(1898.-1925.

“Smrt nije izvan mene.

Ona je u meni“
A. B. Šimić rođen je 1898. u Hercegovini
(Drinovci).

U Zagreb seli da bi dovršio školovanje.

No budući da ravnateljstvo Donjogradske
gimnazije u Zagrebu nije dopuštalo uz školovanje
istodobno izdavanje književnog lista, nije pristupio
završnom ispitu i posvetio se samo književnom radu.

Živio je vrlo teško i siromašno, sve žrtvujući za književnost.

Umro je od tuberkuloze s nepunih 27 godina.

Djela Antuna Branka Šimića nastajala su
između 1913. i 1925. godine.

Prvu pjesmu Šimić je objavio s 15 godina, a

za života je objavio samo jednu zbirku
pjesama, “Preobraženja”. Ostale pjesme su
objavljene po časopisima i posthumno te u
mnogim sabranim djelima.

Osim pjesama, napisao je Šimić i nekoliko

desetaka proznih djela (priča, ulomaka
romana), jedan dramski prizor, te preko
stotinu eseja, članaka, programa, estetičkih,
memoarskih i polemičkih spisa, komentara,
pisama...
Godine 1917. g. pokreće
ekspresionistički časopis
VIJAVICA, 1919. g. JURIŠ te piše
programatske tekstove, koje je
objavio 1924. g. u svojoj književnoj
reviji KNJIŽEVNIK.
 1. RAZDOBLJE (1913.-1917.): Utjecaj Matoša,
stihovi su romantični, nostalgični i sjetni te često
govore o djetinjstvu.

 2. RAZDOBLJE (1917.-1920.): Upoznaje se s

ekspresionizmom (“Der sturm”), što mijenja njegovo
mišljenje o umjetnosti. Zalagao se za odbacivanje svega
estetskoga, dekorativnoga i suvišnoga, smatrajući da je
jedini pravi put govoriti istinu. Počeo je pisati
slobodnim stihom i stihovi su mu postali mračni.
 3. RAZDOBLJE (1920.): Izlaze “Preobraženja” -
prva knjiga slobodnih stihova u hrvatskoj književnosti.

Neobično sažetim izrazom Šimić je progovorio o

temama ljubavi i smrti, temeljnim motivima njegova
pjesništva, pobunivši se protiv neizbježnosti
prolaznosti koju shvaća kao nepravdu u najširem
smislu.

 4. RAZDOBLJE (1920.-1925.): Pjesme nastale u

ovom razdoblju htio je tiskati pod nazivom “Pjesme o
tijelu”, ali nije stigao. U tom ga razdoblju okpiraju
motivi tjelesnosti nasuprot duhovnom te socijalna
nepravda i siromaštvo.
 Osim pjesama u zbirci “Preobraženja”, u
časopisima i listovima objavio je Šimić
još oko 120 pjesama.
“Preobraženja” su od mnogih smatrana
najboljom hrvatskom zbirkom poezije, a
sastoje se od 48 pjesama:
Pjesnici...Moja preobraženja...Mladić...Molitva na
putu...Žene, mladići,
ljeto...Zavodnik...Zavedena...Bolesnik…
Mjesečar...Mučenik...
Hercegovina...Samoća na vodi...Podne i
bolesnik...Veče i ja... Žene s jednim
srcem...Gorenje...Povratak...Povratak...Prenuće…Lju
bomora...Prva noć samoće...Zima...Teški
zrak…Žrtve... Ljubav... Ljubomora...Mrtva
ljubav...Zapuštena…Bog
mučitelj...Jedanput...Izgubljene
žene...Hercegovina...Pjesma iznad
zemlje...April...Ljetna pjesma...Uzvišeno
veče...Pobjednici na livadi...Cvijet u
kavani...Vampir...Sudbine u ponoć...Radosna noć u
gradu...Rastanak sa
sobom...Put...Otkupljenje…Opomena...
Budući.
Šimić u “Preobraženjima”
predstavlja motive karakteristične za
ekspresionizam te izražava strah,
nemir, krik, pobunu protiv vlasti,
zabrana i negira stvarnost.
Vezano uz tematiku, možemo govoriti
o nekoliko osnovnih tema: tijelo, žene
i siromasi, Hercegovina, ljubav, Bog.
Osim po grafičkoj osobitosti pjesama,
prepoznatljiv je po izostavljanju
gramatičke veze i interpunkcije.