Porez na dohodak

Doc. dr. Edina Sudžuka

Porez na dohodak

1. Ceduralni - objektni porezi zahvataju izdvojene,

pojedinačne prihode poreznog obveznika. Takvi
porezi pogađaju poreznu sposobnost obveznika
oporezivanja prihoda koji potiču iz sva tri faktora
proizvodnje: rada, prirode i kapitala - odnosno njihove
kombinacije.
2. Karakteristike objektnih poreza su:
3. 1. oporezivanje prihoda koi proizlaze iz pojedinih
izvora, stoga su
analitički;
4. 2. identični su sa porezima na prihod;
Sistem ceduralnih poreza sastavljen je iz oblika koji, po pravilu, ne izostavljaju nijedan izvor prihoda
poreznog obveznika.
Takvih osnovnih oblika najčešće ima pet:
1.od zemljišta (renta),
2.od zgrada (zakupnina),
3.od privrednih delatnosti (profit),
4.od pozajmljenog kapitala (kamata),
5.od fizičkog i umnog rada (najamnina, dohodak).

... Nisu svi objektni porezi; neki od njih nisu pravi porezi na prihod. Kod poreza na prihod od zemljišta,
zgrada, preduzeća, objekat oporezivanja je stvaran, vidljiv. Naprotiv kod poreza na prihod od rada
objekat se ne može katastarski registrovati; on je u potencijalu radne snage.
U drugoj polovini XX vijeka ceduralni porezi su počeli uzimati u obzir izvjesne subjektivne elemente
oporezivanja, kao što su personalni faktori, te su se, iako predstavljaju porez na prihod, svojim
karakteristikama približili porezu na dohodak.

Najmlađi među porezima na prihod je porez na prihod od rada koji karakterizira postojanje subjektivnih
elemenata oporezivanja i njegov objekat, za razliku od objekta oporezivanja zemljišta i zgrada, nije
materijalan.
Pored ceduralnih poreza koji čine grupu objektnih neposrednih
poreza, još jedna vrsta poreza plaća se "iz prihoda" tj. iz
sredstava koja stalno pritiču fizičkim i pravnim licima. To je
porez na dohodak koji je subjektan porez.

Porez na dohodak je porez koji se plaća iz prihoda (dohotka) koji

permanentno stiču fizička lica. On je subjektan porez i čini
posebnu kategoriju poreza. ...
Lični porezi obuhvataju poresku sposobnost kao cjelinu kod
samog poreskog obveznika, uzimajući u obzir njegove lične
uslove koji ga čine više ili manje sposobnim u poreskom smislu
riječi. Lični porezi su savršeniji u odnosu na objektne poreze,
zato što vode računa o ekonomskoj snazi poreskog obveznika,
koja zavisi od raznih elemenata, aktivnih i pasivnih, od imovine i
prihoda, starosti, porodičnih prilika, raznih tereta i dugova itd.

Porez na dohodak predstavlja lični porez jer uzima u obzir lične

prilike poreznih obveznika.
Uvođenje ličnih poreza zakompliciralo je utvrđivanje porezne sposobnosti obveznika,
jer pravično oporezivanje pretpostavlja porezne procedure i postupke koji zadiru u
privatni život poreznog obveznika. Stoga se porezni moral, kod primjene ličnih poreza,
pojavljuje kao veliki problem kakav se ne susreće kod objektnih poreza, naročito ne
onih koji se oslanjaju na administrativno utvrđivanje porezne sposobnosti (katastar).

Porez na dohodak uveden je najprije u Engleskoj 1798. godine za vrijeme rata s

Napoleonom, pod nazivom "Income Tax", ali kao vanredan porez, odnosno, izvor
prihoda za finansiranje tog rata. Tek 1842. godine uveden je u fiskalni sistem Engleske
kao stalan, redovan porezni oblik. Pod utjecajem Engleske, Švicarska i Njemačke
državice postepeno uvode porez na dohodak. U drugoj polovini XIX i početkom XX
vijeka ovaj porezni oblik se proširio na ostale evropske i druge zemlje.

Historija modernog oporezivanja dohotka u Njemačkoj počinje sa pruskim Zakonom

o porezu na dohodak iz 1891. (Income Tax Act) koji je uveo sistematični “na izvoru
zasnovani” (source-based) pristup oporezivanju dohodak. Zbog teškog finansijskog
tereta uzrokovanog Prvim svjetskim ratom ova legislativna moć (legislative power -
legislativno ovlaštenje) je Vajmarskim ustavom iz 1919. prešla na Njemački Reich.

U Njemačkoj su se pojavili prvi porezi na dohodak između 70-ih i 80-ih godina XIX
vijeka
U SAD porez na dohodak je uveden 16. amandmanom na Ustav 1913. godine.
Šesnaesti amandman na ustav osigurao je da „kongres ima ovlast da razrezuje i
ubire poreze na dohodak iz bilo kojeg izvora oni proizlazili.
Dohodak je prihvaćen kao adekvatan kriterijum ekonomskog i socijalnog
statusa i fiskalnog kapaciteta poreskih obveznika.
Porez na dohodak je tradicionalno bio ograničen na mali broj obveznika sa
visokim dohotkom.
Drugi svjetski rat transformisao ga je u masovni porez, koji plaćaju praktično
sva lica koja ostvaruju dohodak, što državi obezbjeđuje široku prihodnu osnovu.
U finansijskoj nauci oko pojma dohotka kao predmeta oporezivanja obrazovale
su se razne teorije koje su dohodak shvatale uže (tzv. teorija stalnih izvora), ili
šire (teorija povećanja čiste imovine). Problem je u tome:
a) da li će se kod poreskog obveznika oporezovati samo oni prihodi koji
proishode iz stalnih i u poreznom zakonu već predviđenih izvora; ili
b) da li će u dohodak ući sva godišnja primanja po bilo kom osnovu, bilo da
dolaze iz redovnih izvora ili da su u pitanju slučajni prihodi kojima se
obveznikova imovina uvećava - raznim zgodicima, osiguranjem i konjukturnim
dobitima ma koje vrste.
Dok se teoretičari nagađaju oko pojma dohotka, finansijska praksa pozajmljuje
iz ekonomske nauke gotov pojam, onakav kakav njenim potrebama najbolje
odgovara;
dohodak bi bio: zbir svih čistih prihoda koje obveznik u određenom periodu
(obično godinu dana) ostvari ili dobije od svoje privredne ili druge delatnosti ili od
imovine, i koje može utroštiti a da tim trošenjem ne oštete svoju imovinu
(supstancu).
Razlikuju se dva pristupa obuhvatu dohotka koji će predstavljati oporezivu
osnovicu, i to sintetički i analitički pristup.
Za sintetički pristup karakteristično je da svi izvori dohotka ulaze u osnovicu
poreza na dohodak na koji se zatim primjenjuje propisana porezna stopa.
Analitički pristup podrazumijeva razdvajanje svakog pojedinačnog izvora
dohotka koji će se odrediti za poreznu osnovicu, te se za svaki podoblik poreza na
dohodak primjenjuju različite porezne stope. Analitički pristup koristi se u
sistemu cedularnog oporezivanja dohotka.
Mješoviti tip cedularnog oporezivanja uz nadoporezivanje primjenom
komplementarnog poreza bio je u primjeni u većini zemalja regiona, ali se u
procesu tranzicionih reformi nastojalo ostvariti prelazak na sintetičko
oporezivanje dohotka. Porez na dohodak, dakle, kao kompementarni porez
(complementary tax) postoji ili, pak, može postojati u ceduralnom/analitičkom
sistemu oporezivanja dohotka. Ovakvi porezi se primjenjuju radi osiguranja
elemenata jače porezne progresije koja je inače ublažena (izbjegnuta) zbog
opterećenja različitih izvora dohotka odvojenim porezima. Pravilo je da se
komplementarni porezi ubiru samo ako ukupni dohodak premašuje određeni
minimum.
Proporcionalni porez na dohodak - postojanje jedne porezne stope, ali i izvjestan
broj poreznih izdataka koje država kroz sistem oporezivanja dohotka čini radi
ostvarivanja ciljeva distributivne politike, stoga se krajnji efekat koji nastaje
oporezivanjem smatra progresivnim.
Progresivno oporezivanje - primjenom progresivnih poreznih stopa na rastuće
osnovice poreza na dohodak, osnovica poreza na dohodak se razdvaja na
izvjesne skale i razrede na koje se primjenjuje različita porezna stopa. Ovaj
oblik jedini cjelovito uzima u obzir dimenziju vertikalne pravednosti u
oporezivanju.
Progresivna tarifa poreza na dohodak opravdava se sa stajališta politike
preraspodjele, pri čemu se može raditi o četiri oblika preraspodjele, podjeljenih
prema:
1.Faktorima proizvodnje, u kojem slučaju se radi o funkcionalnoj preraspodjeli
dohotka,
2.Osobama, tj. pojedincima, obiteljima odnosno kućanstvima, kad se radi o
personalnoj preraspodjeli dohotka,
3.Privrednim granama, pri čemu je riječ o sektorskoj preraspodjeli dohotka,
4.Regijama, pa govorimo o regionalnoj preraspodjeli dohotka;
Daljnje stajalište finansijske teorije o opravdanju progresivnog oporezivanja
dohotka jest u tome da se njegovom primjenom kompenziraju regresivni učinci
drugih (indirektnih) poreza, kako bi se na taj način postiglo da ukupno porezno
opterećenje bude proporcionalno.
Dualni porez na dohodak – za razliku od sintetičkog poreza na dohodak, gdje se
primjenom jednog poreza oporezuju svi oporezivi prihodi (dohodak) uz korištenje
progresivne tarife – oprezivanje se obavlja tako, da se dohodak poreznog
obveznika dijeli na dva dijela (odatle i ime ovom načinu oporezivanja dohotka) i
to na
- dio koji čine (1) prihodi od kapitala i
- dio u kome su (2) ostali prihodi, time da se na prvi dio primjenjuje
proporcionalna stopa, dok se drugi dio oporezuje primjenom progresivne tarife.
Ovaj podoblik poreza na dohodak podrazumijeva primjenu obje, odnosno
kombinaciju proporcionalnih i progresivnih stopa, s tim da se proporcionalne
zadržavaju na određenim vrstama dobiti, odnosno profita, a prihodi koji čine
dohodak od rada bivaju oporezovani progresivnom poreznom stopom.
Pretpostavka za utvrđivanje dohotka je zbrajanje svih onih ekonomskih
veličina koje zajedno čine ekonomsku snagu, koje su se stekle u jednom
ekonomskom razdoblju, npr. unutar jedne kaledndarske godine, kod
jedne osobe, ali uz uzimanje u obzir osobnih svojstava odnosno
okolnosti svakog poreznog obveznika. Općeprihvaćeno je rješenje da se
po načelu enumeracije (nabrajanja) navedu oni pojedini prihodi, koji se
u određenoj zemlji u svojoj ukupnosti smatraju dohotkom.

Dohodak poreznog obveznika predstavlja jedan od najboljih, odnosno

najmjerodavnijih pokazatelja ekonomske snage obveznika, dok se porez
na dohodak smatra jednim od najpodesnijih oblik kojim se ta
ekonomska snaga oporezuje. Primjena poreza na dohodak omogućava
primjenu principa pravičnosti, u oba njena aspekta.
- Objektni neto-princip – nalaže oporezivanje neto veličine.
- Principa sintetičkog oporezivanja dohotka - zabranjuje diferencirani
poreski tretman u zavisnosti od vrste ostvarenog prihoda.
- Načelo ekvivalencije - primjenjuje se jednak tretman svih poreznih
obveznika ne ulazeći u njihove osobne ekonomske snage
- Načelo uzimanja u obzir ekonomske snage poreznog obveznika -
Subjektni neto-princip – mora se dopustiti da obveznik iznos ostvarenog
dohotka umanji za nezaobilazne nužne troškove privatnog karaktera.
„Prečišćen“ dohodak bio bi adekvatan izraz ekonomske snage osobe koju
treba podvrgnuti oporezivanju. Kalus Tipke razlikuje ekonomsku (oličenu u
ostvarenom dohotku) i poreznu snagu (oličenu u „prečišćenom“ dohotku)
obveznika u kojoj vidi jedini istinski pokazatelj individualnog poreznog
potencijala.

Pod osobnim dohotkom podrazumijevamo ukupne primitke ili gotovinu koje

je neka osoba ili domaćinstvo/kućanstvo zaradilo toekom danog razdoblja
(obično jedne godine).
Glavna sastavnica osobnog dohotka su zarade od rada, dohodak od vlasništva
(kao što su rente, kamate i dividende) i transferna plaćanja države.
Raspoloživi osobni dohodak jednak je osobnom dohotku umanjenom za svaki
plaćeni porez.
Postoje tri ključna problema, koja su različito riješena u modernim
poreznim zakonodavstvima:

- porezni tretman bračnog druga;

odredbe poreznog prava treba da prepoznaju sve uzajamne obaveze
supružnika koje, kao direktna posljedica stupanja u brak, umanjuju
njihov individualni porezni potencijal;
- porezno opterećenje treba odmjeravati na nivou zbirnog dohotka
supružnika tj. horizontalnu pravičnost treba pomjeriti ka bračnoj
zajednici, te
- stupanje u brak ne smije ni na koji način imati za posljedicu negativne
porezne implikacije.

- porezni tretman djece obveznika;

- porezni tretman minimuma egzistencije.

Porez na dohodak onaj je porezni oblik, koji u sebi sadrži izvanredne

pretpostavke da ga se može rabiti kao instrument za postizanje
socijalno-političkih i ekonomsko-političkih ciljeva koje može, odnosno
mora ostvarivati moderna finansijska politika u savremenim državama.
 Obveznik poreza na dohodak je rezident Federacije i nerezident koji ostvaruje
dohodak, i to:
1) rezident koji ostvaruje dohodak na teritoriju Federacije i izvan teritorija
Federacije,
2) nerezident koji obavlja samostalnu djelatnost putem stalnoga mjesta poslovanja
na teritoriju Federacije,
3) nerezident koji obavlja nesamostalnu djelatnost na teritoriju Federacije,
4) nerezident koji ostvaruje prihod na teritoriju Federacije od pokretne i
nepokretne imovine, autorskih prava, patenata, licenci, ulaganja kapitala, ili bilo
koje druge djelatnosti koja rezultira ostvarenjem prihoda koji je oporeziv prema
Zakonu o porezu na dohodak Federacije BiH

Rezidentom Federacije u smislu Zakona smatra se: fizička osoba koja ima
prebivalište na teritoriju Federacije, fizička osoba koja na teritoriju Federacije
neprekidno ili s prekidima boravi 183 ili više dana u bilo kojem poreznom
razdoblju, fizička osoba koja ima prebivalište u Federaciji, a po osnovi obavljanja
nesamostalne djelatnosti izvan područja Federacije ostvaruje prihode iz
federalnoga proračuna i/ili proračuna Bosne i Hercegovine.
Nerezidentom, u smislu Zakona, smatra se fizička osoba koja na teritoriju
Federacije boravi manje od 183 dana.
Pod stalnim mjestom poslovanja podrazumijeva se mjesto gdje je djelatnost
registrirana
 Porezom na dohodak oporezuju se dohotci (predmet oporezivanja) koje
porezni obveznik ostvari od:

- nesamostalne djelatnosti,

- samostalne djelatnosti,

- imovine i imovinskih prava,

- ulaganja kapitala,

- sudjelovanja u nagradnim igrama i igrama na sreću.

Osnovicu poreza na dohodak rezidenta predstavlja razlika između ukupnih

oporezivih prihoda stečenih u jednom poreznom razdoblju i ukupnih
odbitaka koji se mogu priznati u vezi sa stjecanjem tog prihoda (preneseni
gubitak, rashodi nužni za stjecanje tog prihoda i osobni odbitak).
Osnovicu poreza na dohodak nerezidenta predstavlja isplaćeni dohodak.

Porez na dohodak plaća se po stopi od 10%

Obavezi obračunavanja i plaćanja poreza na dohodak ne podliježu sljedeća fizička
lica koja imaju prebivalište na teritoriji Federacije:

1) šefovi stranih diplomatskih misija,

2) osoblje stranih diplomatskih misija i članovi njihovih domaćinstava, ukoliko nisu
državljani Bosne i Hercegovine,
3) šefovi stranih konzulata i konzularni funkcioneri ovlašteni da obavljaju
konzularne funkcije i članovi njihovih domaćinstava, ukoliko nisu državljani Bosne i
Hercegovine,
4) funkcioneri i stručnjaci programa za tehničku pomoć Organizacije ujedinjenih
naroda i njenih specijaliziranih agencija, ukoliko nisu državljani Bosne i
Hercegovine,
5) profesionalni konzuli, pripadnici konzulata i osoblje konzulata, ako su ta lica
pripadnici države koja ih je odaslala,
6) počasni konzuli stranih država za primanja koja dobijaju od države koja ih je
imenovala za vršenje konzularnih funkcija, ako nisu državljani Bosne i Hercegovine,
7) fizička lica koja rade kao posluga u stranim diplomatskim i konzularnim
predstavništvima i međunarodnim organizacijama, ukoliko nisu
državljani Bosne i Hercegovine, i to na dohodak koji ostvare od svoje države ili
međunarodne organizacije na osnovu plaće i drugih nadoknada za svoju
diplomatsku, konzularnu i druge aktivnosti.

Oporezivanju ne podliježu fizička lica - rezidenti Federacije koja se nalaze u radnom

odnosu sa Uredom visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (Office of the High
Representative - OHR)
Prihodi koji se, u smislu Zakona, nesmatraju dohotkom su:
1) prihodi na osnovu učešća u raspodjeli dobiti privrednih društava (dividende
ili udjeli),
2) penzija rezidenta, bilo da je stečena u inozemstvu ili u Bosni i Hercegovini,
3) pomoći i druga primanja ostvarena na osnovu posebnih propisa o pravima
ratnih vojnih invalida i civilnih žrtava rata, osim plaće,
4) socijalne pomoći, primanja odnosno donacije koje fizička lica ostvaruju po
osnovu darovanja pravnih i fizičkih lica za zdravstvene potrebe (operativne
zahvate, liječenja, nabavka lijekova i ortopedskih pomagala), koja nisu plaćena
osnovnim, dopunskim ili privatnim zdravstvenim osiguranjem,
5) dječiji dodatak i novčana sredstava za opremu novorođenčeta,
6) nasljedstva i pokloni na koje se porez plaća prema drugim federalnim ili
kantonalnim propisima,
7) prihodi od prodaje imovine koja je korištena u lične svrhe,
8) nadoknada štete u slučaju elementarnih nepogoda,
9) isplata osigurane sume ili druge naknade štete načinjene na imovini u iznosu
koji je upotrijebljen za zamjenu ili popravku oštečene imovine,
10) osvojene, odnosno dobijene nagrade u novcu, stvarima i/ili pravima za
pokazano znanje u kvizovima i drugim sličnim takmičenjima,
11) prihodi zaposlenika na osnovu naknada, pomoći i/ili nagrada isplaćeni od
poslodavca za jedan porezni period najviše do iznosa utvrđenog Pravilnikom o
primjeni Zakona o porezu na dohodak,
12) nagrade za izuzetna dostignuća u oblasti obrazovanja, kulture, nauke i dr.
koje dodjeljuju organi vlasti povodom obilježavanja značajnih datuma.
 Porez na dohodak ne plaća se na:
1) mjesečne prihode na osnovu naknada za vrijeme nezaposlenosti i
spriječenosti za rad koji su isplaćeni na teret vanbudžetskog fonda,
2) prihode invalidnih lica koja su zaposlena u privrednom društvu, ustanovi ili
radionici za radno i profesionalno osposobljavanje i
rehabilitaciju invalida,
3) prihode na osnovu naknada za tjelesna oštećenja, umanjenu radnu
sposobnost i naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu,
4) prihode na osnovu naknada šteta zaposlenicima po osnovu posljedica
nesreće na radu,
5) prihode na osnovu nagrada članovima Akademije nauka i umjetnosti Bosne
i Hercegovine i nagrada za tehničko-tehnološke inovacije,
6) naknade osuđenim licima za vrijeme odsluženja kazne u odgojno-
popravnim, odnosno kazneno-popravnim ustanovama,
7) mjesečne prihode na osnovu stipendija učenika i studenata na redovnom
školovanju, a najviše do iznosa od 75% prosječne neto plaće po zaposlenom u
Federaciji, prema posljednjem objavljenom podatku nadležnog organa za
statistiku,
 8) prihode koje ostvare učenici i studenti putem učeničkih i studentskih
zadruga u toku jedne kalendarske godine do iznosa od četiri prosječne
mjesečne plaće zaposlenih u Federaciji prema posljednjem objavljenom
podatku Federalnog zavoda za statistiku,
9) nagrade učenicima i studentima osvojene na takmičenjima u okviru
obrazovnog sistema i organiziranim školskim i visokoškolskim
takmičenjima, do visine dvije prosječne neto plaće po zaposlenom u
Federaciji, prema posljednjem objavljenom podatku nadležnog organa
za statistiku
10) naknade plaća isplaćenih licima za vrijeme trajanja prekida posla za
koji zaposlenik nije kriv,
11) prihode na osnovu kamate na štednju u bankama, štedionicama i
štedno-kreditnim zadrugama, bankovnim računima (žiroračun,
devizni računi i dr.) i kamate na državne obveznice,
12) prihode po osnovu zateznih kamata na isplaćene plaće i razlike plaća
po odlukama nadležnih sudova;
13) prihode fizičkih lica po osnovu isplaćenih premija životnog osiguranja
koji imaju karakter štednje, kao i isplaćene prihode po osnovu
dobrovoljnog penzijskog osiguranja, koje isplaćuju društva za osiguranje
i reosiguranje koja imaju sjedište na teritoriji Federacije, a koji potiču od
uplaćenih premija na koje su plaćeni obavezni doprinosi i porez na
dohodak.
14) dobici ostvareni učešćem u nagradnim igrama koje organizuju
privredna društva u propagandne svrhe, a koji se isključivo odnose na
proizvod ili paket proizvoda iz vlastitog proizvodnog asortimana, ukoliko
tržišna vrijednost takvog dobitka nije veća od 1.000,00
Prihodom od nesamostalne djelatnosti smatra se: bruto plaća koju
zaposleniku isplaćuje poslodavac na osnovu ugovora o radu, odnosno
radnog odnosa ili daje u stvarima, koristima, protuuslugama i/ili u vidu
premija i drugih prihoda za rad;

1) dodatni prihodi na osnovu naknada, pomoći i sl. koje poslodavac isplati

zaposlenicima iznad iznosa utvrđenih Pravilnikom o primjeni Zakona o
porezu na dohodak,
2) plaće koje umjesto poslodavca isplati drugo lice,
3) zaostale plaće odnosno razlike plaća koje se odnose na protekle porezne
periode, a koje se zaposleniku ili bivšem zaposleniku isplaćuju u tekućem
poreznom periodu na osnovu sudske presude osim iznosa zateznih kamata
koje se u ovom slučaju ne smatraju oporezivim prihodom od nesamostalne
djelatnosti,
4) svi drugi prihodi na osnovu i u vezi sa nesamostalnom djelatnošću.
Prihodi koji ne ulaze u dohodak od nesamostalne djelatnosti i koji ne
podliježu oporezivanju su:

1) pomoć za gubitke nastale kao posljedica elementarnih nepogoda i pomoći

po osnovu ozljeda i bolesti koje isplaćuje poslodavac zaposleniku ili članu
njegove porodice do visine utvrđene posebnim propisima,
2) hrana koju poslodavac osigurava zaposlenicima u svojim prostorijama do
vrijednosti naknade za topli obrok utvrđene posebnim propisima,
3) smještaj koji poslodavac osigurava zaposleniku na mjestu gdje se obavlja
djelatnost, ako je neophodno korištenje smještaja za zaposlenika s ciljem
obavljanja radnog zadatka,
4) smještaj i plaćanje troškova smještaja osiguranog za javne dužnosnike
zaposlene u diplomatskim i konzularnim predstavništvima u inozemstvu i
druge naknade isplaćene do visine utvrđene posebnim propisima,
5) poklon(i) koje poslodavci daju zaposleniku jedanput ili više puta u toku
poreznog perioda povodom državnih i/ili vjerskih praznika ili jubileja firme,
čija ukupna vrijednost nije viša od 30% prosječne mjesečne neto plaće
isplaćene u Federaciji prema posljednjem objavljenom podatku nadležnog
organa za statistiku,
6) otpremnine u slučaju otkaza ugovora o radu u skladu sa članom 100.
Zakona o radu i Općim kolektivnim ugovorom.
 Dohotkom od samostalne djelatnosti smatra se dohodak koji fizičko lice
ostvari samostalnim trajnim obavljanjem djelatnosti
kojom se bavi kao osnovnim ili dopunskim zanimanjem s ciljem ostvarenja
dohotka.
U dohotke od samostalne djelatnosti
ubrajaju se dohoci od:
1) obrta i djelatnosti srodnih obrtu,
2) poljoprivrede i šumarstva,
3) slobodnih zanimanja,
4) drugih samostalnih djelatnosti.

Slobodnim zanimanjima, smatraju se:

1) samostalna djelatnost zdravstvenih radnika, veterinara, advokata,
notara, revizora, poreznih savjetnika, samostalnih računovođa, inženjera,
arhitekata, prevodilaca, turističkih vodiča i druge slične djelatnosti,
2) samostalna djelatnost naučnika, književnika, izumitelja i druge slične
djelatnosti,
3) samostalna predavačka djelatnost, odgojna djelatnost i druge slične
djelatnosti,
4) samostalna djelatnost novinara, umjetnika i sportista.
 Drugim samostalnim djelatnostima smatraju se:

1) djelatnost članova predstavničkih organa vlasti,

2) djelatnost članova skupština i nadzornih odbora privrednih društava,
upravnih odbora, stečajnih upravitelja i sudija porotnika koji nemaju
svojstvo zaposlenika u sudu,
3) povremene samostalne djelatnosti kao što su: povremene djelatnosti
naučnika, umjetnika, stručnjaka, novinara, sudskih vještaka, trgovačkih
putnika, akvizitera, sportskih sudija i delegata i druge djelatnosti koje se
obavljaju uz neku osnovnu samostalnu ili nesamostalnu djelatnost.

Dohodak ostvaren korištenjem prirodnih bogatstava zemlje i upotrebom

proizvoda dobijenih obavljanjem tih djelatnosti smatra se dohotkom od
samostalne djelatnosti u poljoprivredi išumarstvu.
Fizičko lice koje ostvaruje dohodak obavljanjem poljoprivredne i
šumarske djelatnosti obveznik je poreza na dohodak ako je, na osnovu
ove djelatnosti, istovremeno i obveznik poreza na dodatu vrijednost.
 Poslovnim prihodom-prihodom od samostalne djelatnosti smatraju se svi
prihodi stečeni iz bilo kojeg izvora, primljeni u gotovini, stvarima i uslugama,
koji su ostvareni samostalnim ili zajedničkim
obavljanjem djelatnosti, bez obzira na to da li je fizičko lice registrirano ili ne
za obavljanje te djelatnosti.
Ako je prihod ostvaren u vidu imovine (izuzev gotovine) ili usluga, iznos
prihoda jednak je tržišnoj vrijednosti dobijene imovine ili izvršene usluge.
Tržišna vrijednost predstavlja iznos koji bi samostalni nepovezani kupac platio
samostalnom nepovezanom prodavcu u isto vrijeme i na istom mjestu za ista ili
slična dobra i usluge pod uvjetima fer konkurencije.
Prihodom od samostalne djelatnosti smatraju se i tržišne vrijednosti
ekonomskih dobara i usluga izuzetih i datih bez naknade ili po cijeni nižoj od
tržišne cijene, a čije izuzimanje nije uslijedilo na osnovu obavljanja samostalne
djelatnosti.
Poslovni rashodi - rashodi koji se mogu odbiti od prihoda su plaćeni troškovi u
toku jednog poreznog perioda koji su u potpunosti izričito i direktno povezani
sa obavljanjem te samostalne djelatnosti.
Fizička lica - obveznici poreza na dohodak koji obavljaju registrovanu
samostalnu djelatnost, obrtničku ili djelatnost sličnu obrtničkoj, bilo kao
osnovno, dopunsko ili dodatno zanimanje, koja za obavljanje registrovane
djelatnosti nabavljaju robu, odnosno materijal i sirovine, dužni su na kraju
poslovne godine sa stanjem na dan 31. decembra, izvršiti popis zaliha robe,
odnosno sirovina i materijala na zalihama odnosno u
gotovim proizvodima, i to: po nabavnoj vrijednosti sa uračunatim porezom na
dodatu vrijednost, ako nisu registrovani PDV obveznici; po nabavnoj
vrijednosti bez poreza na dodatu vrijednost, ako su registrovani PDV
obveznici.
 Rashodi koji su predmet odbitka su i:
1) godišnje takse ili obaveze plaćene stručnim udruženjima ili strukovnim
komorama, ukoliko su vezani uz ekonomsku aktivnost poreznog
obveznika,
2) naknade za ishranu za vrijeme rada (topli obrok) zaposlenicima u
prostorijama poslodavca u iznosu koji ne prelazi visinu utvrđenu
posebnim propisima,
3) rashodi koji su nastali korištenjem automobila za obavljanje
samostalne djelatnosti poreznog obveznika, uključujući gorivo i
održavanje automobila,
4) plaćeni doprinosi za zaposlenike i za sebe u skladu sa posebnim
propisima,
5) troškovi nastali u vezi sa edukacijom zaposlenika, kao i učenjem
stranih jezika,
6) koristi ili naknade date zaposlenicima koje su uključene u plaće
zaposlenika do propisanog iznosa,
7) plaćena posebna naknada za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća,
opća vodna naknada, naknada za korišćenje općekorisnih funkcija šume i
članarina turističkih zajednica i druge naknade koje su u vezi sa
djelatnošću poreznog obveznika, do visine utvrđene posebnim propisima;
8) plaćeni porez na imovinu i takse koji se priznaje prema ovom Zakonu;
9) kamate na kredite i kamate na pozajmice u svrhu poslovanja,
10) nagrade zaposlenicima isplaćene u skladu sa posebnim propisima;
11) troškovi putovanja u skladu sa posebnim propisima.
 Dohodak od imovine uključuje prihod ostvaren:
1) iznajmljivanjem nepokretne imovine (zgrade, zemljišta i dr.),
2) otuđenjem nekretnina,
3) iznajmljivanjem opreme, transportnih vozila i druge pokretne imovine
ukoliko iznajmljeni predmeti ne služe za obavljanje samostalne djelatnosti.
Otuđenjem nekretnina smatra se prodaja,
zamjena i drugi prijenos nepokretne imovine uz naknadu.
Izuzetno, u smislu Zakona, otuđenjem nekretnina smatra se i prijenos
nepokretne imovine bez naknade (poklon i sl.) ukoliko se na takav prijenos
ne plaća porez na osnovu drugih federalnih ili kantonalnih propisa.
Poreznu osnovicu kod otuđenja nekretnina čini razlika između prihoda
utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine koja se otuđuje i nabavne
vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda.
Prihodi ostvareni davanjem u zakup i prodajom zemljišta koje se može
koristiti u poljoprivredne svrhe ili za obavljanje poslova iz oblasti
šumarstva, a koje se do sada nije koristilo u ove svrhe, smatraju se
dohotkom od imovine.
Rashodi nastali prilikom otuđenja nekretnina mogu se priznati u stvarnom
iznosu.
Rashodi vezani za prihod od iznajmljivanja:
1) Porezni obveznik ima mogućnost odbijanja stvarnih troškova po
principu blagajne ili priznavanja troškova u procentu od ostvarenog
prihoda.
2) U slučaju kada se porezni obveznik odluči za procentualno odbijanje
troškova taj metod mora se primjenjivati tokom tekućeg poreznog perioda
i tokom pet narednih uzastopnih poreznih perioda i to na sve dohotke od
iznajmljivanja imovine.
(8) Troškovi koji se priznaju u procentu od prihoda ostvarenog na osnovu
iznajmljivanja imovine iznose:
1) 30% prihoda ostvarenog od iznajmljivanja nepokretne imovine (zgrade,
zemljišta i dr.) i pokretne imovine,
2) 50% prihoda ostvarenog od iznajmljivanja stanova, soba i kreveta
putnicima i turistima za koje je plaćena boravišna taksa.
Nekretninama se, smatraju zemljišta, kuće, stanovi i sl. Ne oporezuje se
dohodak ostvaren prodajom nekretnina koje su do otuđenja služile za
stanovanje poreznog obveznika i/ili uzdržavanih članova njegove uže
porodice, kao ni dohodak ostvaren otuđenjem nekretnina nakon tri godine
od dana sticanja tih nekretnina.
Prihod od imovinskih prava uključuje prihode ostvarene otuđenjem, odnosno prodajom,
ustupanjem, zamjenom ili drugim prijenosom, uz naknadu, autorskih prava, patenata,
licenci, franšiza i ostale imovine koja se sastoji samo od prava.
Osnovicu oporezivanja dohotka od imovinskih prava čini razlika između prihoda
utvrđenih prema tržišnoj vrijednosti imovinskog prava koje se prodaje, ustupa ili
zamjenjuje uz naknadu i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačke cijene
industrijskih proizvoda.
Rashodi koji se mogu odbiti od prihoda ostvarenih od vremenski ograničenog ustupanja
imovinskih prava iznose 20% od prihoda ostvarenog po tom osnovu.
Prihodi od ulaganja kapitala koji podliježu oporezivanju su:
1) prihodi ostvareni na osnovu kamata od zajmova,
2) prihodi ostvareni od isplaćenog kapitala od dobrovoljnog dopunskog osiguranja
(životnog, penzionog) ušteđenog od premija na koje
korisniku osiguranja nisu obračunati i plaćeni obavezni doprinosi i porez na dohodak.
Dohodak od nagradnih igara i igara na sreću čini vrijednost svake pojedinačne nagrade
ili dobitka ostvarenog učešćem u nagradnim igrama i igrama na sreću koji je dobitniku
isplaćen u novcu, proizvodu/ ima,
uslugama i/ili u pravima, osim nagrada i dobitaka čijapojedinačna vrijednost ne prelazi
iznos od 100,00 KM.
Osnovicu za obračun poreza na dobitke iz čini svaki pojedinačno
ostvareni dobitak čija je vrijednost veća od 100,00 KM, odnosno dobitak ostvaren
učešćem u nagradnim igrama u skladu sa
članom 6. stav (1) tačka 14) Zakona, čija je pojedinačna vrijednost veća od 1.000,00 KM.
Ako se dobici sastoje od stvari, usluga i/ili prava, osnovicu poreza čini tržišna vrijednost
stvari, usluga i/ili prava u momentu ostvarenja dobitka.
 Lični odbitak - Član 24.
Rezidentnim poreznim obveznicima ukupan iznos ostvarenog
dohotka umanjuje se za osnovni lični odbitak u visini od 3.600,00 KM za
porezni period za koji postoji obaveza plaćanja poreza. Ako je
porezni period kraći od kalendarske godine, osnovni lični odbitak se
srazmjerno umanjuje i računa se u korist poreznog obveznika na puni
mjesec.
Obveznici mogu odbiti i lični odbitak:
1) 0,5 osnovnog ličnog odbitka za izdržavanog bračnog druga, kao i za
bivšeg bračnog druga kojem plaća alimentaciju,
2) 0,5 osnovnog ličnog odbitka za izdržavano prvo dijete,
3) 0,7 osnovnog ličnog odbitka za izdržavano drugo dijete,
4) 0,9 osnovnog ličnog odbitka za izdržavano treće i svako sljedeće dijete,
5) 0,3 osnovnog ličnog odbitka za svakog drugog izdržavanog člana uže
porodice,
6) 0,3 osnovnog ličnog odbitka za utvrđenu vlastitu invalidnost, kao
i za utvrđenu invalidnost svakog člana uže porodice koje porezni obveznik
izdržava.