You are on page 1of 11

Koja pokretačka snaga, po Vašem mišljenju, ima

najveći potencijal da razvija studije bezbednosti?


Pet osnovnih pokretačkih snaga
• Politika velikih sila

• Tehnologija i tehnoloski razvoj

• Značajni istorijski događaji

• Interna dinamika akademskih debata

• Institucionalizacija
Politika velikih sila

• Najsnažnija pokretačka snaga za razvoj


studija bezbednosti.
• Tri podelementa:
1. Distribucija moci između vodećih država
2. Obrasci prijateljstva/neprijateljstva
3. Nivo intervencionizma
Tehnologija i tehnoloski razvoj

• Razvoj nuklearne tehnologije

• Tehnologija alternativne energije

• Tehnologija nadziranja

• Razvoj informacione tehnologije


Istorijski dogadjaji

• Berlinske krize 1948/49. i 1961. godine, Korejski rat od 1950. do


1953 godine, lansiranje Sputnjika 1957.godine
• Kubanska raketna kriza 1962.godine

• Bliskoistočna kriza i naftni šok 1973. godine, Vijetnamski rat od


1964. do 1973

• Završetak Hladnog rata, rat u Jugoslaviji 1989.-1991.godine

• Teroristički napadi 11. septembra 2001. godine na SAD, rat u


Avganistanu i Iraku
• „Arapsko proleće”, rat u Siriji, ratovi u Ukrajini 2014.godine i danas
Interna dinamika akademskih debata i
institucionalizacija
• Rasprave vodjene u drustvenim i političkim
naukama - povezivanje sa drugim društvenim
naukama i interakcija (lingvistike, sociologije,
filozofije...)
• Uspostavljanje akademskih programa na
univerzitetima
• Stvaranje naučnih udruženja
• Razvoj specijalizovanih naučnih časopisa
• Osnivanje instituta i istraživačkih organizacija
Politika velikih sila – kao pokretačka snaga
br1.
Polovi” i podele među velikim silama ,za međunarodnu bezbednost su od velike važnosti. Prijateljstvo, odnosno

neprijateljstvo može biti razlog različitih akcija, koje stvaraju posledice za sve ostale države. Od nećega kao što je
Cop26,o klimatskim promenama, do rata u Ukrajini, trenutno, oslikava se primer primata uticaja politike velikih
sila na dalji razvoj studija o bezbednosti. Rat ima dalekosežan uticaj na međunarodnu bezbednost. Zveckanje
nuklearnim oružjem izazvano je pre svega političkim akcijama i reakcijama na iste. Posledice su vidljive i na nivou
narušavanja individualne bezbednosti. Na primer ekonomske, gde imamo da je kurs eura u našoj državi
nestabilan i neizvestan, te samim tim imamo opštu paniku i redove u bankama i menjačnicama. Zatim, cene
goriva, svuda oko nas počinju drastično da “osećaju” ratno stanje u Ukrajini, a kod nas imamo ponovo jednu
nestabilnost i nesigurnost u pogledu cene, ali i opštu upitnost dovoljne količine naftnih derivata za budućnost, te
ponovo stanje panike u društvu praćene redovima na benziskim stanicama.
Politika velikih sila – kao pokretačka snaga
br1.
• Bombardovanje SR Jugoslavije od strane NATO alijanse
1999.godine bez odobrenja Saveta bezbednosti UN, jos jedna je
činjenica koja potkrepljuje moj stav. Ovde je jasno da politika
velikih sila često prevazilazi granice međunarodnog prava, i tako je
sklona samovoljnom političkom delanju koje proizvodi posledice
po čitav svet, a tako, iz potrebe rešavanja istih, “stvara” novu
polaznu tačku za preispitivanje teorija bezbednosti i stvaranje
novih, kroz potrebu upravljanja krizom ili ratnim stanjem i slično.
Politika velikih sila – kao pokretačka snaga
br1.
Nemoguće je,međutim, umanjiti značaj ostalih pokretačkih snaga kao što je istorijam
odnosno istorijski događaji, koji u međusobnoj interakciji sa politikom velikih sila
podupiru potrebu za konstantnim razvojem nauke o bezbednosti, i redefinisanjem
postojećih teorija. Kubanska raketna kriza 1962.godine, primer je dolaska na ivicu
nuklearnog rata, a samim tim i porasta interesovanja za upravljanje krizom. Takođe,
završetak hladnog rata, rat u Jugoslaviji 1991.godine, teroristički napadi
11.septembra 2001.godine na SAD, takođe potkrepljuju ovu tvrdnju.

Neosporan je takođe i uticaj tehnologije i tehnoloski razvoj,od razvoja nuklearne


tehnologije,balističkih i krstarećih raketa do internet mreža, Dark net-a i aplikacija,
na stvaranje jos veće međuzavisnosti, a sa time i ugrožavanja bezbednosti.
Međutim, kljućni momenat jeste AKCIJA, tj. delovanje političkih sila, jer iz njihovih
postupaka i dolazi do ratova, kriza i nestabilnosti na nekom delu sveta.
• Literatura:

Filip Ejdus, Međunarodna bezbednost: teorije,


sektori i nivoi, Službeni glasnik, Beograd,
2017.
Barry Buzan & Lene Hansen, The Evolution of
international security studies, 2009.
David A. Baldwin, The concept of security,
1997.

You might also like