Islamska vjeronauka i religijski odgoj Minela Halilović
Prvi ciklus studija, VIII semestar
Akademska godina 2018/2019.
Biografija
Mehmed Džemaludin Čaušević (1870 – 1938), muslimanski pros-vjetitelj,
reformator, vjerski lider, reis l-ulema bosanskohercegovačkih i, potom, jugoslovenskih muslimana, alim koji je najsnažnije i najodlučnije zastupao puteve obnove muslimanskog vjerskog i društvenog života. Rođen je u vrijeme kad je u Bosni još bilo Osmansko carstvo, školovao se u jednoj bosanskoj medresi u Bihaću, u doba Austrougarskog carstva. Otišao je potom, kao mladić, u Carigrad i izbliza pratio pretposljednja desetlje ća nekad slavne Osmanske države. U predvečerje Prvog svjetskog rata bio je izabran za reisu l-ulemu, a nakon sloma Austrou-garske 1918. godine bio je prvi jugoslovenski reisu l-ulema. Ostat će upamćen i po svojoj hrabroj ostavci na položaj reisu l-uleme, 1930. godine. Biografija
Čaušević je bosanski velikan po mnogo čemu, po dubini i širini svoga
obrazovanja, vremenu u kojem se pojavio, slobodi s kojom je izricao svoje stavove, markantnosti svoje pojave, kao i po “gardu” koji je znao zauzeti kad god je bilo potrebno da brani svoje stavove za koje je čvrsto vjerovao da su pravi, pravovremeni, te time i islamski. Rođen je 1870. godine u mjestu Arapuša kod Bosanske Krupe. Pred svojim ocem, učenim Ali-hodžom, završio je početno obrazovanje. Nakon toga upisuje se u medresu u Bihaću, gdje naukovanje nastavlja pred bihaćkim muftijom Ahmed-Sabit efendijom Ribićem. Kako je bio talentiran i briljantan učenik, u dobi od sedamnaest godina bio je preporučen za daljnje naukovanje u Istanbulu pred tada slav-nim profesorom Salih efendi Tokatlijom. Stupanj idžazeta (idžazet-nama) stekao je u Istanbulu pred profesorom Hasanom Husni efendijom. Još ranije, 1898. godine, Čaušević je, po nagovoru svoga profesora Ismaila Haqqi efendije Manastirlije, upisao pravni fakultet u Istanbulu (Mektebi-hukuk). Čaušević kao reformator
Pitanje obrazovanja bosanskih muslimana bilo je u samom središtu Čauševićeva
dugogodišnjeg reformatorskog rada. Kao i mnogi savremeni reformatori u Bosni ili drugdje u islamskom svijetu, bavio se pitanjima kao što su pokrivanje žene i njenog hidžaba, nošenje šešira, bankovne kamate zatim pitanjem da li musliman smije služiti vojsku u državi gdje je suvremen nemusliman itd. Govoreći svoje stavove Čaušević je bio žestoko napadan, ali nije ostao dužan jer je svojim dobrim odgovorima uzvraćao. Zbog svojih stavova o spomenutim pitanjima Čauševića možemo označiti „vjerskim modernistom”. Čaušević je osim rada na reformi medresa u BiH, pokrenuo važne listove me đu kojima se izdvajaju Tarik i Mualim, istakao se u radu društva Gajret i radio je na reformi vakufskog sistema u BiH. Čauševićev rad na reformi hutbi, vazova i pisma
Biser ističe da se Čaušević odmah na početku 20-tog stoljeća pokazao da zna
govoriti na svojim vazovima i o „Ovom svijetu”, dok su pripadnici uleme tadašnje većinom govorili samo o vrijednostima „Onog svijeta”zbog čega je stanje Bošnjaka vođeno u letargiju, siromaštvo, iseljavanje u Tursku itd. Čaušević je uspio kod islamske dioničke štamparije da nabavi arapski hurufat sa posebnim znacima koji manjkaju u arapskom jeziku, a u našem se čuju. U svome reformatorskom radu pokrenuo je i kalendar koji se zvao Mekteb. Čaušević je štampao još neka djela na svojoj arebici.( Vasijjetnamu od Birgilija, Mevlud od Saliha Gaševića. 1909.godine osniva „Udruženje imama i mualima BiH”.( Reforma u mektebima, uvođenje udžbenika na maternjem jeziku, borba za bolji položaj imama i vjeroučitelja. Mualim). Pitanje odijevanja muslimanskih žena, nošenje šešira...
Čaušević je bio pristalica Muhammeda Abduhua koji je smatrao da su šerijatski
pravnici tokom mnogih stoljeća zamaglili Kur ansku poruku. Stoga je potrebno smatra Čaušević, ići izravno na Kur an, a ne ostati samo kod djela i mišljenja šerijatskih pravnika. Čaušević argumentira svoj stav da žene muslimanke nisu dužne pokrivati svoja lica (tesettur),ovakvim mišljenjem htio je ohrabriti muslimansku populaciju u BiH na školovanje, otvarale su se mnoge moderne škole i za školu se opredjeljivalo relativno mali broj muslimanki. Drugo bori se protiv izolovanja muslimanskih djevojaka, one se moraju uključivati u škole evropskog tipa. Drugo pitanje je bilo nošenje šešira. Što se tiče šešira smatrao je da je to haram samo ukoliko se nosi da bi neko pokazao svoje nevjerstvo. Čaušević nije govorio, a da njegove ideje nisu bile potkrepljene idejama i knjigama slične naravi. Čaušević i pitanje zaostalosti bosanskih muslimana
Čaušević putuje Bosnom u vrijeme Austro-Ugarske i kasnije Kraljevinom
Jugoslavijom i posvuda kod muslimana vidi strašnu zaostalost i neorganiziranost. U vrijeme reisu-l-uleme Čauševića proces denacionalizacije Bošnjaka je bio u punom zamahu. Čaušević je smatrao te probleme samo posljedicom jadnog i prezrenog stanja muslimana u Bosni. On je svojim tekstovima nastojao da probudi bosanske muslimane iz leturgije. Čaušević kao i većina reformatora islamskog svijeta u 19-tom i 20-tom stolje ću prvo se poziva na islam, potom kaže da čemu poziva islam također poziva i znanost, a čemu poziva znanost poziva i zdrav razum. HVALA NA PAŽNJI :)