Modeli demokracije i

demokracija unutar
konteksta RH
Demokracija
 Demokracija  grč. demos = narod i kratos =
vladavina (ponekad prevedeno i kao moć
 Demokracija  vladavina naroda, političko
uređenje u kojem jedan narod upravlja sam sobom,
tj., njime ne upravlja pojedinac ili određena grupa
ljudi
Modeli demokracije
 David Held  klasične (atenska i direktna demokracija) i
suvremene (elitistička i pluralistička demokracija)
 Jürgen Habermas  liberalni, republikanski i deliberativni
 Iris M. Young  agregativni i deliberativni
 Razlikovanje modela demokracije prema:

1. način i procedura kojom se odluke donose (agregativna i

deliberativna demokracija)
2. interesi kojima se građani vode u donošenju odluka, kao i sam
doseg njihovih ovlasti (liberalizam i republikanizam)
3. oblik (razina) sudjelovanja građana u procesima donošenja
odluka
Teorije demokracije prema načinu i
proceduri kojom se odluke donose
 Pravični proceduralizam  političke odluke
trebaju se donositi valjanom pravičnom
procedurom, što znači da svi građani trebaju imati
jednaka politička prava
 Različiti se prijedlozi (ili kandidati) stavljaju na
glasovanje, i prihvaća se onaj kojeg podrži najveći
broj građana
Teorije demokracije prema načinu i
proceduri kojom se odluke donose
 Deliberativna teorija demokracije  prihvaća
načelo pravičnosti, ali ističe kako pravično
donesene odluke (donesene ispravnom
procedurom) mogu biti nepravične (kršiti nečija
prava ili neopravdano ugrožavati interese)
 Pravičnost procedure nije dovoljna za legitimnost
političkih odluka
Teorije demokracije prema interesima kojima će se
građani
voditi u donošenju odluka
 Liberalni model  naglasak stavlja na negativne
slobode; pojedinac je istinski slobodan tek kad se
drugi ne upliću u njegovu privatnu sferu
 Potrebno je nametnuti što veća ograničenja
demokratski izabranoj vlasti kako se ona ne bi
mogla uplitati u privatne stvari pojedinaca
Teorije demokracije prema interesima kojima će se
građani
voditi u donošenju odluka
 Republikanski model  veću važnost pridaje
pozitivnim slobodama; pojedinac je istinski
slobodan tek kad živi pod (i prema) zakonima koje
si je sam zadao
 Veće pozitivne slobode upućuju i na veće ovlasti
demokratski izabrane vlasti, dok se privatna sfera
pojedinca značajno smanjuje
Teorije demokracije prema obliku sudjelovanja
građana u procesima donošenja odluka
 Schumpeterov model  političke odluke često su
od iznimne važnosti za pojedince i zajednicu;
odluke vezane za ulazak u Europsku uniju,
energetsku i industrijsku politiku, odnose s drugim
državama i druga slična pitanja mogu trajno
obilježiti naše živote i utjecati na mogućnosti
ostvarenja naših interesa
Teorije demokracije prema obliku sudjelovanja
građana u procesima donošenja odluka
 Participativni model  najčešće pretpostavlja
postojanje predstavničke demokracije, ali ne slaže
se sa Schumpeterom u ideji da je ovo dovoljno za
ispravno funkcioniranje demokracije
 Građani bi trebali imati i druge načine da utječu na
procese donošenja odluka; treba im se omogućiti
da sudjeluju (participiraju) u donošenju odluka
Klasična vs suvremena demokracija
 Klasična:

1. Neposredna (izravna)
2. Ograničena (ekskluzivistička)
3. Primat zajednice u odnosu na pojedinca; nema ograničenja
većinskoj volji
 Suvremena:

1. Posredna (predstavnička)
2. Inkluzivna
3. Postoji ograničenje većinskoj volji – liberalna demokracija
Liberalizam i demokracija
 Liberalizam (ograničenje moći, promoviranje i
zaštita prava i sloboda pojedinaca) + demokracija
(korištenje moći, sustav u kojem narod –
neposredno ili posredno – odlučuje o svim važnim
političkim pitanjima)  20. st.
 Liberalna demokracija – liberties=slobode
Liberalizam i demokracija
 Postoje odeđene slobode i prava koje većina ne
smije dovoditi u pitanje
 Ustav, zakoni  ova prava i slobode predstavljaju
granicu do koje se volja većine može provoditi na
štetu manjine
 Život, sloboda, vlasništvo
 Opasnost da se većinska demokracija pretvori u
tiraniju većine
Predstavnička demokracija
 Demokracija i predstavništvo povezuju se u obliku
predstavničke demokracije kao tipa političkog
poretka u kojem političke odluke narodne donosi
izravno nego njegovi predstavnicikoje bira na
slobodnim izborima
 Pitanje odnosa onih koji predstavljaju i onih koji
su predstavljeni
Tri modela političkog predstavništva
 1) povjerenički model – političke elite, Edmund Burke –
„Razmišljanja o Francuskoj revoluciji”
a) predstavnici su posebna kategorija ljudi koja zna više od
ostalih i sposobna je na najbolji način djelovati u interesu
ostalih zbog svog znanja i sposobnosti
b) predstavnici se ne mogu i ne smiju vezivati za mišljenje onih
koje predstavljaju niti im se smiju davati nikakve upute koje
bi trebali slijediti
c) predstavnici su “staratelji” koji se brinu o dobrobiti naroda, a
u svom djelovanju su ograničeni jedino povremenim izborima
Tri modela političkog predstavništva
 2)delegatski model – narod, Jean Jacques Rousseau –
„Društveni ugovor”, „Nacrt ustava za Korziku”
a) predstavnici ne mogu sami ništa konačno odlučivati, jer
su obvezani jasnim uputama onih koje predstavljaju
b) b) volja predstavljenih mora dominirati političkom
procesom, a predstavnici su zapravo tek delegati
predstavljenih i njihovo ponašanje je određenom voljom
predstavljenih
c) c) predstavnici se moraju obvezati da će točno slijediti
dobivene upute i da će polagati račune o svom djelovanju
Tri modela političkog predstavništva
 3) predstavnički model – ravnoteža, John Stuart Mill –
„Razmatranja o predstavničkoj vladavini”
a) potrebno je izbjeći obje krajnje koncepcije –
povjereničku i delegatsku – o ulozi predstavnika
b) b) predstavnici imaju pravo samostalno odlučivati, no
građani imaju puno veću ulogu u određivanju ponašanja
njihova predstavnika nego u povjereničkom modelu
c) c) točna ravnoteža tih dvaju elemenata ne može se
odrediti teorijski, već se uspostavlja u praksi, ovisno o
kontekstu i pitanjima koja su na dnevnom redu
Realistički model demokracije
 Izravna demokracija  predstavnička demokracija 
elitistička demokracija
 Uloga građana?
 Realistički model demokracije:

1) većina građana nije sposobna donositi racionalne političke

odluke
2) 2) političku participaciju građana treba ograničiti na
sudjelovanje na izborima
3) 3) o svim važnim političkim pitanjima treba odlučivati
politička elita
Paradoks
 Nikad veći broj država nije bio demokratski, a
istodobno su razine nepovjerenja građana u
politiku, političare i političke institucije izrazito
visoke
 kriza suvremenih demokracija? pokazatelji?

1. sve niže razine izlaska građana na izbore

2. erozija drugih oblika građanske participacije
3. izrazita erozija političkog povjerenja građana
Uzroci?
 1) političari – karakter/ ponašanje? korumpirani?nesposobni?
 3) masovni mediji – način prezentiranja politike?

beskompromisni prezentizam vremena medijske proizvodnje i dugo

vrijeme političkoga procesa uzajamno se ne podnose dobro,
mediokracija
 2) građani – dominantne vrijednosti?

jačanje individualizma, erozija (opadanje) socijalnoga kapitala,

socijalne kohezije i solidarnosti
 4) izmijenjene socijalne, ekonomske i političke okolnosti –
slabljenje moći nacionalne države?
globalizacijaslabljenje moći nacionalne države
Colin Crouch
 Postdemokracija
 Obilježja

1) dominacija poslovnih interesa

interesi moćnih manjina postali su važniji od interesa
velikog dijela stanovništva
2) 2) političke rasprave su strogo kontrolirani medijski
spektakl
kontrola političkoga dnevnog reda + personalizacija politike
3) 3) apatija, frustracija i alijenacija građana
Budućnost demokracije?
 “Popravljanje demokracije” – alternativni modeli
demokracije
 Populizam
 Regresija u neki nedemokratski oblik
Alternativni modeli demokracije
 1) izravna demokracija
 2) participativna demokracija
 3) deliberativnademokracija
 4) asocijativna demokracija
Načini političkog sudjelovanja
 1) tradicionalno političko sudjelovanje –
glasovanje, stranačko djelovanje, kontakti s
političarima
 2) direktno političko sudjelovanje
 3) građansko sudjelovanje – civilno društvo
 4) protestno sudjelovanje – demonstracije, peticije,
štrajkovi, građanski neposluh
RH
 Osnovna demokratska načela koja su uključena u
Ustav RH:
1. Načelo vladavine naroda
2. Načelo ravnopravnosti i jednakosti pred
zakonom
3. Vladavina prava i demokratski višestranački
sustav
4. Načelo diobe vlasti
Temeljna ljudska prava i slobode
 Temeljna ljudska prava i slobode uređena su međunarodnim
dokumentima – Opća deklaracija o ljudskim pravima
 Ustav RH štiti:

1. osobna i politička prava: pravo na život, zaštita osobnog i

obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, sloboda birati i
biti biran, sloboda mišljenja i izražavanja, sloboda savjesti i
vjeroispovijedi, pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed,
sloboda udruživanja i slično
2. gospodarska, socijalna i kulturna prava: pravo na vlasništvo,
rad, zdravstvenu zaštitu, štrajk, obrazovanje, obitelj, zdrav
život i slično
Osnovna demokratska načela
 Iz Ustava RH:
 Načelo vladavine naroda

U RH vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i

ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih
predstavnika i neposrednim odlučivanjem. (čl.1)
 Načelo ravnopravnosti, jednakosti pred zakonom i demokratskog
višestranačkog sustava
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova,
mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost
vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i
demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka
Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava." (čl. 3)
Osnovna demokratska načela
Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno
o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili
drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu,
imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili
drugim osobinama.Svi su pred zakonom jednaki.(čl.14)
U RH jamči se ravnopravnost pripadnicima svih
nacionalnih manjina.Pripadnicima svih nacionalnih manjina
jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti,
slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna
autonomija. (čl. 15)
Osnovna demokratska načela
 Načelo diobe vlasti
U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na
zakonodavnu, izvršnu i sudbenu a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom
na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.Načelo diobe vlasti uključuje
oblike međusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane
Ustavom i zakonom. (čl. 4)
 Temeljna ljudska prava i slobode

Osobna i politička prava: pravo na život, zaštita osobnog i obiteljskog života,

dostojanstva, ugleda i časti, sloboda birati i biti biran, sloboda mišljenja i
izražavanja, sloboda savjesti i vjeroispovijedi, pravo na javno okupljanje i
mirni prosvjed, sloboda udruživanja i slično
gospodarska, socijalna i kulturna prava: pravo na vlasništvo, rad, zdravstvenu
zaštitu, štrajk, obrazovanje, obitelj, zdrav život i slično