Professional Documents
Culture Documents
Arhitektonski Tipovi Pozorišnih Scena
Arhitektonski Tipovi Pozorišnih Scena
SCENA KUTIJA
POZORNICA (SCENA) KUTIJA
Najčešći oblik scene.
Nastala početkom XVI veka u Italiji. Ima oblik kvadrata (kutije) kojoj nedostaje „četvrti
zid", iza kojeg je gledalište. Zahvaljujući isprva slikanom, kasnije realističkom dekoru,
na sceni se pravi privid jedne druge stvarnosti, koju publika posmatra kroz nevidljivi
„četvrti zid".
PROSCENIJUM
(grč. pro-skehion, lat. proscaenium) Prostor ispred scene, koji je po širini najčešće jednak
veličini otvora portala, po dubini zahvata prostor između glavne zavese i gledališta, tj. prostor
iznad „orkestarske rupe". Ovaj prostor se koristi kao integralni deo „igraćeg" scenskog
prostora u dramskim, kao i operskim i baletskim predstavama u kojima ne učestvuje orkestar,
već se emituje snimljena muzika.
ORKESTARSKA RUPA
Prostor između gledališta i scene u kojem sjedi orkestar i iz kojeg svira za vreme izvođenja
pozorišne predstave. Najčešće je na nižem nivou od scene (rupa). Ovaj prostor mora da bude
opremljen odgovarajućim pultovima za note, adekvatno osvetljenim, stolicama za članove
orkestra i dirigenskim pultom za dirigenta.
PORTAL
(lat. porta; nlat. portale, fr. portal - vrata, kapija) Otvor scene u tzv. sceni-kutiji. Širina i visina
portala ograničavaju vidno polje gledalaca omogućujući, s jedne strane, da se kod publike
stvori iluzija posmatranja „života" s one strane portala, a s druge strane, skrivajući od publike
scenski mehanizam (cugove, svetlosne mostove, binske radnike, umetnike koji čekaju iza
scene...). Ispred portala se nalazi proscenijum, iza njega – scena.
ZAVESA
Platno koje se koristi za odvajanje gledališta (gledalaca) od scene (izvođača). Zavjesa se
podiže na početku predstave, a spušta na kraju činova, ali i u toku trajanja činova prilikom
promjene scena - slika.
GVOZDENA ZAVESA
Posebna zavjesa koju svako pozorište po zakonskim normama mora da ima.
Napravljena je od metala ili nekog drugog vatrostalnog materijala, a ima funkciju
zaštite publike u slučaju požara na sceni. Instalirana je ispred "glavne" zavjese i spušta
se automatski u slučaju požara.
DEKOR
(lat. decor, fr. decor -ukras, okvir, ambijent) Poz. - estetski uređen prostor na sceni po stručnim
nalozima i egzaktnim skicama scenografa, sa ciljem likovnog i primjenjenog oblikovanja scene za
određenu predstavu. Odomaćen je i izraz scenografija. Stvara utisak o mjestu izvođenja dramske
radnje (proplanak, trg, dvorište, salon i sl.), pomoću odgovarajućih kulisa, namještaja, zavjesa,
svjetla i dr. U modernom teatarskom izrazu dekor često ne dočarava neki određeni, realni prostor,
već ima simbolično znaćenje.
ROTACIJA
ROŠTILj ZA RASVETU
Montažna konstrukcija iznad scene, na koju se postavljaju rasvjetna tjela.
KULISA
(fr. coulisse) Dio pozorišne scenografije, pokretni zid. Može da bude u vidu oslikanog
platna, drvene, metalne i druge pregrade i sl. U odnosu na položaj na sceni može biti
prednja, zadnja i bočna kulisa. Fig. - iza kulisa podrazumeva ne samo prostor iza scene, već
sve što se u pozorištu dešava.
POMIČNE KULISE
Dio dekora-scenografije koji nije fiksiran za
scenu, najčešće se nalazi na podestu ili
rolvagenu te može da se pokreće. To
najčešće čine sami izvođači, ili binski radnici
tokom predstave.
RIKVAND
Veliko platno - zavjesa u dnu scene. Obično je to oslikano platno (panorama,
trg, dvorana, nebo...), ali se sve češće koristi bijelo platno na koje se projektuje
slajd, film i sl.
SUFITA
Vrsta scenske
zavese. Sakriva od
pogleda gornji dio
mehanizma scene
(rasvjetu) .
CIKLORAMA
Krivo ili ravno pozadinsko platno na sceni. Uglavnom je bijele boje i onda se
osvjetljava.
PRAKTIKABL
(fr. praticable) Montažni elementi scenografije kubusnog oblika, podesti (od drveta ili
metala) koji se koriste za podizanje visine scene. Često se koriste i za gradnju montažnih
scena u prostorima u kojima ne postoji bina, ili za formiranje gledališta .
HINTERBINA
(nem. Hinterbuhne) Zadnji dio pozornice, ranije uvjek skriven kulisama, u novije
vrjeme povremeno postaje prostor za igru .
PROPADALIŠTE
Tehnički mehanizam na sceni koji omogućuje da se dijelovi scene spuste ispod nivoa
pozornice.
ROLVAGEN
(nem. Rollwagen) Nisko postolje na točkovima na koje se stavljaju djelovi scenografije. Služi
za transport dekora od magacina do scene, kao i za brze promjene scenografskih slika tokom
pozorišne predstave.
ŠTIMUNG
(nem. Stimmung) Ugođaj, atmosfera, raspoloženje. Poz. - svjetlosna i zvučna slika
koja dočarava atmosferu pojedine slike, tj. pojedinog momenta u predstavi: svetlosni
štimut, zvučni štimuš i sl.
ŠPRAJC
(lat. requisitum, requisita -potreba) Svi predmeti, osim dekora i kostima, koji se koriste
u predstavi. Postoji sitna rekvizita (naočare, tabakere, telefoni, knjige, posuđe),
krupna (nameštaj, burad, bicikli), potrošna rekvizita (jelo, piće, dim), kostimska
rekvizita (lepeze, tašne, itd)
1. MARKIRANjE SCENE
Markiranje scene za poziciju dekora. Obilježavanje scene trakom u boji ili
fluorescentnom trakom da bi se pozicionirala scenografija.
MJERAĆA PROBA
Predstavlja tehničku probu koja neposredno prethodi prelasku iz faze čitaćih u fazu
režijskih tj. mizanscenskih proba. Na njoj reditelj, scenograf i drugi tehnički saradnici
određuju razmjere i tačan položaj na sceni svih elementa usvojenog scenografskog
rješenja.
1. TEHNIČKA PROBA
Posebna proba na sceni, na kojoj se utvrđuju tehničke performanse predstave.
Obično neposredno prethodi prvoj generalnoj probi. Tada se prvi put postavlja pravi
dekor na scenu (prije toga je korišćen markirni), postavljaju se svjetlosni štimunzi,
uvježbavaju promjene dekora, štimunga, tonskih i drugih efekata, i ostalih
elemenata tehničke podrške predstavi.
SUVI LED
1. FOG MAŠINA
K AMERNA SCENA
Termin se odnosi na binu tj. izvođački prostor male površine i gledalište skromnog
kapaciteta (obično oko 100 gledalaca). Mogu biti u sastavu pozorišta koje ima
nekoliko scena različite veli-čine, ili jedina scena u okviru kamernog pozorišta.
FUNDUS