svojstava koja pomažu ili olakšavaju tegobe, ubrzavaju lečenje ili zarastanje ili na neki drugi način pomažu procesu ozdravljenja. Najčešće su u pitanju izvori geotermalne ili mineralima bogate vode, mada postoje banje sa lekovitim blatom a neka mesta u planinskim predelima se zbog čistog i svežeg vazduha nazivaju „vazdušnim banjama“. Ilidža je turski naziv za banju. Po Zakonu o banjama (1992), banja je definisana kao područje na kome postoji i koristi se jedan ili više prirodnih lekovitih faktora i koje ispunjava uslove u pogledu uređenosti i opremljenosti za njihovo korišćenje.
U Prostornom planu Republike Srbije (1996)
banje predstavljaju zdravstveno-rekreativne i turističke centre sa zasebnom ponudom i/ili ponudom u okviru turističkih zona, regija i tranzitnih pravaca. Banjsko lečenje predstavlja rezultantu delovanja nekoliko faktora: upotreba termomineralne vode za piće, kupanje, stavljanje blatnih obloga, uticaj prijatne banjske mikroklime na organizam, uticaj posebnog režima ishrane za vreme banjske kure (nega, lečenje bolesnika), privremena promena načina života i promena ambijenta. Kombinovanje ovih faktora sa medikamentoznim lečenjem, fizikalnom, kinezi, hidro, aero i helioterapijom omogućava brzo i uspešno isceljenje, oporavak i rehabilitaciju bolesnih lica. Turistička funkcija je mlađa i njen intenzivniji razvoj u banjama Srbije započeo je posle 1965. godine, kada je ukinuto besplatno lečenje u banjama i kada su uvedeni tržišni uslovi privređivanja. Neposredno posle toga sve banje su svoj dalji razvoj orijentisale na dva koloseka. One banje su koje su bile potpunije opremljene zdravstvenim kapacitetima pretvorile su se u specijalizovane bolnice i uključile u strogo zdravstvenu aktivnost (npr. Rusanda i Slankamen), dok su druge našle izlaz u razvoju turističke funkcije i animiranju zdravih ljudi za dolazak i boravak u banjskim ambijentima. S obzirom da su banje najčešće locirane u manjim bočnim proširenjima rečnih dolina i podnožjima planina i brdovitih predela, njihova nadmorska visina uglavnom ne prelazi 500 m. Na većim visinama nalaze se Lukovska Banja (681 m), Prolom i Zvonačka Banja (630 m), Tularska Banja (555 m) i Jošanička Banja (550 m). Na najmanjoj nadmorskoj visini je banja Rusanda (81 m). U pogledu temperature vode, najveći broj banja u Srbiji pripada grupi hipotermi, mada dvadesetak banja raspolaže termomineralnim izvorima koji se svrstavaju u homeoterme, pa čak i hiperterme. Vranjska Banja ima najtopliju vodu (96 °C). Ističe se i Jošanička (78 °C) . Banjske zone u Srbiji Šumadijska - Selters, Bukovička Banja, Palanački kiseljak Zapadnomoravska - Vrnjačka, Mataruška, Ovčar Banja, Gornja Trepča, Bogutovačka Banja, Sirčanska Banja, Lopatnička Banja i Vitanovačka Banja Kopaoničko-jastrebačka - Jošanička, Lukovska, Ribarska, Prolom, Kuršumlijska Banja i Lopatnički kiseljak Novopazarsko-pribojska - Novopazarska, Pribojska i Visočka Banja Južnomoravska - Niška, Vranjska, Sijarinska, Tularska Bujanovačka Banja Na jugu Srbije, udaljena 12 km od Vranja, 5 km od auto-puta Beograd - Skoplje i 3 km od železničke pruge Beograd - Niš - Skoplje - Solun nalazi se jedna od najstarijih banja u Srbiji, Vranjska Banja. Banju okružuju obronci planina Besne kobile i Velikog Peštera obrasli vegetacijom. Vranjska Banja ima umereno-kontinentalnu klimu. Leta su vrlo prijatna, sa toplim danima i svežim noćima. Šumom obrasli visovi štite Banju od jakih i hladnih vetrova. Kao kupalište je služila praistorijskom čoveku, u srednjem veku bila je lečilište. Danas je to banja sa najtoplijom mineralnom vodom u Evropi (96°C). Sa nadmorskom visinom od 380 m i lekovitom vodom blagotvorno deluje na ljudski organizam. U Banji se nalazi na daleko poznato lečilište reumatskih bolesti Zavod za specijalizovanu rehabilitaciju ,,ZAVOD ZA REUMATIZAM“ . Termalni izvori Sokobanje spadaju medju najradioaktivnije u nasoj zemlji. Ukupno je šest glavnih radioaktivnih izvora, čija se temperatura vode kreće od 28 do 45 stepeni C. Kako je izbijanje radioaktivnih gasova na čitavoj teritoriji Banje veliko, svaki je posetilac izlozen stalnoj blagoj inhalaciji, što veoma korisno utiče na disajne organe i ceo organizam. Sokobanja leci: bronhijalnu astmu, hronicne bronhite, pneumokoniozu, psihoneurozu, neurastenije, lakse oblike povisenog krvnog pritiska, hronicni reumatizam, isijas, stanje posle povreda, hronicne zenske bolesti, malokrvnost (anemiju), iscrpljeno stanje organizma, Prolom Banja je naselje u Srbiji u opštini Kuršumlija u Topličkom okrugu. Prolom Banja se nalazi na jugu Srbije na putu Niš— Podujevo -Priština, 85km od Niša i 23,1 km jugoistočno od Kuršumlije.Nalazi se na severozapadnim obroncima planine Radan , na 550 do 668 m nadmorske visine. Prema zvaničnim podacima . Prema zvaničnim podacima Prolom voda se koristi za lečenje: Bolesti bubrega i mokraćnih puteva Bolesti organa za varenje Bolesti kože Bolesti krvnih sudova Vanzglobnog reumatizma Toplo kupatilo u Ribarskoj Banji poseduje jedan veliki bazen i kade, a u njega se sprovodi voda sa toplih, al i sa jednog hladnog izvora. Hladni izvor mineralne vode jedina je akratopega na teritoriji bivše Jugoslavije, što znači da mineralizacije ove vode iznosi 500–1000 mg/dm³, dok njena tempratura u opštem slučaju ne prelazi 20°C, a u slučaju hladnog izvora Ribarske Banje iznosi 16°C. Lečenje u Ribarskoj Banji sprovodi se kupanjem, pijenjem i ispiranjem grla, nosa i očiju. Indikacije za lečenje su : stanja posle koštanih preloma i operacija na kostima svi oblici reumatizma kontrakture zglobova deformacije kičmenog stuba Niška Banja je prirodno lečilište, poznato još iz doba Rimskog carstva, zbog; Karakteristične umereno kontinentalne klime; koja u medicinskom smislu spada u kategoriju umirujuće klime pogodne za lečenje, odmor i rekreaciju. Lekovite termomineralne vode koja je specifično slabo mineralizovana radonom, zemnoalkalna, temperature od 36 °C do 38 °C, sa izvorišta „Glavno vrelo“, „Suva Banja“, „Školska česma“, „Banjica“ i „Pasjača“. Prirodnog mineralniog peloida (blata). Toplu vodu Niške Banje, prvi su koristili rimljani početkom 4. veka, kada je u njenim blagodetima uživao rimski car Konstantin Veliki, osnivača Konstantinopolja i začetnika hrišćanstva na ovim prostorima. Rimljani su specijalno izlivenim olovnim cevima sprovodili toplu vodu iz Niške Banje do careve rezidencije Medijana, udaljene oko 5 km od banje prema Nišu. Osnovna delatnost Instituta je prevencija, lečenje i rehabilitacija reumatičkih i kardiovaskularnih bolesti u koje spadaju: Bolesti lokomotornog aparata (zapaljenski reumatizam, sistemske bolesti vezivnog tkiva, degenerativni reumatizam, vanzglobni reumatizam, metabolički reumatizam - osteoporoza) Kardiovaskularne bolesti (koronarna bolest, arterijska hipertenzija, srčane mane, bolesti perifernih krvnih sudova) Stanja posle hirurške revaskularizacije miokarda kao i stanja nakon operacija na otvorenom srcu Rehabilitacija bolesnika posle ugrađivanja endoproteze kuka ili kolena Posttraumatska stanja Stanja posle oštećenja centralnog i perifernog motornog neurona Zapaljenjski i funkcionalni sterilitet Banja Vrujci ima termalne izvore sumporovite i slabo redioaktivne vode, kao i lekovito blato. Termalne vode u Banji Vrujci imaju temperature od 26 - 28°C, sadrže kalijum, magnezijum i selen. Lekovita voda izbija iz mulja i rastresitog nanosa na prostoru od približno 200 metara dužine i oko 60 metara širine. Njena voda je sprovedena u česmu sa četiri lule iz koje posetioci toče vodu i nose kućama. LEKOVITA SVOJSTVA VODE Pićem banjska voda se može koristiti, kao dopunsko terapijsko sredstvo, u lečenju: Urinarne infekcije bubrežne kalkuloze i kalkuloze mokraćnih puteva, kao i hronična oboljenja želuca i dvanaestopalačnog creva.