Salmonela je gram negativna bakterija, štapićastog oblika, sadrži flagele pomoću
kojih se kreće. Ona je fakultativno anaerobna, ne poseduje kapsulu i ne stvara spore, a zbog velike varijabilnosti često dolazi do promena genetskih struktura u samoj bakteriji što dovodi do stečene otpornosti prema antibioticima. Bolesti koje izazivaju kod ljudi ove bakterije po svojoj prirodi su zoonoze(izuzev S.typhi i S.paratyphi). Postoji oko 2200 različitih serotipova koji su podeljeni u 6 podgrupa: 1 – S.typhi, S.choleraesuis, S.paratyphi, S.gallinarum, S.pullorum 2 – S.salamae 3a – S.arizonae 3b – S.diarizonae 4 – S.houtenae 5 – S.bongori 6 – S.indica Postoje 4 klinička entiteta koja izazivaju bakterije roda Salmonella. To su: Enterokolitis(infekcija je lokalizovana na nivou gastrointestinalnog trakta, praćena je dijarejom, temperaturom, nauzejom i povraćanjem: feces, povraćeni sadržaj, ispirak želuca, ostaci hrane) Bakterijemije ili septikemije sa fokalnim infekcijama(uzročnik S.choleresuis, moguće fokalne infekcije su osteomijelitis, meningitis, pneumonija, apscesi različitih lokalizacija: krv, likvor, kostna srž, sadržaj apscesa) Enterične groznice – trbušni tifus i paratifus(najozbiljniji oblici, izazivači su S.typhi i P.paratyphi, teške generalizovane infekcije: različiti materijali u različitim fazama:krv, feces, urin,) Kliconoštvo(bakterija se zadržava u žučnim putevima i izlučuje se fecesom ili urinom: feces, žuč, urin) Obrada materijala: • Izolovanje(neselektivne. Diferencijalne, selektivne i podloge za obogaćivanje rasta) • Identifikacija(Gram negativni, tanki, pravi štapići) • Ispitivanje kulturelnih osobina(SS agar- bezbojne kolonije sa crnim centrima) • Ispitivanje biohemijskih osobina(citrati +; urea, hidroliza -) • Ispitivanje antigenske građe: - somatski O antigeni(grupno specifični) - flagelarni H antigeni(tipski specifični) - kapsularni VI antigen Za detekciju se koriste test aglutinacije na pločici i u epruveti i lateks test. Primarni izvor salmonele je probavni trakt, a prirodni izvori mogu uključivati: vodu, zemlju, insekte, fabričke površine, kuhinjske površine i životinjski izmet. Mnoge životinje mogu biti zaražene, a da ne pokazuju znakove bolesti. U prevenciji širenja bakterija najvažnije je ispravno otklanjanje fekalija, hlorisanje vode, čišćenje kuhinjskih površina ( posebno daske na kojoj se reže meso ), te obrazovanje i informisanje osoba koje rade sa namirnicama životinjskog porekla. Ukoliko ipak dođe do zaraze, terapija je nadoknada tečnosti i elektrolita, a kod težih infekcija i upotreba antibiotika. Zbog sve veće rezistencije ovih bakterija na antibiotike, sve više je kliconoša i potencijalne opasnosti za zarazu.