BOSANSKA

VIŠEPISMENOST
KROZ HISTORIJU
DR. SC. ERMA RAMIĆ-KUNIĆ
UNIVERZITET U SARAJEVU – INSTITUT ZA JEZIK
GLAGOLJICA

Glagoljica iz Radosavljevoga zbornika

 GLAGOLJICA

 Glagoljicu je srednjovjekovno pismo naslijeđeno iz staroslavenske jezičke

tradicije te se, poprimivši određena lokalna obilježja, u Bosni transformirala kao
specifično bosanska poluobla glagoljica.
 Srednjovjekovni bosanski tekstovi pisani glagoljicom koji su do danas sačuvani
jesu Grškovićev i Mihanovićev odlomak te kratki natpis na crkvi u Kijevcima.
 Glagoljički tekstovi u Bosni javljaju se i sporadično s pojedinačnim glagoljičkim
slovima ili integralno u sklopu ćiriličnih spomenika, poput Humačke ploče.
 GRŠKOVIĆEV ODLOMAK APOSTOLA
Opis:
Kraj 12. st., pergament: dva dvolista, format: 21,7 x 15,5 cm i 22,7 x 15,5
cm. Čuva se u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti pod signaturom
Fragm. glag. 2. Fragment je pisala jedna ruka, jednostupčano, pismom vrlo
arhaičnim i bliskim makedonskim spomenicima 11–12. st. Pretpostavlja se da
je fragment nastao na području istočne Bosne, Zahumlja ili Zete. Odlomak je
još 1892. godine bio u posjedu rođaka vrbničkog kapelana Nike Grškovića, koji
je bio i kolekcionar, pa je odlomak našao u nekom omotu sa starim glagoljskim
računima. Na Krk je vjerovatno donesen iz bosanskih krajeva.

Sadržaj: odlomci iz Djela apostolskih namijenjenih upotrebi u crkvi koja je imala istočni sistem lekcija: 4,36–
5,23; 6,2–7; 7; 7,48–8,12; 8,34–9,17.
Pismo: obla glagoljica.
Pravopis: arhaični glagoljski.
Ornamenti: nema iluminacija.
Marginalne bilješke: na f. 2v nalazi se mlađa ćirilična bilješka nastala
najvjerovatnije u vrijeme kada se kodeks nalazio u pravoslavnoj crkvi.
 MIHANOVIĆEV ODLOMAK
APOSTOLA
Opis:
Kraj 12. st., pergament: dvolist, format 24 x 18,5 cm. Čuva se u Arhivu Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti pod signaturom Fragm. glag. 1. Fragment je pisala
jedna ruka, dvostupčano, arhaičnom glagoljicom. Pretpostavlja se da je rukopis
napisan na bosansko-humskom ili zetskom području. Dvolist je bio zalijepljen na
koricama Ilovičke krmčije, spomeniku raške redakcije, koja je pisana 1262. godine
u Ilovici za manastir Sv. Arhanđela na Privlaci u Boki Kotorskoj. Za Ilovački
krmčiju (nomokanon) pretpostavlja se da je već u 14. st. dospjela sa Privlake na
Vranjinu na Skadarskom jezeru, pa na Obod i Cetinje, a 1729. bila je u Skoplju. U
Zagreb je Ilovičku krmčiju donio Antun Mihanović, poslije čije je smrti
Strossmayer otkupio njegovu zbirku i poklonio je JAZU.
Sadržaj: odlomak kratkog apostola, sadrži perikope iz Pavlovih Poslanica.
Pismo: obla glagoljica.
Pravopis: arhaični glagoljski.
Ornamenti: skromna iluminacija, nekoliko inicijala koji su siromašni u
oblikovanju i izvedbi.
Marginalne bilješke: na f. 2v nalazi se mlađa bilješka nastala
najvjerovatnije u vrijeme kada se kodeks nalazio u pravoslavnoj crkvi.
 SPLITSKI ODLOMAK
MISALA
Opis:
Početak 13. st.; pergament: 1 list, format 30 x 22 cm. Čuva se u
Kaptolskom arhivu u Splitu pod signaturom 468. Fragment je
pisala jedna ruka, a tekstno polje organizirano je dvostupčano.
Odlomak je pisan arhaičnom glagoljicom.
Pronašao ga je u Kaptolskom arhivu Vjekoslav Štefanić.
Pretpostavlja se da je pisan u jugozapadnoj Bosni.
Sadržaj: misni obrasci iz sanktorala za mjesec decembar: kraj
mise na dan Sv. Nikole (6. 12), sv. Ambrozija (7. 12), sv. Lucije
(13. 12) i početak mise sv. Tome ap. (21. 12).
Pismo: obla glagoljica.
Pravopis: arhaični glagoljski.
Ornamenti: inicijali.
Marginalne bilješke: nema.
 RADOSAVLJEV ZBORNIK
Opis:
Sredina 15. st., papir: 60 listova, format: 14,3 x 11 cm. Rukopis se čuva
u Apostolskoj vatikanskoj biblioteci pod signaturom Borg. illir. 12. Cijeli rukopis
ispisao je krstjanin Radosav za krstjanina Gojsaka. Tekstno polje organizirano
je jednostupčano. Rukopis je bio u posjedu osorskog kanonika Matije Sovića
(u. 1774), zatim je pripao koparskom biskupu Camuzziju, a od njega je prešao u
vlasništvo baruna Zojsa, od koga je rukopis došao u Vatikansku biblioteku.
Pismo: poluustavna ćirilica bosanskog tipa.
Sadržaj: Apokalipsa, Očenaš s dodatkom (kratkom molitvom), početak Evanđelja po
Ivanu (gl. 1,1–16), kolofon i tekst Pavlove poslanice Titu 2,12–13 napisan glagoljicom
(dva puta – rukom samoga Radosava i kasnije drugom rukom).
Pravopis: bosanski.
Ornamenti: bogata iluminacija: inicijali, vinjete, ljudske predstave.
Marginalne bilješke: na f. 60r nalaze se tri zapisa pisana kasnije, a
mlađom rukom ispisan je i prijevod kolofona na latinski jezik.
 ĆIRLICA
Ćirilicu i glagoljicu su formulirali Ćirilo i Metodije ili njihovi
učenici, u 8. ili 9. stoljeću.
Nastala je na osnovu velikih slova grčkog alfabeta, s dodatim
slovima iz glagoljice za glasove koji su postojali u staroslavenskom,
a nije ih bilo u grčkom jeziku.
Najstariji pisani spomenik na ćirilici: Humačka ploča (natpis na
Crkvi svetog Mihaila u Humcu kod Ljubuškog) iz 11. stoljeća.
Starom ćirilicom su pisane povelje (npr. Povelja Kulina bana),
natpisi na stećcima, evanđelja

Humačka ploča
Zapadnom ćirilicom bosanskoga tipa pisani su bosanski crkvenoslavenski kodeksi, isti je tip ćirilskoga pisma
u upotrebi i u administrativno-pravnim dokumentima, kao i na epigrafskim spomenicima.
 Bosančica

Bosančica je specifični oblik bosanske ćirilice.

Bosančica će svoj vrhunac doživjeti u 17. stoljeću u
formi tzv. krajišničke pismenosti, iako će u upotrebi u
Bosni biti do 20. st.
Bosančica
 KRAJIŠNIČKA PISMA

Krajišnička pismenost – problem kancelarija i

višepismenosti (bosanična, latinična i arebička);
Period: od 16. do 18. stoljeća.
Pismo: rukopisina bosančica.
 FRANJEVAČKA LITERARNA
TRADICIJA

Bosanski franjevci: Matija Divković, Juraj Dragišić,

Ivan Bandulavić, Stjepan Margitić, Lovro Šitović,
Filip Lastrić, Nikola Lašvanin, Antun Knežević, Ivan
Jukić i drugi.

Bosanski franjevci služili su se rukopisnom

bosančicom, koja se nazivala manastirskim pismom.

NAUK KRSTJANSKI ZA NAROD SLOVINSKI, MATIJA

DIVKOVIĆ
 AREBICA
Arebica se u Bosni počinje upotrebljavati već
od 15. st., a najstariji sačuvani integralni
bosanski tekstovi na ovome pismu potječu iz
16. st. i traju do 20. stoljeća.
Na ovom pismu sačinjen je ogroman korpus
bosanskih tekstova, što podrazumijeva poetske,
prozne, leksikografske, gramatičke, naučne,
žurnalističke, prijevodne i druge tekstove.
Alhamijado literatura: književno stvaralaštvo
na bosanskom jeziku, arapskim pismom;
Peiod: od polovine 17. do kraja 19. stoljeća;
Hirvat turkisi, Mehmed iz Erdelja, kraj 16.
stoljeća.
AREBICA
 SAVREMENA ĆIRILICA I LATINICA
Ćirilica je u upotrebi u drugoj polovini 19. st., jer
šezdesetih godina toga vijeka osmanske vlasti u
Bosanskom vilajetu uvode službenu upotrebu
narodnog jezika koji se imenuje bosanskim, te se,
pored arebice, počinje pisati reformiranom ćirilicom
i fonetskim pravopisom.
Naročito značajna godina bila je 1866, kada se u
Sarajevu otvara Vilajetska štamparija, u kojoj će se
početi štampati službeno glasilo Bosna te niz
različitih časopisa i udžbenika, zbog čega se ta
godina uzima kao početni period upotrebe
standardnog jezika pisanog fonetskim pravopisom i
ćirilicom.