You are on page 1of 26

Partizanski pokret

Dva antifašistička pokreta


 Jedan od pokreta je bio četnički pokret gradjanskog i nacionalnog otpora, na čelu sa

Dragoljubom Dražom Mihailovićem.


 Prvi štab osnovan je na Ravnoj Gori, zbog čega je pokret poznat kao ravnogorski.

 Pored Srbije, četnički odredi osnovani su u: Bosni, Crnoj Gori i delovima Hrvatske.

 Pokret se predstavljao kao jugoslovenski, ali je uglavnom izražavao interese srpskog gradjanstva.

Pokretu Draže Mihailovića priključio se deo gradjanskih političara i intelektualaca.


Dragoljub Draža Mihailović
 U jesen 1941. godine u štab Draže Mihailovića stigla je prva britanska vojna

misija, dok je krajem 1941. godine kraljevska vlada u izgnanstvu Mihailoviću


dodelila čin generala i njegovu vojsku proglasila Jugoslovenskom vojskom u
otadžbini.
 Već početkom 1942. godine on je postao i ministar vojske u kraljevskoj vladi.

 Njegov pokret imao je političku podršku Srpskog kulturnog kluba kome su se

priključili Dragiša Vasić i Stevan Moljević, političari poznati po nacionalističkim


stavovima.
Partizanski pokret
 Za razliku od ostalih gradjanskih stranaka, KPJ(Komunistička partija Jugoslavije)
je sačuvala svoju organizaciju za vreme okupacije, prilagodjena i naviknuta na
ilegalni način rada.
 Tokom II svetskog rata, u periodu od 1941-1945 godine, KPJ je predvodila
Narodnooslobodilački partizanski pokret.
 Na čelu je bio generalni partijski sekretar Josip Broz Tito, koji je tu dužnost
obavljao od 1937. d0 1938. godine.
 KPJ nije priznala raspad zemlje i bila je spremna da nastavi borbu protiv
okupatora.
 Tokom aprila i maja 1941. godine komunisti su prikupljali oružje i vršili pripreme
za ustanak.
 Partizanski odredi su u jesen 1941. ušli u Užice u kome se nalazila fabrika oružja.
Tito je odmah premestio štab i komitet u ovaj grad, pa je tako "Užička
republika" postala centar oslobodilačkog pokreta.
Josip Broz Tito(1892-1980) Tito s partizanima
 Uporedo sa komunističkim ustankom, jačao je i otpor nacionalista oko Draže Mihailovića.

 Za okupacione vlasti najveća opasnost bila je formiranje jedinstvenog ustaničkog pokreta.

 U prvim danima česte su bile zajedničke akcije četnika i partizana.

 Nemci su, nakon antiokupatorskih akcija, počeli da zlostavljaju i maltretiraju stanovništvo i


članove antifašističkih odreda.
 19.septembra 1941. godine u selu Struganiku došlo je do susreta Draže Mihailovića i Tita i
dogovorena je zajednička borba, a da se svako samostalno opredeli kom pokretu će se priključiti.
 Tokom leta i jeseni 1941. godine, ustanak je prerastao u nacionalno-oslobodilački pokret.

 Četnici pod vođstvom oficira vojske Kraljevine Jugoslavije Veselina Misite oslobađaju Loznicu i
to je bilo prvo veće mesto oslobođeno od Nemaca.
 Zajedničkim akcijama četnika i partizana oslobođeni su Gornji Milanovac i Čačak.

 Zajedničkim akcijama četničkih i partizanski odreda, jedan po jedan oslobađani su srpski


gradovi. Istovremeno se nastavljaju i nemačke odmazde nad civilima.
 Česte antiokupatorske akcije i ustanak su do kraja 1941. godine zahvatile skoro

čitavu Jugoslaviju.
 Na prostoru NDH ustanak je pokrenut iz razloga odbrane srpskog naroda od

ustaškog pogroma.
 U trenucima oslobađanja delova države, 16. septembra, izdata je naredba firera

kojom zapovednik Vermahta izdaje Kaznenu naredbu br. 888 prema kojoj se za
 jednog ubijenog nemačkog vojnika ubija 100 talaca, a za jednog ranjenog
50. Ovim je započela nemačka ofanziva na ustanike.
Nacionalna strategija KPJ
 KPJ je ocenila da je sa okupacijom i raspadom države usledila revolucionarna situacija,

koja omogućava da uz oslobodilačku antifašističku borbu usledi i socijalna revolucija.


 Komunisti su se zalagali za obnovu Jugoslavije, kao zajednice ravnopravnih naroda.

 Za razliku od četnika, oni su usvojili ofanzivnu strategiju i prema okupatoru i prema

ideološkim protivnicima.
 U politici „bratstva i jedinstva“ videli su način za prevazilaženje bratoubilačkog rata.

 Komunistički pokret bio je disciplinovan, ali i isključiv, netolerantan prema drugačijem

mišljenju, odbacivajući tradiciju u ime bolje budućnosti.


Početak građanskog rata
Nesporazumi između dva pokreta otpora pokušani su da se razreše na dva sastanka vođa pokreta.
Prvi susret između Draže Mihailovića i Josipa Broza Tita održan je 19. septembra 1941. godine u
Struganiku, u porodičnoj kući vojvode Živojina Mišića. Na ovom sastanku je dogovorena zajednička
borba, kao i ravnopravna podela plena.
Drugi susret između dvojice vođa održan je u Brajićima krajem oktobra 1941. sa ciljem da se spreči
mogući građanski rat, međutim radilo se sa o pokretima sa suprostavljenim ciljevima i
ideologijama, tako da do dogovora nije došlo.
Partizanski odredi podigli su veliku bunu protiv kralja i vlade u kojoj su ubijali žandarme i bogatije
ljude i palili opštinske zgrade.
Sa druge strane, četnički antifašistički pokret pokušava da izbegne nemačke odmazde i zalaže se za
očuvanje kralja i vlade, od koje dobija instrukcije da ne treba izazivati neprijatelja, nego čekati
povoljan trenutak za ustanak.
Sitne čarke između dva antifašistička pokreta pretvorile su se u oružane sukobe, zatim i u građanski
rat. 
Kafana u Brajićima u kojoj je održan sastanak
 Do juna 1941.godine komunisti su II svetski rat ocenjivali kao imperijalistički sukob, dok ga

nakon toga ocenjuju kao sukob fašizma i antifašizma.


 Napad na SSSR 22. juna 1941. godineje za komuniste bio signal da je vreme za podizanje

ustanka.
 Krajem juna iste godine u Beogradu je formiran Glavni štab Narodnooslobodilačkih

partizanskih odreda Jugoslavije poznatiji i kao NOPOJ, na čijem čelu je bio Tito.
 Tako je 4.jula 1941.godine doneta odluka da se podigne ustanak.

 Prve oružane akcije su izvedene protiv domaćih saradnika okupatora.

 Prvu akciju izvodi 7.jula 1941.godine Žikica Jovanović Španac u Beloj Crkvi u kojoj ubija dva

pripadnika žandarmerije.
Građanski rat započinje 1. novembra 1941. godine napadom četnika na
grad Užice, završivši se porazom četnika. Zatim su u kontraofanzivi
potisnuti iz Požege, njihovog glavnog uporišta u zapadnoj Srbiji.
Tako se celokupna teritorija zapadne Srbije, sa centrom u Užicu našla pod
kontrolom partizana (Užička republika).
Zatim i partizanski odredi napadaju četnike 29. oktobra 1941. godine
u selu Karanu. U daljem toku rata partizani su zauzeli: Požegu, Čačak,
Arilje, Ivanjicu, Guču i Ravnu goru.
Iako su došli do primirja i sporazuma u Čačku 20. novembra, obe strane su
nastavile sa međusobnim napadima.
 Gradjanski rat je oslabio oba antifašistička pokreta i uticao na slom ustanka.
 Nemci su u ofanzivi, tokom jeseni 1941. godine, do kraja novembra u potpunosti
zauzeli slobodnu teritoriju, uključujući Užice.
 Poslednji otpor Nemcima pružio je Radnički bataljon na brdu Kadinjača, ali je
otpor brzo slomljen a bataljon likvidiran.
 Vrhovni štab se prebacio u Sandžak.
 21.decembra 1941.godine u Rudom formirana je Prva proleterska brigada. To je
bila prva regularna jedinica Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ).
 Posle likvidacije partizanskog pokreta nemačke snage su počele i operaciju
uništenja štaba Draže Mihailovića, koji se takodje povukao u Sandžak, a deo
četničkih jedinica legalizovan je u okviru Nedićevih jedinica.
Spomenik na Kadinjači
Nova vlast i buduća federacija
Partizanski pokret je imao dva cilja od svog osnivanja. Prvi je bio oslobođenje od
okupatora, a drugi revolucionarni prevrat u zemlji i osvajanje vlasti.
Prvi organi nove vlasti, bili su Narodnooslobodilački odbori, oni su formirani još
1941.godine na prvim slobodnim teritorijama.
Krajem 1942. godine u Bihaću formirano je Antifašističko veće narodnog osobođenja
Jugoslavije(AVNOJ), kao vrhovno političko predstavništvo i političko telo
partizanskih odreda. Drugo zasedanje AVNOJ-a održano je u Jajcu 19-30. novembra
1943. godine, kada je on prerastao u vrhovno zakonodavno telo. 
Za prvog predsednika AVNOJ-a izabran je Ivan Ribar.
Medjutim, u ovoj fazi još nije pokretano pitanje ukidanja monarhije, nacionalno
pitanje ni pitanje odnosa sa emigrantskom vladom u Londonu, poštujući direktivu
Kominterne.
II zasedanje AVNOJ održano je u Jajcu 29-30. novembra 1943. godine.
AVNOJ je postao vrhovno zakonodavno telo nove jugoslovenske države, dok
je kao izvršni organ vlasti formiran Nacionalni komitet oslobodjenja
Jugoslavije (NKOJ).
Ujedno su oduzeta sva prava jugoslovenskoj emigrantskoj vladi da
predstavlja zemlju, a kralju Petru II Karađorđeviću zabranjen je povratak u
zemlju.
Odlučeno je da će se o daljoj sudbini monarhije narod izjasniti nakon rata
Utvrdjeno je da će se Jugoslavija izgraditi na federativnon principu kao
zajednica ravnopravnih naroda i narodnosti.
Tito je imenovan za predsednika NKOJ-a i ministra vojske, a tom prilikom
mu je dodeljen i čin maršala.
Odluka sa drugog zasedanja AVNOJ-a
Promena britanske politike
Za razliku od nekih drugih zemalja Balkana, kao što su Bugarska i
Rumunuija koje su prišle silama Osovine, u Jugoslaviji, Grčkoj i Albaniji
vodile su se borbe protiv okupatora ali i unutrašnji građanski ratovi.
Britanija je za svo vreme rata jedina od savezničkih zemalja održavala vezu
sa pokretima otpora na Balkanu. Izveštaji britanskih misija iz Titovog i
Mihailovićevog štaba opredelile su britansku politiku.
Izveštaji Ficroj Meklejna, nakon što je Tito iskoristio kapitulaciju Italije za
povećanje broja svojih boraca, imali su posebnu težinu budući da je
Meklejn izvestio da je Titu i borcima suđeno da postanu vladari Jugoslavije.
Nakon ovoga podrška saveznika prešla je sa Mihailovića na Tita.
Ficroj Meklejn sa Titom
Srbija na kraju rata
Nakon što su Britanci potpuno napustili Mihailovića, pod njihovim
pritiskom to je uradio i sam kralj Petar II koji je putem radia 12. septembra
1944. godine pozvao sve Jugoslovene da priđu Titu.
 Nakon brojnih uspeha partizanskih jedinica, Mihailović se povukao u
Bosnu u nameri da tamo nastavi otpor.
Dr. Ivan Šubašić, ban Hrvatske, dobio je podršku kralja da postane prvi
predsednik vlade.
 Tito i Šubašić su se po prvi put sastali 14.-17. juna 1944. na Visu, kada su
određeni pravci političkog dejstvovanja.
 Partizanskim snagama u borbi
su pomogli i saveznici i njihovo
vazduhoplovstvo.
 Jedinice Crvene armije 28.
septembra 1944. prelaze Dunav i
potiskuju Nemce iz istočne
Srbije. Zajedno sa
partizanima 20. oktobra Crvena
armija oslobađa Beograd. 
 Mihailović i njegova Vrhovna
komanda uništena je u Bosni u
prvoj polovini 1945. godine.
Kraj rata
Nemci su se prilikom povlačenja utvrdili u Sremu, ali je Vrhovni štab odmah
krenuo u borbu protiv njih na Sremskom frontu.
Vođene su frontalne borbe u toku zime 1944/1945 . godine, dok front nije
probijen 12. aprila 1945. godine.
Jugoslovenska vojska je posle toga ušla u Trst, zatim u Zagreb, a onda i u
Ljubljanu.
Borbe su nastavljene sve do 15. maja kada je Drugi svetski rat završen u celoj
Jugoslaviji.
Jedinstvena vlada formirana je 7. marta 1945. godine sa Titom kao maršalom,
predsednikom vlade i ministrom rata i Šubašićem kao ministrom spoljnih
poslova.
Partizani u rovovima na Sremskom frontu
KRAJ
Prezentaciju radila: Anđela Jokić IV7

You might also like