Integrirana

pomorska politika
EU
INTEGRIRANA POMORSKA POLITIKA

• Integrirana pomorska politika cjelovit je pristup svim

politikama EU-a koje se odnose na more. Polazeći od
ideje da usklađivanjem svojih politika Unija može
ostvariti veće prinose od mora i oceana uz manji utjecaj
na okoliš, integrirana pomorska politika obuhvaća
raznovrsna područja kao što su ribarstvo i akvakultura,
brodski prijevoz i morske luke, morski okoliš,istraživanje
mora, izvori energije na otvorenom moru, brodogradnja i
pomorske industrije,pomorski nadzor, pomorski i obalni
turizam, zapošljavanje u pomorskom sektoru, razvoj
priobalnih regija i vanjskih otoka i odnosa u pomorstvu.
 Strategija
Vizija
Hrvatska-Razvijena i prepoznatljiva pomorska država
Misija
Osnažiti ulogu pomorstva u razvoju i konkurentnosti Republike
Hrvatske kroz politike i inicijative održivog rasta gospodarske
aktivnosti na moru i u priobalju, jačanja utjecaja hrvatskog
pomorskog sektora na europskom i svjetskom tržištu, vrednovanja
iznimnog geografskog položaja Jadranskog mora i njegovih ekoloških
značajki, kao i razvoja visokih tehnologija iz obnovljivih izvora
energija i usluga u pomorstvu ribarstvu i akvakulturi na temeljima
tradicionalnih znanja i usvojenih sposobnosti, vodeći osobitu brigu o
visokoj dostupnosti učinkovitih i modernih javnih usluga u
pomorstvu, zaštiti morskog okoliša i sigurnosti plovidbe.
Opći cilj
Razvijeno i konkurentno pomorstvo uz ribarstvo, akvakulturu, turizam i
tehnologija obnovljivih izvora energije Republike Hrvatske,
Pomorska strategija
• Integrirana pomorska politika je okvir za olakšavanje razvoja i
usklađivanja raznovrsnih i ponekad suprotstavljenih pomorskih
djelatnosti radi:
• U srpnju 2014. Europski parlament i Vijeće donijeli su
Direktivu 2014/89/EU čime je uspostavljen okvir za pomorsko
prostorno planiranje.
Postizanja najvišeg stupnja održivog korištenja oceana i mora
kako bi se omogućio rast pomorskih područja i priobalnih
regija u pogledu
• Brodskog prijevoza: povećanje učinkovitosti pomorskog prometa u Europi i jamčenje
njegove dugoročne konkurentnosti stvaranjem europskog prostora za pomorski
promet bez prepreka i uvođenjem strategije pomorskog prometa zarazdoblje 2008. –
2018.
• Morskih luka: objava smjernica za primjenu zakonodavstva o okolišu koje se odnosi na
luke i predlaganje nove lučke politike,
• Brodogradnje: promicanje tehnoloških inovacija i europske mreže pomorskih više
sektorskih klastera,
• Radnih mjesta u pomorskom sektoru: poboljšanje stručnih kvalifikacija kako bi se
ponudile bolje profesionalne prilike u sektoru,
• Okoliša: ublažavanje utjecaja klimatskih promjena u priobalnim područjima i
prilagodba tim promjenama te smanjenje zagađenja i emisija stakleničkih plinova s
brodova,
• Upravljanja ribarstvom: zabrana odbacivanja ulova u more, štetnih ribolovnih praksi
(npr. pridneno kočarenje u osjetljivim područjima) i nezakonitog, neprijavljenog i
nereguliranog ribolova, kao i promicanje ekološki sigurne akvakulture.
Stvaranja baze znanja i inovacija za pomorsku politiku

• Sveobuhvatnom europskom strategijom za istraživanje

mora i pomorstva,
• Zajedničkim više sektorskim natječajima u okviru
sedmog okvirnog programa za istraživanja radi cjelovitog
pristupa pomorskim pitanjima,
• Podrškom istraživanju klimatskih promjena i njihova
utjecaja na pomorske aktivnosti, okoliš, priobalna
područja i otoke,
• Europskim partnerstvom u pomorskoj znanosti čiji je cilj
dijalog između znanstvene zajednice, industrije i tvoraca
politike.
Poboljšanja kvalitete života u priobalnim regijama

• Poticanjem obalnog i pomorskog turizma,

• Izradom baze podataka o sredstvima koje zajednica izdvaja za
pomorske projekte i priobalne regije,
• Izradom strategije Zajednice za sprečavanje katastrofa,
• Razvojem pomorskog potencijala naj udaljenijih regija i otoka EU-a.
Promicanja vodstva EU-a u međunarodnim pomorskim
pitanjima

• Suradnjom u vezi s pomorskim pitanjima u okviru politike

proširenja, europske politike susjedskih odnosa i sjeverne i
južne dimenzije kako bi se obuhvatila pitanja pomorske politike
i upravljanje zajedničkim morima,
• Projekcijom pomorske politike EU-a na temelju strukturiranog
dijaloga s naj važnijim partnerima.
Ribarstvo i Akvakultura
Cilj
Postići konkurentno, (tehnološki) napredno i prilagodljiv
sektor ribarstva i akvakulture kroz održivo iskorištenje
resursa i osiguranje ribarske infrastrukture.
Ribarstvo
• Načelo relativne stabilnosti,
• Održivo iskorištavanje ribolovnog stoka,
• Ograničenje ribarstva kroz očevidnike, dnevnike, i provođenje
kažnjavaja u slučajevima lošeg ponašanja sudionika,
• Pomoć u naknadi šteta od izuzimanja ribolovnih brodova,
• Razlićiti sporazumi i međunarodni odnosi sa zemljama koje
dijele Jadransko more,
Ribarstvo
Mjere:
Postići trajnu obustavu ribolovne aktivnosti za neke alate
Privremena obustava ribolova
Poticati Plavi rast
Osigurati tehničku pomoć
Akvakultura
Cilj

• Pojedostavljivanje postupaka za dobivajem licencije za

bavljenje akvakulturom
• Prostorono planiranje (država, županija,općina)
• Omogučavanje da drži koraka potražnjom i promicanje razvoja
• Sklad Akvakulture sa okolišem i drugim granama gospodarstva
Akvakultura
- Poticati akvakulturu u mjestima ili otocima radi zadržavanja
domicilnog stanovništva
- Mjere vezane za stavljenje akvatičnih proizvoda na tržište i
preradu
- Uvođenje novih vrsta u akvakulturu
- Poticati dodatna istraživanja u akvakulturi
Obnovljivi izvori energije
• Tri izuzetno jaka poticaja za promjenom dobave energije (osim klimatskih promjena):
• - stagnacija svjetske proizvodnje nafte
• Već duže vrijeme svjetska proizvodnja nafte stagnira što potvrđuje rast cijena barrela.
Ovo također potvrđuje da smo dostigili neminovni maximum godišnje proizvodnje
nakon kojeg slijedi pad.
• - ubrzani razvoj tehnologija za korištenje obnovljivih izvora energije
• Obnovljivi izvori energije (prvenstveno sunce, vjetar i biomasa) usprkos desetljeća
blokade postaju sve pristupačniji i tehnologije za njihovo korištenje postaju sve
jeftinije. Brojni stručnjaci predviđaju da će proizvodna cijena solarnih ćelija pasti i
biti isplativija nego nafta.
• - mjere energetske učinkovitosti, odnosno "proizvodnja negawata"
• Sve više zemalja provodi aktivne mjere energetske politike kojima se štedi na uvozu
skupih energenata i smanjuje negativne utjecaje energetskog sektora. Naime, umjesto
gradnje nove elektrane od npr. 200 Megawata, vlade stimuliraju poreznim
olakšicama građane, javni i poslovni sektor da pri nabavi novih trošila
(hladnjaka, žarulja i sl.) kupuju štedljivije modele koji troše i po nekoliko puta manje
energije, i time smanje potrebu za novim elektranama, odnosno da proizvode
"Negawate".
ENERGIJA VJETRA
• Tržište europskih kapaciteta energije vjetra je probilo nove rekorde 2006. godine,
temeljeno na godišnjim statistikama Europske asocijacije za energiju vjetra (EWEA).
7.588MW kapaciteta energije vjetra, vrijedne oko 9 bilijuna eura, je instalirano 2006
godine u Europskoj uniji, što je povećanje od 23% u odnosu na 2005. godinu.
• Kumulativan kapacitet energije vjetra, koji se koristi u Europskoj uniji, se povećao za
19% te sad premašuje 48.000 MW. Prosječno godišnje ovo će proizvesti 100 TWh
struje, što je jednako 3.3% ukupne potrošnje Europske unije. Mnogo godina
uzastopno, energija vjetra je na drugom mjestu poslije kapaciteta plinske vatre
(približno 8,500 MW u 2006. godini) govoreći o instalacijama koje proizvode novu
struju.
• Zemlje koje su prve u proizvodnji energije pomoću vjetra su Njemačka, Španjolaska i
Danska, a slijede ih Portugal i Ujedinjeno kraljestvo, te Italija.
ENERGIJA BIOMASE
• S rastom cijenom barela nafte, europska logika zamjene fosilnih goriva čvrstom
biomasom da bi se proizveli toplina i struja su ponovno u fokusu više nego ikad.
Ovakva promjena ne omogućuje samo smanjenje računa za energiju korištenjem
lokalnog i obilnog sirovog materijala. Ono također omogućuje smanjenje
emisija stakleničkih plinova, smanjenje energetske ovisnosti u kontekstu uvoza kao i
stvaranje novih radnih mjesta i gospodarski razvoj na lokalnoj razini.
• U zemljama Europske unije proizvodnja struje iz čvrste bio-mase u bitnome proizlazi iz
velikih proizvodnih elektrana koristeći ili samo bio-masu ili mješavinu drva i ugljena.
• Ove elektrane ne omogućuju samo proizvodnju struje, topline i pare u isto vrijeme
potrebne za industrijske procese, nego i omogućuju prodaju viška struje operatorima
ili opskrbu lokalne toplinske mreže susjednog grada.
• Njemačka, Švedska i Finska prednjače u proizvodnji struje iz postrojenja za
sagorijevanje čvrste biomase.
FOTONAPONSKI SUSTAVI
• Europski foto-naponski sektor je dao snažan signal svim onima koji nastavljaju
sumnjati u vlastitu sposobnost za razvoj. Zemlje Europske unije su instalirale 1541.2
MWp u 2007. godini, na ovaj način donoseći ukupan europski kapacitet od 4689.5
MWp.
• Zemlje Europske unije su instalirale 1541.2 MWp u 2007. godini, na ovaj način
donoseći ukupan europski kapacitet od 4689.5 MWp.
• Ova nova tržišta, kojima je trebalo vremena da sama sebe dobro strukturiraju, će
omogućiti europskom rastu novi temelj. Omjer fotonaponskog kapaciteta po
stanovniku Europske unije je sad 8.5 Wp po stanovniku u 2007. g.
• Njemačka, Španjolska, Italija i Nizozemska imaju najveći ukupni fotonaponski
kapacitet u EU.
PREGLED ENERGETSKE POLITIKE
EUROPSKE UNIJE
• U siječnju 2008. godine Europska komisija je pokrenula energetski i klimatski paket, koji će
provesti odluku lidera Europske unije iz 2007. godine s ciljevima smanjenja emisije stakleničkih
plinova i energiji iz obnovljivih izvora.
• - Prijedlog za direktivu o energiji iz obnovljivih izvora. On uključuje nacionalne ciljeve da se
postigne udio od 20% energije iz obnovljivih izvora do 2020. godine za zemlje EU.
• - Prijedlog za raspodjelu tereta među zemljama Europske unije, dijeleći sveukupni cilj
smanjenja od 20% emisija stakleničkih plinova od 1990. do 2020.
• - Revidirane smjernice za državnu potporu koje dopuštaju veću državnu potporu za energiju iz
obnovljivih izvora.
• - Prijedlog za demonstracijske pogone za prikupljanje i skladištenje CO2.
• - Evaluacija nacionalnog plana energetske učinkovitosti.
• Kako bi se to postiglo, Europska komisija predlaže pojedinačne, zakonski utemeljene ciljeve za
svaku državu članicu. Mogućnosti za razvoj energije iz obnovljivih izvora variraju od jedne države
članice do druge i vodeće vrijeme za donošenje energije iz obnovljivih izvora na put je dugačko.
Stoga je važno da države članice imaju jasnu viziju gdje namjeravaju djelovati. Nacionalni akcijski
planovi pripremljeni od strane država članica će pokazati kako namjeravaju doseći svoje ciljeve te
kako se razvoj može nadgledati učinkovito.