CAD 2

OSOBINE, METODE, VRSTE, …

Osobine procesa konstruiranja sa stanovišta teorije proizvoda

1. nagli porast potreba uslovljen tržišnim zakonitostima,

2. period razvoja proizvoda je sve kraći,
3. vijek trajanja proizvoda je sve kraći,
4. javlja se pojam kritične brzine konstruiranja,
5. raste količina proizvoda u serijskoj i masovnoj proizvodnji,
6. zahtjevi za kvalitetom takođe rastu,
7. troškovi proizvodnje i poslovanja se moraju svoditi na minimum,
8. najveći uticaj na strukturu troškova proizvodnje ima konstrukcijsko rješenje proizvoda,
9. produktivnost tehnologije izrade proizvoda raste daleko brže od produktivnosti konstruiranja.

Iz navedenih osobina proizilaze i zahtjevi koji se postavljaju pred proces konstruiranja, ali se može
uočiti i višestrukost uticaja na ovaj proces, te njegova kompleksnost, kao i širina i nivo potrebnih
znanja za njegovu realizaciju.
Kako konstruktor rješava zadatak?

Kako konstruktor razmišlja, kojim se postupcima koristi, kako organizira proces rada,
kako se uči konstruirati? Ne postoji univerzalni recept za rješavanje konstrukcijskog zadatka (i/ili
problema). Neke generalne preporuke su:

1. Jedini način da se nauči konstruirati je – konstruirati (dakle, neophodan je trening);

2. U toku rješavanja zadatka, konstruktor upotrebljava tri vrste znanja:
• znanje za generisanje ideja,
• znanje za procjenu, prosuđivanje ideja i
• znanje za struktuiranje procesa konstruiranja;
3. Može se naučiti konstruirati kvalitetne proizvode, pod uvjetom da postoje određene
predispozicije, te dovoljno iskustvo za generisanje i prosudu ideja;
4. Konstruiranje treba učiti paralelno u akademskoj i industrijskoj okolini.
Modeliranje procesa
konstruiranja

Faze konstruiranja u
konstrukcijskom procesu s
naglaskom na heurističkom
pristupu.

Heuristika obuhvata metode i

tehnike rješavanja problema,
učenja i otkrivanja koji su
bazirani na iskustvu.
Tok informacija u konstruiranju

Proces konstruiranja se općenito može posmatrati kao pretvaranje informacija, koja započinje
prikupljanjem informacija (iz zadatka, literature, standardâ, statističkih analiza, rezultata
eksperimenata, proračuna itd.), nastavlja se preradom tih informacija (analizom, sintezom,
kombinacijom), a završava predajom informacija (crteži, skice, uputstva).
Konstrukcijski proces
po preporuci VDI 2221
Generalni osvrt na raspoložive metode konstruiranja

U prethodnim izlaganjima dat je sažet prikaz istraživanja u području nauke o konstruiranju, te

odabranih relevantnih teorija/metoda konstruiranja do sada razvijenih. Može se zaključiti da ne
postoji jedinstvena teorija koja objašnjava fenomen konstruiranja. Taksativno bi se mogli
navesti sljedeći zaključci:

• Sve prikazane teorije/metode konstruiranja nastoje utvrditi zakonitosti koje

vladaju u važnoj djelatnosti ljudi – stvaranju proizvoda;
• Sve teorije insistiraju na sistematičnosti u konstruiranju;
• Polazne osnove teorija (na kojima se ove osnivaju) veoma su slične, odnosno
preklapaju se;
• Niti jedna teorija ne obuhvata sve aspekte procesa konstruiranja;
• Sličnosti između teorija veće su od razlika.
Generalni osvrt na raspoložive metode konstruiranja

Dakle, unutar nauke o konstruiranju postoje različite škole koje opisuju fenomen
konstruiranja različitim metodama. Primjena računara nesumnjivo predstavlja
snažan impuls primjeni formalnog matematičkog aparata u kreiranju teorija/metoda.

Može se zaključiti da ni jedna teorija nije sveobuhvatna, niti pogodna kao osnova
(polazište) za razradu objektnog modela procesa konstruiranja. Svaka teorija/metoda
se može posmatrati kao zaseban pristup i doprinos, a njihove spoznaje i smjernice
trebaju biti ideje vodilje pri koncipiranju modela. Određeni dijelovi, odnosno neki
pristupi pojedinih metoda vjerovatno se mogu i implementirati u objektni model
konstruiranja.
Šta se danas očekuje od teorije konstruiranja, odnosno od metodičkog
konstruiranja?

• da uključi sve karakteristike cijelog životnog vijeka proizvoda

(razmatranje svih aspekata termina "design for x"),
• da uključi i podrži vremenski paralelne procese
(istovremeno/paralelno inženjerstvo),
• da omogući formalizaciju strukture i sadržaja procesa konstruiranja u
modelu procesa za genesiranje i realizaciju funkcija za potpunu
računarsku podršku.
U širem smislu faze razvoja proizvoda su:

1. Generisanje ideje: Za ovu fazu bi se moglo reći „dobra ideja zlata vrijedi“. Ideje za novi proizvod
često se dobivaju istraživanjem tržišta, trendova kod potrošača, istraživanjem konkurencije, ciljanih
skupina korisnika i sl. Nakon ovakvih istraživanja, najčešće slijedi tzv. „brainstorming“, budući da se u
današnjem društvu i globalnoj ekonomiji rijetko prije toga dođe do isplative ideje za novi proizvod.

2. Razmatranje ideje: Nakon što se pronađe potencijalno isplativa ideja za proizvod, potrebno je
razmotriti njegovu stvarnu isplativost, prije nego što se resursi tvrtke usmjere prema njenom
ostvarivanju. U ovoj fazi potrebno si je postavljati pitanja kao što su: Hoće li korisnik profitirati na neki
način korištenjem proizvoda? ; Kakve su naznake rasta tržišta ciljane skupine korisnika? ; Da li
konkurenti imaju bolje, ili lošije slične proizvode? ; Da li je tehnički izvediva i isplativa proizvodnja?

3. Razvijanje koncepata: U ovoj fazi izrađuju se koncepti i osmišljavaju varijante proizvoda. Također,
detaljišu se podaci potrebni za izradu proizvoda. Resursi tvrtke su već dodijeljeni za razvoj novog
proizvoda, te nakon ove faze, eventualni neuspjeh proizvoda stvarao bi vrlo velike gubitke.
Faze razvoja proizvoda

4. Poslovna analiza: Analiziraju se moguće cijene proizvoda obzirom na kvalitet proizvoda i

konkurenciju. Također se analizira moguća dobit i količina prodaje proizvoda.

5. Testiranje: Nakon izrađenog prototipa vrši se testiranje zahtjevanih funkcija proizvoda. Također,
moguće je primijeniti testiranje sa odabranom grupom korisnika, kako bi se zabilježila i njihova
zapažanja i mišljenja o proizvodu. Ukoliko je potrebno, u ovoj fazi moguće je napraviti izmjene na
proizvodu tamo gdje je to potrebno.

6. Proizvodnja: Ukoliko je sve dobro prošlo u fazi testiranja, kreće se u punu proizvodnju, budući da
bi u ovoj fazi uspjeh proizvoda trebao biti gotovo zagarantovan (barem pokriće troškova).

7. Prodaja i plasiranje na tržište: Završna faza razvoja proizvoda je zapravo njegovo plasiranje na
tržište. U nju pripada i oglašavanje i osiguravanje mreže distribucije do ciljanih tržišnih grupa.
U užem smislu, faze razvoja proizvoda su: planiranje, koncipiranje,
konstruiranje, detaljisanje, ispitivanje i dorada, te priprema proizvodnje,
što je prikazano na donjoj slici
Vrste konstruiranja su:

• Izvorno konstruiranje – novi koncept koji nikada nije postojao

• Ponovljeno konstruiranje – biranje između postojećih
normiranih dijelova
• Rekonstruisanje – mijenjanje oblika
• Varijantno konstruiranje – mijenjanje postojećeg dijela, ali
zadržavanje izvornog koncepta
• Prilagođeno konstruiranje – prilagođenje poznatog rješenja za
novu zadaću