Svjetiljka je naprava koja služi za kontrolu, distribuciju,

filtriranje i transformisanje svijetla koje proizvode izvori svjetla.

Svjetiljka se sastoji od: jednog ili više izvora svjetlosti, optičkih
uređaja za distribuciju svijetla, grla za pozicioniranje i priključak
izvora svjetlosti na napajanje, predspojnih naprava za pogon
izvora svjetlosti (ako su potrebne), i mehaničkih elemenata za
montažu i zaštitu. Svjetiljke je moguće podijeliti prema:
vrsti izvora svjetlosti koji se koristi
prema raspodjeli svjetlosnog fluksa (uglavnom za
unutrašnju rasvjetu)
•direktne (90-100% svj. fluksa usmjereno je prema dole)
•poludirektne (60-90% svj. fluksa usmjereno je prema dole)
•difuzne (kada su komponente svj. fluksa prema dolje i gore podjednake -
svaka iznosi 40- 60%)
•poluindirektne (60-90% svj. fluksa usmjereno je prema gore)
•indirektne (90-100% svj. fluksa usmjereno je prema gore)
1
prema raspodjeli intenziteta svjetlosti (uglavnom za
spoljašnju rasvjetu)
• sa izuzetno uskom, simetričnom distribucijom
• sa uskom distribucijom
• sa širokom distribucijom
• sa izuzetno širokom distribucijom
• sa simetričnim kružnim tipom osvijetljenosti
• sa simetričnim kvadratnim tipom osvijetljenosti
prema simetriji rasposjedjele intenziteta svjetlosti
• rotaciono simetrične
• osno simetrične
• asimetrične
prema stepenu zaštite (mehaničke ili električne)
2
prema načinu montaže
prema području primjene:
• ugradne “downlight svjetiljke
• nadgradne svjetiljke
• “wall washer” svjetiljke
• akcentne “spotlight” svetiljke
• linearne indirektne svjetiljke
• šinske svjetiljke
• industrijske svjetiljke
• reflektori
• ulične svjetiljke

3
4
Kontrola svijetla u svjetiljci
Najvažniji elementi svjetiljke su elementi za optičku kontrolu svjetla - reflektori, refraktori, difuzori i
rasteri.
Reflektor je element (obično od metala ili plastike) s visokim koeficijentom refleksije koji je
oblikovan tako da na željeni način usmjerava svijetlo izvora svjetlosti. Dijelimo ih na divergentne i
konvergentne. Kod konvergentnih reflektora postoje: sferični - svjetlost se usmjerava u fokus;
eliptični - usmjeravaju svjetlost u drugi fokus; parabolični - usmjeravaju svjetlost paralelno.

5
Refraktor je element za kontrolu koji koristi svojstvo da svjetlo mjenja smjer pri prelasku
između dva materijala (npr. vazduh-staklo ili vazduh-plastika). Uglavnom se koriste plastični
materijali u nekoj strukturi (prizme ili piramide), koji dodatno usmjeravaju svjetlo, ili stvaraju
utisak da svjetli veća površina svjetiljke.

Difuzori raspršuju svijetlo u više smjerova, i smanjuju luminanciju povećanjem površine iz

koje svjetlo izlazi iz svjetiljke.

6
Rasteri su elementi koji smanjuju ili otklanjaju direktan pogled na izvore svjetlosti u svjetiljci.
Osim toga, oni dodatno usmjeravaju svijetlo.

Sistemi za kontrolu svijetla bitno utiču na svjetlosnu iskoristivost svjetiljke, koja se

definiše kao odnos između ukupnog svjetlosnog fluksa ugrađenih izvora svjetlosti i
svjetlosnog fluksa koji izlazi iz svjetiljke.
Za standardnu svjetiljku iskoristivost je 0,6, dok kod visokokvalitetnih svjetiljaka iznosi i
do 0,95. Proizvođači uglavnom daju podatke za pogonsku svjetlosnu iskoristivost
svjetiljke, koja uzima u obzir specifičan položaj ili utiecaj temperature okoline. 7
Fotometrijske karakteristike svjetiljke

Kod proračuna rasvjete najvažniju informaciju predstavlja fotometrijska karakteristika svjetiljke

- opis raspodjele intenziteta svjetlosti u cijeli prostor (izokandelni dijagram). Da bi se
fotometrijska karakteristika neke svjetiljke mogla koristiti za različite izvore svjetlosti,
fotometrijska karakteristika se obično normira za 1.000 lm, odnosno izražava u cd/klm.

Prostor oko svjetiljke tretira se kao

više ravni. Najčešće se za izražavanje
fotometrijskih karakteristika koristi C
sistem ravni. Ravan 0-180 postavljena
je normalno na uzdužnu osu svjetiljke.
Ukoliko je karakteristika u ravni
simetrična za pozitivne i negativne
uglove isijavanja, govorimo o
simetričnoj krivoj, za razliku od
asimetrične krive.

8
Za rotaciono simetrične svjetiljke, fotometrijska karakteristika je definisana samo jednom
krivom, dok je kod osno simetričnih svjetiljaka (npr. fluorescentne svjetiljke) potrebno
definisati dvije krive.

9
Polarna i linearna karakteristika
Osim polarne karakteristike koristi se i linearna karakteristika (pogotovo kod reflektora).

Polarna karakteristika obično pokazuje

C0-180 i C90-270 ravni. Kod linearne karakteristike uglov isijavanja
nanešeni su na x-osu.
Ukoliko svjetiljka ima rotaciono simetričnu
karakteristiku, prikazuje se samo jedna Vrijednosti su obično cd/klm.

ravan.
Centar dijagrama je sredina svjetiljke.
10
11
Zahtjevi pri projektovanju rasvjete
Namjena prostora određuje jačinu i tip rasvjete
Geometrija prostora određuje izvedbu (način ugradnje)
Specifični zahtjevi
Nivo osvijetljenosti (Em) propisan je DIN standardom
– DIN 5035 (Artificial lighting of interiors)
– DIN 66234 (VDU workstations)
– DIN 6169 (Color rendering)
– CIE No. 29.2 (Guide on interior lighting)

Standard (preporuke) propisuju prosječnu osvijetljenost,

minimalni faktor
reprodukcije boje, ograničenje blještanja ili neki specifičan zahtjev

12
Ispravna rasvjeta omogućuje vizuelni komfor (ugodnost) !
odgovarajući nivo osvijetljenosti
ravnomjernost rasvijetljenosti
jednolika luminancija (sjajnost)
ograničenje luminancije izaziva umor
zadovoljavajući kontrast potrebno je razlikovati objekt i njegovu pozadinu

ispravno usmjerenje rasvjete osigurava 3D percepciju

ugodna sjenovitost postiže se kombinacijom difuzne i direktne rasvjete

odgovarajući faktor reprodukcije boje

odgovarajuća temperatura boje svjetlosti
atmosfera moguće ju je stvoriti rasvjetom
efikasnost sustava rasvjete smanjenje potrošnje električne energije
smanjeni troškovi održavanja rasvjetnog sist.
13
•Otvoreni kancelarijski prostor, prosječna refleksija
•Upoređivanje boja, kontrola boja, kontrola roba
•Sastavljanje precizne opreme (električne)
•Proizvodnja nakita, retuširanje, itd.

•Otvoreni kancelarijski prostor, visoka refleksija

•Tehničko crtanje (na pločama)
•Obrada metala i pregled
•Kontrola
•Kontrola greške (drvo, koža, itd.)

•Uredi za obradu podataka

•Obrada stakla, graviranje, precizno sastavljanje
•Sastavljanje malih motora
•Rad na strojevima za obradu drveta

Kancelarije sa stolovima isključivo pored prozora, sobe za sastanke i konferencije

•Enameliranje, duvanje stakla, polu-precizno sastavljanje
•Kontrolni prostori
•Prodajni prostori

•Skladišta s neophodnim čitanjem, ekspedicija

•Ostave
•Grubo sastavljanje
•Metalne konstrukcije
•Pomoćni prostori, hodnici

•Skladišta
•Svlačionice, sanitarije
•Stepeništa, liftovi 14
•Rampe za utovar
•Proizvodnja s povremenom ručnom intervencijom
Pri izboru i pozicioniranju svjetiljaka treba voditi računa o blještanju.
Neodgovarajuća pozicija može proizvesti direktno ili indirektno blještanje, što
ometa gledanje. Zbog toga se biraju mat radne površine, a luminancija unutar
sobe ne bi smjela biti veća od 200 cd/m2.

15
 Kruithof-ova kriva pokazuje koje su
vrijednosti osvijetljenosti udobne pri
određenim temperaturama boja.
Uopšteno, viša temperatura boje traži
i višu osvijetljenost.
Temperaturom svijetla postavljamo
atmosferu rasvjetnog sistema. Tako
se npr. za intimnijuatmosferu
preporučuje korišćenje toplijih
temperatura boja, što i bolje odgovara
manjim nivoima osvijetljenosti.
Zavisno od tipa radnog zadatka koji
se obavlja, potrebno je odabrati i
izvore svijetla sa odgovarajućim
faktorom reprodukcije boje.

Posebna se pažnja posvećuje ergonomiji na radnom mjestu – postizanju

udobne rasvjete. Ovdje posebnu ulogu imaju elektronske predspojne naprave,
koje osiguravaju mirno svjetlo bez treperenja i stroboskopskog efekta na 50 Hz,
budući da rade na frekvencijama od 20-30 kHz. Takođe omogućuju i dodatnu
udobnost korištenjem regulacije svjetlosnog fluksa.
16
Kontrola blještanja
Razlikujemo psihološko blještanje (utiče na vizuelne performanse) i fiziološko blještanje
(može izazvati zamor).
Direktno blještanje je moguće kontrolisati izborom odgovarajućih svjetiljaka. Pri tome se smatra
da je kontrola uspješna ako sjajnost (luminancija) za uglove gledanja između 45° i 85° stepeni ne
prelazi vrijednosti u krivima ograničenja blještanja (tzv. Söllner krive).
Krive blještanja dostupne su kod
proizvođača svjetiljaka, pri čemu
ograničenje blještanja zavisi od nivoa
osvijetljenosti i položaju svjetiljke i
posmatrača (odnos a/d).
Standardi propisuju određene klase kontrole
blještanja zavisno od aktivnosti i prostora.
Blještanje je kontrolisano ako se kriva za
svjetiljke (posmatraju se samo krive za
C0/180 i C90/270) nalazi lijevo od graničnih
krivih blještanja.
Ova metoda se napušta, budući da uzima u
obzir samo blještanje pojedine svjetiljke, a
ne cijelog sistema. Zbog toga je razvijena
metoda UGR (Unified Glare Rating) koja
uzima u obzir uticaj svih svjetiljki i sjajnost
pozadine. UGR će biti ugrađen u nove CIE 17
preporuke.
18
Ravnomjernost osvijetljenosti
Ravnomjernost osvijetljenosti je odnos minimalne i prosječne vrijednosti
osvijetljenosti (Emin/Em).
Potrebno je osigurati što ravnomjerniju osvijetljenost radne površine, pri čemu za
radnu površinu ovaj odnos ne bi smio biti manji od 0,7, a za okolinu radnog mjesta
ne manji od 0,5. 19
Svjetlotehnički proračun
U projektovanju unutrašnje rasvjete najvažniji je proračun nivoa osvijetljenosti. Vodeći
računa o svim preduslovima za dizajn rasvjetnog sistema, pred projektanta se
postavlja pitanje koliko svjetiljki i s kojim izvorima svjetlosti je potrebno koristiti da se
postigne određeni nivo osvijetljenosti. Osim toga, često se provodi i proračun
blještanja.
Postoji više metoda za proračun osvijetljenosti:
• Metoda iskoristivosti (lumen metoda)
• Proračun osvijetljenosti u tački (metoda tačke)
• Metoda izoluks krivih

Metoda iskoristivosti
Metoda iskoristivosti je jednostavna i dovoljno precizna metoda za proračun
jednostavnijih unutrašnjih prostora. Do šire upotrebe računara u procesu
projektovanja, ovo je bila najšire korišćena metoda za proračun unutrašnje rasvjete.
Ovom metodom proračunava se prosječna osvijetljenost nekog prostora, odnosno
moguće je za željeni nivo osvijetljenosti proračunati potreban broj svjetiljki. Metoda
kreće od osnovne pretpostavke da je prosječna osvijetljenost radne ploče:
20
Em=(ukupan svj. fluks na radnoj ploči)/(površina radne ploče)
Pri tome se koristi faktor iskoristivosti prostora ηR , koji pokazuje odnos između
svjetlosnog fluksa svjetiljke i svjetlosnog fluksa koji pada na radnu ploču. Faktor
iskoristivosti prostora definisan je u tabelama u priručnicima, a zavisi od dimenzija
prostora i faktorima refleksije ploča.
ab
ηR=f(k, ρ), gdje je k faktor prostora, i iznosi , k
h  a  b
gdje je h= H-0,85 (udaljenost radne ploče od plafona)

ns  ni   l  r  f
E
ab
ns- broj svetiljki
ni- broj izvora svijetla u svetiljki
Φ – svjetlosni fluks izvora svijetla
ηl – pogonska iskoristivosti svjetiljke
ηr – faktor iskoristivosti prostora
f- faktor održavanja 21
a, b- dimenzije prostora
Faktor održavanja uzima u obzir smanjenje svjetlosnog fluksa svjetiljke tokom
pogona, i to zbog smanjenja svjetlosnog fluksa izvora i zbog prljanja same
svjetiljke. Iznosi 0,7 - 0,9, zavisno od prostora i rasvjetnog sistema. Često se
definiše i faktor planiranja (1/f), koji nam govori koliko višu osvijetljenost trebamo
planirati zbog smanjenja u pogonu.
Primjer proračuna
Potrebno je izračunati potreban broj svjetiljki za rasvjetu konferencijske
dvorane sljedećih dimenzija:
a= 15 m
b= 8 m
H= 3,4 m
h = 2,55 m
Prema preporukama potrebno je postići prosječnu osvijetljenost od 300 lx.

S obzirom na prostor bira se nadgradna svjetiljka s dvije fluokompaktne sijalice

OSRAM DULUX L 24W/31, temperature boje 3100 K sa svjetlosnim fluksom
od 1800 lm.
22
Iz kataloga proizvođača svjetiljaka očita se podatak o
iskoristivosti svjetiljke ηL = 0,58,
uz prikazanu fotometrijsku karakteristiku.

23
Poznata je i refleksija površina u
prostoru:
Plafon=0,8
Zidovi = 0,5
Radna površina = 0,3
Budući da vrijedi da je:

ab 15  8
k   2, 05
h  a  b  2 ,55  15  8 

Iz tabele slijedi da je ηR = 0,91

Potreban broj svjetiljki je:

E  ab 300  15  8
ns    23, 7
ni   l r  f 2  1800  0 ,58  0 ,91 0 ,8
Koriste se 24 svjetiljke.
Zbog dimenzija prostorije, kako bi se postigla što veća jednolikost, 24
svjetiljke se raspoređuju 3×8.
Metoda tačke
Ova metoda daje puno preciznije rezultate o osvijetljenosti, i može se koristiti za proračun
osvijetljenosti u proizvoljnoj tački. Pogotovo je pogodna kod proračuna računarom, budući da
se prostor može podijeliti u proizvoljno veliki broj tačaka, u kojim se proračuna osvijetljenost u
tački, a zatim se prosječna osvijetljenost računa kao aritmetička sredina svih osvijetljenosti.
Osvijetljenost u svakoj ravni ima vertikalnu i horizontalnu komponentu (koja se češće koristi).
U proračunu unutrašnje rasvjete računa se direktna i indirektna komponenta rasvjete (uz
ograničen broj iteracija), kao i uticaj namještaja na refleksiju svjetla.
Ako je odnos udaljenosti tačke P i najveće dimenzije svjetiljke veći od 5, svjetiljka se
aproksimira tačkastim izvorom svjetla

Sabira se doprinos svih izvora u prostoru, kao i refleksija. 25

Kada se svjetiljka ne može aproksimirati tačkastim izvorom svjetla (npr. fluorescentne svjetiljke),
osvijetljenost u tački se dobija integracijom. Pri tome je vrijednost Iγ uvijek dostupna iz
fotometrijske karakteristike svjetiljke.

26
Spoljašnja rasvjeta
Spoljašnju rasvjetu moguće je podijeliti na uličnu rasvjetu (rasvjeta puteva),
urbanu rasvjetu (rasvjeta trgova i pješačkih zona) i reflektorsku rasvjetu
(rasvjeta fasada i prestižnih objekata).
Osnovna uloga spoljašnje (vanjske) rasvjete je:
• dobra rasvjeta smanjuje broj nesreća i povećava sigurnost na putevima, te
osigurava vidljivost pješacima i biciklistima
• rasvjeta povećava zaštitu i sigurnost ljudi i objekata
• rasvjeta omogućuje pravovremeno uočavanje opasnih i novonastalih situacija
na cesti
• položaj svjetiljaka pokazuje putanju ceste, odnosno djeluje kao “vodič”
• rasvjeta omogućuje orjentaciju tj. izbor pravog puta
• u gradovima rasvjeta naglašava rezidencijalnu vrijednost i stvara urbanu
atmosferu
• rasvjeta predstavlja važan element kvaliteta ljudskog života

27
Brojna istraživanja pokazala su da korištenje cestovne rasvjete bitno smanjuje broj
nesreća.

28
Ulična - cestovna rasvjeta
Pri projektovanju cestovne rasvjete, najvažniji pojam je
luminancija (osjećaj sjajnosti koji stvara osvijetljena ili
svjetleća površina). Svjetlost iz svjetiljke pada na cestu, te se
reflektira od njene površine u oko posmatrača, koji je
doživljava kao sjajnost. Ovo se naziva luminancija ili sjajnost
ceste - L (cd/m2).

29
Zbog reflektivnih svojstva ceste, luminancija i osvijetljenost se
bitno razlikuju (ne postoji direktna veza kao kod unutrašnje
rasvjete, gdje je refleksija difuzna).

30
Ulična rasvjeta
Svjetlotehnički zahtjevi koji se postavljaju pri projektovanju sistema ulične
rasvjete postavljeni su u DIN 5044.
Pri tome se promatraju sljedeći kriterijumi:
nivo i ravnomjernost luminancije
nivo i ravnomjernost osvijetljenosti
ograničenje blještanja
porast praga
Kontrast ima izuzetno važnu ulogu u percepciji. Kontrast u boji i svjetlini
omogućava uočavanje objekata u našem vidnom polju. Zbog toga je
potrebno osigurati:
određeni nivo luminancije (zavisan od situacija u saobraćaju) je potreban
da omogući percepciju slabijeg kontrasta i sitnih detalja
rasvjeta treba biti što ravnomjernija, kako bi se izbjeglo postojanje tamnih
tačaka s mogućim opasnostima
potrebno je izbjeći direktno blještanje iz svjetiljki 31
32
Polje posmatranja
Polje posmatranja, definisano
u DIN standardu, predstavlja
osnovu za projektovanje
cestovne rasvjete. Budući da
je pažnja vozača za vrijeme
vožnje uglavnom usmjerena
prema naprijed, onda polje
promatranja počinje 60 m
ispred posmatrača i dugo je
100 m. Za proračun se koristi
manje polje, obično između
prve dvije svjetiljke.
Za položaj posmatrača uzima
se pozicija u sredini desne
kolovozne trake u smjeru
vožnje, na visini od 1,5 m.
Kolovoz se posmatra pod
uglom između 0,5º i 1,5º
33
stepena ispod horizontale.
Nivo luminancije
Nivoa luminancije je najvažniji pokazatelj kvalitete uličnog rasvjetnog sistema.
Luminancija se uvijek računa samo za kolovoz. Budući da nivo luminancije utiče na
kontrastnu osjetljivost, poželjno je da luminancija bude što veća.
Ispitivanja su pokazala da je optimalna luminancija za cestovnu rasvjetu 2,0 cd/m2, ali
ona je opravdana samo za autoputove i brze ceste, pa se, zavisno o tipu ceste,
preporučuje luminancija od 0,5 cd/m2 do 2,0 cd/m2. Za ocjenjivanje se koristi prosječna
luminancija kolovoza Lm.
Luminancija zavisi od:
fotometrijskih karakteristika svjetiljke
položaju svjetiljki u odnosu na cestu
refleksnih svojstava kolovoza
položaja posmatrača (definisan)
Za rasvjetne sisteme definirašu se klase putne rasvjete: M1 (autoputevi i brze ceste) –
M5 (lokalne ceste s malom brzinom prometa). Preporučuju se slijedeće vrijednosti
luminancije: M1 – 2,0 cd/m2
M2 – 1,5 cd/m2
M3 – 1,0 cd/m2
M4 – 0,75 cd/m2 34
M5 – 0,5 cd/m2
Ravnomjernost luminancije
DIN 5044 definiše dva tipa ravnomjernosti
luminancije:
Uzdužna ravnomjernost luminancije
UL= LLmin/LLmax
Budući da vozači uglavnom promatraju
cestu pravo ispred sebe, UL izražava
odnos minimalne i maksimalne
luminancije u ravnoj liniji ispred
definisane tačke posmatranja.
Zahtjevi za uzdužnom ravnomjernosti
luminancije se povećavaju s
maksimalnom brzinom kretanja na cesti,
gustoćom prometa i mogućim opasnim
situacijama. Prema DIN 5044 postoje
četiri kategorije:
0,4 - 0,5 - 0,6 - 0,7

Opšta ravnomjernost luminancije – U0= Lmin/Lm

Opšta ravnomjernost luminancije odnosi se na cijelu širinu kolovoza, te izražava odnos
minimalne i prosječne luminancije u proračunskom polju. U0 ne bi smio biti manji od 0,4,
čime se izbjegavaju mračne zone i osigurava da vozač može pravovremeno vidjeti npr.
35
pješaka koji ulazi u njegovu liniju kretanja.
Ograničenje blještanja
Blještanje izaziva vidnu nelagodu, te ga je potrebno što više ograničiti.
Razlikujemo:
Psihološko blještanje smanjuje vidnu udobnost zapažanja vozača zbog
zamora oka, izazvanog trajno prisutnim blještanjem izvora svjetlosti.
Oznakom G utvrđena je (na osnovu iskustva u praksi) mjera kontrole
psihološkog blještanja na skali 1 (neprimjetno) – 9 (nepodnošljivo). Iako
postoji i način proračuna za G, iskustvo je pokazalo da je psihološko
blještanje zadovoljavajuće ako su zadovoljeni kriteriji za ograničenje
fiziološkog blještanja.
Fiziološko blještanje (smanjuje vidnu sposobnost) - utječe na smanjenje
kontrastne osjetljivosti (razlika luminancije između objekta i pozadine) i
smanjenje brzine percepcije. Vrednuje se preko relativnog porasta praga
TI.
Za raspoznavanje objekata potrebno je osigurati razliku luminancije između
objekta i pozadine, i što je ona veća, objekt je bolje vidljiv. Pri većim
vrijednostima luminancije pozadine, i kontrast (razlika luminancije) mora biti
jači.
Minimalni kontrast, pri kojem je kod određene vrijednosti luminancije
pozadine, objekt vidljiv, naziva se prag prepoznavanja razlike
36
luminancije (∆Lmin).
Kada nema blještanja, objekt je
prepoznatljiv pri razlici
luminancije ∆L0. Zbog pojave
blještanja, oko se mora adaptirati
na veću luminancija koja iznosi
Lm + Ls, iako luminancija
kolovoza ostaje ista. Pri toj
luminanciji, uz razliku ∆L0, objekt
nije vidljiv, već je potrebna veća
razlika luminancije ∆LB kako bi
objekt postao vidljiv. ∆LB
nazivamo prag razaznavanja
razlike luminancije pri blještanju.
Tako definišemo TI kao:
Ls  L0
TI 
L0

37
Budući da je ovakav proračun nemoguće izvesti u praksi, koristi se druga
metoda. Istraživanja su pokazala da se relativni porast praga, u području
luminancije od 0,5 - 5 cd/m2, može prikazati kao funkcija: TI = f(Lm, Lv), gdje
je Lv ekvivalenta luminancija prekrivanja (dodatna luminancija vidljiva oku
zbog blještanja). Koristi se sljedeći izraz:

Lv se može izračunati kao funkcija:

E... osvijetljenost oka izazvana
LV
TI  65 0 ,8
blještanjem izvora

Lm Θ... ugao između smjera promatranja

i upadnog zraka
k... iskustveni faktor koji uzima u
obzir starosnu dob posmatrača

Smatra se da sistem cestovne rasvjete ima ograničeno

blještanje kada je TI < Timax, koji je definisano standardom
za određene tipove cesti i kreće se od 5 do 20%.
38
Nivo osvijetljenosti
Budući da je osvijetljenost proračunska svjetlotehnička veličina, koja
zavisi samo od položaja svjetiljki, njihovom svjetlosnom fluksu i
udaljenosti od površine, a pri tome ne uzima u obzir položaj posmatrača i
refleksijskih svojstava kolovoza, što nam je važno pri proračunu
dinamičkih uslova vožnje i udobnosti, može se koristiti samo pri proračunu
manje zahtjevnih puteva (spore ceste), odnosno pri proračunu urbane i
reflektorske rasvjete.
Pri tome se promatra prosječna osvijetljenost, te jednolikost
rasvijetljenosti g1=Emin/Em i g2=Emin/Emax.
Preporučuje se: Em=7 lx, g1=0,2 za ulice s prolaznim saobraćajem, a
Em=3 lx, g1=0,1 za ulice s rezidencijalnim saobraćajem.

Vizuelno vođenje
Vizuelno vođenje je skup mjera koje vozaču nedvosmisleno pružaju
trenutačnu jasnu sliku toka ceste i njezinog smjera. Ovo se postiže rasvjetnim
sistemom koji slijedi tok ceste, odnosno rasporedom nizova stubova
39
40
Kod raskrsnica se mora
postići luminancija najbolje
osvijetljene ceste koja ulazi
u raskrsnicu.
Kod krivina veliku ulogu ima
i vizuelno vođenje
(određivanje smjera ceste).
Svjetiljke se obično stavljaju
na vanjsku stranu krivina, a
ako zbog širine ceste terba
koristiti dvostrani raspored,
onda se izbjegava
naizmjenično postavljanje.

41
Rasvjeta pješačkih prijelaza
Pješački prelaz nije potrebno posebno osvjetljavati, ako je postignuta
prosječna luminancija kolovoza od min. 2 cd/m2 u području 50m ispred i iza
prelaza, te ako su zadovoljeni preporučeni uslovii jednolikosti. Ako to nije
slučaj, pješački prelaz se mora posebno osvijetliti, tako da se postigne
pozitivni kontrast između pješaka i kolovoza (luminancija pješaka je veća od
luminancije kolovoza), što se obično postiže upotrebom svjetiljke posebnih
fotometrijskih karakteristika koja se postavlja ispred pješačkog prijelaza
(gledano iz smjera vožnje) sa svake strane.

42
Refleksiona svojstva kolovoza
Refleksiona svojstva površine kolovoza u bitnoj mjeri utiču na raspodjelu i nivo luminancije na
kolovozu. Refleksiona svojstva kolovoza određuju: materijal, izvedba i zrnastost površine,
habanje, stepen zaprljanosti i vlažnost i temperatura.
Postoje dvije vrste refleksije: usmjerena (prisutna kod glatkih površina , gdje se reflektujući zrak
odbija pod istim uglom kao i upadni) i difuzna (kod hrapavih površina, gdje se upadni zrak
reflektuje u svim smjerovima). Posebna vrsta difuzne refleksije je potpuno difuzna refleksija,
gdje se upadni zrak reflektuje jednoliko u svim smjerovima.
Refleksija cestovne površine je mješana, što znači da se sastoji od usmjerene i difuzne
refleksije. Refleksiona svojstva takve površine opisuju se koeficijentom luminancije q=L/E.
L - luminancija koju u tački T proizvede izvor svjetlosti Q radi raspršenog odsjaja na površini dA
koju posmatrač vidi iz B
E - osvijetljenost koju u tački T proizvede izvor svjetlosti Q

43
Osim od vrste materijala, koeficijent luminacije zavisi i od položaja izvora
svjetlosti i promatrača, odnosno od uglova: q= f (α,β,γ,δ)
α - ugao promatranja
β - ugao između ravnina položaja izvora svjetlosti i ravni posmatranja
γ - upadni ugao svjetlosti
δ - ugao između ravni posmatranja i uzdužne ose puta
U praksi je vrlo mali (1º), a zbog izotropnosti materijala i male vrijednosti isto ne utječe, pa
je q= f (β, γ ) 44
Refleksiona svojstva kolvoza
Koeficijent luminancije se može prikazati i kao “q-tijelo”, koje predstavlja skup koeficijenata
sjajnosti za razne kombinacije kutova β, γ i ima centar u tački P. Svaki koeficijent sjajnosti je
prikazan kao vektor sa smjerom koji je jednak smjeru upada svjetlosti. Oblik ovog tijela prikazuje
refleksiona svojstva površine kolovoza.
“q - tijelo” se može prikazati i kao polusfera poluprečnika q0, koja ima istu zapreminu kao i “q-
tijelo”. Pri tome se q0 naziva srednji koeficijent luminancije, i označava sveukupnu refleksiju
(difuznu i usmjernu) površine kolovoza.
Određivanje oblika “q - tijela” je jako sporo i složeno, i može se provesti samo u laboratoriju.
Zbog toga se koriste pojednostavljene metode za prikazivanje refleksionih svojstava kolovoza.

45
Refleksiona svojstva kolovoza
Jedan od načina prikazivanja refleksionih svojstava kolovoza je metoda s tri karakteristična
parametra (CIE metoda):
q0 - srednji koeficijent luminancije
S1 

q   0o ,tg  2  S2 
q0
q    0 ,tg  0   
S1 - refleksioni faktor 1 o
q   0o ,tg  0
S2 - refleksioni faktor 2
S1 i S2 uvedene su kao veličine na temelju kojih se određuje stupanj refleksije površine puta ,
što znači da oni određuju oblik “q-tijela”.
Na temelju brojnih mjerenja u praksi, utvrđeno je da je moguće sistematizovati refleksijska
svojstva kolovoza u nekoliko klasa. Određena klasa tako pokriva niz cestovnih površina sličnih
refleksijskih svojstava, što olakšava svjetlotehnički proračun. Svaka klasa određuje vrijednosti tri
karakteristična parametra: srednjeg faktora luminancije q 0 i faktora refleksije S1 i S2. Najčešće se
koristi R-sistem klasifikacije kolovoza, koji obuhvata sljedeće klase:
Klasa q0 S1 S2 Vrsta refleks. Opis površine
R1 0,10 0,25 0,53 pretežno Betonski kolovoz ; Asfaltni kolovozi sa 80%
difuzna agregatnih dodataka koji strče iz mase asfalta
R2 0,07 0,58 1,80 djelimično Liveni novi asfalt ; Asfaltbeton sa 60%
difuzna agregatnih dodataka veličine zrna do 10 mm
R3 0,07 1,11 2,38 djelimično Hrapavi asfalt zbog istrošenosti i uglačanosti ;
ogledalska Asfaltbeton i liveni asfalt veličine zrna do 10mm
R4 0,08 1,55 3,03 pretežno Glatki asfalt; Istrošeni liveni asfalt 46
ogledalska
Refleksiona svojstva kolovoza
Osim na opisani način, refleksijska svojstva kolovoza prikazivala su se ISO-q i
ISO-r dijagramima.
ISO-q dijagram je skup krivih jednakih koeficijenta luminancije (ako je svjetiljka
u P). U kombinaciji sa izoluks dijagramom svjetiljke, moguće je izračunati
luminanciju u nekoj tački.

47
Refleksiona svojstva kolovoza
ISO-r dijagram je prikladniji za proračun, jer koristi vrijednost

I I
r  q cos  , L  qE  q 2 cos   r 2
3 3

h h

Koeficijent r naziva se redukovani koeficijent luminancije, i na ovaj način je, uz

poznavanje fotometrijske karakteristike svjetiljke i geometrije rasvjetnog sistema,
ponovno moguće izračunati luminanciju u nekoj tački.

Obje metoda
smatraju se
zastarjelim, i
razvojem primjene
računara u
projketovanju, rijetko
se koriste.

48
Proračun vanjske rasvjete
Pri proračunu prosječne luminancije
računarom koristi se metoda tačke, tj
proračunava se luminancija u više
unaprijed definisanih tačaka, a zatim se
izračuna srednja vrijednost. Pri
proračunu se uvijek superponiraju
doprinosi svih izvora svjetlosti. Koristi se
sljedeća formula:
Ii
LTi  qi 2 cos 3 
h
Kada se u obzir uzmu svi izvori
svjetlosti (N) dobije se luminancija
tačke T:
N
LT   LTi
i 1

Prosječna luminancija dobija se:

Lm 
 L T

N 49
Reflektorska rasvjeta
Kod reflektorske rasvjete fasada proračunava se prosječna osvijetljenost. Pri odabiru ciljane
osvijetljenosti, u obzir treba uzeti i uticaj okoline (nivo osvijetljenosti okoline).
Reflektorska rasvjeta fasada ima pretežno arhitektonsku ulogu, ali utiče i na podizanje nivoa
osvijetljenosti ulica.
Specijlani dio reflektorske rasvjete je i rasvjeta sportskih terena, gdje se često moraju poštovati
visoki zahtjevi za TV snimanja.

50