Kronična venska insuficijencija

donjih ekstremiteta

Lejla Čabrić 1167/15

Tin Kanjovsky 1162/15
Kronična venska insuficijencija
• Označava oslabljen venski protok, što ponekad
uzrokuje nelagodu u donjim ekstremitetima,
edem i promjene na koži.
• Uzroci su poremećaji koji dovode do venske
hipertenzije, obično zbog oštećenja vena ili
inkompetencije venskih zalistaka, kao što se događa
nakon duboke venske tromboze (DVT).
• Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze,
fizikalnog pregleda, te kolor Doppler UZV.
• Liječenje se sastoji od kompresije, brige o rani, a
rijetko i kirurškog zahvata.
• Prevencija zahtijeva liječenje DVT, te uporabu
elastičnih čarapa.
• Kronična venska insuficijencija pogađa do 5% ljudi u
SAD–u.
Etiologija i patofiziologija
• Venska cirkulacija iz donjih ekstremiteta ovisi o
kontrakciji potkoljeničnih mišića koji guraju krv
iz intramuskularnih sinusoida i gastroknemijus
vena, u i kroz duboke vene.
• Venski zalisci usmjeravaju krv proksimalno,
direktno prema srcu.
• DVT je najčešći rizični faktor za kroničnu vensku
insuficijenciju, a nakon kojega slijede trauma,
dob, adipozitet.
• Kronična venska insuficijencija nastaje kad se
zbog venske opstrukcije (npr. uslijed DVT),
insuficijencije venskih zalistaka ili smanjene
kontraktilnosti mišića koji okružuju vene (npr.
zbog imobilizacije), smanjuje venski protok
prema naprijed, a raste venski tlak (venska
hipertenzija).
Simptomi i znakovi
• Kronična venska insuficijencija ne mora uzrokovati
niti jedan simptom, ali uvijek uzrokuje znakove
• Simptomi su osjećaj punoće, težina, bolovi, grčevi,
zamor i parestezije u nogama; ovi se simptomi
pogoršavaju stajanjem ili hodanjem a smanjuju
odmorom i elevacijom nogu
• Venski hipostatski dermatitis se sastoji od
crvenkasto-smeđe
hiperpigmentacije,induracije,venske ektazije,
lipodermatoskleroze i hipostatskih ulkusa.
• Hipostatski ulkusi mogu nastati spontano ili
ozljedom te češanjem zahvaćene kože.
• Edem noge je obično unilateralan ili
asimetričan; bilateralni simetrični edemi su
češće rezultat sistemskog poremećaja ili nekih
lijekova .
• Općenito, ako je higijena donjih ekstremiteta
loša, bolesnici s bilo kojom manifestacijom
kronične venske insuficijencije imaju veći rizik
za progresiju bolesti.
Dijagnoza
• Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze i
fizikalnog pregleda
• U sve većoj mjeri se prepoznaje kao standardni
dijagnostički alat, klinički sustav bodovanja koji
rangira 5 simptoma (bol, grčevi, težina, svrbež,
parestezije)
• i 6 znakova (edem, hiperpigmentacija,
induracija, venska ektazija, crvenilo, bol kod
kompresije potkoljenice) na skali od 0 do 3 .
• Zbroj između 5 i 14, u 2 posjeta u razmaku od ≥6
mjeseci ukazuje na blagu do srednje izraženu
bolest, a zbroj ≥15 ukazuje na tešku bolest.
• Kolor Doppler UZV donjih ekstremiteta pomaže
u isključivanju DVT.
• Nestanak arterijskog pulsa u području skočnog
zgloba ukazuje na bolest perifernih arterija.
Prevencija i liječenje
• U primarnu prevenciju spada adekvatna
antikoagulantna terapija nakon DVT i nošenje
elastičnih čarapa do 2 god. nakon DVT ili traume vena
donjih ekstremiteta.
• Također su važne i promjene načina života (gubitak
težine, redovita tjelovježba, manji unos NaCl hranom).
• Elevacija noge iznad razine desnoga atrija
smanjuje vensku hipertenziju i edem, pogodna je
za sve bolesnike, i treba je primjenjivati najmanje
3×/dan po 30 min.
• Kompresija djelotvorno liječi i sprječava učinke
kronične venske insuficijencije i postflebitičkog
sindroma pa je indicirana za sve bolesnike.
• Elastični zavoji se koriste u početku dok se ne
stabiliziraju edem i ulkusi; nakon toga se
upotrebljavaju komercijalne elastične
(kompresivne) čarape.
• Lijekovi nemaju ulogu u rutinskom liječenju kronične
venske insuficijencije, iako mnogi bolesnici dobivaju
lokalne kortikosteroide, diuretike za edeme i
antibiotike.
• Kirurški zahvati (podvezivanje vena, rekonstrukcija
zalistaka, vađenje vena) su uglavnom nedjelotvorni.