SUZBIJANJE

ORGANIZIRANOG
KRIMINALITETA
 Organizirani kriminal - novi izazov kaznenom pravu
21. stoljeća
najaktualniji problem kaznenog zakonodavstva → veliki
izazov za teoriju i praksu “tradicionalnog” kaznenog prava →
pojavom i sve većim širenjem problematiziraju se pitanja
uvjeta i značajki kažnjivosti osoba (vođa i članova)
uključenih u organizirane kriminalne djelatnosti, učinkovitih
kaznenopravnih sankcija, te niza procesnih pitanja
izrazito povoljni uvjeti za razvitak → razvitak tehnologije,
komunikacija, prometa, gospodarstva, turizma i ostalog što
doprinosi i potiće internacionalizaciju i globalizaciju,
čime se umnožavaju opasnosti za društvo → opasnosti se
manifestiraju na različitim područjima života
dinamiku takvog razvitka org. krim. ne slijedi i takav brz i
učinkovit razvitak sustava sredstava i metoda za njegovo
suzbijanje
djelotvorna prevencija i represija organizirane kriminalne
aktivnosti može dovesti do sukoba s temeljnim načelima
kaznenog prava posebice s načelima zaštite temeljnih
ljudskih prava → konflikt različitih koncepcija politike
suzbijanja, sukob dviju oprečnih tendencija:
1. koncepcija “prilagođenog klasičnog” kaznenog
prava čvrsto utemeljenog na načelu individualne krivnje
→ definiranjem njegovih pojavnih oblika u posebnom
dijelu kaznenog zakonodavstva (kazuistički pristup) uz
strogo pridržavanje temeljnih i općih postulata kaznenog
prava
2. koncepcija stvaranja novog sustava kažnjivosti i
posebnog tretmana za tu vrstu kriminaliteta →
stvaranjem posebnih pravila o kažnjivosti za organ.
krimin. koja moraju biti različita od postojećih općih
odredbi o kaznenoj odgovornosti
Rješavanje navedenog konflikta u uskoj je vezi s dvojbama
o pravnoj prirodi organiziranog kriminaliteta →
Je li organ. krimin. samo jedan od pojavnih oblika
kriminaliteta uopće, pa njegovo suzbijanje mora biti
utemeljeno na općim načelima kaznenog prava?
Ili je odgovornost za organizirane kriminalne aktivnosti
potrebno objektivizirati tako da je svaki pripadnik
kriminalne udruge odgovoran za sva buduća i nepredvidiva
djela kriminalne organizacije?
Razlikuje li se uopće, koliko i na koji način organizirani
kriminalitet od “tradicionalnog?”
Organ. krim. pojmovno pripada grupnom kriminalitetu,
uz postojanje raznovrsnih oblika zajedničkog kriminalnog
djelovanja s različitim stupnjem povezanosti i
organiziranosti, te različitim intenzitetom sudjelovanja.
Postojeća kaznena zakonodavstva predviđaju posebnosti tzv.
kolektivnog kriminaliteta odredbama o sudioništvu i
uvjetima kažnjivosti sudionika → ali, upitno je da li opća
načela i pravila kaznenog prava o sudioništvu odgovaraju
izazovima organiziranog kriminaliteta
nedvojbeno je da se ne može pod naziv organizirani
kriminalitet automatski podvesti ni svako grupno ili
kolektivno počinjenje kaznenog djela niti određena kaznena
djela → zajedničko počinjenje kaznenog djela ne predstavlja
uvijek i organizirani kriminalitet
nužno je odrediti pojam organiziranog kriminaliteta → riješiti
posebno složena pitanja krivnje i kažnjivosti osoba koje
sudjeluju u takvom obliku kriminaliteta
pojavni oblici kriminalnih organizacija i organiziranog
kriminaliteta → s obzirom na specifične značajke koje ima
organ. krimin. potrebno je povući granicu između novog i
klasičnog kolektivnog kriminaliteta tj. omogućiti razlikovanje
onog što se tretiralo kao kolektivni delikt od novog
organiziranog zločina → također treba razlikovati
“klasične”kriminalne skupine od novih kriminalnih udruženja
→ ono što odvaja nove kriminalne skupine od klasičnih jest
sustav zločinačke strukture u koje su umrežene, sustav
multinacionalnog karaktera
tipovi organizacija su različiti → uvjetovano sredinom
u kojoj djeluju i područjem na kojem djeluju → može se
raditi o različitim područjima djelovanja →
gospodarstvu, drogi, kocki, prostituciji i dr.
zločinačke skupine mogu biti veće ili manje, regionalne
i s međunarodnim vezama i područjem djelovanja,
različite strukture → više ili manje hijerarhijski
uvjetovanu, fleksibilnu i sl.,
može se raditi o zločinačkim udrugama kojima su
kriminalne aktivnosti jedini i isključivi “posao” i cilj,
moguće je da se radi o nekom širem obiteljskom klanu,
a posebno je bitna mogućnost djelovanja putem
infiltracije u legalna poduzeća
upravo kad organizirani kriminal djeluje preko legalnih
poduzeća dolazi do isprepletanja oblika organiziranja
organ. krimin. zahvaća različita područja djelovanja →
trgovinu oružjem, drogama, ilegalnu imigraciju,
kompjutorski kriminalitet, itd. → mogu se razlikovati
dvije osnovne sfere njegovog djelovanja:
1. organiziranu ilegalnu trgovinu robom koja je
pribavljena kriminalnom aktivnošću, i
2. organizirani kriminalitet u gospodarstvu
 organ.krimin. u gospodarstvu s obzirom na bliskost s
legalnim gospodarskim subjektima pogodan za pranje
novca → on usvaja organizaciju i metode karakteristične
za legalne gospodarske subjekte, i više, s njima uspješno
surađuje → pored tzv. legalnih metoda, zadržava i
tradicionalne, a posebno je raširena korupcija koja
omogućava infiltraciju u legalne gospodarske tokove
kroz “pranje novca” → tako organizirani kriminalitet jača
svoju poziciju na nacionalnom i međunarodnom planu, a
njegovo otkrivanje je izrazito otežano
 POREDBENI PRIKAZ KRIMINALNIH UDRUŽENJA S
POVIJESNOG ASPEKTA
Italija → specifična tradicionalna udruženja mafijaškog tipa,
ali uz njih se razvijaju i drugi tipovi tzv. prilagodljivih i
profesionalnih kriminalnih udruženja
Riječ mafia je arapskog podrijetla → nastala iz niza riječi: hafa
- zaštititi, mohafi - prijatelj) i počela se koristiti u XI. stoljeću u
vrijeme otpora stanovnika Sicilije protiv talijanske vlasti koja
je doživljavana kao strana vlast → mafia je tada branila
interese puka u tom otporu
Organizacijski oblici Mafije izgradili su se u borbi protiv
vladavine Burbona u XIX. stoljeću kada se razvila privatna
zaštita u tzv. sustavu patronizacije organiziranom u različitim
udruženjima, na čelu s capo di famiglia (glavom obitelji) →
Mafia je početno bila organizirana samo na zapadu Sicilije,
prije svega u Palermu, poslije se proširila na cijelu Siciliju →
glavna osoba u mafiji je capo (šef, poglavar) koji je okružen
prijateljima od ugleda → mafijaške organizacije međusobno su
neovisne, ali i vrlo povezane jer su sklapale sporazume o
podjeli poslova u zajedničkom djelovanju
Temeljni oblici zločinačkih organizacija u Italiji → Cosa nostra,
N,drangheta, Camorra i Nuova sacra corona unita
Cosa nostra (”naša stvar”) → naziv za sicilijansku mafiju, ali i
mafijaška udruženja u Americi → organizacijska struktura je
čvrsta, ali prilagodljiva, izražena je zapovjedna struktura u kojoj je
temelj “obitelj” → obitelj kontrolira dio područja i sastoji se od
”časnih članova” i ”vojnika”, veličine od 20 do 700 osoba → svaku
grupu predvodi čelnik, a na samome vrhu se nalazi čelnik obitelji ili
padrone kojemu pomažu savjetnici ili consiglieri → iznad obitelji
nalazi se tzv. kupola koju čine predstavnici nekoliko obitelji
susjednih područja, a kupolom predsjeda najviši dužnosnik mafije
u provinciji → Kupola u Palermu je najviša organizacijska razina
-patrio (odnos mafijaša i njegovog političkog zaštitnika),
omerta (kodeks šutnje), vendetta(krvna osveta)
-sudac Giovanni Falcone - suđenje(1986.-1987.), temeljem
svjedočenja Tommasia Buscetta, prvi sicilijanski mafijaš koji
je pristao surađivati s policijom
-u Palermu je poznato oko 66 mafijaške "obitelji" s oko 3200
članova
danas Cosa nostra ima obilježja formalne i tajne organizacije →
karakterizira je postojanje točno određenih normi ponašanja za sve
članove, “zakon šutnje” tzv. omerta, trajna naredbodavna tijela i
jasne funkcionalne uloge
N’drangheta → kalabrijska mafijaška organizacija →
podrijetlo vuče još iz XVII. st. kada su se pripadnici gornjeg
staleža borili radi zemlje protiv seljaka, a seljaci su
unajmljivali radi zaštite razbojnike → početkom XIX. st. ti
su razbojnici stvorili prema sicilijanskom modelu tzv. časno
društvo → često se označava kao divljačko i nasilničko
udruženje čije su područje rada otmice i iznuđivanja
poslovnih i bogatih ljudi, krijumčarenje svih vrsta,
preprodaju droga i dr. → blisko surađuje s kanadskim,
američkim i australskim kriminalnim udruženjima
naziv N'drangheta dolazi od grčke riječi andranghetos
što znači hrabar i lukav čovjek.
-složeni rituali primanja u članstvo, iznimno poštuje
zakon šutnje omerta ( nikad se nije pojavio neki veći
"pokajnik”) → u Kalabriji je poznato 150 mafijaških
"obitelji" s približno 6000 članova,
Camorra → nastala u 19. st. povezivanjem napuljskih zločinaca,
s namjerom suprostavljanja brutalnostima zatvorskih čuvara →
područje interesa Camorre nije toliko u gospodarstvu koliko u
prostituciji, pljačkama, drogi, iznudama i dr.
značajka ove organizacije je stalna unutarnja borba klanova što
je oslabilo njezin položaj → članovi Camorre uglavnom se bave
ubiranjem tzv. tangente ili novca trgovaca i ugostitelja
iznuđenog za tzv. zaštitu → tako stečen novac koristi se za
organiziranje krađa automobila, krijumčarenje droge i cigareta,
prostituciju i sl. → Camorra ogromne profite ostvaruje i
trgovinom drogama posebno kokainom u kojem području ima
ključnu ulogu u dopremi kokaina iz Južne Amerike u Europu
Napulj je glavno središte ove organizacije, stoga je ovo jedina
"povijesna" mafija koja se pojavila na urbanom području.
-nema stroge hijerarhije (unutarnja borba klanova )
-financijski pomažu obitelji zatvorenih članova
Nuova sacra corona unita (nova sveta ujedinjena kruna)
→ djeluje na području Puglie (Bari kao glavno središte) →
mafijaška organizacija novijeg tipa, povezana s ostalim
kriminalnim udruženjima, bavi se uobičajenom
kriminalnom djelatnošću kao što su trgovina drogama i
preprodaja oružja → u novije vrijeme djeluje u području
graditeljstva, industrije i hotelijerstva, a najveću dobit
ostvaruje djelovanjem u Albaniji krijumčarenjem ljudi kao
i kod svih mafijaških udruženja investiranje u različite
legalne poslove, uz zadržavanje kriminalnih metoda rada,
sve u cilju stjecanja maksimalnog profita
La Stidda (siciljanski zvijezda) je naziv za sicilij. zločinačku
organizaciju (članovi su poznati kao stiddari ili stiddaroli) →
najviše je aktivna u ruralnim dijelovima južne Sicilije i
djelomično rival Cosa Nostre → tetovirane zvjezdice na
njihova tijela, uglavnom ruralna
 Organizirani krimnalitet u SAD-u
ova vrsta kriminaliteta u Ameriku uvezena krajem XIX. i
početkom XX. st. od strane useljenika sa Sicilije → puni zamah
20-ih godina prošlog st., u vrijeme prohibicije (zabrane
proizvodnje i prodaje) alkohola (od 1919. do 1933.) → po
završetku II. svjetskog rata glavna djelatnost postala je trgovina
drogama u kojoj su veliku ulogu odigrale etničke i rasne
skupine (Španjolci, Kubanci, Japanci i crnci)
početkom 30-ih godina XX. st. sva su mafijaška udruženja u
Americi prihvatila naziv Cosa nostra koja kontrolira i upravlja
širokim područjem ilegalnih i legalnih poslova → u cilju zaštite
svojih interesa posebno se koriste korupcijom
monopol nad velikim dijelom legalnih poslova omogućava
djelotvoran način “pranja novca”, a korupcija, slabeći same
temelje društvenog i političkog života, stvara čvrstu pozadinu
organiziranom kriminalitetu
pojavni oblici organiziranog kriminaliteta u SAD-u → utaja
državne imovine, nezakonite manipulacije i prijevare u
bankarskom, monetarnom, gospodarskom sustavu te
osiguravajućim društvima, kompjutorski kriminal,
krivotvorenja međunarodnih razmjera, nadzor i vođenje
ilegalnih kockarnica, trgovina ljudima i dijelovima ljudskog
tijela, naručena ubojstva, racketeering (pružanje zaštite),
otmice, iznude, krijumčarenje oružjem, eksplozivom i
nuklearnim tvarima i dr.
upravo područja u kojima se u SAD-u javlja organizirani
kriminalitet pokazuje na njegovu brzu prilagodbu novim
područjima društvenog života, novim gospodarskim
djelatnostima i uopće pomjenama koje donosi razvoj
tehnologije, otvaranje granica i sl.
predviđanja da će nova kriminalna udruženja biti upravo
proizvod ovih promjena suvremenog svijeta te da će čelnici
tih udruženja biti visoko obrazovani, motivirani i okrutni s
ciljem stjecanja što veće financijske dobiti, ali i političke moći
Američku Cosa Nostru čine brojne mafijaške obitelji,
od kojih se pet najmoćnijih nalazi u New Yorku:
1. Gambino: broji 150-200 "vojnika", 500-2000
suradnika,
2. Bonnano: oko 130 "vojnika" i 15 šefova,
3. Genovese: 250-300 "vojnika", oko 1000 suradnika,
4. Lucchese: 110-140 "vojnika", 1000-1400 suradnika,
5. Colomb: 110-120 "vojnika" i oko 500 suradnika.

Ovih pet obitelji naziva se Komisijom jer čine tijelo

u kojem pet članova, od kojih po jedan predstavnik iz
svake obitelji, donosi razne odluke u vezi poslova.
Sve mafijaške obitelji čine svojevrsni Sindikat ,
kartel s oko 500 članova, čiji se čelnici sastaju u
savjetodavnom vijeću Consiglio Admminstrazione
sa sjedištem u New Yorku.
američko-ruska mafija koju vode bivši agenti
KGB-a i bivši državljani SSSR-a koji žive u Americi
u SAD-u djeluju kineske trijade, japanske Yakuze
 motorizirane kriminalne bande, pa tako i Hells
Angels, jedna od najmoćnijih motoriziranih bandi i
to zbog visoke organizacijske discipline, stroge
hijerarhije i krijumčarenja svih vrsta droga - slične
kriminalne skupine još su Bandidos i Outlaws koji
sveukupno broje oko 5.000 članova u cijelom svijetu.
 Kolumbijski i meksički narkokarteli
nastaje pojavom prvih trgovaca drogom 1960-ih god. na
području SAD-a → krijumčari se smjesa koke iz planina
Ande do laboratorija u Medellinu
u Medellinu, koji je bio zadužen za dobavljanje i
krijumčarenje droge, nastao je najmoćniji narkokartel.
Njegovi osnivači bili su Pablo Escobar i braća Jorge
Luis, Juan David i Fabio Ochoa Vazquez.
Kartel Medellin s Escobarom na čelu, postao je najveći
proizvođač i distributer kokaina na svijetu → djelovao
na području Kolumbije, Bolivije, Perua, SAD-a, Kanade i
Europe
krajem 1980-ih kolumbijska vlada s američkim snagama,
Delta Force i CIA, obračunali se s kartelom Medellin
ubojstvo Escobara 1993.g., → konačan raspad tada
namoćnijeg kartela
Kartel Cali razvio se u istoimenom gradu na jugu
Kolumbije, početkom 70-ih god. prošlog stoljeća kad se
kokain smatrao sredstvom za opuštanje koje ne stvara
fizičku ovisnost pa nije postojala velika represija nad
proizvodnjom i distribucijom ove droge.
značajna prekretnica → otkrivanje novih krijumčarskih
putova kroz Panamu i premještaj tvornica kokaina u
Boliviju i Peru
 razgranata mreža manjih i nezavisnih skupina na čelu s
menadžerom u Caliju, dok je kartel Medellin jedna
organizacija s Escobarom kao glavnim šefom.
Slijedeća razlika između suparničkih kartela bila je u
tome što su članovi kartela Cali nastojali dobiti utjecaj
potkupljivanjem sudaca i političara i ubacivanjem u
vladu i policiju, dok je kartel Medellin moć pokušavao
dobiti objavom rata protiv vlade.
Sredinom 90-ih god. procjenjuje se da su kontrolirali
oko 80% kokainskog tržišta u Europi
Sistem funkcioniranja kolumbijskog narko-sustava:

1. paravojne postrojbe ili gerile opskrbljuju seljake

(suradnike ) sadnicama koke,
2. oni proizvode temeljnu smjesu, prva faza prerade,
3. kvalificirani kemičari proizvode čisti kokain, druga
faza prerade,
4. kokain se prodaje "izvoznicima" specijalistima,
5. dobiveni novac povjerava se profesionalnim
"peračima",
6. svi čimbenici sustava žive od tog novca i ponovno ga
ulažu
 Meksički narkokarteli
Meksički narkokarteli značajnije su se razvili nakon
slabljenja koumbijskih narkokartela krajem 80-ih i
početkom 90-ih god. 20-og st.
proširili aktivnost na područje Arizone i Teksasa
danas gotovo preuzeli kontrolu nad prijevozom
kokaina u SAD
Najveći narkokarteli u Meksiku su:
1. kartel Juarez, nazočan je u 17 država Meksika,
2. kartel Culiacan, ratuje s kartelom Tijuana,
3. kartel Tijuana, prema FBI-u dugo vremena uvoznik
trećine opojnih droga u SAD,
4. Zaljevski kartel ( Los Zetas ), posjeduju postrojbu
elitnih komandosa, a kriminalne aktivnosti proširili
su do Nashhhvillea ( Tennessee ) i Atlante ( Georgia).
 Organizirani krimnalitet u Ruskoj Federaciji
razvoj org. krim. uvjetovan specifičnim društveno-političkim
prilikama nakon raspada SSSR-a → velika korumpiranost državnih
djelatnika već tijekom Hrušćovljeve vladavine kad su partijski
funkcioneri u privrednim organizacijama, izloženi pritisku i
ucjenama kriminalnih skupina, prepuštali dio dobiti, ali i kontrolu
nad ruskim tržištem
u Rusiji djeluje najviše udruženja mafijškog tipa i čak 200 tzv.
mafijskih mega organizacija koje djeluju i izvan granica Ruske
Federacije
pogodno tlo za razvoj org. krim. → društvene i političke prilike,
ogroman birokratski aparat u koji možemo ubrojiti različite
službenike obavještajnih, tajno-policijskih i drugih državnih organiz.
koje su nakon “hladnog rata” izgubili veliki dio svojih privilegija i
svojih radnih mjesta → svoje “usluge” stavljaju na raspolaganje
različitih krim. org. pa je veliki broj pripadnika “regrutiran” iz
redova bivših državnih službenika
koncetracija kriminalnih org. u velikim urbanim sredinama, s
homogenom etničkom strukturom pripadnika
tradicionalna korumpiranost ruskog državnog aparata samo je
pojačana teškim socijalnim stanjem
faktori naglog razvitka org.krim. → oslabljeni mehanizmi društvenog
nadzora i zaštite, nedjelotvornost sudske i izvršne vlasti, neadekvatno
kazneno zakonodavstvo, veliki broj državnih službenika, uglavnom iz
redova vojske i tajnih službi, otpuštenih ili bez nekadašnjih privilegija,
nastanak “sive” ekonomije i katastrofalno provedena privatizacija
stvaranje kriminalnih udruženja s vodstvom željnim i političke moći
oko 300 krim. organiz. iz Rusije koje već djeluju izvan njenih granica i
to ne samo u zemljama istočne Europe → ti iseljenici pripadaju
najopasnijim granama org. krim. jer su mnogi pripadnici nekadašnje
Sovjetske armije i tajnih službi koje su bile na prostoru istočne Europe
te tu i dalje ilegalno ostaju i čine važan dio raznih kriminalnih skupina
ruska mafija je poznata po beskrupuloznoj upotrebi nasilja i prema vani
i u samim kriminalnim skupinama, prilikom međusobnih
obračunavanja
područje kriminalne djelatnosti Ruske mafije kreće se oko prostitucije,
droge, trgovine oružjem, nuklearnim supstancama, ukradenim
automobilima i dr.
čvrste veze s poljskim, talijanskim, istočnoazijskim i bliskoistočnim
kriminalnim udruženjima te veza s kolumbijskim narkokartelom
trenutačno u Rusiji djeluju 4 temeljna oblika
kriminalnih udruženja:
1. starosovjetska kriminalna udruženja,
pripadnici bivše komunističke strukture s jakim
vezama u politici, pomoću kojih ostvaruju svoje
ciljeve;
2. etnički organizirana kriminalna udruženja
imigranata na ruskom području,
3. kriminalna udruženja za počinjenje pljački, s
ponašanjem sličnim talijanskoj mafiji,
4. kriminalna udruženja okupljena oko utjecajnih
pojedinaca u političkom ili javnom životu,
specijalizirani za počinjenje određenih kaznenih
djela.
 Organizirani krimnalitet u Aziji
KINA → jedinstveni naziv za sve pripadnike kineskih krim. udr.
jest Trijada → povijesno nastaje iz izvorno plemenitih i
opravdanih razloga, kao otpor ugnjetavanju, zaštitarska
organizacija siromašnih seljačkih slojeva protiv apsolutističke
vlasti → sve do početka 20. st. Trijada kao socijalna i
revolucionarna organizacija
 Sam naziv trijade predstavlja mistično trojno jedinstvo neba, zemlje
i čovjeka, što se prikazuje amblemom trokutasta oblika.
sjedište u Hong Kongu → i danas glavno uporište, Trijada danas
ima preko 100 000 članova različito brojnih kriminalnih
udruženja → u kriminološkoj klasifikaciji tradicionalni tipovi
udruž.
 Trijada pokriva sve grane kineskih kriminalnih udruženja na području
Tajvana, Hong Konga, Maccaoa, kineskog kopna pa i u zemljama sa
brojnim kineskim stanovništvom, kao Malezija, Singapur, SAD i
Kanada odnosno u svim područjima gdje postoje kineske
useljeničke zajednice. Kina sa svojim društvenim i političkim
uređenjem nije pogodan prostor za kriminalne djelatnosti
Trijada je izrazito okrutna, konspirativna, čemu
pogoduje jezična i kulturna barijera, služi se
karakterističnim načinima komuniciranja (posebni
znaci i tradicionalni jezik). Kinesku mafiju
karakterizira i zatvorenost zbog koje mali broj
pripadnika kriminalnog udruženja zna tko su vodeće
osobe → to znatno otežava upotrebu instituta
“pokajnika” jer pripadnici znaju samo ono što je
dovoljno i nužno za obavljanje svog dijela posla, koji
ovisi o položaju tih pripadnika na hijerarhijskoj
ljestvici.
Kineska mafija se ocjenjuje kao jedna od
najopasnijih na svijetu, udruženje tradicionalnog
tipa,
reketarenje, softwersko piratstvo, trgovina
pornografskim materijalom, krivotvorenje
dizajnerske odjeće
Poznate skupine trijada:
Sun Yee On ("Nova Vrlina i Mir"): Hong Kong,
Makao i kineske četvrti u drugim svjetskim
gradovima, oko 50.000 članova
Sap Sze Wui ili 14K ("Karat"): Hong Kong i kineske
četvrti diljem svijeta, oko 20.000 članova
Wo Chi Tau ili Federacija Wo (Harmonija):
okuplja oko 12 skupina diljem svijeta, broje oko
20.000 članova
Chu Luen Pang ("Ujedinjeni Bambus"): Tajvan i
kineske četvrti, oko 10.000 članova diljem svijeta
Si Hai Pang ("Banda Četiriju Mora"): Tajvan i
kineske četvrti, oko 3000 članova
Tai Huen Tsai ("Veliki Krug"): široki slojevi
kineskog društva i kineske četvrti diljem svijeta,
broje oko 5000 članova
JAPAN → Yakuza (kartaška igra hanafuda - najlošija moguća
kombinacija od tri karte 8, 9, 3, na japans. ya ku sa) naziv za
japansku mafiju
ustroj Yakuze je sličan sicilijanskoj mafiji (poznati su po dva
običaja: odsjecanje vrha malog prsta i tetoviranje cijelog tijela),
tradicionalni tip udruženja, stroga hijerarhija, zakon šutnje,
odanost mafiji, solidarnost među članovima
središte joj je u Tokiju → razlog djelomičnom prebacivanju
krim. djelatnosti Yakuze izvan granica Japana je u djelotvornim
zakonima donesenim 90-ih godina prošlog stoljeća
ti zakoni su razlog zbog kojeg dolazi do mijenjanja oblika
djelovanja jap. mafije, npr. osnivanjem “paravan” kompanija,
putem kojih se prodire u gospodarski i financijski sustav
Japana i drugih država → kupuju se bankrotirane kompanije,
dionice profitabilnih kompanija, utječe se na burzovno
poslovanje i sl., sve u cilju stjecanja maksimalnog profita
-
broje oko 86.000 članova
1. Yamaguchi-Gumi: zapadni Japan, osnovana
1915.god., oko 38.000 članova i suradnika
2. Sumiyoshi-Kai: Tokio i sjevero-istok Japana,
osnovana 1918.god., oko 13.000 članova i suradnika
3. Inagawa-Kai: Tokio, veze s političko-financijskim
skandalima, oko 10.000 članova i suradnika
Osim u Japanu, ove kriminalne organizacije djeluju i
na području Sjeverne i Južne Koreje, Tajlanda, SAD,
Filipina i Australije.
temeljne razlike između ovih kriminalnih
udruženja:
→ njihov povijesni razvoj,
→ obilježja njihove unutarnje strukture te
→ odnosi među članovima

zajedničke poveznice:
→ metode djelovanja (naglasak na
zastrašivanju, nasilju i korupciji) te
→ cilj djelovanja (stjecanje financijske dobiti i
u novije vrijeme i političke moći)
 Organizirani kriminal u zemljama u neposrednom
okruženju Republike Hrvatske
Albanska „mafija“ koju se još naziva Bektašijaskom
mafijom, prema viđenju nekih stručnjaka, uskoro bi mogla
prerasti u “kolumbijski mafijaški sindrom” → posebna vjera,
jezik, pravila, izrazito jaka obiteljska tradicija i hijerarhija,
bazirana je na poslušnosti obitelji, tzv. „fisova“, čiji skup čini
tzv. „mafijašku lozu“.
nema jednog vođu nego je organizacija s većim brojem
“kumova” (česti međumafijaški obračuni na Kosovu i
Metohiji)
Albanska mafija kontrolira više od 70 % heroina koji ulazi
na zapadnoeuropsko tržište i više od polovine ukupne
količine ove droge koja stiže u SAD.
 Smatra se da albanski narko kartel "Kamila" predstavlja
jednu od pet najjačih mafijaških grupa na svijetu (treću)
odmah poslije kolumbijske i talijanske, uz trgovinu drogom,
ljudima, prvenstveno ženama i djecom, ali i organima
najmlađih.
 Srbijanska „mafija“
sa svojih 350 članova na Interpolovoj listi plasirala
se na osmo mjesto
povezana je s aktivnostima krijumčarenja droge,
plaćenih ubojstava, reketarenja, namještanja
klađenja, kontrole kockarnica i krađa, poznati su po
inteligentnim pljačkama s „holivudskim
scenarijima”, ali i brzim likvidacijama
najveći trgovci na veliko kokaina iz Južne Amerike
u zapadnu Europu ( Akcija “Niva” 2009. )
 organizirane su horizontalno, bez postojanja
stroge hijerarhije u zapovjednom lancu
visok stupanj neovisnosti u njihovim aktivnostima,
što indicira na zaključak da se radi o fleksibilnim i
profesionalni tipovima zločinačkih organizacija.
Organizirani kriminal u Bosni i Hercegovini
na području BiH postoji 10 kriminalnih skupina u
kojima se nalazi prosječno oko 10-ak članova.
unutarnja struktura nije strogo piramidalna, nego
fleksibilna
u proteklom desetljeću detektirano postojanje
ćelija, kampova i sljedbenika terorističkih org.
poput Al Qaide koje svoje djelatnosti vrlo suptilno
obavljaju pod krinkom humanitarnih i vjerskih org.
Dva glavna problema:
1.ne postoji jaka volja državne strukture da se
suprotstavi kriminalnim strukturama
2.uključenost državne elite u ilegalne aktivnosti
 FENOMENOLOŠKI ASPEKTI ORGANIZIRANOG KRIMINALA
Trgovanje i krijumčarenje ljudima → trgovanje
ljudima, osobito ženama i djecom u svrhu seksualnog
iskorištavanja, doseglo alarmantne razmjere. Procjenjuje se da
godišnje u svijetu ima oko 4 milijuna žrtava trgovanja ljudima →
isplativa, unosna i profitabilna kriminalna djelatnost u kojoj su
rizici vrlo mali u usporedbi s krijumčarenjem oružja ili prodajom
droge
Pojam trgovanja ljudima → Protokol o prevenciji, suzbijanju i
kažnjavanju trgovanja ljudima, posebno ženama i djecom
(članak 3) definira kao ”regrutiranje, transport, organiziranje
prijelaza, skrivanje ili prihvat osoba te prijetnjom ili upotrebom
sile ili drugih oblika prinude, otmicom, prijevarom, lukavštinom,
zlouporabom ovlasti ili položaja ranjivosti ili davanjem odnosno
primanjem novca ili usluga dobivanje pristanka osobe koja ima
kontrolu nad drugom osobom u svrhu eksploatacije. Eksploatacija
uključuje, najmanje, eksploataciju prostitucijom osoba ili druge
oblike seksualne eksploatacije, prisilni rad ili usluge, ropstvo ili
radnje slične ropstvu, samovoljno podčinjavanje ili odstranjivanje
organa.”
moderni oblik ropstva i kao kazneno djelo moguće ga
je podvesti pod članak 105. i 106. KZ-a → ropstvo i
trgovanje ljudima. Uz ovo kazneno djelo tu su i kazneno
djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u RH
(čl. 326.).
Trgovanje ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja →
najčešći oblik kaznenog djela trgovanja ljudima,
posebnu pažnju položaju žena u društvu, problem
siromaštva, nezaposlenosti i nasilja nad ženama →
pogoršani ekonomski i socijalni uvjeti života i rada
posebno pogađaju žene koje se u želji za promjenom na
bolje odlučuju na odlazak u zemlje EU → siromaštvom,
nezaposlenošću i ratovima potaknute migracije često
predstavljaju nezakonito prelaženje državnih granica
putovima krijumčarenja ljudi kao i tranzitnim rutama
koje organiziraju osobe koje se bave trgovanjem ljudima,
jer su smanjene mogućnosti za legalne migracije
 Hrvatska je do sada uglavnom spominjana kao zemlja tranzita, neki
pokazatelji govore i o Hrvatskoj kao zemlji podrijetla ali i odredišta →
nalazi se u okruženju zemalja u kojima je trgovanje ljudima, posebno
ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja, razvijeno i prošireno
 S organiziranim krijumčarenjem ljudi Hrvatska se suočava nakon
1995. godine, nakon smirivanja ratnih događanja u BiH kada je većina
ilegalnih migranata u BiH i SRJ dolazila zračnim putem koristeći se
nepostojanjem viznog režima između ovih država i država visokog
migracijskog rizika
 Organizatori krijumčarenja uglavnom su stranci, upravljaju izvan
područja RH, hrvatski teritorij tranzitno je područje, a pojedini
hrvatski državljani ili kriminalne skupine dio su međunarodnog
kriminalnog lanca. Ove kriminalne aktivnosti su profitabilne, ne
iziskuju posebnu tehničku opremljenost i modus operandi te nije
prisutan visok stupanj rizika, budući da ne postoji obveza prema
ilegalnim migrantima u slučaju njihovog neuspjelog prebacivanja
preko državne granice. Velika upornost ilegalnih migranata
 U RH osobe se krijumčare većinom preko tzv. ”zelene granice”,
pješice ili čamcima preko rijeka te preko graničnih prijelaza, skriveni
u za to posebno preuređenim motornim vozilima. Koriste se
krivotvoreni dokumenti država s kojima RH nema vizni režim. U
pravcu Republike Italije osobe se najčešće krijumčare unajmljenim
plovilima,
Razlika: → krijumčarenje ljudi (smuggling of human beings)
→ trgovanja ljudima (trafficking in human beings)
trgovanje ljudima → nije samo problem migracija, već
jedan od najgrubljih oblika kršenja ljudskih prava: nakon
prijelaza granice žrtvama trgovanja ljudima oduzimaju se
osobni dokumenti (isprave), onemogućava im se slobodno
kretanje, prisiljavaju se na prostituiranje, izložene su
fizičkom nasilju, drogama i alkoholu, uskraćuje im se
medicinska pomoć, lako se mogu zaraziti spolno
prenosivim bolestima → osobe su dovedene u ropski
položaj te mogu biti prodavane i preprodavane
trgovanje ljudima moguće je i unutar granica jedne države
Protokoli posebno naglašavaju brigu o žrtvama
krijumčarenja i trgovanja ljudima → osobe kojima su
prekršena osnovna ljudska prava i ozbiljno su im ugroženi
životi tijekom prijevoza
Ilegalna trgovina drogom, oružjem, cigaretama i
ukradenim vozilima → RH je najviše ugrožena
krijumčarenjem cigaretama i drugih visokotarifnih roba, oružja,
droga i ukradenih vozila.
Načini i rute krijumčarenja droga ovise o njihovu porijeklu i vrsti:
→ heroin se uglavnom krijumčari iz zemalja tzv. ”zlatnog
polumjeseca” cestovnim pravcima tzv. ”balkanskom rutom” od
koje jedan krak prolazi i preko hrvatskog teritorija
→ kokain se krijumčari uglavnom pomorskim putem u
kontejnerima iz zemalja Južne Amerike u Europu od čega jedan dio
završava i u RH (najveće tržište kokainom nalazi se na području
Sjeverne Amerike od čega su godišnji prihodi kokainske narkomafije
ili narkokartela samo u SAD-u, prema podacima vladinih tijela SAD-
a najmanje 30 milijardi dolara)
→ marihuana i hašiš krijumčare se većinom iz zemalja sjeverne
Afrike pomorskim putem. Manja količina marihuane proizvodi se i
na području RH zbog povoljnih klimatskih prilika
→ sintetičke droge na hrvatsko tržište dolaze iz smjera zemalja
zapadne Europe
Krijumčarenje visokotarifnih roba → značajan dio prodaje se na
ilegalnom tržištu u RH, krijumčarena roba najčešće se izvozi u neku
od država nastalih raspadom bivše Jugoslavije, a potom se lažnim
deklariranjem vrste, količine i vrijednosti krijumčari u RH prikrivena
legalnim poslovanjem raznih tvrtki → dio takve robe u RH
krijumčari se preko tzv. ”zelene granice” izvan graničnih prijelaza,
ali i u posebno izgrađenim prostorima tzv. ”bunkerima” teretnih
vozila, zatim pod vidom legalnog uvoza robe za nepostojeće tvrtke i
zloporabom postojećih tvrtki koje se prikazuju kao uvoznici robe →
pri tome je prisutno korumpiranje carinskih službenika, fiktivni
izvoz, te fiktivni provoz robe preko hrvatskog teritorija
početkom devedesetih godina prošloga stoljeća oružje se
krijumčarilo na područje RH, a danas se Hrvatska pojavljuje kao
tranzitna zemlja te kao izvor krijumčarenog oružja → najčešće se
radi o krijumčarenju manje količine oružja u smjeru zemalja
zapadne Europe, ali postoje i dobro uhodani kanali kojim se
krijumčare i veće količine → oružje se uglavnom krijumčari skriveno
u posebno izrađenim skloništima u motornim vozilima
motorna vozila ukradena u RH krijumčare se uglavnom na područja
istočne Europe i Bliskog istoka → ta su područja i odredišta
ukradenih europskih vozila koja se krijumčare preko područja RH
 KORUPCIJA
Korupcija i organizirani kriminal → pojave neodvojive jedna
od druge koje hrane jedna drugu → današnja korupcija nije
ona od jučer, očigledan je prijelaz korupcije od akcidentalne
do kronične pojave → u zemljama autoritarnih režima ona je
u pravilu njihova konstanta dok se u demokratskim državama
uzima kao marginalna pojava
Za korupciju se kaže da je ključna prijetnja pravnoj državi jer
utječe direktno na sposobnost i stabilnost države. Korupcija
koja postaje politička veličina pojavljuje se u obliku političke
korupcije koja potkopava stranke, sindikate i javne službe na
svim razinama. Ima je i u gospodarstvu, posebno u velikim
tvrtkama, koje teže političkoj moći i utjecaju.
korupcija je most između politike, vlasti i gospodarstva i
samog organiziranog kriminala → korupcija je srce
organiziranog kriminala, on je potiće, ona njega hrani
Korupcija se susreće kod svih oblika djelovanja organiziranog
kriminaliteta → onoga pretežno mafijaškog tipa, onoga
usredotočenog više na državnu vlast, politiku i javne službe
te onoga više orijentiranog na ekonomsko-financijski sektor
(tri kategorije koje nisu jedine i koje nisu bez međusobne
veze) uvlačeći ih u nezakonitosti i malverzacije radi
postizanja koristi, povlastica, stjecanja prioriteta, kod
različitih operacija: fiskalnih, carinskih, poreznih, burzovnih i
dr. → korupcija biva i stranačko-politička, i državna,
birokratska, kao sprega vlasti i zainteresiranih organizacija
tu se susreće i pojava tzv. lobija, u čijem djelovanju nekad
nije čista, jasna crta kad je jedna njihova djelatnost
dozvoljena, a kad počinje korupcija → radi se o prodaji
utjecaja, intervencijama s ciljem da se utječe direktno ili
posredno na javne mjere, poteze i rješenja u svim područjima
u korist lobiranog
 PRANJE NOVCA
Konvencija o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i
oduzimanju prihoda stečenog kaznenim djelom → odnosi se na
nezakoniti prihod (ne samo novac) čime je obuhvaćena
cjelokupna imovinska korist stečena kaznenim djelom
prema klasičnom modelu postupak pranja novca odvija se u
tri glavne faze:
1. ulaganje gotova novca (placement stage) → uvlačenje
prljavog novca u regularni optjecaj,
2. stvaranje zbrke ili podvaljivanje (layering stage) →
poduzimanje niza uzastopnih financijskih transakcija kako bi
se u računovodstvu prikrili dokazi o stvarnom porijeklu novca
3. integracija (integration stage) → vraćanje novca u
regularne gospodarske tokove kako bi mu se dao privid
legalnosti.
čl. 265. KZ → pranje novca ima dva oblika: sakrivanje
podrijetla imovinske koristi (tzv. ”prekrivanje velom”) →
kaznit će se tko prikriva pravu prirodu, podrijetlo, mjesto,
raspolaganje, prenošenje te postojanje prava, odnosno
vlasništva na imovinskoj koristi koju je drugi ostvario kaznenim
djelom, a teži oblik je pranje novca u financijskom ili drugom
poslovanju → inkriminacija prikrivanja ili maskiranja
Drugi je oblik stjecanje ili uporaba (tzv. kazneno djelo
stjecanja), → tko imovinsku korist koju je drugi ostvario
kaznenim djelom, pribavlja, posjeduje ili koristi.
St. 1. čl. 265. sada je tako definirano da je moguć stjecaj pranja
novca s predikatnim kaznenim djelom, dakle radnje prikrivanja
može počiniti i počinitelj predikatnog kaznenog djela koji će u
tom slučaju odgovarati i za predikatno djelo i za pranje novca.
To je opravdano jer se tim kaznenim djelima štite različiti
zaštitni objekti → slučaj Kalebić kao prikrivanje koristi
pribavljene vlastitom kriminalnom djelatnošću.
naglašeno preventivno → široko postavljena kriminalna zona
→ kažnjivo je i pranje novca u slučaju u kojem počinitelj
postupa nehajno u odnosu na okolnosti da se radi o
imovinskoj koristi ostvarenoj kaznenim djelom: kažnjavanje i u
slučaju kad je osoba mogla i morala znati da imovinska korist
potječe iz kaznenog djela, dakle i kad nije postupala s dužnom
pažnjom.
Čl. 87. st. 22. → pojam imovinske koristi od kaznenog djela:
neposredna imovinska korist, imovinu u koju je transformirana
ili konvertirana neposredna imovinska korist i svaka druga
korist koja je dobivena od njih
U procesu pranja novca posebnu ulogu imaju banke → mogu
biti uvučene mimo svoje volje, ali mogu voditi i dodatne
poslove ili se čak isključivo baviti takvim poslovima → krimin.
udruž. imaju gotov novac, kojemu onda dodatnim operacijama
prikrivaju podrijetlo, a onda ga odobravanjem kredita ili
izdavanjem čekova, akreditiva, mjenica i dr. sredstava plaćanja
vraćaju u normalne gospodarske tokove
 Aktivnosti i dokumenti međunarodnih organizacija u
suprotstavljanju organiziranom kriminalu
kriminal koji ima značajke tzv. transnacionalnog kriminala →
posebno upozoreno već u raspravi na V. kongresu UN-a za
sprečavanje kriminala i postupanje s počiniteljima kaznenih djela
(Ženeva, 1975)
kriterij po kojem se može smatrati da neko djelo spada u
transnacionalni kriminal → radi se o takvim kaznenim djelima
koja na bilo koji način imaju bilo koji međunarodni element →
npr. počinitelj je stranac, djelo je počinjeno na teritoriju više
država, i dr.
ovom pojmu kaznenog djela s elementom inozemnosti kada je
ono i rezultat organiziranog djelovanja pridaje se posebno
značenje i drži se naročito pogibeljnim za svaku državu → za
takav krajem XX. stoljeća gotovo masovno izražen fenotip
kriminala ustalio se naziv: transnacionalni organizirani
kriminal
”Napuljskoj političkoj deklaraciji o globalnom planu djelovanja
protiv organiziranog transnacionalnog kriminala” (1994)
Opća skupština UN usvojila je Rezoluciju 49/159 iz 1994. →
konstatira da je organizirani transnacionalni kriminal od velike
važnosti za sve zemlje i da je zbog toga potrebna odgovorna i
cjelovita reakcija međunarodne zajednice
izvještaj glavnog tajnika UN (1996) → djelovanje organiziranog
kriminala postalo je sigurnosno pitanje koje prelazi granice
domaćih prava i institucija
X. Kongres UN za sprečavanje kriminala i postupanje s
počiniteljima kaznenih djela (2000) → usvojena Deklaraciji
(”Bečka deklaracija”) o svjetskom problemu kriminalnih
aktivnosti koje se odnose na sve oblike organiziranog kriminala
a osobito na: a) trgovinu ljudima, posebno ženama i djecom,
b) krijumčarenje ljudi koji se preseljavaju (migranti), c)
nedozvoljenu trgovinu oružjem i d) korupciju
Konvencija UN o transnacionalnom organiziranom
kriminalu sa dva protokola (Protokolom za prevenciju i
kažnjavanje trgovine ljudima, posebno ženama i djecom i
Protokolom protiv krijumčarenja ljudi kopnom, morem i
zrakom) → na Konferenciji u Palermu (2000.) potpisali
najviši predstavnici preko 120 država članica → ima za cilj
obvezati sve države da propišu kao kazneno djelo
djelovanje svake organizirane kriminalne skupine od
najmanje tri osobe koje su se udružile radi počinjenja
jednog ili više teških kaznenih djela (propisana kazna
četiri godine zatvora ili više) ili kaznenih djela pranja
novca, korupcije, trgovine ljudima i ilegalne migracije
ljudi s namjerom pribavljanja izravne ili neizravne
financijske ili bilo koje druge materijalne koristi
stupila je na snagu u odnosu na RH 2003.
SADRŽAJ KONVENCIJE
Organizirana zločinačka grupa
Inkriminiranje sudjelovanja u organiziranoj
zločinačkoj grupi, pranje novca, korupcija
Oduzimanje i privremeno oduzimanje imovinske
koristi stečene kaznenim djelom organiziranog
kriminaliteta
Nadležnost
Međunarodna suradnja
Zaštita svjedoka
Pomoć žrtvama
Izobrazba i tehnička pomoć
Prevencija
»Organizirana zločinačka grupa« znači strukturiranu grupu od tri ili
više osoba, koja postoji tijekom određenog razdoblja i djeluje složno s
ciljem počinjenja jednog ili više teških kaznenih djela ili kaznenih
djela utvrđenih na temelju ove Konvencije, a u svrhu izravnog ili
neizravnog stjecanja financijske ili druge materijalne koristi;
»Teško kazneno djelo« znači ponašanje koje predstavlja kazneno djelo
kažnjivo maksimalnim lišavanjem slobode u trajanju od najmanje
četiri godine ili težom kaznom;
» Strukturirana grupa« znači grupu koja nije slučajno okupljena radi
neposrednog počinjenja kaznenog djela i koja ne treba imati
formalno utvrđene uloge svojih članova, trajnost članstva ili
razrađenu strukturu;
»Imovina« znači imovinu svake vrste, bez obzira je li materijalna ili
nematerijalna, pokretna ili nepokretna, ili se radi o pravnim
ispravama koje dokazuju vlasnštvo ili neko pravo nad takvom
imovinom;
»Korist od kaznenog djela« znači svaku imovinu koja proizlazi ili je
pribavljena, izravno ili neizravno, počinjenjem kaznenog djela;
Konvencija se primjenjuje na sprječavanje, istragu i progon:
(a) kaznenih djela utvrđenih na temelju članaka 5. 6. 8. i 23.
Konvencije; i
(b) teškog kaznenog djela iz članka 2. Konvencije; kada je
kazneno djelo transnacionalne prirode i uključuje organiziranu
zločinačku grupu
kazneno djelo je transnacionalne prirode:
(a) ako je počinjeno u više od jedne države;
(b) ako je počinjeno u jednoj državi, ali se značajan dio njegove
pripreme, planiranja, uputa ili kontrole odvijao u drugoj državi;
(c) ako je počinjeno u jednoj državi, ali uključuje organiziranu
zločinačku grupu koja se bavi zločinačkim djelovanjem u više
od jedne države; ili
(d) ako je počinjeno u jednoj državi, ali ima značajne posljedice
u drugoj državi.
INKRIMINIRANJE SUDJELOVANJA U ORGANIZIRANOJ
ZLOČINAČKOJ GRUPI
→ dogovor s jednom ili više drugih osoba da se počini teško
kazneno djelo u svrhu koja se izravno ili neizravno odnosi na
stjecanje financijske ili druge materijalne koristi
→ radnja osobe koja, znajući za cilj ili općenitu zločinačku
aktivnost organizirane zločinačke grupe ili njezinu namjeru
da počini predmetna kaznena djela, aktivno sudjeluje u:
a. zločinačkim aktivnostima organizirane zločinačke grupe;
b. drugim aktivnostima organizirane zločinačke grupe,
znajući da će njezino sudjelovanje doprinijeti ostvarivanju
gore opisanog zločinačkog cilja;
→ organiziranje, upućivanje na, pomaganje pri, poticanje na,
olakšavanje ili savjetovanje radi počinjenja teškog kaznenog
djela koje uključuje organiziranu zločinačku grupu.
INKRIMINIRANJE PRANJA KORISTI OD KAZNENOG
DJELA
→ konverzija ili prijenos imovine, uz znanje da se radi o
koristi od kaznenog djela, u svrhu sakrivanja ili
prikrivanja nedopuštenog porijekla imovine ili
pomaganja bilo kojoj osobi uključenoj u počinjenja
utvrđenog kaznenog djela da izbjegne pravne posljedice
svoga djela;
→ sakrivanje ili prikrivanje istinske prirode, izvora, mjesta,
rasporeda, kretanja ili vlasništva ili prava koja se odnose
na imovinu, znajući da ta imovina predstavlja korist od
kaznenog djela
→ stjecanje, posjedovanje ili korištenje imovine, uz
saznanje, u vrijeme primanja, da se radi o koristi od
kaznenog djela
INKRIMINIRANJE KORUPCIJE
→ obećanje, nuđenje ili davanje javnom službeniku,
izravno ili neizravno, nepropisne koristi, za njega
osobno ili za drugu fizičku ili pravnu osobu, kako bi
ista djelovala ili propustila djelovati u izvršavanju
svoje službene dužnosti;
→ nagovaranje ili prihvaćanje, izravno ili neizravno,
nepropisne koristi od strane javnog službenika za
njega samog ili za drugu fizičku ili pravnu osobu kako
bi taj službenik djelovao ili propustio djelovati u
izvršavanju svoje službene dužnosti
→ uključuje i stranog javnog službenika ili
međunarodnog državnog službenika
INKRIMINIRANJE OMETANJA PRAVDE
→ upotreba fizičke sile, prijetnje ili zastrašivanje,
obećavanje, nuđenje ili davanje protuzakonite koristi
radi nagovaranja na lažno svjedočenje ili miješanje u
svjedočenje, ili izvođenje dokaza u postupku u svezi s
počinjenjem kaznenih djela obuhvaćenih ovom
Konvencijom;
→ upotreba fizičke sile, prijetnje ili zastrašivanje radi
miješanja u izvršavanju službene dužnosti
pravosudnog ili izvršnog djelatnika u svezi s
počinjenjem kaznenih djela
PROTOKOL ZA SPRJEČAVANJE, SUZBIJANJE I
KAŽNJAVANJE KRIJUMČARENJA LJUDI,
POSEBICE ŽENA I DJECE
→»krijumčarenje osoba« znači vrbovanje, prijevoz,
transfer, pružanje utočišta i prihvat osoba, pomoću
prijetnje ili uporabe sile ili drugih oblika prinude,
otmice, prijevare, zloporabe ovlasti ili položaja
bespomoćnosti ili davanje ili primanje plaćanja ili
sredstava da bi se postigla privola osobe koja ima
kontrolu nad drugom osobom, u svrhu izrabljivanja.
Izrabljivanje će minimalno uključiti, iskorištavanje
prostitucije drugih ili drugih oblika seksualnog
iskorištavanja, prisilni rad ili usluge, ropstvo ili odnose
slične ropstvu, podčinjavanje ili odstranjivanje organa
→»Dijete« označava bilo koju osobu mlađu od 18 godina
 PROTOKOL PROTIV KRIJUMČARENJA MIGRANATA KOPNOM,
MOREM I ZRAKOM
→»Krijumčarenje migranata« znači posredovanje, u svrhu izravnog ili
neizravnog stjecanja financijske ili druge materijalne koristi od
nezakonitog ulaska osobe u državu stranku koje ta osoba nije državljanin
ili u njoj nema trajno boravište;
→»Nezakoniti ulazak« znači prelaženje granica bez udovoljenja uvjetima
nužnim za zakonit ulazak u državu primateljicu
→ Migranti neće biti podložni kaznenom progonu prema ovom Protokolu
zbog činjenice da su objekt navedenog ponašanja
 kaznena djela kada su počinjena namjerno i u cilju stjecanja, izravno ili
neizravno, financijske ili druge materijalne koristi:
(a) krijumčarenje migranata;
(b) kada je počinjeno u svrhu omogućavanja krijumčarenja migranata:
(i) izrada lažne putne ili osobne isprave;
(ii) nabavljanje, davanje ili posjedovanje takve isprave;
(c) omogućavanje osobi koja nije državljanin ili koja nema dozvolu trajnog
boravka da ostane u toj državi, bez udovoljavanja uvjetima nužnim za
zakonit ostanak u državi
Konvencija o pranju, traganju, privremenom oduzimanju
i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom (1990,
RH je potvrdila 1997) → Zakon o sprječavanju pranja novca
kojim se propisuju mjere i radnje u bankarskom,
novčarskom i drugom poslovanju radi otkrivanja i
sprječavanja pranja novca. Pranjem novca → sva činjenja i
nečinjenja radi prikrivanja izvora protupravno stečenog novca
te korištenja protupravno stečenog novca za obavljanje
dopuštene djelatnosti ili stjecanje imovine na zakonit način →
protupravno stečeni novac jest svaki novac (domaća valuta,
devize i druga sredstva plaćanja) pribavljen na protupravni
način te druga imovina (prava i stvari) pribavljena
protupravno stečenim novcem → mjere za otkrivanje i
sprječavanje pranja novca poduzimaju se pri ulaganju,
preuzimanju, zamjeni, raspačavanju novca, pri sklapanju
pravnih poslova kojima se stječe imovina te ostalim oblicima
raspolaganja novcem i drugom imovinom što mogu poslužiti
za pranje novca (tzv. transakcije)
 Rezolucija AIDP o sustavu kaznenog pravosuđa suočenom s
izazovom organiziranog kriminala (XVI. kongres) → prvi put u
svojoj povijesti Međunarodno udruženje za kazneno pravo (AIDP)
posvetilo je redovan kongres samo jednoj temi Kaznenopravni sustav
suočen s izazovom organiziranog kriminala (Budimpešta 1999)
 Karakteristično je za organizirani kriminal da teži stjecanju moći i/ili
dobiti koristeći se vrlo ustrojenim organizacijama. Organizirani kriminal
često ima posebne značajke koje mogu onemogućiti primjenu
tradicionalnog koncepta i sredstava kaznenog pravosuđa. Te značajke
mogu, primjerice, biti:
→ podjela rada i slabljenje pojedinačne odgovornosti unutar organizacije,
→ zamjenjivost pojedinaca,
→ tajnost,
→ miješanje zakonitih i nezakonitih aktivnosti,
→sposobnost neutraliziranja provođenja zakona (npr. zastrašivanjem,
korupcijom)
→ posebna sposobnost transfera profita. 
→ Zbog toga je nužno nadalje razvijati kazneno pravo tako da može
adekvatno odgovoriti izazovu organiziranog kriminala.
Ako zakonodavstvo odluči predvidjeti ili pooštriti
kažnjavanje za sudjelovanje u organiziranom kriminalu
ili dopustiti poseban postupak, uvijek se mora jasno
odrediti što se smatra “organiziranim kriminalom,”
“zločinačkom organizacijom,” itd. 
U iznalaženju novih pravnih instituta i preoblikovanju
postojećih kako bi bili prikladni za sprečavanje org.
kriminala, nužno je poštivati ljudska prava i pridržavati
se temeljnih načela kaznenog prava, primjerice načela
“nulla poena sine culpa,” načela razmjernosti kaznenog
djela i kazne i načela “in dubio pro reo”. Rizik da novi
instrumenti posebno namijenjeni za borbu protiv org.
kriminala, npr. novi oblici sudioništva, mogu biti
uporabljeni i u drugim okolnostima u kojima mogu imati
nepredviđene posljedice. Kazneno pravo ne smije se
pretvoriti u instrument represije
Često je vrlo teško dokazati da su vođe i članovi zločinačke
organizacije doista sudjelovali u počinjenju konkretnog
kaznenog djela pa tradicionalni koncepti počiniteljstva i
akcesorne odgovornosti mogu biti nedovoljni za njihovu
odgovornost → stoga je potrebno razmotriti opreznu
modernizaciju utemeljenu na načelu organizacijske
(zapovjedne) odgovornosti → u hijerarhijski ustrojenim
organizacijama osobe sa odlučujućom i kontrolnom ovlasti
mogu se smatrati odgovornima za djela ostalih članova pod
njihovom kontrolom ako su naredile počinjenje tih djela ili
su svjesno propustili spriječiti njihovo počinjenje
Prihvaćanje koncepta dogovora (conspiracy) → može
pomoći pri proširenju kažnjivosti na osobe koje nisu
neposredno uključene u počinjenje konkretnog kaznenog
djela → inkriminaciju dogovora treba ograničiti samo za
teška kaznena djela te zahtijevati očigledno djelovanje u
promicanju dogovora.
Potrebno je uvesti preventivne nadzore da se spriječe zločinačke
organizacije u preuzimanju zakonitih poslova i infiltriranju u
državnu upravu 
U slučajevima u kojima su pravne osobe uključene u
organizirane kriminalne aktivnosti, raspuštanje takvih tijela,
oduzimanje njihove imovine i/ili ostale mjere prema njima mogu
predstavljati učinkovita sredstva u borbi protiv organiziranog
kriminala
Kaznenopravne sankcije moraju biti razmjerne težini djela i
počiniteljevoj krivnji
Oduzimanje imovine, uključujući stečeni profit, predstavlja
djelotvoran instrument za povrat protuzakonite dobiti i za
smanjenje operativnih temelja kriminalnih organizacija →
oduzimanje imovine treba tretirati kao kaznenu sankciju, a ne kao
“preventivnu mjeru” ili na neki drugi način za koji nisu potrebna
puna jamstva kaznenog postupka.
Oduzimanje cjelokupne imovine fizičke osobe ne bi trebalo
primjenjivati kao kaznenu sankciju.
Oduzimanje dobiti, načelno zahtijeva potpun dokaz o tome da
je posjednik pribavio imovinu skrivljeno počinjenim kaznenim
djelom, ali, ako je organizacija bila sudski proglašena
zločinačkom, imovina koja se odnosi na njezina djelovanja
može biti oduzeta ako posjednik ne dokaže da ju je stekao na
zakonit način → imovina pravne osobe može se, također
oduzeti ako su zastupnici pravne osobe u vrijeme stjecanja
dobara bili svjesni da su ona proizašla iz kaznenog djela (ili
ako ih je pravna osoba stekla bez odgovarajuće naknade) →
oduzimanje imovine je također moguće u slučaju kada je
pronađena imovina koja očigledno proizlazi iz kriminalne
aktivnosti ali se ne može pripisati konkretnom počinitelju.
Takva imovina mora biti vraćena temeljem dokaza zakonitog
vlasništva 
Oduzimanje imovine ne smije spriječiti ili onemogućiti
naknadu štete oštećeniku → ako je to nužno za osiguranje
naknade žrtvi oduzeta bi imovina trebala biti uporabljena za
tu svrhu. 
U slučaju u kojemu se smatra potrebnim dati povlastice
pojedincima koji su bili pripadnici kriminalnih organizacija, ali
su ih napustili i surađuju s pravosudnim vlastima (pokajnici -
pentiti), potpuni imunitet (nekažnjivost) treba ograničiti na
odgovornost za članstvo u kriminalnoj udruzi, te zahtijevati da
je počinitelj dragovoljno napustio kriminalnu organizaciju prije
nego je saznao za pokretanje istrage → u ostalim slučajevima,
moguće blaže kažnjavanje pokajnika treba biti zakonski
predviđeno → to nipošto ne može biti de facto imunitet →
olakšice pri kažnjavanju ponuđene vođama ne smiju biti
nerazmjerne onima koje su dostupne običnim članovima
Različiti oblici kaznenih djela koje već sadrže suvremeni katalozi
inkriminacija trebaju imati teže propisane kazne ako su
počinjeni kao dio plana ostvarenja zamisli i ciljeva organiziranih
kriminalnih skupina te je potrebno propisati posebna kaznena
djela koja su specifična samo za organizirani kriminal, kao npr.
za korupciju, pranje novca, posebne oblike nasilja
Zaključci III. sekcije koja se bavila problemima kaznenog
postupka i organiziranog kriminala pokazali su sljedeće:
→ usprkos povećanoj opasnosti organiziranog kriminala, od
posebne je važnosti očuvanje temeljnih načela zaštite
ljudskih prava u kaznenom postupku protiv članova
zločinačkih organizacija
→ od posebne su važnosti zakonske i praktične mjere radi
zaštite svjedoka u kaznenom postupku za kaznena djela
organiziranog kriminala
→ svaka bi država trebala organizirati posebna,
specijalizirana tijela kaznenog pravosuđa za postupanje u
predmetima organiziranog kriminala
uspostaviti nova pravila o izručenju počinitelja kaznenih
djela organiziranog kriminala i osigurati neku vrstu
međunarodne sudbenosti te nova pravila policijske
suradnje i operative među državama
Regionalni instrumenti u borbi protiv
korupcije-Europa
Kaznenopravna konvencija o korupciji Vijeća
Europe (Council of Europe Criminal Law Convention-iz
1999.)
Građanskopravna konvencija o korupciji Vijeća
Europe (Council of Europe Civil Law Convention-iz
1999.)
Rezolucija (99) Odbora ministara Vijeća Europe:
Sporazum o osnivanju grupe država protiv
korupcije (Resolution (99) 5 of the Committee of
Ministers of the Council of Europe: Agreement
Establishing the Group of States against Corruption)
Rezolucija (97) Odbora ministara Vijeća Europe:
Dvanaest vodećih principa u borbi protiv korupcije
(Resolution (97) 24 of the Committee of Ministers of the Council
of Europe: Twenty Guiding Principles for the Fight against
Corruption)
Konvencija EU o zaštiti financijskih interesa zajednice i
borbi protiv korupcije s dva Protokola (European Union
Convention on the Protection of the Communities' Financial
Interests and the Fight against Corruption and two Protocols)
Konvencija EU o borbi protiv korupcije službenika
europske zajednice ili službenika država članica
(European Union Convention on the Fight against Corruption
involving officials of the European Communities or officials of
Member States )
 Koruptivna kaznena djela u KZ
Nezakonito pogodovanje (čl. 292.)
Primanje mita (čl. 293.) → tzv. pasivno podmićivanje
Davanje mita (čl. 294.) → tzv. aktivno podmićivanje
Trgovanje utjecajem (čl. 295.) → naplatno i besplatno
protuzakonito posredovanje
Davanje mita za trgovanje utjecajem (čl. 296.)
Primanje i davanje mita u postupku stečaja (čl. 251.),
Primanje mita u gospodarskom poslovanju (čl. 252.),
Davanje mita u gospodarskom poslovanju (čl. 253.) i
Podmićivanje zastupnika (čl. 339.)
Čl. 87. st. 23: Mito je svaka nepripadna nagrada, dar ili
druga imovinska ili neimovinska korist bez obzira na
vrijednost.
 Nezakonito pogodovanje (čl. 292.)
(1) Službena ili odgovorna osoba koja na temelju
sporazuma pogoduje jednom od gospodarskih subjekata
prilagođavanjem uvjeta javne nabave ili sklopi ugovor s
ponuditeljem čija je ponuda u suprotnosti s uvjetima iz
dokumentacije za nadmetanje, kaznit će se kaznom
zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se
službena ili odgovorna osoba koja iskoristi položaj ili
ovlast pogodovanjem u davanju, preuzimanju ili
ugovaranju poslova za svoju djelatnost ili djelatnost
osoba s kojima je interesno povezana.
Nezakonito pogodovanje je nomotehnički pojednostavljeno
kazneno djelo zlouporabe u obavljanju dužnosti državne vlasti
iz članka 338. KZ97. Stavak 1. se odnosi na zlouporabe u
postupku javne nabave, a stavak 2. na sukob interesa pri
sklapanju poslova.
U stavku 2. predloženi sadržaj usuglašen je s Zakonom o
sprječavanju sukoba interesa (NN 26/11; 12/12): u obnašanju
javnih dužnosti povezanim se osobama smatraju bračni ili
izvanbračni drug dužnosnika, njegovi srodnici po krvi u
uspravnoj lozi, posvojitelj i posvojenik, srodnici u pobočnoj
lozi do drugog stupnja i srodnik po tazbini do prvog stupnja,
te ostale osobe koje se prema drugim osnovama i okolnostima
opravdano mogu smatrati interesno povezanima s
dužnosnikom. Interesno povezane osobe obuhvaćaju i samog
počinitelja.
Nijedna prijava u 2011.
 Kazneno djelo primanja mita (čl. 293. KZ)
pasivno podmićivanje → službeničko k. djelo
pravo (st.1.) / nepravo (st.2.) / naknadno (st.3.) primanje mita
beznačajno djelo → nije moguće (vidi: nadležnost USKOK-a)
• vrijednost dara → nije od značaja
• djelo je dovršeno → samim obećanjem dara ili kakve druge
koristi odnosno zahtijevanjem ili primanjem istih → nije
potrebno da je službena ili odgovorna osoba uistinu obavila
radnju zbog koje je navedeno i tražila /bitna je koruptivna
namjera/ koruptivni sporazum
• formalno k.d.
• pokušaj nije moguć
pomaganje je moguće
poticanje na primanje mita → moguće/ako osoba sama ne
potiče ( k.d. davanja mita)
 Pravo pasivno podmićivanje (čl. 293.st. 1. KZ)
“Službena ili odgovorna osoba koja zahtijeva ili primi mito,
ili koja prihvati ponudu ili obećanje mita za sebe ili drugoga
da unutar ili izvan granica svoje ovlasti obavi službenu ili
drugu radnju koja se ne bi smjela obaviti, ili da ne obavi
službenu ili drugu radnju koja bi se morala obaviti... “
• Počinitelj: službena/odgovorna osoba (čl. 87. st. 3 i 5. KZ/
čl. 87. st. 6. KZ)
• Radnja: zahtijevanje/primanje mita ili prihvaćanje ponude
ili obećanja mita za sebe ili drugoga (fizičku ili pravnu
osobu)
• da unutar ili izvan granica svoje ovlasti obavi službenu ili
drugu radnju koju ne bi smjela obaviti /ne obavi službenu
ili drugu radnu koju bi morala obaviti (da učini ono što
ne smije ili ne učini ono što mora)
• Kazna: od 1 do 10 godina zatvora
 Nepravo pasivno podmićivanje (čl. 293.st.2. KZ)
“Službena ili odgovorna osoba koja zahtijeva ili primi mito,
ili koja prihvati ponudu ili obećanje mita za sebe ili za
drugoga da unutar ili izvan granica svoje ovlasti obavi
službenu ili drugu radnju koja bi se morala obaviti, ili da ne
obavi službenu ili drugu radnju koja se ne bi smjela obaviti...
“
• Počinitelj: službena/odgovorna osoba (čl. 87.st. 3 i 5. KZ/ čl.
87. st.6. KZ)
• Radnja: zahtijevanje/primanje mita ili prihvaćanje ponude
ili obećanja mita za sebe ili drugoga (fizičku ili pravnu
osobu)
• da u granicama svoje ovlasti obavi službenu ili drugu
radnju koju bi morala obaviti /ne obavi službenu ili drugu
radnu koju ne bi smjela obaviti (da učini ono što mora ili
ne učini ono što ne smije)
• Kazna: od 1 do 8 godina zatvora
 Naknadno pasivno podmićivanje (čl. 293.st. 3. KZ)
“Službena ili odgovorna osoba koja nakon obavljanja,
odnosno neobavljanja službene ili druge radnje navedene
u stavku 1. i 2. ovoga članka, a u vezi s njom, zahtijeva ili
primi mito ... “
• Počinitelj: službena/odgovorna osoba (čl. 87.st. 3 i 5. KZ/
čl. 87. st.6. KZ)
• Radnja: zahtijevanje/primanje mita (nema prihvaćanja
obećanja mita)
• Naknadno → nakon što je službena/druga radnja
poduzeta ili nije poduzeta; traži se uzročna veza između
postupanja odnosno propuštanja službene ili odgovorne
osobe i naknadnog primanja odnosno zahtijevanja mita -
dokazivanje upitno
• Kazna: zatvor do 1 godine
 Prijave, optužbe i osude za kazneno djelo
primanja mita (čl.347. KZ) u 2011. godini
Za kaznena djela iz članka 347. stavak 1. KZ, bilo je:
53 prijave
26 optužba
16 osuda od čega 3 uvjetno osuđ. (5 oslobađajućih
presuda; 5 odbijajućih presuda)
odnosno od ukupnog broja prijavljenih osuđeno je
30,2 %
Za kaznena djela iz članka 347. stavak 2. KZ
4 prijave
4 optužbe
1 osuda i to uvjetna (3 oslobađajuće presude)
odnosno od uk. broja prijavljenih osuđeno je 25,0%
 Kazneno djelo davanja mita (čl. 294.)
• aktivno podmićivanje
• opće kazneno djelo (nije službeničko k.d., ali jest kazneno djelo
protiv službene dužnosti)
• pravo (st.1.) / nepravo (st.2.)/umjesto obveznog sada propisano
fakultativno oslobođenje od kazne (st.3. ako je dao mito na
zahtjev službene ili odgovorne osobe i prijavio djelo prije
njegova otkrivanja ili prije saznanja da je djelo otkriveno)
• beznačajno djelo → nije moguće
• pomaganje → nije moguće; posrednici su počinitelji
• poticanje na davanje mita → moguće, ako osoba sama ne potiče
(primanje mita)
• djelo je dovršeno samim obećanjem/ponudom mita odnosno
davanjem mita - nije potrebno da je službena ili odgovorna
osoba uistinu obavila radnju zbog koje je navedeno i tražila/
bitna koruptivna namjera/sporazum
• pokušaj nije moguć
 Pravo aktivno podmićivanje (čl. 294.st.1. KZ)
“Tko službenoj ili odgovornoj osobi ponudi, dade ili obeća mito
namijenjeno toj ili drugoj osobi da unutar ili izvan granica svoje
ovlasti obavi službenu ili drugu radnju koju ne bi smjela obaviti
ili da ne obavi službenu ili drugu radnju koju bi morala obaviti,
ili tko posreduje pri takvom podmićivanju službene ili
odgovorne osobe... “
• Počinitelj: bilo tko (k.d. delictum communium) pa i posrednik
(pomagatelj)
• Radnja: davanje ili obećanje mita/posredovanje u
podmićivanju
• da u granicama svoje ovlasti obavi službenu ili drugu radnju
koju ne bi smjela obaviti /ne obavi službenu ili drugu radnu
koju bi morala obaviti (da učini ono što ne smije ili ne
učini ono što mora)
• Kazna: od 1 do 8 godina zatvora
 Nepravo aktivno podmićivanje (čl. 294.st.2. KZ)
“Tko službenoj ili odgovornoj osobi ponudi, dade ili obeća mito
namijenjeno toj ili drugoj osobi da unutar ili izvan granica svoje
ovlasti obavi službenu ili drugu radnju koju bi morala obaviti, ili
da ne obavi službenu ili drugu radnju koju ne bi smjela obaviti,
ili tko posreduje pri takvom podmićivanju službene ili odgovorne
osobe...“
• Počinitelj: bilo tko (k.d. delictum communium) pa i posrednik
(nije moguće pomagatelj kao sudioništvo)
• Radnja: davanje ili obećanje mita
• da u granicama svoje ovlasti obavi službenu ili drugu radnju
koju bi morala obaviti /ne obavi službenu ili drugu radnu koju
ne bi smjela obaviti (da učini ono što mora ili ne učini ono
što ne smije)
• Kazna: zatvor od 6 mjeseci do 5 godina
 Prijave, optužbe i osude za kazneno djelo
davanja mita (čl.348. KZ) u 2011. godini
Za kaznena djela iz članka 348. stavak 1. KZ, bilo je:
 69 prijave
 57 optužba
 50 osuda od čega 45 uvjetno osuđ. (3 obustavljena
postupka; 4 odbijajuće presude)
odnosno od ukupnog broja prijavljenih osuđeno je
72,5 %
Za kaznena djela iz članka 348. stavak 2. KZ
 4 prijave
 1 optužba
 1 osuda
odnosno od uk. broja prijavljenih osuđeno je 25,0%
 Trgovanje utjecajem (čl. 295.)
Trgovanje utjecajem nije novo kazneno djelo već novi
naziv kaznenog djela koje sadržajno obuhvaća prva tri
stavka kaznenog djela protuzakonitog posredovanja iz
članka 343. KZ97.
“ Tko iskorištavanjem svoga službenog ili društvenog
položaja ili utjecaja posreduje da se obavi službena ili
druga radnja koja se ne bi smjela obaviti ili da se ne obavi
službena ili druga radnja koja bi se morala obaviti...“ →
pravo aktivno trgovanje utjecajem (da učini što ne bi
smjela/ne učini što bi morala) – besplatno
Počinitelj: bilo tko
Kazna: od 6 mjeseci do 5 godina zatvora
(2) Tko zahtijeva ili primi mito, ili prihvati ponudu ili
obećanje mita za sebe ili drugoga da iskorištavanjem
svoga službenog ili društvenog položaja ili utjecaja
posreduje da se obavi službena ili druga radnja koja
se ne bi smjela obaviti, ili da se ne obavi službena ili
druga radnja koja bi se morala obaviti → pravo
aktivno trgovanje utjecajem (da učini što ne bi
smjela/ne učini što bi morala) → naplatno
trgovanje utjecajem
Kazna: zatvor od 1 do 10 godina
(3) ”Tko zahtijeva ili primi mito, ili tko primi ponudu
ili obećanje mita za sebe ili drugoga da
iskorištavanjem svoga službenog ili društvenog
položaja ili utjecaja posreduje da se obavi službena ili
druga radnja koja bi se morala obaviti, ili da se ne
obavi službena ili druga radnja koja se ne bi smjela
obaviti...”→ nepravo aktivno trgovanje
utjecajem (da učini nešto što bi ionako morala/ ne
učini što ne bi smjela) → naplatno
Kazna: zatvor od 1 do 8 godina
Počinitelj: svatko tko koristi svoj službeni ili
društveni položaj ili utjecaj (kulturni, politički,
sportski, poznanstva)
Trgovanje utjecajem – problem dokazivanja
 Davanje mita za trgovanje utjecajem (čl. 296.)
”Tko drugome ponudi, obeća ili dade mito, namijenjeno toj ili
drugoj osobi, da iskorištavanjem svoga službenog ili društvenog
položaja ili utjecaja posreduje da se obavi službena ili druga
radnja koja se ne bi smjela obaviti ili da se ne obavi službena ili
druga radnja koja bi se morala obaviti...” → pravo pasivno
(učini što se ne bi smjelo/ne učini što bi morao)
”Tko drugome ponudi, obeća ili dade mito, namijenjeno toj ili
drugoj osobi, da iskorištavanjem svoga službenog ili društvenog
položaja ili utjecaja posreduje da se obavi službena ili druga
radnja koja bi se morala obaviti, ili da se ne obavi službena ili
druga radnja koja se ne bi smjela obaviti...” → nepravo pasivno
Počinitelj → ona osoba koja nudi, obećava ili daje mito drugoj
osobi za koju zahtijeva da trguje svojim utjecajem, dok je samo
trgovanje utjecajem (besplatno i naplatno) inkriminirano u
članku 295.
 Definiranje organiziranog kriminaliteta
plansko izvršenje kaznenih djela sa svrhom
postizanja vrlo značajne dobiti ili moći,
u njima na osnovi podjele posla, na dulje ili
neodređeno vrijeme sudjeluju više od dva
sudionika i to:
koristeći specijalizirane zanatske vještine ili strukture
slične poslodavstvenima, ili
primjenjujući nasilje ili druga sredstva zastrašivanja, ili
korupciju,
u vezi s politikom, medijima, javnom upravom,
pravosuđem ili gospodarstvom
 Kriminološki pojam organiziranog kriminaliteta
 u nedostatku jedinstvene definicije temeljne odrednice → “ Nacrt
rezolucije Napuljske političke deklaracije i globalnog plana djelovanja
protiv organiziranog transnacionalnog kriminaliteta” šest osnovnih
značajki organiziranog krim.:
a) kriminalna udruženja (u kojima djeluju tri i više osoba) temelj su
organizirane kriminalne djelatnosti,
b) hijerarhijska struktura (koja je različito izražena ovisno o tipovima
kriminalnih udruženja),
c) nasilje, zastrašivanje i korupcija se koriste za ostvaranje dobiti,
nadziranje teritorija ili tržišta,
d) upotreba nezakonitih radnji u cilju usavršavanja metoda kriminalnog
djelovanja i prodiranje u legalne tokove gospodarstva,
e) različitost oblika kriminalnog djelovanja u svim područjima
gospodarstva i financijskog sustava u nacionalnim i međunarodnim
okvirima,
f) suradnja s drugim kriminalnim udruženjima, često i izvan
nacionalnih granica.
 Kaznenopravni pojam organiziranog
kriminaliteta
Minimalni standardi Europske unije → tri obvezne
karakteristike:
 zajedničko djelovanje najmanje tri osobe

 usmjerenost na počinjenje teških kaznenih djela

 cilj je stjecanje dobiti ili moći

Elementi sadržaja pojmovnog uređenja tiču se uvjeta → traži se

sudjelovanje više od 2 osobe koje zajednički čine teška kaznena
djela u duljem vremenskom razdoblju ili na neodređeno vrijeme,
unaprijed su podijeljeni kriminalni zadaci i uloge, postojanje
tajne unutarnje strukture te interne kontrole i stege članova,
metoda → klasične metode organiziranog kriminaliteta
odnosno nasilje, zastrašivanje, korupcija, tzv. pranje novca,
povezivanje s kriminalnim udruženjima izvan nacionalnih
granica (transnacionalnost), te utjecaj na politiku, medije,
izvršnu i sudbenu vlast) i ciljeva → stjecanje dobiti ili moći
 elementi pojmovnog definiranja organiziranog kriminaliteta mogu se
razvrstati u dvije grupe:
obilježja udruženja → a) djela su počinjena od nekoliko osoba koje su se
organizirali kao grupa; b) članovi grupe uključeni su u hijerarhijsku
strukturu u kojoj postoje vođe i podređeni članovi, udruženje je često trajno
- pripadnici se mogu mijenjati, a da se organizacija ne raspadne; c)
udruženje funkcionira na načelu tajnosti; d) očuvanje solidarnosti članova
organizacije temelji se na internoj kontroli koja često sadrži teške mjere
discipline uključujući i nasilje, koje može biti primijenjeno za vanjsku
zaštitu udruženja i njegovih aktivnosti; e) dio je udruženja organiziran tako
da je uključen u zakonite gospodarske aktivnosti i koristi se za npr. pranje
novca
obilježja kriminalne aktivnosti → f) organizirani kriminal prije svega
održava tržište nezakonite trgovine; g) pojedine kriminalne djelatnosti
sadrže nasilje, zastrašivanje za postizanje cilja udruženja. Također, svrha
uporabe nasilja može biti i sprečavanje otkrivanja kao i stjecanja monopola
na određenom ilegalnom tržištu; h) neke kriminalne aktivnosti
predstavljaju pranje novca u smislu uključenja nezakonite dobiti (crime-
generated profits) u zakonito tržište; i) kriminalne se djelatnosti izvode
profesionalno, sofisticiranim metodama podobnim za prikrivanje zločina; j)
organizirani je kriminalitet često transnacionalne, međunarodne prirode
 Zakonsko određenje pojma organiziranog
kriminala
KZ inkriminira
1. udruživanje u zločinačko udruženje (čl.328.) te
2. počinjenje k. d u sastavu zločinačkog udruženja
(čl.329.)
Zločinačko udruženje:
→ čine najmanje 3 osobe,
→ koje su se udružile sa zajedničkim ciljem počinjenja
jednog ili više kaznenih djela
→ za koje se može izreći kazna zatvora od 3 godine ili
teža
→ a koje ne uključuje udruženje koje čine osobe slučajno
povezane za neposredno počinjenje jednog kd (čl. 328.
st.4.)
Zločinačko udruženje je temelj pojma org. kriminala.
Članak 328. → zločinačko udruženje
(1) Tko organizira ili vodi zločinačko udruženje,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Tko sudjeluje u udruženju iz stavka 1. ovoga članka, a da
nije još počinio ni jedno kazneno djelo za to udruženje, ili
poduzme neku radnju koja nije kazneno djelo, ali za
koju zna da doprinosi ostvarenju cilja zločinačkog
udruženja, ili financijski ili na drugi način podupire
zločinačko udruženje, → klauzula supsidijarnosti, jer ako
je počinio kazneno djelo onda odgovara prema članku 329.

djelomično odgovara članku 333. KZ97. → ukida se

razlikovanje između grupe i zločinačkog udruženja te je
proširena definicija zločinačkog udruženja tako da ono
u velikoj mjeri obuhvaća i dosadašnji pojam grupe.
organizator i vođa zločinačkog udruženja posebno još
odgovara za počinjenje kaznenog/ih djela u okviru
zločinačkog udruženja → kazneno djelo organiziranja
zločinačkog udruženja i počinjenja samog kaznenog djela
u okviru zločinačkog udruženja su u pravom stjecaju
Organizator ili vođa → osoba koja tu organizaciju stvara,
koja je kao njezin vođa najvažnija osoba u organizaciji,
njegova vodeća uloga je kroz određivanje ciljeva, plana,
strategije u ostvarivanju ciljeva, te kroz autoritet i utjecaj
kojeg ima u okviru zločinačke organizacije. Taj položaj
ne mora nužno imati samo jedna osoba
sukladno članku 5. stavak 1. točka ii. (b) Palermo
konvencije te članku 2. (a) Okvirne odluka Europske unije
2008/841/JHA, od 24. listopada 2008. godine propisuje se
kažnjavanje samog članstva u zločinačkom udruženju,
poduzimanje radnji koje same po sebi nisu kazneno djelo
(npr. regrutiranje novih članova organizacije) s tim da
počinitelj mora znati da tim radnjama doprinosi
ostvarenju cilja zločinačkog udruženja te financiranje i
drugo podupiranje zločinačkog udruženja. Ovo dvoje
potonje može počiniti pripadnik ili netko tko nije
pripadnik udruženja.
Član zločinačkog udruženja → osoba koja nije
organizator, ali prihvaća ciljeve, plan, program, podvrgava
se volji organizacije, realizira ono što hijerarhijski viši
sudionici odrede kao njegov zadatak → za odgovornost se
traži njihovo znanje o zabranjenim ciljevima udruženja
proširena definicija zločinačkog udruženja → šira nego
li to zahtijeva Palermo konvencija, ali odgovara
definicijama koje se nalaze u drugim zakonodavstvima
→ § 129 njemačkog Kaznenog zakona: tko stvara
organizacije čiji su ciljevi i aktivnosti usmjereni na
počinjenje kaznenih djela ili tko sudjeluje u takvoj
organizaciji kao član, regrutira članove ili pristaše za to ili
ga podržava;
članka 450-1 francuskog KZ: kriminalno udruženje se
sastoji od bilo koje skupine formirane ili bilo koje urote
osnovane s ciljem pripreme,
Gl. 17, čl. 1a finskog KZ: kriminalna organizacija je
definirana kao strukturirano udruženje, osnovano za dulje
razdoblje, od najmanje tri osobe koje su djelovale u
dogovoru za počinjenje kaznenih djela
 Talijanski KZ
Čl. 416. → zločinačko udruženje: tri ili više osoba povezane u
svrhu počinjenja kaznenih djela ili organiziraju udruženje
Kažnjava se samo sudjelovanje u kriminalnom udruženju, (kazna
od jedne do pet godina zatvora)
Kazna se povećava ako je broj članova deset ili više
Čl. 416-bis. → udruženje mafijaškog tipa: kažnjava se onaj
tko je dio mafijaškog udruženja kojeg su stvorile tri ili više osoba
(uvedeno 2008. god.)
Teže se kažnjavaju oni koji upravljaju ili organiziraju mafijaško
udruženje
Povezanost s mafijom → iskorištavanje moći zastrašivanja i stanje
podložnosti kako bi stekli izravno ili neizravno upravljanje ili
kontrolu gospodarskih aktivnosti, koncesije, ovlaštenja, ugovora i
javnih službi ili ostvariti profit ili neopravdanu prednost za sebe ili
druge
Brojna europska zakonodavstva sadrže odredbu o
zločinačkim udruženjima. Iz komparativnog pregleda
tih odredbi može se uočiti nekoliko elemenata 
- Strukturirano udruženje
- Najmanje tri osobe
- Postoji tijekom određenog razdoblja (vremenski
kontinuitet)
- Djeluje sa zajedničkim ciljem počinjenja jednog ili
više kaznenih djela
- Namjera stjecanja (izravnog ili neizravnog)
financijske ili druge materijalne koristi
- Ili namjera ostvarivanja i zadržavanja nadzora nad
pojedinim gospodarskim ili drugim djelatnostima
- Mora se raditi o kaznenim djelima za koja se može
izreći kazna zatvora u trajanju od najmanje četiri
godine ili teža kazna
 Počinjenje kaznenog djela u sastavu zločinačkog
udruženja (čl. 329.)
(1) Tko znajući za cilj zločinačkog udruženja ili njegove
kriminalne aktivnosti počini kazneno djelo u sastavu takvog
udruženja ili potakne drugoga na počinjenje kaznenog djela u
sastavu takvog udruženja kaznit će se:
1. za kazneno djelo za koje je propisana gornja granica kazne tri
godine kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina,
2. za kazneno djelo za koje je propisana gornja granica kazne
pet godina kaznom zatvora od jedne do deset godina,
3. za kazneno djelo za koje je propisana gornja granica kazne
osam godina kaznom zatvora od tri do dvanaest godina, itd.
(2) Tko znajući za cilj zločinačkog udruženja ili njegove
kriminalne aktivnosti pomogne drugome u počinjenju
kaznenog djela u sastavu takvog udruženja kaznit će se
kaznom propisanom u stavku 1. ovoga članka, a može se i
blaže kazniti.
Ovo je novi članak koji je rađen prema članka 5. stavak 1.
točka ii. (a) Palermo Konvencije. S obzirom da je počinjenje
djela u grupi ili zločinačkoj organizaciji brisano kao
kvalifikatorna okolnosti kod kaznenih djela, u slučaju da je
djelo počinjeno na taj način radit će se o ovom kaznenom
djelu u svezi s kaznenim djelom koje je počinjeno. Drugim
riječima, ovo kazneno djelo je kvalificirani oblik svakog
kaznenog djela koje je počinjeno u sastavu zločinačkog
udruženja.
Posebno se navode poticatelj (stavak 1.) i pomagatelj (stavak
2.) jer se time omogućuje njihovo kažnjavanje i u
slučajevima kad nema akcesornosti te se izbjegava rasprava
o tome je li znanje o počinjenju kaznenog djela u okviru
zločinačkog udruženja prenosiva ili neprenosiva okolnost.
Nema posebno propisanog kažnjavanja za onog koji
organizira počinjenje kaznenog djela u sastavu zločinačkog
udruženja jer se on smatra počiniteljem
Kažnjivost pokajnika → uloga pokajnika se sastoji
u otkrivanju zločinačkih organizacija, njihove
strukture, kaznenih djela i počiniteljima tih djela i sl.
→ davanje korisnih informacija za suzbijanje
djelatnosti tih organizacija, a kao "nagrada" za to
"pokajanje" uglavnom slijedi nekažnjavanje, ako je
time spriječeno dalje počinjenje djela od članova
organizacije → mnogi sustavi "pokajnika" blaže
kažnjavaju, a u mnogim drugim sustavima, postoji
različiti formalni i neformalni načini da se to učini →
svjedočenje u korist optužbe je izrazito važno jer
kriminalna udruženja uglavnom efikasno sprječavaju
infiltriranje izvana te otkrivanje podataka od strane
njihovih članova.
Čl. 328. st. 3.: Počinitelj kaznenog djela iz stavka 1. i 2.
ovoga članka koji pravodobnim otkrivanjem zločinačkog
udruženja spriječi počinjenje kaznenih djela navedenih u
stavku 4. ovoga članka ili pripadnik zločinačkog
udruženja koji ga otkrije prije nego što u njegovom
sastavu ili za njega počini kazneno djelo navedeno u
stavku 4. ovoga članka može se osloboditi kazne →
pokajnik je organizator, onaj koji vodi ili sudjeluje u
zločinačkom udruženju
Čl. 329. st. 3.: Ako počinitelj iz stavka 1. ili 2. ovoga članka
bitno pridonese otkrivanju zločinačkog udruženja može
se blaže kazniti → budući da su te osobe već ostvarile
kazneno djelo u sastavu zločinačkog udruženja
mogućnost ublažavanja kazne smatra se dovoljnom
nagradom za otkrivanje zločinačkog udruženja
Rezolucija XVI. Međunarodnog kongresa za kazneno
pravo predviđa nekoliko uvjeta za pokajnika:
→ mogućnost iskazivanja pokajnika mora biti precizno
regulirana zakonom (načelo legaliteta),
→ sudsko je odobrenje nužno u svim slučajevima
(načelo sudskog nadzora),
→ osuda se ne smije temeljiti isključivo na iskazima ili
iskazu pokajnika,
→ pokajnici se mogu koristiti isključivo prilikom
postupanja zbog teških kaznenih djela (načelo
razmjernosti),
→ pokajnici se ne mogu koristiti anonimnošću
 Kažnjavanje pravnih osoba za sudjelovanje u
djelatnostima organiziranog kriminala
U ozračju globalizacije mogućnosti kompanija, tvrtki i
institucija da organiziraju kriminalnu aktivnost za stjecanje
dobiti su mnogostruke → npr. razvitak međunarodnih
financijskih veza omogućuje brzi elektronski transfer
novca, a što olakšava prikrivanje nezakonito stečenog
profita tzv. pranje novca → korištenje nezakonitih
mogućnosti i sredstava od strane korporacija, motivirano
geslom »mali rizik i velika dobit,« svrstavaju kriminalnu
aktivnost pravnih osoba u značajan i vrlo opasan oblik
organiziranog kriminaliteta
Opasnost organiziranog kriminaliteta pravnih osoba izvire
iz dvije činjenice: ogromnog nezakonito ostvarenog profita
i njegovog prikrivanja kao dobiti iz zakonitog poslovanja
pravne osobe
Poznata je činjenica da su, posebice u tranzicijskim
državama, stvarane polu-kriminalne i kriminalne trgovačke
organizacije, a također i fiktivna trgovačka društva da bi se
legalizirala aktivnost koja se može podvesti pod sintagmu
»kriminal u obliku posla.«
Premda je pojam korporacijskog kriminaliteta (corporate
crime) u kriminologiji prepoznat prije više od pola stoljeća,
pristup tom obliku kriminaliteta nije se mnogo promijenio
→ još uvijek se smatra da se radi o kaznenim djelima
počinjenima od strane pojedinaca (natural persons), a ne
tijela kao pravnih osoba (legal ili juristic persons) dok se,
istovremeno, nezakoniti profit stječe u interesu pravne
osobe
Dosadašnji oblici ekonomskog kriminaliteta su uglavnom
bili klasični oblici u kojima su pojedinci počinili djela u (za)
svoju osobnu korist
Nasuprot tomu, kriminalitet pravnih osoba uključuje
kaznena djela počinjena od strane pravne osobe odnosno
djela koja su počinjena upravo da bi pravna osoba stekla
korist → radi se o kriminalitetu počinjenom od strane
pojedinaca koji pripadaju tzv. korporacijskoj eliti,
primarno motiviranom stjecanjem profita i korporacijske
moći → pojedinci koji na nezakonit način ostvaruju dobit
za svoju korporaciju stručnjaci su koji raspolažu
potrebnim znanjima i vještinama, pa se može zaključiti
da je riječ o najracionalnijem i najprofesionalnijem
dijelu kriminalnih ponašanja: porast pranja novca,
investicijskih i osiguravajućih prijevara, kršenja pravila
trgovačkog prava i dr.
Profit je ključni element za postojanje org. kr. bez profita
nema motivacije za kriminalno udruživanje i relativno
visok stupanj pojedinačnog angažmana i rizika
 Pojam organiziranog kriminaliteta pravnih osoba
Pravne osobe nisu samo puka fikcija, one doista postoje,
zauzimaju značajnu ulogu unutar društvene organizacije i
sposobne su svojom djelatnošću prouzrokovati štetu
jednako kao i pojedinac
Teški oblici gospodarskog kriminaliteta danas su uglavnom
posljedica djelovanja ne pojedinca nego niza osoba u
trgovačkim društvima s težnjom ostvarivanja dobiti pod
svaku cijenu → u Njemačkoj oko 80% teškog gospodarskog
kriminaliteta počinjeno je unutar trgovačkih društava
Tržišna konkurencija tjera gospodarske subjekte na
stjecanje profita ne birajući sredstva → različita kaznena
djela (prijevare, pranje novca, utaje poreza, zlouporabe
stečaja, djela na štetu potrošača i sl.) mogu se pripisati i
pravnoj osobi u čije su ime i za čiji račun počinjena
postoje pravne osobe koje su ili osnovane radi činjenja
kaznenih djela ili se nakon osnivanja pretežito bave
kriminalnom djelatnošću → stjecanje nezakonite dobiti je
njihov osnovni pokretač → one su zapravo samo fasada
za pravu zločinačku organizaciju
Brojni i raznovrsni primjeri uključenosti pravnih osoba u
područja org. krim. aktivnosti → industrijske i financijske
kompanije u SAD prakticirale su podmićivanje
visokopozicioniranih dužnosnika drugih država u svrhu
prihvaćanja profitabilnih ugovora → i različite financijske
institucije mogu biti sudionici krim. aktivnosti: banke,
štedionice, mjenjačnice, brokeri, uvozne, izvozne i ostale
trgovačke kompanije
tzv. poduzetničko-transakcijski model kriminaliteta u
regijama visokog tehnološkog razvitka, a koji se
manifestira kroz djelatnosti legalnih institucija.
ono što otežava pojmovno određenje kriminaliteta
pravnih osoba je posebnost socio-psihološke situacije u
kojoj se odvija kriminalna aktivnost kao racionalna i
profesionalna djelatnost pravne osobe → počinjenje
kaznenih djela u interesu pravne osobe nije samo izraz
volje pojedinaca, nego i rezultat duhovnog ozračja koje
vlada u pravnoj osobi a koje se u njemačkoj literaturi
naziva »grupnim duhom« ili »kriminalnim stavom unutar
pravne osobe«, a u američkoj »kulturom korporacije«
U pravnoj osobi se stvara uvjerenje da je dobro sve što
služi njenim interesima, a što među pripadnicima pravne
osobe vodi do uvjerenja da je kršenje pravnih normi
manje zlo ako služi ostvarivanju zajedničkog interesa
(pogotovo ako je pravna osoba spremna obeštetiti
kažnjenog pojedinca, npr. tako što će platiti novčanu
kaznu za njega)
Takav grupni ili kolektivni duh slabi ili neutralizira otpor
pripadnika pravne osobe prema kršenju pravnih normi,
odnosno povećava njihovu spremnost da prihvate rizike
koje izvan pravne osobe ne bi prihvatili
Prijedlozi zajedničkih europskih rješenja obuhvaćaju
kažnjivost za sudjelovanje u zločinačkoj organizaciji, osim
fizičkih osoba, i pravnih osoba koje svojom djelatnošću
postaju sredstvo ili pokriće zločinačkih organizacija →
mogućnost postojanja dviju vrsta organizacija:
1. organizacije s isključivim ili dominantnim kriminalnim
ciljem (npr. one za prodaju droga) i
2. legalne poslovne organizacije u kojima se na nekim
razinama vrši kriminalna djelatnost → pojavljuju se
poteškoće pri utvrđivanju pojedinačne kaznene
odgovornosti za djela počinjena u njenu korist
povezanost i utjecaj kriminaliteta pravnih osoba na širenje
organiziranog kriminaliteta, posebice transnacionalnog →
Konvencija UN protiv transnacionalnog organiziranog
kriminaliteta: »Svaka država stranka usvojit će nužne mjere, u
skladu s njenim pravnim načelima, za utvrđivanje odgovornosti
pravnih osoba za sudjelovanje u teškim zločinima koji uključuju
organiziranu zločinačku grupu«
međunarodna zajednica predviđa mjere prevencije koje bi
sprječavaju zloporabe pravnih osoba od strane organiziranih
zločinačkih grupa → osnivanje javnih evidencija pravnih i
fizičkih osoba koje se bave osnivanjem, upravljanjem i
financiranjem pravnih osoba; uvođenje mogućnosti zabrane
djelovanja na osnovi sudskog naloga ili na drugi način,
osobama osuđenim za kaznena djela obuhvaćena Konvencijom,
kako kroz određeno razdoblje ne bi mogle raditi na mjestu
rukovoditelja pravnih osoba; osnivanje nacionalnih evidencija
osoba kojima je zabranjeno upravljanje pravnim osobama i dr.
Vijeće Europe usvojilo je 2000. Kaznenopravnu
konvenciju o korupciji → propisuje odgovornost
pravne osobe za kaznena djela aktivnog podmićivanja,
trgovanja utjecajem i pranja novca »koje je u njihovu
korist počinila bilo koja fizička osoba, djelujući zasebno ili
kao dio pravne osobe, koja ima vodeću ulogu unutar te
pravne osobe, i na temelju: prava na zastupanje dotične
pravne osobe ili ovlasti za donošenje odluka u ime dotične
pravne osobe, ili ovlasti za obavljanje nadzora unutar
dotične pravne osobe te njena uključivanja kao suučesnika
ili poticatelja glede gore spomenutih djela.« → pravna je
osoba odgovorna za navedena kaznena djela i u slučaju
»kad je zbog nedostatka nadzora koji je morala obavljati
fizička osoba, došlo do kaznenog djela u korist te pravne
osobe, koje je počinila fizička osoba pod nadležnošću te
pravne osobe.«
Konvencija o kibernetičkom kriminalitetu VE (2001)
→ propisuje odgovornost pravnih osoba i daje se
definicija kriminaliteta pravne osobe → radi se o
kaznenim djelima koja je u korist pravne osobe počinila
neka fizička osoba postupajući bilo samostalno ili kao
dio tijela pravne osobe koji ima rukovodeće mjesto
unutar pravne osobe, na temelju: a) ovlaštenja za
zastupanje pravne osobe; b) ovlaštenja za donošenje
odluka u ime pravne osobe; c) rukovodećih ovlaštenja
unutar pravne osobe → također, kriminalitet pravnih
osoba obuhvaća i slučaj kada zbog nedostatka nadzora
ili kontrole, fizičkoj osobi koja postupa po ovlaštenju i u
korist pravne osobe bude omogućeno počinjenje
kaznenog djela utvrđenog ovom Konvencijom
 SANKCIONIRANJE ORGANIZIRANOG
KRIMINALITETA
Zahtjev za efikasnošću državnih represivnih tijela i
istovremeno, njihovog smještanja u pravne okvire
prihvatljive sa stajališta prava građana, posebno je
aktualan sa stajališta kazneno procesnog prava
Sankcije su vrlo značajne zbog svoje represivno-
preventivne funkcije → odgovor na organizirani
kriminalitet su one sankcije koje što više odgovaraju
prirodi ove grupne kriminalne djelatnosti → bitno da
su usmjerene upravo na profit kao pokretačku snagu
organiziranog kriminaliteta → stjecanje dobiti uz sve
više izražen motiv stjecanja političke moći i utjecaja na
cjelokupne gospodarske, društvene i političke odnose
na nekom prostoru
Najbitnije sankcije su konfiskacija i oduzimanje dobiti
Konfiskacija je uglavnom prihvaćena kao dopunska
sankcija oduzimanja predmeta koji su nastali počinjenjem
djela ili su uporabljeni za njegovo počinjenje → većina je
pravnih sustava konfiskaciju cijele imovine počinitelja
ukinula zbog zlouporaba u totalitarnim režimima dok je
ta sankcija negdje zadržana kod određenih kaznenih djela
npr. u Švicarskoj za djela počinjena od organizacije
mafijaškog tipa
Oduzimanje dobiti ostvarene kaznenim djelom uključuje
dobit u bilo kojem obliku (novac, bankovni računi i dr.)
→ u RH se primjenjuju prema pojedincima pa i kada su
djela počinjena u okviru kriminalne organizacije, a
sankciju konfiskacije počiniteljeve osobne imovine
hrvatski KZ ne predviđa
 Oduzimanje imovinske koristi u RH
Načelo oduzimanja imovinske koristi (Čl. 5.) → Nitko ne
može zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnom
radnjom (radnja kojom su ispunjena obilježja kaznenog djela, a
ne postoji razlog isključenja protupravnosti – čl. 87. st. 2.)
Imovinskom korišću od kaznenog djela smatra se neposredna
imovinska korist od kaznenog djela koja se sastoji od svakog
uvećanja ili sprečavanja umanjenja imovine do kojeg je došlo
počinjenjem kaznenog djela, imovina u koju je promijenjena
ili pretvorena neposredna imovinska korist od kaznenog djela
kao i svaka druga korist koja je dobivena od neposredne
imovinske koristi od kaznenog djela ili imovine u koju je
promijenjena ili pretvorena neposredna imovinska korist od
kaznenog djela bez obzira nalazi li se na području Republike
Hrvatske ili izvan njega (čl. 87. st. 22.)
Oduzeta imovinska korist neće se umanjiti za iznos sredstava
uloženih u kriminalnu djelatnost.
 Oduzimanje imovinske koristi od kaznenog djela za koje je
nadležan Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog
kriminaliteta (čl. 78.)
(2) Ako počinitelj kaznenog djela iz nadležnosti Ureda za
suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta ima ili je
imao imovinu koja je nerazmjerna njegovim zakonitim
prihodima, pretpostavlja se da ta imovina predstavlja
imovinsku korist od kaznenog djela, osim ako počinitelj
učini vjerojatnim da je njezino podrijetlo zakonito.
(3) Ako je imovinska korist od kaznenog djela sjedinjena s
imovinom stečenom na zakonit način, ukupna imovina bit
će predmetom oduzimanja do procijenjene vrijednosti
imovinske koristi. Na isti način i u istom omjeru oduzet će
se i korist koja je dobivena od imovine u koju je zakonita
imovina sjedinjena s imovinskom korišću od kaznenog
djela.
(4) Imovinska korist iz stavka 2. i 3. ovoga članka oduzet
će se od člana obitelji bez obzira po kojem pravnom
temelju se kod njega nalazi i neovisno o tome živi li u
zajedničkom kućanstvu s počiniteljem.
(5) Imovinska korist iz stavka 2. i 3. ovoga članka oduzet
će se i od druge osobe bez obzira po kojem pravnom
temelju je stečena ako ta osoba ne učini vjerojatnim da je
korist stekla u dobroj vjeri i po razumnoj cijeni.
(6) Ako osoba protiv koje je pokrenut kazneni postupak
umre, imovinska korist ostvarena protupravnom
radnjom može se oduzeti od njezinih sljednika u
postupku propisanom posebnim zakonom.
Švicarski Kazneni zakon → oduzima se sva imovina koja
podliježe raspolaganju kriminalne organizacije kojoj pripada
osuđeni član → to omogućuje oduzimanje imovinske koristi bez
konkretnog dokaza iz kojeg djela potjeće, što je važno zbog
preventivnog djelovanja, jer se na vrijeme onemogućuje
prebacivanje tih vrijednosti u legalne tokove → pretpostavlja se
da ta vrijednost ima kriminalno podrijetlo, jer se nalazi pod
vlašću raspolaganja kriminalne organizacije → uvjet je da je
pojedinac kažnjen kao član zločinačke organizacije, pa se
pretpostavlja da sve vrijednosti koje mu pripadaju podliježu
vlasti te organizacije čime se znatno olakšava zahvat u sredstva
kriminalnih organizacija
U talijanskom KZ → mjera obvezne konfiskacije imovine koja
je korištena ili se namjeravala koristiti za izvršenje kaznenog
djela te sva imovina, profit i dohodak nastao izvršenjem
kaznenog djela → poništavaju se i sve policijske dozvole,
trgovinska ili aukcionarska ovlaštenja za trgovanje na veliko, svi
upisi koncesija javnih voda, tenderi za javne radove ili nabavke
mogućnost da se kaznenopravne sankcije primjene na
zločinačke organizacije kao cjelinu ili samo na njezine članove
→ tzv. kolektivne sankcije su u prvom redu primjenjive samo
na pravne osobe, s tim da se taj problem različito tretira → npr.
opća kaznena odgovornost, i to samo za neka djela, predviđa se
u Francuskoj, Finskoj, Grčkoj i Japanu. Njemačka drži pravne
osobe odgovornima za kriminalne djelatnosti njezinih tijela i
visoko rangiranih zaposlenika, ali tu odgovornost smješta u
područje upravnih prijestupa. Nizozemska je usvojila veliki
broj kaznenopravnih sankcija za pravne osobe: od novčanih
kazni, restitucije, posebno važne sankcije gubitka nezakonito
stečene imovine i sudskog raspuštanja pravne osobe koja je
odgovorna za kazneno djelo, ako je to potrebno za
spriječavanje ponovnog kriminalnog ponašanja
Osim ovakvog neujednačenog sustava sankcija, problem je i to
što kriminalne organizacije nisu legalno registrirane niti imaju
zakonite fondove
 ZAKON O UREDU ZA SUZBIJANJE KORUPCIJE I
ORGANIZIRANOG KRIMINALITETA
Ispunjavajući obveze preuzete međunarodnim
konvencijama i uklađujući zakonska rješenja sa
zakonodavstvima europskih zemalja Hrvatska je 2001.
dopunila svoje kazneno zakonodavstvo posebnim
Zakonom o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog
kriminaliteta (kr. USKOK - NN 76/09, 116/10, 145/10,
57/11, 136/12) → posebno državno odvjetništvo za
područje cijele države, ima posebno ustrojstvo,
nadležnost i ovlasti za suzbijanje korupcije i
organiziranog kriminaliteta te djelokrug i nadležnost
sudova kao i postupanje u kaznenim predmetima
vezanim za kaznena djela iz kataloga djela navedenih
istim zakonom
 Nadležnost USKOK-a (čl. 21.)
(1) Ured obavlja poslove državnog odvjetništva u predmetima
kaznenih djela iz starog KZ:
1. zlouporabe u postupku stečaja, nelojalne konkurencije u
vanjskotrgovinskom poslovanju, zlouporabe obavljanja
dužnosti državne vlasti, protuzakonitog posredovanja,
primanja mita, primanja mita u gospodarskom poslovanju,
davanja mita i davanja mita u gospodarskom poslovanju,
2. zlouporabe položaja i ovlasti, ako je ta djela počinila službena
osoba ,
3. protupravnog oduzimanja slobode, otmice, prisile,
trgovanja ljudima i ropstva, protuzakonitog prebacivanja
osoba preko državne granice, razbojništva, iznude, ucjene,
pranja novca i protupravne naplate, ako su ta kaznena
djela počinjena u sastavu grupe ili zločinačke organizacije,
4. zlouporabe opojnih droga ,
5. udruživanja za počinjenje kaznenih djela, uključujući
pri tome sva kaznena djela koja je počinila ta grupa ili
zločinačka organizacija, osim za kaznena djela protiv
Republike Hrvatske i oružanih snaga,
6. počinjenih u vezi s djelovanjem grupe ili zločinačke
organizacije za koja je propisana kazna zatvora u
trajanju duljem od tri godine, a kazneno djelo je počinjeno
na području dviju ili više država ili je značajan dio
njegovog pripremanja ili planiranja izvršen u drugoj državi,
7. za vođenje kaznenog postupka protiv organizatora grupe ili
zločinačke organizacije za počinjenje kaznenih djela
podvođenja, nedozvoljene trgovine zlatom i
izbjegavanja carinskog nadzora,
8. pranja novca, utaje poreza, sprječavanja dokazivanja,
prisile prema pravosudnom dužnosniku, sprječavanja
službene osobe u obavljanju službene dužnosti, napada na
službenu osobu te kazneno djelo otkrivanja identiteta
zaštićenog svjedoka, ako su ova djela počinjena u vezi s
počinjenjem kaznenih djela iz točke 1. - 7. ovoga stavka
(2) Ured obavlja poslove državnog odvjetništva u predmetima
kaznenih djela iz Kaznenog zakona:
1. primanja i davanja mita u postupku stečaja iz članka 251.,
primanja mita u gospodarskom poslovanju iz članka 252.,
davanja mita u gospodarskom poslovanju iz članka 253.,
zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. ako je to djelo
počinila službena osoba označena u članku 87. stavku 3.,
nezakonitog pogodovanja iz članka 292., primanja mita iz
članka 293., davanja mita iz članka 294., trgovanja utjecajem iz
članka 295., davanja mita za trgovanje utjecajem iz članka
296., podmićivanje zastupnika iz članka 339.,
2. zločinačkog udruženja iz članka 328. i počinjenja kaznenog
djela u sastavu zločinačkog udruženja kažnjivo po članku 329.,
osim za kaznena djela protiv Republike Hrvatske i oružanih
snaga,
3. počinjenih u vezi s djelovanjem zločinačkog udruženja, za
koja je propisana kazna zatvora u trajanju duljem od tri
godine, a kazneno djelo je počinjeno na području dviju ili više
država ili je značajan dio njegovog pripremanja ili planiranja
izvršen u drugoj državi,
4. pranja novca iz članka 265., utaje poreza ili carine iz članka
256., sprječavanja dokazivanja iz članka 306. stavak 1. i 2.,
prisile prema pravosudnom dužnosniku iz članka 312., prisile
prema službenoj osobi iz članka 314., napada na službenu
osobu iz članka 315., te kaznenog djela otkrivanja identiteta
ugrožene osobe ili zaštićenog svjedoka iz članka 308., ako su
ova djela počinjena u vezi s počinjenjem kaznenih djela iz
točke 1. – 3. ovog stavka.
POSEBNE DOKAZNE RADNJE PREMA ZKP (čl. 332.)
privremeno ograničavaju ustavna prava građana
1) nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora i drugih
komunikacija na daljinu,
2) presretanje, prikupljanje i snimanje računalnih podataka,
3) ulazak u prostorije radi provođenja nadzora i tehničko
snimanje prostorija,
4) tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta,
5) uporabu prikrivenih istražitelja i pouzdanika,
6)simuliranu prodaju i otkup predmeta te simulirano davanje
potkupnine i simulirano primanje potkupnine,
7)pružanje simuliranih poslovnih usluga ili sklapanje
simuliranih pravnih poslova,
8) nadzirani prijevoz i isporuku predmeta kaznenog djela.
 Posebna procesna pravila prema Zakonu o USKOK-u
Članak 23. → sva tijela državne vlasti i sve pravne
osobe koje u svojem djelokrugu ili u obavljanju svoje
djelatnosti saznaju za okolnosti i podatke koji upućuju na
neko kazneno djelo iz članka 21. ovoga Zakona, posebice
za one koje kroz način planiranja i pripremanja
kaznenog djela, način počinjenja, postupanje s
ostvarenim financijskim sredstvima, sudjelovanje u
poslovnom prometu, konspirativno ponašanje
počinitelja, povezanost s inozemstvom, korupciju ili
pokušaje korupcije i druga slična ponašanja (naznake
organiziranog kriminaliteta) ukazuju na djelovanje
udruženja od najmanje tri osobe koje su se udružile radi
činjenja kaznenih djela, dužne su o tim okolnostima
podnijeti kaznenu prijavu ili obavijestiti Ured
Članak 25. → ako postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno
djelo iz članka 21. ovoga Zakona i naznake organiziranog
kriminaliteta, Ured i policija poduzet će sve što je potrebno da bi
se prodrlo u središte zločinačke organizacije, razotkrili
njezini članovi i organizatori te prikupili svi podaci i dokazi
potrebni za kazneni postupak
 Članak 26. → ako izvidi policije ili državnog odvjetništva pokažu da postoje
naznake organiziranog kriminaliteta kod kaznenih djela prijevare,
uključujući gospodarsku prijevaru i prijevaru osiguranja, kaznenih djela
kojima se povređuju prava intelektualnog vlasništva, kaznenih djela pranja
novca, zlouporabe u postupku stečaja, utaje poreza ili drugih davanja,
zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju, nedozvoljene trgovine,
izbjegavanja carinskog nadzora i drugih kaznenih djela koja su počinjena s
ciljem pribavljanja veće imovinske koristi, Ured će od nadležnih upravnih
organizacija Ministarstva financija (Porezne uprave, Financijske policije,
Carinske uprave, Financijskog inspektorata, Ureda za sprječavanje pranja
novca) zatražiti kontrolu poslovanja pravne i fizičke osobe i privremeno
oduzimanje novca, vrijednosnih papira, predmeta i dokumentacije koji
mogu poslužiti kao dokaz, te zatražiti obavijesti o prikupljenim, obrađenim
i pohranjenim podacima u vezi s neobičnim i sumnjivim novčanim
transakcijama
Članak 27. → (1) Ako postoji sumnja na pranje novca,
Ured za sprječavanje pranja novca će:
1. obavijestiti Ured o sredstvu, prihodu ili imovini za
koju je na bilo koji način saznao, ako je vjerojatno da
je stečena počinjenjem kaznenih djela navedenih u
članku 21. ovoga Zakona,
2. od obveznika provedbe mjera sprječavanja pranja
novca zatražiti sve podatke o transakcijama i
strankama kojima obveznici raspolažu i u roku od tri
dana dostaviti te podatke Uredu.
(2) Na zahtjev Ureda, Ured za sprječavanje pranja novca
dužan je dati sve raspoložive podatke o transakcijama
osumnjičenika za koje postoji sumnja da se radi o
pranju novca, kao i izvršiti potrebne provjere s ciljem
utvrđivanja postojanja takvih transakcija
donošenje rješenja o ispitivanju kao svjedoka osobe koja
je postala pripadnik zločinačke organizacije → krunski
svjedok (čl. 36.)
1. protiv koje je podnesena kaznena prijava ili se vodi
kazneni postupak za kazneno djelo iz članka 21. ovoga
Zakona počinjeno u okvirima zločinačke organizacije i
ako postoje okolnosti na temelju kojih se prema
kaznenom zakonu pripadnik zločinačke organizacije
može osloboditi kazne ili olakotne okolnosti na temelju
kojih se kazna može ublažiti,
2. ako je iskaz te osobe razmjeran težini počinjenoga
kaznenog djela i važnosti iskaza te osobe za otkrivanje i
dokazivanje kaznenih djela počinjenih u okvirima
zločinačke organizacije ili njihovih počinitelja, odnosno
za otkrivanje i sprječavanje kaznenih djela zločinačke
organizacije.
Čl. 37. Na obrazloženi prijedlog Ravnatelja Glavni državni
odvjetnik može sudu podnijeti zahtjev za donošenje
rješenja o ispitivanju kao svjedoka osobe koja je kao
pripadnik zločinačke organizacije, odnosno zločinačkog
udruženja pravomoćno osuđena, zajedno sa zahtjevom za
obnovu kaznenog postupka radi preinake te pravomoćne
presude glede odluke o kazni (prema čl. 43. stavak 5.
preinačava se osuda na kaznu koja će od ranije izrečene
kazne biti manja najmanje za jednu trećinu, a najviše za
dvije trećine te kazne), ako je njezin iskaz važan za
otkrivanje i dokazivanje kaznenih djela počinjenih u
okvirima zločinačke organizacije odnosno zločinačkog
udruženja ili počinitelja tih kaznenih djela, ili za
otkrivanje i sprječavanje činjenja kaznenih djela od strane
pripadnika zločinačke organizacije odnosno zločinačkog
udruženja.
Članak 49. → čim sazna za vjerojatnost da određena
osoba na svojim bankovnim računima prima, drži ili na
drugi način posluje sa prihodima ostvarenima kaznenim
djelima iz članka 21. ovoga Zakona, a ti su prihodi važni
za izvide i istragu tih kaznenih djela ili podliježu
prisilnom oduzimanju prema odredbama Kaznenog
zakona, Zakona o kaznenom postupku, Zakona o
postupku oduzimanja imovinske koristi i Zakona o
odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, Ured će
zahtjevom zatražiti od banke dostavljanje podataka o tim
računima → sudac istrage može rješenjem obvezati banku
da Uredu dostavi podatke o stanju računa osobe, prati
platni promet na računima određene osobe, te da za
vrijeme određeno nalogom o praćenju platnog prometa
redovito izvješćuje Ured o transakcijama na računu koji
se prati
 ZAKON O ZAŠTITI SVJEDOKA
Uređuje uvjete i postupke za pružanje zaštite i pomoći
ugroženim i njima bliskim osobama, koje su izložene
ozbiljnijoj opasnosti po život, zdravlje, tjelesnu nepovredivost,
slobodu ili imovinu većeg opsega zbog iskazivanja u kaznenim
postupcima za kaznena djela → ovaj se Zakon primjenjuje ako
bi dokazivanje kaznenog djela bilo povezano s
nerazmjernim teškoćama ili se ne bi moglo provesti na
drugi način bez iskaza ugrožene osobe kao svjedoka koji
uslijed moguće ugroženosti neće slobodno iskazivati u
kaznenom postupku za kaznena djela:
1. protiv Republike Hrvatske,
2. vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom,
3. organiziranog kriminaliteta,
4. za koja se prema zakonu može izreći kazna zatvora od 5
godina ili teža kazna.
Za uključenje u Program zaštite potreban je pristanak
ugrožene osobe → ugrožena osoba je svjedok ili druga
osoba čije je uključenje u Program zaštite opravdano zbog
vjerojatnosti ugrožavanja života, zdravlja, tjelesne
nepovredivosti, slobode ili imovine većeg opsega, poradi
važnosti njihovih saznanja za kazneni postupak
Bliska osoba je član zajedničkog kućanstva ugrožene
osobe, kao i druga osoba koju ona označi i zahtijeva
njezino uključivanje u Program zaštite
Jedinica za zaštitu je posebna organizacijska cjelina u
sastavu Ravnateljstva policije Ministarstva unutarnjih
poslova zadužena za provođenje Programa zaštite
Program zaštite su mjere i radnje koje provodi i
organizira Jedinica za zaštitu i nadležno tijelo za zatvorski
sustav ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa na
temelju ovoga Zakona, radi zaštite uključenih osoba
Vrste mjera zaštite → mjere zaštite ugroženih osoba
su:
1. tjelesna i tehnička zaštita,
2. premještanje,
3. mjere prikrivanja identiteta i vlasništva,
4. promjena identiteta
O vrsti mjera iz stavka 1. točke 1., 2., 3. ovoga članka
odluku o primjeni donosi Jedinica za zaštitu, a o mjeri iz
stavka 1. točke 4. ovoga članka odluku o primjeni donosi
Povjerenstvo → u postupku pružanja zaštite ugroženim
osobama moguće je primijeniti jednu ili više mjera
Tjelesna i tehnička zaštita → neposredno pružanje
zaštite u cilju sprječavanja ugrožavanja života, zdravlja,
tjelesne nepovredivosti, slobode ili imovine ugrožene
osobe
Premještanje ugrožene osobe → privremeno ili
trajno preseljenje s mjesta prebivališta ili boravišta
ugrožene osobe na drugu lokaciju koju odredi Jedinica
za zaštitu → premještanje je moguće na teritoriju
Republike Hrvatske ili izvan teritorije Republike
Hrvatske sukladno međunarodnim ugovorima
Mjera prikrivanja identiteta → obuhvaća izradu i
uporabu osobnih isprava u kojima su privremeno
promijenjeni osobni podaci, kao i izradu i uporabu
isprava o vlasništvu ugrožene osobe → mjere
prikrivanja identiteta i vlasništva nemaju za posljedicu
stvarnu izmjenu osobnih podataka i podataka o
vlasništvu u od­govarajućim evidencijama
Promjena identiteta → je izmjena dijela ili svih osobnih
podataka osobe uključene u Program → ako se sigurnost
ugrožene osobe ne može osigurati provedbom mjera
iznimno se uz odobrenje Povjerenstva može primijeniti
mjera promjene identiteta
Svi kontakti uključene osobe koji se odnose na njegova
statusna i druga prava i obveze obavljaju se posredstvom
Jedinice za zaštitu.
Promjena identiteta može se odnositi na sve osobne
podatke ugrožene osobe → osobni podaci uneseni u nove
isprave o identitetu ne smiju biti istovjetni podacima
druge osobe → istekom ove mjere uključena osoba će se
izjasniti o pitanju zadržavanja novog identiteta →
uključena osoba ne može dobiti svoj izvorni identitet ako
je promjena identiteta značajno utjecala na status druge
osobe (zaključenje braka, očinstvo ili materinstvo i dr.).
Pružanje pomoći osobi uključenoj u program →
Jedinica za zaštitu će uključenoj osobi osigurati potrebnu
psihološku, socijalnu i pravnu pomoć te će ekonomskom
i socijalnom potporom pomagati toj osobi do trenutka
njezinog osamostaljenja → ekonomska i socijalna
potpora koja se daje ugroženoj osobi ne smije biti veća od
iznosa koji je dovoljan da se pokriju životni troškovi i
uključenje u novu životnu okolinu
Program zaštite uključene osobe prestaje:
1. istekom Ugovora,
2. smrću uključene osobe,
3. ako se uključena osoba, njezin skrbnik ili njezin
zakonski zastupnik odrekne zaštite,
4. ako Povjerenstvo donese odluku o prekidu Programa
zaštite