MEDIJI, MASOVNI MEDIJI

Što su masovni mediji?

Odgovor nije moguće dati u obliku jednostavne definicije, jer su masovni mediji
istovremeno definirani svojom tehnikom, sadržajem, publikama te specifičnim
načinom organizacije.

- Medij (od latinskog medius, srednji, koji je između) je u prvom svom značenju
posrednik, onaj putem kojeg se prenosi komunikacija.

Čovjek

Papir, radio valovi, CD, video, DVD....

Masovne medije razlikujemo:

- prema vrsti ili sektoru (knjiga, tisak (novine, časopisi), film, televizija, radio, nosači
zvuka i slike (video, CD, DVD)),
- prema geografskoj razini i dosegu (lokalni, nacionalni, međunarodni),
- prema obliku vlasništva ili upravljačke kontrole (privatni, javni, državni,
community, tj. asocijativni ili mediji trećeg sektora)
- i prema bliskosti matici javnog i političkog mišljenja (matični (mainstream) i
alternativni mediji).”
- Mediji (eng. Media ili medium) „svaki način, posredovanje ili oruđe, a posebno način
komunikacije koji doseže javnost i sadrži reklame

Masovni mediji su institucije koje zadovoljavaju potrebu društva za javnom

komunikacijom u kojoj mogu sudjelovati svi pripadnici društva.

Medijske institucije čine medijski sustav koji se razvija pod utjecajem

specifičnih političkih okolnosti u svakoj zemlji (političke strukture i kulture)
i temeljem normativnih očekivanja ugrađenih u zakonodavni okvir kojim je
reguliran medijski sustav.

Medijski sustav je skup svih masovnih medija u određenoj državi ili na nekom teritoriju.
Medijski sustav prevnstveno je nacionalan, tj. Definiran i ograničen političkim granicama
u kojoj se razvija.

Granični slučaj – EU – vrijednosti slobode izražavanja i protoka informacija

Hrvatski sabor donio je 2004. godine Zakona o medijima kojim se mediji definiraju
kao:

„novine i drugi tisak, radijski i televizijski programi, programi novinskih agencija,

elektroničke publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodičnog objavljivanja
urednički oblikovanih programskih sadržaja prijenosom zapisa, glasa, zvuka ili slike.

Mediji nisu knjige, udžbenici, bilteni, katalozi ili drugi nositelji objavljivanja
informacija koji su namijenjeni isključivo obrazovnom, znanstvenom i kulturnom
procesu, oglašavanju, poslovnoj komunikaciji, radu trgovačkih društava, zavoda i
ustanova, udruga, političkih stranaka, vjerskih i ostalih organizacija, školska glasila,
»Narodne novine« Republike Hrvatske, službena glasila jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave i ostala službena priopćenja, plakati, letci, prospekti i
transparenti, te video stranice bez žive slike i druge besplatne obavijesti, osim ako
ovim Zakonom nije drukčije propisano.“
Medijski sustav – sadrži različite medijske sektore koji obuhvaćaju različite tipove
medijskih organizacija: izdavaštvo, televizija, radio, filmska industrija

Mediji kao društvena institucija

Sintagmu „masovni mediji” istovremeno rabimo za komunikacijske oblike/proizvode,

institucije i kulturne formacije.

Institucija nastaje kad neka društvena praksa stalnim ponavljanjem u vremenu postigne
stabilnu formu, vidljivu strukturu i skup funkcija povezanih s društvenim očekivanjima.

Društvena praksa je odgovor na društvenu potrebu.

Komunikacijska praksa stvara medijsku instituciju s karakteristikama u odnosu na

konkretni društveni kontekst.
Medijska organizacija

Svi mediji imaju zajedničke karakteristike čije varijacije tvore prepoznatljiv

identitet pojedinog medija. Mc Quail navodi 4 glavna elementa čije sadržajne
varijacije dovode do razvoja pojedinih masovnih medija:

1. Specifični komunikacijski ciljevi, potrebe ili upotrebe

2. Tehnologije kojima se može komunicirati javno i na daljinu

3. Oblici društvene organizacije koji osiguravaju vještine i okvir za

proizvodnju i distribuciju simboličkih dobara

4. Organizirani oblici upravljanja u javnom interesu

Svim masovnim medijima zajedničke karakteristike su:

- Proizvodnja i distribucija simboličkih sadržaja – informacije, ideje, kultura, znanje (internet

kao novi medij: glavni cilj je procesiranje, razmjena i pohrana simboličkih sadržaja)

- Kanali za međusobno odnošenje ljudi – pošiljaoci i primaoci, pripadnici publike međusobno,

prema društvu i njegovim institucijama (obitelj, obrazovanje, religija, politika itd.)

- Mediji djeluju u javnoj sferi kao komunikacijska infrastruktura za javnost i javno mnijenje
(internet kao novi medij uključuje i privatnu komunikaciju koja nije regulirana)- Sudjelovanje je
dobrovoljno, u slobodno vrijeme

- Mediji su formalno bez moći – nemaju definirane formalne hijerarhijske veze između
proizvođača poruka i publike

- Organizacija je profesionalizirana, povezana s tržištem i industrijom, ovisi o plaćenom radu,

tehnologiji i financiranju (kod interneta uglavnom nije riječ o birokratskim organizacijama,
iako se i tu sve više razbija iluzija nekomercijalnosti i slobode)

- Uvijek su u određenom odnosu s državom i vlašću, ovisno o obliku

političkog uređenja