UVOD U TEFSIR

Prof. dr. Almir Fatić

 Kur’an nema povijesti/historiju jer je vječan, ali
u svom materijalnom obliku on ima historiju
kao i druge stvar u vremenu. Ni sa jednom
drugom knjigom nije slučaj kao sa Kur’anom.
• u vrijeme Poslanika, a.s.,
• u vrijeme Ebu Bekra, r.a.
• u vrijeme Osmana, r.a.
• rad Ebu l-Esveda ed-Du’elija (u. 69/688.)
• rad Ebu Nasra Asima el-Lejsija (u. 89/707.)
• rad Halila b. Ahmeda (u. 175 /791).
Rana muslimanska zajednica na čelu sa
Omerom i Osmanom, r.a., poduzela je niz
idžtihadskih poteza u vezi sa:

• nastajanjem Mushafa;
• reformom kur’anskog pisma
• prepisivanjem i umnožavanjem Kur’ana.
Pisanje Kur’ana u vrijeme Muhammeda, a.s.,
• Muhammed, a.s., je imao pisare (kuttabu l-
vahj ‫ – كتاب الوحي‬kojih je bilo četrdeset) koji su
po tewqifi rasporedu zapisivali Objavu. Prva
četverica halifa su bili pismeni, zatim Zejd b.
Sabit, Muavija, Sabit b. Kajs i dr. Uporedo s
tim, i još u većoj mjeri, bilo je pamćenje
Kur’ana. Dakle, Kur’an je bio pamćen ( ‫ما في‬
‫ الصدور‬ma fi s-sudur - Dža’fer ibn Ebi Talib
pred Negusom napamet citira odlomke iz
Kur’ana u Abesiniji) i zapisivan ( ‫ما في السطور‬
ma fi s-sutur). Nikada nije bila zabrana pisanja
Kur’ana.
• ‫ االتلقي‬Et-Teleqqi – usmena predaja
• ‫ جمع القرآن‬Džem’u l-Kur’an – sabiranje i
pamćenje Kur’ana.
• Haris el-Muhasibi u knjizi Fehmu s-sunen kaže:
''Zapisivanje Kur'ana nije bilo nešto novo jer
je Poslanik, s.a.v.s., naređivao njegovo
zapisivanje. Međutim, u njegovo vrijeme
Kur'an je bio zapisan na različitim
materijalima: na koži, plećkama deva i
palminim listovima.
Ebu Bekr je samo naredio da se on prepiše
sa različitih materijala na jedno mjesto.
Isti je bio slučaj i sa listovima
pohranjenim u kući Vjerovjesnika, s.a.v.s.,
na kojima je Kur'an bio razasut. Onda je
on sakupljen i povezan tako da se ništa
od njega nije zagubilo''.
Od Zejda se prenosi da je on Kur'an zapisivao na
palminom lišću i kamenim plohama;
- u drugoj predaji stoji i na koži (Buharija i
Muslima, da je Zejd b. Sabit kazao: ''Pisasmo
Kur'an kod Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., na
kožu...'' (... ‫كنَّا عند رسول هللا صلى اله عليه وسلم نؤلف‬
‫;)القرآن من الرقاع‬
- u trećoj: na komadima uštavljene kože,
- u četvrtoj: na plećkama deva ili sitne stoke;
- u petoj: na rebrima stoke;
- šestoj: na drvenim plohama.
• Riječ ‫سب‬ ُ ُ‫ الع‬el-'usub ( jed. ‫‘ عسيب‬asib) označava
plamino lišće; pisari bi otklonili granje i zapisivali na
širim listovima.
• ‫ اللخاف‬el-lihaf (jed. ‫ لَ ْخفة‬lukhfe) su tanke kamene
ploče (‫ ;)الحجارة الدقاق‬el-Hattabi veli: kamene plohe
(‫)صفائح الحجارة‬.
• ‫ الرقاع‬er-riqa' (jed. ‫ رقعة‬ruq'atun) može označavati
kožu, pergament ili papir ( ‫جلد أَو‬ ْ ‫ وقد تكون من‬،‫جم ُع رقعة‬
‫)رق أَو كاغَد‬.
َ
• ‫ االكتاف‬el-ektaf (jed. ‫ َكتف‬ketifun) su kosti deve ili ovce
kada se osuše, na njima bi se zapisivalo.
• ‫ االقتاب‬el-aqtab (pl. ‫ قتَب‬qatebun) su drvene plohe
koje se stavljaju na leđa deva da bi se mogle jahati.
• U Muvetti Ibn Vehba (Malik – Ibn Šihab) stoji da je
Salim b. 'Abdullah b. Omer rekao: ''Ebu Bekr je
sakupljao Kur'an na pergamentima, papirusu
(‫ ;)قراطيس‬upitao je o tome Zejda b. Sabita pa je ovaj
to odbio da čini sve dok mu Omer nije pomogao te je
onda pristao''.
• To su bili predmeti za zapisivanje Kur'ana. Oni su bili
pohranjeni kod Zejda b. Sabita. Neki, poput Zerkanija,
kažu da su bili pohranjivani u Poslanikovoj, a.s., kući.
Treća mogućnost je najvjerovatnija: bili su
pohranjivani kod ashaba. Otuda imamo ‫المصاحف‬
‫ الشخصية‬el-mesahifu š-šahsijje npr. kod hz. Alije,
Abdullaha b. Mes'uda i Ubejja b. Ka'ba i dr.
• Kao dokazi postojanja tih zapisa možemo navesti
Omerovo čitanje dijelova sure Ta Ha kod svoje sestre,
kada je primio islam.
• Ed-Dejr 'Akuli u svome djelu Feva'id navodi da je Zejd
b. Sabit rekao: ''Vjerovjesnik, s.a.v.s., preselio je na
Ahiret, a Kur'an nije bio sakupljen (u jednu zbirku)''.
Hattabi veli: ''Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije sabrao
Kur'an u mushaf jer je očekivao da će možda doći do
derogacija nekih njegovih propisa ili učenja (tilaveta).
A kada je Objava sa Poslanikovom smrću prestala
dolaziti, Uzvišeni Allah nadahnuo je pravovjerne
halife da ga saberu ispunjavajuću tako Svoje iskreno
obećanje da će Kur'an pamćenjem (hifzom) biti
zaštićen u ovome ummetu...’’
• Najvažnija oblježja pisanja Kur'ana u vrijeme
Poslanika, a.s.:
• Cijeli Kur'an je evidentiran na način da pisana
forma sadrži sedam harfova:
• Ustanovljene je redoslijed ajeta putem
Objave, dok o pitanju načina ustanovljavanja
redoslijeda sura među islamskim učenjacima
postoje različita mišljenja
• Kur'an je ispisan na različitim predmetima, ali
nije spremljen u jedinstvenu zbirku (Šošić, 24).
 Sabiranje Kur'an u vrijeme Ebu Bekra
• Sa Ebu Bekrom nastaje mushaf. Nabavljen je papirus,
Zejd je dobio fetvu od prvog halife i on ga je zapisao
samo na 14 harfova.
• Buhari u svome Sahihu prenosi da je Zejd b. Sabit
rekao: - U vrijeme bitke na Jemami Ebu Bekr je
poslao po mene, i kada sam došao, kod njega je bio
Omer b. el-Hattab. Ebu Bekr reče: Došao mi je Omer
i rekao: ''Bitka na Jemami - Bitka na Jemami protiv
odmetnika od islama pod zastavom Musejlime
Kezzaba odigrala se 12. god. po Hidžri u kojoj je
poginulo 70 hafiza Kur'ana - bijaše žestoka po učače
Kur'ana i ja se bojim da se ona rasplamsa po učače
po pokrajinama pa će se izgubiti mnogo Kur'ana.
Držim da treba da narediš sabiranje Kur'ana.’’ ...
...'' Pitao sam Omera: ''Kako da uradim nešto što nije
uradio Božiji Poslanik, s.a.v.s.?'' Omer odgovori:
''Tako mi Allaha, to je hajr!'' Omer nije prestao da
traži to od mene dok mi Allah nije raširio grudi za to i
dok o tome nisam imao Omerov stav''. Zejd reče:
Ebu Bekr kaza: ''Ti (Zejde) mlad si i pametan čovjek, i
mi u tebe ne sumnjamo. Pisao si Objavu
Allahovome Poslaniku, s.a.v.s., rasporedi Kur'an i
sakupi ga!'' ''Tako mi Allaha - reče Zejd - da me je
zadužio da ponesem jedno od brda, ne bi mi bilo teže
od sakupljanja Kur'ana što mi ga je naredio!'' Pitah
(Ebu Bekra): ''Kako da učinite nešto što nije učinio
Božiji Poslanik, s.a.v.s.?'' Ebu Bekr odgovori: ''Tako mi
Allaha, to je hajr!‘’
• Ebu Bekr nije prestajao to od mene tražiti sve
dok Allah nije raširio moje grudi za ono za što
je raširio grudi Ebu Bekru i Omeru. Redom
sam Kur'an rasporedio i sakupljao sa palminih
grana, kamenih pločica i iz pamćenja ljudi dok
nisam našao kraj sure Et-Tevbe kod Ebu
Huzejmea el-Ensarija, a ne nađoh ga i kod
ُ ‫ لَقَد َجآ َء ُك ْم َر‬Došao vam je Poslanik,
drugih – ‫سو ٌل‬
jedan od vas... - pa do kraja sure. Listovi su bili
kod Ebu Bekra sve dok mu Allah nije dao
smrt, pa potom kod Omera za njegovog
života, zatim kod Hafse, Omerove kćerke''.
• Ibn Ebi Davud prenosi da je Jahja b. Abdu r-
Rahman b. Hatim rekao: ''Došao je Omer, r.a., i
rekao: Ko je šta zapisao od Kur'ana od
Allahovoga Poslanika, neka to donese!'' Ashabi
su zapisivali Kur'an na listove, ploče i palmino
lišće i ni od jednoga nije se ništa prihvaćalo
bez svjedočenja dvojice svjedoka. Ovo
upućuje na činjenicu da Zejdu nije bilo
dovoljno samo ono što je on zapisao sve dok
to ne posvjedoče dvojica svjedoka koji su to
usmenim putem čuli, premda je i sam bio
hafiz Kur'ana. On je to činio radi dodatnog
opreza.
• Ibn Ebi Davud također prenosi od Hišama b. 'Urvea
da je Ebu Bekr rekao Omeru i Zejdu: ''Sjedite kraj
vrata džamije i ko vam dođe sa dvojicom svjedoka
za nešto napisano iz Kur'ana, to zapišite!'' Prenosioci
ove predaje su pouzdani mada je sened prekinut
(‫)رجاله ثقات مع انقطاعه‬.
• Ibn Hadžer veli da se pod dva svjedoka izgleda
razumijeva hifz i materijalni dokument (‫)الحفظ والكتاب‬.
• Sehavi u djelu Džemalu l-qurra' smatra da je riječ o
dvojici svjedoka koji treba da posvjedoče da je pisani
trag nastao u prisustvu Poslanika, s.a.v.s., ili da
posvjedoče da je to jedan od načina (vedžhova) na
koji je Kur'an objavljen.
• Ebu Šame veli da dva svjedoka, pored hifza, treba da
posvjedoče da je pisani materijal nastao na osnovu
pisanog traga koji je nastao u prisustvu Poslanika,
s.a.v.s. Zato je, smatra on, neko rekao da kraj sure Et-
Tevbe nije našao kod drugog svjedoka, tj. nije našao
zapisanim taj dio kod drugoga svjedoka, jer se nije
zadovoljio samo hifzom bez pisanog traga.
• Sujuti: Smatram da se se ovdje radi o dvojici
svjedoka koji treba da posvjedoče da su pisani
fragmenti ono što je Poslaniku, s.a.v.s., proučio
melek Džibril u posljednjoj godini njegova života,
• U vrijeme Ebu Bekra ne postoji potreba da se Kur'an
prepisuje jer su ga ljudi znali namapet. Oni su primili
sve kiraete.
Osnovne značajke sakupljanja Kur'ana u prvu
zbirku za vrijeme Ebu Bekra su:
• Prihvaćeni su najpouzdaniji znanstveni i
iskusni kriteriji
• Uklonjeni su ajeti čije je citiranje derogirano
• Mushafski pravopis i dalje je sadržavao sedam
harfova
• Kur'anske sure kompletirane su prema
utvrđenom redoslijedu i broju ajeta (Šošić, 27)
 Kako je sakupljeni Kur’an nazvan mushaf
Muzafferi u svojoj Historiji pripovijeda: ‘’Kada
je Ebu Bekr sakupio Kur’an, rekao je ashabima
da toj zbirci daju ime. Neko je rekao da je
nazovu imenom indžil (‫)إنجيل‬, pa je taj
prijedlog odbijen. Drugi je predložio da je
nazovu imenom sifr (knjiga), pa je i taj
prijedlog odbačen zbog jevreja. Onda je Ibn
Mes’ud rekao: ‘Vidio sam u Abesiniji jednu
knjigu koju zovu Mushafom!’ – pa su
sakupljeni Kur’an tako nazvali’’
• Ibn Ešteh prenosi u Mesahifu predajnim nizom
od Musaa b. ‘Ukbea da je Ibn Šihab rekao:
‘’Kada su ashabi sakupili Kur’an i zapisali ga na
papiru, Ebu Bekr je rekao: Dajte mu ime!’’ Neko
je predložio ime sifr, a drugi ime mushaf, jer su
ga Abesinci nazvali imenom mushaf. Ebu Bekr je
bio prvi ko je sakupio Allahovu Knjigu i nazvao je
mushafom’’. Također, Ibn Ešteh navodi i drugi
predajni niz od Ibn Burejdea.
 Sabiranje Kur'ana u vrijeme Osmana, r.a.
Buhari prenosi od Enesa koji kaže: - Huzejfe b. el-
Jemani (u. 36/656.) došao je kod Osmana, r.a., - a
vojnici iz Šama - koji su učili Kur'an prema kiraetu
Ubejja b. Ka'ba (u. 19/640) - zajedno su se borili sa
vojnicima uz Iraka - učili Kur'an prema kiraetu
Abdullaha b. Mes'uda (u. 32/652.) - za osvajanja
Armenije i Azerbejdžana - pa se Huzejfe uplašio
njihovih razilaženja u učenju Kur'ana te reče Osmanu,
r,a.: ''Preduhitri ovaj ummet prije nego što se počnu
dijeliti u vezi sa Knjigom, kao što su se podijelili
jevreji i kršćani!'' Onda je Osman poslao po Hafsu
da mu pošalje mushaf kako bi ga umnožio u više
primjeraka, što je ona učinila.
• Ibn Hadžer veli da je to bilo dvadeset pete
godine po Hidžri (25/645.).

• Potom je Osman naredio Zejdu b. Sabitu (u.

45/665. ili 54/673.), 'Abdullahu b. ez-Zubejru
(u. 73/692.), Se'idu b. el-'Asu (u. 59/678.) i
'Abdur'r-Rahmanu b. el-Harisu (u. 43/663). – i
oni su ga umnožili u više mushafa''. Ova
posljednja trojica su Mekkelije iz plemena
Kurejš.
• Osman, r.a., rekao je trojici Kurejšija: ''Ako se
vi i Zejd u nečemu ne složite, zapišite to na
jeziku Kurejšija jer je, doista, Kur'an objavljen
na njihovome jeziku''.
• Oni su tako i postupali sve dok nisu umnožili
više mushafa. Onaj mushaf Osman je vratio
Hafsi, a u svaku pokrajinu poslao je po jedan
primjerak. Naredio je da se svaki primjerak
mimo ovih primjeraka mushafa spali. U
drugoj predaji: da se zakopa.
• Zejd je rekao:
''Kad smo umnožavali mushafe, izgubio se
jedan ajet iz sure El-Ahzab, kojeg sam ja
čuo da ga je učio Allahov Poslanik, a.s.
Tražili smo ga i kod Huzejmea b. el-Ensarija
pronašli taj ajet: ‫ص َدقُواْ َما‬ َ ‫م َن ْٱل ُمؤْ من‬
َ ‫ين ر َجا ٌل‬
‫علَيْه‬ ََّ ْ‫عا َهدُوا‬
َ ‫ٱَّلل‬ َ Međ' vjernicima ima ljudi koji
ispunjavaju zavjet dat Allahu! (El-Ahzab,
23) – koga smo dopisali suri El-Ahzab u
mushaf'‘.
• Ibn et-Tin i drugi govorili su o razlici u
sabiranju Kur'ana za vrijeme Ebu Bekra i za
vrijeme Osmana pa su kazali da je Ebu
Bekrovo sabiranje bilo motivirano strahom
da se štagod iz Kur'an ne izgubi time što će se
izgubiti njegovo prenošenje, jer tada Kur'an
nije bio sabran na jedno mjesto. On ga je
sabrao u listove raspoređujući sure njegovih
ajeta onako kako ih je poredao Vjerovjesnik,
s.a.v.s.
• S druge strane, Osmanovo sabiranje Kur'ana, budući
da se u njegovo vrijeme pojavilo mnoštvo razlika u
načinima učenja Kur'ana s obzirom da se on učio na
različitim dijalektima, a što je dovodilo do toga da
učači jednog kiraeta drugima kažu da je njihovo
učenje pogrešno, motivirano je strahom da se to
stanje ne pogorša, i zato je on naredio da se listovi
Kur'ana, s rasporedom sura, slože u jedan mushaf
ograničavajući se pri tom samo na dijalekt plemena
Kurejš, tvrdeći da je on objavljen na tome dijalektu.
Da se raširilo učenje Kur'ana na drugim dijalektima,
to bi predstavljalo poteškoću na samom početku ove
stvari. On je uvidio da je prestala potreba da se
Kur'an uči na drugim dijalektima ograničavajući
njegovo učenje samo na jedan dijalekt.
Broj mushafa koje je Osman poslao u pokrajine

• Postoji razilaženje u vezi sa brojem mushafa

koje je Osman, r.a., poslao u pokrajine ( ‫امصار‬
emsar ili ‫ آفاق‬afaq), a najraširenije mišljenje
kaže da ih je bilo pet. Ibn Ebi Davud prenosi
da je Hamza ez-Zejjat rekao: ''Osman je posalo
četiri mushafa''. Ibn Ebi Davud dalje veli da je
čuo Ebu Hatima es-Sidžistanija kako govori da
je napisano sedam mushafa, koji su poslani u
Mekku, Šam, Jemen, Bahrejn, Basru i Kufu, a
jedan je zadržan u Medini.
 ‫( استنساخ المصحف‬istinsakhu l-mushaf) –
Umnožavanje Mushafa
• Umnožavanje, odn. prepisivanje se odvijalo
veoma brzo, tako da je u Bitki na Siffinu
Mu'avijina vojka digla oko 500 mushafa.

• Između Bitke na Siffinu (ar. ‫ )صفين‬i prepisivanja

mushafa za vrijeme Osmana bilo je te nekih
sedam godina. Bitka na Siffinu se odigrala jula
37/657.
 Osnovne karakteristike Osmanove redakcije
Kur'ana
• Ostvarena je jedinstvena ortografija Kur'ana u
kojoj su različite kiraetske verzije pisane
jednom ortografskom formom. Tamo gdje to
nije bilo moguće, kiraeti su pisani različitim
ortografskim formama raspodijeljenim u
Mushafima;
• Sedam harfova, na kojima je pisan Kur'an,
reducirani su na jedan harf, budući da
muslimani više nisu imali potrebu za tom
olakšicom. Dapače, oni su sve više postajali
otežavajuća okolnost;
• Zvanično su prihvaćeni samo poznati i
provjereni kiraeti, dok su ostali kiraeti ovom
redakcijom stavljeni van upotrebe i po njima
se Kur'an nije mogao učiti, ali su se mogli
koristiti u tefsirske svrhe;
• Mushaf je konačno sistematiziran prema
redoslijedu sura kakav nam je danas poznat
(Šošić, 32-33).
• Ibn Ešteh u Mesahifu i Ibn Ebi Šejbe u Feda'ilu,
predajnim nizom od Ibn Sirina, prenose da je
'Ubejde es-Selmani rekao: ''Kiraet kojim je
Kur'an proučen pred Vjerovjesnikom, s.a.v.s., u
godini u kojoj će on umrijeti jeste kiraet kojim
muslimani danas uče''.
• Ibn Ešteh prenosi da je Ibn Sirin rekao: ''Džibril
bi jedanput proučio Vjerovjesniku, s.a.v.s.,
Kur'an svake godine u mjesecu ramazanu, a u
godini u kojoj je umru proučio ga je dva puta.
Muslimani su prenijeli da je naš kiraet onaj
koji je proučen posljednji puta Vjerovjesniku,
• Begavi u djelu Šerhu s-sunne navodi:
''Veli se da je Zejd b. Sabit prisustvovao
posljednjem učenju Kur'ana, kojim se
objasnilo koje je učenje derogirano a koje
ostalo važeće. To učenje je Zejd b. Sabit
zapisao pred Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i
pred njim proučio, kao što ga je učio i pred
ljudima sve do svoje smrti. Zato su se Ebu Bekr
i Omer oslanjali na njegovo učenje prilikom
sabiranja Kur'ana, a Osman ga zadužio da
napiše mushafe''.
POBOLJŠANJA I STANDARDIZACIJA KUR'ANSKE
ORTOGRAFIJE
• Osmanovi mushafi nisu posjedovali

- dijakritičke tačke (‫ – نقط اإلعجام‬nuqatu l-i’džam)

niti
- znakove za vokale (‫ – الشكل‬eš-šekl).
 The Samarkand Kufic Quran is an 8th or 9th century manuscript Quran written in the
territory of modern Iraq in the Kufic script. Today it is kept in the Hast Imam library, in
Tashkent, Uzbekistan
 ‫‪El-E’araf‬‬
‫عن‬ ‫ون َ‬ ‫ص ُّد َ‬ ‫اط ت ُوعد َ‬
‫ُون َوت َ ُ‬ ‫• َو ََل ت َ ْقعُدُوا ب ُكل ص َر ٍ‬
‫سبيل اللَّـه َم ْن آ َم َن به َوت َ ْبغُونَ َها ع َو ًجا ۚ َوا ْذ ُك ُروا‬ ‫َ‬
‫عاقبَةُ‬‫ان َ‬ ‫ْف َك َ‬ ‫يًل فَ َكث َّ َر ُك ْم ۚ َوان ُ‬
‫ظ ُروا َكي َ‬ ‫إ ْذ ُكنت ُ ْم قَل ً‬
‫طائفَةٌ من ُك ْم آ َمنُوا بالَّذي‬ ‫ان َ‬‫ين ﴿‪َ ﴾٨٦‬وإن َك َ‬ ‫ْال ُم ْفسد َ‬
‫صب ُروا َحت َّ ٰى يَ ْح ُك َم‬‫طائفَةٌ لَّ ْم يُؤْ منُوا فَا ْ‬
‫ت به َو َ‬ ‫أ ُ ْرس ْل ُ‬
‫اللَّـهُ بَ ْينَنَا ۚ‬
The oldest Quran in the world – in Tashkent
Source: Bbc
• Prema mnogima, prvi izumitelj znakova za vokale
(putem sistema tačaka koji su pisani drugačijom
tintom u odnosu na konsonante) bio je Ebu l-Esved
ed-Du'eli (69/688), na molbu tadašnjeg basranskg
namjesnika Zijada.
• Zapravo, on ne uvodi ništa svoje, to već postoji u
mushafu i on to samo naznačava.
• Jedna tačka iznad harfa označavala je vokal ‘’fethu’’
• Jedna tačka sa lijeve strane slova označaval je vokal
‘’damme’’
• Jedna tačka ispod harfa označavala je vokal ‘’kesre’’
• Dvije tačke jedna pored druge označavale su
‘’tenvin’’.
 ‫‪El-Beqare‬‬
‫علَ ْي ُك ْم َوأَني‬
‫ت َ‬‫ي الَّتي أ َ ْنعَ ْم ُ‬ ‫َ‬ ‫ت‬‫م‬‫َ‬ ‫ع‬
‫ْ‬ ‫ن‬ ‫وا‬ ‫ر‬‫ُ‬ ‫ُ‬
‫ك‬ ‫ْ‬
‫ذ‬ ‫• يَا بَني إ ْس َرائي َل ا‬
‫عن‬ ‫س َ‬ ‫ين ﴿‪َ ﴾١٢٢‬واتَّقُوا يَ ْو ًما ََّل ت َ ْجزي نَ ْف ٌ‬ ‫علَى ْالعَالَم َ‬ ‫ض ْلت ُ ُك ْم َ‬
‫فَ َّ‬
‫عةٌ َو ََل ُه ْم‬ ‫ع ْد ٌل َو ََل تَنفَعُ َها َ‬
‫شفَا َ‬ ‫ش ْيئًا َو ََل يُ ْقبَ ُل م ْن َها َ‬
‫نَّ ْف ٍس َ‬
‫ت فَأَت َ َّم ُه َّن ۚ‬ ‫يم َربُّهُ ب َكل َما ٍ‬ ‫ون ﴿‪َ ﴾١٢٣‬وإذ ا ْبتَلَ ٰى إب َْراه َ‬ ‫ص ُر َ‬ ‫يُن َ‬
‫قَا َل إني َجاعلُ َك للنَّاس إ َما ًما ۚ قَا َل َومن ذُريَّتي ۚ قَا َل ََل يَنَا ُل‬
‫ْت َمثَابَةً للنَّاس َوأ َ ْمنًا‬ ‫ين ﴿‪َ ﴾١٢٤‬وإ ْذ َجعَ ْلنَا ْالبَي َ‬ ‫الظالم َ‬‫ع ْهدي َّ‬ ‫َ‬
‫عه ْدنَا إلَ ٰى إب َْراه َ‬
‫يم‬ ‫صلى ۚ َو َ‬ ‫يم ُم َ‬ ‫َواتَّخذُوا من َّمقَام إب َْراه َ‬
‫طه َرا‬‫َوإ ْس َماعي َل أَن َ‬
Kufi Manuscripts from second
century AH
• Učenik Ed-Du'elija, Nasr b. Asim el-Lejsi (u.
89.), po nalogu Hadždžadža b. Jusufa (u. 95),
namjesnika u Iraku (za vrijeme halife
Abdulmelika b. Mervana, u. 86), reformira
konsonante i unosi dijakritičke tačke.

• Da bi se tačno razlikovalo slovo ‫ ق‬od slova ‫ ف‬,

Lejsi ih npr. označava posebnim tačkama.
Negdje je to bila tačka iznad slova, a negdje
dvije ili tri tačke.
Page of the Quran dating back as far as the 8th century.
• I konačno, Halil b. Ahmed (u. 175/791) uvodi
kur'anskom pismo kako je uglavnom kod nas
sad. Uvodi male crtice za fethu, dammu i
tenvin. Izumio je osam novih znakova
ُ‫ي ْالقَيُّو ُم ۚ ََل تَأ ْ ُخذُهُ سنَةٌ َو ََل ن َْو ٌم ۚ لَّه‬
ُّ ‫ح‬
َ ْ
‫ال‬ ‫و‬
َ ُ
‫ه‬ َّ
‫َل‬ ‫إ‬ َ ‫ه‬ ‫ـ‬ٰ َ ‫ل‬‫إ‬ َ
‫َل‬ ُ ‫ه‬‫ـ‬َّ ‫• لل‬
ُ‫س َم َاوات َو َما في ْاْل َ ْرض ۚ َمن ذَا الَّذي يَ ْشفَ ُع عن َده‬ َّ ‫َما في ال‬
‫ون‬
َ ‫ط‬ُ ‫إ ََّل بإ ْذنه ۚ يَ ْعلَ ُم َما بَي َْن أَيْديه ْم َو َما خ َْلفَ ُه ْم ۚ َو ََل يُحي‬
‫س َما َوات‬ َّ ‫َي ٍء م ْن ع ْلمه إ ََّل ب َما شَا َء ۚ َوس َع ُك ْرسيُّهُ ال‬ ْ ‫بش‬
‫ي ْالعَظي ُم‬ُّ ‫ل‬َ ‫ع‬ ْ
‫ال‬ ُ ‫ض ۚ َو ََل يَئُو ُدهُ ح ْف‬
‫ظ ُه َما ۚ َو ُه َو‬ َ ‫َو ْاْل َ ْر‬
• Kasnije se ortografija Kur'ana utemeljuje kao
posebna naučna disciplina.