KONJARSTVO

VJEŽBE
Prof. dr Tatjana Krajišnik
SISTEMATSKO MJESTO I ZOOLOŠKA OBILJEŽJA KONJA

• Konji pripadaju :
• - Kolu ( Orbis ) – Chordatae,
• - Podkolu ( Suborbis ) – Vertebratae,
• - Klasi ( Classis ) – Mammalia,
• - Podklasi ( Subclassis ) – Placentalia,
• - Red ( Ordo ) – Ungulata,
• - Podred ( Subordo ) - Imparadigitata – kopitari,
• - Grupa - Non rumunantia – nepreživari,
• - Porodica ( Familia ) - Equidae ,
• - Rod ( Genus ) – Equus,
• - Vrsta ( Species ) - Equus caballus.
• Konj spada u jednokopitare, najsavršeni kopitar, jer je redukcija
prstiju postepeno izvedena tako da se konj oslanja samo na jedan
prst - kopito.
• Podloga je jedna kopitna kost, iznad koje je jedna krunična kost,
kičična i cjevanica.
Sa zadnje strane kičične kosti
nalaze se dvije male sezamoidne
kosti, koje povećavaju površinu
kičičnog zgloba i olakšavaju
klizanje tetiva.
Na proksimalnom dijelu cjevanice nalaze se dvije male koščice, koje predstavljaju ostatke drugog i
četvrtog prsta.
Fibula i ulna su zakržljale tako da ne prate cijelom dužinom tibiu i radius.
• Konju, kao i svim kopitarima nedostaje žučni mjehur i ključna kost.
Kosti prednje noge su
lopatica,
ramena,
podlaktne (žbica i lakatne),
prednje nožje (karpalne
kosti),
prednje donožje
(metakarpalne),
članci prstiju i
sezamoidne kosti.
Konj ima ukupno 204 kosti, od kojih je 54 neparnih.
Konj ima 7 vratnih, 18 leđnih, 6 slabinskih, 5 krsnih i 18-20
repnih pršljenova.
Zatim ima 18 pari rebara, 8 pravih i 10 lažnih.
Konj je pokriven dosta kratkom dlakom.
Ždrijebe ima vunastu dlaku, koja se zamjenjuje stalnom,
konji se linjaju.
Konji imaju ožiljke na sve 4 noge.
Konj ima veoma pokretne usne, što nije slučaj kod
preživara.
  Konj ima 40, a kobila 36 zuba.
kod konja
3 3 1 3 3 1 3 3
3 3 1 3 3 1 3 3

kod kobile
3 3 0 3 3 0 3 3
3 3 0 3 3 0 3 3
• Jednjak je uzak i završava se
zaliskom kod spoja sa želucom,
tako da konj ne može da
povraća.
• Želudac je prost, jedna polovina
je žljezdana, a druga bez žlijezda.
Slijepo crijevo je dužine 80-100
cm. Pojačano je pantljikama,
služi za metansko previranje.
• Debelo crijevo se dijeli na veliki i
mali kolon.
• Veliki kolon je u obliku potkovice
i smješten je poprijeko u
trbušnoj duplji.
• Ukupna dužina crijeva kod konja
iznosi oko 32 m.
Još ponešto

• Životni vijek konja je oko 25 godina, dok poniji žive preko 55 godina.
• Konj ne može da diše na usta.
• Konj na dan popije oko 40 litara vode.
• Noću ima bolji vid od čovjeka.
• Dostiže brzinu preko 45km/h.
• Rep im služi da izraze svoje osjećanje.
• Mongolski divlji konji se ne mogu pripitomiti.
• Miris svinja, konj ne podnosi.
• Spada u najsnažnije i najizdržljivije životinje.
• Kopita im neprestano rastu i redovno ih treba sjeći.
• Prvi konji su bili veličine psa.
• Rod Equus, dijeli se na 3 grupe:

1. Pravi konji - konji u užem smislu riječi, potpuno obraslim repom do

korijena, ožiljcima na sve 4 noge i kratkim ušima, bremenitost oko
335 dana;
2. Tigrasti konji - zebre, rep obrastao samo na donjoj polovini, ožiljke
samo na prednjim nogama, nešto duže uši i tigrastu boju;
bremenitost 370 dana;
3. Magarci - rep im je obrastao samo na vrhu u vidu kićanke kao kod
goveda, ožiljke samo na prednjim nogama i velike uši, oni su
jednobojni, bremenitost 360 dana.
 PORIJEKLO KONJA – tri hipoteze
1. Monofiletska, mongolskog divljeg stepskog konja;
2. Difiletska,
• Lakši, istočnjački (orijentalne) toplokrvni konji od mongolskog divljeg
stepskog konja (Equus ferus Pallas) koga je otkrio Prževalski po kome je
nazvan Prževalski (Equus Przewalskii) i tarpana (Equus Gmelini Antonius).

• Teški, zapadnjački, hladnoskrvni konji od grupe diluvijalnih konja (Equus

germanicus Nehringi, Equus Abeli, Equus Woldrichi, Equus mosbachensis,
Equus senqunius)
3. Polifiletska.

Razlike između domaćih konja koji potiču od dvije navedene grupe konja je
uglavnom u težini, građi kostura i lobanje, a naročito u dužini i širini lobanje.
U novije vrijeme, sve rase, vode porijeklo od jednog divljeg izvornog oblika, tj.
divljeg mongolijskog konja koji je dobio ime Equus Przewalskii.
Intersantno

• Za diluvijalne konje nije poznato vrijeme i mjesto domestikacije.

• Neki istraživači smatraju da diluvijalni konji nisu ni postojali, nego da
teške zapadnjačke rase vode porijeklo od istočnjačkih konja, izmjenivši
se u toku dužeg vremena pod uticajem vlažne klime, obilne ishrane i
drugih faktora spoljne sredine u kojoj su živjeli, prvobitnu veličinu i
formu.
• Kako navodi Herre, u vrijeme domestikacije u neolitikumu živio je
jedino mali divlji konj sličan današnjem prževalskom. Na osnovu toga,
u najnovije vrijeme neki istraživači smatraju da se os navedenih
predaka domaćeg konja jedino može prževalski smatrati kao njegov
izvorni oblik.
• Današnji mustanzi su ustvari podivljali pitomi konji, jer se konj rado
vraća prvobitnom stepskom životu u čoporu.
 Napomena – još neke podjele i dopune prehodnom
• Toplokrvni konji su vitki, relativno laki (TM do 700 kg), imaju nešto tanji vrat, izraženiju
visinu ekstremiteta, po pravilu ravne ili okrugle sapi, i noge bez izraženih kičičnih dlaka.
• Hladnokrvni konji imaju TM od 650 i 1300 kg, glava masivnija, vrat po pravilu debeo i
kratak, sapi su rascijepljene („olučaste“), tijelo zdepaste građe, u pokretu su spori iako
imaju snažne mišiće, mirnijeg temperamenta, ranostasniji su (sa oko 3 godine ulaze u
priplod) od toplokrvnih (3 - 4, pa i 5 godina) i bremenitost je nešto kraća
• Punokrvnjaci (čistokrvni) su poznati, po dugogodišnjem gajenju u čistoj rasi, (često i u
umjerenom srodstvu) i po homozigotnosti u važnijim osobinama određene rase konja,
kao što je to slučaj kod arapskog konja i engleskog punokrvnjaka.
• Polukrvni konji su svi oni kojima je jedan roditelj punokrvan (a drugi hladnokrvan ili
toplokrvan), no ne moraju biti čistokrvni predstavnici pasmine, mogu biti bilo koji
mješanci ako imaju ½ gena (krvi) punokrvnjaka.
• Za grupu tzv. „poni“ konja - postoji oko 30 rasa (dresura, šou program, parade).
 Prževalski - Equus Przewalskii
(Equus ferus Pallas)

• Jedini živi predak domaćih konja (centrala

Aziji i zoološkim vrtovima).
• Sitna životinja, sa h=130-135 cm.
• Tijelo zdepasto sa kratkim trupom i dosta
izraženim dubinama.
• Ima nešto težu glavu, ovnujskog profila.
• Boja dlake varira prema mjestu gdje živi.
• Duž leđa ima tamnu, jeguljastu prugu, kao i
nekoliko tamnih poprečnih pruga na
prednjim i zadnjim nogama.
• Griva kratka i uspravna, tamne boje.
• Smatra se da od njega vode porijeklo
mongolski, madžurski i kineski konji, poznati
po velikoj izdržljivosti.
 Tarpan - Equus tarpan
(Equus Gmelini Antonius)  

• Južnoruski stepski konj, izumro 80-tih

godina prošlog vijeka.
• Približno je iste veličine kao prževalski,
nešto finije građe tijela i plemenitiji izgled.
• Imao je dosta veliku, ali plemenitiju glavu i
lakšu od prževalskog, sa širokom čelom, te
srazmjerno kratkim ličnim dijelom i ravnim
profilom.
• Boja dlake je bila mišija sa tamnom
prugom duž leđa i tamnim mjestima oko
skočnih zglobova.
• Smatra se da od njega vode porijeklo
balkanski i galicijski brdski konji, a zatim
persijski i arapski.
Magarac (Equus asinus)
• spada u isti rod sa konjem.
• Vodi porijeklo od:
1. Equus asinus africanus-a, malog sivog divljeg nubijskog magarca, i
2. većeg i jačeg crvenkasto-smeđeg, somalijskog divljeg magarca, Equus asinus
somaliensis-a.
• Konji i magarci se međusobno pare i daju hibride koji
su neplodni, ženke rijetko plodne.

• Hibridi međusobno pareni nisu plodni, jer mužjaci ne

daju spermu, a kod ženki jajnici su zakržljali, nema
jajnih ćelija, odnosno ovulacije.
• Parenjem magarca i kobile dobije se mula ( Equus Mulus )
Parenjem pastuva i magarice
mazga (Equus Hinnu)

- Izgledom podsjeća na konja – veća

je od magarca, a manja od konja
rep joj je obrastao kao kod konja, rže,
- Otpornija je na bolesti, jača,
izdržljivija i manje jede.
- Koristi se za nošenje tereta i vuču
kola.
- Usled razlike u broju hromozoma
kod roditeljskih vrsta (konj ima 64, a
magarica 62 hromozoma), mazga ima
neparan broj hromozoma (63), zbog
čega je u većini slučajeva jalova.
 PROCJENJIVANJE STAROSTI KOD KONJA

• Konj može, ako se dobro hrani i

umjereno iskorištava da doživi 20 20 5
godina i više.
40 10
• Sa 15-18 godina konji nisu više 50 15
sposobni za rad, i šalju se na
klanje. 60 20
70 25
• Ilustracije radi, životni vijek konja 80 30
možemo uporediti sa približnom
starosti čovjeka (tabela desno)
90 35
• Ukoliko se vodi evidencija, starost konja se može, sa manjom ili
većom sigurnošću, procjeniti po opštem tjelesnom izgledu i po
zubima.
• Dio tijela koji prvo počne otkazivati kod konja su noge.
• Sa starenjem konja, počinju se pojavljivati sijede dlake,
naročito oko očiju i njuške.
• Povećavaju se udubljenja oko očiju, očni kapci postaju
naborani, gubice vise.
• Zubi su u starih konja istrošeni, rijetki, a artikulacione površine
sjekutića uzdužno-ovalnog oblika.
• Dosta siguran način
određivanja uzrasta konja je
po zubima.
• Ženska grla imaju:
• 6 sjekutića - dentes incisivi,
• 6 predkutnjaka - dentes
premolares i
• 6 kutnjaka - dentes morales.
• Muška grla imaju na svakoj
strani po jedan očnjak - d.
canini.
• Prema tome, odrasla muška
grla imaju 40 zuba, a ženska
grla 36.
• Za procjenu starosti služe isključivo
sjekutići (d. decidui i d. permanentes).
• Prvi par sjekutića nazivaju se
prednjaci,
• drugi par - srednjaci i
• treći par - krajnjaci.
• Konjski zubi pripadaju tipu tzv.
naboranim zubima.
• Na njima razlikujemo nevidljiv korijen,
koji je usađen u alveoli vilice, zatim
vrat, koji je usađen u zubno meso -
desni ili gingiva i vidljivu zubnu krunu.
• Gornji dio se zove zubna krunica,
grizna površina ili površina trenja.
• Glavnu masu zuba čini dentin, koji
je presvučen caklom ili gleđu ili
emajlom.
• Unutrašnjost zuba čini šupljina,
zubna pulpa, u kojoj su živci i krvni
sudovi.
• U sredini krune mliječnih i stalnih
sjekutića postoji udubljenje tzv.
kalička, različite dubine (na
mliječnim zubima su dubine 3 mm,
a na stalnim donjim sjekutićima 6
mm, dok su na gornjim 12 mm).
• Mliječni sjekutići kraći, slabije razvijeni, bijele boje, na prelazu iz krune u vrat uži.
• Stalni sjekutići, veći, jači i tamno žućkaste boje, imaju žlijeb, koji se sa prednje
strane proteže od sredine krunice kroz sredinu zuba u pravcu prema korijenu.
 Kod određivanja starosti konja po zubima razlikujemo 4
osnovna perioda, po standardnoj metodi:

• 1. period do 2 godine (period nicanja mliječnih sjekutića)

• pri rođenju mogu biti izrasli mliječni prednjaci, a ako nisu onda
• sa 14 dana izbijaju svi mliječni prednjaci
• 4-6 nedjelja izbijaju mliječni srednjaci
• 6-9 mjeseci izbijaju mliječni krajnjaci
• 12 mjeseci nestaje kaličak na mliječnim prednjacima
• 18 mjeseci nestaje kaličak na mliječnim srednjacima
• 24 mjeseca nestaje kaličak na mliječnim krajnjacima
• 2. period od 2 - 5 godina
(period zamjene mliječnih sjekutića stalnim)

• 2 godina ispadaju mliječni prednjaci

• 2 i po godine izbijaju stalni prednjaci
• 3 godine završe rast stalni prednjaci i ispadaju mliječni srednjaci
• 3 i godine izbijaju stalni srednjaci
• 4 godine završe rast stalni srednjaci i ispadaju mliječni krajnjaci
• 4 i godine izbijaju stalni krajnjaci
• 5 godina završe rast stalni krajnjaci, kompletno stalno zubalo sa
svim kaličcima
• između 3 i 5 godina izbijaju kod mužjaka stalni očnjaci
 3. period od 6 - 8 godina (period trošenja kaličke na donjoj
vilici)
• 6 godina nema kalička na prednjaku donje vilice
• 7 godina nema kalička na srednjaku donje vilice
• 8 godina nema kalička na krajnjaku donje vilice
• Period od 9 - 11 godina (period trošenja kalička na gornjoj vilici i
određivanje dobi na osnovu nekih drugih znakova na donjoj i gornjoj
vilici )

1. Na osnovu promjena na gornjoj vilici

- Trošenje kalička

9 godina nema kalička na prednjacima gornje vilice

10 godina nema kalička na srednjacima gornje vilice
11 - 12 godina nema kalička na krajnjacima gornje vilice
- Ugriz na krajnjaku gornje vilice 9 godina Prvi zubni ugriz
10 godina Drugi zubni ugriz
20 godina Treći zubni ugriz

- Brazda na krajnjaku gornje vilice

sa 10 godina postaje vidljiva na gornjem rubu gingive

15 godina nalazi se na gornjoj četvrtini zuba
20 godina nalazi se preko cijele dužine gornjeg krajnjaka
25 godina nalazi se na donjoj četvrtini krajnjaka
30 godina vidljiva samo na donjem rubu krajnjaka
2. Na osnovu znakova na donjoj vilici
13 godina nema dna kalička na prednj. donje vilice
- Nestajanje dna kalička 14 godina nema dna kalička na srednj. donje vilice
15 godina nema dna kalička na krajnj. donje vilice

do 9 godina podužno ovalna ploha (dužina:širina=6:3)

od 10 - 16 godina okrugla
- Oblik plohe trenja od 17 - 20 godina trokutasta
preko 20 godina obrnuto ovalna

od 7 - 10 godina poput žute crte ispod dna kalička

11 -12 godina pravougaonik
- Prema obliku zvjezdice 13 - 14 godina ovalna
15 - 16 godina okrugla
preko 17 godina trokutasta i dalje obrnuto ovalna
3. Na osnovu promjena na gornjoj vilici

- Dužina zuba
mlada životinja - ima kraći zub i svijetlije je boje, a
starija životinja - ima kraći zub i tamnije je bijele ( žućkaste ) boje

6 - 9 godina pravilno ovalan

- Zubni luk 10 - 16 godina spljošten
17 - 20 godina gotovo ravan

5 - 9 godina krune zuba gornje i donje vilice čine polukuglu

- Smjer zuba 10 - 16 godina je dijelom ispružen
17 - 20 godina gotovo ispružen
12

Osnove prosuđivanja dobi kod konja može se vršiti i metodom po Brinzeju :

I period izbijanje ( nicanje ) mliječnih sjekutića

do 14 dana izbijaju svi prednjaci, i oni kojih nije bilo
4 - 6 nedjelja izbijaju srednjaci
6 - 9 mjeseci izbijaju krajnjaci
1 - 1 i 1/2 godina nestaje kaličak sa prednjaka
1 i 1/2 - 2 godine nestaje kaličak sa srednjaka
2 - 2 i 1/2 godine nestaje kaličak sa krajnjaka

II period zamjena mliječnih sa trajnim sjekutićima

2 i 1/2 - 3 godine zamjenjuju se prednjaci
3 i 1/2 - 4 godine zamjenjuju se srednjaci
4 i1/2 - 5 godina zamjenjuju se krajnjaci
sa 4 - 5 godina kod mužjaka izrastaju očnjaci
 III period nestajanje kalička na stalnim sjekutićima
5 - 6 godina kaličak nestaje sa donjih prednjaka
6 - 7 godina kaličak nestaje sa donjih srednjaka
7 - 8 godina kaličak nestaje sa donjih krajnjaka
8 - 9 godina kaličak nestaje gornjih prednjaka
9 - 10 godina kaličak nestaje gornjih srednjaka
10 - 11 godina kaličak nestaje gornjih krajnjaka

IV period promjena oblika plohe trenja

10 -13 godina ploha trenja je ovalna
13 - 17 godina ploha trenja je okrugla
17 - 20 godina ploha trenja je trokutasta
preko 20 godina ploha trenja je obrnuto ovalna
Određivanje dobi kod magaraca, mula i mazgi
određuje se na isti način kao kod konja, s tom
razlikom da su njihovi zubi tvrđi nego u konja, stoga
se i promjene na zubima zbivaju nešto kasnije za
oko 1 - 2 godine.
 
 EKSTERIJER KONJA
Eksterijer konja predstavlja:
• građu pojedinih dijelova tijela,
• boju,
• dužinu i izgled dlake,
• oznake,
• sekundarne karakteristike,
• proporcije i
• usklađenost pojedinih dijelova tijela.

Spoljašnji izgled zavisi od rase, pola, tipa, ishrane i starosti konja.

Pri ocjenjivanju grla treba imati u vidu kome cilju ocjenjivano grlo treba da služi.

Osnovna načela prilikom ocjenjivanja eksterijera konja - da li konj svojim izgledom odaje pripadnost
rasi, polu i namjeni.
Procjena eksterijera konja može se vršiti:
1. mjerenjem razvijenosti pojedinih dijelova tijela (siguran i objektivan
ali su za njegovo izvođenje potrebna određena tehnička znanja i
pribor),
2. procjenom od oka i
3. fotografisanjem.

Kod konja se obično mjeri:

4. visina grebena (pantljikom, litinovim štapom),
5. TM,
6. obim grudnog koša (pantljikom) i
7. obim cjevanice (pantljikom).
ZNAČAJNOSTI
• Skladnost u eksterijeru podrazumjeva pravilan odnos između pojedinih
dijelova tijela.
• Format je odnos dužine trupa i visine grebena i različit je u zavisnosti od tipa,
rase i pola.
• Linija je samo relativan pojam, ne apsolutna veličina.
• Kalibar je odnos između ukupne TM i visine grebena.
• Na konstituciju utiče i klima, pa su u planinskom predjelu sa suvom klimom
konji čvrste konstitucije, a vlažna klima u ravnicama izaziva pojavu meke
konstitucije.
• Kondicija konj može biti priplodna, radna, trkačka, tovna i izložbena. Ona
zavisi od intenziteta rada, treninga i načina ishrane.
• Po pravilu, konj treba da ima živahan temperament i da brzo reaguje na
spoljašnje nadražaje
Kod ocjene eksterijera mora se procjeniti odvojeno svaki dio tijela sa stanovišta
značaja za odgovarajuću rasu, odnosno namjenu.

1. Glava - prema njenoj veličini, izgledu i pojedinim dijelovima procjeniti:

zdravstveno stanje,
rasna pripadnost - tip,
priplodna zrelost,
pol,
konstitucija,
temperament,
ćud.

• Bolesne životinje izgledaju pospano, oči su im poluzatvorene, donja gubica

opuštena,iz nosa i usta uglavnom curi sluz, unutrašnja strana kapka je blijeda ili
crvenija od normalne boje.
Izgled glave zavisi i od rase

Arap - laku i plemenitu glavu, pravog ili neznatno ugnutog profila

- konkavnog,
Nonijus - tešku glavu sa nešto ispupčenijim profilom, odnosno
ovnujskim.
• Teške - hladnokrvne rase - glava je krupna, široka i gruba
• Toplokrvne - lake rase -fina, produžena i nježna.
• Profil može biti ravan, ovnujski - konveksan i štučji - konkavan.
• Oči treba da su žive, otvorene, bistre - vlažne i mirne
• Uši pravilno nasađene, srednje veličine, pokretne i okrenute prema
naprijed.
• Po kretanju ušiju i očiju može se zaključiti kakvog je temperamenta
grlo.
• Pastuvi imaju nešto krupniju, veću, širu i grublju glavu od kobile.
• Koža na glavi treba da je tanka i pokrivena nježnom dlakom.
2. Vrat

Kod trkačkih rasa - dugačak, tanak i

pravilno nasađen.
Teški konji i poni imaju kraći i širi
vrat.
Kod muških grla vrat je deblji nego
kod ženskih.
Ranostasna grla imaju kraće i deblje
vratove nego kasnostasna.
Griva treba da je mekana i da pada
A – normala;
na jednu stranu vrata. B – debeo;
Zavisno od rase, može biti: C – slaninast;
prav, labudov, savijen, jelenski, dug, D – labudov;
E – jelenski.
kratak i debeo, kratak i jak, slaninast.
3. Greben
Kod jahaćih i tovarnih konja treba da je visok i dug greben - izraštaji grudnih
pršljenova dugi i unazad koso položeni - dobro snabdjeveni mišićima koji leđima
daje čvrstoću i sprječava njihovo ugibanje.
Imaju dug sternum, dubok grudni koš, dobro razvijene i vezane plećke i dobro
sedlište.
Kratak i visok greben je onda kad su samo prvih 5 vertikalnih - trnastih izraštaja,
pršljenova dobro razvijeni, a ostali kraći.
Ovakav greben je nepoželjan - lako dolazi do ozljeda sedlom ili samarom.
Nizak greben - kada su vertikalni izraštaji slabo razvijeni. On je nepoželjan kod
jahaćih i paradnih konja. Karakterističan je za hladnokrvne konje, ali se ne smatra
manom, jer im pri radu ne smeta.
Kod njih je, po pravilu, usljed niskog grebena zadnji dio tijela neznatno viši od
prednjeg.
Uopšte gledano, najbolje da je greben dugačak, visok, mišićav i širok.
4. Grudi

Bitan dio tijela u kome su smješteni vitalni organi za krvotok i disanje -

srce i pluća.
Zavisno od rase, namjene treba da su prostrana, zaobljena, dovoljno
duboka i široka.
Kod toplokrvnih konja - sportskih, poželjna je umjerena dubina grudi
(47% od visine grebena), kod polukrvnjaka (48 %), kod
hladnokrvnjaka (49-51%).
Smatra se da obim grudi treba da bude 15 - 20 cm veći od visine
grebena.
5. Leđa
U užem smislu - dio od grebena do prvog slabinskog pršljena
U širem smislu - dio od grebena do krsta, tj. zadnjeg krsnog pršljena.
Poželjno je da leđa budu srednje dugačka, mišićava, široka i dobro
povezana sa grebenom i sapima.
Tovarna grla treba da imaju kraća leđa, naročito u slabinskom dijelu
krsta.
Spoj predstavlja prelaz između prednjeg i zadnjeg dijela tijela.
Za tovarna i jahaća grla bolje je da je spoj kraći, uz to da je i čvrst,
muskulozan i širok.
Nepoželjna su sedlasta - ulegnuta i šaranasta leđa, koja se javljaju kod
grla koja su prerano upotrebljena za rad, a uz to nedovoljno hranjena.
6. Sapi
Su zadnji dio tijela, čine krsta i karlica sa pripadajućim mišićima (M. gluteus
medius, M gluteus superficijalis i M. biceps femoris).
Treba da su duge, snažne, mišićave, ravne ili blago spuštene.
Oblik sapi je karakterističan za pojedine rase konja.
Posmatrano sa strane, sapi mogu biti horizontalne, ravne, kose i spuštene,
zatim zaobljene ili ovalne, krovaste ili šiljaste i rasjepljene.
Oštre i spuštene sapi sa blago razvijenom muskulaturom smatraju se
eksterijernom manom.
Jako spuštene sapi sa nisko nasađenim repom nazivaju se magarećim.
Kod hladnokrvnih konja sapi su rascjepljene, tj. mišići na krstima su
razdvojeni (rasna karakteristika).
Oblici sapi:
1-ravne i zaobljene;
2-mišićave i kratke;
3-spuštene;
4-zaobljene i okrugle;
5-krovaste;
6-rascijepljene
7. Trbuh
Čini donji dio tijela u kome su smješteni organi za varenje .
Treba da je prostran, zaobljen, elastičan i da neprimjetno prelazi u
karličnu i grudnu duplju.
Nepoželjan je opušten - isturen i usukan - jelenski trbuh.
8. Rep
Treba da je visoko nasađen sa jakim korijenom, i utiče na estetiku konja.
Kod hladnokrvnih konja uobičajena je sječa repa da bi sapi došle do
izražaja (nije humano, ne može konj da se štiti od insekata).
9. Noge
Treba da su pravilno građene, jake i da imaju pravilne stavove.

Veliki značaj jer njihova upotrebna vrijednost u velikoj mjeri zavisi od

građe, jačine i stavova nogu.
Kopita treba da su čvrsta, tvrda i glatka, jer su izložena direktnom dodiru sa
zemljišnom površinom različite konfiguracije.
Prednje kopito treba da ima okrugao oblik, da je umjereno pljosnato i šire
nego zadnje.
Prednja ivica kopita sa horizontalom treba da zatvara ugao od 45 (prednje
noge), odnosno od oko 50 (zadnje noge).
Kod konja se ponekad javljaju eksterijerne greške u pogledu stavova
prednjih i zadnjih nogu, a takođe i kopita.
• Posmatrano sa strane ili iza grla na ekstremitetima se mogu pojaviti
sljedeći nepravilni stavovi: „X" - stav (iks noge), „O“ - stav (bačvaste), uzan,
uvučen (podvučen), isturen (ispupčen), sabljast, kravlji i zbližen stav.

Stavovi zadnjih nogu

(gledano sa strane):
1-normalan;
2-podvučen;
3-isturen;
4-sabljast
Hod kod konja, po pravilu, treba da je pravilan, siguran, energočan, elastičan i
izdašan.
Hod kod konja može biti visok ili nizak. Visok je kad diže podlakticu tako da ona
dolazi skoro u horizontalan položaj.
Pri kretanju konja ocjenjuju se sva tri hoda : korak, kas, galop, i to sprijeda,
otpozadi i sa strane.
10. Dlaka i koža
Služi za procjenjivanje zdravlja i konstitucije dotičnog grla.
Starije životinje imaju nešto grublju i deblju kožu od mlađih.
Muška grla imaju deblju kožu i gušću dlaku od ženskih grla.
Normalno hranjene i zdrave životinje plemenitih rasa imaju meku i
elastičnu kožu koja se lako odvaja od rebara.
Ona je obrasla gustom, finom, masnom i sjajnom dlakom, koja je
priljubljena uz tijelo.
Životinje koje žive u hladnijim predjelima imaju deblju kožu, dužu i
grublju dlaku, nego one koje egzistiraju u toplijim krajevima.
 VRSTE DLAKA KOD KONJA
1. Pokrovne dlake
Pokrivaju cijelo tijelo i štite ga od atmosfeerskih i drugih nepogoda.
Dužina je različita i zavisi od pola, klimatskih uslova, ishrane, njege (1,2-3,5
cm, a debljina od 45-90 mikrona).
Svaka dlaka sastoji se iz pokorice, kore i srži.
Pigment se nalazi u kori i srži u zrnastom ili difuznom obliku. Pigment koji se
nalazi u kori je važan za boju dlake.
Pokrovne dlake, kod zdrave životinje, su okrenute naniže, tj. u pravcu
najvišeg pada i priljubljene su uz kožu.
One su prave i glatke, nekad kovrdžave - čuperci na čelu, vratu i grudima.
Opadaju krajem proljeća i početkom ljeta - linjanje.
2. Zaštitne dlake
- Obrazuju "perčin", grivu I rep.
- Kod hladnokrvnih konja često se nalaze na kičicama različite dužine.
- One su dugačke, oštre, grube i ne mijenjaju se.
- Po pravilu nisu iste boje kao pokrovne, mada mogu biti.
- Prosječna dužina na grivi oko 24 cm, na repu oko 70 cm, na kičicama od
7- 18 cm, zavisno da li je istočnjačka ili zapadnjačka rasa
- Debljina zaštitnih dlaka se kreće na repu oko 320 , a na grivi oko 130
mikrona.
3. Vunaste dlake
- Izrastaju samo zimi između pokrovnih dlaka (zaštita od hladnoće), a
opadaju u proljeće.
- One su prve dlake kod konja, jer su ždrebad po oždrebljenju njima
pokrivena.
- Puh kod ždrebadi - omadi opada po odbijanju od sise i zamjenjuje se
pokrovnom dlakom.
- Po oždrebljenju iste su boje kao pokrovne dlake, nešto svijetlije.
- Kod ždrebadi nekih rasa vunaste dlake su drugačije boje nego poslije
pokrovne (zelenci po oždrebljenju imaju mrko crnu boju, a vranci su
češće crvenkaste boje ).
4. Taktilne dlake
- Na pojedinim dijelovima glave (oko očiju, nosa, gubice ), duboko
usađeni u kožu i u vezi su sa nervnim vlaknima.
- Prosječna dužina oko očiju je 4 cm, a debljina oko 165 mikrona.
- Dlake na njušci su duge oko 7 cm.
 BOJA DLAKE KOD KONJA

• Za boju konja važna je pigmentacija, kako kože, tako i dlake.

• Boja kože i dlake uslovljena je pigmentom koji se nalazi u njima.
• Ukoliko pigmenta nema ni u koži ni u dlaci, onda se radi o albino životinjama.
• Sposobnost stvaranja pigmenta pripada funkciji kože, a vrši se pod dejstvom
hormona tiroidne i nadbubrežne žlijezde.
• Po hemijskom sastavu pigment se ubraja u grupu melanina, i nastaje kao
produkt razlaganja tirozina uz tirozinazu, a kao prvi produkt tog razlaganja -
oksidacije stvara se dioksifenilalanin, koji je osnov svakog pigment.
• Poznavanje boje je potrebno zbog pravilnog opisa, tj. identifikacije konja.
• Boje i oznake konja se upisuju u odgovarajuću dokumentaciju - matične knjige
koje se vode u konjarskoj proizvodnji.
S obzirom na raspored pigmenta na tijelu razlikuju se jednobojne i
višebojne boje.

• Jednobojni - Vranci, Alati, Bijelci su oni čija pokrovna i zaštitna dlaka

(griva i rep) imaju karakterističnu pigmentaciju, a boja kpože
korespondira dlačnom pigmentu.

• Višebojni - Dorati, Kulaši, Sivci, Izabel i Šarci se svrstavaju u dvije grupe:

1. konji kod kojih je pokrovna dlaka u jednoj, a griva, rep i neki dijelovi
tijela u drugoj boji, koja nastaje usljed prisustva pigmenta i
2. prave šarene konje kod kojih se na tijelu, grivi i repu pojavljuju
pigmentirane i nepigmentirane dlake - bijele.
• Boja nije rasno obilježje kod konja.
• Sve boje konja postale su od divlje kulašaste („Kul.“) boje), koja je pod
uticajem domestikacije dosta izmijenjena.
• Pokrovne dlake su žute, različitih nijansi, a griva, rep i donji dijelovi
nogu (od skočnog zgloba i lažnog koljena) tamne - crne boje.
• Duž leđa proteže se crna pruga - jeguljina linija. Zavisno od intenziteta
pigmentacije dlake, postoje svijetli (otvoreni), zatvoreni i mišiji kulaš.

žuti kulaš ili s tamnijom ( sivom, tamnom

plavac temeljnom ili srnom )
grivom i repom
sivi ili mišji koji ima sivu dlaku poput
kulaš boje miša, a griva, rep i noge
su tamni
Alat ili riđan
• Ima žutu ili crvenkastožutu boju dlake.
• Griva i rep su iste ili slične boje kao i dlake po tijelu, ali nikad nisu crni.
• Koža i kopita su blijede boje, moguća pojava bijelih oznaka na nogama i
glavi, kao i mliječnog kopita.
Nijanse alata
sasvim svijetli - dlaka svijetlo-žuta; griva, rep, poprsje i noge su žućkastobijeli
otvoreni alat do bijeli
svijetli - ima svijetlo-žutu jasno riđu dlaku; griva, rep, nakad i donji
otvoreni alat dijelovi nogu mogu biti još svijetlliji, a griva i rep često i sasvim
žućkastobijeli
crveni alat ima sjajno žućkastocrvenu dlaku; griva i rep su zagasito-riđe
boje, a mogu biti i svijetliji, jasno riđi do sivkasto bijeli
tamni - ima smeđe-riđu, tamnu boju dlake; griva i rep su zagasito-
zatvoreni, mrki prljavo- smeđe, a nekad i sivkastobijele boje
alat
crni ili vrani alat ima crno-smeđu boju sa crvenkastim sjajem
Vranac
• Crne - vrane boje dlake (pokrovne i zaštitne).
• Griva i rep i kopita su crni.
• Razlikuju se
• vranci koji su i zimi i ljeti uvijek crni,
• ljetni vranci koji su ljeti više crni i
• zimski vranci koji su zimi više crni.
• Varijante: običan vranac - crna boja sa
metalnim sjajem,
• svijetliji vranac - nijanse ka sivoj,
• ugljeni vranac - crna bez sjaja.
• Mogu se javiti oznake na glavi i nogama koje
su bijele boje.
BIJELAC
• Ima pokrovne i zaštitne dlake
nepigmentirane - bijele .
• Koža je nepigmentirana, a
kopita voštano žuta.
• Obično bijelci postaju bijeli
nakon određenog perioda
starosti (bili su sivci, zelenci), a
postoje i oni koji se rode kao
takvi - albino (imaju riblje -
čakarasto oko, bez pigmenta).
• Albino varijeteti se isljučuju iz
priploda
Dorat
• Pokrovne dlake tamno-
mrkocrvenkaste boje, kestenjaste.
• Griva , perčin, rep i noge do
skočnog zgloba su crne boje, pa
se samo po tome razlikuju od
alata.
• Po butovima , na sapima mogu
imati mala, okruglasta mjesta,
tamnije boje - hermelinska polja.
svijetli - otvoreni dorat dlaka jasno smeđe boje sa prelazom u žućkastu
crveni dorat svijetlosmeđa dlaka sa jakim prelijevanjem u crveno
žuti dorat žuto-smeđa dlaka, malo riđasta
kestenjasti dorat crvenkastokestenjast, tamnokestenjast
tamni - zatvoreni dorat tamnosmeđa dlaka
mrkov boja dlake gotovo crna; samo po glavi, trbuhu, oko
stražnjih nogu je svijetlija crvenkastožućkasta
SIVAC-ZELENKO

• Rađaju se sa tamnoalatastom, doratastom ili vranom bojom dlake.

• Nakon prvog linjanja postaju ždrijebad manje/više siva.
• Sa starenjem su sve više bijeli.
• Prema tome, u sivce se ubrajaju svi oni konji koji po čitavom tijelu
posive, i glava, i noge, i griva i rep.
• Ako temeljasta boja ostane trajno na glavi i na donjim dijelovima
nogu, kao i u grivi i u repu, onda takve sivce nazivamo prosijedi konji.
• Kopita tamna, crna, jedno ili više kopita mogu da budu svijetlija, pa
čak i bijela.
• Koža je uvijek tamna, pigmentirana.
•  Opisuju se prema figurama koje
oblikuju pramenovi pigmentirane
i nepigmentirane dlake: prskan,
muvast, talirast, jabučast.
• Rijetko kad svi sivci potpuno
posive, ili potpuno pobijele. Tako
da izmješane crno-sive i bijele
boje daju i jednu novu nijansu -
zelenkastu. Ovakvi sivci se
nazivaju zelenci.
• Stalni sivac je onaj koji ne gubi
pigmentaciju tokom starenja i
nikad ne postane bijel.
• Siva boja dlake je dominantna
nad svim ostalim bojama.
Nijanse sivca
muhasti sivac koji ima na sivoj i bijeloj dlaci gusto poredane
okruglaste tamne ili crne pjege
pastrvasti isto, samo su te pjege jasno crveno-smeđe ili
sivac crvenkaste
jabučasti sivac u kojeg su okruglasta svijetla mjesta obrubljena
tamnijom sivom dlakom
svijetli sivac kod kojeg već pretežu jasno siva i bijele dlake
tamni sivac koji ima više tamnosive, a manje jasno sive i bijel
dlake
mrki sivac ima crne i sive dlake koje su bez sjaja, a bijela dlaka je
vrlo malo zastupljena
žućkasti sivac ima izmješane žućkastosmeđe ili žućkastocrvene, sive
i bijele boje dlake
IZABEL - PALOMINO

• Pokrovne dlake žute.

• Perčin, griva, rep, donji
dijelovi nogu su svijetli
do bijeli.
• Postoje različite nijanse
(svijetle, zlatne do
crvenkaste ).
PROSIJED

• Može biti samo alat, vranac ili dorat koji ima po cijelom tijelu manje ili
više, ali jednoliko, izmiješane bijele dlake.
• Od sivaca se razlikuju po tome što im dlake na licu i nogama nikad nisu
sive, a rijetko im posivi griva i rep.
• Nikad ne pobijele.
• Kad se oždrijebe oni su vranci, alati ili dorati, tek kasnije sijede.
 ŠARAC
• Po cijelom tijelu ima manja ili veća polja
obrasla bijelom dlakom različite veličine i
oblika.
• Polja pokrivena bijelom dlakom gotovo su
uvijek manja od onih koja imaju tamniju
dlaku i s kojima se izmjenjuju.
• Ponajviše se bijela boja izmjenjuje sa
alatastom, vranom i doratstom dlakom, pa se
ti konji nazivaju: alati šarac, dorati šarac,
vrani šarac.
• Ako su bijele mrlje okrugle i male, do veličine
ljudske šake onda se nazivaju tigrasti šarac.
• Šarena boja je rijetka kod konja, svega 0,5 %.
 OZNAKE KOD KONJA

• Mogu biti bijele i crne.

• Bijela polja se javljaju najčešće na nogama i glavi,
• Crne - hermelinske oznake se javljaju nezavisnom od njih i mogu se
pronaći i unutar bijelih polja.
• Koža na mjestu gdje se javi polje bijele dlake nije pigmentirana.
 gruša bijeli pramen na čelu ili između očiju
cvijet malo bijelo polje na čelu ili između očiju (okrugao, srpast,
ovalan, trolist, nazubljen, nepravilan, pomjeren ulijevo ili
udesno u odnosu na medijalnu ravan)
zvijezda isto , ali veće od prethodnog
OZNAKE NA lisa bijelo polje koje se spušta niz nosni svod, može se javiti
spojeno sa cvijetom ili zvijezdom na čelu ili brnjom, ali i
GLAVI nezavisno od njih. Može biti tanka, široka, prekinuta, može
mogu biti na: da počne na liniji koja spaja medijalne uglove očiju ili na
- čelu, bilo kom mjestu na nosniku konja kao što se može i
- nosnom svodu, prekinuti na pola nosa. Dešava se da pokriva samo lijevu ili
samo desnu polovinu nosa ili da se proteže ukoso.
- usnama,
- na obrazima
fenjerasta bijelo polje koje se proteže na obraze, ako je i oko u
(pojedinačno ili više glava bijelom polju onda je nepigmentiran - čakarasto oko
njih u isto vrijeme)
brnja bijela oznaka koja se proteže između nozdrva, pjega na
gornjoj usni
mljekoust usna bijela ili ima veliku mliječnu mrlju na jednoj ili obje
usne
žaboust usne poprskane bijelim mrljama
OZNAKE NA NOGAMA

petast bijele dlake na stražnjoj strani krunske kosti

krunast bijele dlake se pružaju do krunskog zgloba
putast bijela oznaka je pravilno ili nepravilno podignuta
do kičice i kičičnog zgloba - putište
poluputast bijele dlake dopiru do polovine putišta - kičice
visoko putast bijele dlake na putištu i na donjem dijelu
cjevanice
čarapast bijelo polje se pruža na cjevanicu
polučarapast bijele dlake dopiru do polovine cjevanice
gaćast - visoko bijelo dlake na cijeloj cjevanici i na dijelu iznad
čarapast karpalnog i tarzalnog zgloba