testiranje tuberkulinom i
ekstraktima drugih bakterija i
gljivica
 3.testiranje sa DNCB (1-hlor-2,4-
dinitrobenzol)
 6.Hiposenzibilizacija

 Može biti specifična i

nespecifična
 Specif.hiposenzib.-sastoji se u
davanju vodenih suspenzija
alergena
 Cilj hiposenz. -smanjiti
imunološki odgovor na alergen
nakon prirodnog izlaganja
određenom alergenu
 Ne provodi se kod
boolesnika koji su imali
burnu alergijsku reakciju
 U stacionarnim
ustanovama-alerg.reakcija
7.Biopsija kože

 Za biopsiju se uzima
najsvježija promjena koja nije
prethodno liječena