Modul 2 - Analiza Troskova

ANALIZA TROŠKOVA
8/24/2019 UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA 1

ANALIZA PRAGA
EKONOMIČNOSTI

ANALIZA PRAGA EKONOMIČNOSTI
Kod analize prelomne tačke ekonomičnosti

polazimo od određenih pretpostavki:
• Troškovi se klasifikuju kao fiksni i varijabilni,
• Ukupni troškovi su prikazani u linearnom obliku,
• Zahtjeva se da se fiksni troškovi ne mijenjaju,
• Zahtjeva se da su prosječni varijabilni troškovi
konstantni,
• Ukupni prihodi su prikazani u linearnom obliku,
• Zahtjeva se da cena bude konstantna,
• Zahtjeva se da se tokom analize ne uvode novi proizvodi.

ANALIZA PRAGA EKONOMIČNOSTI
• Analiza praga ekonomičnosti upotrebljava se u

slučajevima kad:
• Budući obim proizvodnje, prihodi ili troškovi nisu
poznati,
• Nemamo informaciju o pragu ekonomičnosti.
• Kod analize prelomne tačke potrebno je:
• Koristiti tačne, precizne i kvalitetne podatke,
• Koristiti prikladne metode (algebarske i grafičke) za
izračunavanje i predstavljanje.

T, C
C Grafičko prikazivanje praga
800
ekonomičnosti
Profit
T Analiza koristi grafikon troškova,
količine i profita na kojem se krivulje
ukupnog prihoda (C) i ukupnih
600
troškova (T) prikazuju pravcima, kao
na Slici 1.
B - Prelomna ta~ka Na slici se ukupni prihodi i ukupni
400 troškovi nanose na vertikalnu osu, dok
se količina proizvodnje, prodaja po
jedinici vremena ili korištenje
Gubitak kapaciteta (Q) nanosi na horizontalnu
Fiksni tro{kovi osu.
200
Nagib krivulje ukupnog prihoda

pripisuje se konstantnoj cijeni po
Q jedinici prema kojoj preduzeće može
2 4 6 8 10 12 14 16 18 prodavati proizvode. Krivulja ukupnih
troškova prikazuje ukupne fiksne
troškove (Tφ) i konstantne prosječne
Ukupni fiksni troškovi su prikazani na određenom nivouf(x)=60x
varijabilne troškove (Tρq) (koji
paralelno sa horizontalnom osom. Varijabilni troškovi suf(x)=200+35x
određuju nagib krivulje), odnosno
ukupne varijabilne troškove (Tπ).
označeni kao razlika između ukupnih i fiksnih troškova f(x)=200
T, C
C
800 Preduzeće pokriva troškove
prihodima na mjestu gdje se
Profit sijeku ove dvije krivulje,
T
odnosno kod tačke B.
600 Na tom nivou proizvodnje

preduzeće ostvaruje nultni
B' profit, odnosno nalazi se na
B'' B (pragu)
prelomnoj tački
400 ekonomičnosti.
Lijevo od tačke B prema
ishodištu koordinatnog
Gubitak sistema ulazi se u zonu gubitka.
Fiksni tro{kovi Desno od tačke B, ulazi se u
200
zonu profita.
Q
2 4 6 8 10 12 14 16 18
T, C
C
800
Profit
T
B'
600
B
Grafikon praga ekonomičnosti je
400 veoma efikasno sredstvo za brzu
B''
analizu učinka promene uslova
200
Gubitak
Fiksni tro{kovi preduzeća. Na primjer,
povećanje cene proizvoda
Q povećava ukupni prihodi, tačka
2 4 6 8 10 12 14 16 18
B” Slici 2.
T, C
C f(x)=60x
f(x)=200+35x
800
f(x)=200
Profit f(x)=150
T
f(x)=150+35x
B'
f(x)=250+35xPraga ekonomičnosti se
f(x)=250
600 ostvaruje pri nižem nivou
proizvodnje. Suprotno,
B
smanjivanjem cene proizvoda
400
B'' smanjuje prihodi, tačka B’. Prag
ekonomičnosti se ostvaruje pri
200
Gubitak
Fiksni tro{kovi višem nivou proizvodnje.
Q
8/24/2019
2 4 6 8 10
UPRAVLJANJE
12 14
TROŠKOVIMA
16 18
7
Povećanjem varijabilnih po
jedinici povećavaju se ukupnih
troškova, tačka B’ na Slici 4.
Prag ekonomičnosti se ostvaruje

na višem nivou proizvodnje.
Smanjenje varijabilnih po
jedinici smanjuju se ukupnih
troškova, tačka B’’.
Prag ekonomičnosti se ostvaruje

na nižem nivou proizvodnje.
Ukoliko želimo izračunati postotak korištenog kapaciteta, maksimalni kapacitet izjednačavamo

sa 100, a postotak kapaciteta na pragu ekonomičnosti očitavamo sa grafikona.

Algebarsko izvođenje praga ekonomičnosti
Postoje dva osnovna metoda algebarskog

izračunavanja praga ekonomičnosti i to:
a) naturalni metod, kada izračunavamo količinu

učinka i
b) vrednosni metod, gdje izračunavamo visinu
prihoda.

•
Ukupni prihod jednak je umnožak prodajne cene (Cq) po jedinici i
količine proizvoda ili prodaje (Q). Simbolički,
C=Cq Q (1.)
Ukupni troškovi su jednaki zbiru ukupnih fiksnih (Tφ) i ukupnih

varijabilnih troškova (Tπ). Budući da su ukupni varijabilni
troškovi jednaki umnošku prosječnih (jediničnih) varijabilnih
troškova (Tρq) i količine proizvodnje ili prodaje, imamo
T=(Tφ) + Q(Tρq) (2.)
Ako izjednačimo ukupni prihod sa ukupnim troškovima dobićemo

količinu proizvodnje pri kojoj se pokrivaju troškovi, imamo
C=T (3.)
Cq Q=(Tφ) + Q(Tρq) (4.)

Kad Jednačinu 4. riješimo za količinu proizvodnje pri kojoj se pokriva
troškovi (Kqρ), Dobijamo (5.)
T
Q  K qp 
C q  T pq
pri čemu je:
Kqρ - procenat ili obim korištenja kapaciteta na pragu ekonomičnosti,
Tφ – ukupni fiksni troškovi,
Cq – konstantna prodajna cena po jedinici proizvoda,
Tρq – proporcijalni (varijabilni) troškovi po jedinici

Marža sigurnosti se izračunava na slijedeće načine:
Marža sigurnosti u jedinicama = Stvarne ili procijenjene mogućnosti proizvodnje – Jedinice

proizvodnje na pragu ekonomičnosti (6.)
Marža sigurnosti prihoda = Stvarni ili procijenjeni maksimalni prihodi – Prihodi na pragu
ekonomičnosti (7.)
Procenat marže sigurnosti u jedinicama = Marža sigurnosti u jedinicama x 100 / Stvarne ili
procijenjene mogućnosti proizvodnje (8.)
Procenat marže sigurnosti prihoda = Marža sigurnosti prihoda x 100 / Stvarni ili procijenjeni
maksimalni prihodi (9.)

Često menadžeri planiraju ostvarivanje određenog profita (Π). Proširenjem Jednačine 5. možemo
izračunati prihode, koji se ostvaruju na datom obimu proizvodnje, uz to da se podmire troškovi i
željeni profit, što se izražava kao:
T  
Q  K qp 
C q  T pq
Vrednosni metod izračunavanja praga ekonomičnosti

Kod ovog metoda izračunavamo koji iznos prihoda mora ostvariti preduzeće da bi poslovalo na pragu ekonomičnosti.
C  T
C pe 
C  T
Efekti promene faktora na prag ekonomičnosti izračunava se na slijedeći način:
T  100
K qp 
100  %T
EMPIRIJSKO OCJENJIVANJE PRAGA EKONOMIČNOSTI
Izračunavanje i prikazivanje praga ekonomičnosti
Za ocjenjivanje praga ekonomičnosti koristili smo podatke iz Izvještaj o poslovanju Telekoma Srbije a.d.
Beograd RJ TT Beograd za 2009. godinu koji su prikazani u Tabeli 1.Elementi finansijskog poslovanja
RB OPIS IZNOS u KM
1. Cena po jedinici 403,30
2. Fiksni troškovi 16.131.155
3. Varijabilni troškovi po jedinici 209,40
5. Instalisani (maksimalni) kapacitet 139.425
T 16.131.155
K qp    83.193
C q  T pq 403,30  209,40
Iz Tabele 1. uzimamo podatke za formiranje jednačina prihoda, troškova i fiksnih
troškova.
C=Cq Q = 403,30Q
T=(Tφ) + Q(Tρq) = 16.131.155 + 209,40Q
Tψ = 16.131.155
Prag ekonomičnosti ostvaruje
se kod obima proizvodnje od
83.193.
Ako želimo da utvrdimo

ukupni prihod praga
ekonomičnosti uvrstićemo
podatke u jednačinu
C=Cq Q= 403,30 x 83.193 =

33.551.736,60 KM.
Ukupni prihod praga

ekonomičnosti možemo
utvrditi očitavanjem iznosa na
vertikalnoj osi.
Slika 6. Prikaz prag ekonomičnosti

Izračunavanje i
prikazivanje marže
sigurnosti praga
ekonomičnosti
Marža sigurnosti u
jedinicama = Stvarne ili
procijenjene mogućnosti
proizvodnje – Jedinice
proizvodnje na pragu
ekonomičnosti=
= 139.425-83.193=56.232
Procenat marže sigurnosti u

jedinicama = Marža
sigurnosti u jedinicama x
100 / Stvarne ili procijenjene
mogućnosti proizvodnje=
= 56.232 x 100/ 139.425 =
Slika 7. Marža sigurnosti 40.33%

Marža sigurnosti prihoda = Stvarni ili
procijenjeni maksimalni prihodi –
Prihodi na pragu ekonomičnosti =
(139.425 x 403.30) – 33.551.736,90 =
= 56.230.102,50 - 33.551.736,90 =
22.678.365,60 KM
Procenat marže sigurnosti prihoda =

Marža sigurnosti prihoda x 100 /
Stvarni ili procijenjeni maksimalni
prihodi=
= 22.678.365,60 x 100 / 56.230.102.50 =
40.33%
Slika 7. Marža sigurnosti

Marža sigurnosti nam govori o dozvoljenom prekoračenju iznad prelomne tačke do
nivo instalisanog (maksimalnog) kapaciteta ili maksimalnog prihoda.
Marža sigurnosti u jedinicama proizvoda iznosi 56.232, odnosno procenat marže

sigurnosti u jedinicama proizvodnje je 40,33%.
Pošto preduzeće koristi kapacitet sa 59,67% (100-40,33 = 59,67%) preduzeće je

zainteresovano za povećanje obima proizvodnje, koji bi ostvarilo dodatni prihod.
Iz marže sigurnosti prihoda iznos od 22.678.365,60 KM ili 40,33% .
Menadžment mora donijeti marketinške planove, odnosno povećati tražnju.

Efekti promene fiksnih troškova na praga ekonomičnosti
Nabavkom novog softvera za poboljšanje rada došlo je do povećanja fiksnih troškova (vremenska amortizacija) za
iznosi 1.652.425 KM, a uz nepromijenjene ostale faktore, dobijamo 16.131.155 + 1. 652.425 = 17.783.580 KM.
Tabela 4. Promena fiksnih troškova

RB OPIS IZNOS u KM
1. Cena po jedinici 403,30
2. Fiksni troškovi 17.783.580
3. Varijabilni troškovi po jedinici 209,40
5. Instalisani (maksimalni) kapacitet 139.425
T 17.783.580
Q  K qp    91.715
C q  T pq 403.30  209.40
Iz Tabele 4. uzimamo podatke za formiranje jednačina prihoda, troškova i fiksnih troškova.

C=Cq Q = 403,30Q
T=(Tφ) + Q(Tρq) = 17.783.580 + 209,40Q
Tψ = 17.783.580

Slika 11. Efekat promene fiksnih troškova na prag ekonomičnosti
Iz Slike 11. vidimo povećanje fiksnih troškova povećavamo ukupne troškove i pomeramo
prelomnu tačku u desno od tačke B do tačke B’, odnosno prag ekonomičnosti ostvarujemo
8/24/2019 UPRAVLJANJE
na višem TROŠKOVIMA
nivou. 20
Izračunavanje željenog obima prodaje ili profita
Pretpostavimo da menadžmet preduzeća želi da postigne profit u iznosu od 5.000.000 KM.
Primjenom Jednačine 10. i Tabele 1., dobijamo
T   16.131.155  5.000.000 21.131.155

Q  K qp     108.980
Cq  Tpq 403,30  209,40 193,90

•Analiza prelomne tačke - praga ekonomičnosti i
rebtabilnosti je veoma korisna metoda za menadžere jer je
jednostavna i usmjerava pažnju na glavne poslovne faktore.
Analizom se ispituje uzročno posljedična zavisnost, kako
promene nezavisnih faktora (obima prodaje, cena i troškovi),
utiču na profit kao zavisnu varijablu.
Grafičko prikazivanje praga ekonomičnosti je korisno za

menadžere zato što sažima veliki broj podataka na mali
prostor. Grafikon prikazuje povezanost između ukupnih
prihoda i ukupnih troškova, te njihov uticaj na očekivane
profite pod dejstvom različitih nivoa aktivnosti.

Analiza praga ekonomičnosti se koristi kod planiranja i donošenja
poslovnih odluka i to kod:
• donošenja poslovnih planova, davanja značaja i prioriteta

pojedinim proizvodima, utvrđivanja prodajne cene,
• utvrđivanje proizvodnje i obima,
• zapošljavanju kadrova, nabavci materijala,
• objašnjenju troškova – posebno troškova reklame,
• objašnjenju odnosa između fiksnih i varijabilnih troškova i drugo.
Posebno se koristi u toku procesa rada da bi se kontrolisali

očekivani i stvarni rezultati, sa naglaskom na optimizaciju profita.

Granični troškovi
• prosječni trošak jedinice dodatne proizvodnje

• sadrže uglavnom samo varijabilne troškove
• mogu se izračunati samo na temelju podataka o
kretanju varijabilnih troškova jer fiksni troškovi ne
utiču na njihovo kretanje
T T2  T1
tg  
Q Q2  Q1

direktni troškovi
(materijal izrade, plaće izrade)
nosioci
Kalkulacija troškova
(proizvodi i usluge)
Indirektni/opšti troškovi
(režijski materijal, režijski rad)

Pojam kalkulacije
• Kalkulacija = način izračunavanja ukupnih
troškova proizvodnje i prodaje proizvoda ili
pružanja usluge
t=T/Q
t = cijena koštanja (prosječni trošak)

T = ukupni trošak
Q = količina proizvoda

Provjera naučenog
Primjer br. 5:
Izrada kalkulacije

DEFINICIJA TROŠKA
• Pod troškom se podrazumijeva novčana
vrijednost inputa korištenih u proizvodnom
procesu tokom vremena.
• Poznavanje troškova je bitna pretpostavka
svakog ekonomskog odlučivanja.
• Tri su osnovne vrste troškova:
– a) ukupni,
– b) granični,
8/24/2019 – c) prosječni.
UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA 28
UKUPNI TROŠKOVI
• Ukupni troškovi (TC = Total Costs) su najniži
ukupni novčani izdaci potrebni da se
proizvede određena količina proizvoda.
• Dijele se na ukupne fiksne troškove

TFC = Total Fixed Costs)
i ukupne varijabilne troškove
TVC = Total Variable costs)
TC = TFC + TVC
UKUPNI FIKSNI TROŠKOVI
• Ukupni fiksni troškovi su oni koji se ne
mijenjaju sa promjenama opsega
proizvodnje.
• Ukupni fiksni troškovi postoje i onda kada
poduzeće iz bilo kojeg razloga ne radi.
• Najvažniji fiksni trošak je amortizacija
opreme i zgrada.
TFC = TC - TVC
UKUPNI VARIJABILNI TROŠKOVI
• Ukupni varijabilni troškovi su oni koji se

mijenjaju s promjenama obima
proizvodnje. Povećanjem proizvodnje TVC
rastu dok njenim smanjenjem oni opadaju.
• Najznačajniji varijabilni troškovi su troškovi

radne snage, sirovina i energije.
TVC = TC - TFC
GRAFIČKI PRIKAZ TC, TFC, TVC
• Ukupni troškovi se grafički prikazuju krivuljom TC
koja ima oblik položenog slova “S” polazeći od
nivoa TFC.
• Ukupni fiksni troškovi se grafički prikazuju

krivuljom TFC koja je usporedna s apscisom na
kojoj se očitava opseg proizvodnje.
• Ukupni varijabilni troškovi se grafički prikazuju

krivuljom TVC koja također ima oblik položenog
slova “S” s početkom u ishodištu. Ona je zrcalna
slika krivulje TC.

GRAFIČKI PRIKAZ TC, TFC, TVC

TABLIČNI PRIKAZ TC, TFC, TVC
KOLIČINA TFC TVC TC

0 1000 0 1000
1 1000 50 1050
2 1000 90 1090
3 1000 140 1140
4 1000 196 1196
5 1000 255 1255
6 1000 325 1325
3000
2500
2000
Axis Title
TC
1500
TVC
1000
KOLIČINA TFC
500
0
1 2 3 4 5 6 7
Količina

GRANIČNI TROŠKOVI
• Granični troškovi (MC = Marginal Costs) pokazuju
porast ukupnih troškova nastalih proizvodnjom
dodatne jedinice proizvoda.
• Izračunavaju se kao odnos promjene ukupnih

troškova i promjene ukupnog outputa.
MC = Promjena TC / Promjena Q
• Granični troškovi se mogu definisati i kao nagib

krivulje TC.

TROŠKOVI I VRIJEME
• Troškovi obzirom na vrijeme mogu biti kratkoročni i
dugoročni.
• Podjela troškova fiksne i varijabilne vrijedi samo u

kratkom roku dok su u dugom roku svi troškovi
varijabilni.
• Kratki rok je kraći u privrednim granama u kojima je

mala količina fiksnih inputa ili ako se oni mogu lako
zamijeniti. Suprotno je u granama s velikom količinom
fiksnih inputa.
• Primjer : u tekstilnoj industriji kratki rok se izražava u

mjesecima, a u industriji čelika godinama.
NAGIB TC I GRANIČNI TROŠAK

UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA
GRANIČNI TROŠKOVI

Granični troškovi (1)
 Obzirom da je upravljanje troškovima relativno mlada nauka, još

uvijek ne postoji jedinstvena i opšte prihvaćena definicija pojma
granični troškovi.
 Čak i sam pojam razni autori različito nazivaju, tako da osim naziva
granični troškovi često se sreće naziv diferencijalni troškovi, pa i
marginalni troškovi.

Granični troškovi (2)
 Obim proizvodnje u funkciji graničnih troškova

 Odnos graničnih i fiksnih troškova
 Odnos graničnih i varijabilnih troškova
 Cijena finalnog proizvoda u funkciji graničnih troškova
 Uticaj graničnih troškova na donošenje poslovnih odluka

Definicija i pojam graničnih troškova
 Eugen Schmalenbach – “dodatni troškovi nužni za uvećani obim

proizvodnje”;
 "granični troškovi su dopunski troškovi za novu proizvodnju u okviru
postojećeg proizvodnog kapaciteta“;
 S. Kukoleča - "granični troškovi predstavljaju razliku koja nastaje u
troškovima po svakoj novoj jedinici pri prelasku iz jedne zone obima
proizvodnje u drugu".

Granični (ili marginalni) trošak je dodatni trošak proizvodnje 1 jedinice

proizvoda više.
 predstavljaju promjenu u ukupnim troškovima, mogu biti vrlo niski

(avionska karta u praznom avionu –troškovi su samo cijena obroka i
pića mogu biti i vrlo visoki (prekoračenje kapaciteta u proizvodnji
električne energije)
 Empirijska istraživanja pokazala su da za većinu proizvodnih djelatnosti,

poljoprivredi i maloprodaji krivulje graničnih troškova imaju oblik slova
U, tj. granični troškovi u početku opadaju do tačke minimuma, a zatim
počinju rasti.

Uz ovu definiciju dodaćemo da su granični troškovi dodatni

troškovi koji nastaju na granici promjene obima
proizvodnje.
Često se uzima da granični (marginalni) troškovi

predstavljaju promjenu ukupnih troškova po jedinici
promjene obima proizvodnje, tj:
T
Tg 
Q
Ovu definiciju objasnićemo na slijedećem primjeru:

Preduzeće proizvodi 100 jedinica proizvoda uz ukupne troškove od 1000

KM.
Troškovi po jedinici proizvoda u ovom slučaju su 10 KM/jedinici
proizvoda.
• Međutim, proizvodnja se poveća na 101 jedinicu proizvoda, ali ukupni

troškovi porastu na 1020 KM. Dakle, trošak po jedinici proizvoda za
stotinu prvu jedinicu je 20 KM. Ovih 20 KM povećanja na ovoj
prelaznoj tački obima proizvodnje je granični ili marginalni trošak.

Matematički izraženo:
Tg = (T2 - T1) : (Q2 - Q1)

Gdje je:
Tg - Granični troškovi
T2 - Ukupni trošak kod povećanog obima za jednu
jedinicu
T1 - Ukupni trošak neposredno prije povećanja
Q2 - Obim proizvodnje nakon povećanja
Q1 - Obim proizvodnje neposredno nakon povećanja

Numerički primjer promjena obima proizvodnje i promjene

troškova prikazan je u slijedećoj tabeli:
Primjer za granične troškove
Q T Tq T Tg
1000 5000 5,0
2000 9000 4,5 4000 4,0
3000 12000 4,0 3000 3,0
4000 14900 3,7 2900 2,9
5000 17700 3,5 2800 2,8
6000 20700 3,5 3000 3,0
7000 27700 4,0 7000 7,0
8000 35700 4,5 8000 8,0
Gdje je:
Q - Nivoi obima proizvodnje
T - Ukupni troškovi
Tq - Troškovi po jedinici proizvoda
T - Diferencija ukupnih troškova između slijedećeg višeg i prethodnog nivoa
Tg - Granični troškovi
Ukupni, granični i troškovi po jedinici proizvoda
10,0 40000
35000
8,0 30000
25000 Tg
6,0
20000 Tq
4,0 15000 T
2,0 10000
5000
0,0 0
1000 2000 3000 4000 5000 6000 7000 8000
Nivo obima proizvodnje

- prosječni varijabilni troškovi sa povećanjem obima proizvodnje najprije

opadaju, dostižu minimum, a zatim počinju da rastu;
- minimum prosječnih varijabilnih troškova ostvaruje se na onom
obimu proizvodnje na kome se izjednačavaju marginalni i prosječni
varijabilni troškovi.

Praktičan primjer slučaja kada granične troškove treba

analizirati je slijedeći:
• Preduzeće posjeduje tri mašine koje mjesečno, radeći u jednoj smjeni,
proizvode 30 jedinica proizvoda. Maksimalni kapacitet jedne mašine je
10 jedinica. Svaku mašinu u jednoj smjeni opslužuje jedan radnik. Radi
povećane potražnje, preduzeće odluči da uvede drugu smjenu, ali samo
na jednoj mašini. Međutim, trenutna prodaja iznosi 31 jedinicu
proizvoda, tako da mašina i radnik u drugoj smjeni ne rade punim
kapacitetom. Trošak jednog radnika u jednoj smjeni (plata, doprinosi i
porezi) je 1.500 KM. Preduzeće nakon izvjesnog vremena postiže prodaju
i kapacitet proizvodnje od 40 jedinica finalnog proizvoda.

Praktičan primjer graničnih troškova
Trošak radnika
Ukupni trošak po jedinici
Broj jednica Broj radnika radnika proizvoda Granični trošak
30 3 4500 150
31 4 6000 194 1500
40 4 6000 150 0
Prema jednačini za prelazak sa 30 na 31 jedinicu proizvodnje
T 6000  4500
Tg  =  1500
Q 31  30
a za prelazak sa 31 jedinice na 40 jedinica Tg = 0 (jer je T  0), tj.
taj prelazak ne zahtijeva dodatne troškove.

Obim proizvodnje u funkciji graničnih troškova (1)
• U naprijed datim primjerima jednostavno se uočava dinamika

troškova, pa se može postaviti pitanje - čemu uočavanje i analiza
graničnih troškova uopšte služi
• U složenoj proizvodnji (npr. proizvodnji mašina, automobila i sl.),

ukupne troškove sačinjava više hiljada pojedinačnih stavki čiju
dinamiku nije lako prepoznati. Naime, prepoznavanje dinamike
troškova utiče na poslovne odluke, npr. da li mijenjati obim
proizvodnje ili ne.

• Na odlučivanje o promjeni obima proizvodnje utiču dva parametra: granični

troškovi i granični prihod. Naime, cilj privredne aktivnosti nije minimizizacija
troškova, niti maksimizacija prihoda, posmatrani sami za sebe.
• Ovaj trend minimizacije troškova i istovremeno povećanje prihoda dovodi do

stvarnog cilja poslovanja preduzeća, a to je maksimizacija dobiti. Radi toga,
granični troškovi i granični prihod su dva važna koncepta mikroekonomije. Po
tom konceptu optimalan obim proizvodnje je onaj kod kojeg je granični
trošak jednak graničnom prihodu.
• Drugim riječima, povećanje obima proizvodnje opravdano je ako je dodatni

(granični) prihod od prodaje jedinice proizvoda veći od dodatnog (graničnog)
troška.

Ovaj koncept prikazan je na slijedećem primjeru:
Primjer graničnih troškova i graničnog prihoda

Broj Trošak
jedinica po
proizvo Ukupan jedinici Granični Ukupni Granični
dnje trošak proizv. trošak prihod Cijena prihod Dobit
1 30 30,00 30 35,00 35,00 35 5,00
2 55 27,50 25 65,00 32,50 30 10,00
3 77 25,67 22 93,00 31,00 28 16,00
4 97 24,25 20 116,00 29,00 23 19,00
5 116 23,20 19 138,00 27,60 22 22,00
6 134 22,33 18 156,00 26,00 18 22,00
7 151 21,57 17 170,10 24,30 14 19,10
8 168 21,00 17 182,40 22,80 12 14,40
9 184 20,44 16 192,60 21,40 11 8,60
10 200 20,00 16 203,00 20,30 10 3,00
Obzirom na važnost razumijevanja koncepta graničnih troškova i graničnog

prihoda, biće data detaljna objašnjenja podataka u tabeli:
- Obim proizvodnje mijenja se od 1 do 10 jedinica.

- Ukupan trošak raste povećanjem obima proizvodnje, ali ne proporcionalno,
jer se fiksni troškovi raspodjeljuju na više jedinica proizvoda.
- Trošak po jedinici proizvoda = Ukupan trošak : brojem jedinica.
- - Granični trošak = trošak višeg obima proizvodnje – trošak prethodnog

obima, npr. za obim od 6 jedinica ukupan trošak je 134 KM, a za obim od 5
jedinica ukupan trošak je 116 KM, pa je granični trošak 134 - 116 = 18 KM.

- Ukupan prihod je prodajna cijena x broj jedinica, uz pretpostavku da cijena
opada za veći obim proizvodnje, jer kupci traže manju cijenu za veću
količinu.
- Granični prihod je razlika ukupnog prihoda višeg nivoa i prihoda prethodnog
nižeg, npr. za obim 6 jedinica granični prihod je 156 - 138 = 18 KM.
- Dobit je razlika ukupnog prihoda i ukupnih troškova, npr. za obim proizvodnje

od 4 jedinice prihod je 116 KM, troškovi su 97 KM, pa je dobit = 116 - 97 = 19
KM.

 Iz tabele je vidljivo da se najveća dobit ostvaruje kod obima

proizvodnje od 6 jedinica i da dalje povećanje obima nema
opravdanja, jer se dobit smanjuje. Kod proizvodnje od 6
jedinica, granični trošak je jednak graničnom prihodu i oba
parametra iznose 18 KM. Dakle, sa stanovišta maksimizacije
dobiti optimalan obim proizvodnje je 6 jedinica finalnog
proizvoda.
 Granični troškovi imaju posebnu ulogu u poslovnom odlučivanju radi toga što
u dinamičnim ekonomijama rukovodstvo preduzeća mora često donositi
odluke koje za posljedicu imaju promjenu obima proizvodnje što neminovno
dovodi do promjena u troškovima poslovanja.

Na praćenju i analizi graničnih troškova zasnivaju se slijedeće

poslovne odluke:
 Određivanje optimalne prodajne cijene. Naime, preduzeće
prilikom prelaska na viši sloj obima proizvodnje, kada se
pojavljuje granični trošak, može neko vrijeme prodavati
proizvod ispod cijene koštanja, ali može marketinškim
akcijama povećavati prodaju i obim proizvodnje na nivo kada
se granični trošak izjednačava sa graničnim prihodom, tj.
kada se postiže maksimalna dobit. Praćenje graničnih
troškova omogućuje postavljanje jasnih ciljeva poslovne
politike.

 Odlučivanje o prodaji proizvoda različitim kupcima po različitim cijenama, tzv.

diferenciranje cijena po kupovnoj moći ciljnog tržišta. Ovo je veoma čest
slučaj u industriji automobila gdje su prodajne cijene vozila (pojedinih
modela) niže u npr. balkanskim zemljama od cijena u Zapanoj Evropi.
Diferenciranjem cijena se postiže veći obim prodaje i proizvodnje i konačno
ciljna profitna stopa.

Oportunitetni troškovi (engl. Opportunity costs)
• Ne predstavljaju financijske računovodstvene troškove i pojavljuju prilikom

donošenja odluka.
• Odluke imaju oportunitetne troškove jer izbor jedne stvari u svijetu
oskudnosti znači žrtvovanje neke druge.
• To su troškovi alternativne upotrebe novca.
• Ekonomski gledano oportunitetni trošak prilikom svakog izbora predstavlja
propuštenu vrijednost slijedeće najbolje alternative.
• U svijetu oskudnosti, izbor jedne stvari podrazumijeva žrtvovanje neke druge
stvari, pa oportunitetni trošak predstavlja vrijednost žrtvovanog dobra ili
usluge

Oportunitetni troškovi (engl. Opportunity costs)
• Troškovi studija predstavljaju ukupne troškove, ali oportunitetni obuhvaćaju

još i troškove propuštene zarade.
• Oportunitetni trošak preduzetnika je propuštena nadnica u preduzeću, pa mu
zarada mora biti veća od oportunitetnih troškova.
• Primjena oportunitetnih troškova javlja se i kod netržišnih dobara, i to sve od
izbora pizze ili Big Maca, odluke o pripremi ispita ili odlasku na odmor, pa sve
do donošenja odluka o izgradnji ceste ili parka, tunela ili mosta, ili pak
izgradnji industrijskih postrojenja ili razvoja turizma.

Transakcijski troškovi
 Transakcijski troškovi su troškovi razmjene dobara i usluga na tržištu.

 Transakcijski troškovi dijele se na:
 ex-ante transakcijske troškove; i

 ex-post transakcijske troškove.
 Pri tom ex-ante transakcijski troškovi obuhvataju:

 troškove pronalaženja partnera,
 troškove pregovaranja,
 troškove pisanja ugovora,
 troškove zaštite sporazuma.

Transakcijski troškovi
 Ex-post transakcijski troškovi ugovaranja obuhvataju:

 troškove kontrole provođenja ugovora;
 troškove koji nastaju ako ugovor ne ide predviđenim tokom;
 troškove cjenkanja ako ugovor ne definiše sve situacije koje se ex-post
pojave;
 troškove rješavanja konflikata i sporova tokom realizacije ugovora;
 troškove koji nastaju u slučaju preranog prekida ugovora.

GRANIČNI TROŠKOVI
• Fiksni troškovi ne utiču na granične troškove.

• Granični troškovi zavise samo o varijabilnim
troškovima pa je MC = F (VC).
• Granični troškovi se mogu definisati i kao odnos
promjene TVC i Q.
MC = Promjena TVC / Promjena Q
• Kumulativnim sabiranjem MC dobija se TVC

GRANIČNI TROŠKOVI
• Krivulja graničnog troška ima oblik slova “U” (tzv. U
krivulja).
• Iz takvog oblika krivulje zaključujemo da MC imaju

fazu degresije do tačke svog minimuma kada ulaze u
fazu progresije.
• U zoni degresije MC granični proizvodi faktora rastu

a u zoni progresije MC granični proizvodi opadaju
uslijed djelovanja zakona opadajućih prinosa.
• KRIVULJA MC OD tačke MINIMUMA PA NADALJE

ODREĐUJE OBLIK KRIVULJE PONUDE
GRAF GRANIČNIH I PROSJEČNIH TROŠKOVA

PROSJEČNI UKUPNI TROŠKOVI
• Prosječni ukupni troškovi (ATC = Average Total
Costs) dobiju se dijeljenjem ukupnih troškova
(ATC) s proizvedenom količinom (Q) u nekom
vremenskom razdoblju.
Formula : ATC = TC / Q
• Nazivaju se i jediničnim troškovima.
• Dijele se na
– prosječne fiksne troškove (AFC) i
– prosječne varijabilne troškove (AVC)

PROSJEČNI UKUPNI TROŠKOVI (2)
• Krivulja prosječnih ukupnih troškova ima

oblik slova “U”. Ima fazu degresije, točku
minimuma i fazu progresije.
• ATC postiže svoj minimum tek poslije
minimuma MC odnosno minimuma AVC.
• ATC može padati čak i ako AVC raste.

PROSJEČNI FIKSNI TROŠKOVI
• Prosječni fiksni troškovi su jednaki fiksnim
troškovima po jedinici proizvoda.
AFC = FC / Q
TFC = AFC * Q
AFC = ATC - AVC
Krivulja AFC je negativnog nagiba približavajući
se asimptotski apscisi povećanjem outputa.
Zbog smanjenja AFC uz pretpostavku ceteris
paribus porast proizvodnje smanjuje ATC.
PROSJEČNI VARIJABILNI TROŠKOVI (AVC)
• AVC se dobija tako da se ukupni varijabilni

troškovi (TVC) podijele s obimom proizvodnje u
nekom vremenskom razdoblju.
AVC = TVC / Q
TVC = AVC * Q
AVC = ATC - AFC
Krivulja AVC ima oblik slova “U”. Njen minimum

je između minimuma MC i minimuma ATC.

TABLICA UKUPNIH, GRANIČNIH I PROSJEČNIH TROŠKOVA
Q TC TFC TVC ATC AFC AVC MC

0 112 112 0
1 128 112 16 128 112 16 16
2 142 112 30 71 56 15 14
3 154 112 42 51,3 37,3 14 12
4 160 112 48 40 28 12 6
5 172 112 60 34,4 22,4 12 12
6 188 112 76 31,3 18,6 12,6 16
7 210 112 98 30 16 14 22
8 240 112 128 30 14 16 30
9 278 112 166 30,89 12,4 18,4 38
10 322 112 210 32.,2 11,2 21 44

160
140
120
100
80
60
40 MC
20 AVC
0 AFC
128 71 51,3 40 34,4 31,3 30 30 30,89 32.,2
16 30 42 48 60 76 98 128 166 210
112 112 112 112 112 112 112 112 112 112
128 142 154 160 172 188 210 240 278 322
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

ODNOS MC I ATC (1)
• Ako su MC manji od ATC, ukupni prosječni
troškovi će se smanjivati.
• Ako su MC jednaki ATC, prosječni ukupni
troškovi ostaju nepromijenjenni.
• Ako su MC veći od ATC, prosječni ukupni
troškovi će rasti

ODNOS MC I AVC
• Ako su MC manji od AVC, prosječni
varijabilni troškovi će se smanjivati.
• Ako su MC jednaki AVC, prosječni varijabilni
troškovi će ostati nepromijenjeni.
• Ako su MC veći od AVC, prosječni varijabilni
troškovi će rasti

ODNOS MC I ATC (2)
• Rastuća krivulja MC siječe krivulju AVC i
ATC u njihovim minimumima.
• Ako se ATC smanjuju troškovi zadnje
proizvedene jedinice su manji od troškova
ranije proizvedenih jedinica.
• Ako se ATC povećava troškovi zadnje
proizvedene jedinice su veći od troškova
svih ranije proizvedenih jedinica.

DUGOROČNI TROŠKOVI (LRC)
• Poslovna politika poduzeća se zasniva na
praćenju dugoročnih troškova (LRC), tj.
onih kod kojih su svi faktori proizvodnje
promjenljivi.
• Najvažniji su dugoročni prosječni troškovi
(LRAC) i dugoročni granični troškovi
(LRMC)

DUGOROČNI PROSJEČNI
TROŠKOVI (LRATC)
Dugoročni prosječni troškovi su troškovi
poduzeća po jedinici proizvoda u dugom
vremenskom razdoblju.
Izračunaju se tako da se dugoročni ukupni
troškovi (LRTC) podijele s količinom
LRACT (Q) = LRTC (Q) /Q

DUGOROČNI GRANIČNI TROŠKOVI (LRMC)
• LRMC pokazuje odnos promjene

dugoročnih ukupnih troškova i promjene
outputa.

ODNOS IZMEĐU LRMC I LRATC
• Kada LRATC opada tada su LRMC manji od

LRATC.
• Kada LRATC raste tada su LRMC veći od
LRATC
• Kada su LRATC u svom minimumu, LRMC
jednak je LRATC.

LRATC I EKONOMIJA RAZMJERA
• LRATC su u tijesnoj korelaciji s
ekonomijom razmjera
• Kod rastuće ekonomije razmjera LRATC
opada dok je LRMC manji od LRATC.
• Kod opadajuće ekonomije razmjera LRATC
raste dok je LRMC veći od LRATC.
• Kod konstantne ekonomije razmjera LRATC
se ne mijenja i jednak je LRMC.

PRAVILO NAJMANJEG TROŠKA (1)
• Poduzeće da bi maksimiziralo profit mora

poslovati po pravilu najmanjeg troška.
• Po tom pravilu poduzeće poduzeće

proizvodi uz najniže troškove ako koristi
inpute tako da granični proizvodi svakog
korištenog inputa izraženi u novčanim
jedinicama budu međusobno jednaki.
PRAVILO NAJMANJEG TROŠKA (2)
• Za proizvodnu funkciju Q = f (L, K, N)ona

glasi:
MPL /PL = MPK / PK = MPN /PN
• U gornjem izrazu MPL, MPK i MPN su
granični proizvodi rada, kapitala i prirodnih
resursa, dok su PL, PK i PN cijene navedenih
proizvodnih inputa.

PRAVILO SUPSTITUCIJE
• Pravilo supstitucije je posljedica primjene
pravila najmanjeg troška.
• Prema njemu smanjenje cijene jednog
proizvodnog faktora povećava njegov
granični proizvod po novčanoj jedinici što
ga čini produktivnijim u odnosu na druge.
To će izazvati supstituciju skupljeg i manje
produktivnog inputa jeftinijim i efikasnijim.
PRIMJER PRAVILA SUPSTITUCIJE
• Pri MPL = 20, MPK = 16 i MPN = 12 te pri
cijenama PL = 5$, PK = 4$ i PN = 3$ poduzeće
posluje prema pravilu najmanjeg troška.
• Padne li PL na 4$ a cijene drugih inputa ostanu
iste MPL/PL će se povećati na 5 i bit će viši od
MPK/PK i MPN/PN (4).
• To će dovesti do supstitucije kapitala i prirodnih
resursa radom koji je jeftini i produktivniji
čimbenik proizvodnje.
EKSPLICITNI I IMPLICITNI TROŠKOVI
• Eksplicitni troškovi su oni nastali plaćanjem

cijena proizvodnih inputa. Ove troškove
evidentira računovodstvo.
• Implicitni troškovi obuhvaćaju
oportunitetne troškove a računovodstvo ih
ne evidentira.

RAČUNOVODSTVENI I EKONOMSKI TROŠKOVI
• Računovodstveni troškovi obuhvataju samo

eksplicitne troškove.
• Ekonomski troškovi obuhvataju kako
eksplicitne tako i implicitne troškove.

RAČUNOVODSTVENI I EKONOMSKI PROFIT
• Računovodstveni profit čini razlika između

ukupnog prihoda i eksplicitnih troškova.
• Ekonomski profit čini razlika između
ukupnog profita i ekonomskih troškova.

PRIMJER IZRAČUNAVANJA EKONOMSKOG PROFITA
• Zadatak: Jerry je kompjutorski programer koji je
zarađivao 50000 $ godišnje. Odlučio je otvoriti
privatni biznis investirajući 100 000 $ svoje
ušteđevine (kamatna stopa je 7 % godišnje). U
prvoj godini on je ostvario ukupni prihod od 200
000 $ uz eksplicitne troškove od 12o tisuća $.
Koliki je njegov eksplicitni profit ?
• Rješenje: 23 000 $. Implicitni troškovi su jednaki

propuštenoj zaradi od 50 000 $ plus 7000 $
kamate. 23000 = 200 000 – (120 000 + 7000)

BILANCE PODUZEĆA
• Svaki ekonomski subjekt da bi mogao
uspješno poslovati mora poznavati
dinamiku i stanje svojih prihoda i troškova.
To se čini bilanciranjem.
• Razlikujemo dvije vrste bilance : a) bilancu
uspjeha i b) bilancu stanja.

BILANCA USPJEHA
• Bilanca uspjeha prikazuje tok prodaje,
troškova i prihoda tokom godine ili
računovodstvenog razdoblja. Ona pokazuje
da li poduzeće u razmatranom razdoblju
posluje uspješno ili ne.
• Osnovni identitet bilance uspjeha:
Neto dohodak (profit) = ukupni prihod –
ukupni troškovi

PRIKAZ BILANCE USPJEHA
Redni
broj Stavka
1 UKUPNI PRIHOD 250 000 $
2 Mat.troškovi 50 000 $
3 Trošak rada 90 000 $
4 Ostali troškovi 10 000 $
5 Administrat. troškovi 15 000 $
6 Renta za zgradu 5 000 $
7 Amortizacija 15 000 $
8 UKUPNI TROŠKOVI 185 000 $
9 NETO DOHODAK (1) 65 000 $
10 Kamate na zajam 6 000 $
11 Porezi državi 4 000 $
12 Porez na dohodak 18 000 $
13 PROFIT 37 000 $
14 Dividenda 15 000 $
15 Nepodijeljena dobit 22 000 $
ANALIZA BILANCE USPJEHA
• Stavke 2 – 4 su varijabilni troškovi
• Stavke 5 – 7 su fiksni troškovi
• Među fiksnim troškovima najvažniji je trošak
amortizacija
• Amortizacija je godišnji novčani odbitak
namijenjen obnovi fizički istrošenog fiksnog
kapitala.
• Postoje različiti oblici amortizacije.
Najjednostavnija među njima je vremenska
amortizacija.

BILANCA STANJA
• Bilanca stanja pokazuje financijsku sliku poduzeća

u danom vremenskom trenutku.
• Sastoji se od aktive (procijenjene vrijednosti
imetka ili prava koja poduzeća ima ) na jednoj
strani i pasive (novac i obveze koje poduzeće ima)
i neto vrijednosti s druge.
UKUPNA AKTIVA = UKUPNA PASIVA+ NETO VRIJEDNOST
NETO VRIJEDNOST = UKUPNA AKTIVA – UKUPNA PASIVA

ANALIZA BILANCE STANJA
• Bilanca stanja uvijek mora biti u ravnoteži jer je
neto vrijednost razlika između ukupne aktive i
ukupne pasive.
• Tekuća aktiva je promjenljiva dok fiksna aktiva
pokazuje vrijednost kapitalnih dobara i zemlje.
• Na strani pasive dospjeli računi i mjenice
pokazuju koliko je poduzeće dužno.Dospjele
obveznice su dugoročni zajmovi koji su u
optjecaju na tržištu kapitala
V A Ž N O !!!
• Bilanca uspjeha ne obuhvaća oportunitetne
troškove
• Ako oportunitetni troškovi premaše profit tada
knjigovodstveno uspješno poduzeće postaje
neuspješno jer posluje s neto gubitkom.
• Oportunitetni troškovi su ograničeni potražnjom i
ponudom na konkurencijskim tržištima tako da je
tržišna cijena vrlo blizu oportunitetnom trošku.

IZBOR METODA PROIZVODNJE
• Određeni opseg proizvodnje može se ostvariti
korištenjem različitih kombinacija proizvodnih
faktora.
• U Cobb-Douglasovoj proizvodnoj funkciji izvjesni
proizvodni učinak se može ostvariti kako
primjenom kapital-intenzivne metode (više
kapitala, manje rada) tako i primjenom radno-
intenzivne metode (više rada, manje kapitala)

TABLICA PROIZVODNE FUNKCIJE
6K 346 490 600 692 775 846
5K 316 448 548 632 705 775
4K 282 400 490 564 632 692
3K 245 346 423 490 548 600
2K 200 282 346 400 448 490
1K 141 200 245 282 316 346
1L 2L 3L 4L 5L 6L

ANALIZA PROIZVODNE FUNKCIJE
• Tablica pokazuje da se obim proizvodnje od 346
jedinica može ostvariti na četiri načina (6K+1L,
3K+2L, 2K+3L, 1K+6L). Obim proizvodnje od 490
jedinica također se može ostvariti na četiri načina.
• Tablica pokazuje da granični proizvod varijabilnog
inputa uz pretpostavku ceteris paribus ima
tendenciju smanjenja uslijed djelovanja zakona
opadajućih prinosa (Ako je K=1=const. MPL je
59,45,37, 34,30 itd.)

IZOKVANTA ILI KRIVULJA JEDNAKOG PROIZVODA
• Izokvanta je krivulja koja pokazuje sve

tehnološki djelotvorne kombinacije dvaju
inputa koji daju isti proizvodni rezultat.
• Izokvanta je grafički prikaz proizvodne
funkcije u kojoj su kombinacije proizvod nih
faktora varijabilne dok opseg proizvodnje
ostaje isti.

GRAF IZOKVANTE

OBILJEŽJA IZOKVANTE
• udaljenost izokvante od ishodišta pokazuje
veličinu proizvodnje. Što je izokvanta dalje od
ishodišta opseg proizvodnje je veći i obrnuto
• izokvante su obično konveksne prema ishodištu
• izokvante se međusobno ne sijeku
• nagib izokvante je negativan
• nagib izokvante je određen graničnom stopom
tehničke supstitucije(MRTS), tj. odnosom fizičkih
graničnih proizvoda korištenih inputa (MPL/MPK)

MAPA IZOKVANTI
• Više izokvanti prikazanih na jednom grafu
čini mapu izokvanti.
• Pokazuju sličnost s krivuljama indiferencije
• Razlika među njima je što izokvanta veličinu
proizvodnje može izraziti kardinalnim
brojem dok krivulja indiferencije ne može
izraziti visinu ukupne korisnosti

MINIMALIZACIJA TROŠKOVA
• Uz dane cijene proizvodnih inputa poduzeće će
izabrati onu kombinaciju inputa koja daje
najmanje ukupne troškove.
• Drugim riječima poduzeće se mora ponašati tako
da u jednadžbi
TC=L*PL+K*PK
gdje su PL i PK konstantni a Li K varijabilni ostvari što
niži TC
IZOKOSTA ILI KRIVULJA JEDNAKOG TROŠKA
• Izokosta je krivulja koja pokazuje različite

kombinacije proizvodnih inputa koje daju
isti ukupni trošak pri danim cijenama
inputa.

GRAF IZOKOSTE

OBILJEŽJA IZOKOSTE
• Udaljenost izokoste od ishodišta pokazuje
veličinu ukupnih troškova. Što je izokosta
dalje od ishodišta veći su ukupni troškovi i
obrnuto.
Izokoste s apscisom i ordinatom na kojima

su prikazane količine inputa čine
pravokutne trokutove
• Izokoste se međusobno ne sijeku
• Nagib izokoste je negativan
MAPA IZOKOSTA
• Više izokosta prikazanih na istom grafu
čine mapu izokosta
• Poput izokvanti koje pokazuju sličnost s
krivuljama indiferencije tako i izokoste
pokazuju sličnost s budžetskom krivuljom.

RAVNOTEŽA PROIZVOĐAČA
• Ravnoteža proizvođača je stanje u kojem
se određeni obim proizvodnje ostvaruje pri
optimalnoj kombinaciji proizvodnih faktora
uz najniže ukupne troškove.
• Grafički će to biti u tački gdje izokosta
tangira izokvantu.
• U točki ravnoteže proizvođača nagibi
izokoste i izokvante su jednaki

GRAF RAVNOTEŽE PROIZVOĐAČA

UVJET RAVNOTEŽE PROIZVOĐAČA
• Uvjet ravnoteže proizvođača je jednakost
granične stope tehničke supstitucije i
relativnih cijena proizvodnih faktora.
• Ako proizvodna funkcija glasi Q=f(L,K) tada
je uvjet ravnoteže proizvođača MPL/MPK =
PL/PK
• Gornji izraz je samo preformulirano pravilo
najmanjeg troška MPL/PL = MPK/PK

PRIMJER RAVNOTEŽE PROIZVOĐAČA
• Problem: Koju će kombinaciju proizvodnih faktora

proizvođač izabrati za proizvodnju 346 jedinica
proizvoda ako su cijena jedinice rada 5 $ a cijena
jedinice kapitala 8 $ ?
Kombinacija 1: 6*8+1*5= 48+5=53
Kombinacija 2: 3*8+2*5= 24+10=34
Kombinacija 3: 2*8+3*5= 16+15 =31
Kombinacija 4: 1*8+6*5 = 8+30 =38
• Rješenje: Proizvođač će izabrati kombinaciju 3 jer
su pri njoj ukupni troškovi najniži.

Troškovi proizvodnje I
Troškovi proizvodnje i ravnoteža

proizvođača

Uvod
• Proizvodna tehnologija definiše vezu između
inputa i outputa
• Zajedno sa cijenama faktora, proizvodna
tehnologija određuje troškove proizvodnje
• Proizvođač analizira odnos između razine
troškova i razine outputa u slučaju svake od
mogućih kombinacija inputa

Izotroškovni pravac
• Pravac jednakih izdataka
• Geometrijsko mjesto tačaka koje
označavaju različite kombinacije faktora
koje preduzeće može kupiti pri datim
cijenama faktora uz određeni (jednaki)
novčani izdatak

• Dva faktora – rad i kapital
• w – cijena rada
• r – cijena kapitala

– Pravac koji pokazuje sve kombinacije L i K
koje se mogu nabaviti za isti trošak
– Ukupni trošak suma je troška rada, wL, i troška
kapitala, rK
TC = wL + rK
– Za svaku različiti razinu ukupnog troška,
jednačina pokazuje drugi izotroškovni pravac

• Preuređenjem izraza, u eksplicitnom obliku
dobijemo:
– K = TC/r - (w/r)L K
L
 r)
w
– Nagib izotroškovnog pravca
• -w/r (omjer cijene rada i kapitala)
• Pokazuje stopu po kojoj se kapital može supstituisati
radom bez promjene ukupnog troška

– Izokvanta pokazuje količine koje proizvođač
može proizvesti
– Izotroškovni pravac pokazuje kombinacije K i
L koje daju zadani trošak

Ravnoteža proizvođača
Kapital
K2
A
K1
Q1
K3
C0 C1 C2
Rad
L2 L1 L3
Komparativna statika: promjena
cijene inputa
• Ako se promijeni cijena rada, nagib
izotroškovnog pravca, w/r, se mijenja
• Sada je potrebna nova količina rada i
kapitala da bi se proizveo isti output

Komparativna statika: promjena
Kapital
cijene inputa Ako cijena rada naraste,
izotroškovni pravac postane strmiji
zbog promjene nagiba -(w/L).
Nova kombinacija K i L
korištena da se proizvede
B Q1.. Kombinacija B
K2 zamjenjuje kombinaciju A.
A
K1
Q1
C2 C1
L2 L1 Rad
• Kako se izotroškovni pravac odnosi prema
proizvodnji?
MRTS  - K  MP L
L MPK
K  w
L r
MPL w
MPK r
Kombinacija minimalnog troška
MPL w
MPK r

Kombinacija minimalnog troška
• Sve dok je MRTS (omjer graničnih
proizvoda dva faktora) različit od omjera
njihovih cijena moguće je sniziti troškove
proizvodnje outputa date razine zamjenom
jednog faktora drugim
• Kad je zadovoljen uvjet kombinacije
minimalnog troška, proizvođač je u
ravnoteži
Minimizacija troškova uz
variranje outputa
– Za svaku razinu outputa postoji izotroškovni
pravac koji pokazuje kombinaciju minimalnog
troška
– Putanja ekspanzije preduzeća pokazuje
kombinacije rada i kapitala pri svakoj razini
outputa
– Nagib je jednak K/L

Putanja ekspanzije u dugom roku
Putanja ekspanzije ilustruje
kombinacije minimalnog troška rada i
Kapital
kapitala koje mogu proizvesti
150 $3000 različite razine outputa u dugom roku.
Expansion Path
$200
100 0
C
75
B
50
300 Units
A
25
200 Units
Rad
50 100 150 200 300
Putanja ekspanzije
U dugom roku preduzeće može promijeniti
sve, čak i veličinu postrojenja
– Kapital i rad promjenjivi
– U kratkom roku neki su troškovi fiksni
• Možemo usporediti kratki i dugi rok ako
držimo kapital fiksnim u kratkom roku

Usporedba ekspanzije u kratkom
E i dugom roku
Kapital
C
Putanja ekspanzije
u dugom roku
A
K2
Putanja ekspanzije
P u kratkom roku
K1 Q2
Q1
Rad
L1 L2 B L3 D F

Ravnoteža preduzeća u slučaju
vezane proizvodnje
• Vezana proizvodnja – kada preduzeće sa
raspoloživim resursima proizvodi niz
proizvoda različitih:
– tehnoloških karakteristika
– uticaja na troškove
– uticaja na veličinu prihoda preduzeća

Ravnoteža preduzeća u slučaju
vezane proizvodnje
• Vezani proizvodi – koji se dobijaju na
osnovi jednog ili više međusobno povezanih
tehnoloških procesa
• PROBLEM: izbor moguće kombinacije
koja maksimizira dobit preduzeća (izbor
optimalnog asortimana proizvodnje)

Kriva transformacije
• Kriva maksimalnih proizvodnih mogućnosti
– Povezuje geometrijsko mjesto tačaka koje
označavaju kombinacije vezanih proizvoda što
se mogu sa raspoloživim resursima istovremeno
proizvesti u maksimalno mogućim količinama
(razina pune zaposlenosti faktora)

Svaka kriva prikazuje
B kombinacije proizvoda
sa datim resursima L i K.
O2
O1 ilustrira nisku razinu
outputa. O2 ilustrira
višu razinu outputa sa
dvostruko više rada i kapitala.
O1

• Pokazuje uvjete transformacije A u B ili B u
A osnovom prebacivanja faktora
proizvodnje
– Opadajući prinosi – konkavna
– Konstantni prinosi – pravac
– Rastući prinosi - konveksna

• Sve tačke na krivoj transformacije
predstavljau ISTI UTROŠAK FAKTORA
• Ako su date cijene faktora, onda je i isti
ukupni trošak TC

• GRANIČNA STOPA TRANSFORMACIJE
– nagib (derivacija) krive transformacije
– MRT = dqB/dqA
– Za koliko je potrebno smanjiti proizvodnju B
da bi se omogućilo infinitezimalno povećanje
proizvodnje proizvoda A
– Trošak proizvodnje jednog proizvoda u
izrazima drugog – Kriva oportunitetnog troška

• Uslijed konkavnosti MRT rastuća
• Da bi se osigurali jednaki sukcesivni prirasti
proizvodnje A, treba u sve većoj mjeri
smanjivati proizvodnju B (posljedica
zakona opadajućih prinosa)

• Kretanje po krivoj transformacije može se
prikazati pomoću totalnog diferencijala
• 0 = hAdqA + hBdqB
– hA i hB su prve parcijalne derivacije h po
qA i qB

• Proizlazi da je nagib krive transformacije
-dqB/dqA = hA/hB
hi je u naturalnim jedinicama izraženi granični

trošak
Ako je data cijena faktora proizvodnje, hi se
prikazuje kao MC proizvoda A i B

MRT = -dqB/dqA = hA/hB =
dTC/dqA//dTC/dqB = MCA/MCB
Izvršena tehnološka optimizacija

Za ekonomsku optimizaciju trebamo
znati TR i TC da bismo ustanovili koja
kombinacija maksimizira dobit
• IZOPRIHODNI PRAVAC – geometrijsko
mjesto tačaka koje povezuju sve one
kombinacije količina vezanih proizvoda
koje daju isti ukupni prihod

• Pretpostavke:
– cijene proizvoda pA i pB su date (parametri)
– količine qA i qB su varijable
jednačina izoprihodnog pravca:
pA qA + pB qB = TR , ili eksplicitno
qB = TR/pB – pA/pB qA
-pA/pB je koeficijent smjera izoprihodnog pravca

• Ako se TR varira kao parametar, dobije se
mapa izoprihodnih pravaca sa istim
nagibom
• Odsječci na osima TR/pA, TR/pB

• Ekonomski je optimalna ona kombinacija
kod koje su, pri datim cijenama, izjednačeni
nagibi
• -dqB/dqA = pA/pB
• MCA/MCB = pA/pB

• U slučaju monopola izoprihodna kriva nema
oblik pravca nego krive konveksne prema
ishodištu
• Tamo se nagib izražava ne odnosom cijena
nego graničnih prihoda (jer je u monopolu
p>MR)
ili MCA/MCB = MRA/MRB

Ekonomija spektra
C (Q1 )  C (Q2 )  C (Q1 , Q2 )

SC 
C (Q1 , Q2 )

Ekonomija spektra
• SC>0 postoji ekonomija spektra
• Efikasnije je da jedan proizvođač proizvodi
oba proizvoda
• SC<0
• Bolje je da za svaki proizvod postoji
posebni proizvođač

Troškovi proizvodnje III
Troškovi u dugom roku i dugoročna

kriva ponude

Teme
• Troškovi u dugom roku
• Ekonomija i disekonomija obima
• Elastičnost ukupnih troškova
• Ravnoteža preduzeća u dugom roku
• Elastičnost ponude u dugom roku

Troškovi u dugom roku
• Dugi rok:
– iz perspektive preduzeća (mogu se mijenjati
količine svih resursa, kapaciteti, tehnologija...)
– iz perspektive grane (likvidacija starih i
osnivanje novih preduzeća u grani)
– Rok varijabilnih proizvodnih kapaciteta

• Obim troškova proizvodnje zavisi od razine cijena
i veličine utrošaka faktora
• Znači, pri datim cijenama resursa, postoji neki
odnos krivih proizvodnje i troškova (odraz u
ogledalu)
• Kretanje troškova proizvodnje određeno je (ceteris
paribus)
– Obimom proizvodnje
– Djelovanjem zakona o prinosima

• Ukupni troškovi TC:
– U kratkom roku nisu homogeni (ne mijenjaju se
svi dijelovi jednako sa porastom količine
proizvodnje)
– Samo su varijabilni troškovi funkcija obima
proizvodnje
• SRTC(q) = FC + VC (q)

– Svi faktori proizvodnje su varijabilni pa su tako
i troškovi
– Preduzeće može mijenjati proporcije i količine
svih faktora proizvodnje kao i kapacitete

• LRTC linearno homogeni (povećavaju se
direktno proporcionalno sa povećanjem
outputa
• Polaze iz ishodišta jer u dugom roku nema
fiksnih faktora pa ni troškova
• LRATC = LRMC pri svim razinama
outputa (konstantni prinosi s obzirom na
razmjer)

• Češći slučaj: povećanje tvorničkih
kapaciteta u početku dovodi do
RASTUĆEG prinosa s obzirom na razmjer;
nakon neke tačke doće do faze
OPADAJUĆIH prinosa s obzirom na
razmjer

• Rastući prinosi znače opadanje ATC
• MC < AC
• TC rastu po opadajućoj stopi
• Opadajući prinosi – vrijedi obrnuto
• Zato kriva LRTC izgleda kao obrnuto slovo
S

• LRATC = suma pojedinačnih kratkoročnih
kombinacija proizvodnih faktora sa
najnižim prosječnim ukupnim troškovima
• Izvodi se iz LRTC ili povezivanjem
kratkoročnih krivih ATC
• U svakoj tački LRATC vrijedi
– MPx/px = Mpy/py = .... = MPz/pz

• U praksi, LRATC ima oblik slova U ili V
• U konkretnom slučaju njen oblik će ovisiti o
djelovanju ekonomije i disekonomije obima

Troškovi u dugom roku i
ekonomija obima

• Opadajući segment ATC, ekonomija obima
(vladavina rastućih prinosa s obzirom na
razmjer)
• Rastući segment ATC, disekonomija obima
(opadajući prinosi s obzirom na razmjer)

Ekonomija obima
– Veća tehnička podjela i specijalizacija rada
– Mogućnost primjene efikasnije proizvodne
opreme
– Npr. tanker za prevoz nafte (veći tanker je
skuplji ali troškovi nabavke rastu sporije od
porasta kapaciteta pa ATC opadaju)
– U nekim je granama prilično predvidljiv odnos
između porasta obima kapitalne opreme i
smanjenja prosječnih troškova

Disekonomija obima
• Javlja se tek nakon neke odeđene
vrijednosti outputa
– Tzv. piramida upravljanja
– Birokracija
– Poteškoće u komunikaciji između dijelova
preduzeća i razina odlučivanja.

Elastičnost ukupnih troškova
• = osjetljivost na promjene obima
proizvodnje
• Elastičnost ukupnih troškova: za koliko će
se procenata promijeniti iznos ukupnih
troškova ako se obim proizvodnje poveća za
1%

• Ekonomija obima mjeri se uz pomoć
elastičnosti ukupnih troškova EC
EC  TC TC  MC
Q Q AC

• Ako je EC jednako 1, MC = AC
– Troškovi rastu proporcionalno sa proizvodnjom
– Nema ni ekonomije ni disekonomije obima
• EC < 1 kada MC < AC
– Zona ekonomije obima
– AC opada
• EC > 1 kada MC > AC
– Zona disekonomije obima
– I MC i AC rastu

Ravnoteža preduzeća u dugom
roku
• Output maksimizirajuće dobiti u dugom
roku:
LRMC = p ≤ LRATC
Dakle, dva uvjeta:
(1) LRMC = p
LRATC ≤ p

roku
• Uvjet bilo kakve dobiti u dugom roku je da
su dugoročni prosječni ukupni troškovi
(LRATC) manji od ostvarene prodajne
cijene
• kriva LRATC je kriva individualne cijene
proizvodnje preduzeća
• Uključuje oportunitetni trošak

roku
• Optimalna veličina postrojenja ovisit će o
anticipiranom outputu (i potražnji)
• Pretpostavljeno stanje:
SRMC=LRMC=MR=d=p>LRATC
Zbog pozitivnog ekstraprofita nova preduzeća ulaze

u granu – pritisak na cijenu na dolje

roku
• Dolaskom novih preduzeća (povećanjem
ponude) ekstra dobit nestajei uspostavlja se
dugoročna ravnoteža pri
SRMC=LRMC=MR=d=p=LRATC

roku
• Poređenje kratkoročne i dugoročne
ravnoteže:
Uopšteno: MC=MR
MC rastući
Sve što vrijedi za LR, vrijedi za SR, ali ne i
obrnuto
roku
• U potpunoj konkurenciji MR je horizontalni
pravac
• Ravnoteža se uspostavlja u tački tangencije
MR u minimumu LRATC
• Težište analize: proces prilagodbe količine
cijeni proizvoda

roku
• Ulazak novih preduzeća i povećanje
potražnje za inputima reflektira se u
promjeni cijena inputa
• Tri mogućnosti:
– Grana konstantnih troškova
– Grana rastućih troškova
– Grana opadajućih troškova

Grana konstantnih troškova
• Pretpostavimo da je preduzeće u ravnoteži
– Potražnja naraste uzrokujući povećanje cijene
– Pojedinačno preduzeća povećavaju ponudu
– U kratkom roku dolazi do pozitivnih ekstra profita
– Povećanje ponude dovodi do smanjenja cijene
– Dugoročna ravnoteža – nulti ekonomski profit

Povećanje potražnje povećava Q1 naraste na Q2.
tržišnu cijenu i proizvodnju LR ponuda = SL = LRAC.
preduzeća . Pozitivni ekstra profiti Promjena u proizvodnji nema uticaja na
$ uzrokuju povećanje ponude i $ cijene inputa
smanjenje cijene.
MC AC S1 S2
P2 P2
P1 P1 SL
D1 D2
q1 q2 Proizvodnja Q1 Q2 Proizvodnja

• Cijene inputa se ne mijenjaju
– Krive troškova preduzeća se ne mijenjaju
• U grani konstantnih troškova, dugoročna
kriva ponude je HORIZONTALNA linija
pri cijeni
p = min LRATC

Grana rastućih troškova
• Cijene svih ili nekih inputa rastu
– preduzeća ulaze u granu povećavajući potražnju
za inputima
– Troškovi rastu izazivajući pomak prema gore u
krivim ponude
– Tržišna ponuda se povećava ali ne
proporcionalno

Uslijed povećanja cijena inputa, dugoročna Dugoročna ponuda je
ravnoteža se uspostavlja pri višoj cijeni. uzlazna.
$ SMC2 $
SMC1 S1 S2
LAC2 SL
P2 LAC1 P2
P3 P3
P1 P1
D1 D2
q1 q2 Proizvodnja Q1 Q2 Q3 Proizvodnja

• kriva dugoročne ponude je uzlazna
• Proizvodi se veća količina ali po većoj
cijeni zbog porasta cijena inputa

Grana opadajućih troškova
– Ponekad je moguće iskoristiti povećanje
potražnje za inputima za dobivanje niže cijene
njihove nabavke
– Povećanje proizvodnje može dovesti do boljeg
iskorištenja inputa ili rabata na količinu
– U tom slučaju troškovi se smanjuju i cijena
pada

Grana opadajućih troškova
Zbog smanjenja cijene proizvodnje,
kriva dugoročne ponude je
dugoročna ravnoteža se uspostavlja
silazna.
na nižoj cijeni.
$ $
S1 S2
SMC1
SMCLAC
2
1
P2 LAC2 P2
P1
P1
P3 P3
SL
D1 D2
q1 q2 Proizvodnja Q1 Q2 Q3 Proizvodnja

Elastičnost ponude u dugom roku
• Definiše se kao i u kratkom roku
– ES = ΔQS/QS//Δp/p

1. Grana konstantnih troškova
– Dugoročna ponuda je horizontalna
– Malo povećanje cijene izazvat će ekstremno
jake reakcije u ponuđenoj količini
– Elastičnost ponude u dugom roku je
beskonačna
– Inpute će se uvijek moći nabaviti

2. Grana rastućih troškova
– Ponuda u dugom roku je uzlazna i elastičnost
je pozitivna
– Nagib će ovisiti o stopi porasta cijene inputa
– Dugoročna elastičnost će generalno biti veća
nego kratkoročna

• 3. Grana opadajućih troškova
– Ponuda u dugom roku je silazna i elastičnost
negativna
– Nagib će zavisiti od stope pada cijene inputa
– Dugoročna elastičnost će i u ovom slučaju biti
veća nego u kratkom roku

Rezime
• Dugoročna konkurentska ravnoteža
podrazumijeva:
– Sva preduzeća u grani maksimiziraju profit
– Nema poticaja ulasku/izlasku iz grane jer sva
preduzeća zarađuju nulti ekonomski profit
– Cijena proizvoda je takva da je ponuđena
količina jednaka potraživanoj

Rezime
• Uspostavljanje dugoročne ravnoteže može
trajati dugo pa se u kratkom roku može
ostvariti veliki profit
• Koncept dugoročne ravnoteže ukazuje na
PRAVAC u kojem će se odvijati kretanje
preduzeća (živi se od kratkoročnih profita)

• Hvala na pažnji!

Modul 2 - Analiza Troskova

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Modul 2 - Analiza Troskova

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ANALIZA TROŠKOVA

8/24/2019 UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA 1

8/24/2019 UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA 2

Kod analize prelomne tačke ekonomičnosti

8/24/2019 UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA 3

• Analiza praga ekonomičnosti upotrebljava se u

8/24/2019 UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA 4

Nagib krivulje ukupnog prihoda

600 Na tom nivou proizvodnje

Prag ekonomičnosti se ostvaruje

Prag ekonomičnosti se ostvaruje

Ukoliko želimo izračunati postotak korištenog kapaciteta, maksimalni kapacitet izjednačavamo

8/24/2019 UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA 8

Postoje dva osnovna metoda algebarskog

a) naturalni metod, kada izračunavamo količinu

8/24/2019 UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA 9

Ukupni troškovi su jednaki zbiru ukupnih fiksnih (Tφ) i ukupnih

Ako izjednačimo ukupni prihod sa ukupnim troškovima dobićemo

8/24/2019 UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA 10

8/24/2019 UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA 11

Marža sigurnosti u jedinicama = Stvarne ili procijenjene mogućnosti proizvodnje – Jedinice

8/24/2019 UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA 12

Vrednosni metod izračunavanja praga ekonomičnosti

1. Cena po jedinici 403,30

2. Fiksni troškovi 16.131.155

3. Varijabilni troškovi po jedinici 209,40

5. Instalisani (maksimalni) kapacitet 139.425

T=(Tφ) + Q(Tρq) = 16.131.155 + 209,40Q

Ako želimo da utvrdimo

C=Cq Q= 403,30 x 83.193 =

Ukupni prihod praga

8/24/2019 UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA 15

Procenat marže sigurnosti u

8/24/2019 UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA 16

Procenat marže sigurnosti prihoda =

8/24/2019 UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA 17

Marža sigurnosti u jedinicama proizvoda iznosi 56.232, odnosno procenat marže

Pošto preduzeće koristi kapacitet sa 59,67% (100-40,33 = 59,67%) preduzeće je

Iz marže sigurnosti prihoda iznos od 22.678.365,60 KM ili 40,33% .

Menadžment mora donijeti marketinške planove, odnosno povećati tražnju.

8/24/2019 UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA 18

Tabela 4. Promena fiksnih troškova

1. Cena po jedinici 403,30

2. Fiksni troškovi 17.783.580

3. Varijabilni troškovi po jedinici 209,40

5. Instalisani (maksimalni) kapacitet 139.425

Iz Tabele 4. uzimamo podatke za formiranje jednačina prihoda, troškova i fiksnih troškova.

8/24/2019 UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA 19

T   16.131.155  5.000.000 21.131.155

8/24/2019 UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA 21

Grafičko prikazivanje praga ekonomičnosti je korisno za

8/24/2019 UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA 22

• donošenja poslovnih planova, davanja značaja i prioriteta

Posebno se koristi u toku procesa rada da bi se kontrolisali

8/24/2019 UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA 23

• prosječni trošak jedinice dodatne proizvodnje

8/24/2019 UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA 24

8/24/2019 UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA 25

t = cijena koštanja (prosječni trošak)

8/24/2019 UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA 26

8/24/2019 UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA 27

• Dijele se na ukupne fiksne troškove

• Ukupni varijabilni troškovi su oni koji se