Pojave i principi rada nekih uređaja koji se

mogu objasniti Bernoullijevom jednačinom

Kavitacija
•Povećanjem protoka uz istu ukupnu energiju strujanja
dolazi do smanjenja pritiska u najužem presjeku

•Kada se pritisak u najužem presjeku snizi na vrijednost

pritiska isparavanja pojavljuju se mjehurići pare
(kavitacija). Protok pri kojem se pojavljuje kavitacija je
maksimalno mogući protok za zadanu visinu energije.
Mjehurići pare bivaju nošeni u područje višeg pritiska, gdje
se ponovo pretvaraju u kapljevitu fazu (implozija). Pojava
kavitacije je popraćena vibracijama i bukom, a pri imploziji
mjehurića pare u blizini stijenke dolazi i do njena
oštećenja.
 Maksimalna visina usisavanja pumpe
• Da bi se uključivanjem pumpe uspostavilo
strujanje,usisna cijev mora biti ispunjena fluidom.
• Radi izbjegavanja pojave kavitacije pritisak u tački 1
mora biti viši od pritiska isparavanja.

Uz pretpostavku da su visine
zanemarive,
teorijski maksimalna visina usisavanja
je jednaka visini atmosferskog pritiska
(≈10 m), a stvarno je to i manje.
 Zakon o promjeni količine kretanja

• Koristi se za određivanje sile kojom fluid djeluje na

površinu koja je ograničena;
• ZOPKK važi za: stišljiva i nestišljiva strujanja, viskozna
i neviskozna, stacionarna i nestacionarna, sa i bez
promjenjive mase, jednolika i nejednolika;
• B.J. važi za strujnicu, a ZOPKK za proizvoljno, po
potrebi uočeno, strujno polje sa čvrstim granicama,
bez obzira na njegovu veličinu i oblik.
• II Njutnov zakon:
d  
mv   F
dt

• Masa je u opštem slučaju funkcija vremena, položaja i

brzine m=m(t,x,y,z, )
• samo za specijalan slučaj m=const.
 
F  ma
 Opšti oblik zakona o promjeni količine kretanja

• Kontrolna zapremina je omeđeni (najčešće djelimično

čvrstom površinom) diо fluidnog prostora, kroz čije
dijelove graničnih površina fluid može potpuno
proizvoljno da struji. Ova kontrolna zapremina može biti
nepokretna ili da se proizvoljno kreće. Kroz njene
granice prolazi masa, ali i količina kretanja.
• Količina kretanja (impuls) elementarne mase је:
  
dK  v dm  v dV

 
• Za ukupnu masu fluida, zapremineV(t), važi: K   v dV .
V (t )
• Teorema o promjeni količine kretanja glasi:
Vremenska promjena količine kretanja
jednaka je rezultanti spoljašnjih sila.

• Spoljašnje sile: zapreminske i površinske koje

djeluju na fluid zapremine V(t), pa je:

dK d  
  v dV   F
dt dt V (t )
 • Transformacija vremenskog izvoda:

d f   

dt V
fdV   dV   f (v , n )dA
V
t A
n dA  dA

• Prvi integral na desnoj strani opisuje lokalnu promjenu f u

unutrašnjosti zapremine V, dok drugi integral daje rezultujuće
strujanje kroz granične površine zapremine V. Vektor normale
površine А usmjeren je od površine.
• Zapreminski protok kroz elementarnu graničnu površinu
dA је: 
v , n dA  dQ
• Primjenom transformacije vremenskog izvoda na jednačinu
о promjeni količine kratanja, dobija se:
 
dK d   v   
  v dV   dV   v v , n dA   F
dt dt V (t ) V
t A

Prvi član u trećem dijelu jednakosti opisuje lokalnu promjenu

količine kretanja u zapremini V, za šta je potrebno
poznavanje strujnih veličina u unutrašnjosti zapremine.
• Drugi član daje rezultujuće strujanje kroz
granične površine, za što je potrebno poznavanje
svih promjenjivih samo na graničnim površinama
zapremine V.

• Za stacionarna strujanja otpada zapreminski

integral, tako da su potrebni samo strujni podaci
na granicama kontrolne zapremine, а izraz
postaje:
 
 v v , n dA   F
A
 • Ako se definiše impulsna sila kao:
 
FK    v v , n dA
A

 
onda  v v , n dA   F
A

može da se napiše kao:

 
FK   F  0

Zа impulsnu silu važi da je lokalno paralelna sa vektorom

brzine i uvijek je usmjerena ka unutrašnjosti kontrolne
zapremine.
 
dFK   v v , n dA
• Primjer primjene ZOPKK pri strujanju kroz koljeno
Potrebno je odrediti silu kojom fluid djeluje na čvrstu granicu koljena. Brzine
i pritisci na ulaznom presjeku (1) i izlaznom (2) su poznate.

Upustvo za primjenu ZOPKK:

1. Izdvoji se kontrolna zapremina (presjeci 1, 2 i zidovi koljena 3 i 4). Presjek

1 је presjek kroz koji ulazi fluid, а 2 presjek kroz koji fluid napušta kontrolnu
zapreminu.
2. Označe se smjerovi brzine u
ulaznom i izlaznom presjeku i ucrtaju
se smijerovi pritisnih sila koje
zamjenjuju uticaj fluidne struje ispred i
iza koljena.
3. Proizvoljno se pretpostave smjerovi
х i у osa.
4. Pretpostave se smjerovi reakcije
veza F3,4 ili Fx i Fy.
Ako se zanemari težina fluida u koljenu, slijedi:
      
0   F  FK FP1  FP 2  FK 1  FK 2  F3, 4
 
Sila pritiska definisana je kao: FP    pn dA
A
Sila R је rezultanta kojom fluidna struja djeluje na unutrašnje
zidove koljena.  
R   F3, 4
U strujnim presjecima 1 i 2 strujne veličine nisu po pravilu
konstantne. U tim slučajevima potrebno je koristiti, za
tačnije određivanje impulsne sile i sile pritiska, integralne
oblike jednačina za impulsnu silu i silu pritiska.

   
FK    v v , n dA i FP    pn dA
A A
 Isticanje
• U mnogim prilikama fluid iz nekoga rezervoara slobodno ističe
u okolni prostor, bilo da se radi o otvoru na samoj stijenci
rezervoara ili o kratkoj izlaznoj cijevi.
• Sve takve situacije obuhvaćene su zajedničkim nazivom:
isticanje.
• Ukoliko je nivo tečnosti u rezervoaru konstantan radi se o
stacionarnom isticanju, u protivnom je nestacionarno isticanje.
• Ovisno o veličini otvora, govori se o isticanju kroz male
odnosno isticanju kroz velike otvore.
• Pod malim otvorom smatra se svaki otvor koji je toliko malen
da se može uzeti da je hidrostatski pritisak na cijeloj njegovoj
površini jednak.
 ISTICANJE KROZ MALI OTVOR
• Savršena tečnost ističe kroz mali otvor na bočnom zidu, pri
čemu je: A  Ao , H  const.
• Zamišljena strujnica konstruiše se od površine tečnosti, do
središta izlaznoga otvora. Referentna ravan se postavlja kroz
sredinu izlaznoga otvora.
A p v
o o o
•Bernulijeva jednačina za nivo
tečnosti i mali otvor:
vo2  po   v 2  p
H
H 2g  g 2g g
p v Iz jednačine kontinuiteta:
A A
vo  v
Ao
 A2   p  po 
v  1  2   2 g 
2
 H
 Ao   g 
  A 2
  p  po 
2

v 1  
2 
 2 g  H
 Ao   g 
≈0 0

v 2  2 gH
Toričelijev obrazac: brzina kojom fluid ističe kroz
mali otvor jednaka je brzini koju bi imao pri
slobodnom padu.

Protok:
Q  vA  A 2 gH
Da bi Toričelijev obrazac važio moraju biti ispunjeni sledeći
uslovi:
• Tečnost je neviskozna;
• Strujanje je stacionarno (konstantan nivo vode u sudu);

• Površina otvora je mnogo manja od slobodne površine

tečnosti u sudu;

Stvarna brzina kojom tečnost ističe kroz mali otvor je uvijek manja
od one dobijene Toričelijevim obrascem, zato što je realna tečnost
viskozna pa do izražaja dolazi trenje na ivicama otvora suda.
Bernulijeva jednačina koja uzima u obzir ove gubitke:

v o2 po v2 p
 H    hm
2g  g 2 g g
H
Kako je:
d dk 2
A h  v

v o Ao vA  
vo v , m ,
Ao 2g
po  p  pa

2 gH
v 
A2
1   2
Ao
≈0
Brzinski koeficijent:
1 Vrijednost ovog koeficijenta za
  vodu je između 0.96 i 0.99, a
1  obično se usvaja  = 0.97, čemu
odgovara koeficijent otpora  =
0.06.

pa je brzina isticanja kroz

mali otvor:
v   2 gH

Protok tečnosti kroz mali otvor:

Q  vA    A 2 gH  Qizmjereno
 Eksperimentom je uočeno da se suženje ili kontrakcija mlaza javlja na
izvjesnom rastojanju od otvora, naročito kod otvora oštrih ivica, jer
djelići tečnosti ne mogu pri izlasku naglo da promjene pravac (da
skrenu pod uglom od 90°), pri čemu je d  0.8d.
k

Koeficijent kontrakcije:
AK d k2
d dk    2  0.64
A d
pa je sada protok tečnosti kroz mali
d otvor:
2
Q      A 2 gH    A 2 gH
gdje je  koeficijent
isticanja:       0.97  0.64  0.62

Eksperimentom je pokazano da se koeficijent isticanja smanjuje kada raste

površina otvora i nivo tečnosti H. Vrijednost ovog koeficijenta zavisi i od
oblika otvora, veći je za kvadratni nego za kružni otvor.
Vertikalni presjek mlaza ima oblik parabole.

Domet mlaza određuje se na osnovu

jednačina horizontalnog hica:
H
x g  t2
x  v  t, y 
2
h
Eliminacijom vremena t, i korišćenjem
korigovanog Toričelijevog obrazca za
L
brzinu, domet mlaza je:
y
L  2 H  h

Dobijeni obrasci važe pod navedenim uslovima ako je otprilike d < 0.1H.
 Istjecanje kroz mali otvor ispod površine
tečnosti
• Ako je otvor kroz koji tečnost ističe ispod površine okolne
tečnosti, na desnoj strani Bernoullijeve jednačine javlja se i
hidrostatski pritisak okolne tečnosti na mjestu isticanja.

• Bernoullijeva jednačina u tom slučaju izgleda ovako:

• Pritisak na mjestu otvora je:
pa sada za brzinu vrijedi izraz:

v= 2 g(hA-hB)

• Kod realne tečnosti i u ovom slučaju mora se uzeti u

obzir koeficijent smanjenja brzine i koeficijent
isticanja.
 Isticanje iz posude pod pritiskom
• Ako se tečnost nalazi u zatvorenoj posudi pod pritiskom, taj se
pritisak javlja na lijevoj strani Bernoullijeve jednačine (i dalje
se pretpostavlja mali otvor!):

pri čemu se apsolutni pritisak u posudi izražava

kao zbir atmosferskoga i relativnog pritiska (patm
+ p).

• Izraz za brzinu postaje:

ISTICANJE TEČNOSTI KROZ VELIKE OTVORE

H1 Brzina isticanja kroz male otvore

H2 je određivana za srednju
vrijednost pritiska gH, a dobijena
vrijednost je u stvari srednja
brzina za koju se pretpostavlja da
v  f H odgovara težištu otvora.

Pri isticanju kroz velike otvore mijenja se i pritisak po

otvoru, a i brzina.
Pretpostavlja se da je veliki otvor sastavljen od više malih otvora, tako
da je elementarni protok kroz svaki mali otvor:

dQ  a 2 gz  x ( z ) 2 gzdz

x(z) H1 gdje je a  xdz.

z
H2 a
dz

Ukupni protok kroz veliki otvor, ako se

pretpostavi da koeficijent isticanja ne zavisi
od z:
H2
Q   2 g  x ( z ) zdz
H1
U zavisnosti od oblika otvora mijenja se i funkcionalna
zavisnost širine x od rastojanja z.

Za pravougaoni otvor:

xb
H1
H2  32 3

2
Q  b 2 g  H 2  H1 
2
3  
b
 Za kružni otvor otvor poluprečnika R:

2
x(z)  x
H2=H1+2R

H1 z    R 2  ( H 1  R  z )2
 2
R

x ( z )  2 R 2  ( H1  R  z )2
Ukupni protok kroz kružni otvor je:
H1  2 R
Q  2 2 g  z [ R 2  ( H 1  R  z )2 ] dz
H1
Kako je ovo eksponencijalni integral, on se može izračunati pošto se
podintegralna funkcija razvije u red. U slučaju da se u obzir uzmu samo
prva dva člana reda, što eksperimentalno dokazano daje dovoljnu
tačnost, protok je:
 1 R2 
Q  R 2 2 g( H1  R ) 1  2
 32 ( H 1
 R ) 