Hrvatski proces

tranzicije iz jednog
političkog sustava u
drugi
Tranzicija
 Tranzicija  društvena preobrazba bivših komunističkih zemalja,
glavne sastavnice koje su razvoj pluralističke demokracije i tržišne
ekonomije

1. Tranzicija iz centralnoplanskoga socijalističkoga gospodarstva na

tržišno
2. Transformiranje totalitarističke nedemokracije u demokraciju
3. Stavljanje socijalističkih poduzeća na ravnopravni teren s novim
tržišnim konkurentima
4. Pokušaj da se uz pomoć znanja i modernizacije premosti vjekovni
civilizacijski jaz između razvijenih i nerazvijenih zemalja u
relativnom kratkom vremenskom roku
Procesi tranzicije
 Pad Berlinskog zida 1989. godine –
postkomunističko razdoblje
 Započinje proces tranzicije iz komunističkih u
demokratska uređenja
 Politička razina  prijelaz iz jednostranačkog,
nedemokratskog u višestranački, demokratski sustav
 Gospodarstvo  prijelaz iz planske, centralizirane
državno–vlasničke ekonomije u tržišnu,
pluralističko–vlasničku ekonomiju
Procesi tranzicije
 Prve godine tranzicije (1990.-1993.)  obilježene
izrazitom gospodarskom nestabilnošću – visoka
inflacija i recesija
 Nakon 1996.  stabilizaciija
 2000–te  blag gospodarski rast
 Globalna financijska kriza 2008.-2009. i kriza u
Eurozoni 2011.-2013.  gospodarstvo ponovo
destabilizirano, smanjuju se stope rasta i povećava
nezaposlenost
Procesi tranzicije
 Diferencijacija između tankog sloja iznimno
bogatih i sve šireg sloja siromašnih, uz istodobnu
dekonstrukciju srednjeg sloja
 Zašto u većini zemalja tranzicija nije donijela u
gospodarstvu rezultate koje je javnost očekivala?
Uzroci neuspjeha tranzicije
1. Naslijeđena struktura gospodarstva, odnosno prisutnost
političkog utjecaja na gospodarstvo
2. Institucionalno nasljeđe komunizma (golema i neučinkovita
administracija, birokratizirani pristup, prenormiranost i
korupcija)
3. Loše provedena privatizacija
4. Nedostatna pomoć Zapada, odnosno šablonizirani pristup
međunarodnih organizacija
5. Nerazvojne namjene stranih investicija u zemlje tranzicije
6. „Subjektivni” čimbenik – ukorijenjenost kulturnog
(vrijednosnog) nasljeđa komunizma
Politički kapitalizam
Prevladava državno (»društveno«) vlasništvo
Veliki dio BDP se redistribuira u državi
Fragmentirano tržište (tržište roba i usluga) i politički
lažirano tržište (monopoli)
Država štiti (neka) poduzeća od konkurencije i često im
pokriva gubitke te osigurava sigurnost radnog mjesta u
njima
Gospodarske aktivnosti vode politički menadžeri, a ne
profesionalni menadžeri. U političke menadžere spadaju i
političke funkcije u poduzeću i lokalnoj samoupravi, a
menadžment je direktno povezan s političkom hijerarhijom
Poduzeće nije profitna ustanova, nego neka vrsta zajednice
ili udruge, sa sigurnim radnim mjestom
Natječaji su često lažirani, kandidati se biraju više na temelju
neformalnih veza negoli na osnovi pokazanih sposobnosti.
Na razne društvene funkcije kandidati se biraju uglavnom na
temelju lojalnosti vladajućoj eliti, a ne pokazanih
sposobnosti
Političke funkcije i poslovi u javnom sektoru su bolje
plaćeni nego u privatnom
Znanost se ne shvaća kao gospodarski razvojni resurs,
marginalizacija znanosti te posljedični odlazak znanstvenika
u inozemstvo
Poduzetnički kapitalizam
Prevladava privatno vlasništvo
Proporcionalno manji dio BDP–a se redistribuira državnim
kanalima
Integrirano (svima dostupno) tržište i konkurentno (mada ne
uvijek u potpunosti) tržište
Država stvara i nadzire sustav pravila na tržištu koji sve
aktere tržišta tretira jednako i pravično
Gospodarske aktivnosti vode profesionalni menadžeri,
opunomoćenici dioničara i individualni poduzetnici. Oni su
autonomni u odnosu na državnu upravu
Gospodarstvo zahtijeva fleksibilnost, i radnog mjesta i
obrazovanja
Pri zapošljavanju provodi se kompeticija prema sposobnosti.
Natjecanje je princip u ekonomskoj i svim dugim
djelatnostima, a izbor na razne društvene položaje provodi se
na temelju demokratske institucije natječaja
Poslovi u privatnom sektoru su (prema spremi i sposobnosti)
plaćeni bolje nego u državnoj službi
U gospodarstvu je ključna uloga znanosti, bez koje nema
novih tehnologija i inovativnih proizvoda. Znanost je
razvojni resurs
Čimbenici koji pogoduju
političkom kapitalizmu
1. Inercija
2. Naslijeđeni položaji i vještine vladanja iz
socijalizma
3. Neotradicionalizam
4. Političko kameleonstvo
5. Politička klasa kao stabilizator prostora potrebna
svjetskim moćnicima
Proces demokratske tranzicije u
Hrvatskoj
 Dva temeljna ishodišta:
1. „Stare” nacionalne države („čista” demokratska
tranzicija) vs. nove nacionalne države
(demokratska tranzicija  „secesija” i uspostava
nove države)
 Nove nacionalne države  istodobna
transformacija političkog i privrednog sustava, te
teritorijalno ustrojavanje i/ili obrana nove političke
zajednice
Proces demokratske tranzicije u
Hrvatskoj
2. Rat u Hrvatskoj  bitna odrednica tranzicijskog
i državotvornog procesa
 Tri bitne strategije djelovanja u Hrvatskoj
(tranzicijska, državotvorna i ratna)  demokratska
tranzicija je omogućila oblikovanje i ostvarenje
državotvornog projekta, a to je izazvalo rat
Proces demokratske tranzicije u
Hrvatskoj
U procesu demokratske preobrazbe u Hrvatskoj
razlikuju se dvije faze:
1. Ograničena liberalizacija političkog života dok je
Hrvatska još bila dio bivše jugoslavenske
federacije (kulturna i antibirokratska revolucija)
2. Demokratizacija tijekom procesa državnog
osamostaljenja i nakon njega
Proces demokratske tranzicije u
Hrvatskoj
i. Razdoblje „unutarnjeg osamostaljivanja”
Hrvatske unutar bivše jugoslavenske federacije
 samostalna politika republičkog vodstva
ii. Tri istodobna politička procesa  rat, borba za
međunarodno priznanje države i daljnja
unutarnja transformacija političkog i privrednog
sustava
Proces demokratske tranzicije u
Hrvatskoj
 Demokratska tranzicija u Hrvatskoj u svojoj prvoj
podfazi modelski je bila najbliža transformaciji u
Huntingtonovu smislu
1. Odnos reformatora i dogmata unutar bloka na
vlasti
2. „Domino-efekt” političkih događaja u
srednjoeuropskim zemljama s kojima se ona
kulturno i povijesno poistovjećivala
Dvije faze upravljane tvorbe političkih
institucija
1. Prva faza (od siječnja do svibnja 1990.)  utjecaj
stare političke elite, nizom amandmana na važeći
Ustav SR Hrvatske iz 1974. stvorene pravne
pretpostavke za provedbu kompetitivnih
parlamentarnih izbora
2. Druga faza (od smjene vlasti u svibnju 1990. do
usvajanja novog ustava u prosincu 1991.)  utjecaj
nove političke elite, tj. Hrvatska demokratska
zajednica (HDZ) kao nova vladajuća stranka