Professional Documents
Culture Documents
Partizanski Pokret
Partizanski Pokret
Pored Srbije, četnički odredi osnovani su u: Bosni, Crnoj Gori i delovima Hrvatske.
Pokret se predstavljao kao jugoslovenski, ali je uglavnom izražavao interese srpskog gradjanstva.
Četnici pod vođstvom oficira vojske Kraljevine Jugoslavije Veselina Misite oslobađaju Loznicu i
to je bilo prvo veće mesto oslobođeno od Nemaca.
Zajedničkim akcijama četnika i partizana oslobođeni su Gornji Milanovac i Čačak.
čitavu Jugoslaviju.
Na prostoru NDH ustanak je pokrenut iz razloga odbrane srpskog naroda od
ustaškog pogroma.
U trenucima oslobađanja delova države, 16. septembra, izdata je naredba firera
kojom zapovednik Vermahta izdaje Kaznenu naredbu br. 888 prema kojoj se za
jednog ubijenog nemačkog vojnika ubija 100 talaca, a za jednog ranjenog
50. Ovim je započela nemačka ofanziva na ustanike.
Nacionalna strategija KPJ
KPJ je ocenila da je sa okupacijom i raspadom države usledila revolucionarna situacija,
ideološkim protivnicima.
U politici „bratstva i jedinstva“ videli su način za prevazilaženje bratoubilačkog rata.
ustanka.
Krajem juna iste godine u Beogradu je formiran Glavni štab Narodnooslobodilačkih
partizanskih odreda Jugoslavije poznatiji i kao NOPOJ, na čijem čelu je bio Tito.
Tako je 4.jula 1941.godine doneta odluka da se podigne ustanak.
Prvu akciju izvodi 7.jula 1941.godine Žikica Jovanović Španac u Beloj Crkvi u kojoj ubija dva
pripadnika žandarmerije.
Građanski rat započinje 1. novembra 1941. godine napadom četnika na
grad Užice, završivši se porazom četnika. Zatim su u kontraofanzivi
potisnuti iz Požege, njihovog glavnog uporišta u zapadnoj Srbiji.
Tako se celokupna teritorija zapadne Srbije, sa centrom u Užicu našla pod
kontrolom partizana (Užička republika).
Zatim i partizanski odredi napadaju četnike 29. oktobra 1941. godine
u selu Karanu. U daljem toku rata partizani su zauzeli: Požegu, Čačak,
Arilje, Ivanjicu, Guču i Ravnu goru.
Iako su došli do primirja i sporazuma u Čačku 20. novembra, obe strane su
nastavile sa međusobnim napadima.
Gradjanski rat je oslabio oba antifašistička pokreta i uticao na slom ustanka.
Nemci su u ofanzivi, tokom jeseni 1941. godine, do kraja novembra u potpunosti
zauzeli slobodnu teritoriju, uključujući Užice.
Poslednji otpor Nemcima pružio je Radnički bataljon na brdu Kadinjača, ali je
otpor brzo slomljen a bataljon likvidiran.
Vrhovni štab se prebacio u Sandžak.
21.decembra 1941.godine u Rudom formirana je Prva proleterska brigada. To je
bila prva regularna jedinica Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ).
Posle likvidacije partizanskog pokreta nemačke snage su počele i operaciju
uništenja štaba Draže Mihailovića, koji se takodje povukao u Sandžak, a deo
četničkih jedinica legalizovan je u okviru Nedićevih jedinica.
Spomenik na Kadinjači
Nova vlast i buduća federacija
Partizanski pokret je imao dva cilja od svog osnivanja. Prvi je bio oslobođenje od
okupatora, a drugi revolucionarni prevrat u zemlji i osvajanje vlasti.
Prvi organi nove vlasti, bili su Narodnooslobodilački odbori, oni su formirani još
1941.godine na prvim slobodnim teritorijama.
Krajem 1942. godine u Bihaću formirano je Antifašističko veće narodnog osobođenja
Jugoslavije(AVNOJ), kao vrhovno političko predstavništvo i političko telo
partizanskih odreda. Drugo zasedanje AVNOJ-a održano je u Jajcu 19-30. novembra
1943. godine, kada je on prerastao u vrhovno zakonodavno telo.
Za prvog predsednika AVNOJ-a izabran je Ivan Ribar.
Medjutim, u ovoj fazi još nije pokretano pitanje ukidanja monarhije, nacionalno
pitanje ni pitanje odnosa sa emigrantskom vladom u Londonu, poštujući direktivu
Kominterne.
II zasedanje AVNOJ održano je u Jajcu 29-30. novembra 1943. godine.
AVNOJ je postao vrhovno zakonodavno telo nove jugoslovenske države, dok
je kao izvršni organ vlasti formiran Nacionalni komitet oslobodjenja
Jugoslavije (NKOJ).
Ujedno su oduzeta sva prava jugoslovenskoj emigrantskoj vladi da
predstavlja zemlju, a kralju Petru II Karađorđeviću zabranjen je povratak u
zemlju.
Odlučeno je da će se o daljoj sudbini monarhije narod izjasniti nakon rata
Utvrdjeno je da će se Jugoslavija izgraditi na federativnon principu kao
zajednica ravnopravnih naroda i narodnosti.
Tito je imenovan za predsednika NKOJ-a i ministra vojske, a tom prilikom
mu je dodeljen i čin maršala.
Odluka sa drugog zasedanja AVNOJ-a
Promena britanske politike
Za razliku od nekih drugih zemalja Balkana, kao što su Bugarska i
Rumunuija koje su prišle silama Osovine, u Jugoslaviji, Grčkoj i Albaniji
vodile su se borbe protiv okupatora ali i unutrašnji građanski ratovi.
Britanija je za svo vreme rata jedina od savezničkih zemalja održavala vezu
sa pokretima otpora na Balkanu. Izveštaji britanskih misija iz Titovog i
Mihailovićevog štaba opredelile su britansku politiku.
Izveštaji Ficroj Meklejna, nakon što je Tito iskoristio kapitulaciju Italije za
povećanje broja svojih boraca, imali su posebnu težinu budući da je
Meklejn izvestio da je Titu i borcima suđeno da postanu vladari Jugoslavije.
Nakon ovoga podrška saveznika prešla je sa Mihailovića na Tita.
Ficroj Meklejn sa Titom
Srbija na kraju rata
Nakon što su Britanci potpuno napustili Mihailovića, pod njihovim
pritiskom to je uradio i sam kralj Petar II koji je putem radia 12. septembra
1944. godine pozvao sve Jugoslovene da priđu Titu.
Nakon brojnih uspeha partizanskih jedinica, Mihailović se povukao u
Bosnu u nameri da tamo nastavi otpor.
Dr. Ivan Šubašić, ban Hrvatske, dobio je podršku kralja da postane prvi
predsednik vlade.
Tito i Šubašić su se po prvi put sastali 14.-17. juna 1944. na Visu, kada su
određeni pravci političkog dejstvovanja.
Partizanskim snagama u borbi
su pomogli i saveznici i njihovo
vazduhoplovstvo.
Jedinice Crvene armije 28.
septembra 1944. prelaze Dunav i
potiskuju Nemce iz istočne
Srbije. Zajedno sa
partizanima 20. oktobra Crvena
armija oslobađa Beograd.
Mihailović i njegova Vrhovna
komanda uništena je u Bosni u
prvoj polovini 1945. godine.
Kraj rata
Nemci su se prilikom povlačenja utvrdili u Sremu, ali je Vrhovni štab odmah
krenuo u borbu protiv njih na Sremskom frontu.
Vođene su frontalne borbe u toku zime 1944/1945 . godine, dok front nije
probijen 12. aprila 1945. godine.
Jugoslovenska vojska je posle toga ušla u Trst, zatim u Zagreb, a onda i u
Ljubljanu.
Borbe su nastavljene sve do 15. maja kada je Drugi svetski rat završen u celoj
Jugoslaviji.
Jedinstvena vlada formirana je 7. marta 1945. godine sa Titom kao maršalom,
predsednikom vlade i ministrom rata i Šubašićem kao ministrom spoljnih
poslova.
Partizani u rovovima na Sremskom frontu
KRAJ
Prezentaciju radila: Anđela Jokić IV7