UNIVERZITET U TUZLI

Rudarsko-geološko-građevinski fakultet
Univerzitetska 2, 75000 Tuzla, Bosna i Hercegovina
+387 35 320 580, www.untz.ba

PROCESI
TROŠENJA

I.SIJERČIĆ
 Procesi trošenja
(engl. weathering processes)
procesi
hemijske izmjene i
fizičke defragmentacije
stijena na površini Zemlje

Primarni mehanizmi erozije

Fizički procesi - dezintegracija (eng.
disintegration) i progresivno usitnjavanje
fragmenata stijena,
 bez promjene mineraloškog sastava

Hemijski procesi - hemijska razgradnja (eng.

decomposition) najvećeg dijela ili svih
primarnih minerala u stijeni
 alterisane stijene (lat. alter-drugi) sastavljene
od novih mineralnih vrsta (minerala glina)

Biološki procesi - biofizički i biohemijski

 Značaj
 smanjuju čvrstoću
 povećavaju vodopropusnost
 razvoj procesa erozije
 prvi korak u obrazovanju tla
 oslobađanje željeza, kalcija i silicija
 akumulacija i vezivanje Fe, Ca i Si
 stijene veoma tvrde i otporne na eroziju
 krajnji proizvodi hemijskog trošenja površine
kontinenata  hemijski sedimenti na
morskom dnu i slane vode okeana
 Zona trošenja
 plitki površinski dio terena
 fizički, hemijski i biološki procesi
 razlike u inženjerskim osobinama stijena
 određuje uslove izgradnje i eksploatacije
objekata
 teren izgrađen od alterisanih stijena
često nepovoljan za temeljenje i
izgradnju objekata
 smanjena vrijednost alterisanih stijena
kao građevinskih materijala
GEOLOŠKA SREDINA I
PROCESI TROŠENJA
 Magmatske stijene

 95% prvih 16 km litosfere (Clarke & Washington)

 nemaju određen nivo u kojem nastaju
 najviše zastupljeni: olivini, pirokseni, amfiboli,
liskuni, feldspati i kvarc
 sporo hlađenje (intruzivne) kristalizacija svih
mineralnih zrna približno iste veličine
 zrnasta ili granularna struktura
 brzo ili naglo hlađenje (površinski i hipabisalni
uslovi)
 staklaste ili sitnozrnaste strukture
 Sedimentne stijene
 oko 5% Zemljine kore (Clarke & Washington)
 3/4 kontinentalnih područja i većinu okeanskog dna
 klastične, hemijske i organogene
 klastične 80-95%
 organogene karbonatnog i silicijskog sastava

Strukturni sastojci
sedimentih stijena
 Metamorfne stijene
 metamorfoza strukture, teksture i min. sastava
 masivna tekstura
 mermer, kvarcit, hornfels (kornit) ...
 planarne teksture: škriljavost, folijacija, klivaž
 škriljavost, folijacija (lat. folia - list) - diferencijalni
pritisak/stres skraćuje stijenu duž jedne ose
 niže temperature, viši pritisak  škriljavost
 više temperature, manji pritisak  folijacija
 klivaž - uslovi smičućeg stresa  klizanje
paralelnih ravnina  orijentacija minerala
 škriljac (zeleni, argilošist, mikašist), filit, gnajs ...
Razvoj folijacije u stijenama
kompresijom i smicanjem

a. zbijanje sastojaka stijene,

b. orijentisanje sastojaka stijene,
c. rastvori se kreću u pravcu manjeg
otpora i iznose velike količine
materijala iz stijena,
d. izduženi kristali rastu u pravcu
manjeg otpora,
e. zbijanje rastopljenog materijala u
prazninama koje su formirane pri
visokim temperaturama
metamorfizma,
f. smicanje, npr duž rasjeda: kada
smičuće deformacije postaju veće,
folijacija postaje jača i bliža
ravninama rasjeda
(Steven Dutch, University of
Wisconsin, 1998)
Karakteristike stijena i stijenskih
masa
 Unutrašnje osobine stijena glavni faktori koji
određuju njihov lom i karakteristike deformacija
 Intaktne stijene - izotropne i kontinualne sredine
 Na brzinu i intenzitet napredovanja procesa
trošenja najviše utiču:
1. minerali sastav
2. stepen cementacije
3. veličina i tvrdoća fragmenata stijena i
4. vodopropusnost
 1 - Mineralni sastav
 tvrdi minerali izgrađuju tvrđe i otpornije
stijene
 magmatske stijene  silikatni mineral (olivini,
pirokseni, amfiboli, liskuni, feldspati i kvarc)
 organogene sedimentne stijene 
karbonatnog i silicijskog sastava
 silifikovani krečnjaci otporniji nego karbonatni

Pirit nije hemijski

postojan, pri
 hemijske osobine - važne kod trošenju daje
sumpornu kiselinu
hemijskog trošenja koja lako nagriza
kalcit, feldspat i
 količina minerala – otpornost trošenju neke druge minerale
granita sa 5 i 15% liskuna više se razlikuje
nego granita i sijenita
 boja stijene - upijanje toplote, termalna ekspanzija
 neravnomjerno zagrijavanje polihromih stijena različita
kontrakcija i ekspanzija tamnih i svijetlih minerala
 2 - Stepen cementacije
Važna količina, manje vrsta cementa i/ili matriksa
Utiče na čvrstoću, elasticitet, gustoću i poroznost
 Količina cementa
 mala količina - i kad je dobro
ne može da ostvari čvrstu vezu
 optimum veziva - najbolji
 Vrsta cementa i/ili
 suvišak veziva - slabija matriksa
čvrstoća (zrna/odlomci "lebde"  silicijsko ili kvarcno
u masi veziva)  karbonatno,
 gvožđevito,
 laporovito i glinovito,
 zatim bitumensko,
 organsko-muljevito
3 - Veličina i tvrdoća fragmenata stijena
Deskriptivni parametri raspona veličine zrna koji se
koriste za opis tla trebaju biti primijenjeni na sve tipove
stijena
Opis veličine zrna
Naziv Veličina čestica Ekvivalent tla
Veoma krupnozrna preko 60 mm Blokovi i obluci
Krupnozrna 2-60 mm Š ljunak
Srednjezrna 0,006-2 mm Pijesak
Sitnozrna 0,002-0,06 mm Silt
Veoma sitnozrna manje od 0,002 mm Glina

Brzina hemijskog trošenja zavisi i od površine

mineralnih zrna na koju djeluju rastvori
 relativno sporo u pijescima
 brzo u muljevima
 Tvrdoća - najviše zavisi od tvrdoće minerala i jačine veze
 relativna tvrdoća minerala - Moshova skala
 tvrdoća stijena - skleroskopski opit
 Kristalizaciono srastanje - najčvršća
povezanost zrna
 veći broj zrna u neposrednom dodiru -
bolja veza (zrna nepravilnog oblika koja
se zupčasto prožimaju)
 sitnozrne i kriptokristalaste stijene sa
tvrdim mineralima (magmatske stijene,
kvarcni pješčari i sl)

 Posredno vezane stijene - jačina veze

zavisi od cementa i/ili matriksa
 najmanja tvrdoća - stijene sastavljene
od mekih minerala,stijene povezane
slabim vezivom (gipsiti, soli, glinci,
glinoviti pješčari i sl).
 4 - Vodopropusnost
 svojstvo stijena da propuštaju vodu kroz pore
 zavisi od veličine i povezanosti pora
 ako pore nisu povezane, stijene vodonepropusne

Poroznost
 pasivna - dijelovi poroznih stijenskih masa nemaju
kontinuitet na širem prostoru ili nisu povezani sa
površinom terena, nemaju uticaja na kretanje vode
 aktivna - stijene u kojima se vrši kretanje podzemnih
voda i ostvaruju vezu sa površinom terena
 efektivna - porozne stijene ispunjene slobodnom,
gravitacionom vodom, zanemaruju se prostori sa
fizički vezanim ili kapilarnim vodama
  sedimentne stijene - zrna manja, poroznost veća
 gline - poroznost veća od 50%  vodonepropusne, pore
sitne, voda se veže uz površinu zidova

Poroznost i vodopropusnost nekih stijena i sedimenata (Gregory & Walling, 1973)

Stijena Poroznost (%) Vodoropusnost (m/dan)
Nekonsolidovane
Glina 45 - 60 10- 6 - 10- 4
Mulj 20 - 50 10- 3 - 10
Pijesak 30 - 40 10 - 10 4
Šljunak 25 - 40 10 2 - 10 6
Očvrsle
Šejl 5 - 15 10- 7 - 10
Pješčar 5 - 20 10- 2 - 10 2
Krečnjak 1 - 10 10- 2 - 10
Konglomerat 5 - 25 10- 4 - 1
Granit 10- 5 - 10 10- 7 - 10- 3
Bazalt 10- 4 - 50 10- 5 - 10- 2
Slejt 10- 4 - 1 10- 9 - 10- 6
Škriljac 10- 4 - 1 10- 9 - 10- 5
Gnajs 10- 5 - 1 10- 9 - 10- 6
 Primarna poroznost - međuzrnska ili
intergranularna
 Sekundarna poroznost - pukotinska, kavernozna
(karstna), sunđerasta i crevasta
Trošenje  smanjenje gustoće i
povećanje poroznosti
Opis suhe gustoće i poroznosti (Anon, 1979)

Suha gustoća
Klasa Opis Poroznost (%) Opis
(Mg/m3)
1 manja od 1,8 veoma mala preko 30 veoma velika
2 1,8-2,2 mala 30-15 velika
3 2,2-2,55 umjerena 15-5 umjerena
4 2,55-2,75 velika 5-1 mala
5 preko 2,75 veoma velika manja od 1 veoma mala
 primarna vodopropusnost intaktnih stijena
nekoliko puta manja nego in situ vodopropusnost
 na sekundarnu vodopropusnost utiče otvorenost
diskontinuiteta i količina ispune
 grubo procijenjena vodopropusnost - iz
učestalosti diskontinuiteta
Procjena in situ vodopropusnosti (sekundarni permeabilitet) iz učestalosti
diskontinuiteta
Vodopropusnost
Opis stijenske mase Naziv
k (m/s)
Veoma malo do ekstremno malo
izrazito vodopropusne 10-1 - 1
rastojanje između diskontinuiteta
Malo do umjereno široko rastojanje umjereno
10-5 - 10-2
između diskontinuiteta vodopropusne
Široko do veoma široko rastojanje neznatno
10-9 - 10-5
između diskontinuiteta vodopropusne
Bez diskontinuiteta nepropusne manja od 10-9
UTICAJ KLIME NA PROCESE
TROŠENJA
Köppen klimatska klasifikacija (prosječne
mjesečne vrijednosti):
 temperatura zraka i
 količina padavina

1. tropska Na osnovu stepena vlažnosti:

2. suha 1. humidna (vlažna)
3. umjerena 2. semiaridna

4. kontinentalna 3. aridna (suha)

5. polarna/alpska
  U uslovima
niskih padavina
preovladava
mehaničko
trošenje (mala
alteracija)
 Sa povećanjem
količine
padavina,
hemijske reakcije
povećavaju
hemijsku
dekompoziciju
većeg broja
Uticaj klimatskih faktora na trošenje stijena minerala
(modifikovano prema: Peltier, 1950)
 Količina vlage
 značajno smanjuje čvrstoću stijena
 tenzioni naponi dovoljne veličine da prekinu čvrstoću
stijene
 širenje nekih stijena - posebno krečnjaka
 izotermalno širenje sa vlaženjem ekvivalentno je suhoj
termalnoj ekspanziji na 780C (Hudec, Sitar, 1975)

 U pustinjama
 kapilarna voda u zasjenjenim lokacijama  procesi
hidratacije
 sono trošenje kontinuiran proces
 Na Antarktiku
 tekuće vode mogu nastati topljenjem snijega u
kontaktu s tamnim stijenama čak i kada je
temperatura zraka -100C (trošenje zamrzavanjem)
 Temperatura

 povećava brzinu bilo koje reakcije trošenja

 porast za 100C dvostruko ili trostruko
povećava brzinu
 kvarc (SiO2):
 veoma otporan na trošenje u umjerenim
klimama
 znatno lakše rastvorljiv u tropskim
područjima
 rastvorljivost Fe i Al hidroksida smanjena u
tropskim klimama  dolazi do akumulacije
 Vegetacija
 Proizvodnja organske materije
 humidna tropska klima - 3.300-13.500 kg/ha/god
 umjerena klima - 900-1300 kg/ha godišnje

 Količina organskih spojeva koji učestvuju u

biohemijskom trošenju:
 visoka u tropskim šumama
 niska u šumama umjerene klime
 mala brzina trošenja - pustinjska i polarna klima (tanak profil trošenja)
 srednja brzina trošenja - umjerena klima
 velika brzina trošenja - humidna tropska klima

Formiranje zona trošenja u tektonski stabilnim područjima niskog reljefa.

Nisu razmatrani reliktni uticaji (Strakhov, 1967) (izvor: Selby, 1993)
Savremene kvalifikacije zonalnih procesa trebaju biti
modifikovane globalnim klimatskim promjenama na
Zemlji. Međudržavni odbor za klimatske promjene
(IPCC, 2007) istaknuo je da
"promjene u atmosferskim
koncentracijama stakleničkih gasova i
aerosola, zemljinog pokrivača i sunčevog
zračenja mijenjaju energetsku ravnotežu
klimatskog sistema"
i zaključuje da će
"povećanje koncentracije antropogenih
stakleničkih gasova najvjerovatnije
uzrokovati povećanje više od 50%
prosječne globalne temperature sredinom
20. vijeka".