Professional Documents
Culture Documents
Negativno utiče na ljude, životinje i biljke
Ozon djeluje na biljku tokom transpiracije i
izmjene gasova, utiče na strukturu i funkciju
Izaziva iritaciju sluznica, pogotovo disajnih njihovih ćelija:
puteva i očiju
U većom koncentracijama izaziva glavobolju i
vrtoglavicu
Utiče na biljke tako što uništava zelene dijelove
biljaka i smanjuje fotosintezu
Utiče na rast planktona i smanjuje produkciju
biomase
Kao moćan oksidans uništava gumu i plastiku te
nanosi ekonomske štete
Podstiče koroziju metalnih elemenata
Upotreba ozona
Iako je ozon opasna i štetna materija, neophodan je u mnogim sferama ljudskog djelovanja.
Koristi se:
U medicini kao dezinfekciono sredstvo
Dezinfekciju pitke vode
Dezinfekciju hrane i vazduha
U proizvodnji hrane i pića
U farmaceutskoj industriji
U procesima proizvodnje tekstila i papira
U industrijskim procesima izbjeljivanja
U proizvodnji mangana
U uklanjanju organskih jedinjenja sa nezasićenim vezama
Ozonske rupe
Ozonska rupa je termin koji označava značajno smanjenje ili nestajanje molekula
ozona u stratosferi, odnosno u ozonskom omotaču.(naje od 200 DU)
Uobičajena količina ozona u atmosferi je 300 DU što predstavlja sloj debljine oko
3mm
Količina ozona, odnosno, debljina ozonskog omotača nije stalna. Na nju utiču
geografska širina, godišnje doba i nivo ukupnog zračenja koje dolazi sa Sunca.
Merenje debljine ozonskog omotača
Direktno mjerenje vrši se putem uzimanja uzoraka pomoću meteoroloških balona ili njihovim
opremanjem sa posebnim senzorima.
Indirektno mjerenje koncentracije ozona u atmosferi vrši se pomoću satelita ili
spektrofotometričkih naprava u opservatorijima i meteorološkim stanicama po svijetu.
Već 1957. godine ustanovljena je Globalna mreža meteoroloskih promatračkih stanica. Danas ih postoji preko stotinu a
opremljene su sistemima za praćenje debljine ozonskog sloja. Njihov rad i preciznost povećana je radom desetina satelita koji su
opremljeni najsavremenijim instrumentima za praćenje atmosverskih pojava.
Upravo pomoću njih, sedamdesetih godina 20. vijeka došlo se do saznanja da se debljina ozonskog omotača znatno smanjila.
Najuočljivije je to na Arktiku i Antarktiku, te iznad industrijski najrazvijenijih kontinenata:Sjeverne amerike, Evrope i Australije.
Uzroci smanjenja debljine ozonskog sloja
• HALONI: su organska jedinjena koja su po sastavu bromfluorokarbonati. Sadrže brom i fluor u svojoj strukturi.
Koriste se za punjenje protivpožarnih aparata. (npr. CBrClF2)
• Njihovo djelovanje na ozon počinje tek kada iz troposfere pređu u stratosferu. Tu se pod uticajem UV zraka razlažu
na gradivne elemente koji reaguju sa ozonom. Proces se može prikazati sljedećim koracima:
Sva jedinjenja koja u sebi sadrže halogene elemente imaju veliki potencijal da samo jednim
atomom ili jonom koji se izdvoji iz njihove strukture pomoću UV zračenja, lančanom
reakcijom izazovu destrukciju velike površine ozonskog omotača: npr. jedan atom hlora ili
broma može lančanm reakcijom uništiti 100000 molekula ozona.
* Kerozin: prilikom sagorijevanja ovog goriva u avionima koji lete na velikim visinama
oslobađa se dosta vodene pare. Lokalno se povećava temperatura što pogoduje
nastajanju azot-monoksida (NO). Isti reaguje sa ozonom (sa ili bez prisustva organskih
jedinjenja – VOC), oksiduje se u azot-dioksid (NO2) a ostaje molekularni kiseonik, čime se
direktno utiče na količinu ozona u ozonskom omotaču.
Neujednačenost pojave ozonskih rupa
Mjerenja u zadnjih nekoliko decenija te njihova statistička obrada pokazuju da je koncetracija ukupnog ozona opala
za 4% u odnosu na prosjek mjerenja u periodu od 1964-1980. godine.
Takođe je ustanovljeno da je najveće smanjenje debljine ozonskog omotača uočeno iznad Antarktika. Ova pojava
objašnjava se relativno stabilnim vremenskim prilikama na velikim visinama iznad ovog kontinenta. Zbog toga,
ostaci halogenih elemenata dugo ostaju u stratosferi i djeluju na ozon. Slično se uočava i iznad Arktika ali sa
manjim gubitkom ozonske mase. Ove pojave su izraženije u hladnim periodima. Nasuprot tome, atmosfera iznad
ekvatorijalne linije izložena je velikim vremenskim promjenama te se halogeni brzo izlučuju iz stratosfere. Zato je
ozonski sloj poprilično konstatne debljine.
Posljedice oštećenja ozonskog omotača
Posljedice oštećenja ozonskog omotača očituju se kao posljedice prevelikog prodiranja
ultravioletnog zračenja u niže slojeve atmosfere i na površinu zemlje.