Ostvaraj magičnog realizma u

književnosti i slikarstvu
IIV
VAAN
NAA TTO
OKKIIĆ
Ć
 Početci magičnog
realizma
Javlja se u slikarstvu nakon Prvoga svjetskog rata pod
utjecajem metafizičkog slikarstva u Italiji
Izraz magični realizam uvodi likovni kritičar Franz Roh za
naturalistički način slikanja, pri kojem slikar nastoji što
vjernije prikazati objekt, ali i upotrijebiti efekte koji će dati
privid irealnoga ili vizionarskoga
Značajke: precizno naznačeni detalji, fotografska jasnoća
slike te prikazivanje mističnih aspekata stvarnosti
Cilj ovakvoga slikanja je "nanovo stvaranje" predmeta uz
dodatak duhovne dimenzije

Giorgio de Chirico, Gli archeologi, 1927.

 Likovna teorija
o magičnom
realizmu
U teoriji vizualnih umjetnosti upotreba
pojma ''magični realizam'' manje je
zastupljena nego li u teoriji književnosti, i
umjesto tog pojma češće se upotrebljava
pojam ''fantastično slikarstvo''

Ovaj pokret zasnovan je na obnovi naracije

i na vrsti prikazivanja temeljenoj na
iluzionističkom perspektivnom prostoru, te
približno realističkom prikazivanju
objekata. Tako se naglašava alegorijski, tj.
nestvarni i fikcionalni karakter stvorenog
prizora
Henri Rousseau, San, 1910.
Teme slika karakteriziraju snovi,
halucinacije, erotika, apokaliptični prizori 
 Početci magičnog
realizma u književnosti
Magični realizam u književnosti javlja se u Italiji, u razdoblju
između dva svjetska rata

Massimo Bontempelli 1926. godine u Italiji objavljuje časopis 900'

(Novecento) u kojemu po prvi put izraz magični realizam
upotrebljava za književnost 

Pravac je uspio doći do Latinske Amerike te se najčešće njime

opisuju djela Jorgea Luisa Borgesa i posebno Gabriela Garcíje
Má rqueza

U početku se termin magični realizam (u književnosti) koristio

samo za prozu nastalu na području Latinske Amerike, međutim,
kasnije se počeo upotrebljavati za svako prozno djelo u kojem se
magični događaji zbivaju u realističnoj sredini

Naslovnica časopisa '900 Gabriel García Má rquez, Sto godina samoće Gabriel García Má rquez utječe na mnoge europske pisce te
zahvaljujući njemu magični realizam postaje jedan od najvećih
pravaca postmoderne književnosti  
 Književna teorija o magičnom realizmu
Sam naziv ovoga pravca je oksimoron stoga je važno razlučiti što je to magično, a što realno, kako su spojena dva
nespojiva pojma - jedan od drugoga nije odijeljeno, jedno prihvaća drugo kao normalnu pojavu
U magičnom realizmu nailazimo na nepobitnu magiju koja ne može biti objašnjena prirodnim zakonima,
realne opise koji ističu normalne, uobičajene, svakodnevne pojave koje su onda ponovljene ili ponovno doživljene
kao čudesne
Npr. u Sto godina samoće leteći tepih, kolektivni zaborav i proročanstva nisu ništa neobično, a običan led izaziva
oduševljenje.
Čitatelj je uvučen između dva vida realnosti, a ta dva svijeta ili vida stvarnosti isprepliću se i skoro se spajaju:
"Premda može djelovati nevjerojatno, oni su mogli vidjeti prizor: sjene mrtvih razbojnika kako se pozdravljaju, kako odlaze jašući. Za nekih
rujanskih dana, pod olujnim oblacima, nije osim toga rečeno da se neke stvari ne mogu dogoditi." (Dino Buzzati, Napad na veliki konvoj)

Osjeća se pozadina mitologija koje neobjašnjivo djeluju na ljude i prirodu, ali pritom nitko ne traži objašnjenje
već se neobjašnjivo prihvaća kao nešto novo, samo po sebi razumljivo
 Karakteristike magičnog realizma u
književnosti i slikarstvu
Ekstremna ili uzvišena stanja uma, metatekstualnost, „verbalna magija“
(upotrebljavanje metafora koje se tretiraju kao stvarnost), ponavljanja i
zrcaljenja u tekstu, preobrazbe i metamorfoze, drevni sustavi vjerovanja i
praznovjerja se uzimaju kao podloga tekstu, stil i jezik često poprimaju
odlike karnevalnog
Pažnja koja se poklanja precizno naznačenim detaljima, fotografska
jasnoća slike i prikazivanje mističnih, nematerijalnih aspekata stvarnosti.
Najčešće se koriste zemljani, sivi i modro-zeleni tonovi
Reducirani stil stvara dojam čistoće, ali i osamljenosti i otuđenosti, a
zamrznuti pokreti naslućuju mir i referiranje na bezvremensku dimenziju. 
Sve ove odlike pridonose magičnosti koja prikazani svijet smješta u jedan
nadsvijet, u drugu dimenziju koja odiše spokojem, umjerenošću i
odsutnošću vremena
Frida Kahlo, Slomljeni stup, 1944.
Predstavnici književnog
magičnog realizma 
Svjetski pisci koji pišu na taj način su Gabriel García
Márquez, Jorge Luis Borges, Alejo Carpentier, Artur Uslar
Pietri, Isabel Allende, Salman Rushdie, Ben Okri, Angela
Carter, John Fowles i Milan Kundera
Osim Massima Bontempellija predstavnici književnoga
magičnog realizma u Italiji bili bi Enrico Morovich,
Tommaso Landolfi, Alberto Savinio te Dino Buzzati
 Magični realizam u hrvatskoj književnosti
Ne možemo govoriti o pravoj inačici magičnog realizma, ali zasigurno možemo pronaći
njegove elemente te utjecaje takvoga stila pisanja
Elemente magičnog realizma u hrvatskoj prozi možemo pronaći kod Gorana Tribusona,
Ivana Aralice, Renata Baretića te Kristiana Novaka

Na primjer magični realizam u Tajni sarmatskog orla označava način književnog izražavanja kojeg
karakteriziraju dvije suprotstavljene perspektive, jedna temeljena na racionalnom shvaćanju svijeta, a
druga na prihvaćanju fantastičnog, magijskog kao moguće stvarnosti
 Predstavnici magičnog realizma u
slikarstvu
Svjetski likovni predstavnici magičnog realizma: Otto Dix, Max Ernst, Alexander Kanoldt,
George Grosz i Georg Schrimpf, Henri Rousseau, Giorgio de Chirico, Frida Kahlo, Leonor Fini,
Leonora Carrington i Reynaldo Fonseca

Max Ernst, Oedipus Rex, 1922. Otto Dix, Portret novinarke Sylvije von Leonor Fini, Portret gospođe Hasellter, Leonora Carrington, Portret Maxa Ernsta,
Harden, 1926. 1968. 1939.
 Predstavnici magičnog
realizma u hrvatskom
slikarstvu

Vladimir Varlaj; djela mu karakterizira

čistoća volumena primorskih kućica,
koje više izgledaju kao da su od leda
nego od kamena, izazivajući dojam
bajkovitosti i bezvremenosti,
odsutnost ljudskih figura na njegovim
pejzažima izaziva neku zlosutnost

Vladimir Becić; njegovi  krajolici su

zaleđeni u vremenu, a ljudi iako
prisutni, opet izgledaju odsutno i
ukočeno, kao da su zadubljeni u svoje
misli Vladimir Varlaj, Crvene kuće, 1923. Vladimir Becić, Slika bez naslova
 Hvala na pozornosti!

Henri Rousseau, Usnula ciganka, 1897.