• Za stvaranje novih molekula i ćelija i za rad pojedinih organa i tkiva neophodna je energija koju organizam dobija oksidacijom organskih molekula ugljenih hidrata, masti i belančevina. Za njihovo sagorevanje neophodan je kiseonik, koji dospeva u organizom procesom disanja. • Disanje ili respiracija je životno važan proces tokom kojeg se neprekidno razmenjuju kiseonik i ugljen-dioksid između respiratornih površina i spoljašnje sredine.
Evolucija sistema za disanje
• Većini životinja obavlja stalnu razmenu gasova sa sredinom u kojoj živi. Usvajanje kiseonika iz spoljašnje sredine i odavanje ugljen-dioksida naziva se spoljašnje disanje. Tokom evolucije kod životinja su se za taj oblik disanja razvili različiti organi. • Najjednostavnije spoljašnje disanje prisutno je kod protista, sunđera, dupljara, valjkastih, pljosnatih kao i kod nekih člankovitih crva (npr. kišne gliste). Kod ovih životinja nema posebnih organa za disanje, već se ono obavlja preko cele površine tela. Zajednička osobina svih ovih različitih grupa jeste da su to sitne životinje. • Kod ostalih životinje, uglavnom krupnijeg tela, postoje tri osnovne vrste organa za disanje: • Kod vodenih – škrge • Kod kopnenih – traheje i pluća Škrge https://youtu.be/IfiJlY2ffkI • Škrge postoje kod mnogih beskičmenjaka koje žive u vodi kao što su morski člankoviti crvi, mekušci, rakovi i bodljokošci. • Među kičmenjacima ribe i neki vodozemci dišu pomoću škrga, ali se njihove škrge razlikuju od škrga beskičmenjaka. Škrge kičmenjaka predstavljaju posebno prilagođeno ždrelo sa prorezima. • Prave škrge su se pojavile tokom evolucije tek kod riba. Škržni aparat zaštićen je škržnim poklopcima. Škrge su parni organi koji se sastoje od četiri skržna luka snabdevena izuzetno dobro prokrvljenim škržnim listićima. Protok krvi u škržnim listićima suprotan je protoku vode, krv na taj način stalno nailazi na nove količine kiseonikom bogate vode. • Kod nekih riba kao dopunski organ za disanje obrazuje se riblji mehur. Ako u vodi nema dovoljno rastvorenog kiseonika ove ribe isplivaju na površinu i gutaju vazduh, pa on dospeva do ribljeg mehura. Traheje https://youtu.be/quwhcgkVO3c
• Kod većine insekata disanje se odvija
preko vazdušnih cevi, nazvanih traheje, koje se račvaju i neprekidno smanjuju u prečniku dok ne postanu tako tanke da proći kroz čitavo telo od njegove površine pa sve do tkiva i ćelija.U tako fino razgranat sistem cevi vazduh ulazi preko otvora zvanih stigme na bokovima grudi i trbuha i biva sproveden do mesta potrošnje u tkivima. Kiseonik kao deo vazduha ostaje u ćelijama, a ugljen-dioksid se istim putem u obliku ugljene kiseline odstranjuje iz tela. Jedan manji deo ugljen-dioksida može i preko krvi da bude eliminisan iz tela. Pluća • Pluća se sastoje od dva plućna krila (levog i desnog). Plućna krila se nalaze u grudnoj duplji i zaštićena su grudnim košem. Između plućnih krila smešteno je srce čiji je vrh pomeren u levu stranu. Da bi ostalo prostora za srce, levo plućno krilo je manje (ima dva režnja), od desnog koje ima tri režnja. Izgrađena su od elastičnog sunđerastog tkiva ružičaste boje i nemaju mišiće. Najveći deo građe pluća čine plućni mehurići koji su obavijeni gustom mrežom kapilara. Razmena gasova obavlja se između plućnih mehurića i kapilara. • Plućna krila su obavijena vezivnom opnom, plućnom maramicom, koja se sastoji od dva sloja. Unutrašnji sloj naleže na pluća, a spoljašnji na grudni koš i prečagu. Između ova dva sloja nalazi se tečnost koja omogućava da oni nesmetano klize jedan preko drugog. Prečaga (dijafragma) je mišićna pregrada koja razdvaja grudnu od trbušne duplje. U obliku je kupole koja je ispupčenom stranom okrenuta ka grudnoj duplji. Grudni koš i prečaga omogućavaju pokrete disanja. Pokreti disanja • O disanju se obično i ne razmišlja. Čovek diše dok spava, kada je u nesvesti, a za vreme rada i napora, brzina i dubina disanja se menjaju potpuno automatski. • Pokreti disanja se obavljaju u ciklusima pri čemu se svaki ciklus sastoji od dve faze: udisaja i izdisaja. Zahvaljujući njima vazduh se u plućnim alveolama stalno obnavlja. • Pluća su elastična, ali pošto nemaju sopstvene mišiće, ne mogu sama da se šire i skupljaju. Ona pasivno prate pokrete grudnog koša, kada se on raširi šire se i pluća i obratno, smanjenjem njegove zapremine pluća se skupljaju. Pokreti grudnog koša omogućeni su radom disajnih mišića: međurebarnih mišića, prečage i trbušnih mišića. • Pri udisaju dolazi do spuštanja prečage ka trbušnoj duplji, čime se zapremina grudne duplje povećava. Istovremeno se grče međurebarni mišići što izaziva širenje grudnog koša. Širenje grudnog koša povlači za sobom spoljašnji sloj plućne maramice što, poput vakuma, dovodi do širenja pluća. Pritisak u plućima se tada smanjuje i vazduh pasivno ulazi u njih. • Izdisaj nastupa opuštanjem disajnih mišića što dovodi do vraćanja grudnog koša u prvobitni položaj. Pluća se skupljaju, pritisak u njima se povećava što dovodi do istiskivanja vazduha se iz njih.