Kod računara programi i podaci pohranjeni su u dijelu
računara koji se zove memorija. Memorija računara ima sposobnost pohrane ili čuvanja određene količine podataka. Podaci su pohranjeni kao bitovi. Ova memorija zove se radna memorija računara i ugrađena je u sami računar. Savremeni računari raspolažu radnom memorijom od 32MB, 64 MB, 128 MB, 256 MB, 512 MB, 1024 MB... Radnu memoriju računara sa možemo podijeliti u dvije osnovne skupine: RAM i ROM memoriju. RAM memorija RAM (engl. Random Acces Memory) je upisno- ispisna memorija (memorija sa slobodnim pristupom). To je radna memorija računara u koju se mogu upisivati podaci i iz nje čitati podaci onoliko puta koliko želimo. Jednom pohranjeni podaci u RAM memoriju ostaju nepromjenjeni sve dok ih računar namjerno ne promjeni ili dok se ne prekine napajanje računara električnom memorijom. Osnovne karakteristike RAM memorije su kapacitet i brzina rada. Kapacitet memorije je količina bitova koju ta memorija može pohraniti. Poželjno je da radna RAM memorija računara bude što većeg kapaciteta kako bi se moglo pohraniti što više podataka Najpoznatije vrste RAM memorije su: SDR, DDR, DDR 2 i kod novojih računara DDR 3. ROM memorija
ROM (engl. Read Only Memory) je
ispisna memorija, tj. memorija u koju je podatak moguće upisati samo jednom. Nakon upisa taj podatak se može čitati koliko puta želimo, ali se ne može mijenjati, brisati ili upisivati novi podatak. Podatke u ROM memoriju upisuje proizvođač računara i korisnik nikada ne mijenja te podatke. U ROM memoriji najčešće su pohranjeni podaci potrebni operacionom sistemu računara. Najpoznatije vrste ROM memorije su: PROM, EPROM, EEPROM. Eksterne memorije Ove memorije podatke čuvaju trajno i ne zavise od napajanja računara. Postoji nekoliko grupa ovih medija: Magnetni mediji (disketa, hard disk, trake) Optički mediji (CD i DVD) Flash mediji (USB stik i razne kartice)