Električna struja je usmjereno kretanje slobodnih nosilaca naboja uslijed djelovanja
vanjskog električnog polja. Elektroni su slobodni nosioci naboja u metalima. Pri svom kretanju elektron se sudara s molekulama materijala od kojeg je izrađen provodnik, odnosno provodnik pruža određeni otpor protjecanju električne struje.
Ako su ρR (specifična električna otpornost), L (dužina povodnika) i S (površina
poprečnog presjeka provodnika) konstante, napon između krajeva provodnika (ali, i između bilo koje dvije tačke na provodniku) proporcionalan je jačini struje kroz provodnik: L L U R l ili U R I gdje je: R R S S Izraz U = RI predstavlja Ohmov zakon u integralnom obliku koji se može primijeniti na sve metalne provodnike, a otkriven je eksperimentalnim putem. Koeficijent proporcionalnosti R naziva se električna otpornost razmatranog provodnika. Jedinica mjere za električnu otpornost je Ohm (). U praksi se često koristi specifična električna provodnost p umjesto specifične električne otpornosti. Veza između ovih veličina je: 1 R p Jedinica za specifičnu električnu otpornost R je (m) ili (mm2/m), a jedinica za specifičnu električnu provodnost p je (S/m). Električni i elektronički sistemi u vozilima 1 Ohmov zakon Električna otpornost metalnih provodnika je uglavnom konstantne vrijednosti na temperaturama koje su bliske 20 C.
Specifična električna otpornost metalnih provodnika mijenja se u ovisnosti o iznosu
temperature okoline prema relaciji:
2 1 1 2 1
Sa 2 je označena specifična električna otpornost metalnog provodnika pri
temperaturi 2, a sa simbolom 1 označena je specifična električna otpornost metalnog provodnika pri temperaturi 1. U tabelarnim podacima električnih karakteristika metalnih provodnika obično se navodi vrijednost njihove specifične električne otpornosti pri temperaturi od 1 = 20C. Posljednja relacija koristi se za proračun specifične električne otpornosti metalnog provodnika pri nekoj drugoj temperaturi 2.
Električni i elektronički sistemi u vozilima 2
Ohmov zakon Temperaturni koeficijent kod metalnih provodnika pri značajnijim promjenama temperature nije više konstantan i postaje ovisan o trenutnoj vrijednosti temperature metala (temperaturni koeficijent se povećava na visokim temperaturama).
Na vrlo niskim temperaturama (koja je bliska temperaturi apsolutne nule 0 K =
273,15C) kod nekih metala nastupa vrlo strmo smanjenje specifične električne otpornosti. Zbog toga električna otpornost tih metala tada postaje izuzetno mala. Temperatura pri kojoj se javlja ova pojava naziva se kritičnom temperaturom (za olovo ona iznosi oko 7,2 K, za živu 4,22 K, za kalaj 3,71 K). Ova pojava naziva se supraprovodljivost.
Često se umjesto električne otpornosti R za opisivanje provodnika koristi recipročna
vrijednost: 1 G R koja se naziva električna provodnost, a jedinica mjere za ovu veličinu je Siemens (S).