Određenje filozofije

autor: mr Gorana Đudurović

Praštalo
 Filozofija
• φιλοσοφια
 Filozofija
• grč. φιλοσοφια – ljubav prema mudrosti; u
svakodnevnom govoru češće je prisutna
riječ filozofija (ljubav prema mraku- ne
odgovara značenju, ali je prisutna– uticaj
njemačkog jezika)
• “Mnogo znanja ne uči mudrosti” Heraklit
koji prvi ovu imenicu određuje
• Imenice nam ne olakšavaju otkrivanje
suštine, treba misliti glagolski da bi se
došlo do pojma
 Filozofirati
• Filozofirati- glagol se spominje prvi put u
Herodotovoj Istoriji kao putovanja
Solonova da bi se učilo posmatranjem
• Šeling u Sistemu transcendentalne
filozofije naglašava da se u običnom
djelovanju zaboravlja kraj objekta
djelovanja samo djelovanje, što se ne
dešava u filozofiranju gdje je uvijek
prisutno i samoposmatranje
(Selbstanschaugen) u djelovanju.
• Jaspers je tvrdio da se od filozofije čija je
suština traženje istine, a ne posjedovanje,
ne može pobjeći. “Ko odbacuje filozofiju, i
sam se priklanja jednoj filozofiji iako toga
nije svestan”.(Jaspers,129:1967)
• “Filozofija znači :biti na putu. Njena pitanja
su bitnija od njenih odgovora, a svaki
odgovor se pretvara u novo pitanje”.
(Jaspers, 129:1967)
 Početak filozofije
• Sama filozofija teško se određuje jer
počinje kako Hegel ističe kad shvatimo da
poznato nije spoznato
• “Uvod u filozofiju nikada ne može preskočiti problem
početka, koji nije samo metodički, nego je uvek i
egzistencijalni problem: to je pitanje koje smera na
korene našeg ljudskog bivstva. Da li ono smera samo na
to da li i kako mi ulazimo u filozofiju, da li i kako
nalazimo put, ispravan prilaz? Kako je mi započinjemo?
Nije li i pitanje šta filozofija započinje sa nama? “( Fink.
1989: 22)
 Težina početka

• Aristotel je u djelu Nikomahova etika izrekao misao da je

početak više od polovine neke cjeline.
• Hajdeger je govorio o težini kraja (mjesta), kao
nepretecivo dovršenog početka u koji smo bačeni.
Pokušaj izraziti svoj stav o navedenoj misli! Filozofija je
uvijek početak, jer pitanje o bitku (bivstvovanju,
stvarnost kako je do sada čovjek zamišljao sve što jeste)
mora biti prezentno.
 Određenja filozofije...
• Karakteristike filozofije koje Adorno
navodi u Uvodu u filozofiju su:
• Predmet filozofije je sve što jeste (bitak,
bivstvovanje);
• Specifičnost filozofije je u pojmovnom
mišljenju (a u pojmu uvijek ima nešto
nepojmljeno)
• Specifičnost filozofije je u terminologiji;
• Svaka filozofija je odraz duha vremena
 Predmet filozofije
• “Filozofiji nedostaje prednost koja je od
koristi drugim znanostima da, u pogledu
svojih predmeta, može pretpostaviti da su
neposredno dani predodžbom i da je
metoda spoznavanja za početak i dalji tok
već prihvaćena”.(Hegel, 29: 1987)
 Cilj filozofije
• T. Adorno smatra da je jedan od ciljeva filozofije
-da upoznajući istoriju mišljenja traži ono što još
nije mišljeno, ono što je izmicalo mišljenju.
• To je moguće negacijama (one nisu ništenja već
ukidanja i očuvanja onog neophodnog za dalji
razvoj mišljenja) koje je činio Hegel iskusivši
mišljenjem istoriju mišljenja kako mu priznaje
Hajdeger ili korakom unatrag (ako slijedimo
njegov način).
 Savremena filozofija o cilju
• Danas smatraju da bi njen cilj morao biti jasan, da ona mora biti
traženje samo, traženje bitka. Traženje je neophodno, jer se
razumijevanje, tumačenje zasnivaju na tome. „Odvođenje nečeg
natrag na njegovo mesto (Ort) mi nazivamo raspravljanjem
(Erörterung). Objašnjavanje i tumačenje temelje se na
raspravljanju.“ (Hajdeger,412: 2003)
• Kako se može tumačiti, raspravljati o traženju?
• Nevolja mjesta se mora uočiti. Stoga Hajdeger pita: gdje je istina,
gdje je vrijeme, imaju li oni mjesto. Da li je to gdje nedostupno
našem mišljenju, sakriveno znanju?
 Mišljenje i pitanje
• Bez pitanja nema mišljenja;
• Šta je mišljenje?
• Dosadašnje mišljenje je bilo po Hajdegeru predstavljanje. Novo, pripremno mišljenje naglašava
mora misliti i ono neizrecivo, ono ništa pred kojim je stala i filozofija i nauka i treba napustiti zakone
logike, a poštovati nova pravila- prikladnost kazivanja koja uključuje strogost razmišljanja,
štedljivost riječi i brigu o kazanom.
• Istorija filozofije – istorija pitanja:
• Antička filozofija
• Šta je suština svih stvari i šta se nalazi iza promjenljivog (metafizičko pitanje); Šta je čovjek?
(antropološko pitanje-sofisti i Sokrat); Šta je suština bića? ( ontološko pitanje -Platon i Aristotel) Šta
je dobro i ispravno? (etičko pitanje-stoici, skeptici i epikurejci)
• Srednji vijek
• Kakav je odnos između vjere i uma?
• Da li opšti pojmovi postoje ili su to samo imena?
• Novi vijek
• Koje su granice spoznaje? (gnoseološko pitanje u kom dominira problem metode i supstancije –
empirizam i racionalizam, njemačka idealistička filozofija iprosvjetiteljstvo)
• Savremena filozofija
• Da li je volja u biti svih stvari?Kakav je odnos esencije i egzistencije? Da li samo intuicija prodire u
suštinu života ? i dr...(voluntarizam, egzistencijalizam, intuicionizam...)
 Slojevitost samog pitanja
• U svakom pitanju kako je isticao Hajdeger
neophodno je razlikovati- pitano (das
Gefragte)-bitak bića, upitano (das
Befragte) - samo biće i ispitano (das
Erfragte) - smisao bitka.
 Istorija pitanja
• „Stoga pitanje: Što je to-filozofija? možemo pitati samo ako se upustimo u
razgovor s mišljenjem grčkog duha. Ali nije podrijetlom grčko samo ono što
je u pitanju –filozofija, nego i način kako pitamo; način, na koji još i danas
pitamo, također je grčki. Pitamo: šta je to...? .... Odgovor se sastoji u tome
da nekoj stvari, koju ne poznajemo točno, nađemo njezino ime. .... U
svakom slučaju vrijedi: ako se pitanje- što je to? odnosi na filozofiju, pitamo
grčko pitanje“.(Heidegger, 1996:266)
• Odgovor nije, po Hajdegeru, kraj, zaustavljanje mišljenja. To je samo
mjesto, kao sabiralište kome se treba znati obratiti.
• „Odgovor na pitanje: što je filozofija? ne nalazimo putem historijskih izrijeka
o definicijama, nego putem razgovora s onim što smo predajom primili kao
bitak bića. Taj put k odgovoru na naše pitanje nije prekid s poviješću, nije
nijekanje povijesti, nego prisvajanje ili preobražavanje predajnog. Takvo
prisvajanje povijesti zamišljeno je pod nazivom 'destrukcija'. ....
Odgovaranje bitku bića ostaje, naime, naše stalno
prebivalište“.(Heidegger,1996:257)
Čuđenje kao pokretač pitanja
 Izvori filozofije
Izvor filozofije po Jaspersu je ono svagdašnje
vrelo iz koga dolazi podstrek za filozofiranje.
“Zahvaljujući upravo njemu, svaka filozofija
postaje bitna, a ranija filozofija razumljiva.To
izvorno je mnogostruko. Iz čuđenja proizlazi
pitanje i saznanje, iz sumnje u ono što se
saznalo rađa se kritičko ispitivanje i jasna
izvesnost, iz čovekove potresenosti i svesti o
sopstvenoj izgubljenosti izvire pitanje o samom
sebi”. (Jaspers, 133:1967)
 Izvori filozofije
• Čuđenje je bilo raspoloženje unutar kojeg je grčkim filozofima bilo zagarantovano
odgovaranje bitku bića. Posve je druge vrste ono raspoloženje koje je odredilo da
mišljenje postavi na nov način tradicionalno pitanje o tome što je biće ukoliko ono
jeste, i da tako započne novo doba filozofije. A modifikovano pitanje i novo
raspoloženje iz kog je iznicalo omogućavalo je i početak nove filozofije, nove epohe
mišljenja i istine. Kod Dekarta je pitanje, naglašava Hajdeger, doživjelo modifikaciju.
„Suprotno tome, za Descartesa se to što doista jest odmjerava na drugi način. Njemu
sumnja postaje ugođaj u kojem se usklađenost uzdiže do ens certum, do izvjesnosti
bića. Certitudo postaje ono učvršćenje tog ens qua ens, koje se iz nedvojbenosti
cogito (ergo) sum izdaje za čovjekov ego. Tim ego postaje oblikovni subiectum, i tako
čovjekova bit prvi put stupa u područje subjektiviteta u smislu jastva (egoiteta). Iz
usklađenosti s tim certitudo dobiva Descartesovo kazivanje određenost u smislu clare
et distincte percipere. Ugođaj sumnje je pozitivni pristanak uz izvjesnost. Od sada je
izvjesnost mjerodavni oblik istine. Ugođaj pouzdanja u vazda dostupnu apsolutnu
izvjesnost spoznaje ostaje πάτος, a s tim άρχή novovjekovne
filozofije“.(Heidegger,1996:279)
• Ponovljenim pitanjem Hajdeger se obraća oblasti mišljenog, istoriji filozofije da bi,
korakom na-trag dospio u ono nemišljeno a dostojno pitanja.
Filozofija i nauka
 Sličnosti i razlike

• Predmet filozofije je sve što jest i on otežava definisanje i određenje

filozofije. Predmet nije nikad neposredno dan. Dok druge nauke
imaju jasno preciziran predmet, metod, vidljiv napredak, filozofija
ima muku početka.
• Hajdeger je kritikovao i filozofiju i nauku. Mišljenje ni u filozofiji ni u
nauci nije više prisutno tako da između ostaje tajna. Huserla- koji je
imao jasan stav o nauci- Hajdeger u početku slijedi. Prirodne nauke,
po Huserlu, posjeduju istinita znanja, a zadatak filozofije je da
postavlja pitanje izvora tih znanja u svijesti. Filozofija tako
nadmašuje svaku nauku. Naučno odnošenje, za Hajdegera, jedan je
način bitka-u-svijetu i nije samo čisto duhovna djelatnost.
 Savremena misao o problemima
odnosa filozofije i nauke
• Kasnija Hajdegerova mišljenja nisu u skladu s navedenim egzistencijalnim
pojmom nauke, jer se zadržavaju na analizi nauke kao tehnike. Ta
promjena je vidljiva posebno u spisima: Doba slike sveta, Nauka i
razmišljanje, Pitanje o tehnici, Šta je mišljenje? i Okret.
• Nauku i tehniku Hajdeger objašnjava kao pojave novog vijeka.
• Novo određenje nauke uslovljeno je novim poimanjem stvarnosti i istine.
Savremena nauka prijeti i izaziva postavom. Želi da bude jedino
objašnjenje, teorija stvarnog. Mišljenje koje je u osnovi pitanje napustilo je i
nauku i filozofiju. Hajdeger zato i kaže kako nauka ne misli. Gadamer još
dodaje da nauka pored toga i ne govori sopstvenim jezikom. Njegov napor
bio je usmjeren u sasvim drugom pravcu, ali i on je smatrao da treba
pronaći mišljenje koje će odolijevati zaboravu i neće podnositi podijele na
teorijsko i praktično, nauku i filozofiju. Ispitivanjem su se svi rascjepi i za
Gadamera trebali dovoditi u otvoreno, na čistinu u moguće.
.
 Gadamer o odnosu filozofije i
nauke
• Problem rascjepa prisutan je posebno u epohi nauke i nigdje nije načinio
konfliktno stanje kao evropskom čovjeku. Filozofija je ušla u blizak odnos sa
naukom dok se, ističe Gadamer, sa druge strane odvojila, od umjetnosti i
religije, što se nije desilo ni u jednoj visoko razvijenoj kulturi starog vijeka,
niti u jednom vanevropskom kulturnom krugu. Smatrao je da se plodan
pristup problematici ne krije u sintezi teorije i prakse, nego u analitičkim
iskazima o tome šta je 'praktično znanje'. Vjerovao je da se kroz
samoprosvjećivanje, koje je uvijek prisutno u praksi, može doći do toga da
se objektivirajući učinci ljudskog duha postave na njihovo pravo mjesto.
Vjera u eksperte koju društvo gaji, navodio je Gadamer, neće spasiti od
političkih zabluda iako su oni neophodni, i njihovo shvatanje stvari, u stalno
rastućem obimu, oblikuje životnu praksu.
 Gadamer...
• Gadamer naglašava da se čovjekom
postaje tek kada se postavi pitanje
mogućnosti umskog opravdanja svega
onoga što smo u stanju da učinimo. Tu ne
pomažu empirijska istraživanja. Ona na to
pitanje ne nude nikakav odgovor, već tu
navodi Gadamer pomaže Huserlova ideja
nove vrste prakse.
 Kako prevladati razlike...
• Prisutna su i mišljenja koje se sasvim suprotstavljaju Hajdegerovom i Gadamerovom
viđenju, a govore o načinu na koji se može prevladati problem između nauke i
filozofije. Poperov pristup je primjer jednog takvog pogleda.
• Duh nauke je, smatra Poper, duh Sokrata. U svojoj analizi dijalektičko-kritičke teorije
Poper je uputio da je neznanje bez granica i razočaravajuće. Konkretni postojeći
problemi daju poticaj da se naše znanje poveća, a u isto vrijeme nije moguće da se
problemi spoznaju bez neke visine znanja. Nikakav problem bez znanja-nikakav
problem bez neznanja.
• Poper objašnjava i kakav stav čovjek treba danas da ima prema naučnoj istini i
naučnim rezultatima. Naučni rezultati su relativni samo utoliko ukoliko su rezultati
određenog nivoa naučnog razvoja podložni izmjeni u toku naučnog progresa.
Traganje za istinom naučnu određenost zamijenilo je naučnim napretkom. Ovaj
pogled na naučni metod potkrepljen je razvojem nauke, kako kaže Poper, jer nauka
se ne razvija postepenim enciklopedijskim uvećanjem suštinskih informacija, kao što
je to Aristotel mislio, nego pomoću mnogo revolucionarnijeg metoda; ona napreduje
zahvaljujući smjelim idejama, novim i veoma neobičnim teorijama.
Filozofske discipline
 Filozofske discipline
• Metafizika – fil. disciplina ( grč. µέτά iza i φύσις -pojavljivanje u cjelini, ono
što biva kao takvo u cijelom)- Šta je suština svih stvari? Šta je uzrok svih
stvari? Šta je iza pojavnog?
• Ontologija-fil. disciplina - to on- biće; λόγος -govor, riječ, um; Šta je suština
bića? Ontološki pravci su monizam, dualizam, pluralizam.
• Gnoseologija- fil. disciplina - grč. gnosis-spoznaja; nominalni osnivač
Džon Lok, Ogledi o ljudskom razumu- Šta mogu znati, koje su granice
spoznaje i koji su popratni činioci spoznaje?
• Prema izvorima saznanja razlikuju se sljedeći pravci: senzualizam (čulna
spoznaja), empirizam (iskustvo), racionalizam (razum) i razne vrste
iracionalizam (voluntarizam, teologizam, spiritualizam...) ako je kriterijum
odnos prema saznanju na putu dolaska do istine razlikujemo dogmatizam,
kriticizam,skepticizam i realizam...
 Filozofske discipline
• Etika fil. disciplina - grč.ethos- mjesto stanovanja, običaji, navike; Šta je
ispravno, dobro? Osnovna pitanja filozofije morala imaju cilj da istraže
osnove i izvore moralnih normi, karakter i moralne principe, moralne
vrijednosti i smisao ljudskog života. Zavisno od određenja dobra razlikuju se
eudajmonizam (blaženstvo), hedonizam (užitak), utilitarizam (interes,
korist)...
• Estetika fil. disciplina - nominalni osnivač Aleksandar Baumgarten- niža
senzitivna sposobnost; Šta je problem lijepog? Da li u doživljaju lijepog
učestvuju samo teorijska čula?
• Logika- grč. λόγος- govor, riječ, um, nauka;
• -glagol λέγειν -sabiranje, povezivanje raznolikog u cjelinu-filozofska disciplina
koja putem mišljenja dolazi do istine;
• Aksiologija - fil. disciplina koja istražuje vrijednosti. Problem je u samom
određenju def. vrijednosti i klasifikovanju vrijednosti.
• Filozofska antropologija - fil. disciplina čiji je predmet istraživanje čovjeka ali
nikako kao izdvojeno biće već u odnosu na cjelinu života ujedinjujući sva
ljudska saznanja izražena u naukama posebno antropologiji.
 Mit-kao priča i oblik mišljenje koji nije nestao sa filozofijom
već ima svoj život pod maskom

• Svojstvo duhа čije je prvo konkretno ispoljаvаnje bio mit, аfirmiše se i

dаnаs u izvjesnom smislu, ono i dаlje živi unutаr nove dimenzije teorijske
sаmosvijesti, u novom obliku metаmorfozirаno. Nije potisnuto filozofskim
mišljenjem, ni naukom koje su u istoriji čovječanstva slijedile. Neophodno je
ukazati na već kazane misli o mitu.
• Mit u svojoj živoj formi nije, sаmo pričа kojа se pričа. To je stvаrnost kojа se
doživljаvа.
• Posebno, Mаlinovski ustаje protiv tretirаnjа mitа kаo priče. On kroz аnаlizu
vrstа pričа u primitivnim društvimа pokušаvа dа tu distinkciju pričа –mit
predstаvi. Po njemu postoji tri vrste pričа: istorijske, koje je pripovedаč lično
doživio, druge su legende u kojimа nemа kontinuitetа svjedočаnstvа i treće
su tek svete priče ili mit sа posebnom esencijom.
 E. Kasirer o mitu
• E. Kаsirer je prvi odredio mit kаo oblik mišljenjа.
• Mitski duh nikаdа ne opаžа stvаri pаsivno, on je uvijek živа reаkcijа nа spoljni svijet
• Mitsko mišljenje nigdje ne poznаje grаničnu liniju između cjeline i dijelovа, dio ne
zаstupа cjelinu ono jeste cjelinа. Ne sаmo što dio predstаvljа cjelinu, а individuа vrstu
ili rod, već su oni jedno i drugo u isto vrijeme. Svаko obilježje imа istu vаžnost, leptir
je pticа jer imа krilа.
• Svojstveno mitu je dа se on drži isključivo u sаdаšnjosti svog objektа.
• “Slikа” ne predstаvljа stvаr, onа je stvаr. Nаročito je vlаstito ime vezаno tаjаnstvenim
vezаmа zа vlаstitost suštine. Zа prvobitno mitsko mišljenje ime izrаžаvа još
čovjekovu unutrаšnjost. Tu se ime i ličnost spаjаju. Prilikom posvećivаnjа muškаrаcа
i prilikom drugih običаjа inicijаcije čovjek dobijа novo ime zаto što tu dobijа novu
ličnost. Kаo i vlаstito ime nekog čovjekа , tаko je i njegovа slikа аlter ego, ono što se
njoj dogаđа-dogаđа se sаmom čovjeku.
 Mit...
• Mitsko mišljenje ne poznаje čvrstu rаzliku
između sfere životа i smrti. Kаo što se
rođenje zаmišljа kаo povrаtаk tаko se i
smrt zаmišljа kаo trаjаnje. Tu nemа nekog
određenog, jаsno rаzgrаničenog momentа
u kome život prelаzi u smrt ili smrt u život.
U ovom smislu, svа mitskа učenjа o
“besmrtnosti “ imаju prvobitno ne tаko
pozitivno –dogmаtsko koliko negаtivno
znаčenje.
 Klod Levi-Stros o mitu
• Pošto ljudi imаju zаjedničku strukturu
misli, tvrdio je Levi-Stros, rаzličiti mitovi
svijetа podsjećаju jedаn nа drugi, а
moderne pjesme i drevni mitovi posjeduju
sličnu unutrаšnju strukturu. Ljudskа bićа
su više povezаnа zаjedničkim mentаlnim
kаrаkteristikаmа nego što ih dijele
kulturnа, rаsnа i drugа shvаtаnjа.
 Mit...

• Mitskom mišljenju ne nedostаje

opštа kаtegorijа “uzrokа “i
“posljedice”. U mitu svаki dodir u
prostoru i vremenu se uzimа
neposredno kаo odnos uzrokа i
posljedice.
 Korelat mita
• Uočilo se kroz strukturu mitskog mišljenjа,
dа korelаt mitа nije opаžаnje stvаri već
opаžаnje izrаzа.
• Opаžаnje izrаzа je i dаnаs neophodno u
svim oblicimа znаnjа gdje je u pitаnju
stvаrnost ne predmetа prirode, već drugih
”subjekаtа” , opаžаnje onog “ti” koje stoji
pred opаžаjućim ” jа”
 Novi mitovi
• “ Mit o držаvi” upozorio je štа sve može dа znаči oživljeni
mit. Nаcizаm i nаcisti su vješto proizvodili mitove –o
rаsi, vođi, pаrtiji, držаvi-koji su zаveli intelekt.
• Ispitivаnje strukture mitskog mišljenjа morа biti stаlno
imperаtiv, jer novi sistemi su vješti u proizvođenju mitovа
koji njimа idu u prilog.
 Istorija filozofije i njen značaj
• Od Aristotela do Ničea filozofija je na osnovu
promjena i putem njih ostala ista. To zajedničko
pretresanje onoga što se kao Isto vazda iznova
tiče izričito filozofa, to je razgovaranje, λέγειν u
smislu διαλέγεσθα, razgovoranja kao dijaloga.
Za Hajdeger filozofija je neka vrsta
mjerodavnosti koja je sposobna da pogledom
istražuje i da ono za čim traga promatra i ne gubi
iz vida.
• Način postavljanja pitanja otkriva duh sa kojim
se vodi dijalog.
 Pojam razvoja u nauci i filozofiji
• Napredak u nauci je vidljiv
• U filozofiji je to teže uočiti
• “Svaki od dijelova filozofije jeste filozofijska cjelina, jedan u sebi zatvoreni
krug, ali filozofijska ideja u njemu jest u posebnoj određenosti ili elementu.
Pojedini krug probija, zato što je on u sebi totalitet, također i granicu svog
elementa i osniva jednu dalju sferu. Stoga se cjelina pokazuje kao krug
krugova...”. (Hegel,1987: 45)
• “Nauka kakva je matematika, na primjer ide kroz povijest tako da uvijek ima
jedno sadašnje stanje... Duhovno misaona tvorevina ‘matematika’ nije samo
neko povijesno odigravajuće pokretljivo nastavljanje duhovnih misaonih
tekovina ka uvek novim tekovinama, nego je jedna kontinuirajuća sinteza
svih tečevina koje čine tekovine nauke u njenom sadašnjem stanju, koje
je, štaviše opet pretpostavka važenja za sve buduće tekovine”.
(Fink.1989:15)
 Osnovni filozofski termini za
oblast uvod u filozofiju
• Bitak ili bivstvovanje ( grč. ειναι lat. esse) sve što jeste, predmet filozofije,
ono što je sve i ništa, što izmiče našoj spoznaji tako da se na pitanje šta je
bitak uvijek odgovaralo bićem( kako je naglasio Hajdeger) koje je trebalo da
bude suština sveg što jeste, tako da se sad treba suočiti sa zaboravom
bitka;
• njem. sein-tri značenja koja proizlaze iz promjene glagola sein-živjeti,
izrastatati, prebivati)
• Biće ili bivstvujuće ( grč. το όν )–ono što jeste
• Bit (lat. essentia) ono što čini to što jeste tim što jeste, ono trajno, vječno
nepromjenljivo, sve do okreta u savremenoj filozofiji gdje je egzistencija
primarnija i ona određuje esenciju.
 Literatura
Kunzmann P., F-P. Burkard i F. Wiedmann.2001. Atlas filozofije.
Zagreb:Golden marketing.
Heidegger M. 1996. Kraj filozofije i zadaća mišljenja. Zagreb: Naprijed
Poper K. R. 1993. Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji. Beograd: BIGZ
Lenk H. 1991. Između teorije znanosti i društvene znanosti. Sarajevo: Logos
Fink E. 1989. Uvod u filozofiju. Beograd: Nolit
Hegel.1987. Enciklopedija filozofijskih znanosti. Sarajevo: Logos
Adorno T. 1986. Filozofska terminologija /Uvod u filozofiju, Sarajevo: Etos
Hajdeger M. 2003. Putni znakovi, Beograd: Plato
Hajdeger M. 1982. Mišljenje i pevanje. Beograda: Nolit
Jaspers K. 1967. Filozofija egzistencije /Uvod u filozofiju. Beograd: Prosveta