BOLESTI PROBAVNOG SUSTAVA

Škola za primalje Vinogradska

BOLESTI PROBAVNOG
SUSTAVA

Prirođene zapreke prolaznosti probavnog trakta

Hipertrofična stenoza pilorusa
Hirschprungova bolest
Akutni apendicitis
 Prirođene zapreke prolaznosti probavnog
trakta
Najvažnije:
a) Atrezija jednjaka
b) Atrezija i stenoza tankog crijeva
c) Malrotacija crijeva
d) Anomalije rektuma i anusa

 Malrotacija crijeva - crijeva u trbušnoj šupljini tijekom intrauterinog razvoja ne

razvijaju na normalnom mjestu.
 Atrezija – potpuni zatvor; stenoza - suženje
Atrezija jednjaka
relativno često stanje
nastaje zbog poremećaja
tijekom embrionalnog
razvoja
u 80-90% slučajeva
postoji i
traheoezofagealna
fistula
 fistula – kanal koji spaja 2 organa
ili organ sa kožom, sluznicom
Atrezija jednjaka
Atrezija jednjaka
SIMPTOMI:
polihidramnij intrauterino (višak amnijske tekućine)–
fetus ne može gutati pa je poremećena normalna
cirkulacija amnijske tekućine
1. simptom – prekomjerna salivacija odmah poslije
rođenja
dolazi do aspiracije sline  trijas simptoma: kašalj,
gušenje i cijanoza
trbuh često meteorističan (pun plinova, napuhnut)
pogotovo u kašlju i plaču
LIJEČENJE: kirurško
Hipertrofična stenoza pilorusa

relativno često stanje

češće kod muške djece
uzrok je hipertrofija
cirkularnog mišića
piloričkog sfinktera
 Hipertrofična stenoza pilorusa
inicijalni simptom povraćanje,
najčešće se javi od 2.-4.tjedna
života
2 karakteristike povraćanja kod
hipertrofične stenoza pilorusa:
bez primjesa žuči +
eksplozivno, u mlazu i do 1m

 (kada bi u povraćenom sadržaju

bilo žuči, mogli bismo
pretpostaviti da je opstrukcija niže
od mjesta ulaska žučovoda u tanko
crijevo)
Hipertrofična stenoza pilorusa

stenoza se može
palpirati na trbušnoj
stijenci kao tvorba
veličine masline
opstipacija se postupno
pojačava pošto sve
manje hrane dolazi u
crijeva
LIJEČENJE: kirurški
Osobine stolice zdrave dojenčadi i djece
MEKONIJ – zelenkasto-
crna masa bez mirisa,
žilave konzistencije koju
novorođenče izbacuje 4-
5 puta na dan u prva 3-4
dana
Zakašnjelo ili
nedovoljno izbacivanje
mekonija: opstrukcija
crijeva, hipotireoza,
mekonijski ili paralitički
ileus, Hirschprungova
bolest
Osobine stolice zdrave dojenčadi i djece

Prijelazne stolice
novorođenčeta –
zelenkaste, sluzave i
vodenaste, između 4. –
7. dana, 4-8 puta na dan
Osobine stolice zdrave dojenčadi i djece

Normalne stolice dojenčeta – postupno tijekom drugog

tjedna života
Dojenče hranjeno na prsima – stolica zlatnožute boje,
homogena, kiselkasta mirisa, mekane konzistencije
poput paste, 2-4 puta na dan
Na umjetnom mlijeku – stolica blijedožute boje,
čvršća, homogenija, ne prijanja uz pelene, 1-4 puta na
dan
Kod dojenčeta se broj stolica postupno smanjuje,
kasnije obično 1-2 na dan
 Ileus
zapreka u prolasku crijevnog sadržaja
ileus može biti tzv. fizički (npr.
tumorska masa u crijevima) ili tzv.
paralitički (zbog npr. sepse kada
upalne tvari djeluju na crijeva u
smislu paralize sluznice, zatim npr.
nakon operacija jer se ozlijede živci
trbušne stijenke…)

jedan od primjera fizičkog ileusa je

invaginacija crijeva (uvlačenje
jednog dijela crijeva u susjedni niži
dio crijeva)
Mekonijski ileus

jedna je od manifestacija cistične fibroze (genetski

poremećaj kloridnog kanala koji dovodi do poremećaja
izlučivanja npr. enzima iz gušterače, sluzi iz bronha…
poremećaji disanja i rada gušterače!)
javlja se prvog dana života
probava je nepotpuna zbog insuficijencije pankreasa, a
sekrecija mukoznih (sluznih) žlijezda je abnormalna
 povraćanje tamnozelene tekućine od prvog dana života
vodeći je simptom
 Opstipacija
otežano defeciranje
stolice su suhe i tvrde, izbacuju se uz naprezanje, a često i
uz boli
broj stolica je smanjen: jedna stolica svaki drugi, treći dan
ili još rjeđe
Najčešći uzroci:
pogrešna prehrana
fisura anusa
dugotrajna uporaba klizmi, čepića ili laksancija
anatomske anomalije i organske bolesti crijeva
psihogeni uzroci
 Hirschprungova bolest
ili kongenitalni aganglionarni
megakolon
genetski uvjetovana urođena
bolest obilježena naizmjeničnim
pojavama epizoda opstipacije i
proljeva od rođenja, distenzijom
trbuha i u težim slučajevima
tjelesnim zaostatkom
nalazi se segment debelog
crijeva koji nije prožet živčanim
stanicama pa nije sposoban
prenositi peristaltičke valove 
nastaje funkcionalna opstrukcija
Hirschprungova bolest

 aganglionarni (=bez
živčanih stanica) dio crijeva
je uzak pa se viši dio crijeva
s vremenom distendira –
MEGAKOLON
 Trijas simptoma: opstipacija
(glavni simptom),
povraćanje i distenzija
trbuha
 LIJEČENJE: kirurško
 Distendiran – napuhnut, iznad razine prsnog koša
Akutni apendicitis
upala apendiksa (crvuljka)
rijetko u prve 2 god
života, najčešće između
12. – 17. godine
najčešći uzrok hitne
kirurške intervencije u
trbuhu djeteta
glavni simptom – bol u
trbuhu koja je u početku
lokalizirana oko pupka ili
po cijelom trbuhu, a
kasnije se seli u desnu
ilijačnu jamu
Akutni apendicitis
Mučnina i povraćanje
uslijede nakon pojave
boli
Povišena tjelesna
temperatura – obavezno
mjeriti i rektalno jer
razlika između rektalne i
aksilarne veća od 1 st
Celzijusa govori u
prilog apendicitisu
Dijete leži mirno,
izbjegava pokrete jer
pojačavaju bol
Akutni apendicitis
Kod bolova u trbuhu ne davati analgetike dok se ne
utvrdi uzrok kako se ne bi maskirao sam uzrok bolova
LIJEČENJE: kirurško
 AKUTNI ABDOMEN

• pojam koji se u klinici koristi za skup simptoma koji

se prezentiraju u okviru naglo nastale bolesti nekoga
tjelesnog organa, smještenoga u peritonealnoj šupljini

• osobina je parijetalnog peritoneuma, da reagira oštrim

i jakim bolom čim u njegovoj blizini nastane neki
upalni proces
Diferencijalna dijagnoza akutnog
abdomena (=Što sve dolazi u obzir?)

• puknuće čira želuca ili dvanaesnika, apendicitis, upala

žučnog mjehura, kamenci u ž.mjehuru ili bubregu, urinarna
infekcija, upala pluća, torzija i strangulacija testisa,
ovulacija i bolesti jajnika i jajovoda, ektopična trudnoća,
upala bubrega (pijelonefritis), infarkt miokarda, karcinom,
ruptura aneurizme abdominalne aorte, ileus (prestanak
peristaltike zbog opstrukcije ili paralize crijeva)...
• pri pregledu su nam najznačajniji dijagnostički znakovi
nečujna peristaltika i mišićni defans (trbuh tvrd kao daska)
 Postupci kod akutnog abdomena

• Pretrage: laboratorijske pretrage krvi, RTG abdomena

stojeći (tzv. nativni RTG), ultrazvuk trbuha
• Uputiti kirurgu!
• Svaka sumnja na akutni abdomen smatra se
akutnim abdomenom dok se ne dokaže suprotno!