Segment prava u

međunarodnom privatnom pravu

 Međunarodno privatno pravo je pravna nauka

 Ono regulira oblast pravnih odnosa koju nijedna pravna nauka ne
regulira
 Regulira važnu oblast odnosa
 U svom radu koristi naučne metode i tehnike
 Nastalo je na određenom stepenu društvenog razvoja, kada su
nastali specifični pravni odnosi koje regulira ova nauka
Definiranje međunarodnog
privatnog prava
 Grupa I:
 Za prof. dr Edina Muminovića, najvažniji cilj postojanja i djelovanja
međunarodnog privatnog prava je „postizanje internacionalne stabilnosti,
privatnopravnih odnosa i pravne sigurnosti subjekata u takvim (inostrano ili
međunarodno obilježenim pravnim) odnosima.“
 Grupa II.
 Prof. dr Mihailo Jezdić smatra da je međunarodno privatno pravo grana
prava jedne određene države, koja „s jedne strane promatrano ono pravno
reguliše određenu oblast društvenih odnosa, koja nije predmet pravnog
regulisanja ni jedne druge pravne grane, zatim da takvo pravno regulisanje
vrši pomoću određenih pravnih pravila obezbeđeno odgovarajućom pravnom
sankcijom, odnosnoi državnom prinudom. S druge strane promatrano, to
znači, da Međunarodno privatno pravo, kao skup pravnih pravila, ima niz
specifičnih obeležja, po kojima se razlikuje od ostalih pravnih grana.
Definiranje međunarodnog
privatnog prava
 Grupa III.
 Prof. dr Mirko Živanović i prof. dr Maja Stanivuković, u knjizi
Međunarodno privatno pravo, ukazuju da države Evrope i USA izgrađuju
posebnu naučnu disciplinu, jer joj je predmet drugačiji u odnosu na predmete
drugih srodnih naučnih disciplina. Postoji međunarodno privatno pravo kao
posebna grana prava, koje ima svoj međunarodni dio (međunarodni ugovori u
vezi međunarodnog privatnog prava), te dio unutrašnjeg međunarodnog
privatnog prava koji se osnosi na specifičnu kategoriju subjekata prava.
 Grupa IV.
 Prof. dr Radomir Đurović u knjizi Međunarodno privreno pravo, govoreći o
odnosu međunarodenog privrednog prema međunarodnom privatnom pravu,
konstatira da je međunarodno privatno pravo, ipak, grana unutrašnjeg prava koja
zadire u sve pravne odnose sa elementom inostranosti, bilo ličnog, bilo
imovinskog karaktera (statusne, svojinske, obligaciono-pravne, nasledne,
autorstva, indisutrujske svojine, proceduralne i sl.)
Obilježja koja čine predmet
međunarodnog privatnog prava
 Obilježja koja ulaze u predmet međunarodnog privatnog prava:
 sukob zakona.
 U ovom slučaju, predmet proučavanja međunarodnog privatnog prava su kolizine norme, jer su one
segment sukoba zakona. Kolizione norme su norme kojim se meritorno ne rješava spor. One samo upućuju
na mjerodavno materijalno pravo koje rješava konkretni problem, a odnosi se na sprove s elementom
inostranosti.
 Za neke je i sukob jurisdikcija (pravila koja reguliraju građanskopravne odnose s elementom
inostranosti).
 Norme koje reguliraju nadležnost rješavanja,
 Norme koje reguliraju priznanje i izvršenje stranih odluka.
 Tu je i oblast priznanja i izvršenja stranih odluka; stavljaju u posebnu naučnu disciplinu međunarodno
građansko procesno pravo.
 Neke države zapadne civilizacije uzimaju i privatna prava stranaca. (Francuska), U Njemačkoj to
proučava posebna naučna disciplina Prava stranaca.
 Francuskom mišljenju pridruženo je i mišljenje bosanskohercegovačkih pravnika.
 Znači to su: sukob zakona, sukob jurisdikcija i prava stranaca u segmentu privatnopravnih
odnosa s elementom inostranosti.
Sukob zakona

 Sukob zakona i sukob jurisdikcija kao predmet međunarodnog

privatnog prava
 Svaka država donosi svoje norme kojim regulira pravne i druge odnose
 Sporovi i problemi traže dobro normiranu oblast njihovog rješavanja s
elementom inostranosti
 Način rješavanja:
 međunarodnim ugovorima
 Aktivnošću Haške konferencije za međunarodno privatno pravo
 Svaka država donošenjem posebnih zakona
 Iskustva USA
 Iskustva država nastalih raspadom SFRJ.
Načini rješavanja

 Sporne situacije u predmetima s elementima inostranosti izgradila su dva

načina rješavanja:
 a) direktni (neposredni);
 a)1. Direktno reguliranje međunarodnim propisima
 Norme neposredno rješavaju sporni odnos
 Nema nijedne konvencije koja obuhvata građansko, porodično, privredno,
radno pravo U CJELINI;
 Postoje međunarodni sporazumi za većinu zemalja
 Postoje UNCITRAL-ov model zakona
 a)2. Direktno reguliranje unutarnjim propisima
 Norme domaćeg prava
 b) indirektni (posredni, kolizioni)
Rješavanje
međunarodnim ugovorima
 Međunarodni ugovor je međunarodnim pravom uređen
sporazum, sklopljen između dva ili više subjekata međunarodnog
prava
 Može biti u jednoj ispravi ili više
 uredno ratificiran, tada je iznad svakog zakona i podzakonskog
akta
 Dvostrani ili višestrani
 „ljubomornost“ država na oblasti privatnog prava,
 Različitost država, njihovih političkih i pravnih sistema stvara
razlike kod normi tih ugovora
Obilježja međunarodnih ugovora

 Mukotrpan posao priprema i puštanja u proceduru ugovora

 Soft law i njegova primjena,
 Npr. isksutva posebne Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno
trgovačko pravo (UNCITRAL), čija je nadležnost da stvara zajednička
pravila iz međunarodnog trgovačkog prava.
 Najvažniji dokumenti koji su nastali od ove organizacije su:
 Konvencija Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe (često
je zovu Bečka konvencija, jer je sklopljena u Beču 1980. godine,a ratificiralo je
85 država što je veoma veliki uspjeh),
 Konvencija o priznanju i izvršenju stranih arbitražnih odluka (često je zovu
Njujorška konvencija jer je donesena u Njujorku 1958. godine, a ratificiralo je čak
157. država (UNCITRAL) je komisija Ujedinjenih naroda za međunarodno
trgovačko pravo, nastala odlukom Generalne skupštine UN-a Rezolucijom broj
2205 (XXI) od 17. decembra 1966. Osnovni cilj rada ovog tijela UN-a je