HISTORIJSKI RAZVOJ

međunarodnog privatnog prava

 Historijski osvrt na nastanak, razvoj i afirmaciju MPP

 Odnosi ljudi u toku historije,
 Odnosi između država u periodu antičkog svijeta
 Odnosi u srednjem vijeku i nastanak gradova, te uticaj tog doba na
nastanak ovog prava,
 Srednjevjekovni period u svijetu,
 Novovjekovni period u svijetu,
 Davanje naziva za MPP
 Afirmiranje MPP i razvoj do danas
HISTORIJSKI RAZVOJ
međunarodnog privatnog prava
Položaj građana i stranaca u Antičko vrijeme
 
 U antičko doba, građani (prije svega stanovnici gradova-polisa) imali su određena prava, koja stranci (varvari) nisu
imali.
 Stranci su mogli biti pod određenom zaštitom vladara (proksenom) ili ako je postojao neki ugovor koji je regulirao
njihov položaj.
 Države (polisi) u antičko doba,
 Ulazile su u određene pravne aranžmane s drugim državama (polisima), pa su nastajale lige ili savezi (poznata je
Ahajska liga); U tim savezima polisi su bili istih prava i obaveza, a time i njihovo stanovništvo, bez diskriminacije;
 sporazum između Efesa i Sadra ukazuje na odredbe u kojima se određuje primjena legis fori u odnosima između
tužitelja i tuženog.
 Napredne države antike su sklapale sporazume s drugima državama, jer su postojale razlike u njihovom uređenju

• Tako, npr.
Prema pravu stare Grčke bio je zabranjen brak između braće i sestara, dok je prema Egipatskom pravu to bilo
dozvoljeno. Postojale su i brojne druge razlike, vezane za pravne elemente i institute koje mi danas nazivamo instituti
međunarodnog privatnog prava.
HISTORIJSKI OSVRT

 Stari Rim je imao slične osobenosti.

 Stranci su također, bili obespravljeni u odnosu na rimske građane,
 Osim ako bi posebnim ugovorima, hospitijum bilo drugačije uređeno.
 Svo stanovništvo starog Rima dijelilo se na tri grupe i to:
 rimski građani,
 peregrini, slobodni nastanjenici rimskog carstva, koji nisu imali državljanstvo, a živjeli su
na teritoriji rimskog carstva,
 varvari su bili stanovnici koji su živjeli van teritorije rimskog carstva.
 Gradovi rimskog carstva zaključivali su ugovore o prijateljstvu u vezi peregrina,
 Posebna vrsta ugovora, bio je ugovor (foedus amititiae) koji se zaključivao između Rima
i neke druge države, kojim su državljani druge države imali povlašten položaj u odnosu na
građane država koji nisu zaključili taj ugovor. Građani tih država su uživali i posebnu
zaštitu po pitanju svojih privatnih prava.
 Afirmirano je isključivo lex fori,
HISTORIJSKI OSVRT

 Stari Rim:
 U slučaju eventualnog spora između slobodnog rimljanina i peregrina, kao i
međusobnih sporova peregrina, sporove je rješavao praetor peregrtinus.
 Činjenica je da su se sporovi iz poslovnih odnosa rješavali posebnim rimskim
pravom, ius gentium, ali su se primjenjivale i kolizione norme-čak se koristilo i
pravo stranaca;
 U starorimskom periodu, nastalo je mnoštvo pravnih instituta koji su uređivali
privatnopravne odnose, koji su svoj život nastavili i nakon propasti starog Rima.
Neki su i danas na snazi. Evo nekih pravnih instituta:
 Lex Poetelia de nexis (ublažavanje položaja izvršenika u izvršnom postupku i robova
dužnika);
 Lex Aequilia (odgovornost za oštećenje tuđih stvari);
 Lex Cincia de donis et muneribus (vezano za darovanja);
 Lex Plaetoria (o zaštiti odraslih ispod 25 godina);
HISTORIJSKI OSVRT

 SREDNJI VIJEK
 Specifičnosti nastanka međunarodnog privatnog prava u srednjem vijeku
imale su sljedeće osobine:
 u slučajevima velikih seoba plemena, plemena su nosila svoje pravo, te ga
primjenjivala i u slučajevima kada su se trajno naselila,
 U pojedinim dijelovima Italije, osim plemenskog, primjenjivalo se i običajno
pravo,
 U nekim sredinama osim ova dva prava primjenjivalo se i rimsko, kao
zajedničko pravo,
 U to vrijeme utvrđuju se norme za uređenje:
 parnične sposobnosti subjekata osnosa,
 te osnovne pravne karakteristike ugovora, njihovog trajanja, njihovog
djejstva te nadležnosti institucija da rješavaju eventualne sporove,
HISTORIJSKI OSVRT

 SREDNJI VIJEK
 I u drugim državama Evrope u to vrijeme, proučavaju se odnosi
međunarodnog privatnog prava i udaraju temenji njihovog
rješavanja (posebno u Francuskoj i Italiji),
U državama u kojima ima muslimana ili u islamskim državama:
 na područjima na kojima osim muslimana žive stanovnici drugih
zajednica, u slučaju eventualnih sporova među tim zajednicama,
primjenjuje se njihovo pisano ili običajno pravo.
 Ako u sprovima učestvuju muslimani, tada mogu nastati situacije
da se primjenjuje islamsko pravo.
HISTORIJSKI OSVRT

 NOVI VIJEK

 U novom vijeku instituti međunarodnog privatnog prava sve se više konkretizuju, te čine
praktičnijim i efikasnijim Iskustva u Španiji, Njemačkoj, Francuskoj, Honadiji i sl. koja govore u
prilog tome.
 načela oca modernog međunarodnog privatnog prava Ulricha Hubera (1636.-1694.), koji ih je
iznio u svom djelu: Praelectiones iuris civilis napisane 1689. i to:
 Zakoni svake države vrijede unutar njenih granica i obavezuju sve njene podanike, ali ne djeluju izvan
njenih granica;
 Podanici države su sve osobe koje se nalaze unutar njenih granica, bez obzira na to nalaze li se tamo trajno
ili privremeno;
 Vladari država dozvoljavaju iz učtivosti (lex comitate) da pravo koje se primjenjuje u državi gdje je
doneseno, zadržava svugdje pravno djelovanje ako ne šteti državnoj vlasti ili pravu drugih vladara ili
njihovih građana.
 Učenja Hubera inspiriral su Josepha Story-a.
 On se, na teoriji Hubera, zalagao za primjenu stranog prava kod domaćih sudskih i drugih organa, jer
postoje i moralne, efektivne, i sve druge pogodnosti za to.
HISTORIJSKI OSVRT

 RAZVOJ ODNOSA I PRAVA OD SAVIGNY-A DO DANAS

 U periodu od tada do danas, vršene su razne kodifikacije instituta međunarodnog
privatnog prava.
 Napuštale su se statutarne teorije, a prihvatale mišljenja F.C. von Savigny-a (1779.-
1861.) a posebno:
 Mišljenja koja se odnose na pravni poredak i pravni odnos.
 Primjetno je da se posebna pažnja usmjerava na kolizione norme, s tendencijom da se one
učinu što funkcionalnijim i praktičnijim.
 Primjetni su trendovi posvećenosti boljem položaju slabije stranke, te u takvom intoniranju i
normi primjene.
 Ali, i dalje su države ostale rezervirane za podjelu suvereniteta drugim državama kada
je u pitanju sukob zakona ili jurisdikcija.
 Pa i početkom XX stoljeća, uočava se da se teritorijalni princip maksimalno koristio.
 Njim su se na prostoru jedne države i jednog suverena, pronalazila rješenja za rješavanje tih
slučajeva.
 HISTORIJSKI OSVRT
 Novi vijek
 Današnje MPP
 Ime MPP prvi put se spominje (Private international Law) 1834. Joseph Story u
svom djelu Komentari o sukobu prava;
 U USA i angloameričkim koristi se ovo ime ali i “Sukobi zakona” (Conflict of
Laws);
 Savigny: upućuje na pravni poredak koji ima najdužu vezu s predmetom;
 Kodifikacije Međunarodnog privatnog prava i njihova primjena
HISTORIJSKI OSVRT

 HISTORIJSKI OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU

 Bosna i Hercegovina bila u sastavu bivše Jugoslavije do početka agresije 1992.
godine,
 do tada izgrađivala svoje međunarodno pravo kroz propise bivše SFRJ.
 Ona je, koristeći Zakon o MPP-u iz 1982. godine izgrađivala veoma moderan,
evropski put pristupa institutima međunarodnog privatnog prava.
 Nakon rata 1995., zbog nastalih ratnih i posljeratnih migracija situacija se
promijenila.
 Disolucija SFRJ
 Naslijeđe SFRJ,
 posljedice rata (izbjeglice i raseljeni)

 Značaj izgradnje normativne osnove međunarodnog privatnog prava, te njenog

institucionalnog provođenja i realiziranja, kao i potreba za kvalitetnom
izgradnjom ove grane prava, postali su nužnost zbog svakodnevne potrebe.