UNIVERZITET U BIHAĆU

TEHNIČKI FAKULTET
BIHAĆ

MASTER STUDIJ
MAŠINSKI ODSJEK

Tema: ENERGIJA SUNCA

Predmet: Obnovljivi izvori energije

Predmetni nastavnik: doc. dr. Šefik Behrem

Student: Hasan Cinac
Broj indeksa: 78mag.-m
Bihać, mart 2022. godine
• S obzirom na njihovu vremensku iscrpivost, prirodni oblici energije se mogu podijeliti na
obnovljive i neobnovljive.

• Neobnovljivi: ugalj, nafta, zemni plin, nuklearna goriva i geotermalna energija tj. energija
unutar Zemlje.

• Obnovljivi: energija vodnih tokova, morskih struja i valova, plime i oseke, biomasa, energija
sunčevog zračenja i energija vjetra.
Slika: Zastupljenost pojednih izvora energije u prirodi
Slika: Udio pojedinih izvora energije u ukupnoj potrošnji
SUNČEVA ENERGIJA
• Sunce ima oblik velike užarene kugle koja se sastoji od smjesa plinova te u svom sastavu
pretežno sadrži hidrogen i helij, a od ostalih elemenata u njemu se nalaze kisik, ugljik, željezo,
neon, dušik, silicij, magnezij i sumpor.

• Energija od Sunca do Zemlje dolazi u obliku sunčevog zračenja. U unutrašnjosti Sunca

odvijaju se nuklearne reakcije, na osnovu kojih se fuzijom hidrogen pretvara u helij uz
oslobađanje velike količine energije. Dio te energije dolazi i do čovjeka te omogućava
odvijanje svih procesa, od fotosinteze pa do proizvodnje električne energije.

• Solarna konstanta – vrijednost sunčevog zračenja na samom rubu Zemljine atmosfere.

• Prolazeći kroz Zemljinu atmosferu, intenzitet Sunčevih zraka opada i njihov se spektralni
sastav mijenja. Intenzitet sunčevog zračenja na nekoj lokaciji na Zemlji često se naziva i
„insolacija“.
Slika: Insolacijska karta svijeta
Slika: Prikaz insolacije i distribucije Sunčeve energije
INTENZITET SUNČEVOG ZRAČENJA U BOSNI I HERCEGOVINI

• Bosna i Hercegovina ima u prosjeku godišnje 1840,9 sunčanih sati, dok taj broj na jugu
zemlje dostiže vrijednost i do 2352,5 h/god.

• Jedini bosanskohercegovački grad na Jadranskom moru, Neum, ima u prosjeku godišnje 2600
sunčanih sati raspoređenih u 270 sunčanih dana.

Slika: Broj sunčanih sati godišnje za lokalitete u Bosni i Hercegovini

Slika: Prosječne godišnje vrijednosti ukupnog sunčevog zračenja na horizontalnu površinu za
Bosnu i Hercegovinu dobijene korištenjem licenciranog softvera METEONORM
Slika: Prosječne godišnje vrijednosti insolacije za Republiku Hrvatsku i poređenje sa
vrijednostima na granici Bosne i Hercegovine
• Za praktičnu primjenu sučeve energije, odnosno za projektovanje i optimizaciju uređaja za
korištenje energije Sunca, potrebno je, pored vrijednosti insolacije na horizontalnu površinu,
poznavati i količinu dozračene energije na nagnute i vertikalne površine, kao i strukturu
zračenja, tj odnos difuznog i direktnog zračenja.

• Za većinu primjena najpovoljnije je prijemnike sunčevog zračenja orijentisati u pravcu juga, s

time da odstupanje od 15 do 20  prema istoku, odnosno zapadu sasvim neznatno umanjuje
ukupnu energiju pristiglu na ravan kolektora.

• Optimalni nagib u odnosu na horizontalu zavisi o konkretnoj primjeni, tj. o dinamici potrošnje
isporučene sunčeve energije tokom godine.
Slika: Dozračena energija Sunca na nagetu, južno orijentisanu površinu za grad Bihać
 ENERGIJA SUNCA

Pretvaranje sunčevog zračenja u električnu Pretvaranje sunčevog zračenja u toplotnu

energiju energiju
 PRETVARANJE SUNČEVOG ZRAČENJA U ELEKTRIČNU ENERGIJU

• Solarna (fotonaponska) ćelija je poluprovodnički uređaj koji pretvara sunčevu energiju

direktno u električnu pomoću fotonaponskog efekta.

• Fotonaponski efekat - generisanje istosmjerne električne energije u poluprovodničkom

materijalu prilikom izlaganja svjetlosti.

Slika: Fotonaponski efekat

 Slika: Fotonaponska ćelija i njena struktura

• Pojedinačna FN ćelija je obično mala i ona proizvodi oko 1-2W energije. Da bi se dobila veća
izlazna snaga FN ćelije se povezuju u veće jedinice koje se zovu moduli. FN moduli mogu biti
nekoliko desetaka centimetara dugački i široki, a i oni mogu biti spojedni u još veće jedinice, tj.
panele. FN paneli se dalje međusobno povezuju da bi se osiguralo još više električne energije i
s drugim komponentama čine FN sistem koji čini zaokruženu cjelinu.
Slika: Fotonaponski sistem
Solarni fotonaponski sistemi, prema načinu rada, mogu se podijeliti u tri grupe:

1. samostalni sistemi, za čiji rad nije potrebna javna elektroenergetska mreža,

2. mrežni sistemi(aktivni i pasivni), spojeni na javnu elektroenergetsku mrežu i
3. hibridni, koji su zapravo samostalni, povezani sa drugim (obnovljivim) izvorima.
 Slika: Fotonaponski sistem
• Samostalni sistemi za svoj rad ne zahtjevaju spajanje na električnu mrežu. Koriste se na
mjestima gdje, iz nekog razloga nije moguće izgraditi električnu mrežu, ili ta izgradnja nije
ekonomična.
• Kada kod njihove primjene električnu energiju treba isporučivati tijekom noći ili u periodima s
malim intenzitetom sunčevog zračenja nužan je akumulator, tj. baterija koja se koristi kao
spremnik električne energije.
 Slika: Fotonaponski sistem priključen na javnu mrežu preko kućne instalacije

• Mrežni pasivni FN sistemi električnu mrežu koriste samo uvjetno, u periodima kada FN
moduli ne mogu proizvesti dovoljne količine električne energije, npr. noću kad su istodobno
akumulatori električne energije prazni.
• Mrežni aktivni FN sistemi mrežu koriste interaktivno, uzimajući energiju iz mreže u slučaju
većih potreba ili vraćajući je u slučaju viška električne energije proizvedene u FN modulima.
 Slika: Šema samostalnog hibridnog fotonaponskog sistema s generatorom

• Hibridni FN sistemi nastaju povezivanjem samostalnih izvora s drugim, alternativnim izvorima

električne energije, kao što su vjetroagregati, pomoćni plinski ili dizelski agregati. Takva
rješenja daju veću sigurnost i dostupnost isporuke električne energije te omogućavaju manje
kapacitete akumulatora kao spremnika električne energije.
• Kod tih sistema se električnom energijom proizvedenom solarnim modulima ili
vjetroagregatom, najprije napajaju potrošači, a višak energije se skladišti u tzv. solarne
akumulatore a u slučaju da ni akumulator više nema energije za napajanje potrošača, uključuje
se generator na dizel ili biodizel gorivo.
 PRETVARANJE SUNČEVOG ZRAČENJA U TOPLOTNU ENERGIJU

• Energija sunčevog zračenja može se pretvoriti u toplotnu energiju pomoću kolektora sunčeve
topline. Kolektor sunčevog zračenja je uređaj koji služi za prijem dozračene energije sunca te
je predaje nosiocu topline, koji je potom prenosi do sistema potrošne tople vode i/ili grijanja.

Slika: Primjena i korištenje solarnih kolektora

 Slika: Princip rada solarnog panela

• Radi na principu minijaturnog staklenika smještenog na krovu kuće. Panel pretvara efekat
staklenika, odgovoran za klimatske promjene koje trenutno prijete našoj atmosferi, u pozitivne
svrhe. Ali, umjesto zagađene atmosfere, postavljen je transparentni prekrivač koji spriječava
izlazak sunčeve svjetlosti, dok apsorbirajuća ploča i izolacija služe kao primaoci te solarne
energije, slično kao što to čini zemljina površina kod globalnog zagrijavanja.
SOLARNI KOLEKTORI

• Solarni kolektori su sve češći izbor u solarnim elektranama i na krovištima kuća zbog svojih
brojnih prednosti. Njihova velika koncetrisana energija i malo zauzeće površine kolektorskim
jedinicama, gdje su već tri kolektora na krovu porodične kuće dovoljna za sve potrebe
potrošne tople vode jedne višečlane porodice daju im veliku prednost u odnosu na solarne
fotonaponske ćelije.

• Postoje različite vrste solarnih kolektora: pločasti kolektori, vakuumski kolektori,

koncentrirani sunčevi sistemi, parabolični kolektori, fresnelovi kolektori, sunčevi tornjevi i
sunčevi tanjuri.
• Pločasti kolektori su najkorištenija vrsta kolektora za zagijavanje vode.

• Osnovni dijelovi kolektora tada, a i sada su apsorberska ploča sa kanalima za radni medij,
pokrivno staklo, izolacija i kućište.
• Apsorberska ploča, kako joj i samo ime kaže, služi za apsorbiranje sunčevog zračenja te
provođenje topline prema kanalima kroz koji struji radni fluid. Apsorberska ploča na sebi ima i
selektivni premaz koji ima visoki koeficijent apsorpcije za kratkovalno sunčevo zračenje i mali
za dugovalno IC zračenje.
• Pokrivno staklo ima vioki koeficijent propusnosti za kratkovalno zračenje te nizak za
dugovalno. Selektivnim premazom apsorberske ploče i karakteristikama pokrivnog stakla
dobiva se vrlo dobra apsorpcija sunčevog zračenja i smanjenja toplinskih gubitaka dugovalnim
zračenjem od zagrijane apsorberske ploče.
• Kolektor je sa zadnje strane izoliran mineralnom vunom ili poliuretanskom pjenom.
 Slika: Konstrukcija pločastog kolektora

• Kako bi se smanjili toplinski gubici apsorbera, on se mora pokriti. Najpogodniji materijal je

staklo, a osim stakla se također mogu koristiti i neke vrste plastičnih materijala. U današnje
vrijeme kolektori imaju stakleni sloj od 3 do 5 mm debljine.
 Slika: Toplinski gubici i korisna toplina pločastog kolektora

• Putem provođenja, konvekcije i zračenja nastaju toplinski gubici apsorberske ploče kolektora u
okolinu. Kroz zadnju stranu i kroz bočne strane toplina iz kolektora se gubi provođenjem kroz
sloj izolacije i zatim kovekcijom i zračenjem u okolinu, a na prednjoj strani gubici nastaju
zračenjem i konvekcijom.
• Vakuumski kolektori su svoju popularnost stekli su posljednjih godina radi teorijski manjih
gubitaka.

• Sistem radi na takvom principu da se cijev ispunjena zagrijanom tečnošću nalazi unutar veće
staklene cijevi iz koje se sav zrak iscrpio. Sada, kada je vakuum unutar veće cijevi, nema
„zračnog mosta“ preko kojeg bi toplota mogala da pobjegne putem otvora u cijevi. Stoga skoro
sva toplota ostaje unutar sistema i pretvara se u korisnu energiju za zagrijavanje vode.

• Konvektivni gubici smanjeni su tako da je izvučen zrak između apsorbera i okolnog

(pokrovnog) stakla. Apsorber vakuumskog kolektora napravljen je od staklene cijevi unutar
koje je metalna cijev u kojoj struji radni medij.

• Koriste se koriste za zagrijavanje PTV i za grijanje prostora. Maksimalna temperatura iznosi

do 100𝐶, radna temperatura od 40𝐶 do 60𝐶, a efikasnost od 50 do 60%. Skuplji su od
pločastih tipova i osjetljivi na gubitak vakuuma. Pogodniji su za hladne klime sa manjom
insolacijom.
Slika: Presjek apsorbera vakuumskog kolektora
 Slika: Gubici kod vakuumskog kolektora

• Toplinski gubici prednje strane mogu se podijeliti na gubitke konvekcijom i zračenjem, te na

gubitke zbog refleksije sunčevog zračenja do staklene površine i apsorbera. Ovi postoci iznose
obične 20 do 30% ukupno dozračene energije, zavisno o koeficijentu propusnosti stakla , te
apsorpcijskim osobinama premaza apsorbera.
KARAKTERISTIKE POJEDINIH ELEMENATA SOLARNOG SISTEMA
- Apsorberska ploča
Da bi apsorberska ploča bila efikasna mora imati slijedeća svojstva:
• odličan prijenos topline na radni medij,
• visoka mehanička svojstva,
• otpornost prema koroziji,
• visoko apsorbirajuću površinu za upijanje sunčeve radijacije, premazanu posebnom
prevlakom sa visokim faktorom apsorpcije,
• nizak faktor povratnog emitiranja toplinske energije (<5%).

• Načini povezivanja apsorberske ploče sa radnim fluidom:

1. Prijenos pomoću cijevi (ulazna dovodna cijev i izlazna odvodna cijev povezanu su
pomoću cijevi apsorbera i međusobno su u direktnom kontaktu s apsorpcijskom pločom te
na taj način dolazi do direktnog prijenosa topline).
 2. Pomoću dvije metalne apsorpcijske ploče zavarene u tzv. sendvič spoj (omogućavamo da
fluid teče preko cijele apsorpcijske ploče. Na ovaj način omogućeno je direktno
zagrijavanje tekućine uz pomoć sunčeve energije. Zbog direktnog zagrijavanja povećana
je efikasnost cijelog sistema),

3. Treći način prijenosa topline je pomoću cijevnog kolektora kod kojeg je cijev namotana
naprijed-nazad preko apsorpcijske ploče (Kada voda teče kroz cijev, ona apsorbira toplinu
s apsorpcijske pločice pomoću konvekcije).

• Prevlake poput crne boje funkcioniraju zadovoljavajuće kada je potrebno apsorbirati sunčeve
zrake, ali zbog toga što je temperatura veća, crna boja povratno emitira velike količine toplote
sa apsorbirane površine.

• Selektivne prevlake: kromove, bakrove, niklove ili titanove okside.

- Spremnik toplote

• Služi za pohranu toplotne energije koja se sakuplja pomoću kolektora tokom dana.

• Spremnik toplotne energije sastoji se od izmjenjivača toplote uz pomoću kojeg se dovodi

toplota s izvora do spremnika.

• Glavni izvor je solarni kolektor, a dodatni izvori za pripomaganje pripreme fluida za prijenos
topline mogu biti električni grijač, kotao na lož ulje ili plin.

• Moraju biti jako dobro izolirani.

• Izvedbe spremnika:
1. Direktno zagrijavanje vode uz pomoć spiralne bakrene cijevi koja služi kao izmjenjivač
toplote,
2. Sa vanjskim izmjenjivačem toplote.
Slika: Vrste spremnika
- Fluid za prijenos toplote

• Tačka isparavanja, tačka smrzavanja, koeficijent ekspanzije, viskoznost fluida, toplotni kapacitet fluida.

• Vrste korištenih fluida:

1. Zrak (najjednostavniji, mana mu je nizak toplotni kapacitet),
2. Voda (dobra cirkulacija korištenjem pumpi, niska tačka isparavanja a visoka smrzavanja),
3. Mješavina glikol/voda (etilen i propilen glikol spadaju u grupu antifriza, potrebna izmjena svakih 5god zbog
gubitka osobina).ž
4. Ugljikovodična ulja (imaju veći viskozitet i manju specifičnu toplotnu vodljivost. Sintetička ulja su
najtrajnija varijanta i nije ih potrebno često mijenjati. Parafinska ulja imaju veći opseg radnih temperatura, ali
su toksična. Aromatska ulja predstavljaju najbolju opciju jer nisu štetna za ljudski organizam.
- Pumpa za cirkulaciju radnog medija

• Prvi sistemi su imali brojač koji su na osnovu postavljenog intervala regulisali rad.
• Diferencijalne pumpe – uključuju se i isključuju na osnovu prikupljenih podataka iz sistema.

Slika: Prikaz sistema sa ugrađenom pumpom

- Izmjenjivač toplote

• Prijenos toplotne energije između dva fluida koja nisu u međusobnom kontaktu.
• Prijenos toplote odvija se se na način da toplota prelazi sa radnog medija na vodu bez
međusobnog miješanja te ju pritom zagrijava.

Slika: Princip prijenosa toplote

- Pokrovno zaštitno staklo

• Najčešće se koristi kaljeno staklo ili specijalna vrsta plastike. Plastika je u ovom slučaju lošiji izbor
radi slabije otpornosti na starenje i zamućivanje radi vanjskih uvjeta.
• Staklom s niskim postotkom željeza ima izuzetnu čistoću, odlično propušta sunčeve zrake i ne
apsorbira puno sunčeve energije.

- Kutija solarnog kolektora

• kolektorska kutija ima zadaću štititi apsorber od svih vanjskih vremenskih uvjeta i korozije.
• Mora imati dobra mehanička svojstva, odnost otpornost na velike temperature, vjetar i UV-zrake.
• Treba imati ugrađenu izolaciju na bočnim stranam i na pozadini apsorbera.
• Mora biti čvrsta, lagana i jednostvna za održavanje, sa ugrađenim sistemom protiv kondenzacije,
jer ako dođe do zamagljivanja pokrivnog stakla efikasnost kolektora može biti narušena.
• Aluminij je često korišten kao materijal za izradu kolektorske kutije.
VRSTE SOLARNIH SISTEMA

• Njihovu grubu podjelu možemo izvršiti na: aktivne i pasivne.

• Aktivni sistem ima pokretljive dijelove i podrazumijeva elektroniku. Suprotni,

pasivni model, je sistem kojem nedostaje elektronika i oslanja se na principe
prirodnog vodenog toka.

• Prednost aktivnog sistema se ogleda u tome što voda kruži bez obzira na vanjske
temperature, dakle, kada god je pumpa uključena. Kod sistema zatvorene petlje
tj. aktivnog sistema, tečnost za provođenje toplote (npr. antifriz) koja teče kroz
cijevi u našem kolektoru nije u direktnom dodiru sa vodom koju ćemo koristiti iz
bojlera. Po svojoj prirodi, sistem zatvorene petlje ne koristi svježu/novu vodu,
jer zadržava istu tečnost cijelo vrijeme, time minimizirajući taloženje kamenca.
• Sistemi zatvorene petlje funkcioniraju na principu neprekidne cijevi u kojem voda kruži iz
panelkolektora u bojler i tako u krug. Unutar bojlera, ona teče kroz izmijenjivač toplote, a izlazi
na krovu da bi se dalje zagrijala pod sunčevom toplotom.

Slika: Šema aktivnog sistema

• Po svojoj prirodi, pasivni sistemi ne mogu biti efikasni tokom zimskog perioda u regijama gdje
temperature dostižu vrijednosti ispod tačke smrzavanja, a pošto se voda koja se zagrijava u
panelu miješa sa vodom za upotrebu, ni antifriz se ne može koristiti.

• Sistem otvorene petlje, sa druge, strane miješa vodu koja se grije u panelu sa vodom koja se
koristi iz bojlera. Najveći problem sa sistemima otvorene petlje je što lako dolazi do
kalcifikacije sa dotokom novih vodenih tokova i što pri jako niskim temperaturama može doći i
do pucanja cijevi. Međutim, ova vrsta sistema je idealna za vikendice i ljetnikovce.

• Najjeftiniji solarni kolektori rade na principu pasivnog sistema bez pumpi ili drugih pokretnih
dijelova pomoću fenomena zvanog termosifonski efekat. Konveksnost tečnosti za provođenje
toplote se stvara uz pomoć priordnih temperaturnih razlika.

• U sistem uvodimo hladnu vodu koja puni cijev i rezervoar do vrha. Sunce zagrijava vodu koja
je unutar cijevi panel-kolektora, a kako se toplota povećava, topla voda se prirodno penje do
vrha, gdje izlazi iz panela i penje se do rezervoara s vodom. S obzirom na to da vakuum ne
može nastati u cijevima, topla voda koja je napustila panel se zamjenjuje hladnom vodom iz
rezervoara.
 Slika: Direktni termosifonski sistem

• Nažalost, kada su vanjske temperature niže, npr. tokom noći ili kada je oblačno, dolazi do
obrnutog efekta. Hladna vanjska temperatura izvlači svu toplotu iz sistema, stvarajući prirodno
okrženje vode kojim se topla voda istjeruje iz rezervoara pri čemu njena toplota biva izračena
sa površine panela.
• Mjesto postavljanja rezervoara je jedan od ključnih elemenata za ispravno funkcionisanje
termosifnoskog sistema. Najniža tačka u rezervoaru za vodu treba biti smještena iznad najviše
tačke panela, tj. na izlazu pri vrhu. Postavljanje rezervoara ispod ovog nivoa bi znatno umanjilo
efikasnost termosifonskog efekta, jer se vodeni tok time smanjuje.
• U stvari, što je rezervoar postavljen više iznad panela, to je i efektivniji. Međutim, prije nego
što rezervoar postavimo na nekoliko metara iznad panela, treba imati u vidu da su cijevi
najosjetljivije na gubitke toplote u sistemu.

Slika: Efikasnost termosifonskog sistema u odnosu na visinu postavljanja rezervoara

NAČINI SPAJANJA SOLARNIH PANELA

• Dva ili više kolektora se mogu spojiti na nekoliko načina, bez obzira na to kako namjeravamo
koristiti vodu. Najpoznatije metode su serijska, paralelna i kombinovana veza.

• Svaki od ova tri načina ima svoje prednosti i mane: kod serijske veze se može razviti visoka
temperatura vode, ali istovremeno može doći do većih gubitaka iste, kod paralelne veze
temperatura je prilično konstantna u svim panelima, ali u danima kada su male količine
sunčeve svjetlosti, temperatura vode je niska, kod kombinovane veze se stvara ravnoteža
između dvaju prethodnih veza, što znači da ima i njihove prednosti, ali i mane.

• U praksi ovo znači da bi paralelna veza više odgovarala normalnom korištenju tople vode u
domaćinstvima, dok je serijska veza povoljnija za centralno grijanje, mada bi zadnji panel
trebalo bolje izolirati od prethodnih da bi se gubitak tople vode doveo do minimuma.
Slika: Načini spajanja solarnih panela
POTREBE DMAĆINSTVA ZA SOLARNOM ENERGIJOM

• 1𝑚2 panel-kolektora dovoljan za potrebe jedne osobe sa toplom vodom, uključujući kapacitet
rezervoara od 80𝑙 ako je u pitanju samo potrošnja vode u domaćinstvu. Međutim, ako je cilj
korištenje solarne energije za grijanje cijele kuće onda je potrebna veća površina kolektora.

• Ono što je važno za primjenu solarnih kolektora, jeste da njihova funkcija ne zavisi od
vanjske temperature, nego od stepena insolacije. Tako da sistemi mogu biti efikasni i tokom
zime. Na sunčanom ljetnom danu, tečnost koja se zagrijala u cijevima obično dostiže
temperature u iznosu od oko60-80 stepeni ili više, dok jedan tak dan zimi dozvoljava
temperaturne vrijednosti od oko 50-6 stepeni. Ovi podaci ukazuju na to da solarni kolektori
rade jednako dobro i tokom zime.
Slika: Odnos veličine kuće, kolektora, zapremine bojlera i cijene opreme
• Također, za dobijanje grubih informacija o benefinitima korištenja solarnih panela na
godišnjem nivou moguće je koristiti brojne online kalkulatore. Iako nam ne daju potupuno
tačne podatke, rezlutate njihovog proračuna moguće je koristiti za neka početna planiranja
budućih investicija.

• www.hoval.hr
• Na početnoj stranici, kao vrstu objekta biramo jednoporodičnu kuću sa 4 člana visoke potrošnje
tj. sa temperaturom vode od 60C i dnevnom potrošnjom vode od 180l/dan.

Slika: Početna stranica kalkulatora

• Kao vrstu željenog sistema odabiremo horizontalni sa podacima na slici ispod.

Slika: Osnovne informacije o solarnom sistemu

• Kao geo lokaciju kuće izabrali smo grad Bihać, za ugao nagiba krova 40 stepeni a za ugao
nagiba solarnog panela izabrali smo 45 stepeni.

Slika: Lokacija kuće i uglovi nagiba krova i solarnog panela

• Slika ispod daje rezultate proračuna za slučaj upotrebe jednog ili dva solarna panela.

Slika: Solarni udio PTV u slučaju korištenja jednog (lijevo) i dva (desno) solarna panela na
godišnjem nivou

• Važno je napomenuti da su u slučaju ovog proračuna u obzir uzet slučaj visoke dnevne
potrošnje PTV svakog člana (80l) i da, za slučaj srednje ili niže dnevne potrošnje postotak
solarnog procenta na slici iznad bi bio dosta veći.