NAPAD

PANIKE

autor: LAZO PAVIĆ

 Napad panike je nagli nastup neupadljivog, kratkog razdoblja izrazite
nelagodnosti ili straha, praćen somatskim ili spoznajnim simptomima.
Panični poremećaj predstavlja pojavu ponavljanih napada panike, tipično
praćenih strahom od budućih napada ili promjenama ponašanja kojima se
mogu izbjeći situacije koje stvaraju podložnost napadima. Dijagnoza se
postavlja klinički. Izdvojeni napadi panike ne moraju se liječiti. Panični
poremećaj se liječi farmakoterapijom, psihoterapijom (npr. izlaganjem,
kognitivno–bihevioralnim liječenjem) ili i jednim i drugim.
 Napadi panike su česti, a pogađaju čak 10% stanovništva u jednoj godini.
Većina se ljudi oporavi bez liječenja; neki dobiju panični poremećaj.
Panični poremećaj je rijedak, pogađa 2–3% stanovništva u 12–mjesečnom
razdoblju. On obično započinje kasno u adolescenciji ili mlađoj odrasloj
dobi te zahvaća žene 2 do 3 puta češće nego muškarce.
 Simptomi, znakovi i dijagnoza
 Napad panike obuhvaća naglu pojavu barem 4 od 13 simptoma navedenih u TBL. 196– 2. Simptomi obično
dosežu vrhunac za 10 min te nestaju nekoliko minuta nakon toga, ostavljajući liječniku vrlo malo toga za
vidjeti. Premda su neugodni—i to ponekad jako—napadi panike nisu opasni po zdravlje.

 Napadi panike se mogu pojaviti u bilo kojem anksioznom poremećaju, obično u situacijama koje su
povezane s glavnim uzrokom poremećaja (npr. osoba s fobijom od zmija se može uspaničiti kada ugleda
zmiju). Međutim, kod čistog paničnog poremećaja neki od napada nastaju spontano.

 Većina osoba s paničnim poremećajem očekuje sljedeći napad i zabrinuti su zbog njega (predosjećajna ili
anticipacijska anksioznost) te izbjegava mjesta ili situacije u kojima su se prije uspaničili. Osobe s paničnim
poremećajem se često boje da imaju tešku bolest srca, pluća ili mozga te opetovano posjećuju obiteljskog
liječnika ili hitnu službu, tražeći pomoć. Na nesreću, u takvim okolnostima se pažnja usmjerava na tjelesne
simptome te se točna dijagnoza često ne postavlja. Mnogi ljudi s paničnim poremećajem također imaju
simptome teške depresije.

 Panični poremećaj se dijagnosticira nakon što se isključe tjelesni poremećaji koji mogu oponašati
anksioznost
LEČENJE
 Liječenje
 Neki se ljudi oporave bez liječenja, osobito ako se nastave suočavati sa
situacijama u kojima su se napadi dogodili. Kod drugih, osobito bez
liječenja, panični poremećaj slijedi kronični tijek s pojavljivanjima i
povlačenjima.

 Bolesnicima treba reći kako liječenje obično pomaže pri nadzoru nad
simptomima. Ako se nije razvilo ponašanje u smislu izbjegavanja, jedino što
može biti potrebno je razuvjeravanje, podučavanje o anksioznosti i
ohrabrivanje bolesnika da se vrati i ostane na mjestima gdje je došlo do
napada panike. Međutim, kod dugotrajnog poremećaja s čestim napadima i
izbjegavanjem, vjerojatno je da će se pri liječenju morati kombinirati
lijekovi s intenzivnijom psihoterapijom.
LEČENJE
 Mnogi lijekovi mogu spriječiti ili uvelike smanjiti predosjećajnu (anticipacijsku) anksioznost, fobično
izbjegavanje te broj i izraženost napada panike. Podjednako su učinkovite različite skupine antidepresiva—
SSRI, inhibitori ponovne pohrane serotonina–noradrenalina (SNRI), serotoninski modulatori, triciklički
antidepresivi (TCA) te inhibitori monoaminooksidaze. U usporedbi s drugim antidepresivima SSRI i SNRI
imaju potencijalnu prednost zbog manje neželjenih učinaka. Benzodiazepini (anksiolitici—vidi TBL. 196–1)
djeluju brže od antidepresiva, ali češće uzrokuju fizičku ovisnost te neželjene učinke poput pospanosti,
ataksije i poteškoća pri koncentraciji. Antidepresivi i benzodiazepini se ponekad na početku liječenja rabe u
kombinaciji, uz polagano smanjivanje benzodiazepina nakon što antidepresiv postane djelotvoran. Napadi
panike se često vraćaju nakon što se lijek ukine.

 Učinkoviti su različiti oblici psihoterapije. Liječenja izlaganjem, prilikom kojeg se bolesnik suočava sa
strahom pomaže da se smanji strah i komplikacije uzrokovane izbjegavanjem zbog straha. Primjerice,
bolesnike koji se boje da će se onesvijestiti se zamoli da vrte stolac ili hiperventiliraju sve dok ne osjete
nesvjesticu, navikavajući se tako da se kada osjete ovaj simptom neće i onesvijestiti. Kognitivno–
bihevioralno liječenje uključuje učenje bolesnika da prepozna i nadzire svoje iskrivljene misli i lažna
uvjerenja te da promijene svoje ponašanje u tom smislu da ono bude prilagodljivije. Primjerice, bolesnici
koji opisuju ubrzanje rada srca ili kratkoću daha u određenim situacijama ili mjestima te koji se boje da
imaju srčani napad se nauče kako su njihovi strahovi neosnovani, te da umjesto toga započnu sa polaganim,
kontroliranim disanjem ili drugim načinima opuštanja.
SIMPTOMI NAPADA PANIKE
Spoznajni
Strah od smrti
Strrah od ludila ili gubitka kontrole
Osjećaji nestvarnosti, čudnovatosti ili otuđenja od okoliša

Somatski
Bol ili pritisak u prsištu
Omaglica, nestabilni osjećaji ili nesvjestica
Osjećaj davljenja
Valovi vrućine ili hladnoće
Mučnina ili nelagoda u trbuhu
Osjećaj obamrlosti ili trnjenja
Palpitacije ili ubrzani rad srca
Osjećaj nedostatka zraka ili gušenja
Znojenje
Drhtavica ili tresavica
PANIČNI POREMEĆAJ
 Panični poremećaj
 Napadi panike su danas česta pojava, no većina ljudi se oporavi bez liječenja, dok
manji broj ljudi razvije panični poremećaj. Napad panike se od paničnog poremećaja
razlikuje po tome što su napadi panike spontani i neočekivani, barem u početku, dok
je za panični poremećaj karakteristično da pacijenti predosjećaju i brinu za zbog
sljedećeg napada.
 Klinička slika/dijagnoza. Simptomi panike mogu biti; uplašenost, drhtavica, znojenje,
mučnina, bol u trbuhu, ubrzani rad srca, bol ili osjećaj pritiska u prsnom košu,
davljenje, vrtoglavica ili nesanica, strah od smrti ili gubitka kontrole. Napad panike
definira se stoga kao iznenadni početak najmanje 4 od navedenih simptoma, koji
moraju kulminirati unutar 10 minuta, a obično se povuku unutar nekoliko minuta, tako
da liječnik zapravo najčešće vidi pacijenta gotovo bez simptoma.
 Liječenje. U liječenju je važna psihoterapija; individualna, grupna ili obiteljska, te
farmakoterapija. Lijekovi mogu spriječiti ili smanjiti napade, a koriste se antidepresivi i
benzodiazepini. Uzimanje lijekova može biti dugotrajno jer se napadi često vraćaju
kada se prestane s terapijom.
PTSP
 Posttraumatski stresni poremećaj je poremećaj u kojem se
stalno ponavlja proživljavanje doživljene traume, što rezultira
osjećajem užasavajućeg straha i bespomoćnosti, pa se
izbjegavaju sve situacije koje bi mogle izazvati prisjećanje na
doživljenu traumu. Trauma se naknadno ponovno proživljava
kroz noćne more ili pojavljivanjem tih scena. PTSP postaje
kroničan ako je prisutan duže od 3 mjeseca, a ako se ne liječi
može oslabiti s vremenom, no kod nekih bolesnika ostavlja
trajne posljedice.
 Liječenje. Liječenje se sastoji od psihosocijalne terapije i
farmakoterapije.
 
 Opsesivno-kompulzivni sindrom
 Opsesivno-kompulzivni sindrom je poremećaj
u kojem se stalno nameću i ponavljaju iste
neželjene misli, ideje, slike, nagoni, koje su
odbojne ili užasne (opsesije), a uzrokuju
potrebu da se stalno radi nešto što će umanjiti
nelagodu uzrokovanu tom istom opsesijom
(kompulzije). Ovaj poremećaj javlja se
jednako kod muškaraca i žena.
KLINIČKA DIJAGNOZA
 Klinička slika/dijagnoza. Karakteristično je da pacijenti osjećaju prisilu da stalno
ponavljaju određene rituale kojima se ''brane'' od opsesije i nelagode koju ona izaziva
(npr. stalno pranje ruku zbog opsesije prljavštinom, zagađenošću). Kod pacijenata s
opsesivno-kompulzivnim poremećajem sačuvan je osjećaj za realnost, tako da su oni
svjesni da je njihovo ponašanje pretjerano, a to je glavna razlika od bolesnika s
psihozom koji gube realitet.
 Liječenje. U liječenju se primjenjuje tzv. ekspozicijska terapija kada se bolesnika
izlaže situacijama koje ga navode na ponavljanje rituala, a nakon toga se izvođenje
rituala odgađa. Time ga se privikava na osjećaj tjeskobe koji se javlja uslijed
izlaganja, a osjećaj tako postupno slabi. poboljšanje traje godinama, a bolesnici ovu
metodu nastavljaju sami primjenjivati i nakon završetka liječenja. Terapija može biti
potpomognuta i primjenom odgovarajućih lijekova prema uputi liječnika
SIMPTOMI
 Simptomi anksioznosti mogu biti od veoma blagih i jedva primetnih do izuzetno jakih. Mnogi ljudi se plaše da su uzrokovani ozbiljnim
zdravstvenim problemom ili mentalnom bolešću. Srećom, razumevanje simptoma i senzacija anksioznosti i njihovog uzroka, ne samo da
može eliminisati simptome anksioznosti, već i ukloniti strah zbog njih.

 Šta je anksioznost?

 Anksioznost se definiše kao stanje strepnje, neizvesnosti i straha koji proističu iz iščekivanja realnog ili zamišljenog pretećeg događaja ili
situacije.

 Šta je anksiozni poremećaj?

 Svi ljudi s vremena na vreme dožive anksioznost. To je normalno. Anksioznost postaje poremećaj kada ometa normalan način života i
svakodnevno funkcionisanje. Anksiozni poremećaj ne bi trebalo pogrešno tumačiti kao bolest. Anksiozni poremećaj je oznaka koja se koristi
da opiše kada anksioznost postane hronična.

 Šta su simptomi anksioznosti?

 Anksioznost aktivira odgovor na stres, poznat i kao odgovor „bori se, beži ili zaledi se“. Ova reakcija preživljavanja odmah podstiče telo na
hitne akcije. Reakcija na stres je naš saveznik kada smo u opasnosti. Stoga su simptomi anksioznog poremećaja simptomi stresa. Oni se zovu
simptomi anksioznosti, jer je anksioznost glavni izvor stresa, zbog kojeg telo postaje pod stresom i simptomatično.

 Postoje dve glavne vrste simptoma anksioznosti: akutni (koji su uzrokovani aktivnom reakcijom na stres) i hronični (koji su uzrokovani
hroničnim stresom, koji nazivamo hiperstimulacijom odgovora na stres).
SIMPTOMI
 Budući da je svako telo donekle jedinstveno, vrsta, broj, intenzitet, trajanje i učestalost simptoma anksioznosti variraće od osobe do osobe. Na primer, jedna osoba
može imati jedan ili samo nekoliko blagih simptoma anksioznosti, dok druga osoba može imati više jakih simptoma koji dugo traju. Takođe, ozbiljnost anksioznog
poremećaja će takođe imati uticaja na učestalost, intenzitet i trajanje simptoma.

 Kada sam počela da sastavljam listu simptoma pretpostavila sam da ću doći do broja 100, međutim, ja sam taj broj premašila, a i ovo nije konačan spisak. Na ovoj
listi su simptomi koje sam ja osetila na svojoj koži, koje ste mi vi pisali da su vas najviše ometali i neki iz knjiga. Ova lista simptoma uključuje fizičke, psihološke i
emocionalne simptome anksioznosti.

 Da li se simptomi anksioznog poremećaja razlikuju od simptoma anksioznosti?

 Ne.Simptomi anksioznog poremećaja i anksiozni simptomi su isti. Jedina razlika između njih bila bi, kako se anksioznost i njena postojanost povećavaju, tako će se
povećavati broj, vrsta, intenzitet, učestalost i trajanje simptoma anksioznosti. Inače su jedno te isto.

 Što ranije kod sebe prepoznate potencijalne znake anksioznog poremećaja i obratite se nekome za pomoć, brže i lakše ćete prevazići to stanje. Obratite se stručnom
licu ako:

 Mislite da se previše brinete i da to ometa vaš uobičajeni način života.

 Izbegavate situacije i okolnosti zbog strepnje ili straha.
 Postali ste uplašeni osećanja anksioznosti ili straha.
 Verujete da su anksioznost i strah nekontrolisani.
 Koristite alkohol ili drogu za rešavanje anksioznosti ili drugih problema sa mentalnim zdravljem.
 Mislite da je vaša anksioznost povezana sa zdravstvenim problemom ili lekovima.
 Imate suicidne misli. Potražite hitnu pomoć.
 Vaše brige se s vremenom ne smanjuju ili se čak i pogoršavaju.
 Vaša anksioznost uzrokuje probleme sa spavanjem i odmorom.
 Anksioznost ometa vaš posao, porodicu ili socijalne interakcije.
HVALA NA PAZNJI !
HVALA VAM ŠTO STE PROČITALI TEKST!!!
NADAM SE DA STE USPELI RAZUMETI.

Gmail: Lazolakipavic@gmail.com
NAJBOLJI LEK JE POZITIVA I SMEH