1

eljka Koari - Safiris

NETKO POSTOJI

Naslov: eljka Koari Safiris NETKO POSTOJI Zbirka poezije (2.digitalno izdanje zbirke)

Urednik: eljka Koari Safiris

Lektura i korektura: Maja Labo

Izrada naslovnice: eljka Koari Safiris

URL mrene publikacije

http://www.scribd.com http://safiris.blog.hr

Datum objavljivanja na mrei: 21.12.2012. Nakladnik: Vlastita naklada

ISBN 978-953-57159-1-7

Copyrighteljka Koari Safiris

Sva prava pridrana. Niti jedan dio ove zbirke ne smije se reproducirati niti prenositi ni u kojem obliku: elektroniki, fotografski ili na drugi nain bez prethodne suglasnosti nakladnika.

Dostupno u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu (http://katalog.nsk.hr/)

SADRAJ UVOD Str. 9. Netko postoji

NEKI DRUGI SVJETOVI

13. Neki drugi svjetovi 15. Kristalna Atlantida 18. uvarica zimske arolije 20. Jezero tiine 23. Kako gore, tako dolje 25. Na kristalnoj grani 27. Nebeska arolija 29. Planetarni tit 31. Neobian san 33. Tiha uma 35. Nevidljivi svjetovi 37. Poruka u noi 39. Prolost 41. Sjeanje ili san 43. Svjetlosni grad 45. Vjetar nosi znak

NEVIDLJIVI POMAGAI

49. Nevidljivi pomagai 51. SMS Anelu uvaru 53. Anelak 54. Aneo inspiracije 56. Krijesnice 57. Aneo dana Aneo noi 59. Aneo iscjeljivanja 61. Krilo 63. Aneo mora 65. Aneo snage 67. Zvjezdani Orao Arhaneo Mihael 69. Aneo svjetlosti plave 71. Aneo vedrog neba 72. Aneoska akademija 74. Aneoska jutarnja meditacija 76. Aneoski izvor 78. Aneosko pismo 80. Anele moj 82. Zatita

APUTAVA SVJETLOST

85. Pozivnica 87. aputava Svjetlost 89. Nije mi dano da te vidim 91. utljivi razgovori 92. Dan voen suncem 94. Leptirasta pjesma 96. Znakovi na putu 98. Vatrenast plamiak 99. Radosne kupke 101. Pozdravi s Neba 104. U kap vode

105. Zahvala

106. O autorici

NETKO POSTOJI

NETKO POSTOJI

Netko postoji Nevidljiv oima mojim Tko oduvijek uvao je mene Koga nazvala sam Anelom svojim I kad tune misli Rojile su se poput pela I kad govorila sam Ono to u srcu svome osjeati nisam htjela Pa i tada Kada, okretala sam pogled Od svjetlosti ka tami I u tome trenu Netko Ljubavlju svojom, ljubav moju brani. Netko postoji
9

Nevidljiv oima mojim Tko oduvijek uvao je mene to vidljiv je samo Njemu to prati me kroz ivot moj Kao to tijelo ima svoju sjenu

Taj Netko to prati me Dok moj vrtuljak, ivotni se vrti I govori mi da postoji ivot nakon smrti Jer da nije tako Zar bih mogla uti Rijei s Neba, ba ovako lako Netko, tko uvijek je tu za mene Vidljiv samo srcu mome A nevidljiv oima mojim to poruuje mi

10

Da prepreke na svom putu Neka se ne bojim Jer da emo Sve to, zajedno mi proi I da svakog na svom putu Netko eka Tko e mu pomoi Netko postoji Nevidljiv oima mojim Tko zauvijek uvati e mene Kao to uvao je i do sada. Da ga vidim Potrebno je nai mjesto U mom srcu Gdje nalazi se Ljubav, Mir i Nada!

11

NEKI DRUGI SVJETOVI

12

NEKI DRUGI SVJETOVI

Danas sam usamljenik Lutam po nekim drugim svjetovima U izmaglici naputam materije lik Krila irim ka zvjezdanim letovima.

Gravitacija me pritie I pobjei elim u dugine boje Rijeka puna nemira koja trai ue A noge ukopane u pijesku mi stoje.

Tek poneki trag Pomesti e neujno galaktika oluja U sjeanju zatitrati e osjeaj drag I tko zna kamo odvest e me struja.

U neke druge svjetove U susrete raznorazne drugaije vrste Iako poznajem misaone letove Dua jo trai dokaze vrste.

13

A to je vrsto u naem postojanju, Bezbrojna htijenja svakoga dana Koraanje u ubrzanom snenom nastojanju Proivjeti no kao dio dana.

Danas sam usamljenik I to mi u potpunosti odgovara Uvlaim se nanovo u materije lik Neke druge svjetove Iznova... i iznova... misao stvara...

14

KRISTALNA ATLANTIDA

Svijet dubina ponovno me zove Pozivnica nova kristalnog je sjaja Proivljavam vizije, dogaaje nove I putujem predjelom bezvremenskog kraja.

Zaranjam duboko, plavetnilom jurim Sve dublje i dublje, gdje gubi se dah Kao i uvijek u snovima urim Jer buenje pretvara sjeanje u prah.

Piramidu kristalnu nazirem na dnu Ili je sve vodena fatamorgana Prizemljujem se nogama na morskome tlu Osjeam da odjednom nisam vie sama.

Prilaze mi bia svjetlosnoga sjaja Nude mi pomo, kazuju mi pute Dua se prisjea pradavnoga kraja Sjeanja ubore, vie ne ute.

15

I cijeli grad se budi, oivljava svijet Dupini i kitovi prilaze mi sneno U rukama je procvjetao dijamantni cvijet Pronalazim kuglu to dri ju vreteno.

Zagledana u nju, prolost isijava Pronalazim znance iz dananjeg ivota Kugla sad pjeva, more se zagrijava Ukazuje se drevna atlantska ljepota.

Putujem sve bre mislima svojim Dublje i dublje, sad Svemir me zove ivjela sam tada, vie ne dvojim Piramidi kristalnoj sad sjeanja plove.

Ulazim u nju, znam, tu sam kod kue Vrh se odvaja, osmjehuju se zvijezde U glavi sve pulsira, vrelo je, prevrue Bude se energije, u rukama se gnijezde.

16

Kroz vrh piramide na me pada slap Kazuju mudraci, sad svjetlosno sam bie U buduem ivotu, planetu vrijedna kap U trenucima tame, sunce koje svie.

I sve se poslaguje u mojoj dui Sluajnosti nema, sve razlog svoj ima Saznanjem novim piramida se urui I tijelom je zavladala neobina zima.

Potonue jednog drevnoga svijeta Kojega odnijela je bujica vode U snovima ponekad jo netko i proeta Javom tek znanstvenici tragom njenim hode.

Mene svijet dubina sad ponovno zove Pozivnica nova kristalnog je sjaja Proivljavam vizije, dogaaje nove I putujem predjelom bezvremenskog kraja.

17

UVARICA ZIMSKE AROLIJE

Uzdrhtala zrnca leda krajolikom plove U zagrljaju uvaju pupove magnolije Osmijehe djeje kroz bjelinu love Pod budnim okom uvarice zimske arolije.

Plaviasti pokriva prosula je krovovima Pahuljicama njenim obgrlila travu ivotinjski svijet uspavala u dubokim rovovima Ponudila ovjeku pokrivalo za glavu.

Leden dvorac stvorila je od visokog drvea Kristalne pahuljice nanizala u nisku Sve nalikuje na livadu snjeno bijelog cvijea Smrznuti puteljak ini stazicu sklisku.

Po igliastom granju skau leden vilenjaci to majunim krilcima pahuljice prave To uvarice su nae, lepravi aci Koji svojim letom, zimsko doba slave.

18

Ona ih njeno privija na svoje grudi Zvoniima staklenim na buenje ih zove Svake zime nove kristalie im nudi Po kojima razdragano oni vjeto plove.

Ispod tvrdog sloja, pokrivaa ledenog Proljetno se cvijee na buenje sprema Bojama e ponuditi nektara mednog Barunastom leptiru to u kukuljici drijema.

Uzdrhtala zrnca leda krajolikom plove U zagrljaju uvaju pupove magnolije Osmijehe djeje kroz bjelinu love Pod budnim okom uvarice zimske arolije.

19

JEZERO TIINE

Zatvaram oi i udiem duboko prati me samo melodija stara Aneo, moj pratitelj mili, novu dimenziju za mene otvara.

Tijelo mi tone, nestaje teina kroz oblake lake prolazimo mi, dok osjeam kako grije me toplina gledam u plavetnilo, traim gdje si ti.

Osam jezera tamno plave boje Poda mnom sad lee poput satena, na koje da sletim Anela svog pitam Ako pogrijeim, da l' bit e problema?

Prvo je, kae, jezero to prata. Oprostom ga zovu sva zemaljska bia,

20

najee posjeen, a najmanje shvaen to uistinu bila bi sad preduga pria.

Drugo je, jezero sree blista poput Sunca to s neba sja, zato onda nikoga, ali stvarno nikoga na njegovoj povrini ne ugledah ja.

Tree se zove, jezero ljubavi, mnogi vjeruju da njegov su drug ali prije zarona u dubinu njegovu tuge i mrnje... otpustit' morati e dug.

etvrtoga jezera valovi, na vulkan mi slie iz njega se kotrlja nebeska lava. To jezero ivota poput lava sad rie Na buenje zove one, to dua im spava.

Peto, esto i sedmo jezero poput jednoga zdrueni oduvijek stoje.

21

Prolost, sadanjost i budunost u svojim dubinama ljudima sad broje.

I na kraju, pristigli smo, Jezero tiine eka, cijelu vjenost dugu, da mu se priblii dua neka i da otpusti svoju tugu.

Tek kad pristigne putnie mili na jezero ovo gdje stanuje tiina, probudit' e se snovi to zajedno smo snili udaljenost biti e draga k'o blizina.

Aneo se smijei, najslae do sada, jer doveo je duu moju do pravoga puta, slobodna sad letim prostranstvima plavim traim duu tvoju to takoer slobodna, poput mene luta.

22

KAKO GORE, TAKO DOLJE

Ponekad se sve priinjava kao dubok san Kada dua utone u no i zaboravi na dan Rijeka tiine miluje sad obalu snova Voda se prelijeva, isprepliu se slova.

Pjenuavi vali prostiru se iz daljine Uhvaenu svjetlost oteli su iz tiine I raznose kroz nono nebo krijesnica roj Na buenje zovu kroz aneoski poj.

Drvee je rasplelo svoje korjenaste kose Prenosei ka dubini sve ivotne kapi rose Nektar ponueni, svakoj dui mio lijek Treptaj jedan, udah dug, i proletje jedan vijek.

Kako gore, tako dolje, zapis jedan kae Ljudska dua ne vjeruje, samu sebe lae Kako dolje, tako gore, pakao il' raj Gdje poetak je prii, tu poiva i kraj.

23

Kraj bez zavretka, bezgraninost jedna Vjenost kojoj moja kapljica je vrijedna U kojoj se odraava svjetlost sa visina Jednaka svoj tami neznanih dubina.

Ponekad se sve priinja kao dubok san Kada dua utone u no i zaboravi na dan Rijeka tiine miluje sad obalu snova Voda se prelijeva, isprepliu se slova.

24

NA KRISTALNOJ GRANI

Na Kristalnoj grani,u zvjezdanoj noi U ruhu srebrenome sjaji i blista Oslukuje njeno da li e tko doi, Dua nevidljiva, iskrena, ista.

To Aneosko bie milozvuno poji Tiinom odzvanjaju note mirnoe Prolaze trenuci usamljeno dok stoji U svijetu ispunjenom zrncima zloe.

Prolaze eoni, kroz vjenost oni teku, Svjetlost se polako nazire u mraku Pjesmi se pridruuju, slijevaju u rijeku Sve due odlune prebrodit mranu tlaku.

25

Aneosko bie poklanja im Znanje, Mudrost im dijeli, na ljubav ih podsjea Daruje strpljivost, razdanjuje sanje Osvjetljava mjesto gdje skrivena je srea.

Na Kristalnoj grani, u zvjezdanoj noi U ruhu bisernome sjaji i blista Oslukuje njeno da li e tko doi Jo jedna Dua, iskrena i ista.

26

NEBESKA AROLIJA

Ponekad esto oduvijek i zauvijek Postajem svjesna nebeske arolije U sekundu se pretoi sav ivotni vijek Magino se rascvjetaju, lopoi, magnolije.

Radosno cvijee moje nutrine Koje me podsjeti da Netko postoji Eterini podsjetnik aneoske blizine Jo prije roenja, to uz mene stoji.

Igramo se tako na bezbrojne naine Kroz pjesmu mi pjeva, stihove pie Ui me sluiti se svime i svaime Ako pogrijeim, tugu mi brie.

Kae; Ne tuguj, ti dijete si sree, U svemu pronai arolije prah Oslikat u s tobom ve prelijepo cvijee Od njega e zastati na kratko ti dah.

27

Zvjezdano nebo na laticama blista Miris se iri i preko ekrana U njemu je ljubav, aneoska, ista Koja ti poruuje: Nikad nisi sama!

Ponekad esto oduvijek i zauvijek Postajem svjesna nebeske arolije U sekundu se pretoi sav ivotni vijek Magino se rascvjetaju, lopoi, magnolije.

28

PLANETARNI TIT

Ni danas se ne zna dal' je bajka ili mit Ili moda jednom davno izreena elja U Zemaljinoj auri da sakriven je tit Istkan od istine, znanja i veselja.

Po njemu putuju Aneli uvari Pronae se pokoje jo svjetlosno bie Mislima ga dotaknu vjeni sanjari Pa nastaju nove, bajkovite prie.

Jedna pria kae kako ama ba svatko Otvorenim srcem ugledati moe Ono to je oima i srcima slatko Ve se samom milju Aneli mnoe.

Druga pria kazuje o Energiji nam danoj Koja zaboravljena u svakom od nas lei O snazi zatoenoj u igri, djetinjoj i ranoj Od koje se koa od dragosti jei.

29

Trei prikaz uti, u Tiini bivstvuje Poklon ovaj spreman je jo od pamtivijeka Mir i ljubaznost on u sebi potuje Da poeli ga dobro bie, strpljivo eka.

I tako bi se prie jo mogle nizati Jer planetarni tit Svjetlost je sama Poeli ga, i on poinje pristizati Sijui radost gdje carovala je tama.

30

NEOBIAN SAN

Dok ulazim polako u postelju meku I naslanjam kose na jastuk bijeli Mirisnim zrncima ispunjavam deku I putujem na mjesto gdje san se dijeli.

Otvaram dimenziju, daleku a blisku, to danju je skrivena od oiju i uma Osjeam da vodi me kroz klisuru sklisku Putem nepoznata, matovita druma.

Netko mi apue, milostivo poje Rijei svjetlucaju nebeskim sjajem Svemirom se prostire tijelo moje Bez krila lepram zvjezdanim krajem.

Doziva me odnekud nepoznati glas Srce me vue, pa kreem za njime ujem: Upoznaj dijete sada i nas, Mi oni smo to darujemo duama rime.

31

Gledam i sluam, Svjetlost se dijeli Na bezbrojne due a sve su Jedno, Univerzum slavi, Izvor se veseli I sve je beskrajno jednako vrijedno

Tada ugledah prozrano bie, Istkano od atoma sunevoga sjaja Kazuje mi da zora polako sad svie, I da vratiti se moram do svojega kraja.

Buenje polako doziva teinu, Kao da slijeem sa drugoga svijeta Jo u srcu osjeam aneosku blizinu I lotosov cvijet to raspjevano cvijeta.

Dok ustajem polako iz postelje meke I rasputene kose sakupljam u slap Neije Krilo zatiuju me poput deke Jo jedna neobina darovana mi kap.

32

TIHA UMA

Kad prolazim umskim putom I oslukujem zvukove u tami Osjeam se kao pod neijim skutom to daruje osjeaj da nismo sami.

Tek poneki uanj, dodir mekog lista Dodiruje mi obraz kao najnjenija ruka Svaki korak pria priu, a nijedna ista as vlada tiina, as neobina buka.

Drvee se savija, plee ples na vjetru Korijenje iz dubine lagano tutnji Vibracije prolaze kroz kou, kosti, jetru, Predajem se prirodi dok sklada na lutnji.

Udiem taj miris vlanog, mekog tla Stopalima kradem energiju ovu I molim za oprost, jer namjera mi nije zla, Tek vjebam duu svoju, za poruku novu.

33

Putovi se ire, kriaju se staze Svjetlost se pojavljuje kao putokaz u noi Luice malene koje oi maze Dok tiha uma govori: I ovim putem, Dua tvoja, eljela je proi.

34

NEVIDLJIVI SVJETOVI

Sjedim u Tiini Dua se mislima igra u glavi Osjeam prisustvo u neijoj blizini Ali um taj osjeaj brzo otplavi.

Iz daljine dopire do mene Glasi meki... il' muzike ton? Proarane suncem igraju se sjene Plesom svojim ire neujan zvon.

Magliasti krug u traku od duge Isijava Svjetlost nebesko plavu Javljaju se boje, radosne i druge I sve navjeuje ivotnu slavu.

Proima me misao; ja nisam sama! Nevidljivi svjetovi plove oko tijela U nutrini utim, to duhovna je hrana Tu krije se Istina, potpuna i cijela.

35

I po tko zna koji put ve Pritajili se Aneli na jedan nain nov Magliastim odsjajem zaeljeli su re' Ta Svjetlost je ljubav, to njezin je zov!

36

PORUKA U NOI

No je mirna, a ja usnuti ne mogu Mislima mi plovi moja bujna mata Ne pomae ni molitva Svevinjemu Bogu Nemir oduzima tiinu, pa ja ujem svata.

Neko nepoznato, uznemireno bie apue mi tiho nezemaljske rijei Poeljeh u sebi, neka zora svie Poalih to sad' odluila sam lei.

Burno tee govor tog neobinog stvora Neka vana poruka skriva se u tami Opet molim pomo od Aneoskog Zbora Da daruju mi Svjetlost to od napada me brani.

I pomo pristie, lagan mir obuzima mi tijelo Sad jasnije nazirem to Dua ta mi zbori Za pomo ona moli, za Svjetlo bijelo Molitvom da blaim strah od kojeg ona gori.

37

Po tko zna koji puta ja sklopiti u ruke Molitvom u Svjetlost uperiti ka tami Nepoznato bie odrijeiti muke Darovati ljubav na putu da ga brani.

Poruka u noi kad pun se Mjesec smijei Uznemiri mi duu, uzburka mi snove Jedino e ljubav svih muka da me rijei Molitvom se due kao krijesnice love.

Pa putuju putem to sagradile su same Poneka zaluta, izgubljena na stazi Tada shvati da ljubav od tame je brani I radosno kroi ka Svjetlosnoj oazi.

38

PROLOST

Za budunost mi smo slijepi, A prolost nas prati Nevidljivim nitima za misao se lijepi Neujno apue: Vrati mi se, vrati!

I gle odjednom svakojakih uda! Glavom lutaju djetinji dani Mladost burna, pitanja luda Strah da putujemo kroz ivot mi sami.

I aneo stavlja povez na oi Jednaki povez vezuje i nama Kazuje nam kako sve emo mi proi Ostaviti prolost bez trunice srama.

Ponekad posrnut emo, na koljena pasti Povez e donositi prividnu tamu U svakom e padu naa dua rasti Aneoska pratnja ublaava ranu.

39

Godine prolaze, saznanja se niu A unutarnje dijete uigrano juri U starosti povez tek poneki podiu Sjenka se ka Svjetlosti sad sve vie uri.

Za budunost ostajemo slijepi Prolost moe biti najvjerniji drug Mozaik od sjeanja u dui se lijepi Cjelinu kad sloimo, otputamo dug.

40

SJEANJE ILI SAN

Ni sada ne znam Da li sjeanje je, il' tek jedan san, Pohodi me nou kad utihne dan Neko tajanstveno saznanje U meni se tad probudi jedno staro zdanje Izgraeno od svjetlosnih rijei Do dimenzije ove tad poelim prijei.

Izmjenjuju se skladno misaone forme Priaju se prie to nalik su na bajku Umor ne postoji, prebacuju se norme Nebeski lovci zapoinju hajku.

Misao hvataju u zvjezdanu mreu Preoblikuju rijei na njima jezik znan U asovima kada veinom svi lijeu Daruju mi njeno sjeanje il' san.

41

Prisjeam se... Stupovi od svjetlosti to nekamo vode Paperjasti oblak odjeu nam tka Cvijee se rastvara kuda stope hode Ne postoji granica izmeu neba i tla.

Ili snivam... O vremenu kada rata nije bilo Sunce grlilo je raspjevani Svemir Na Izvoru boanskome sve ivotno je pilo Tako mi je godio taj uvstveni nemir.

Ni sada ne znam Da li sjeanje je, il' tek jedan san, Nastao nou, nestao u trenu Kad probudio me dan

42

SVJETLOSNI GRAD

Danas putujemo do Svjetlosnog grada Puteljak od kristala do njega vodi Umornoj dui on prava je nagrada Za aneoskim tragom dok radosna hodi.

On zidova nema Sve izgraeno je vibracijom glasa Na oblacima bijelim kao pjena Kao laa na moru sad se talasa. Pa nestaje u izmaglici... ini se da sve je nalik fatamorgani, Jer prikazuje se samo dui - sanjalici im pomisli; Gle, mi nismo sami!

Tad izranja iz nepoznatog svijeta Hram sagraen od svjetlosnih niti Nema udaraca ekia i dlijeta Udah njean, sve atome na okup e zbiti.

43

Sve pulsira, otkucava u ritmu Jednote Grad od Svjetla budi se i spava U unutarnjem svemiru Prepunom te boanske ljepote.

44

VJETAR NOSI ZNAK

Hridina pusta, nijema Ne uje se nita, niti mrava hod Sve izgleda kao da oduvijek drijema Nebom modrim plovi oblak Vjetrom noen pahuljasti brod.

Jedno bie njeno oslukuje neto Razgovor koji nitko drugi uti nee Svileni joj velovi lepraju vjeto Vjetar nosi Znak, blagoslov sree.

Iz dimenzije druge apat meki dolazi. Od djetinjstva milo razgovaraju tako Usamljena oekuje na svjetlosnoj stazi Znak to jednom srce dotaknuti e lako.

A vjetar se razigrao, mrsi duge kose Pa ih plete lahorasto, rasplie ih burno Dodiruje meke halje i noice bose Odguruje, pouruje, poletno i urno.

45

Sve se ini kao igra, arolija ivota Nebeski se Glasnici vjetrom poigravaju apuu kroz duu: Tu lei ljepota. Otvorenih oiju dok due im spavaju.

Hridina pusta, nijema Ne uje se nita, niti vjetra huk, Sve izgleda kao da oduvijek drijema Oslukuje, oekuje Vjetrom noen znak, Koji prekinuti e jednom Taj samotni muk ...

46

47

NEVIDLJIVI POMAGAI

48

NEVIDLJIVI POMAGAI

Litica, strma hrid, valovito more Trnovit je ponekad ivotni put I pitamo se, moe li nam biti gore? Dok ranjene due koraamo polako Uurbano, trei, i svaki dan iznova tako, Ne osjeamo dah to prati nas u stopu Nevidljivo bie darovano nam u ovome ivotu.

Poslanik je ovaj prethodnica naa Podsjetnik da kale nije tek poluprazna aa, Ve pehar ivota, pun ivotnoga trena Tihim apatom nas podsjea Na Zavjet to sami sebi smo ga dali, Na obeanje naega Buenja.

Oni ne znaju za urbu, ne poznaju strah Strpljivost je dio njih Kao Svemirom to prostire se zvjezdani prah Milostivim glasom kad izgovaraju rijei. U nutrini due, taj govor nas lijei.

49

A ljudska je dua zaboravna rijeka Tek kad ponor pred njom stoji Nekako, iz daljine ... Osjea da Netko na nas tamo eka, Netko, tko izgraditi e svjetlosni most I osvanuti jutrom kao nevidljivi gost, Prepun darova to u naruju ih nosi Ljubav tiho daruje, a nikad ne prosi. Nevidljivi pomagai Aneoska bia Prijateljski apat to o Svjetlosti pjeva Melodiju sklada Ili s nutrinom najnjenije pria.

50

SMS ANELU UVARU

Proitah ba danas ovu udnu misao Zapitala sam sebe: da li mogue je to, SMS Anelu uvaru netko je napisao Pa poeljeh slino,valjda nije zlo.

A rijei se niu, elja je previe Zahvala je bezbroj, odakle da krenem Slovo za slovom polako se pie Od bojazni da mislima nekuda ne skrenem.

Ekran sad se sjaji, poruke se niu Reenice nesputano uzimaju maha Gle, ve nove misli u um sada stiu Dua se smjeka, bez imalo straha.

Poruke su poslane, odgovor se eka Postoji li Netko s one druge strane, Da odgovor ponudi kao kapljicu lijeka to iscijeliti e davno nezarasle rane.

51

Kad odjednom zvuni ton pristie do mene Poruka je stigla, to li u njoj pie? Ruka jedva eka da brzo se pokrene ak ni tijelo vie kao da ne die.

Jedna divna misao poslana je bila Ba u ovom trenu prijatelj je alje Energija ljubavi kroz nju sad se slila Uz molbu da poruku ja proslijedim dalje.

Blagoslova, zagrljaja, i poljubaca sto Neka stigne jo veeras do najdraih ljudi Aneoska elja bila je ba to, Preko ove poruke ljubav da probudi.

I tako se dopisujemo, ja i moj Anelak mili Preko dragih divnih dua aljemo si sreu SMS-om ili mailom, bilo kada, ma gdje bili Ljubav darujemo mi sve veu.

52

ANELAK

Svaka vlat trave anela svog ima Niti zrno praine usamljeno nije ivotom sve vrvi, bilo ljeto, ili zima, I kroz sunev trag, aneo se jedan smije.

Ponajmanja voden' kap anela svog ima iji pjev je ujan, kia kada sipi, ivotom sve vrvi, bilo ljeto, ili zima Njihov ples je vidljiv, u gejziru to kipi.

Bonaca kad zavlada, tad aneli miruju, Stope se s povrinom k'o zrcalo glatkom Nevidljivim krilima mokrinu dodiruju Vodu ine bistrom i kristalno slatkom.

Morem kad zaplove, valove uzdiu, Plavetne im haljinice nebo dodiruju Od zagrljaja svojih biser vjeni niu U oblak se pretvaraju, i naizgled miruju.

53

ANEO INSPIRACIJE

Pozivam meni dragoga gosta Ili prijatelja - bolje reeno, Tihovanju sad je uistinu dosta Rijei isprepliu skladno vreteno.

Tek pomisao mala i on ve pristie U rukama nosi svjetlosni cvijet, Du kraljenice plamen poznati se die I zaranjam radosno u unutarnji svijet.

Poznato plavetnilo obavija mi duu Sve dio je znane poetske inicijacije, Sa svih strana svijeta lahori puu Doao je k meni Aneo inspiracije.

Ugostit u ga lijepo, ponuditi rime On e priapnuti jo po koji stih, Lepravo odletjeti e zadovoljan svime Jer posjetiti mora jo podosta njih.

54

Sve one poete koji u tiini sobe eljno oekuju nadahnue slatko Na papiru umornome rijei kad drobe Jer nikako ne ele protjecati glatko.

Tad dolazi neopaeno ovaj dragi gost Ili nevidljivi prijatelj - bolje reeno Krilima paperjastim izgrauje most I rijei isprepliu skladno vreteno.

55

KRIJESNICE

Postoje bia oku nevidljiva Na cvjetnom oblaiu kao barci plove Svjetlost je njihova naizgled stidljiva Kad zvjezdanim svjetalcem snene due love.

To Krijesnice su aneoskog svijeta Prosipaju nonim nebom poruke vane Moda neka kroz san u duu nam ueta Darujui svjetlosne zagrljaje snane.

A dua se jutrom budi, misle' da je sanak snila, I brzinom odguruje taj nebeski svijet Rukama je topao jastuk obgrlila Zaboravila Krijesnicu i aneoski cvijet.

Postoje bia oku nevidljiva Na cvjetnom oblaiu kao barci plove Svjetlost je njihova naizgled stidljiva Kad zvjezdanim svjetalcem snene due love.

56

ANEO DANA ANEO NOI

U zaborav tonem i zatvaram oi Snove dozivam, nek' priaju mi prie O Anelu dana i Anelu noi Koji jedan na drugog kao blizanci slie.

Postoji tek detalj jedan mali Po kojemu ih mogu razlikovati sama, Aneo noi zvjezdice na nebu pali Svjetlost sunevu daruje nam Aneo dana.

Ponekad u sumrak ili zoru ranu Negdje u daljini na horizontu neba Krila im se spoje i u jednu svjetlost stanu Dua prima znanje, koje spoznati sad treba.

U visini mjeseina svjedoiti e svemu Jer poesto ispratit e Anela noi Sunce obasjava novu aneosku scenu Kojom danji Aneo lepravo e proi.

57

U ovoj igri nebeskoga sklada Svi potuju ritam neobinih mijena Priroda se obnavlja i postaje mlada U kristal proziran preoblai se stijena.

I svi pomiljamo kako Aneo se noni krije Jer od dnevne svjetlosti naizgled on bjei Na suprotnoj strani svijeta s Mjesecom bdije U zvjezdanoj praini sav radostan lei.

Kad na naoj strani svijeta no tiho dolazi Nekoga sa druge strane obasjava novi dan Aneo dana na Sunace toplo pazi Prekida od zaborava isprepleteni san.

58

ANEO ISCJELJIVANJA

Na jednom mjestu, u trenutku tiine Kada pruamo ruke u svjetlosnu mo Postajemo svjesni aneoske blizine I danje svjetlo zamjenjuje umornu no.

Onu no to uvukla se u otealo tijelo Kada bolest okupira sve stanice nae A magliasta koprena prekriva svjetlo bijelo Ljudske su due, kao poluprazne ae.

Tada nam prilazi aneosko bie I svojim nam sjajem pokazuje pute Energiju nam daruje, u duama svie A rukama dodirujemo svjetlosne mu skute.

Priinjava se kao mata, ili dio bajke Ali sva toplina, od kuda dolazi? Nesebina ljubav nalik je na ljubav majke A tijelo dobiva na neobinoj snazi.

59

Svjetlosti jarkoj izvor je znan I svakome od nas na dohvat je ruke Svaki atom apue nam: Nikad nisi sam, Iscijeliti se moe, odrijeene su ti ruke.

A opet... zaboravljamo na svoju unutarnju mo I na prijatelja to nas prati, kroz ivot cijeli, Trnovitim putem izabiremo pro' Kao da nas muka i teina veseli.

Ipak izabirem trenutak tiine I sretno pruam ruke u svjetlosnu mo Tad svjesna sam aneoske iscjeljujue blizine I danje svjetlo zamjenjuje svu umornu no.

60

KRILO

Krilo, paperjasto, tiho i meko Kao povjetarac, kosu kad dotakne Podsjeti me trenutno, da postoji Netko Ve trenutak slijedei, od mene se makne.

Korak dva, il' mnogo blie, Tek toliko, kao podsjetnik za duu, iji apat stihove mi nie Kada rijei lahoraste, kroz mene zapuu.

I oboje, papir bijeli duginom paletom Gdje tamna se slova ljube s bjelinom Nudei mi potragu za unutarnjim svijetom Djeli moga svemira, stapa se sa Cjelinom.

61

Krilo, paperjasto, tiho i meko Kao majin dodir kojim dijete grli Podsjeti me trenutno, da postoji Netko Svjetlost kojoj dua, kroz beskonanost hrli.

62

ANEO MORA

Svjetlosni se trag prosuo po moru Kao da je zvijezda sila sa visina Zatamnjena no nalik je na zoru Uzburkala je vale neija blizina.

Aneo svih mora, rijeka, oceana Blagoslivlja kapljice sve etiri strane svijeta Dupinu i kitu energija je ova znana Aura od biserja povrinom mora eta.

Zahvaljuje se nebu na kapima kie Potocima brzim koji rijeku ljube Koritu rijenome, slapu koji mirie, Ponornici kojom tajne, u dubinama se gube.

Prelijeva se zahvalnost du morskoga spruda Grebenima koraljnim jer tite morska bia Usjecima kojima struja mona vrluda aputavim valima kad Ocean se zapria.

63

Blagoslov se izlio na krvotok planete Svaku kap je zagrlio svjetlou svojom S namjerom da sva bia na ljubav se prisjete Kad okupani zablistaju bezvremenom bojom.

Svjetlosni se trag prosuo po moru Kao da je zvijezda sila sa visina Zatamnjena no nalik je na zoru Uzburkala je vale aneoska blizina.

64

ANEO SNAGE

Sa kojega Izvora snaga nailazi, Namjera nosi boansko nadahnue Dua sve odvaguje na unutarnjoj vagi Jer sumraku je slino jutarnje svanue.

Kad tama okupira misaonu stanicu A srcem vlada oganj to pepeo ostavlja Dua izabire svjetlosnu stranicu Koja svojim zagrljajem tu Duu ozdravlja.

Aneo Snage nastupa na scenu Zlaanim nitima uvlai se u mene, Dodirom sunca brie mjeseevu mijenu Daruje hrabrost vrstu poput stijene.

Od kamena nije, ve zvjezdanog praha, I svako mi zrnce o neemu zbori Od Istine ove ostaje se bez daha to plamen ga ljubavni u dui stvori.

65

Bez oklijevanja, jer pravo je vrijeme, Za unutarnju bitku nikada izgubljenu Izvui svu snagu, savladati probleme, Uzvratiti ljubav, aneosku, ljubljenu.

Sa kojega Izvora snaga nailazi, Namjera nosi boansko nadahnue Dua sve odvaguje na unutarnjoj vagi Jer sumraku je slino jutarnje svanue.

66

ZVJEZDANI ORAO ARHANEO MIHAEL

Podno zvjezdanoga neba Plavi odsjaj daruje mo Tek vatreno oko mjeseinu treba Crnilo prosulo se kroz mrklu no.

To Zvjezdani Orao oslukuje Kao drevni lovac oekuje plijen I dok sova glasno nad svima mudruje Priinja se kako on je nemoan i lijen.

Varka je stara i svima znana A opet rijetki vjeruju u njegovu snagu Tek kad rairi krila plavetno vrana Nalikuje na nebesku lebdeu vagu.

Otrim vidom prostrijelit e duu Jer tijelo njega ne zanima Prognati e tamne vjetrove to puu U srcima gdje prevladava zlo i zima.

67

On borac je nebeski i Svjetlo ga stvara Obitava u tami i mnogi ga ne vide Roen je sa ciljem da istu tamu razara Raspruje pauinu koje se svi stide.

Lepet krila moe uti Svake noi prije nego dua utone u san Molitvu kad srce prema svjetlu ti uputi On razmie tminu i donosi dan.

Davnih dana cijeli svemir o njemu je znao To je bilo zlatno doba vrlina i asti Moda te dotakne, ako bude jednom pao Kako ne bi morao, ti jo dublje pasti.

68

ANEO SVJETLOSTI PLAVE

Anele Svjetlosti plave Daruj mir usijanoj glavi Poalji zagrljaje kao svoje pozdrave Neka ovjek svaki Boju ljubav slavi.

Tvoja je svjetlost mekana i tiha Auru proiava od pete do glave Iz tvoje njenosti niknut' e par stiha Rasplesana slova nek' Boju ljubav slave.

Ti ispire suze i pogrdne rijei I osjeaj gorak nakon burne svae Osmijeh tvoj mili, sve rane sad lijei Zar postoji neto od Boje Due slae.

Umornome tijelu melem si pravi Lepet tvojih krila teinu otklanja I onda kad priroda Boju ljubav slavi Uspavani ovjek o njoj jo uvijek sanja.

69

I noas u usnuti i snovima ploviti Tvoja su krila k'o razapeta jedra Zrnca biserna eljno u loviti Znajui da jutrom budit u se vedra.

Aneo Svjetlosti plave Vjeni si prijatelj u mojemu ivotu I onda kad koraam usijane glave Nesebino daruje mi svu svoju ljepotu.

70

ANEO VEDROG NEBA

Proljetni su dani istkani od sree Leptiri i ptice zrakom sada plove Smaragdnu travu preplavljuje cvijee Peludna se zrnca na latice im love.

Suneva se zraka do tla probija Jer aneo je jedan oblak pomaknuo Treperave granice pupoljak povija Kako bi ih traak njeno dotaknuo.

Iz prikrajka se smijei prilika jedna Rijetki je zamjeuju jer plavetnilom plovi Ruka je njezina u proljee vrijedna Osmjehe i radost u zagrljaje lovi.

Tako iz godine u godinu novu Vedrog neba aneo igru nam daruje I sad se osmjehuje dok piem pjesmu ovu U vedrini due s ljubavlju on caruje.

71

ANEOSKA AKADEMIJA

emu me mogu aneli nauiti, Pratitelji dragi jo prije roenja, Hou li ispitima duu izmuiti Ili sve je asak svjetlosnoga privienja?

Postoje li razredi Na ispitu da li se pada Mogu li se radovati aneoskoj nagradi Moe li ovjek u naukovanju da strada?

Kako da prepoznam aneosko bie Moda u obliju nekoga stranca Kad pomo mi ponudi kroz umilne prie I razdvaja more podno moga pramca.

Moda me ponese u Aneoski grad I naui voljeti kroz sve etiri strane svijeta Kada posrnem, krilom ublaava moj pad I njeno me grli poput malenog cvijeta.

72

Kojemu je korijen uzemljen u tlu A latice rastu prema nebeskome svodu Zagrljajem titi u dobru i zlu Kad koraam kroz mulj, ili bistru vodu.

kolovanje moje, do kada e trajati? Moda zauvijek, eonima vjenim Aneo uvar uz mene e stajati Kao korito zemljano pod tokovima rijenim.

Akademija uma, tijela i duha Kroz ivot nevidljivo znanje nam daje Jednom kad presvuemo zvjezdana ruha Aneoska smo dua, koja u beskrajnosti traje.

73

ANEOSKA JUTARNJA MEDITACIJA

Zora potiho kroz prozor se javlja Tijelo uspavano u naruju njie Svjetlost donosi ozraje slavlja Poruku kroz mene, za mene, pie.

Udahni duboko, dublje, jo dublje Dozvoli anelima taj dodir nevidljivi Na buenje dozivaju paperjaste trublje Naziru se krilati pratioci stidljivi.

Sad zatvori oi, nek' kapci se spuste Ti ipak e vidjeti sve unutarnjim oima Padaju koprene, mreaste, guste Koje te pokrivaju u snivanju, noima.

Udahni duboko, dublje, kroz tijelo Osjea li kako energija tee? Presvlai aura svjetlosno odijelo Koje e promijeniti ve slijedee vee.

74

Zatrai od Neba, i sve e ti se dati Oprostivost, milostivost, iscjeljenja trag Ako poklekne, unatrag ti se vrati Jer grli te krilati prijatelj tvoj drag.

Udahni duboko, dublje, do dna Osjetit e kao da ruka te dodiruje Dua sada zablista u Svjetlosti sva Um se kroz oluju, do bonace smiruje.

Udahni duboko, izdahom otpusti Sva si odjevena u aneosko ruho Kad vee se spusti, molitvu izusti Aneli te uvaju i u nono vrijeme gluho.

Zora potiho kroz prozor se javlja Tijelo uspavano u naruju njie Svjetlost donosi ozraje slavlja Poruku kroz mene, za mene, pie.

75

ANEOSKI IZVOR

Darujem ti Izvor sa svojega dlana Njegovu bistrinu, ljekovitu mo Svjetlosni zagrljaj kad utiskuje se tama Zvjezdani apat u neprozirnu no.

Darujem ti kristal Svjetlosnoga grada Sve suneve zrake, dodir topline I otvorenog srca, nektar prepun slada Poljubac k'o zavjet boanske cjeline.

Darujem ti ono to tvoje je oduvijek Besmrtan dio, neizmjerne snage Vjeru koja iskri kao najmoniji lijek Iz dimenzije druge zagrljaje drage.

76

I svakoga dana, kroz noi i jutra Spoznaju da grlim te zagrljajem svetim Sa mjesta gdje zdrueni su juer, danas, sutra im pomisli na me, ja, ka tebi letim.

Darujem ti Izvor sa svojega dlana Njegovu bistrinu, ljekovitu mo Svjetlosni zagrljaj kad utiskuje se tama Zvjezdani apat u neprozirnu no.

77

ANEOSKO PISMO

Pristiglo mi jedno jutro Pismo bijelo, neobinih slova Htjela sam ga protumaiti ustro Nauiti neto posvema nova.

Povjetarac ga je meko stavio na stol Cvjetno mazni miris prosuo po sobi Kao morski val kad daruje sol Upio se neujno, po kosi i robi.

Aneosko pismo; Netko je apnuo, Poslano je juer, ali malo kasni U brzini tintom jednu kap je kapnuo Za to, ne postoji neki razlog jasni.

Tek nestana igra Anela uvara Probuditi je elio uspavane rijei Kroz pjesmu novu, arolija se stvara I stih po stih, Dua se lijei.

78

Jer upletoh se prolih dana u tugaljive misli Pa sam slova potisnula u sebi duboko Oblaii namrekani u umu su se stisli Zamaglili moje unutarnje oko.

Nebeskim je nitima rukopis ispisan Svaka nit mi svlai koprenu tuge im proitah redak, on ve je izbrisan Pamtit moram rijei, nema mi druge.

Dua se trenira, sve mi je jasno Prisjea se Znanja, na uenje zove Da bar ove razgovore vodimo mi glasno Stekla bih moda spoznaje nove.

Pisma vie nema, tek sjeanje osta Na jutarnju radost poiljke sa Neba I na mojeg najdraeg nevidljivog gosta Koji uvijek daruje, ba ono to mi treba.

79

ANELE MOJ

Anele moj Ve dugo nisam ti ovako zahvalila to suputnik si vjeni due moje, Znam, milju sam i ponornicom splavarila Uronjene misli, slapove i virove kroje.

Anele moj Ve dugo nisam postavila ti neko pitanje Jer ponekad, pomislim, kako je anelom biti teko, Pratiti u stopu, moj ples, posrtaj ili skitanje A obasjavat duu, kao nebeski Smjeko.

Anele moj Ve dugo mi nisi snovima proao Da odsanjamo zajedno nezemaljske snove Znam da zna, uvijek si dobro doao, Kao smjerokaz svjetlosni, neke prie nove.

80

Anele moj Ve dugo te nisam svjetlou grlila Mislim, da zadnji put je bilo ovoga jutra, Kada sam duom ka tebi hrlila I znam, inim to sada, kao to u i sutra.

81

ZATITA

Odjenula sam tijelo, sad odijevam Duu Mjeseev mi veo kou prekriva Nevidljivi povjetarci po vratu mi puu Kao da se netko u njima skriva.

Toplinu osjeam, a prolaznika nema Dodir mekan kao svila proeljava kosu To trenutak je to pamti se za sva vremena U bezvremenu nalik je na jutarnju rosu.

Slap zlatnoga svjetla isijava kroz mene Obru taj se iri, ne vidi mu se kraj Poklanja mi zatitu nepoznate stijene Na trenutak prepoznajem izgubljeni Raj.

I pitam samu sebe; Kako mogu posrnuti kada On me dri Ne vidjeti Svjetlost, a ispunjava me Sunce Ne osjetiti ljubav unutar vlastite mi sri U ponoru zaboraviti zvjezdane vrhunce.
82

Odjenula sam tijelo, sada Duu odijevam Aneoski zagrljaj zatitu daruje Kao pustinju ednu Svjetlom je zalijevam Ne doputam trnju u oazi da caruje.

83

APUTAVA SVJETLOST

84

POZIVNICA

Neke slike prolaze ne dodirnuvi samu bit Druge bude prisjeanje na postojanje drevno Mozaik od ivota, nedostajala nit, I ve dua pie stih, radosno i revno.

Aneo me doziva, kroz snove i kroz javu, Vatrenastom energijom razbuuje se mata Misli jure, zastajkuju, prolaze kroz glavu, Energija me miluje poput arobnoga plata.

Pozivnica to je, ka svjetlosnome gradu, Tek uvjet jedan mali zadovoljiti moram Otpustiti dobiveno, podijeliti nagradu, Prije no to tijelo brigama izboram.

Skidam plat sa sebe, on povlai donji sloj, Niu se tako desetljea burna Sve kapljice utkane, krv, suze i znoj Na Pozivnici pie: Hitnoa je urna!

Otpusti!
85

Oprosti! Kreni hrabro dalje! Nagomilani teret ostavi s druge strane Pozivnicu novu Svjetlost ti alje Melem za duu, za tjelesne rane.

Otputam nemir - prihvaam mir Kao dar mi pristie Svjetlosni zagrljaj Prihvaam radost - otputam tuge vir Pozivnica poprima kristalnoga neba sjaj.

To put je koji vodi iznutra prema van Vatrom proienja kidani su snovi Povremeno nalik je na neostvareni san A ve slika jedna sjeanje obnovi.

Neke slike prolaze ne dodirnuvi samu bit Druge bude prisjeanje na postojanje drevno Mozaik od ivota, nedostajala nit, I ve dua pie stih, radosno i revno.

Za hrabrost je darovan Svjetlosni ma Ljubav donosi poljupce snene Za otpustiti tugu prihvaam pla Pozivnica apue: Vrijeme je da se krene!

86

APUTAVA SVJETLOST

aputava svjetlost kroz tijelo prolazi Netko njeno sunce u ruke mi stavlja Poeljeh prepustiti se ovoj njenoj snazi Podariti si tren zvjezdanoga slavlja.

Mekoa te aure obavija mi tijelo Grlei atome istkane u meni Iz centra pulsira sjajno svjetlo bijelo Nudei mi stih, radostan, a sneni.

Koje li lakoe u izmjeni rijei Ruiasti potok sad u meni ubori Kapljica svaka jednu ranu lijei I na istom mjestu, pahuljicu tvori.

Pahuljica raste, u kuglu se pretvara Pune su mi ruke njezine mekosti U kuglici nova ivotnost se stvara U svemiru novome, tek roene svjetlosti.

87

Iz dana u dan, kroz ivote razne Igram se u sebi, na naina sto aputava svjetlost nudi zagrljaje mazne Samo ovjek nikako, ne prepoznaje to.

Kad podaren je tren zvjezdanoga slavlja Preputeni plutamo u ovoj njenoj snazi Netko nam u ruke njeno sunce stavlja A aputava svjetlost kroz tijelo prolazi.

88

NIJE MI DANO DA TE VIDIM

Traim Te U svjetlosti, u tami Unutar i izvan sebe A osjeam, da te naem Neto mi brani.

Koliko jo moram Ovako usamljena biti uti misli Tvoje A znati, da Te moda U ivotu ovome Neu moi vidjeti.

Bar malenu svjetlost U obliku mjehuria od pjene Ili kristala nekog Otkinutog sa neke vee stijene, Koji zasjati e, ba onako Kao to dua moja eka Ili me opet, u knjizi ili pjesmi Oekuje poruka neka.

89

Nita zato, Kau, takva mi je karma A tako bi rado, da Te vidim Bar na kratko! Aha, znam zato nee, Dui mojoj to bi bilo I suvie slatko.

90

UTLJIVI RAZGOVORI

Razgovore neobine vodim Oslukujem to Aneo e rei Pa za njime lepravo hodim Novo iskustvo ja time u stei.

I dok mnoge due sve bi dale Za taj maleni trenutak utnje Ja preputam srce svoje Lepravoj melodiji aneoske lutnje.

Ne postoje novci, ne postoje blaga Niti buna slava, iluzija tek jedna to zamijenili bi anela mi draga, Ljubav ova, dui, beskrajno je vrijedna.

91

DAN VOEN SUNCEM

Postoje i takvi dani Kad voeni smo i znamo da nismo sami. Probuena jutrom ba takvoga dana Cijela soba blistala je sjajem, suncem okupana.

Jo snena i tijela teka Ruku ispruila sam da ujem vijesti I ono to ula sam, ne, nije greka Razbuena na krevet morala sam sjesti.

Njeno je netko pjevao pjesmu Stihovi su poslani da utjehu stvore Otvorila sam Duu kao bistru esmu I rijei polako poele su da ubore.

"Neka ti Suncem osvane dan Isprui nebu svoj mali dlan" Znala sam, istoga trena, Pratit e me cijeli dan ovih par refrena.

92

Sva su vrata danas otvorena bila Svi su ljudi koristili aneoska krila Pomo stizala je sa svih strana svijeta Osmijeh krasio je lice poput divnoga cvijeta.

I ne mogu sada ne zapitati se neto Zato su ovakvi dani rijetki nam dar Kada suncem voeni oduvijek smo vjeto Jedan stih il' njena rije Stvore pravu ar.

93

LEPTIRASTA PJESMA

Rijei se stapaju u cjelini novu Sa kojega izvora sad snovienja puu Unutarnji apat miluje mi duu Gradei kroz stihove leptirastu pjesmu ovu.

Kao dijete maleno otvorenih oiju Radoznalo se osvrem ne bih li pronala Onoga tko nudi mi, arobnu koiju, U ijoj sam se bajci to odjednom nala.

I ve jato arenih krilatih stvorenja Dolijee do mojega radosnoga lica Svaka ara nudi mi, niz duginih otkrivenja, Ticalima pjevaju; Ja leptir sam, ne ptica.

Zlaane mi vrpce za krila ti svei Putokaz sam tebi kroz nezemaljske ravni Letjeti si htjela, od mene ne bjei, Podsjetnik sam tebi na tvoj ivot davni.

94

Kada dovoljno je bilo pomislit' na mene I ve tvoje tijelo, krilima se kitit' stalo Roena k'o dijete bajkovite leptir ene to prije svog roenja, letjeti je znalo.

U zaboravu sada hodi, tek snovima pie, U tom trenu postajemo zaigrana druba Koja s tobom zauvijek je, i kad prestane da die, Jer ivotni je ovaj vijek, tek radosna sluba.

Unutarnji apat miluje mi duu Rijei se stapaju u cjelinu novu Sa kojega izvora sad snovienja puu Gradei kroz stihove leptirastu pjesmu ovu.

95

ZNAKOVI NA PUTU

Svakoga dana, svakoga trena Dua nam je voena aneoskom rukom Zato onda ivotom putuje sva snena, I do cilja pristie naoko pod mukom?

Znakovi na putu slijede nas u stopu Bezbrojni su kao zvjezdice u noi Posvuda su smjeteni, na podu i na stropu elja im je vrijedna, kako nam pomoi.

Pjesma na radiju poruku nam nosi Djetelina sa etiri lista mae nam iz trave Slap duginih boja smjeka se u rosi Malo perce nestano se ljulja povrh glave.

Padalica zvijezda oduzima sav dah Misao proleti, telefon ve zvoni U snovima daruje se aneoski prah Na svakome koraku svjetlosni pokloni.

96

Kad ovjek juri, nita ne uoava Utihnuta misao najvea je snaga U budnosti biti budan, i kad tijelo spava Uoiti znakove za kojim' srce traga.

Svakoga dana, svakoga trena Dua nam je voena aneoskom rukom Zato onda ivotom putuje sva snena, Ne vidjevi znakove pod nebeskim lukom?

97

VATRENAST PLAMIAK

Kada dua jednom zasvijetli u mraku Putovima znanim kroz Zauvijek hodi Tama se zapita: to ispunjava tu zraku, Koja li vatra, plamiak taj vodi?

Polako se gube svi trenuci sljepila Kojima je predugo putovati htjela I kao da otpadaju komadii ljepila Na brzini dobiva, k'o svjetlosna strijela.

Plamen svoj raznosi dalje Kroz dubine, kroz visine, razlike ne postoje Sve fotone koje prima, u prostranstvo alje Gdje plamenom sljubljene su, sve dugine boje.

Kada dua odlui zasjati u mraku Putovima znanim u susret si krene I u tami nalikuje na svjetlosnu zraku Vatrenast plamiak u kutku crne zjene.

98

RADOSNE KUPKE

U svjetlosnoj umi, na duginome brijegu Oduvijek stanuju mnoge due ljupke Po kinome danu, suncu ili snijegu Ovdje se nude radosne kupke.

Mjehurii bljetavi prema nebu lete Svaki odnosi emociju neku gnjevnu Stvoreni s namjerom da ovjeka podsjete Na svjetlosni zagrljaj, kad ljudi bijesom sijevnu.

Veliki i maleni, obli i sjajni Putuju na valovima lahorastih snova Uroniti u njih, to osjeaj je bajni Ljudska dua, obnovljena, blista kao nova.

Voda je miriljava, punjena pod slapom I svaka je kapljica dijamantnog sjaja Aneoski blagoslov pod nebeskom kapom Daruje nam osjeaj bezvremenog kraja.

99

Sve boje svijeta u njoj stanuju I svaka se stapa s aurom tijela Maknuvi prljavtinu, svijetu obznanjuju Kao poklon pristigla je Svjetlost bijela.

Kako sauvati te svjetlosti ar? To svaka dua ponaosob spoznati mora Nekome tek teret, drugom vrijedan dar Sve stvar je istoe unutarnjeg prozora.

U svjetlosnoj umi, na duginome brijegu Oduvijek stanuju mnoge due ljupke Po kinome danu, suncu ili snijegu Ovdje se nude radosne kupke.

100

POZDRAVI S NEBA

Svaki odsjaj neto mi govori Prepoznajem u dui ovo milo znamenje Srcem tiina tiinom romori. Jedan bljesak podsjetnik je Svemu to prolazi Njean odsjaj nebeski sad tijelo mi mazi Zvjezdica namiguje, kao da se pravi vana Misao mi prima rije, sve predstava je lana. Ili moda ba i nije Gle, taj Mjesec, lopov uti Ponovno se smije Pa me grli, njeno tepa, Kao dijete igra se skrivaa Starost doe, noga epa

101

Smrt je dio vjenoga plaa.

Tad ugledah samu sebe, odraz sam u vodi Putam matu neka juri, sloboda mi godi. Pozdravlja me nebo Svemir sam na Bojem dlanu. itam Poruku Nebesku to kae; U nijednom trenu ne ostavljam te samu! Pa se pitam tko to zbori, ija misao mi tijelom tee ivotna se vatra kree, plamen beskonani tvori. A srce slae stihove na pergamentu Due moje Opet stiu poruke s neba Sve je nae, sve je tvoje. Tada sklopih oi, ruke molitvom isprepliu prste Traim izvan i unutar sebe Dokaze ja vrste,

102

A to je vre od ljubavi koja lance kida Od oprosta i mudrosti to nam rane vida Od nevidljivoga cjelova dok mekan trag ostavlja Od povratka k izvoru nade i zdravlja.

I tako primamo mi poruke s neba Adresar je popunjen Imena se briu... Pitanje je vjeno; to jo nam to treba? Dok se perom ljubavnim nevidljiva slova Duom naom piu.

103

U KAP VODE

U kap vode Ti me zatoi Ja u i dalje Tobom, opijena biti Svjetlosnim slapom zabljesni mi oi Kroz mene ar sunca u tamu e se sliti.

Po bonaci u plesati neznani mi ples A svaki e korak spoznajom biti voen Pretvorit emo vodu u plameni krijes Zagrljaj biti e od materije osloboen.

Okruuje nas mnotvo svjetlosnih bia Kao to slap je sazdan od kapi I svatko je kao dua posebna pria Ona sa beskraja, to nikada ne hlapi.

U kap vode, Ti me rastvori Ja u i dalje cjelovita biti Jer dua je plam to vjenim arom gori Ne mogu se Ne elim se Od Tebe ja kriti.
104

ZAHVALA

Zahvaljujem svima koje susreem na putu Mnogi ljudi su na poseban nain dotakli moju duu Najtoplije zahvaljujem prijateljici Maji Labo na nesebinom radu oko lekture i na iskrenim rijeima podrke tijekom kreiranja i ove zbirke pjesama. asnoj sestri i mojoj dragoj kolegici Hikl Rezi - Aneti, ija me ljubav vodila u prvim danima moga poziva medicinske sestre, a njezina dobra dijela me nadahnjuju i dan danas, odavno je prela u drugu dimenziju postojanja, ali me njezina nevidljiva prisutnost obasjavala u najteim ivotnim trenucima. Loreni Oblak, dragoj kolegici koja me dodirom ruke i mekom duom uvela u svijet univerzalne energije - Reikija, i uz ije sam druenje spoznala svu ljepotu svjetlosnog zagrljaja. I jo mnogi, mnogi drugi. Stihovi zahvale svima vama; Ljepota due tvoje Osvijetlila je putove moje Kojima sretno sada kroim ja Iz vjenosti tvoja prijateljica.

105

O AUTORICI

eljka Koari Safiris, roena je 13.03.1967. godine u Zagrebu. Po zanimanju struna prvostupnica sestrinstva (bacc.med.sestra), obiteljski aromaterapeut i aromamaser. Tijekom odrastanja postaje svjesna unutarnjeg svijeta, koji se nakon Reiki inicijacije 1998. godine, ivopisno pretoio u stihove. Kroz poeziju otkriva svoj unutarnji svemir, ispunjen duhovnim vodiima, anelima, energijom samoiscjeljivanja, iscjeljivanja ovjeka i planeta Zemlje. Objavila je zbirke pjesama Zvjezdani apat Due (2009), Svjetlosni zagrljaji (1.digitalno izdanje, 2012), te su joj pjesme i prie objavljivane u Zbirci poezije Erato '04, Webstilus Zbornik (2010), Prie iz knjinice -Pod starim krovom knjinice(2011). Svojom poezijom sudjelovala je u meunarodnom projektu 100 Thousand Poets for Change (2011). Blog Zvjezdani apat Due nalazi se na adresi http://safiris.blog.hr

106

107