Ivo Andrić

Prokleta avlija
Ivo Andrić  (1892. - 1975.)

• 1892. rođen u Dolcu pored Travnika

• U Višegradu završava osnovnu školu do 4. r.
• 1902. U Sarajevu upisuje Veliku gimnaziju
• Kao srednjoškolac pripadnik je ilegalne organizacije Mlada
Bosna koja je zagovarala jugoslavensku ideju i odvajanje od
Austro-Ugarske
• Studia u Zagrebu pa Beču I Krakovu
• 1914. U zbirci Hrvatska mlada lirika, objavio je 6 pjesama –
predstavio se prvi put javnosti kao mladi hrvatski pjesnik
Od 1914. - 1919.
• 1914. Uhićen i u zatvoru
• Interniran u Bosnu
• Upoznao se s bosanskim franjevcima koji postaju česta
tema njegovih djela
• 1917. ponovno upisuje I napušta studij, iznimno krhka
zdravlja i bez sredstava
• 1918. objavljuje pjesmu u prozi Ex ponto – no ne uspijeva
se afirmirati u zagrebačkim književnim krugovima
• U Beogradu dobiva posao u državnoj služni
1919.-1975.
• Službenik u diplomaciji
• Afirmira se kao književnik
• Tijekom Drugog svjetskog rata
povukao se iz javnog života i
posvećuje se književnom radu
• Nakon rata objavljuje najznačajnija
djela
• 1961. dobio je Nobelovu nagradu
za književnost - „Na Drini ćuprija”
• Umro je u Beogradu 1975.
Stvaralaštvo
• Cijelo mu se stvaralaštvo zapravo može podijeliti na dvije faze: 
• 1. do 1920. godine poezija  - refleksivna poezija, lirska proza i hrvatski
ekspresionizam
• 2. nakon 1920. godine proza – nakon odlaska u Beograd – tematizira
rodnu Bosnu i u prvom planu su unutrašnja stanja likova
Stvaralaštvo
Čiji je pisac Ivo Andrić - kasni modernizam
Prokleta
avlija
Tema

• prikaz društva u
• odnos pojedinac – • prikaz Osmanskoga
kojem ne vlada pravni
vlast • pojedinac – Carstva: mehanizma
sustav, već se pojedinac
svijet • priča i pričanje vlasti, upravljanja i
kao predstavnik vlasti
u društvenoj zajednici  odnosa prema ljudima 
stavlja iznad zakona
Kompozicija

• KOMPOZICIJA: prstenasta
(pripovijedanje se na kraju vraća
na početak) - roman
započinje i završava slikom
pejzaža, a njegov središnji dio
čini mladićevo sjećanje na fra
Petrovu priču
 PRIPOVJEDAČ: Dijelovi teksta u zagradama pripadaju
sveznajućem pripovjedaču. U njima se donose
autorski komentari pripovjedača o općeljudskim
pitanjima prethodno uvedenim u roman. 

KNJIŽEVNA VRSTA: kratki roman ili dulja pripovijetka. 

obilježja

STILSKA OBILJEŽJA: stil je preuzet iz franjevačkih

kronika. Istodobno je objektivan, precizan i slikovit
OKVIRNA PRIPOVIJEST
(POČETAK)
• Nakon smrti fra Petra dva fratra Mijo Jozić I
Rastislav popisuju stvari koje je stari fra Petar
ostavio za sobom. Dok sluša njihove glasove iz
susjedne ćelije, neimenovani mladić prisjeća se
fra Petrovih priča o boravku u istanbulskom
zatvoru nazvanom Prokleta avlija.

• Avlija - turcizam i znači dvorište ograđeno zidom

Str. 279 - ulomak
SREDIŠNJI DIO (fra Petrova priča)
Fra Petar se prije mnogo vremena našao ni kriv ni dužan
u Prokletoj avliji čiji je upravitelj Karađoz, čovjek koji
okrutnim metodama vlada tim zatvorom i od zatvorenika
izvlači priznanja. Tu je fra Petar boravio dva mjeseca i za
to vrijeme susreo je mnogo različitih ljudi, a posebno se
zbližio s Ćamilom, mladićem iz Smirne. Fra Petar najprije
od Haima, jednoga od zatočenika, doznaje Ćamilovu
prošlost i razlog zbog kojeg je ovaj dospio u Prokletu
avliju kao politički okrivljenik, a potom se i sam uvjerava u
to da je Ćamil poludio, odnosno da se nesretni mladić
poistovjetio s likom Džem-sultana, čiju je povijest
istraživao. 
• Nakon nekog vremena Ćamil se prestaje pojavljivati, a fra Petar od
Haima doznaje da je nesretni mladić prilikom ispitivanja izjavio da je
on Džem-sultan, ali i da je došlo do fizičkoga obračuna sa stražarima te
su nesretnoga Ćamila noću iznijeli iz Proklete avlije. Tako se ne zna što
se s njim kasnije dogodilo: ili su ga smjestili u duševnu bolnicu ili su ga
ubili. Fra Petar je ubrzo nakon tih događaja otišao iz Proklete avlije:
najprije je protjeran u Akru, a kasnije se vraća u Bosnu.
 • Ćamil je na neki način biograf Džem-sultana, a pritom je u
svoje istraživanje unio strast za predmet istraživanja, koja je
na kraju dovela do identifikacije s Džem-sultanom. (Na
sličan se način i književnik identificira sa svojim likom
tijekom pisanja.)
• Latifaga zvani Karađoz, upravitelj Proklete avlije, i sam je u
mladosti pripadao ljudima koji su se ogriješili o zakon. To je
odredilo i njegov odnos prema zatvorenicima. Nadimak
Ulomci od 281 - Karađoz potpuno je u skladu s njegovim grotesknim
290 izgledom i ponašanjem prema zatvorenicima: I zaista je ta
Avlija i sve što je s njom živelo i što se u njoj dešavalo bila
velika pozornica i stalna gluma Karađozovog života. Karađoz
je groteskni lik u turskom kazalištu sjena
• Haim je čovjek koji svoj (egzistencijalni) strah nastoji
potisnuti pričanjem priča. Pritom je iznimno vješt i zanimljiv
pripovjedač, a taj lik možemo promatrati i kao Andrićev
prikaz suvremenoga književnika. U romanu ima važnu ulogu
jer fra Petar od njega doznaje Ćamilovu prošlost
OKVIRNA PRIPOVIJEST (ZAVRŠETAK)

• Na kraju se pripovijedanje vraća

na početnu situaciju: dva fratra
popisuju stvari ostale iza fra Petra,
a mladi ih čovjek sluša. Dok gleda s
prozora fra Petrove ćelije u
samostanu, razmišlja: I tu je kraj.
Nema više ničeg. Samo grob među
nevidljivim fratarskim grobovima,
izgubljen poput pahuljice u
visokom snegu što se širi kao
okean i sve pretvara u hladnu
pustinju bez imena i oznaka. Nema
više ni priče ni pričanja. (...) Samo
sneg i prosta činjenica da se umire
i odlazi pod zemlju.
 • čovjek između dvaju
svjetova (majka Grkinja,
• povijesna ličnost • otac Turčin)
opsjednut željom za vlašću • živi u sredini (Smirna) u
• između dvaju svjetova kojoj su ti svjetovi
(islamskoga i kršćanskoga) suprotstavljeni • nakon
• žrtva borbe za vlast nesretne ljubavi
ista sudbina (tragičan poistovjećuje se s Džem-
završetak) sultanom
• fra Petar bavio urarstvom - poslije njegove smrti u ćeliji je ostalo
mnogo različitih satova, od kojih neki još rade, a neki su se zaustavili
• motivom zaustavljenih satova ukazano na prolaznost vremena,
odnosno na ljudsku prolaznost i činjenicu da je čovjek smrtan
• satovi u fra Petrovoj ćeliji svjedoče o njegovoj strpljivosti i
sposobnosti preciznoga slaganja manjih dijelova u skladnu cjelinu
• može usporediti s radom pisca na priči: i pisac poput urara mora
strpljivo precizno slagati dijelove u cjelinu, odnosno strukturirati priču
koja će funkcionirati kao skladna cjelina
• fra Petar se u ovom romanu predstavlja i kao čovjek koji zna zanimljivo
pričati, odnosno njegovim likom prikazuje se pozicija književnika,
čime roman dobiva novu dimenziju – Prokleta avlija roman o odnosu
pojedinca i vlasti te roman o priči i pričanju.
Simbolika
• Unatoč prolaznosti, simbolično pokazanom slikom grobova zasutih 
snijegom, nakon fra Petrove smrti ostaju priče koje prenose slušatelji,
a time se na neki način pobjeđuje i sama smrt
• roman o priči i pričanju 
• egzistencijalistički roman o mogućnosti prevladavanja apsurda 
• sudbina intelektualca u totalitarnom sustavu 
• zatvor Prokleta avlija kao alegorija represivne države