MUHAMMED A.S.

Posljednji Božji Poslanik

 Kratka biografija
Muhammeda a.s.
• Rođen  je 26.aprila 570.godine(godine slona) u arapskom gradu Mekki.
Muhammed a.s. je ostao  bez roditelja u ranoj mladosti.
• Odrastao je pod skrbništvom svog amidže Ebu-Taliba.
• Majka mu se zvala Amina, a otac Abdullah. Majka po mlijeku se zvala Halima.
• Kao mlad Muhammed a.s. je radio kao trgovac.
• Povremeno bi se povukao u pećinu Hira na nekoliko dana zbog izolacije i
molitve.
 Godina tuge

• Godine 619. umire Ebu-Talib i Muhammed gubi jaku podršku. Nakon toga umire njegova supruga
Hatidža, koja je od samog početka također bila velika podrška Poslaniku. Zbog tuge i neprestanog
pritiska sugrađana, koji su sve više neprijateljski nastupali prema njemu, sam Muhammed nazvao je
tu godinu godinom tugom
Početak poslanstva

• U 40. godini života ga posjećuje melek Džibril koji mu

prenosi prvu objavu od Allaha dž.š.
• Tri godine nakon ovog događaja, Muhammed a.s  je
počeo da propovijeda novu vjeru javno, naglašavajući  
Bog je jedan i da je potpuna predaja vjeri (islamu) jedini
način prihvatljiv Allahu dž.š.  i da je on 
posljednji Božiji poslanik.
• Uz Nuha, Ibrahima, Musaa i Isaa Muhammed je jedan
od petorice najodabranijih poslanika (Ulul-'azm).
• Mjesto gdje je Muhammed primio prvu objavu je pećina
Hira.
Isra i • PERIOD ISRE
• U vrijeme kada je Poslanik proživljavao teške trenutke
Mi'radž zbog gubitka važnih oslonaca u svom životu, Hatidže i
Ebu-Taliba, a istovremeno zajedno sa muslimanskom
zajednicom u Meki bio na udaru mušrika i kada se
njihova misija pa i životi bili ugroženi dešava se
događaj koji je veoma značajan u historiji islama i jedan
od najznačajnijih u životu Poslanika. 
•  Isra i Mi'radž, svojevrsna mudžiza, je putovanje iz dva
dijela koje je Muhammed, prema većini autora imao u
noći sa 26/27. redžeba godinu prije Hidžre, 620. ili 621.
Godine.
• Muhammed a.s. je predvodio namaz u Mesdžidul-
Aksi u Jerusalemu.
• Odredište Isre, prvog dijela putovanja gdje je kasnije
izgrađena džamija Al-Aksa
Period Miradža
• Nakon Isre, u drugom dijelu putovanja poznatom kao Mi'radž,
Muhammed je prošao kroz sedam nebesa pri čemu se na
svakom od njih susreo i razgovarao sa nekim od najodabranijih
poslanika kao što su: Ibrahim, Musa i Isa.
• Miradž je susret sa Voljenim. Tu noć je Poslanik, s.a.v.s., kako
Kur’an govori, bio pred svojim Gospodarom, blizu, koliko je
dva luka i bliže. Posmatrao je Njegovu ljepotu. Allah dž.š. je
njemu, s.a.v.s., na Miradžu dao ono što će svojim prijateljima
dati na Ahiretu.
 HIDŽRA U MEDINU
• Pod prijetnjom smrću i nekoliko pokušaja atentata i sve većim pritiscima na njegove sljedbenike (koji su već
prije napustili Meku i otišli u Abesiniju), Muhammed 622. godine sa svojim najboljim prijateljem Ebu-Bekrom
 napušta Meku i odlazi u Medinu.
• Dolazak u Medinu postaje historijski događaj i prekretnica za muslimane iz više razloga. Taj događaj koji se
desio septembra 622. godine po gregorijanskom kalendaru će se poslije uzeti za početak islamskog kalendara,
prema kojem muslimani računaju vrijeme.
•  Osim toga, prednost dolaska u Medinu je i taj što su prvi muslimani u mirnijem okruženju tadašnje Medine,
koja im je ponudila gostoprimstvo, mogli propovijedati i širiti svoju vjeru i izučavati je.
•  Napisan je i prvi Medinski ustav tj. povelja, koji uređuje međusobne odnose Arapa i Jevreja, kojih je u gradu
bilo u značajnom broju.
• Grad Medina, nakon Hidžre postaje središte islama te se i sam naziv grada mijenja iz tadašnjeg Jesriba
u Medinat al-Nabi (arap. Poslanikov grad) ili kraće Medina.
 Bitka na Bedru
• Mir ipak nije dugo trajao. Nakon što su muslimani napustili Mekku, njihovi neprijatelji devastirali su njihove
domove i pripremali napad na Medinu, prvenstveno zbog straha od ugrožavanja karavana i glavnih puteva prema
Mekki od medinskih muslimana.
• Tako je 624. godine oko 800 dobro opremljenih mekanskih vojnika na čelu s mekanskim vladarima, među kojima
je bio i Ebu-Džehl, krenulo u pravcu Medine. Islamska vojska, koja je brojala oko 300 vojnika, na čelu s
Poslanikom, susreće ih kod bunara u okolini Medine (Bedr) i poražava.
• Ubijena su 44 mekanska vojnika, među kojima i Ebu-Džehl, te zarobljeno njih 70, koji su poslije u razmjeni
pušteni. Ubijeno je i 14 muslimanskih vojnika.
• Ta je bitka odjeknula širom Arapskog poluostrva, što je doprinijelo da se i šire čuje za novu vjeru u srcu Arabije.
 Bitka kod Uhuda
• Nakon napada mekanskih idolopoklonika na Medinu, Muhammed je Mekki
objavio rat i u idućih nekoliko mjeseci muslimanska vojska presretala je
mekanske karavane.
•  Iste godine Ebu-Sufjan, mekanski vladar, skupio je oko 3.000 vojnika za
osvetnički napad na Medinu. 
• Bitka se odigrala 23. marta na brdu Uhud, gdje je kampirala mekanska vojska
koja je krenula na Medinu.
•  U toku bitke, koja je u jednom momentu išla u korist muslimana, tadašnji
mekanski, a poslije veliki muslimanski vojskovođa Halid ibn Velid čini
iznenadni manevar s konjicom oko brda Uhud i iznenađuje muslimansku
vojsku i poražava ih.
• U toj bici ranjen je i sam Muhammed s.a.v.s i tom prilikom izgubio je zub
(očnjak). Poginulo je 75 muslimana, uključujući velikog borca Hamzu
 (Poslanikov amidža).
Bitka na Hendeku (opsada • Uz pomoć utjecajnog jevrejskog plemena Benu Nadir, kurejšijski
Medine) vojni zapovjednik Ebu-Sufjan okuplja neka arapska plemena u jednu
zajedničku vojsku, koja je brojala 10.000 ljudi i još jednom se
sprema da napadne Medinu.

•  Muhammed je okupio oko 3.000 muslimana, koji su se, po

prijedlogu ashaba Selmana el-Farisija ("Perzijanca"), odbranili tako
što su iskopali rovove oko grada (stari perzijski način odbrane)
(ar. hendek – jarak, rov, kanal), po čemu je bitka i dobila ime Bitka
na Hendeku. Opsada pod kojom se našla Medina trajala je dvije
sedmice.

• U tom periodu još jedno jevrejsko pleme koje je bilo stacionirano

sjeverno od Medine, Benu Kurejze, s kojim su muslimani imali
Medinski ugovor, sklopili su pakt s mnogobošcima iz Mekke protiv
medinskih muslimana.

•  Nekoliko su puta manje jedinice pokušale probiti linije odbrane

medinskih muslimana, ali bezuspješno. 

• Nakon dvije sedmice opsade, mekanska vojska ipak se iznenada

povlači.

• Nakon toga muslimanska zajednica Medine optužuje pleme Benu

Kurejze za izdaju, nakon čega ih napada i porobljava.

• Po islamu, prenosi se da je Džibril lično naredio Muhammedu da

napadne i porobi Benu Kurejze.
 Primirje na Hudejbiji
• Nakon Bitke na Hendeku, medinski muslimani i mekanski mnogobošci potpisuju primirje sa
sljedećim tačkama:
• Dozvoljeno je muslimanima Medine da učine hodočašće u Mekku, ali samo tri dana u godini
• Prekidanje svih ratnih djelovanja i garantiranje sigurnosti na objema zaraćenim stranama
• Svako vanjsko neprijateljstvo s jednom od potpisnica primirja obavezuje drugo na djelovanje, a
svako prijateljstvo nekog arapskog plemena s jednom od članica ugovora o primirju obavezuje sve
na prijateljstvo s njima
• Zabrana primanja izbjeglica iz Mekke u Medinu i obrnuto
• Za vrijeme primirja Muhammed se posvećuje širenju islama u granicama Arabijskog poluostrva i
izvan njega. Tako šalje poslanice tadašnjim svjetskim vladarima kojima ih poziva u islam.
Osvojenje Meke
• "Hudejbijsko primirje" trajalo je dvije godine. Pleme Benu Huza imalo je dobre odnose s Muhammedom, a pleme Benu Bekr
s Mekancima.
•  Prenosi se da je u jednom noćnom napadu pleme Benu Bekr napalo pleme Benu Huza, a da su im pri tome logistiku dali
Mekanci, a po nekim izvorima, u napadu je učestvovalo nekoliko Mekanaca.
• Nakon tog incidenta Muhammed daje tri uvjeta Mekancima, tražeći od njih da usvoje jedan:
• Da plate "krvarinu" plemenu Huza
• Da se odreknu prijateljstva s plemenom Benu Bekr (jer ih od odmazde štiti treći član Hudejbijskog primirja)
• Da ponište Hudejbijsko primirje
• Mekanci su prihvatili treći uvjet, tj. prestalo je važiti Hudejbijsko primirje. Ubrzo nakon toga uvidjeli su kakvu su grešku
počinili jer nisu dobro procijenili na kojem su nivou već tada bili muslimani. Pridobili su veliki broj arapskih plemena,
osnažili vojno i ekonomski. Ebu-Sufjan lično dolazi da obnovi Hudejbijsko primirje, međutim, Muhammed odbija tu ponudu.
• On zatim oprema vojsku za osvojenje Mekke i u nju okuplja preko 10.000 ljudi. Osvaja Mekku bez većeg konflikta, sa samo
nekoliko žrtava. Nakon ulaska u Mekku, amnestira sve okupljene stanovnike Mekke i "oprašta" im riječima: "Reći ću vam
ono što je Jusuf rekao svojoj braći: 'Ja vas danas neću koriti, idite, slobodni ste'." Nakon toga je porušio kipove koji su se
nalazili u dvorištu Kabe.
 Osvojenje Arabije
• Nakon osvojenja Mekke, arapsko pleme Benu Havazin, stari neprijatelj Mekanaca, odlučilo je
napasti Mekku s plemenom Benu Takif. Muslimanska vojska porazila ih je u bici na Hunejnu.
• U istoj godini Muhammed pokreće vojnu kampanju na Tebuk protiv plemena Benu Takif, zbog
njihovih konstantnih neprijateljstava i napada na muslimane. Vojska je opremljena, no bitka se nije
dogodila. Godinu nakon tog događaja prvaci plemena Benu Takif iznenada šalju svoje izaslanike s
porukom da primaju islam i prekidaju svoje neprijateljstvo protiv muslimana.
• Nova vjera ujedinila je cijelo Arapsko poluostrvo.
 Oprosni hadž i smrt
• Na kraju desete godine nakon preseljenja u Medinu Muhammed je prvi put u
potpunosti obavio hadždž. Na njemu je održao poznati govor o pravu pojedinca,
nacionalnoj i rasnoj jednakosti i još nekim smjernicama. U tefsirima se navodi da je
u tom momentu Oprosnog hadža objavljen ajet: "Danas sam vam vašu vjeru
usavršio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam
bude vjera." (El-Ma'ide, 3).
• Nekoliko mjeseci nakon Oprosnog hadždža Muhammed se razbolio. Imao je jake
glavobolje i osjećao slabost. Umro je u ponedjeljak, 8. juna 632. u Medini, u kući i
naručju supruge Aiše.
Kraj prezentacije o MUHAMMEDU
S.A.V.S
Prezentaciju radili:Eldin Safić,Nejra Safić i Mehmed Safić