Univerzitet u Tuzli

Mašinski fakultet
God.studija: II

ELEKTROTEHNIKA I
ELEKTRONIKA
-ELEKTROMAGNETIZAM-

Tuzla, 22.04.2020.g. Dr.sci.Majda Tešanović, v.prof.

 Magnetizam
 Magnetizam je fenomen da neki materijali djeluju
privlačnom ili odbojnom silom na druge
materijale
 Magnetne pojave bile su poznate još u staroj Grčkoj
 Tales, a kasnije i drugi grčki filozofi, pisali su o
neobičnom ponašanju gvozdene (željezne) rude
Uočeno je da ruda gvožđa - magnetit (Fe3O4) privlači
sitnije komade gvožđa
 Osobina je nazvana magnezitam, a predmeti koji
imaju svojstvo
privlačenja - magneti
 Ruda gvožđa magnetit, kao i magnetizam,
nazvani su prema nalazištu ove rude (u blizini
maloazijskog grada Magnezije)
 Po predanju, pastir koji je čuvao ovce
primjetio je da se njegov gvozdeni
štap priljubio uz jednu stijenu
 Taj kamen je bila ruda magnetit
 U 13. vijeku otkriveno je da i gvožđe
postaje magnetično ako se preko
njega prelazi drugim magnetom
 Tako je otkriven magnetizam - pojava
da neka vrsta materijala privlači
gvožđe
 Nastajanje i suštinu pojave
magnetizma, objasnio je tek 1820.
godine danski fizičar Ersted (Hans
Christian Oersted)
 Osnovne manifestacije magnetnih pojava
Ono što je poznato iz iskustva ...
 Magnet u obliku šipke privlači gvozdene iglice i podiže ih sa stola
 Sila privlačenja največa je na krajevima magnetne šipke – oni se
nazivaju polovima magneta
 Ako se magnet u obliku tankog štapa objesi, tako da se može
slobodno obrtati u horizontalnoj ravni, magnetni štap će se okrenuti
i postaviti u pravcu sjever–jug
 Pol magneta koji se okrene ka geografskom sjeveru naziva se
sjeverni pol i označava se slovom N (eng. North)
 Pol magneta koji je okrenut ka geografskom jugu naziva se južni pol
i označava se slovom S (eng. South)
 Dejstvo između polova:
 Ako se sjeverni pol magneta približi sjevernom polu slobodno
obješene magnetne igle, ona će se zakrenuti tako, da se njen
sjeverni pol udalji od sjevernog pola magneta (analogno važi i za
južne polove)
 Ako se sjeverni pol magneta približi južnom polu magnetne igle, doći
će do međusobnog privlačenja
 Posljedica međudelovanja magneta je magnetna sila (odbojna i
privlačna)
 Magnetne sile najjače su u blizini polova magneta
 Istoimeni polovi se odbijaju, a raznoimeni privlače
 Što je veće rastojanje između polova, dejstvo sile je manje
 Dejstva raznoimenih polova se poništavaju
 Ako se magnet u obliku šipke podijeli, nastaju dva
nova manja magneta
 Svaki od njih ima dva magnetna pola
 Daljom diobom dobijaju se samo još manji magneti
sa po dva pola
 Magneti sa samo jednim polom ne mogu se ostvariti
 Ako se zamisli da se ovaj proces ponovi mnogo puta,
može se postaviti hipoteza da su najmanji elementi
magneta (elementarni magneti) takođe magneti,
čime se objašnjava čitav niz magnetnih pojava
 Prema savremenim shvatanjima nauke, smatra se da
se materija sastoji od mnoštva elementarnih
magneta
  Ako su oni, statistički gledano, haotično
orijentisani, ukupan zbir njihovih dejstava (sa
makroskopske tačke gledišta) jednak je nuli

m  0
 Elementarni magneti namagnetisanih materijala orijentisani su u istom
smislu, pa ukupan zbir njihovih dejstava (sa makroskopske tačke
gledišta) nije jednak nuli
m  0
 Namagnetisani materijali pokazuju izražene magnetne osobine – imaju
polove i djeluju na druge gvozdene predmete silom koja ih privlači
 Magnetno polje se predstavlja zamišljenim linijama sila, čiji smjer je
usvojen od sjevernog ka južnom polu
 Konfiguracija polja može se vrlo lijepo vidjeti, kada se
preko magneta postavi staklena ploča, na koju se pospu
sitni gvozdeni opiljci
 Ako se ploča malo protrese, oni će se rasporediti duž
linija polja
 Kada se na prethodni eksperiment primjeni pravilo da linije polja
izlaze i sjevernog, a ulaze u južni pol, može se nacrtati konfiguracija
polja štapnog magneta
Neki zanimljiviji slučajevi polja
stalnih magneta
 Između polova linije polja su paralelne
 U tom prostoru polje je homogeno
 Polje između dva istoimena pola
 Polje između dva raznoimena pola
 Linije polja najčešće se prikazuju u ravni crteža, polje
je,međutim, prostorno i tako ga treba tretirati

Snimak sjevernog pola na kome

Linije polja pomoću modela
su se po linijama polja
sa žicama
rasporedili gvozdeni opiljci
  Magnetna igla postavljena na vrh šiljka, uvijek se
postavlja u pravcu sjever - jug

 Zemljino magnetno polje slično je magnetnom polju magnetne

šipke, zakrivljene za 11o u odnosu na osu obrtanja Zemlje
Elektromagnetna sila i vektor magnetne indukcije
 U okolini stalnih magneta i provodnika kroz koje protiče električna
struja zapažaju se iste pojave:
a) Magnetna igla teži da se postavi u određeni položaj, a na predmete od
gvožđa i uopšte, feromagnetnih materijala, deluju mehaničke sile

 Ove pojave su vidljive manifestacije posebnog fizičkog stanja u

okolini magneta, odnosno kola kroz koja protiče električna struja

b) Na provodnik kroz koji protiče električna struja deluje mehanička sila

– elektromagnetna sila
c) U provodnicima koji se kreću relativno u odnosu na stalne magnete ili
strujna kola indukuju se elektromotorne sile
 To fizičko stanje naziva se magnetnim poljem
 Danski fizičar Ersted (Hans Christian Oerstedt, 1777-1851), prvi je
došao do saznanja o uzajamnoj povezanosti električnih i magnetnih
pojava
 Prije Erstedovih otkrića magnetizam i elektricitet proučavani su kao
nezavisne nučne oblasti
 Razvoj nauke o magnetizmu može se podijeliti na dvije etape:
- do Erstedovih eksperimenata (razvijala se magnetostatika) i
- nakon Erstedovih eksperimenata (elektromagnetizam)
 1819. godine otkrio je da električna struja djeluje mehaničkom silom na
magnetnu iglu postavljenu u blizini provodnika kroz koji protiče struja
 Pojam „struja“ bio je nepoznat, pa je Ersted zapaženu pojavu nazvao
„električnim konfliktom“
 Ersted je postavio debelu bakarnu žicu u pravcu sjever-jug, a ispod
žice iglu kompasa
 Kada u kolu nema struje, igla se orijentiše u pravcu sjever-jug
(paralelno žici)

Ako se kolo zatvori i u njemu uspostavi struja, dolazi do skretanja igle, a

smjer skretanja zavisi od smjera struje

Zaključak: oko provodnika kroz koji teče struja postoji magnetno polje
 Neposredno posle Erstedovog otkrića, francuski
matematičar i fizičar Amper (Ampère, André) otkriva:
 sile između provodnika kroz koje protiče električna struja
 kvantitativne odnose između električnih struja i magnetnih polja,
koja potiču od njih

 Amper je vršio eksperimente na metalnim provodnicima, kasnije je

otkriveno da i slobodna opterećenja proizvode slične efekte, kada se
kreću u magnetnom polju
  Danas se zna:
 magnetno polje neizbježno prati električnu struju
 magnetno polje je glavni simptom, kako električne struje, tako i
kretanja električnih opterećenja uopšte
 Pojava magnetnog polja prati svako kretanje elektriciteta, bez obzira
da li se radi o:
- makroskopskim strujama
- kretanju elektrona u atomima
- obrtanju elektrona oko sopstvene ose (spin)
 Nije moguće proučavati magnetna polja nezavisno od električnih
polja, već se može govoriti samo o ELEKTROMAGNETNOM POLJU
 Elektrostatičko polje i stacionarno magnetno polje samo su specijalni
slučajevi elektromagnetnog polja
  Probni zavojak je kružni zavojak od tanke žice malih dimenzija kroz
koji protiče jednosmjerna struja, određene orjentacije

U svim tačkama površine probnog zavojka magnetna djelovanja su ista

 Ako postavimo probni zavojak slobodno u prostor gdje su prisutne
magnetne manifestacije na njega će djelovati sile odnosno momenti
koji žele da ga postave u ravnotežni položaj.

Moment sila koje djeluju na kružni zavojak zakrenut za ugao  u odnosu na

ravnotežni položaj može se izraziti u obliku.

gdje je: M  BIS sin 

I - struja kroz zavojak
S- površina zavojka
α- ugao normale zavojka u odnosu na ravnotežni položaj
B- koeficijent proporcionalnosti koji karakteriše stanje prostora usljed magnetnog
djelovanja
 Označivši sa:
m  IS
magnetni moment strujnog zavojka,možemo pisati

M  Bm sin 
za ugao 

2

mehanički moment je najveći i iznosi M max  Bm

Veličina
M max
B
m
naziva se magnetna indukcija (gustina magnetnog fluksa)
 Veličina B naziva se magnetna indukcija (gustina magnetnog fluksa)
 Magnetna indukcija, predstavlja vektorsku veličinu. Pravac i smijer
ovog vektora poklapa se sa pravcem i smijerom normale na probni
zavojak u ravnotežnom položaju.
 Jedinica za magnetnu indukciju je ( SI - sistem mjera)

M FL N
B     2     T
IS IL Am

Tesla je magnetna indukcija homogenog

magnetnog polja koje djeluje silom od 1N na
pravolinijski provodnik dužine 1 m postavljen
upravno na pravac polja kada kroz provodnik
teče struja jačine1A.

Nikola Tesla (1856-1943)

 Radi jednostavnijeg predstavljanja magnetnog djelovanja uveden je
pojam magnetnih linija ili linija magnetne indukcije. Pravac tangente u
svakoj tački linije se poklapa sa pravcem magnetnog polja.
 Gustina linija proporcionalna je intenzitetu polja.
 Magnetne linije su neprekidne tj. zatvorene same u sebe, što govori da
je magnetno polje bezizvornog karaktera.
 Smjer magnetnih linija može se odrediti na osnovu pravila desnog
zavrtnja
 Bio- Savarov zakon
 Bio -Savarov zakon glasi:

 
 I dl x r
dB  
gdje je:

0
4 r 3
B- vektor magnetne indukcije koji stvara strujni element u nekoj tački na rastojanju
r i leži u ravni koja je normalna na ravan koju stvaraju

 provodnika dužine orjentisan u smjeru proticanja struje I
 - element

 r idl
- vektor položaja tačke u kojoj se računa orjentisan od strujnog
dl
 ka tački u 
r
elementa kojoj se traži dB

- -magnetna propustljivost
dB vakuma ili permeabilnost vakuma i iznosi

0
7 H
4  10
m
 Ukupna magnetna indukcija od strujne konture iznosi

 


0 Idlxr
B
4 r 3

C
 Amperov zakon
 Korištenje Bio-Savarovog zakona za izračunavanje magnetne
indukcije u nekoj tački prostora koju stvara neka strujna kontura
iziskuje glomazan matematički aparat za vektorsko zbrajanje
uticaja svih strujnih elemenata. Ukupno djelovanje struje u svim
tačkama jedne zatvorene konture definisano je Amperovim
zakonom koji glasi:
 Integral magnetne indukcije duž zatvorene konture jednak je
ukupnoj struji koja prolazi kroz površinu koja se oslanja na tu
konturu pomnoženoj sa 0,
 
 Bdl   0  I
  
 Bdl   0  I
 Bdl cos0 o
  0I

B dl   0 I

B  2 r   0 I
 0I
B
2 r
što je u skladu sa relacijom izračunatom po Bio-Savarovom zakonu.
Oblik zatvorene konture C i površine koja se oslanja na konturu C može
biti proizvoljan. Orjentacija normale na površinu po pravilu se uzima na
osnivu pravila desnog zavrtnja.
 Na osnovu Kirhofovog
zakona za jednosmjernu
struju možemo pisati:  
 J dS  0
S

   
 J dS1   J dS 2  0
S1 S2

 
dS 2   dS 2 '
   
 J dS1   J dS 2
S1 S2

struja kroz površinu oslonjenu na konturu ne zavisi od oblika površine

    
 
 Bdl1  I 1  Bdl2  I1  I 2
C2
 Bdl3  0
C3
C1

Amperov zakon definiše ukupan iznos cirkulacije vektora magnetne

indukcije duž zatvorene konture, a nikako iznos magnetne indukcije u
tačkama na konturi. On se može koristiti za sredine kod kojih je magnetna
propustljivost približno jednaka magnetnoj propustljivosti vakuma.
Obzirom da cirkulacija vektora magnetske indukcije po zatvorenoj konturi
nije jednaka nuli magnetna polja se svrstavaju u grupu vrtložnih polja za
razliku od električnog polja.
 Za slučaj solenoida

M = NI
Orjentaciju magnetno pobudne sile određujemo po pravilu desne ruke
Zanimljivosti o Zemljinom mag.polju!
 Zemljino magnetsko polje ili geomagnetsko polje je 
magnetsko polje koje se prostire od Zemljine unutrašnjosti do
mjesta na kojem nailazi na sunčev vjetar, tok nabijenih čestica koji
izbija sa Sunca.
 Njegova magnituda na Zemljinoj površini iznosi od 25 do 65 
mikrotesla (od 0,25 do 0,65 gausa).
 Grubo govoreći riječ je o polju magnetskog dipola trenutno nagnuta
za ugao od oko 10° u odnosu na Zemljinu os rotacije, kao da je
štapićasti magnet postavljen pri takvom uglu u središte Zemlje.
 Za razliku od štapićastog magneta, Zemljino se magnetsko polje
mijenja tijekom vremena jer ga stvara geodinamo (u slučaju
Zemlje, gibanje slitina rastaljena željeza u njezinoj vanjskoj jezgri).
 C. F. Gauss dokazao je 1835. da se Zemljino magnetsko polje
uz njezinu površinu sastoji od dva dijela.
 Ishodište prvoga, znatno većega dijela nalazi se u Zemlji
(unutrašnje polje), a drugi, manji dio uzrokovan je 
električnim strujama u različitim slojevima atmosfere (vanjsko
polje).
 Pretežan dio unutrašnjeg polja
(99%)uzrokuju konvekcijska električna
gibanja tekuće vanjske Zemljine jezgre
 (dubina od 2 900 do 5100 kilometara),
koja se polagano mijenjaju s
vremenom, što uzrokuje varijaciju
Zemljina magnetskoga polja.
 Preostali dio (1%) uzrokuju
magnetične stijene (do dubina 20 do
30 kilometara) i električne struje u 
Zemljinoj kori.
 S porastom temperature s dubinom
magnetičnost stijena slabi i na
određenoj dubini, odnosno
temperaturi (Curieva temperatura),
iščezava.

Vanjsko magnetsko polje u područjima magnetskoga ekvatora uz Zemljinu

površinu iznosi do 200 nT, a u polarnim područjima oko 1000 nT.

Izuzmu li se vremenske oluje (polje do 20 nT, kod munja i više), uzroci su nastanka

toga polja u atmosferskim slojevima iznad 50 km (magnetosfera)
 Međudjelovanje Sunčeva vjetra i magnetosfere osnovni je
generator polarne svjetlosti, Van Allenovih pojasa,
promjena ionizacije atmosfere (ionosfera) i drugog.
 Intenzivne promjene Sunčeve aktivnosti, odnosno Sunčeva vjetra,
dovode i do neperiodičnih promjena (geomagnetska oluja).
 Istraživanja Zemljina magnnetskoga polja primjenjuju se za
utvrđivanje rudnih i drugih ležišta u njezinoj kori
(primijenjenageofizika) na osnovi anomalija Zemljina magnetskoga
polja, izmjerenih na Zemljinoj površini, koje ta ležišta uzrokuju. 
 Danas se još uvijek ne zna
zbog čega dolazi do promjene
magnetskih polova u manje ili
više pravilnim vremenskim
razdobljima. Pretpostavlja se da
se uzrok nalazi u promjeni
smjera konvekcijskih strujanja u
vanjskom dijelu jezgre.
 HVALA NA PAŽNJI!!!!