Termodinamika II

-Ponavljanje
- Kružni ciklusi sa parom
oktobar 2018
 ENERGETSKA POSTROJENJA
• Ovisno o vrsti radnog fluida, vrsti i načinu
transformacije energije, energetska postrojenja u
ciklusnoj industriji mogu se uglavnom svrstati u:

• energetska postrojenja sa parnim ciklusom,

• energetska postrojenja sa plinskim ciklusom,
• energetska postrojenja sa kombinovanim ciklusom.
 Dijagram razgraničenja vode,
vlažne i pregrejane pare

• Kao radni fluid kod toplotnih radnih ciklusa

koristi se vodena para.

• T-S dijagram razgraničenja vode, vlažne i

pregrijane pare prikazan je na slici.
T-S dijagram razgraničenja vode,
vlažne i pregrijane pare
• Kriva označena sa x=0, koja se završava u tački
K, naziva se donja granična kriva.

• Gornja granična kriva (x=1), koja počinje u

tački K, razdvaja područje vlažne pare od
područja pregrijane pare.
• Kad sva voda pretvori u paru radi se o
pregrijanoj (suhoj ili suhozasićenoj) pari.
• Suha para nije postojana, a njena temperatura
"temperatura zasićenja" jednaka je
temperaturi vrenja.
• Hlađenjem se jedan dio suhe pare pretvara u
tečnost, koja lebdi u pari u obliku sitnih
kapljica- takva para naziva se vlažna para.
Veličina x čijim vrijednostima su označene
pojedine krive na prethodnoj slici
predstavlja relativni sadržaj pare u vodi:
• Sa povećanjem temperature i pritiska, gornja i
donja granična kriva se sve više približavaju i
spajaju se u tački K - kritična tačka.

• Kritična tačka K ima parametre:

- kritični pritisak pk=221,29bar,
- kritična temperatura .Tk=647,30K,
- kritična specifična zapremina vk=0,00326 m3/kg
• U termoelektrani (TE) sa parnom turbinom za
vrijeme ciklusa mijenja se agregatno stanje: voda
prelazi iz tekućeg u plinovito agregatno stanje i
obratno.
• Prednost takvog ciklusa je u vrlo velikoj promjeni
specifičnog volumena pri isparivanju i kondenzaciji,
što znači da se pomoću 1kg fluida dobiva relativno
veliki mehanički rad (U p,v odnosno T,s – dijagramu
površine takvog kružnog su velike.)
• Prednost je u tome što se toplinska energija potrebna za
isparavanje dovodi istodobno i uz izobarni i uz izotermni ciklus;
• Isto vrijedi i za odvođenje toplinske energije za vrijeme
kondenzacije: toplinska energija se odvodi i uz izobarni i uz
izotermni ciklus;
• Izobarni ciklus pri dovođenju (odvođenju) toplinske energije
povoljan je za tehničku izvedivost ciklusa.
• Izotermni ciklus za vrijeme dovođenja toplinske energije
osigurava najmanji mogući prirast entropije, a za vrijeme
odvođenja toplinske energije omogućuje prilagodbu s toplinskim
karakteristikama okolice i time minimiziranje gubitaka eksergije.
• U usporedbi s izrazito nepovoljnim ciklusom dovođenja
toplinske energije u kružni ciklus izgaranja u parnom kotlu
je znatno viša od vode, odnosno vodene pare,
u kružnom ciklusu pa su tu posljedično i gubici eksergije veliki.
• Eksergetski ciklus pri odvođenju toplinske energije u
kondenzatoru termoelektrane s parnom turbinom je vrlo
povoljan.
• Zbog toga se svi napori tehnološkog poboljšanja parnih
ciklusa tj. primjena materijala koji podnose visoka toplinska i
mehanička opterećenja odnose na prilike za vrijeme
dovođenja toplinske energije
• za razliku od napora poboljšanja ciklusa u TE s plinskom
turbinom (u kojoj se plinu ne mijenja agregatno stanje) gdje se
značaj poklanja odnosima tokom odvođenja toplinske
energije budući da su temperature dovođenja toplinske
energije u takvim ciklusima jednake temperaturama
izgaranja.
 Neprovedivost Carnotovog kružnog
ciklusa
• ciklus s vlažnom parom među stalnim tlakovima ujedno je i
Carnotov kružni ciklus, najbolji mogući ciklus u kojemu se
toplinska energija pretvara u mehanički rad (eksergiju).
• Razmotrimo način odvijanja Carnotovog kružnog ciklusa u
kondenzacijskoj TE s parnom turbinom (para ekspandira do
tlaka u kondenzatoru u kojem se kondenzira),
• ciklus ima 4 faze i svaka se odvija u odvojenom dijelu
termoelektrane.
• Dovod se toplinske energije uz istodobno isparivanje
između stanja 2 i 3 provodi u parnom kotlu, pa je
dovedena toplina proporcionalna površini a-2-3-b.
• U stanju 2 fluid je u tekućem agregatnom stanju (vrela voda),
a u stanju 3 suha je para.
• Ta para, proizvedena u kotlu,ekspandira adijabatski
(izentropski) u parnoj turbini od stanja 3 do 4.
• Za ekspanzije dio se pare kondenzira (ulazi se u područje
mokre pare) jer se izentropa sve više udaljava od gornje
granične krivulje, pa u kondenzator dolazi smjesa pare i
kapljevine (tekućine)
• Na kraju ekspanzije mokra para ima temperaturu Tkond
(temperaturu jednaku temperaturi u kondenzatoru), koja je i
najniža temperatura u ciklusu.
• U kondenzatoru se para postupno kondenzira zbog toga što se
toplinska energija (pretežito anergija) odvodi rashladnom
vodom koja struji kroz kondenzator.
• Odvedena toplina proporcionalna je površini b-4-5'-a.
(Carnotov desnokretni kružni ciklus).
• Da bi se adijabatskom (izentropskom) kompresijom mogla
dobiti vrela voda stanja 2 i tako zatvoriti kružni ciklus, morala
bi se iz kondenzatora isisati smjesa tekućine i pare stanja 5' i tu
bi smjesu trebalo zatim komprimirati na vrlo visoki tlak koji
vlada u parnom kotlu ppk
• Prilikom kompresije ugrijala bi se samo para, a tekućina bi,
zbog loših uvjeta pri izmjeni toplinske energije, ostala
pretežno hladna.
• Drugim riječima, na kraju kompresije ne bismo mogli dobiti
vrelu vodu stanja 2, već neku smjesu pregrijane pare i hladne
vode tj. neće nastati stanje koje odgovara Carnotovom
kružnom ciklusu.
• To znači da je praktički nemoguće ostvariti kružni ciklus sa
vlažnom parom.
• Stoga se u praksi kompresor zamjenjuje napojnom pumpom.
• To znači da se sva para koja izlazi iz parne turbine mora
kondenzirati u kondenzatoru i da na izlazu mora biti
postignuto stanje na izobari pkon, koja je ujedno i izoterma Tkon
= konst, ali je na donjoj graničnoj krivulji (stanje 5 na sl. 7-1).
• Napojna pumpa usisava vodu parametara Tkon i pkon, pa je
adijabatski (izentropski) komprimira na tlak ppk, koji je jednak
tlaku u kotlu.
• Pri tom temperatura vode naraste za vrlo mali iznos; stanja 5 i
1 padaju gotovo zajedno.
• (Na slici ona su preuveličano odmaknuta.)
 Rankinov ciklus sa suhom parom
• Naime, voda je praktički nekompresibilna, pa je potrebni rad
za pumpanje (|wpumpe| = (pPK - pkon)v5) vrlo malen u
usporedbi s mehaničkim radom koji se dobiva ekspanzijom
pare u turbini. (slika 7-1)
• U praktičnim proračunima se mehanički rad koji se utroši na
pumpanje vode u parni kotao uračunava u vlastiti utrošak TE,
pa se tada kružni ciklus promatra ne smatrajući pumpanje
dijelom kružnog ciklusa.
• Takav se kružni ciklus naziva Rankineov kružni ciklus u počast
Škotu W.J.M. Rankine koji ga je prvi predložio.
• Stepen djelovanja Carnotovog kružnog ciklusa (slika 7-1) ovisno
samo o temperaturama Tisp i Tkond:

• Prelazom na Rankineov kružni ciklus dobiva se više mehaničkog

rada iz 1kg pare jer je mehanički rad nastao prema Rankineovu
ciklusu proporcionalan ploštini površine 1-2-3-4-5-1, a onaj iz
Carnotova ciklusa (kad bi bio moguć) proporcionalan je površini
2-3-4-5'-2.
• To je posljedica veće količine dovedene toplinske energije.
• Termički je međutim stupanj djelovanja Rankineova ciklusa
slabiji od Carnotova.
• Dovedena je naime toplinska energija qdov u Rankineovu
ciklusu proporcionalna površini c-1-2-3-4-b, a odvedena, qodv,
površine c-5-4-b, pa je termički stupanj djelovanja Rankineova
ciklusa:
• Ako se površina c-1-2-3-4-b zamijeni pravokutnikom jednake
ploštine, ali da osnovica bude jednaka razlici entropija sb –sc
(s4 –s5), dobiva se iz visine pravokutnika c-1'-3'-b srednja
temperatura Tsr dovođenja toplinske energije, pa će
termički stupanj djelovanja Rankineova ciklusa biti
• Budući da je Tsr < Tisp, termički je stupanj djelovanja
Rankineova ciklusa manji od onoga u Carnotovu ciklusu.
• Upotreba h,s – dijagrama ima znatne prednosti , jer su u
njemu entalpije dužine.
• Rankineov ciklus sa suhom parom sa slike 7.1, b u h,s –
dijagramu pokazuje slika 7-2.
Stanja su označena kao u T,s – dijagramu (slika 7-1).
Kao i u T,s – dijagramu, tako i u h,s –dijagramu tačke stanja 5 i 1 padaju
praktički zajedno, jer su izobare vrlo guste u području tekućeg agregatnog
stanja (lijevo od donje granične krivulje). –izvrše se zanemarenja.
• Termički stupanj djelovanja Rankineovog kružnog ciklusa ovisi
o tlaku svježe pare ppk i tlaku na kraju ciklusa pkond.
• Cilj je da se postigne što veći pad entalpije (što veća razlika
h3 – h4) između stanja na ulazu u parnu turbinu i stanja na
kraju ekspanzije.
• Para se dovodi u kondenzator, u kojem se kondenzira
djelovanjem rashladne vode.
• Zbog toga u kondenzatoru vlada vrlo mali tlak, i do 0,02 bara
(0,002 MPa), koji ovisi o temperaturi rashladne vode koja
djeluje kao hladni spremnik, odnosno kao okolina.
 Kondenzacijska i protutlačna
turnina
• U takvoj se „kondenzacijskoj turbini“ (TE) iskorištava najveći
mogući pad entalpije polazeći, od zadanog stanja pare na
ulazu u turbinu, ali su potrebne i relativno velike količine
vode za hlađenje.
• To je, međutim, praktički jedino rješenje nije li u
neposrednoj blizini potrebna para (toplinska energija) koja
je djelomično ekspandirala u turbini.
• U tom se slučaju govori o „protutlačnoj parnoj turbini“ u kojoj
para ekspandira ne do tlaka u kondenzatoru, ne ekspandira u
kondenzator, nego do znatno višeg tlaka od onoga u
kondenzatoru.
• Takva se para (visoke temperature) zatim iskorištava za
tehnološke cikluse u industriji (npr. grijanje, isparivanje,
kuhanje, sušenje i sl.) ili za grijanje prostorija.
• Tlak pare je na kraju ekspanzije određen pri tom
potrebnom temperaturom pare na izlazu iz turbine.
• Uz konstantan tlak pare na ulazu u turbinu, a s porastom
tlaka na kraju ekspanzije, smanjuje se adijabatski pad
entalpije za proizvodnju mehaničkog rada (električne
energije), ali se povećava entalpija (temperatura) pare koju
mogu iskoristiti toplinski potrošači.
• Dalje, sa povećanjem tlaka na kraju ekspanzije smanjuje se
svakako termički stupanj djelovanja (stupanj djelovanja
pretvorbe toplinske energije u mehanički rad), što međutim
ne znači da je cijeli ciklus nepovoljan budući da je sada
(teorijski) stupanj djelovanja iskorištenja energije pare (samo
toplinske energije) jednak jedinici.
• Zbog toga se danas grade turbine s reguliranim oduzimanjem
pare.
• Konačno, upotreba je protutlačne turbine opravdana samo ako
postoje toplinski potrošači u odgovarajućoj blizini postrojenja; u
protivnom preveliki su gubici toplinske energije na putu
transporta pare do potrošača.
 Rankinov ciklus u pregrijanom
području

• U kondenzacijskoj TE ista voda (zanemarimo li gubitke)

isparava, pregrijava se, kondenzira (nakon ekspanzije u
turbini), da bi se vratila u parni kotao, gdje će ponovno
ispariti.
• Kada se po izlasku iz kotla, a prije ulaska u turbinu para
podvrgne dodatnom zagrijavanju u posebnim uređajima tzv.
pregrijačima pare dobija se toplotni radni ciklus sa
pregrijanom parom.
•Tačka A' odgovara stanju vode na izlazu iz NP i s tim stanjem voda ulazi u kotao,
u kojem se zagrijava ( A’-B ), isparava ( B-C ) i pregrijava (C-D).
•U turbini para ekspandira, uz pretpostavku izentropske ekspanzije (radi se o
povratnom ciklusu), do tlaka kondenzatora (tačka E ), u kojemu se para
kondenzira i sa stanjem koje odgovara tački A izlazi iz kondenzatora.
•Promjena stanja od A na A' posljedica je povišenja tlaka vode napojnom
pumpom.
• Termički stupanj djelovanja kružnog ciklusa

• Uz zanemarenje drugog člana ostaje da je:

 Ukoliko se posmatra idealan ciklus koji je reverzibilan, za njega
vrijedi sljedeće:

• ne uzimaju se u obzir gubici pritiska zbog strujanja kroz

generator pare, cjevovod i kondenzator;
• ne uzimaju se u obzir gubici unutar parne turbine i napojne
pumpe (ekspanzija radnog fluida u turbini, kao i tlačenje u
napojnoj pumpi su adijabatski- izentropski ciklusi);
• ne uzimaju se u obzir nikakvi gubici topline u okolinu kroz
pojedinačne dijelove sistema kružnog ciklusa;
• Pregrijavanjem pare povećava se srednja temperatura dijela
ciklusa na koji se dovodi toplota.
T-s dijagram idealnog parnog kružnog ciklusa
• Površina s3-3-4-5-6-1-2-s1-s3 - količina toplote
q1, koja se dovodi radnom fluidu.

• Površina izmedju s3-3-2-s1-s3 - toplota q2, koja

se oduzima,

• Površina 1-2-3-4-5-6-1 - dobijeni korisni rad

q1= h1 – h4,
q2= h2 – h3.
• Toplotno iskorištenje idealnog Rankinevog
ciklusa:

 q1  q 2   h1  h4    h2  h3 
t  
q1 h1  h4
ili

 h1  h2    h4  h3 
t 
 h1  h3    h4  h3 
•Razlika h1 – h2 predstavlja raspoloživi toplotni pad koji se
unutar turbine pretvara u kinetičku energiju, tj. rad dobijen na
turbini
•h4 – h3 je mehanički rad utrošen za tlačenje radnog medija
od pritiska na kojem se vrši kondenzacija do radnog pritiska
generatora pare- rad pumpe
•razlika između tačaka 1 i 4 odgovara toploti dovedenoj u
ciklusu, a između tačaka 2 i 3 toploti odvedenoj iz ciklusa.
•Kada se rad h4 – h3 utrošen za pumpu, može
zanemariti u odnosu na znatno veći toplotni pad h1 –
h2, koji se u turbini pretvara u koristan rad, jednačina
za toplotno iskorištenje ciklusa je :
 h1  h2 
t 
 h1  h3 
P-v dijagram idealnog parnog kružnog h-s dijagram idealnog
proce parnog kružnog ciklusa
• Na taj način dolazimo do jedinstvene relacije koja vrijedi za
sve kondenzacijske termoelektrane.
• Posebnosti pojedinačnih termoelektrana (njihovu veličinu)
uzimamo u obzir uvažavajući količinu pare, koja se u jedinici
vremena proizvodi u parnom kotlu, a njihovu izvedbu
(kvalitetu ugrađenog materijala) uvažavajući gubitke koji
se u realnom pogonu ne mogu izbjeći.
• Radi se o ovim gubicima energije i eksergije, slika 7-6:
• a) gubici u parnom kotlu (ložište je dio parnog kotla),
• b) gubici u parnom vodu od kotla do turbine i u regulacijskom
ventilu turbine. Zbog njih stanje pare na ulazu u turbinu ne
odgovara tački D već tački D1 (slika 7-6.),
• c) gubici (trenja) u parnoj turbini: ne radi se o izentropskoj
ekspanziji već o adijabatskoj.
• Pri tom zanemarujemo odvođenje toplinske energije iz
parne turbine u okolicu; radi se o malim gubicima.
• Omjerom razlika entalpija pare u tačkama D1 i E2 (realni
ciklus) i entalpije u tačkama D1 i E1 (povratni ciklus) definiran
je tzv. unutrašnji (izentropski) stupanj djelovanja turbine:
• d) gubici zbog pothlađenja kondenzata, u nekim
slučajevima, ispod temperature zasićenja koja odgovara
tlaku u kondenzatoru. U tom je slučaju stanje kondenzata na
izlazu iz kondenzatora određeno tačkom A1 ,
• e) gubici pare kroz brtvenice i gubici toplinske energije
zbog odvođenja i isijavanja, koje možemo zanemariti i
• f) mehanički gubici u turbini.
• Označimo li s ηk stupanj djelovanja kotla, s ηp stupanj
djelovanja parovoda, sa ηi unutrašnji stupanj djelovanja, a s
ηm mehanički stupanj djelovanja turbine, može se odrediti
stupanj djelovanja na vratilu turbine (efektivni stepen djelov.):

• pri čemu je pretpostavljeno da ne dolazi do pothlađivanja

kondenzata.
• Uvažavanjem stupnja djelovanja generatora ηg dolazimo do
stupnja djelovanja elektrane na priključnicama generatora

• te ako s ν označimo omjer između snage potrebne za

vlastiti utrošak termoelektrane (Pvl ) i snage na
priključnicama generatora ( Pel ),
• određujemo stupanj djelovanja na pragu termoelektrane:

• Termoelektrane se međusobno uspoređuju pokazateljem

koji govori o tome koliko toplinske energije u džulima [J]
treba potrošiti da bi se proizveo 1 kWh električne energije.
• Taj je pokazatelj je specifični utrošak topline :
• Razlikujemo specifični utrošak topline na priključnicama
generatora

• i na pragu termoelektrane:
• Odlučujući uticaj na stupanj djelovanja
termoelektrane ima termički stupanj
djelovanja, koji je normalno i najmanji, pa je
razumljivo nastojanje da se termički stupanj
djelovanja poboljša (poveća).