 Kao što je poznato ABS (Anti-lock Braking System ) je

sistem koji sprečava blokiranje točkova pri intezivnom

kočenju i omogućava dobru upravljivost vozila u
uslovima smanjenog prijanjanja.
 Pored toga od ovog sistema se očekuje da poveća
stabilnost vozila pri kočenju, a eventualno u nekim
situacijama i da smanji zaustavni put vozila.
 Samim napredovanjem u autoindustriji kao I uelektronici
osnovna verzija ABS sistema je doživjela znatna
poboljšanja tako da ABS danas djeluje kao složeni sistem
sa brojnim elektronskim nadgradnjama.
 Pojava ABS-a datira još od 1928 g. kada je Nijemac
„Karl Wessels” patentirao mehanizam koji reguliše
silu kočenja kod automobila, ali taj je koncept
postojao samo na papiru. Tek početkom II
svjetskog rata, 1941. testiran je prvi regulator
blokiranja točka.
 Naime, tek pojavom integrisanih krugova mogla je
biti proizvedena dovoljno mala kontrolna jedinica
sposobna da prati podatke senzora i u kratkom
vremenu upravlja ventilima kontrole pritiska.
Zahvaljujuci elektronici sada je sistem bio u
mogućnosti kontrolisati i zadnje, a ne samo
prednje točkove.
 ABS funkcioniše tako da se kočenje realizuje tačno na granici u
kojoj se točak maksimalno usporava, ali još uvjek se okreće. Pošto
je ova granica teško precizno odrediva i nije konstantna prilikom
kočenja broj obrtaja svakog točka se mjeri davačem i dava
procesoru ABS-a.
 Procesor obradjuje dobijene informacije nezavisno za svaki točak i
tačno obračunava vrijednosti broja obrtaja i klizanja. KOČNE
čeljusti stežu disk bez otpuštanja sve do trenutka pred blokiranje
točkova. U trenutku koji prethodi blokiranju točkova ABS
kontroler, koji dobija, koji dobija informacije od senzora.
 , aktivira osjetnik koji preko sklopa elektromagnetnih ventila
snižava pritisak ulja u kočionom cilindru i otpušta čeljusti sve dok
se kočioni moment toliko nesmanji da točkovi normalno nastavljaju
sa svojim obrtanjem. U tom trenutku osjetnik aktivira
elektromagnetne ventile u suprotnom smijeru, pritisak ulja i
intezitet kočenja se opet povećava do granice blokiranja točkova
gdje se ciklus ponovo vraća na početak. Ove promjene pritiska se
dešavaju vrlo brzo (3-5 puta u sekundi)
 Četiri osnovne komponente
ABS sistema su:
1. Senzori brzine broja obrtaja
tocka
2. Pumpa

3. Ventili

4. Kontroler
 Da bi ovaj sistem mogao funkcionisati potrebna mu je
ulazna informacija. U ovom slučaju ulazna informacija za
sistem je brzina, brzina kretanja vozila i brzine okretanja
točkova. Senzori brzine su komponente sistema koje daju
informaciju o brzini i prenose je do kontrolera. Ovi
senzori su smješteni na svakom točku. Oni prate broj
obrtaja točka, i mogu biti različite konstrukcije. Ranije su
bili mehanički, i broj obrtaja su davali na osnovu. Broja
oscilacija davača koji je pričvršćen za nepokretnu
glavčinu točka, i koji je bio priljubljen uz disk koji je imao
rupice na sebi i koji se okretao kao i točak. Danas se
uglavnom koriste elektronski senzori.
 Kako je ventil sposoban da propusti pritisak na
kočnice, mora postojati način da se taj pritisak
vrati. To je upravo ono što pumpa radi. Kada
ventil smanji pritisak u vodu, pumpa je tu da
taj pritisak povrati.
 Na svakom hidrauličnom ili pneumatskom vodu od glavnog
cilindra do točka postoji ventil koji je pod kontrolom ABS
uređaja. Ventil može imati tri pozicije: u poziciji jedan, ventil
je otvoren, pritisak se sa glavnog kočionog cilindra prenosi
preko ventila na točak u poziciji dva, ventil je zatvoren, i
kočnica je odvojena od glavnog kočionog cilindra. Ovo
sprečava porast pritiska, bez obzira da li vozač i dalje pritiska
pedalu kočnice. u poziciji tri, ventil propušta deo pritiska na
kočnice.
 Kontroler predstavlja "mozak" ovog sistema. To je, u stvari,
jedna mikorprocesorska jedinica (kompjuter), koji upravlja
radom cijelog ABS sistema. Kontroler prima informacije sa
senzora, i u slučaju da dođe do smanjenja brzine jednog ili više
točkova, on automatski aktivira ventil koji zatvara pritisak na
kočnice. Kontroler je dio ovog sistema koji je pretrpio najviše
promjena i usavršavanja od prvih uređaja pa do danas, što je i
razumljivo imajući u vidu nagli razvoj kompjuterske tehnike u
zadnjim decenijama dvadesetog vijeka.