OSNOVE PSIHOLOGIJE

STARENJA

Bar, Crna Gora

11. i 12.04.2018.
PSIHOLOGIJA STARENJA:
DEFINICIJE I TEORIJE
 Psihologija starenja
• dio razvojne psihologije koja se bavi
proučavanjem psihičkih promjena s
obzirom na starosnu dob.
• Zastarjelo mišljenje: promjene u vezi sa dobi događaju
se u djetinjstvu i adolescenciji kada je ličnost
formirana, a kada “odrastemo” promjena nema, osim
u slučajevima pojave hroničnih bolesti.

DJETINJSTVO ODRASLA DOB STAROST

razdoblje naglih razdoblje razdoblje smanjenja i opadanja
promjena, razvoja stagnacije tjelesnih i psihičkih funkcija
 Psihoanalitička paradigma
Faze razvoja ličnosti (Frojd)
1. Oralna (1. godina života): zadovoljenje potrebe za
hranom i ugodom.
2. Analna (1-3 godine): učenje neovisnosti, disciplinacija
3. Falusna (3-6 godina): incestuozne želje prema
roditeljima: Edipov kompleks (majka objekt dječakovih
želja) Elektrin kompleks (otac kao objekt želja djevojčica)
Faza latencija (nagoni smireni, libido usmjeren na
neseksualne aktivnosti: igra, igrice, čitanje, tv)
4. Genitalna (od puberteta do senilnosti): ograničenja,
tabui, sublimacija instinkata u društveno prihvatljive energije
Način na koji dijeti uči da kontroliše nagone presudan je
za razvoj ličnosti:„DIJETE JE OTAC ČOVJEKA.“
Struktura ličnosti - psihodinamika

Ličnost je jedinstvena struktura, složen sistem

sačinjen od različitih dijelova
1. Prema nivou svjesnosti ličnost čine:
- SVJESNO,
- PREDSVJESNO,
- NESVJESNO
2. Ličnost kao energetski sistem čine:
- ID (ONO)
- EGO (JA)
- SUPEREGO (NAD-JA)
Savremena shvatanja u psihologiji starenja

• Razvoj je cjeloživotni, višedimenzionalni i

višesmjerni, fleksibilni proces, pod uticajem
bioloških, psiholoških i socijalnih faktora.
• Na razvoj osobe djeluju različiti faktori koji su u
interakciji: dob, istorijski događaji,
paranormativni (nenormativni) događaji...
• Pod uticajem novih iskustava razvoj se može
promijeniti.
 Istraživanja u psihologiji starenja
• Zanimanje za istraživanje promjena koje se
zbivaju tokom starenja:
- produžavanje životnog vijeka
- sve veći udio starijih ljudi u ukupnom stanovništvu.
• Prve studije objavljene su 20-tih g. 20. vijeka.
• Značajan porast istraživanja ovoga područja
zabilježen je tek u drugoj polovini 20. vijeka: u
razdoblju od 1968. do 1979. broj psiholoških
publikacija u oblasti starenja se povećao za
270% (Schaie i Willis, 2001)
 Predmet i ciljevi psihologije starenja
• Psihologija starenja izučava promjene koje se sa
starenjem pojavljuju u kognitivnim i izvršnim funkcijama,
emocijama i motivaciji, te u socijalnim odnosima.
• Gerontologija je interdisciplinarna nauka koja
izučava starije osobe kao posebnu populaciju, a jedna
od disciplina koja je sadržana u gerontologiji je i
psihologija starenja
• Ciljevi psihologije starenja:
- objasniti zakonitosti procesa starenja,
- razviti istraživačke metode za proučavanje starenja i starosti,
- primijeniti znanja o starenju i starosti u sprečavanju i
umanjivanju nepovoljnih učinaka starenja, odnosno u
poboljšanju kvalitete života u starosti
 Starenje i starost
• Starenje je propadanje zrelog organizma kao posljedic
promjena, vremenski ovisnih i uglavnom nepovratnih,
koje su prirođene svim članovima neke vrste, tako da, s
prolaskom vremena, oni mogu postajati sve nesposobni
suočiti se s okolinskim stresom i tako povećavaju
vjerovatnost smrti (Handler, 1960).
• Starenje svaka vremenski ovisna promjena nekog
objekta ili sistema (Yates, 1996).
Nema odgovora na pitanje zbog čega starimo pa su i
definicije rijetke i nema jedne opšteprihvaćene!
Tri aspekta starenja: biološki, psihološki i socijalni
koja su blisko povezana, ali nisu nužno podudarna.
• Kasna odrasla dob: donja granica od 60 ili 65 g.
• Individualne razlike: zadovoljstvo životom, kvalitet života,
aktivnosti, socijalna uključenosti i doživljeni stres.
Pristupi u proučavanju psihičkog razvoja
a) organizmički pristup: razvoj se odvija spontano
prema genetskom programu, kroz vremenski
unaprijed određene stadije koji vrijede za sve (npr.
psihoanaliza).
b) mehanicistički pristup: razvoj pojedinca se odvija
pasivno, prihvatanjem uticaja okoline odnosno
sticanjem iskustva (npr. bihejvioralne teorije).
c) kontekstualni pristup: razvoj pojedinca je
produkt složenih interakcija između biološke tj.
genetske prirode pojedinca i raznih uticaja
okoline u nekom određenom razdoblju (npr.
dijalektičke razvojne teorije, pristup cjeloživotnog razvoja).
VEĆINA TEORIJA NAGLAŠAVA:
VAŽNI SU I PRIRODA I ODGOJ
 Temeljne varijable
u istraživanju starenja
S obzirom na to da je razvoj ukopljen u višestruke
kontekste u istraživanjima starenja nužno je voditi
računa o varijablama kao što su:

• dob,
• generacija sudionika (zbog uticaja faktora
jedinstvenih za određenu generaciju),
• okolinski (nenormativni) uticaji koji su
specifični za pojedinca ili mali broj ljudi (npr.
bolest, kasni ulazak u brak, ratna zbivanja i sl.).
 Problemi pri psihološkom
ispitivanju starijih ljudi
•Longitudinalna istraživanja: osipanje sudionika tokom
vremena, pa započeti s velikim brojem sudionika
•Stanje starije osobe - multidimenzionalno mjerenje
- tjelesno zdravlje, psihičko i kognitivno funkcioniranje,
stresnim događaji i načini suočavanja, sistem socijalne
podrške, sposobnosti dnevnog života i prilagođavanja
- podaci iz ranije dobi da bi se ustanovilo šta je posljedica
starenja
•Znaci umora: mogu djelovati na rezultate ispitivanja
•Jezik: izrazi nemaju isti smisao u različitim generacijama
•Pitanja ne treba da podsjećaju na nesposobnost
 Teorije starenja
• Biološke: starenje ugrađeno u genetski sistem, tj. postoji
genetski određen “plan” starenja (promjena u opadanju
različitih funkcija organizma) koji se aktivira nakon
reproduktivne zrelosti, ali varijable iz okoline ga
mogu modificirati (genetika ipak određuje maksimum)
• Sociološke promjene u odnosu pojedinca i društva do
kojih dolazi u procesu starenja (promjene u socijalnim
aktivnostima, promjene socijalnih interakcija i socijalnih uloga u
funkciji starenja) kao i uticaj društva i kulture na starenje
pojedinca i uticaje starenja pojedinaca na društvo
• Psihološke: nema univerzalne, široko prihvaćene,
integrativne teorije. Prve psihološke teorije starenja:
30-tih g. 20. vijeka.
 Psihloške teorije starenja
• Teorija toka ljudskog života upoređuje psihički
razvoj s biološkim tokom života, koji podrazumijeva
opšte opadanje u starosti, što danas nije prihvaćeno.
Jung: razdoblje nakon 40. godine je period života u
kom se osoba počinje okretati sama sebi, postaje
svjesnija sebe i traži cilj, smisao i cjelovitost vlastitog
života.
• Model razvojnih zadatka: prihvatanje gubitaka i
uspostavljanje zadovoljavajućih uslova života u tim uslovima
- Prilagodba na smanjenu tjelesnu snagu,
penzionisanje i smanjeni prihod, smrt supružnika,
- Jasna pripadnost vlastitoj dobnoj skupini,
- Ispunjavanje socijalnih i građanskih obaveza,
- Uspostavljanje zadovoljavajućih uslova života.
 ERIK ERIKSON (1902-1994)
• Rođen vanbračno u Frankfurtu, majka Jevrejka, otac Danac
• Očuh 1. i 2. Jevreji, odgajan u jevrejskom duhu
• plavokos, plavook: djeca ga zadirkivala da je Nordijac, odnosno Jevrej:
život rano obilježen KRIZOM IDENTITETA
• u Beču susreće Anu Frojd, podvgava se psihoanalizi, studira na
Psihoanalitičkom intstitutu, postaje psihoanalitičar
• zbog uspona nacizma 1933. sa suprugom seli u SAD; tamo mijenja
prezime u Erikson, radi želje njegovog sina da nastavi skandinavsku
tradiciju dobivanja prezimena po očevom imenu;
• Prvi dječji psihoanalitičar u Bostonu i najpoznatiji kliničar;
• Od 1936. radi na Yaleu, na Institutu za ljudske odnose i Medicinskom
fakultetu, a otvorio je i privatnu kliničku praksu
• Na Harvardu od 1960. profesor na kolegijima čovjekovog razvoja i ostao
na tom sveučilištu sve do penzije 1970.
• Umro u 92. godini života u snu.
 PSIHOSOCIJALNO U ERIKSONOVOJ TEORIJI
• individuu posmatra u njenom odnosu sa roditeljima u
kontekstu porodice, šireg socijalnog okruženja i istorijsko-
kulturnog nasleđa.
• “Ljudsko biće je u svakom trenutku organizam, ego i član
društva i uključeno je u sva tri procesa organizacije.”
• “Ne možemo razdvojiti lični rast i promjene u zajednici,
niti možemo razdvojiti... krize identiteta u životu individue
i savremene krize istorijskog razvoja, jer se ova dva
procesa međusobno određuju i istinski su relativni jedan u
odnosu na drugi.”
 EPIGENETIČKI PRISTUP
• Erikson polazi od optimistične premise da svaka
lična i društvena kriza sadrži komponente koje
doprinose rastu. Kineska riječ za krizu, wei-chi
sastoji se od dva logograma: jedan označava
opasnost, a drugi priliku
• „U razvoju ličnosti, zajednički je zadatak Ega i socijalnih
procesa da održe neizbežan kontinuitet koji premošćuje
neizbežni diskontinuitet između svih stadijuma”.
• Uočio je razlike između različitih društava, ali je prepoznao
univerzalnosti koje odlikuju sve stanovnike Zemlje, te je
tako uspio razviti univerzalnu razvojnu psihologiju
 Frojd Erikson
razvoj do 5. godine razvoj tokom cijelog života

4 stadijuma 8 stadijuma

roditelji utiču na djecu i djeca utiču na roditelje

id jači od ega ego jači od ida

naglasak na moguć uspješan razvoj

patološkom razvoju (razrješenja razvojnih kriza)
Šta je karakteristično za ove životne periode?

• Od rođenja do 1 godine
• Od 1 do 3 godine
• Od 3 do 6 godina
• Od 6 do 12 godina
• Od 12 do 21 godina
• Od 21 do 25 godina
• Od 25 do 65 godina
• Od 65 godina
 TEORIJA CJELOŽIVOTNOG RAZVOJA
razvoj (krize identiteta) negativni ishodi razvoja
(maladaptacije i maligniteti)
povjerenje-nepovjerenje preosjetljivost-povučenost
autonomija-stid i sumnja impulsivnost-kompulsivnost
inicijativa-krivica bezobzirnost-inhibiranost
marljivost-inferiornost jednos.virtuoznost-inertnost
identitet-konfuzija identit.
fanatizam-neprihvatanje
bliskost-izolacija promiskuitet-okretanje sebi
plodotvornost-stagnacija hiperekstenzija-odbacivanje
integracija-beznadežnost sujeta-duboki očaj

PRVE ČETIRI FAZE: RAZUMIJEVANJE SVIJETA

SLJEDEĆE ČETIRI FAZE: RAZUMIJEVANJE SEBE
 MALADAPTACIJE I MALIGNITETI
NEGATIVNI ISHODI RAZVOJA
MALADAPTACIJE – previše pozitivnog iskustva
• ishodi koji nastaju razvijanjem povoljnih
“pozitivnih” dispozicija do ekstrema
• posljedica postojanja “suviše dobrih stvari”

MALIGNITETI – previše neg. iskustva

• posledice koje proističu iz razvijanja negativnih
dispozicja u svakoj fazi do ekstrema.
• nedostatak, defekt nečega - “nije dovoljno”.

“PRTLJAG” KOGA SE TREBA OSLOBODITI

 VIII STADIJUM
Trajanje Od 65. godine do kraja
Naziv Staro doba
Glavno pitanje Jesam li proživio ispunjen život?
unapređenje intelektualne snage;
Razvojni zadatak usmjeravanje energije na nove stvari
promjena ugla gledanja na smrt

Psihos. vrline mudrost, razboritost

Značajne veze sa čovječanstvom ili "svojom vrstom"

Psihosoc. kriza integritet - beznadežnost

Maladaptacije sujeta (previše mudrosti)
Maligniteti duboki očaj (previše beznadežnosti)
 8. integracija vs. očajavanje
INTEGRACIJA
Prihvatam odgovornost za svoje izbore ali i
ono što mi je život dodijelio („sudbinu”)
OČAJANJE
Žalim što stvari nisu drugačije; plašim se smrti

Maladaptacija: sujeta, taština

- uobražen, pompezan
Malignitet: duboki očaj
- jadan, nesrećan, prezir, omalovažavanje
 LIČNOST I STARENJE
• crte ličnosti u procesu starenja i njihova stabilnost
• Pitanja za raspravu:
Mijenja li se osnovna struktura ličnosti kod većeg broja
starih ljudi?
Postaju li stari ljudi potpuno različite osobe od onog
kakvi su bili u mladosti?
• Starija dob nosi sa sobom i veći broj gubitaka:
prihvatanje promjena uz
očuvanje identiteta ličnosti?!...
 LIČNOST I STARENJE
Osnovne crte ličnosti se ne mijenjaju bitno!

• opada otvorenost za iskustva i ekstraverzije

• opada neuroticizam (veća otpornost na stres),
ali vrlo kasno u životu manifestacije neuroticizma
mogu opet postati očitije.
• povećava se ugodnost i savjesnost (blago)
 METALNO ZDRAVLJE=ZRELOST LIČNOSTI
Zrelost je ravnoteža između identiteta i integriteta

Mentalno zdrava osoba je:

1. Sposobna za rad i ljubav;
2. Tolerantna na frustracije;
3. Ne eksploatiše niti dozvoljava
da bude eksploatisana;
4. Sposobna da prihvata obaveze
i odgovornosti;
5. Sposobna da se široko
prilagođava na životne
promjene;
6. Realna u procjeni situacije,
izboru partnera,
prijatelja i saradnika;
VOJIN MATIĆ 7. Sposobna da se odmara i
uživa;
(1911-2000)
 STRES (engl. stress = udarac) TRI MODELA
1. Podražajni model stresa
spoljašnja situacija koja je na neki način
neprijatna, neugodna, opasna, prijeteća i sl.
2. Reakcijski model stresa
razne reakcije ljudi na neprijatne događaje
3. Kognitivni (interakcionistički ili
transakcionistički) model
savremeno shvatanje stresa kao odnosa između
osobe i okoline
 AKUTNI STRES
doživljaj emocionalne patnje
• Osoba svjesna svoje "nervoze", uznemirenosti,
tuge, potištenosti, bijesa prema sebi i drugima,
pretjerane upotrebe alkohola, cigareta ili kafe,
slabe koncentracije, rastresenosti, zaboravnosti,
"opsjednutosti" istim mislima, zabrinutosti za
svoje psihičko stanje.
• To se negativno odražava na kvalitet života,
odnose sa ljudima, na san...
• Dovodi do intenziviranja stanja stresa jer sve su
to novi stresori.
 HRONIČNI STRES
odsustvo doživljaja emocionalne patnje

• osoba se navikava na manifestacije akutnog

stresa, ignoriše ih ili negira;
• gubi energiju i distancira se od drugih;
• ne pronalazi zadovoljstvo u sadašnjim
aktivnostima, projektuje budućnost;
• kompulzivan rad ili korištenje alkohola,
sedativa, narkotika
• umor, manjak motivacije, cinizam, negativizam,
iritabilnost, pretjerana kritičnost, impulsivnost,
nesanica, bavljenje problemima sa posla van
radnog vremena;
• fizički kolaps: umor, tremor, nesvjestice...
KAKO PREPOZNATI OSOBU U STRESU?
• Tjelesni simptomi:
umor, doživljaj mučnine i bolova u tijelu, mišićna
napetost, nepravilan ritam srca, doživljaj gušenja
• Psihološke (emotivne) teškoće:
strepnja, razdražljivost, tuga, brza promjena
ponašanja, loša koncentracija, razmišljanje o istim
stvarima, bespomoćnost
• Promjena ponašanja: snižena ili pretjerana
aktivnost, nesanica ili pretjerano spavanje, košmarni
snovi, upotreba alkohola ili droga
• Problemi u međuljudskim odnosima:
od svadljivosti do povlačenja, nedostatak osjećaja za
druge, sklonost zavisnom ponašanju
 KORISTAN ILI ŠTETAN STRES?

• „Bori se ili bježi”

• Iscrpljuje snagu i slabi otpornost tijela

Posljedice: nervoza, pretjerana osjetljivost,
oslabljena obrambena sposobnost organizma,
loš san. Taj stres nas umara, remeti metabolizam,
izaziva debljanje ili mršavljenje, uzrokuje
poremećaje (čir dvanaesterca i želuca, problemi sa
srcem, migrena)
 ANKSIOZNOST
• Javlja se kao posljedica nagomilanih stresova
• U toku stresa um želi da se izbori sa problemom, ali
ostaju psiho-fiz. posljedice „kad se bura smiri“.
• Stanje unutrašnje uznemirenosti, uplašenosti
da će se nešto strašno dogoditi.
• Osoba je stalno u stanju pripravnosti, ima
osjećaj da će eksplodirati.
• Autonomni nervni sistem se lako aktivira:
reagovanje na šum, pokret, zvuk.

Anksioznost je opiranje životu, gledanje na

život kao izvor opasnosti i neprijatnosti.
 MANIFESTACIJE ANKSIOZNOSTI
1. Opsesivne misli i radnje
- opsesivne misli
- opsesivno-kompulsivni poremećaj
2. Napadi panike
3. Agorafobija - klaustrofobija
4. Socijalna fobija
5. Osjećaj krivice
6. Osjećaj odvojenosti od svijeta, nerelalnosti
 DEPRESIJA
• Nije isto što i prolazno stanje tuge.
• Posljedica dugotrajne anksioznosti
• Mentalno stanje koje karakterišu ovi
simptomi: potištenost, pesimizam, duboka
praznina, povlačenje bezvoljnost, beznađe,
besperspektivnost, bez motiva, bez volje za
aktivnošću, bez samopouzdanja, bez
samopoštovanja, gubitak apetita, svi su vam
krivi za sve...

Usamljenost kao stanje gubitka žudnji

“Kao da se crna zavjesa spustila na moj život.”
 PSIHOLOŠKA TRAUMA
• Traumatski stresori (traumatski događaji)
su događaji vrlo velikog, često razarajućeg
intenziteta koji su izvan uobičajenog
ljudskog iskustva, koji podrazumijevaju
ugroženost tjelesnog integriteta ili života (nas
samih ili nama bliskih osoba) i koji izazivaju
patnju kod velike većine ljudi.
• Psihološka trauma je reakcija osobe na
traumatski događaj
VRSTE TRAUMATSKIH DOGAĐAJA
• prirodne i tehnološke katastrofe
- zemljotresi, cunami, erupcija vulkana
- nuklearne katastrofe, izlijevanje nafte...
• ratni traumatski stresori
• traumatski događaji sa isključivo ličnim
implikacijama – personalnom psihičkom
traumom (npr. silovanje, prisustvo po život
opasnoj torturi, incest, pokušaj ubistva pri
oružanoj pljački, vrlo teška i ekstremno
opasna saobraćajna nesreća)
 GUBICI I TRAUMATSKI DOGAĐAJI
• gubitak – tugovanje; traumatski događaj - trauma;
• Moguće je doživjeti i gubitak bez traumatskog
događaja i obrnuto
• Traumatski gubici:
- iznenadan ili prijevremen gubitak;
- gubitak u “strašnim” ili bizarnim okolnostima;
- uzrokovan nasiljem
- kada je stigmatizovan;
- kada se odjednom dogodilo više gubitaka;
- gubitak djeteta;
- gubitak roditelja u dječijoj dobi.
STRES TRAUMA

Najbolja prijateljica seli u Žrtva torturisanja u ratu

instranstvo
Raskid dugogodišnje veze
Umrla je baka u 94. godini
Otkaz na poslu
Preživeli suvozač, saobraćajna nesreća,
vozač poginuo
Dečaku od 5 godina umro tata (smrt
roditelja u dečijoj dobi uvek trauma)
Pokušaj silovanja

Boravak u zatvoru Boravak u zatvoru i prisustvo nasilja

Hronično nezadovoljstvo Samoubistvo prijatelja

poslom
Vjenčanje Kidnapovanje

Polazak na fakultet Prisustvo oružanoj pljački banke

Potpuni bankrot (postoji Potpuni bankrot (ako ne postoji mreža

mreža pomoći) pomoći)
 KRIZA
Teoriju krize zasnovao je DŽERALD KAPLAN
“Kriza je kratka psihička pometnja koja se s
vremena na vrijeme događa osobama koje
se bore sa životnim problemima koji u tom
trenutku prevazilaze njihove kapacitete.”

princip emocionalne homeostaze

kriza je prijetnja, izazov,
poziv na novu akciju,
može da sadrži klicu reorganizacije
 TIPOVI KRIZE

• Razvojna ili normativna

dešava se svim ljudima u nekoj fazi razvoja
• Nerazvojna
dešava se mnogima, ali ne svima i najčešće
nastaje pod uticajem spoljnih događaja
 IZVORI KRIZE
• prirodni (katastrofe: poplava, zemljotres)

• biološki (tokom razvoja organizma, bolest,

operacije)

• socijalni (promjene u socijalnom okruženju:

preseljenje, zaposlenje, otkaz, osiromašenje)
 PRISTUPI U ODREĐIVANJU POJMA KRIZE
• Medicinsko-klinički:
naglasak na promjenama u životnoj sredini
(katastrofe, “intimne katastrofe”)
• Individualno-razvojni pristup
- naglasak na subjektivnoj interpretaciji događaja
- do krize dolazi zbog promjena koje osoba
procjenjuje kao prijeteće
- osoba je uznemirena, razdražljiva
anksiozno-depresivna
- mora da donese odluku između stagnacije i
neizvjesnosti koju donosi promjena
 FAZE KRIZE
1. faza imobilizacije (šoka)
2. faza reakcije: očajanje, očaranje
3. faza sumnje: napor da se promjena situira u sopstveni
život (depresija ili ljutnja)
4. faza napuštanja: suočavanje sa činjenicama,
neminovnost
5. faza testiranja: pojava novih mogućnosti i isprobavanje
alternativa (nada i rast samopoštovanja)
6. faza traganja za smislom: uspostavljanje kontrole nad
osjećanjima, objašnjenje onog što se desilo
7. faza integracije: emotivna ravnoteža i razumijevanje
onoga što se dogodilo

KRIZA POSTAJE INTEGRALNI DIO ŽIVOTNOG ISKUSTVA

 Skala socijalnog prilagođavanja
The Social Readjustment Rating Scale
(Thomas Holmes & Richard Rahe, University of Washington
School of Medicine, 1960)
Za korištenje skale, jednostavno saberite vrijednosti za sve
navedene životne događaje koji su Vam se dogodili u proteklih
godinu dana. Ako se određeni događaj dogodilo više nego
jednom u posljednjih 12 mjeseci, pomnožite vrijednost sa
brojem pojava. Unesite ukupnu vrijednost na kraju liste.
Svakom životnom događaju je dodijeljena vrijednost -
"jedinica životne promijene " koja odražava relativnu količinu
stresa koju taj događaj uzrokuje. Stres je kumulativni, pa
procijenite ukupni stres s kojim ste se suočili, sabirajući
vrijednosti koje odgovaraju događajima koji su Vam se
dogodili u životu tokom protekle godine
 Životni događaj Vrijednost
1. Smrt supružnika 100
2. Razvod 73
3. Bračno odvajanje 65
4. Zatvorska kazna 63
5. Smrt bliskog člana porodice 63
6. Lične ozljede ili bolesti 53
7. Brak 50
8. Otkaz na poslu 47
9. Bračno pomirenje 45
10. Penzionisanje 45
11. Promjena zdravlja člana porodice 44
12. Trudnoća 40
13. Seksualne poteškoće 39
14. Dobitak novog člana porodice 39
15. Poslovne promjene 39
16. Promjene u finansijskom stanju 38
17. Smrt bliskog prijatelja 37
18. Promjena linije rada na poslu 36
19. Razmjena argumenata sa suprugom 35
20. Početna hipoteka preko 100.000 $* 31
21. Prodaja imovine ili hipoteka ili kredit 30
22. Promjene u obavezama na poslu 29
23. Sin ili kćerka odlaze od kuće 29
24. Problemi sa zakonom 29
25. Izvanredna lična postignuća 28
26. Suprug počinje ili prestaje raditi 26
27. Počinjte ili završavate školu 26
28. Promjene u životnim uslovima 25
29. Promjena ličnih navika 24
30. Problemi sa šefom 23
31. Promjena radnog vremena ili uslova 20
32. Promjena boravišta 20
33. Promjena u školovanju 20
34. Promjena u rekreaciji 19
35. Promjene u crkvenim aktivnostima 19
36. Promjena u društvenim aktivnostima 18
37. Hipoteka ili zajam od manje od 100.000$ 17
38. Promjene u navikama spavanja 16
39. Promjena broja porodičnih druženja 15
40. Promjene u prehrambenim navikama 15
41. Odmor, raspust, ferije 13
42. Božićni praznici 12
43. Manje povrede 11
Ako je vaš rezultat 300 ili više, statistički
imate skoro 80% šansi da se razbolite u
bliskoj budućnosti.
Ako je rezultat od 150 do 299, šanse su 50%
Ukupno 150 ili manje je dobro. To ukazuje
na nizak nivo stresa u vašem životu i nisku
vjerovatnoću razvoja poremećaja povezanih
sa stresom. Na manje od 150, imate 30%
šansi da se razbolite u bliskoj budućnosti.
Ova skala ukazuje na to da promjena u
životu zahtijevaju napor da se prilagodimo
i pokušamo da povratimo stabilnost.
STAVOVI I PREDRASUDE
O STARIJIM LJUDIMA
• Uobičajena vjerovanja u vezi sa starenjem

• Mladi, zaneseni ljudi kreativniji su od starih ljudi.

• Većina žena za vrijeme menopauze doživljava jake
tjelesne simptome.
• Česta je posljedica menopauze slom živaca.
• Većina odrasle djece ne može dočekati da otpravi svoje
ostarjele roditelje u neku vrstu doma.
• Svi muškarci doživljavaju krizu srednje dobi
• Većina ljudi iznad 65 godina nema financijsku sigurnost.
• Većina je ljudi iznad 75 godina u domovima za stare ili
u drugim ustanovama.
• Iznad 65 godina rijetko se stvori veliko umjetničko ili
znanstveno djelo ili učini pomak u naobrazbi.
• Uspoređivanje mlađih i starijih ljudi u jednoj vremenskoj
točki reći će nam kakvi će mlađi ljudi biti kad budu stari
• Istraživanja starenja imaju iste probleme valjanosti i
pouzdanosti kao i ona u drugim područjima psihologije
• Ostarjeli roditelji često zamjenjuju uloge sa svojom
odraslom djecom te postaju djetinjasto ovisni o njima
• Ponovno sklapanje braka među starim ljudima općenito
je neuspješno
• Šok umirovljenja često ima za posljedicu pogoršanje
tjelesnog i duševnog zdravlja
• Žene nakon menopauze ne uživaju naročito u polnim
odnosima.
• Impotencija je obično psihološka, osim kod starih
muškaraca kod kojih je manje-više neizbježna.
• Stari ljudi nisu jako zainteresirani za spolne odnose.
• Većina egzibicionista i zlostavljača djece su stari
muškarci.
• Ličnost je razmjerno stabilna tijekom odrasle dobi.
• Ljudi u starosti postaju konzervativni i nefleksibilni
Teže je motivirati stare ljude nego mlade.
• Stare je ljude lakše smesti.
• Stari bi se ljudi trebali održavati aktivnima da održe
dobro raspoloženje
• Stari ljudi radije smanjuju broj svojih aktivnosti i
prijateljstava.
• Stari “lisci” ne mogu naučiti nove trikove.
• Slabo pamćenje najgori je intelektualni problem u starosti.
• U starosti sjećanja na daleku prošlost jasna su i živa, a
sjećanja na nedavne događaje su nejasna.
• Sa svim svojim intelektualnim nedostacima stari ljudi
nemaju velike koristi od obrazovanja
• Inteligencija doseže vrhunac oko 20. ili 30. godine, a
zatim stalno opada.
• S godinama dolazi mudrost
• Oni koji su najsposobniji u mladosti najbrže
propadaju u starosti.
• Nakon 65 godina većina je ljudi lošeg zdravlja.
• Većina starih ljudi prije ili kasnije postane
senilna.
• Senilnim starim ljudima psihoterapija ne može
pomoći.
• Većina ljudi suočena s vlastitom skorašnjom
smrću pokušava ju poreći
 KOMUNIKACIJA
SA STARIJIM LJUDIMA
 Opšta pravila za uspješnu
komunikaciju sa starijim ljudima
• shvatiti jedinstvenost osobe;
• procijeniti opšti nivo funkcionisanja osobe;
• izbjeći stereotip o starijoj osobi kao
tjelesno i mentalno promijenjenoj;
• prilagoditi se specifičnostima
karakterističnim za dob sudionika.
PROCIJENA OPŠTEG NIVOA FUNKCIONISANJA OSOBE
Procjena senzornih sposobnosti: način komunikacije prilagoditi stanju
sluha i stanju vida
Procjena psihosocijalnih potreba: važno je čuti i vidjeti što se zbiva iz
klijentove perspektive, npr. neovisnost ili potreba za pomoći
Procjena sposobnosti suočavanja s problemima: uspješni načini
suočavanja s problemima u prošlosti mogu poslužiti kao pomoć u
suočavanju s trenutnim problemima, što pojačava osjećaj kontrole nad
vlastitim životom, dobro je podsjetiti osobu na izvore socijalne podrške
Procjena emocionalnog stanja: biti osjetljiv na neizražene strahove
starijih; često umanjuju teškoće zbog straha npr. da će biti smješteni u dom
Procjena potrebe za pomoći: dobro je ponuditi pomoć klijentu na način
kojim se naglašava održavanje što duže neovisnosti, npr. pomoć u kući,
važno je pružiti osobi mogućnost da preuzme kontrolu i sama donosi
odluke (zbog osjećaja samopoštovanja i samokontrole), važno je i
savjetovati obitelj koja brine previše ili uopće ne brine
 SLUŠANJE
1. Pokazati osobi da slušamo
· gledati u oči
· dati neverbalne znakove (kimanje glavom, izraz lica),
· sjediti opušteno ili nagnuto prema sugovorniku

2. Otkloniti vanjske smetnje

• ne razgovarati na bučnom hodniku,
• telefon

3. Otkloniti unutrašnje smetnje

• npr. ne pogledavati na sat,
• ne razmišljati o sastanku (prethodnom ili koji slijedi)
 GOVOR
• Paziti šta govorimo i kako govorimo;
• Govoriti jasno, glasno, polako okrenuti licem
prema osobi kojoj se obraćamo;
• Koristiti razmljive rečenice i riječi;
• Govor prilagoditi stanju starije osobe (sluh, vid,
kognitivne funkcije)
 OPAŽANJE

• Ponašanaj starije osobe i svih promjena u

ponašanju;
• Svaka nagla i neobična promjena može biti
znak npr. nastupa bolesti, pogoršanja bolesti,
oporaka
 IGNOSRISANJE
• Kada starija osoba privlači pažnju drugih na
neprikladan način treba ignorisati to ponašanje,
a ne osobu (npr. insistira da je prva u redu kod
ljekara);
• Prikladno ponašanje nagraditi smješkom,
pohvalom razgovrom;
• Ignorisati ponašanje senilne osobe koja ne
nanosi štetu, ni sebi, ni drugima.
 PODSTICANJE NEOVISNOSTI

• Bolje je učiniti nešto zajedno sa starijom

osobom (naravno, ako ona može
sudjelovati u tome) nego učiniti to
umjesto nje.

• To od njegovatelja zahtijeva više vremena

i strpljenja ali je dobro za staru osobu
STRPLJENJE: Stare osobe su spore, ali ih ne
treba požurivati jer ih to frustrira.
FLESIBILNOST: nisu sve stare osobe iste pa ne
treba primjenjivati isto ponašanje.
POŠTOVANJE I PRIHVATANJE:
Stari su ljudi odrasli i to treba uvažavati
Ne pokušavajmo osobu koja je 70 ili 80 godina
bila npr. zatvorena, sitničava i tvrdoglava
pretvoriti u otvorenu, slobodnu i fleksibilnu,ma
koliko nam teško bilo prihvatiti njezine osobine
koje se tako razlikuju od naših
Možemo izraziti neslaganje ali tako da ne
“udarimo na osobu” nego samo na određeno
 Komunikacija sa starijim osobama
oslabljenog sluha
• usmjeriti govor na uho na koje osoba bolje čuje;
• pomoći osobi da se nauči služiti slušnim pomagalom
• govoriti jasno, glasno, normalnom brzinom, dubljim tonom
• ako osoba ne razumije, ponoviti poruku drugim riječima;
• okrenuti se licem starijoj osobi, da si pomogne izrazom
lica i pokretima usana u razumijevanju poruke;
• dopuniti verbalnu poruku neverbalnim znacima -
gestama, izrazom lica;
• ne stavljati ruku pred usta dok govorite, ne žvakati;
• smanjiti buku u pozadini dok govorite, npr. ugasiti TV;
• dobro je imati papir i olovku;
• tražiti povratnu informaciju, doznati koliko je osoba čula.
 Komunikacija sa starijim osobama
oslabljenog vida
• savjetovati osobu o korištenju naočala, držati naočale pr
ruci (ako pomažu)
• predstaviti se imenom pri ulasku u sobu i prije početka
razgovora
• stajati ispred osobe i koristiti pokrete glavom
• verbalno objasniti svaku pisanu poruku: ako osoba
naizgled čita, ne znači da je i vidjela šta piše, zato
pitanjima treba provjeriti razumijevanje poruke
• primjereno osvjetljenje pomaže boljem viđenju
• ukloniti sve opasnosti, npr. prepreke na putu ili blještanje
• osobu ne treba voditi za ruku nego joj ponuditi ruku da
ona primi vas
• riječima opisati put kojim vodite osobu i kuda je vodite
 Komunikacija s starijim osobama
sa govornim oštećenjem
• izbjegavati dugotrajne razgovore; bolji su češći, kraći razgovori
• pomoći bolesniku kad ima teškoća u pisanom i/ili usmenom
izražavanju nadomještanjem drugih oblika komunikacije
(npr. ponuditi slikovnicu sa slikama onog što bi osoba mogla
trebati, potaknuti neverbalnu komunikaciju)
• pružiti bolesniku redovne podsticaje za njegove psihičke
sposobnosti (pamćenje, rješavanje problema i sl.)
• pomoći bolesniku da se usmjeri na očuvane
komunikacijske sposobnosti
• pohvaliti bolesnikove napore da komunicira i ohrabriti ga
da vježba ono što je naučio u govornoj terapiji
• biti strpljiv i računati s dužim vremenom zbog sporije
kognitivne obrade informacija
 Kako TREBA razgovarati sa osobama
ograničenih komunikacijskih vještina
• obratiti pažnju na osobu, ne ignorisati je,
osjećaće se nevažnom i nevrijednom;
• ne nagađati o onome što osoba pokušava reći,
radije promijeniti način komunikacije (postaviti
dodatna pitanja, po mogućnosti zatvorena -
da/ne pitanja);
• koristiti druge oblike komunikacije (jezik znakova
pisane poruke ili slike), ali provjeriti razumije li ih
stara osoba jednako;
• provjeriti klijentovo razumijevanje – ako može,
neka ponovi što mu je rečeno ili neka sažme
razgovor;
 Kako TREBA razgovarati sa osobama
ograničenih komunikacijskih vještina (Lučanin, 2010
• podstaknuti pamćenje - podsjetiti na dogovoreni
sastanak ili terapiju
• podstaknuti orijentisanost u vremenu i prostoru,
naročito ako je nepokretan i ne može govoriti (npr.
imenovati obrok koji jede kao ručak ili večeru, terapiju
koju dobiva spomenuti kao jutarnju, podnevnu,
večernju, pozdraviti s dobro jutro ili laku noć i sl.)
• uvijek govoriti klijentu, čak i kad ne može govoriti ili kad
nije pri punoj svijesti; tako ga se umiri i pokaže mu da
nije napušten; ponekad on može odgovoriti neverbalno,
npr. stiskom ruke ili treptanjem očima
• prihvatiti pomoć rodbine ili njegovatelja - kao izvora
podataka o klijentu ili kao posrednika u komunikaciji
 Kako NE TREBA razgovarati sa osobama
ograničenih komunikacijskih vještina
• reći im šta da rade ili misle (npr. “Ako ništa ne kažete,
pretpostavit ćemo da nemate bolove.”)
• izbjegavati ili zanemarivati (npr.”Pustite ga na miru, on i
tako ne razumije šta pričamo, samo ćete ga uznemiriti”)
• vikati: ljudi rado pojačaju glas misleći da će nas osoba bolje
razumjeti umjesto da se upotrijebe drugačije riječi
• koristiti drugu osobu kao posrednika u komunikaciji, pred
bolesnikom (npr. “Što je rekao? Možeš li ga razumjeti?”
/tihim, očajnim glasom/ “Ja se predajem!”)
• govoriti nestrpljivo i ljuto (npr. “Čujte, imam jako puno
posla. Ako vas još nešto zanima, pitajte nekog drugog”)
• pružiti besmisleno razuvjeravanje nakon što je osoba
proizvela nerazumljive zvukove (npr. “Ništa ne brinite, mi
ćemo se pobrinuti za sve”)
 Kognitivne promjene u starijoj dobi
• brzina obrade informacija dalje opada (ovo je opadanje već
počelo u pedesetim godinama)
• kristalizirane sposobnosti (kulturno poticani procesi stjecanja
znanja i vještina: vještine čitanja i pisanja, razumijevanje jezika,
verbalne sposobnosti, obrazovne i profesionalne sposobnosti te
znanja o sebi i životu) su očuvane, čak i rastu sa starenjem do
osamdesetih godina (tada je moguće opadanje)
• fluidne sposobnosti se smanjuju (sposobnost apstraktnog rezonovanja)
• količina informacija koja može biti zadržana u radnom pamćenju
Opada
• dolazi do malog zaboravljanja davnih događaja
• raste upotreba pomagala za prospektivno pamćenje (ono što
trebamo učiniti) - ceduljice
• postaje teže dosjećanje riječi (vidi se kroz stanke u govoru)
• pamti se bit informacija, detalji ne
• rješavanje problema u svakodnevnom životu očuvano je do
duboke starosti, ali rješavanje nekih apstraktnih problema slabi
 Komunikacija s osobama
smanjenih kognitivnih sposobnosti
• govoriti u kratkim rečenicama, ponavljati i davati upute
jednu po jednu, npr.: „Ustanite, obujte papuče, obucite
ogrtač itd.“;
• komunikacija dodirom djeluje umirujuće – obično se dodiruju
šake, ramena, leđa i ruke – dodir pojačava verbalnu poruku,
npr., dodirnemo ruku osobe i kažemo: „idemo!“;
• ako ponavlja iste priče puno puta, pokušati je nenametljivo
usmjeriti da kaže nešto što daje uvid u sadržaje koji nas
zanimaju ili sažeti priču, npr.: „…i tako ste se naljutili na
brata. Imate li još nekog brata ili sestru?“;
• u slučaju agresivnih reakcija na frustracije (tzv. katastrofične
reakcije) udaljiti osobu iz situacije koja je izazvala ispad ili
odgoditi rješavanje situacije, npr.: „Idemo se prošetati, a
poslije ćemo se dogovoriti o jelu“.
 Komunikacija s dementnim osobama
• procijeniti opće stanje i funkcioniranje osobe, ne odmah nakon
prvog susreta, već kroz nekoliko susreta i u prostoru u kojem se
dementna osoba osjeća najugodnije
• najbolji način da se klijent i porodica opuste jest započeti
neobavezan i neformalan razgovor
• stručna osoba mora preduzeti sve što može kako bi omogućila
dementnoj osobi da sama izrazi svoja stajališta ili želje (dok može)
• Procjenu temeljiti na onome što dementna osoba i njen staratelj
može samostalno činiti, umjesto na onome što ne može
• svaki stručni radnik treba da prikupi što više podataka o klijentu
od članova porodice i od ostalih članova stručnog tima
• bilješke o svakom klijentu treba da budui dostupne svim
članovima stručnog tima, porodici i samom klijentu - stoga je
dobro imati spremne obrasce.
• Preporučljivo je zapisati sve podatke odmah nakon susreta, da se
ne zaborave.
 Kod nekih starih ljudi
javljaju se znaci mudrosti
• širina i dubina praktičnog znanja
• sposobnost promišljanja i primjena tog znanja na
načine koji život čine podnošljivijim i vrednijim
• emocionalna zrelost – sposobnost slušanja,
vrednovanja i davanja savjeta
• altruistični oblik kreativnosti – doprinos
čovječanstvu i obogaćivanje života drugih ljudi
• “stručnost u življenju i smislu života” (Berk, 2008)

Životno iskustvo, naročito iskustvo u

suočavanju i savladavanju teškoća
PSIHOLOŠKI PRISTUP U
SKRBI ZA STARIJE LJUDE
 (PSIHO)SOCIJALNI RAD
U širem smislu
osnova različitih vidova
djelovanja u socijalnom radu;
• psihosocijalni rad
istovremeni interes za je socijalni rad
psihološka obilježja pojedinca i
obilježja njegovog socijalnog
okruženja

U užem smislu • psihosocijalni rad je

osoben model djelovanja u s.
radu; korišćenje znanja dio socijalnog rada,
psihologije i saznanja o a psihoterapija dio
psihičkim faktorima ljudskog psihosocijalnog rada
ponašanja i međuljudskih
odnosa u praksi soc. rada
„ Cilj psihosocijalnog rada je dvojak: prilagođavanje
klijenta socijalnoj situaciji, ali i promjena socijalne
situacije. U oba slučaja važan je rast i razvoj
korisnika. Polazeći od takva određenja
psihosocijalnog rada, psihoterapija se smatra
njegovim sastavnim dijelom kao i niz drugih
intervencija preventivne i tretmanske naravi.
Istodobno se psihosocijalni rad smatra sastavnim
dijelom socijalnog rada, koji, uz ciljeve
psihosocijalnog rada, ima i zadaću poticanja
socijalnih promjena i razvijanja socijalnih usluga i
servisa. (Ajduković, Cajvert 2004: 27)“
 ŠTA JE PSIHOTERAPIJA?

DANAS
Do 40-tih g. XX v Od sredine XX v. • u fokusu je
promjena, tj. razvoj
i učenje
liječenje psihe liječenje (intrapsihička,
po medicinskom psihološkim interpersonalna,
modelu uticajem: razgovor, socijalna)
muzika, pokret... • liječenje,
prevencija,
promocija zdravlja
dobrobiti
kvalitet života
 Psihološko (terapeutsko) savjetovanje
Od 40-tih godina XX v. K. Rodžers: “Savjetovanje i psihoterapija”:

• Rješenje bilo kog individualnog problema leži u individui;

• Savjetovanje pomaže pojedincu da bolje razumije sebe;
• Partnerski odnos, bliskost, sadejstvo dva ravnopravna
eksperta: savjetovatelj - ekspert za savjetovanje
klijent - ekspert za sebe i svoj problem.

• Terapija razgovorom, a terapijski instrumenti su:

- riječ (verbalna i neverbalna) i
- odnos (interakcija između terapeuta i korisnika).
 Odnos: psihoterapija - savjetovanje
• Klasično shvatanje insistira na različitosti
• Savremeno shvatanje: psihoterapija i
savjetovanje u suštini su istovjetni.
• Isti proces: klijent - terapeut - promjena;
• Zajednička svrha: pomoć i podrška osobama koje
imaju psihosocijalne poteškoće;
• Isti ciljevi: liječenje, prevencija, kvalitet života;
• Isti klijenti i problemi: djeca, mladi, odrasli, stari;
• Iste metode rada: sa pojedincima, parovima,
porodicama, grupama;
• Slična edukacija: bazično obrazovanje (psiholog,
psihijatar, socijalni radnik) i specifična edukacija;
 Pet metateorijskih klastera
za 500 teorijskih pravaca
1.
psihodinamska
(motivacija)
4. 2.
kognitivno-
sistemski- integrativni bihejvioralna
multikulturalni
(učenje)
(kontekst)
3.
humanističko-
egzistencijalistički-
iskustveni (individua)

Consoli & Jester, 2005, prema Srna, 2013:88

PSIHOTERAPEUT, SAVJETOVATELJ
• Psihijatar je ljekar sa specijalizacijom iz
psihijatrije; radi na klinici; liječi medikamentima
i psihoterapijom. Za razliku od psihologa,
psihijatar pacijentu može prepisati lijekove.
• Neuropsihijatar je ljekar sa specijalizacijom iz
neuropsihijatrije, nauke koja se bavi organskim
i funkcionalnim bolestima nervnog sistema.
Rade u bolnicama i na klinikama
• Psiholog je završio studij psihologije; može da
radi u školi, preduzeću, na institutu, u bolnici;
Klinički psiholog bavi se proučavanjem i
liječenjem psihičkih bolesti i pružanjem
psihološke pomoći.
 SAVJETOVATELJ
• Psiholog, socijalni radnik, psihijatar ako se
dodatno edukuju iz određene psihoterapije. Edukacija
traje nekoliko godina. Budući terapeut uči teoriju i
prolazi kroz psihoterapiju i analizu.
• Teži psihički poremećaji, poput shizofrenije i teških
psihoza, kod kojih je nužno uzimanje lijekova, su
djelokrug rada psihijatara. Klinički psiholog će pomoći
pri postavljanju dijagnoze i eventualno uključiti
bolesnika u određenu vrstu psihoterapije.
 SAVJETOVATELJ
OSOBA ili STRUČNJAK; LIČNOST ili STRUČNOST
Savjetovatelj je i stručna i stvarna osoba
u susretu sa klijentom.
OSOBA ili SAVRŠENSTVO
Savjetovatelj = MODEL: spremnost i volja da se mijenja

TRANSFER – KONTRATRANSFER
Zajedno s klijentom prolaziti kroz vlastitu
promjenu i usavršavanje
CJELOVITA SKRB ZA STARIJE LJUDE
• preventivno djelovanje u lokalnoj zajednici radi poticanja
aktivnosti i povoljnog zdravstvenog ponašanja starijih
osoba da bi se povećala kvaliteta njihovog života i
spriječila rana pojava bolesti i nemoći;
• pružanje potrebne usluge skrbi osobama narušenog
zdravlja u njihovu domu kako bi što duže ostali kod kuće
• uključivanje dopunske usluge doma za starije osobe u
lokalnoj zajednici (poludnevni ili cjelodnevni boravak) za
one osobe koje ne mogu biti same kod kuće
• smještaj u dom za starije osobe o kojima nema ko da
brine kod kuće, po mogućnosti što bliže njihova doma
• usluge izvaninstitucionalne skrbi osobama smještenim u
ustanovu, kao npr. savjetovalište, posjete volontera i sl.
(Despot Lučanin, 2006)
SMJEŠTAJ U USTANOVU - IZVOR STRESA
• preseljenje u novu sredinu (bez iluzija o
povratku, zadnje utočište)
• Uslovi u domovima:
- urednost i red mogu biti na vrlo visokom nivou, ali se
zanemaruju tretmani za poboljšanje psihičkog stanja
• često podržavanje ovisnosti (npr. brže je
nahraniti usporenog klijenta s tremorom nego
čekati da pojede sam)
• manjak tjelesne aktivnosti može imati za
posljedicu mišićno propadanje
 Kako stručni radnik može da
ublaži stres starijih osoba
• podsticati samozbrinjavanje – oslanjati se na očuvane
sposobnosti;
• pomoći da održe kontrolu nad vlastitim životom i sami
donose odluke;
• pružiti im osjećaj zaštite i sigurnosti;
• podsticati neovisnost kod onih kod kojih je to moguće,
pomoći onima koji su onesposobljeni
• poštovati iskustvo starih osoba (kod nekih i mudrost) i
njihovu različitost;
• pružiti socijalnu i emocionalnu podršku;
• omogućiti dostojanstvenu smrt poštujući osobnost do
kraja
 Psihoterapija starijih osoba
Oprečna mišljenja: Nema koristi – Donosi dobrobit
U terapiji starijih važno je voditi računa da:
• iako stariji ljudi imaju neke zajedničke tjelesne i psihičke
karakteristike, oni imaju jedinstvenost vlastitog iskustva
svojih osobina
• emocionalna patnja starijih osoba može biti realistična
reakcija na stvarne životne probleme (npr. tjelesnu
onesposobljenost, manjak socijalne podrške, materijalne
teškoće, gubici) – nije svaka patnja psihopatologija!)
• stariji ljudi češće brinu zbog skore smrti
usklađivanje različitih intervencija:
medicinskih, psiholoških i socijalnih