Dr.

Jusuf EL-KARADAVI SUVREMENE FETVE Izdava HARFO-GRAF Tuzla Za izdavaa Safet PAI Redaktor prijevoda Mehmedalija HADI Lektor Emina HATUNI Recenzent Husejn ef. KAVAZOVI, muftija tuzlanski tampa HARFO-GRAF Tuzla Za tampariju Safet PAI Tira: 3.000 primjeraka
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine Sarajevo UDK 297.15 al-QARADAWI. Yusuf Suvremene fetve : (izbor) / Jusuf el-Karadavi : / preveli sa arapskog Amir Kari, Munir Muji/. - Tuzla: Harfo-Graf, 1997. - 143 str.; 20 cm Prijevod djela: Fetava muasire / Yusuf al-Qaradawi. ISBN 9958-802-02-3

EJH DR. JUSUF EL-KARADAVI

SUVREMENE FETVE
(IZBOR)

Preveli sa arapskog Amir Kari i hfz. Munir Muji Tuzla, 1997. 3

SADRAJ
SADRAJ ............................................................................................ 4 UMJESTO PREDGOVORA ............................................................... 6 POLITIKA ....................................................................................... 8 POLITIKI ISLAM ............................................................................ 9 Da li je politika zabranjena? .......................................................... 22 ISLAM I DEMOKRATIJA ............................................................... 24 DAMIJA I POLITIKA .................................................................... 43 Damija izmeu vremena procvata i vremena dekadence ............. 44 Prihvatanje i neprihvatanje politike ............................................... 45 VIESTRANAJE U ISLAMSKOJ DRAVI ................................. 49 Stranaki pluralizam je kao "Mezhebski pluralizam".................... 54 Pluralizam i razmimoilaenje ........................................................ 56 Pluralizam je princip koji je preuzet!............................................. 58 Kome pripada odanost? ................................................................. 60 Imam Alija je dopustio postojanje stranke haridija ..................... 61 OTMICE AVIONA ........................................................................... 66 1. Zabranjeno je nasilje nad nevinima ........................................... 67 2. Niko ne snosi odgovornost za postupke drugoga ...................... 68 3. Cilj ne opravdava sredstva ......................................................... 70 MEDICINA U OBZORJU FIKHA ............................... 72 GLEDANJE ERIJATA NA PITANJE EUTANAZIJE ................... 73 Aktivna eutanazija ......................................................................... 75 Pasivna eutanazija .......................................................................... 75 Eutanazija putem iskljuenja aparata............................................. 77 TRANSPLANTACIJA ORGANA .................................................... 79 Da li je muslimanu dozvoljeno da pokloni organ za ivota? ......... 80 Poklanjanje nemuslimanu .............................................................. 83 Prodaja organa nije dozvoljena ...................................................... 84 Je li dozvoljena oporuka za dio tijela poslije smrti? ...................... 85 4

Je li dozvoljeno poklanjanje dijela tijela umrlog? ......................... 86 Ostavljanje prava dravi, do koje mjere ........................................ 88 Presaivanje organa od nevjernika muslimanu ............................. 88 Presaivanje organa neiste ivotinje u tijelo muslimana ............. 89 Presaivanje testisa nije dozvoljeno .............................................. 90 ABORTIRANJE PLODA ZAETOG SILOVANJEM .................... 92 ZABRANA UPOTREBE DROGA ................................................... 97 ENA I PORODICA ........................................................... 102 ERIJATSKI STAV O ZAPOLJAVANJU ENE ....................... 103 MIJEANJE SPOLOVA ................................................................. 107 PROPIS MEHRA I NJEGOV ZNAAJ ......................................... 118 Mehr i njegov znaaj ................................................................... 119 NADIJEVANJE STRANIH IMENA .............................................. 123 POSLOVANJE ......................................................................... 126 TRAGANJE ZA KAPITALOM NA HARAM NAIN ................. 127 PREMIJE KOJE DODJELJUJU TRGOVAKA PREDUZEA ... 132 NAPOMENA PREVODILACA ..................................................... 134

UMJESTO PREDGOVORA
Fetva je erijatsko-pravno rjeenje kojeg muftija daje u konkretnom sluaju odgovarajui na konkretno pitanje. U tome se izdavanje fetve razlikuje od idtihada, koji podrazumijeva openito deriviranje propisa, bez obzira postoji li ili ne postoji konkretno pitanje ili povod. (Opirnije u knjizi: Usulul-fikh, Muhammed Ebu-Zehre, odjeljak o fetvi.) U predgovoru drugoj knjizi "Suvremene fetve" ejh Jusuf ElKaradavi izmeu ostalog kae: "Fetvu smatram jednim vidom pozivanja u vjeru (dava), a ona podrazumijeva, sem tumaenja erijatskih odredbi, tj. da li je neto vadib, mustehab, mekruh, haram ili mubah, ispravljanje shvatanja, tumaenje injenica, odbacivanje neispravnosti, odagnavanje sumnji, tumaenje naela, pri tome teei osvjetljavanju umova i oivljavanju srca..., jer prema mom shvaanju vjeru danas moe obnoviti, u umu i svijesti ljudi, samo daija koji ima um fekiha i fekih koji ima duh daije." ejh El-Karadavi, objanjavajui svoj metodoloki pristup ovom nadasve odgovornom poslu, istie da on ne pripada onoj grupaciji znalaca erijata koji odgovaraju sa da ili ne, to je dozvoljeno a ono zabranjeno itd., bez detaljnog objanjenja." On nastoji da svaki odgovor razloi do pojedinosti i iznese mnotvo dokaza koji potvruju njegovo miljenje." On se pridrava sredine (tevesut), nastojei izbjei zamke odlaenja u krajnosti (irfat ve tefrit), jer "niti uskogrudost ili pretjerana sloboda u davanju odgovora nee poluiti dobre rezultate." 6

Pretjerana uskogrudost stvara odbojnost prema vjeri, a pretjerana sloboda odvodi na stranputicu. Dinaminu sadanjost on nastoji dovesti u sklad sa naelima islama i to smatra primarnim zadatkom mudtehida. Pred itaoce stavljamo neke njegove fetve, za koje smatramo da e ih zainteresirali i ponuditi im nova saznanja." Amir KARI

POLITIKA

POLITIKI ISLAM
Pitanje: U posljednjih nekoliko godina esti su izrazi i fraze koji se iroko primjenjuju u vokabularu i tekstovima pojedinaca iz redova laikih i prozapadno orijentiranih ljeviara i desniara, tj. sljedbenika istone marksistike i sljedbenika zapadne liberalne misli. Jedan od takvih izraza jeste "politiki islam", pod kojim se podrazumijeva islam koji tretira pitanja ummeta i njegove unutranje i vanjske odnose zatim oslobaanje od svakog stranog uticaja i usmjeravanje materijalnih i duhovnih aktivnosti ummeta u eljenom pravcu. Taj islam nastoji da se oslobodi kulturnih, drutvenih i zakonodavnih ostataka zapadnjake kolonizacije, radi ponovnog povratka primjeni erijata u svim vidovima ivota. Oni upotrebljavaju ovu sintagmu da bi odvratili od pravog sadraja islama i od iskrenih misionara koji pozivaju sveobuhvatnom islamu, podrazumijevajui pod tim i vjerovanje i vjerozakon (erijat), i vjeru i dravu. Da li je ovaj skoranji naziv prihvatljiv sa erijatskog stanovita? I da li je uvoenje politike u islam novotarija koja potie od savremenih modernista, ili to spada u vjeru, utemeljenu Kur'anom i sunnetom? elimo da nam rasvijetlite ovo pitanje u svjetlu mudrih erijatskih dokaza, da nevjernik ostane oiti nevjernik poslije oigledna dokaza i da vjernik ostane vjernik poslije oigledna dokaza. Neka vas Allah, d.., pomogne i uini da koristite ljudima. Brini musliman

Odgovor: Neka je hvala Allahu, d.., i blagoslov i mir na Boijeg Poslanika, njegov asni rod, ashabe i sljedbenike. Odgovarajui na pitanje brata "brinog muslimana" oko onoga o emu smo govorili u posljednje vrijeme u tekstu pod naslovom "Robovi zapadnjake misli", a u vezi sa upotrebom sintagme "politiki islam", kaemo slijedee: Prvo: Ova sintagma je neprihvatljiva jer, ustvari, predstavlja primjenu taktike usmjerene protiv islama. Njen cilj je paranje i ralanjivanje islama u smislu najrazliitijih podjela, tako da to ne bi bio jedinstveni islam kako ga je objavio Allah, d.., i kome smo odani mi muslimani, ve bi to bili islami, mnogobrojni i razliiti kao to to oni i ele. Nekada se on dijeli po regionalnom principu, pa imamo: azijski islam, afriki islam..., nekada po vremenskom, pa imamo: vjerovjesniki islam, islam Hulefair-raidina, emevijski islam, abasijski islam i savremeni islam, nekada po nacionalnom principu: arapski islam, indijski islam, turski islam, malezijski islam, itd. Ponekad podjela ide u smjeru mezheba, te emo naii na sunijski islam, iijski islam, a sunijski i iijski takoer se dijele. I naposljetku: politiki islam, duhovni islam, vremenski islam, Boanski islam! Ne moemo ni dokuiti ta sutra mogu donijeti razliite podjele koje nam pokuavaju podmetnuti!? Istina je slijedea: sve ove podjele sa stanovita islama su neprihvatljive jer postoji samo jedan islam i nita drugo, ili neto kao alternativa. To je "prvi islam", islam Kur'ana i sunneta. Islam kako su ga shvatile najbolje generacije ummeta i njegova najbolja stoljea, ashabi i oni koji su ih u dobru slijedili, a koje je pohvalio Allah, d.., i Njegov poslanik, a.s. To je izvorni islam, prije nego to su se sa njim pomijeale i ostavile traga na njegovoj istoti razliite primjese, kao to su bezvrijedne stvari raznih naroda, sektaka pretjerivanja, filozofska naklapanja, frakcijske novotarije, strasti polemiara, lukavstva osporavatelja, kompliciranje cjepidlaka i nepromiljenosti nekih tumaa. 10

Drugo: Islam ne moe ne biti politiki. Treba jasno i glasno kazati da istinski islam - onako kako ga je propisao Allah, d.., ne moe ne biti politiki. Ako bismo islam liili politike, napravili bismo od njega drugu vjeru koja bi mogla biti budizam ili kranstvo ili neto drugo, ali i ne i islam. Za navedenu tvrdnju postoje dva osnovna razloga: Prvi: Islam ima jasna stanovita i propise u mnogim stvarima koje su sr politike. Islam nije samo vjerovanje u Boga ili izvravanje pobonih obreda, nije samo odnos ovjeka i njegova Gospodara bez povezanosti sa ureenjem cjelokupnog ivota i upravljanjem zajednicom i dravom. Naprotiv, islam je i vjerovanje i ibadet, i etika i potpuni erijat, drugim rijeima: on predstavlja jasan i potpun put, nain, metod za ivot na osnovu principa i pravila koje je uspostavio i utemeljio, zakona koje je propisao i uputstava koje je objasnio, a sve skupa je povezano sa ivotom pojedinca, pitanjima porodice, utemeljenjem zajednice, uspostavljanjem drave i odnosima u svijetu. Onaj ko ita Kur'an asni i vjerodostojni sunnet, te fikhska djela iz raznih mezheba uvjerie se u to jasno i oito. ak i dio fikha - "ibadat", obredoslovlje, nije daleko od politike, jer muslimani su jedinstveni u stavu da ostavljanje namaza, nedavanje zekata, javno mrenje uz ramazan, zanemarivanje obaveze hadda spada u stvari koje prouzrokuju kaznu, tavie, ako neka ovea skupina javno manifestira te ine, protiv nje e se povesti rat, kao to je postupio Ebu-Bekr, r.a., sa onima koji su odbili davati zekat. Pravnici kau, ukoliko stanovnici nekog mjesta napuste propise koji spadaju u islamske obrede, kao to je ezan, suneenje mukaraca ili klanjanje dva bajram-namaza obaveza je pozvati ih na prakticiranje tih propisa i iznijeti im dokaze, a ako ustraju i odbiju, obaveza je povesti rat protiv njih dok se ne vrate zajednici od koje su se odmetnuli. Islam ima svoja pravila, propise i uputstva: u politici obrazovanja, informiranja, zakonodavstva, sudstva, imovinskoj politici, politici mira, rata i svega to ima utjecaja na ivot. On ne prihvata da 11

bude bezuticajan ili da bude sluga drugim filozofijama i ideologijama. On odbija biti bilo ta drugo izuzev gospodar, voa, onaj koji se slijedi i kome se slui. Islam ak ne prihvata da se ivot dijeli izmeu njega i nekog drugog autoriteta, da dijeli s njim usmjeravanje i zakonodavstvo; ne prihvata rijei koje se pripisuju Isau, a.s.: "Daj caru carevo, a Bogu Boije". Njegova filozofija je na stanovitu da i car i ono to je carevo pripadaju Bogu, Jednom i Jedinom, Kome pripada sve to je na nebesima i zemlji i On svime vlada i sve posjeduje. Ideja tevhida (istog monoteizma) poiva na tome da musliman ne trai gospodara osim Allaha, ne uzima za nikog osim Allaha, niti trai drugog sudiju osim Allaha, kao to je objanjeno u "najveoj suri o tevhidu", poznatoj pod imenom "suretul-En'am". Vjerovanje u tevhid u svojoj sutini nije nita drugo do borba za ostvarenje slobode, jednakosti i bratstva meu ljudima, tako da ljudi ne uzimaju jedni druge za gospodare pored Allaha, d.., kao i okonanje robovanja ovjeka ovjeku. Zbog toga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zavrio svoje pismo vladarima sljedbenika Knjige slijedeim ajetom iz sure Ali' Imran: "Reci: "O sljedbenici Knjige, doite da se okupimo oko jedne rijei i nama i vama zajednike: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne drimo!? Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!"1 Ovdje lei tajna sumnjiavosti i neprihvatanja poziva u islam mekanskih murika i velikaa od prvoga dana kada je podignut bajrak sa La-ilahe-illallah, budui da su shvatali ta sve iz toga slijedi, te kakve promjene u drutvenom i politikom ivotu nosi, pored poznatih promjena u domenu vjere. Drugi: Linost muslimana kojeg je islam odgojio i oblikovao njegovo vjerovanje (akida), vjerozakon (erijat) te izvravanje obreda vjere (ibadat) erijat - ne moe a da ne bude politina, osim ako krivo razumije islam ili ga pogreno prakticira.
1

Ali 'Imran: 64

12

Islam je svakom muslimanu propisao obavezu koja se zove nareivanje dobra i zabranjivanje zla, koja se ponekad podrazumijeva kao, "savjet voama muslimana i svim muslimanima", a to je ono to se u jednom vjerodostojnom hadisu naziva cjelokupnom vjerom ponekad se podrazumijeva pod preporuivanjem istine i strpljivosti, a to dvoje spada u temeljne uvjete za spas od propasti na dunjaluku i ahiretu, o emu sasvim jasno govori sura el-Asr. Boiji poslanik, s.a.v.s., podstie vjernika na suzbijanje i borbu protiv svojih unutranjih poriva i naziva je tu borbu veom od borbe sa vanjskim neprijateljem. Kada je bio upitan o najboljem dihadu, rekao je: "Najbolji dihad je rei istinu pred nepravednim vladarem". To je stoga to unutranji porivi i slabosti olakavaju put vanjskom neprijatelju. I ehidski stupanj u ovakvim sluajevima on ubraja meu najvie derede ehida na Boijem putu: "Prvak ehida je Hamza, zatim ovjek koji doe pred nepravednog vladara pa mu preporuuje dobro a odvraa ga od onoga to je loe, pa ga on pogubi." Poslanik, a.s., zasauje u duu muslimana odbojnost prema nasilju i ustajanje protv nasilnika, tako da u Kunut-dovi, koja se prenosi od Ibn-Mes'uda, a ui se u hanefijskom i drugim mezhebima, kae: "...Zahvaljujemo Ti, Boe na, a ne nijeemo Te, odbaciemo i ostaviti onoga ko je Tebi nepokoran". Allah, d... podstie na borbu za izbavljenje potlaenih i slabih na zemlji, upotrebljavajui najbolje izraze podsticanja i bodrenja, i kae: "A zato se vi ne biste borili na Allahovu putu za potlaene, za mukarce i ene i djecu, koji uzvikuju: "Gospodaru na, izbavi nas iz ovoga grada, iji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zatitnika i Ti nam podaj onoga ko e nam pomoi!" 2 Njegova srdba i estoki ukor izlijevaju se na one koji prihvataju nepravdu i potlaenost, i zadovoljavaju se boravkom u zemlji u kojoj bivaju ugnjetavani i tlaeni, pored mogunosti da uine Hidru iz nje i odu u drugu zemlju, te u vezi s tim kae: "Kada budu uzimali duu
2

En-Nisa': 75

13

onima koji su se prema sebi ogrijeili, meleki e upitati: "ta je bilo s vama?" - "Bili smo potlaeni na zemlji" - odgovorie. "Zar Allahova zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekuda iseliti?" - rei e meleki, i zato e njihovo prebivalite biti Dehennem, a uasno je on boravite. Samo nemonim mukarcima, i enama, i djeci, koji nisu bili dovoljno snalaljivi i nisu znali puta, Allah e, ima nade, oprostiti, jer Allah brie grijehe i prata."3 Za ove nemone i slabe Kur'an kae: "Allah e, ima nade, oprostiti", i iznosi to kao pretpostavku za koju postoji nada da e je Allah, d.., ispuniti, odvraajui time i korei zadovoljstvo s potlaenou i nasiljem ukoliko musliman ima naina da ga odbaci. Kur'an na vie mjesta govori o silnicima na zemlji, kroz primjere faraona, Hamana, Karuna, njihovih slugu i vojski. To puni srca muslimana gnjevom protiv njih, odbijanjem i nepriznavanjem njihovog metoda, srdbom zbog njihovog nasilja; oni osjeaju potrebu za meusobnim potpomaganjem - idejnim i praktinim - zbog rtava iz reda potlaenih i slabih. Nain na koji Kur'an i sunnet govore o mirnom prelaenju preko onoga to je zabranjeno i zauzimanju pasivnog stava prilikom sueljavanja sa navedenim - bilo da je ovjek u situaciji da donosi odluku ili da je provodi - izaziva strepnju kod svih onih koji u srcu imaju koliko i zrno goruice imana. Kur'an, a.., kae: "Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni sinovi Israilovi koji nisu vjerovali - zato to su se bunili i uvijek granice zla prelazili, jedni druge nisu odvraali od grjenih postupaka koje su radili. Runo li je zaista to kako su postupali!"4 Boiji poslanik, s.a.v.s., kae: "Ko od vas vidi neko runo djelo neka ga otkloni rukom (silom), ako ne moe rukom, neka to uini

3 4

En-Nisa': 97-99 El-Maide: 78-79

14

rijeima, a ako ne mogne ni rijeima neka to djelo prezre srcem, a to je najslabiji iman."5 Pogreno je misliti da se zabranjena djela iscrpljuju u injenju bluda i uivanju alkohola ili slinim djelima. Omalovaavanje ugleda i asti naroda je pokueno, tj. zabranjeno tijelo, kao to je zabranjeno falsificiranje izbora, neiznoenje izvjetaja o nadziranju izbora (jer je to, ustvari, prikrivanje, svjedoenja), zatim povjeravanje poslova onima koji ih nisu dostojni, kraa javne imovine, skrivanje robe i monopol nad njom za vrijeme nestaice u korist pojedinaca ili neke skupine, zatvaranje ljudi na pravdi Boga bez presude pravednog sudije, muenje ljudi u zatvorima i logorima, davanje i primanje mita te posrednitvo u tome, laskanje i dodvoravanje vladarima raznim neistinama odravanje prijateljstva sa Allahovim neprijateljima i neprijateljima ummeta, a zapostavljanje vjernika. Vidimo da se krug zabranjenih djela stalno iri obuhvatajui mnogo od onoga to ljudi dre za sutinu politike. Pa da li moe musliman koji brine za svoju vjeru i udi za zadovoljstvom svoga Gospodara da uti na to sve? I da li moe da ode sa poprita bitke bjeei pred ovim i drugim zabranjenim djelima iz straha ili nade, izabirajui to kao dobrobit i sreu? Ako bi ovakav duh poprimio iroke razmjere u ummetu, misija ummeta bi se zavrila i bio bi mu suen nestanak jer bi to postao neki drugi ummet, za razliku od ummeta kojeg je Allah, d.., opisao rijeima: "Vi ste ummet najbolji od svih koji se ikada pojavio: traite da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraate, i u Allaha vjerujete."6 Nije udo da o ummetu koji je u ovakvom stanju ujemo slijedee upozorenje Boijeg poslanika, s.a.v.s.: "Kada vidi moj ummet da se boji rei silniku: "O silnie", udalji se od njih"; (gotovo je s njima), tj. izgubili su pravo i sposobnost ivljenja, a u nekim predajama stoji: Utroba zemlje bolja je za njih od povrine njene.7
Biljei Muslim Ali 'Imran: 110 7 Biljei Ahmed b. Hanbel u Musnedu
5 6

15

Vjera nuno od muslimana trai da ne bude samo posmatra pred nepravilnostima bilo koje vrste: politikim, ekonomskim, drutvenim ili kulturnim, ve da ustane i radi na njihovom mijenjanju, ako moe silom, a ako ne onda rijeima i objanjenjem, a ako nije ni to u mogunosti, onda da pribjegne posljednjem i najniem metodu, a to je mijenjanje srcem. Hadis to naziva "najslabijim imanom". Boiji Poslanik, s.a.v.s., nazvao je to "mijenjanje srcem", jer je to psiholoka i emocionalna aktivnost protiv zla, njegovih vinovnika i pobornika. Ona nije puka pasivnost, kao to se priinjava, jer u sluaju da je tako u hadisu ne bi bio upotrijebljen izraz "mijenjanje". Ova neprekidna mobiliziranost due, osjeanja i svijesti e obavezno jednog dana urodili pozitivnim uinkom, opom revolucijom i eksplozijom koja ne trpi prepreke, jer ukoliko pritisak neprekidno traje, doi e do eksplozije - to je zakon u Allahovom d.. stvaranju. Dok ovaj hadis naziva spomenuti sluaj "promjenom srcem", jedan drugi hadis upotrebljava izraz "borba srcem", to predstavlja posljednji stupanj dihada, kao to je to i posljednji i najslabiji stupanj imana. Imami-Muslim prenosi od Ibn-Mes'uda hadis merfu': "Nema niti jednog poslanika koga je Allah poslao nekom narodu prije mene, a da nije imao u tome narodu pomagae i drugove, koji su prihvatili njegov put i pristali uz njega. Poslije njih su dolazili oni koji su govorili ono to nisu radili, i radili su ono to im nije bilo nareeno. Onaj ko se protiv njih borio rukom vjernik je, i onaj ko se protiv njih borio srcem vjernik je; poslije ovoga nema imana ni koliko je zrno goruice. Pojedinac je nemoan da se sam suprotstavi zlu, naroito kada ono uzme maha i kada ojaa njegova estina i oni koji ga ine i kada zabranjena djela ine vlastodrci koji su duni da im se prvi suprotstave, a ne da budu zatitnici i njihovi glavni vinovnici, kao to veli poslovica: "Ujedno i uva i krade", ili kako kae pjesnik: "oban uva vuka od ovaca, a to bi bilo kad bi obani bili vuci". U ovom sluaju pomaganje u cilju mijenjanja svega to je loe dunost je u koju nema sumnje, jer je to pomaganje u dobroinstvu i bogobojaznosti, a drutvena akcija treba da uslijedi kroz udruenja i 16

partije i kroz sve mogue vidove, kao dunost koju je vjera stavila u obavezu te kao nunost koju nalae stvarnost. Ono to savremene filozofije i ustavi u tumaenjima, kritikama i sueljavanjima nazivaju ljudskim pravima, islam uzdie na stepen svete dunosti; ukoliko je ovjek zanemari, ini grijeh i zasluuje Boiju kaznu. Postoji meutim, velika razlika izmeu prava koje ulazi u krug dozvoljenog (ibaha) i onoga gdje postoji mogunost voljnog biranja (tahjir), gdje je ovjek u poziciji da to ostavi ako hoe, te onoga to je vjerska obaveza i dunost (vadib, farz), gdje za punoljetnog muslimana ne postoji mogunost izbora da to ostavi ili zanemari bez erijatski prihvatljivog opravdanja. Jedan od faktora koji ini da musliman bude stalno politian jeste taj da vjera trai od njega da ne ivi samo za sebe, ne vodei rauna o problemima i interesima drugih (naroito vjernika, prema principu bratstva u vjeri: "Samo su vjernici braa."8 U hadisu stoji: "Ko ne vodi rauna o opim stvarima muslimana, ne pripada njima, ko nije naklonjen Allahu, Vjerovjesniku, voama muslimana i svim muslimanima, ne pripada njima; kod koga zanoi gladan ovjek, on e biti lien Allahovog i Vjerovjesnikovog okrilja." Kur'an, pored toga to muslimanu stavlja u obavezu da nahrani siromane, obavezuje ga da druge podstie na to, a ne da bude kao oni koji su ivjeli u doba dahilijeta, a koje Kur'an kori rijeima: "A nije tako! Vi panju siroetu ne ukazujete, i da se puki siromah nahrani jedan drugog ne nagovarate."9 Zanemarivanje ovoga Kur'an uzima kao dokaz poricanja vjere: Zna li ti onoga koji onaj svijet porie? Pa to je onaj koji grubo odbija siroe, i koji da se nahrani siromah ne podstie.10 Kur'an to stavlja u istu ravan sa nevjerovanjem u Uzvienog Allaha, kada su u pitanju bolne kazne koje nevjernik zasluuje na

El-Hudurat: 10 El-Fedr: 17-18 10 El-Ma'un: 1-3

8 9

17

ahiretu: "Jer on u Allaha Velikog nije vjerovao i da se nahrani nevoljnik nije nagovarao."11 U kapitalistikim, feudalnim i ostalim drutvima koja zanemaruju prava siromanih i slabih, ovo je poticaj na revoluciju i podstrek da se stane uz siromane protiv bogataa. Kao to se od muslimana trai da ustane protiv drutvene nepravde, od njega se takode trai da se bori protiv politike nepravde, te svake nepravde, bilo kako da se zove i bilo koje da je vrste. utnja pred nepravdom i tlaenjem obavezno zasluuje kaznu za cijeli ummet, kako za one koji ine nasilje tako i za one koji pred nasiljem ute, kao to Uzvieni Allah kae: "I izbjegavajte ono to e dovesti do smutnje, koja nee pogoditi samo one meu vama koji su krivi."12 Kur'an kritizira ljude koji se povinuju nasilju silnika i postanu njihovi sljedbenici, kao u sluaju kada je rije o Nuhu, a.s.: "I povode se m onima ija bogatstva i djeca samo njihovu propast uveavaju."13; i o narodu Hudovom, a.s: "I pristajao je uz svakog silnika, inadiju"14; i o narodu faraonovom: "I on zavede narod svoj, koji mu se pokori oni su, doista, bili narod grijenih."15 Upuenost na silnike i naklonjenost ka njima Kur'an je proglasio inom koji zasluuje Allahovu, d.. kaznu: "I ne drite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra pri; vi nemate drugih zatitnika osim Allaha, inae, nema vam pomoi!"16 Islam je svakog muslimana zaduio politikom odgovornou da ivi u dravi koju vodi voa (imam) musliman koji upravlja na osnovu Boije Knjige, i ljudi ga priznaju i slijede. U protivnom, pridruili su se onima koji su ivjeli u pagansko doba. U vjerodostojnom hadisu stoji:
El-Hakka: 33-34 El-Enfal: 25 13 Nuh: 21 14 Hud: 59 15 Ez-Zuhruf: 54 16 Hud: 113
11 12

18

Ko umre, a ne obavee se na vjernost imamu, umro je dahilijetskom smru.17 I u samom namazu musliman, zalazi u vode politike, dok ui kur'anske ajete vezane za stvari koje ulaze u samu bit onoga to ljudi nazivaju "politika". Primjerice, ko ui iz sure el-Maide ajete koji nareuju da se sudi prema onome to je objavio Allah, d.., gdje se igou oni koji ne sude po onome to je Uzvieni Allah objavio, nazivajui ih nevjernicima, nasilnicima i grijenicima: "A oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio, oni su pravi nevjernici."18 "Oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio, pravi su nasilnici."19 "Oni koji nisu sudili prema onome to je Allah objavio, pravi su grijenici."20 - ve je doao u vezu sa politikom, i moda on bude nazvan radikalnom opozicijom: uenjem ovih ajeta on usmjerava panju na sistem uprave i sudstva i huka protiv njega jer tu stoje epiteti kao to su nevjerovanje, nasilje, grijeenje ili sve to skupa. Slino je tome uenje ajeta koji upozoravaju na prijateljevanje sa drugima umjesto sa vjernicima: "O vjernici, ne prijateljujte s nevjernicima umjesto s vjernicima! Zar hoete da pruite Allahu oigledan dokaz protiv sebe?"21 "Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kada ima vjernika, a onoga ko to ini - Allah nee tititi. To uinite jedino da biste se od njih sauvali. Allah vas podsjea na sebe i Allahu se vraa sve."22 "O vjernici s mojim i svojim neprijateljima ne prijateljujte i ljubav im ne poklanjajte..."23
Biljei Muslim El-Maide: 44 19 El-Maide: 45 20 El-Maide: 47 21 En-Nisa': 144 22 Ali 'Imran: 28 23 El-Mumtehine: l
17 18

19

"O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast ele; jedva ekaju da muka dopadnete, mrnja izbija iz njihovih usta, a jo je gore ono to kriju njihova prsa."24 Primjer je i dova "kunutun-nevazil" (dova u nevolji), koja je ustanovljena fikhskim propisima, a ui se na namazima poslije dizanja ruku na posljednjem rekatu, naroito u namazima gdje imam ui naglas. Ta dova se ui u sluajevima kada muslimane zadesi neka nevolja, neprijateljski pohod, zemljotres, poplave, opa glad ili neto slino tome... Jo uvijek se sjeam kako se imam ehid Hasan el-Bana okoristio ovim erijatskim propisima u cilju mobiliziranja i dizanja egipatskog naroda protiv Engleza, dok je pisao u dnevnim novinama Muslimanska braa, traei od muslimana da ue Kunut-dovu u namazu, a protiv engleskog okupatora. On je predloio nain kako bi trebalo initi dovu, ali nije nikoga obavezivao. Mi smo je ipak nauili napamet i uili u namazu. Jedan dio ove dove glasi: "Boe na, Gospodaru svjetova, Zatitnie svih koji su u strahu, Poniavatelju onih koji se ohole, Unititelju silnika! Boe na, Ti zna da su engleski silnici okupirali nau zemlju, uzurpirali naa prava i da ine nasilja po gradovima gdje su mnoge smutnje posijali. Boe na, odbij od nas njihove spletke, otupi njihovu otricu (estinu), ometi njihovu dravu, daj da nestane njihova vlast i ne dozvoli da vladaju nad ijednim od tvojih robova vjernika. Boe na, njih i one koji ih pomau, ili sarauju sa njima, ili prijateljuju s njima kazni kaznom Silnog i Monog..." I tako, dok srno skrueno i ponizno u namazu, ulazimo u poprite politike i zalazimo u njene vode. To i jeste priroda islama, koji ne odvajaju vjeru od ovoga svijeta, niti ovaj svijet od vjere. Kur'an. sunnet i povijest islama ne poznaju vjeru bez drave, niti dravu bez vjere. Oni koji su tvrdili da vjera nema veze sa politikom i koji su izmislili golemu la: "Nema vjere u politici, niti politike u vjeri", bili su
24

Ali 'Imran: 118

20

prvi koji su to pobili svojim rijeima i djelima. Pribjegavajui vjeri da bi u njoj nali potporu svoje politike i da bi druge nadvladali u meusobnim sukobima, ponekad iskoriste slabie i bijednike iz reda vjerskih uenjaka da isposluju fetvu protiv onih koji su opozicija njihovoj politici, koja je nitavna sa stanovita vjere i bezvrijedna sa stanovita ovosvjetskih mjerila. Sjeam se kako su izdate fetve dok sam bio u logoru Et-Tur 1948. i 1949. godine, da se mi borimo protiv Allaha i Poslanika i da elimo nered na zemlji, te zasluujemo da budemo ubijeni ili razapeti na kriu, ili da nam ruke i noge budu unakrsno odsjeene ili da nestanemo s lica zemlje (a pozivali smo u stvari na upravljanje i vladanje na osnovu Kur'ana i primjene islama). Ovakve stvari su se ponovile vie puta; predstava se ponavljala, samo su se mijenjali likovi. Jo uvijek se sjeam, a i drugi se sjeaju, kako je traeno od onih koji su ovlateni da daju fetve, da izdaju fetvu o erijatskoj osnovanosti mira sa Izraelom, koja bi sluila kao potpora njihovoj oportunistikoj politici, a nakon to je prethodno izdala fetva da je mir sa Izraelom haram, te da je izdaja Allaha, Vjerovjesnika i vjernika! Jo uvijek vladari nastoje da im vjerski uenjaci izdaju fetve koje bi sluile njihovim politikim ciljevima. Posljednji je bio pokuaj da se proglasi dozvoljenom kamata banaka, i certifikata investiranja. Udovoljili su im oni po obiaju popustljivi, slabi poznavaoci fikha i slabi vjernici, a iskreni uenjaci su odbili dati takvu fetvu: "Oni koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali."25

25

El-Ahzab: 39

21

Da li je politika zabranjena?
Sa teoretskog stanovita, politika je nauka koja ima svoju vanost i mjesto; sa praktinog stanovita to je zanimanje koje donosi ast i korist, pa je vezana za upravljanje ljudima na najbolji mogui nain. Imam Ibn Kajjim prenosi da je imam Ebul-Vefa b. 'Ukajl elHanbel rekao: "Politika je in pomou kojega su ljudi blie miru a dalje od rata, dokle god se ne protive erijatu." Ibn Kajjim napominje da "pravedna politika nije protivna onome o emu govori erijat, ve je u skladu sa njim, tavie, ona je jedan od njegovih sastavnih dijelova; mi je nazivamo politikom prema naoj terminologiji, a ustvari je to pravda Allaha i Njegovog poslanika."26 I nai stari uenjaci isticali su vrijednost politike i njene odlike, tako da imam Gazali kae: "Ovaj svijet je njiva budueg svijeta, te vjera nije potpuna bez ovog svijeta. Vlast i vjera su harmonini, vjera je temelj, a vlast je uvar; ono to nema temelja srui se, a ono to nema uvara biva protraeno.27 Imamet ili hilafet oni su definirali kao sveukupno namjesnitvo donosioca erijata - a to je Resulullah, s.a.v.s., - u zatiti vjere i politici ovoga svijeta na osnovu vjere,28 te je hilafet prema tome zatita i politika. Boiji poslanik, s.a.v.s., bio je politiar, pored toga to je bio donosilac Objave, poduavalac i sudija. I Hulefar-raidini koji su doli poslije njega bili su politiari, budui da su upravljali ummetom na osnovu pravde i dobroinstva, vodili ga znanjem i vjerom. Meutim, ljudi u nae vrijeme, a posebno u naim krajevima koji su trpjeli zbog politike i politiara, bilo da se radi o kolonijalistikoj ili politici vladara i izdajnika ili vladara nasilnika, osjeaju odbojnost prema politici i svemu to je vezano za nju, naroito nakon to je makijavelistika filozofija postala model u politici i politikoj borbi. Priaju da je ejh
Ibn-Kajjim: Et-Turuk-hukmijja fi es-sijase e-erijja Ebu-Hamid el-Gazali: Ihjau ulumid-din 28 dr. Dijauddin er-Rejs: En-Nezarijjat es-sijasijja el-islamijja
26 27

22

Muhamed Abduhu - nakon to je okusio politike spletke, zatraivi utoite od Boga,d.., i smatrajui to porokom, rekao poznate rijei: "Molim Boga da me sauva od politike i od onoga ko se bavio i ko se bavi politikom, i od subjekta i od objekta politike!" Poslije su oponenti, protivnici islamske misli i islamskog pokreta iskoristili prezir, neraspoloenje i odvratnost koju su ljudi osjeali prema politici da okarakteriziraju sveobuhvatni, potpuni islam kome danas islamisti pozivaju - kao "politiki islam". Danas je uobiajeno da se sve ono ime se aktivni musliman odlikuje nad pasivnim, inertnim, okarakterizira "politikim"! To je dovoljno da izazove osudu i odbojnost. Nekoliko muslimanskih djevojaka koje su nosile hidab u jednom gradu na arapskom Magrebu poalile su se jednoj linosti visokog vjerskog i politikog poloaja da im neki fakulteti postavljaju uvjet da bi bile primljene da skinu hidab. One su zamolile tu osobu da se zauzme kako bi se odstranio ovaj uvjet koji zahtijeva od njih da otkriju glavu i da nose kratku odjeu, to je zabranio Allah, d.., i Njegov poslanik. Za ove savjesne djevojke nije bilo veeg uda nego kada im je ovjek koga su zamolile da se zauzme za njih rekao: "To to vi nosite nije pravi hidab, to je politika uniforma!" A prije njega najizrazitiji pobornik laicizma u Tunisu je rekao:" To je narodna nonja!!" Jedan drugi je za bajram-namaz rekao: "To nije sunnet, to je politiki namaz! I i'tikaf u zadnjih deset dana ramazana je politiki i'tikaf!" Nije iskljueno da doe vrijeme u kojem e namaz u dematu biti politiki namaz! I da itanje o slavnim bitkama u djelima poput Ibn Hiamove "Sire" ili "Imta'al-asma'", ili o pohodima iz Buharijinog "Sahiha" bude politiko itanje. I da uenje samoga Kur'ana, posebno odreenih poglavlja - bude politiko uenje. Nisam zaboravio vrijeme kada je kao jedan od dokaza protiv optuenih navedeno to to su uili napamet poglavlje el-Enfal, jer je to poglavlje koje govori o dihadu.

23

ISLAM I DEMOKRATIJA
Pitanje: Ne mogu vaa ekselencijo, da ne izrazim zbunjenost i uenje koje sam osjetio dok sam sluao neke gorljive pobonjake, medu kojima su pojedini pripadali nekim islamskim udruenjima - kako govore da je demokratija proturjena islamu, tavie, jedan od njih prenosi stav nekih uenjaka da je demokratija kufr (bezvjerstvo)! Podlog za svoju tvrdnju on nalazi u znaenju rijei demokratija kao vlasti naroda nad narodom, a narod po islamu nije vladar, ve je vladar Uzvieni Allah, d..: "Vlast pripada samo Allahu."29 Slino su, jo davno rekli Haridije, kojima je Alija, r.a., na to odgovorio rijeima: "Istinita rije kojom se eli neistina." Meu liberalima i pobornicima slobode uzela je maha teza da su islamisti protivnici demokratije i pristalice diktature i autokratije. Da li je tano da je islam protivnik demokratije i da je demokratija primjer kufra i zabranjene stvari, kao to tvrde oni koji to tvrde, ili su to glasine na raun islama, koji je ist od njih? Pitanje zahtijeva definitivno objanjenje "pravnika srednje linije", koji ne naginju pretjerivanju niti ga zanemaruju, kako bi se stvari stavile na svoje mjesto i islamu ne bi pripisivala neispravna tumaenja, makar dolazila i od uenjaka, koji su u svakom sluaju ljudi koji i grijee i bivaju u pravu. Molimo Allaha da vam ukae kako ete otkriti istinu, objasniti ono to je ispravno, odbaciti sumnje i utemeljiti dokaze; biu vam zahvaln i biete nagraeni. Mahsus selam. Musliman, iz Alira, va prijatelj
29

El-En'am: 57

24

Odgovor: Veoma me alosti to se istina pomijeala sa neistinom kod jednog dijela pobonih ljudi uope, a naroito kod teologa, i to sve u ime vjere. To ide do te granice kako nam otkriva pitanje naeg brata, neka ga Allah, d.., obaspe dobrom - da je optuivanje ljudi za nevjerovanje ili grijeenje postalo u najmanju ruku jednostavna stvar za onoga koji to ini, kao da to erijat ne smatra velikim, opasnim grijehom, za koji se treba bojati da e se povratiti onome koji ga pripisuje drugom, kao to stoji u vjerodostojnom hadisu. Pitanje koje je postavio potovani brat, nije mi bilo udno sve dok mi ga nisu postavili nekoliko puta njegovi sunarodnici u Aliru, gromoglasno: "Da li je demokratija kufr (nevjernitvo)?" udno je kako neki ljudi osuuju demokratiju, nazivajui je oevidno zabranjenim djelom ili otvorenim nevjernitvom, a ne poznaju je tako dobro da bi mogli dokuiti njenu sutinu; upravo bi to poznavanje odgovaralo njenoj biti, ne uzimajui u obzir formu i simbole. Jedno od priznatih pravila kod naih uenjaka iz prethodnih generacija jeste: sud o nekoj stvari izvodi se iz jasne predodbe o njoj; koji sudi o stvari koju ne poznaje pogrean je makar sluajno bio i u pravu, jer je to pogodak koji nije rezultat strijelca. U ovom smislu je i hadis koji kae da e sudac koji sudi o neemu to ne poznaje biti u vatri kao i onaj koji zna istinu, a ne sudi po njoj. Da li je demokratija za kojom vape narodi svijeta i za koju se bore mase na Istoku i Zapadu, do koje su neki narodi doli nakon gorke borbe sa silnicima i tiranima, za koju je prolijevana krv i padale hiljade rtava, ak i milioni kao u Istonoj Evropi i drugdje, i koju mnogi islamisti vide kao sredstvo za suzbijanje neobuzdanosti autokratskih reima i "odsijecanje nokata" politike samovolje, a to nai muslimanski narodi osjeaju na svojoj koi - da li je dakle ova demokratija zabranjena ili je li nevjernitvo kao to stalno ponavljaju oni koji povrno shvataju i ure u donoenju stavova?? Sutina demokratije - daleko od kritizerskih definicija i terminologije - jeste da ljudi izaberu one koji e ih voditi i zastupati u 25

domenu politike, te da im se ne nametne vladar ili sistem koji ne ele; da imaju pravo traiti odgovornost od vladara kada pogrijei, te pravo da ga opozovu ukoliko zastrani; da ne budu voeni ka ekonomskim, drutvenim, kulturnim ili politikim orijentacijama i programima koje ne poznaju, s kojima nisu zadovoljni, i zbog kojih neko ukoliko se ne slae s njima biva progonjen i kanjavan za primjer drugima, te ak i muen i ubijen. Ovo je sutina istinske demokratije za koju je ovjeanstvo pronalo praktine forme i metode kao to su izbori, referendum, davanje prioriteta stavu veine, pluralizam politikih partija, pravo manjine na opoziciono djelovanje, sloboda tampe, neovisnost sudstva itd. Pa da li je demokratija - u svojoj sutini koju smo spomenuli proturjena islamu? I odakle dolazi to proturjeje? Koji su to jasni dokazi iz Kur'ana i sunneta koji upuuju na ovu tvrdnju? Onaj koji podrobno prouava sutinu demokratije vidjee da je ona u korijenu islama, koji ne odobrava da ljude predvodi u namazu ovjek koga oni preziru i sa kojim nisu zadovoljni. U hadisu stoji: "Namaz trojice ljudi se nee uzdii iznad njihovih glava ni koliko pedalj..." a kao prvi od njih naveden je "ovjek koji predvodi ljude a oni ga preziru..." (Ibn Made). Ako je ovakav sluaj u namazu kako je onda u stvarima svakodnevnog ivota i politike? U vjerodostojnom hadisu stoji: Vae najbolje voe, tj. vladari, su oni koje vi volite i koji vole vas, i na koje donosite salavat, tj. za koje inite dove i koji donose salavat na vas, a najgore Vae voe su oni koje vi mrzite i koji mrze vas, i vi proklinjete njih a oni proklinju vas.30 Kur'an iznosi optubu, kojom se usmjerava strogost na vladare koji su se proglaavali boanstvima na zemlji, smatrajui poput Nemruda Boije robove svojim robovima. Kur'an navodi razgovor izmeu njega i Ibrahima, a.s.: "Zar nisi uo za onoga koji se s Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah
30

Biljei Muslim

26

carstvo dao? Kada Ibrahim ree: "Gospodar moj je onaj koji ivot i smrt daje", - on odgovori: "Ja dajem ivot i smrt"! "Allah ini da sunce izlazi s Istoka" - ree Ibrahim - "pa uini ti da grane sa Zapada!" I nevjernik se zbuni: - A Allah silnicima nee ukazati na pravi put."31 Ovaj silnik tvrdi da on daje ivot i smrt, kao to Ibrahimov Gospodar - a On je Gospodar svjetova - daje ivot i smrt, i da ljudi treba da mu budu posluni kao to su posluni Ibrahimovom Gospodaru! O drskosti koju je ispoljavao, tvrdei da poklanja ivot i smrt, govori i kazivanje kada je priao dvojici u mnotvu ljudi na putu i donio odluku da moraju biti pogubljeni - iako nisu bili nita krivi. Nad jednim od pomenute dvojice pogubljenje je izvrio odmah, a zatim rekao: "Evo, usmrtio sam ga". Drugome je oprostio, rekavi: "Evo poklonio sam mu ivot! Pa zar nisam sada dao ivot i smrt?" Slian njemu je i faraon, koji je uzvikivao svom narodu: "Ja sam gospodar va najvei!"32 te, oholei se, govorio: "O, velikai, ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene."33 Kur'an otkriva neasni savez izmeu tri zloudne, perfidne kategorije: Prva: Vladar koji sebe proglaava boanstvom i vri nasilje na zemlji Boijoj, vlada nad Boijim robovima olien je u osobi faraona. Druga: Politiar karijerist, koji je svoju inteligenciju, znanje i iskustvo stavio u slubu ostvarivanja nasilnike dominacije, uvrenja svoje vlasti i privikavanja i pripremanja svoga naroda na poslunost, olien je u osobi Hamana. Trea: Kapitalist ili feudalac koji izvlai koristi iz nasilnike vlasti, podrava je ulaganjem odreenih sredstava da bi stekao vei imetak na znoju i krvi naroda, olien je u osobi Karuna.

31 32

El-Bekare: 258 En-Naziat: 24 33 El-Kasas: 38

27

Kur'an govori o ovoj trojici saveznika u grijehu i neprijateljstvu, koji su odricali poslanstvo Musa, a.s., dok ih Allah, d.., nije kaznio kaznom Silnog i Monog: "Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Naim i dokazom jasnim, faraonu, Hamanu i Karunu, ali oni su rekli: "arobnjak i laov!"34 "I Karunu i faraonu i Hamanu Musa je jasne dokaze donio, ali su se oni na zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli."35 udno je da je Karun bio iz Musaova naroda, a ne iz faraonovog ali je inio nasilje nad svojim narodom i pridruio se njihovom dumaninu faraonu koji ga je prihvatio, to je dokaz da su materijalni interesi ti koji su ih povezali uprkos razliitim korijenima i porijeklu. Kur'an na divan nain uspostavlja vezu izmeu nasilja i irenja smutnje, koja je uzrok propasti naroda i njihovog unitenja. U tom smislu Uzvieni kae: "Zar ne zna ta je Gospodar tvoj sa Adom uradio, sa stanovnicima Irema, puna palata sa stubovima, kojim ravna ni u jednoj zemlji nije bilo, i Semudom, koji je stijene u dolini klesao, i faraonom koji je atore imao - koji su na zemlji zulum provodili, i poroke na njoj umnoili, pa je Gospodar tvoj bi patnje na njih spustio, jer Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi."36 Kur'an podrazumijeva zulum (tugjan) i onda kada upotrebljava izraz uluvv to znai oholost i dominacija nad Allahovim stvaranjima putem ponienja i nasilja. U tom smislu Uzvieni o faraonu kae: "On je bio gord, jedan od onih koji su u zlu svaku mjeru prevrili."37 "Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke izdijelio, jedne je tlaio, muku im djecu klao, a ensku u ivotu ostavljao, doista je smutljivac bio."38 Iz ovog vidimo da su oholost, "uluvv" i irenje smutnje, "ifsad" dvije nerazdvojne stvari.
34 35

El-Mu'min: 23-24 El-Ankebut: 39 36 El-Fedr: 6-l4 37 Ed-Duhan: 31 38 El-Kasas: 4

28

Kur'an nije ograniio odgovornost samo na silnike koji su sebe smatrali boanstvima, ve im je pridruio i njihove narode, koji su ih slijedili i bivali njihovim pristalicama, preputajui im vlast, te i njih zajedno sa ovim uinio odgovornima. Uzvieni o Nuhovom narodu kae: "Nuh ree: "Gospodaru moj, oni mene ne sluaju i povode se za onima ija bogatstva i djeca samo njihovu propast uveavaju." 39 O Adu, narodu Hudovu, On, neka je slavljen, kae: "Eto, to je bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposluan poslanicima svojima, i pristajao uz svakog silnika inadiju."40 O narodu faraonovu Uzvieni kazuje: "I on zavede narod svoj, pa mu se pokori, oni su doista bili narod grijeni."41 "Ali oni se povedoe za faraonom nareenjem, a njegovo nareenje nije bilo razumno. Na Sudnjem danu oni e svoj narod predvoditi i u vatru ih uvesti, a uasno je mjesto u koje e dovedeni biti!"42 Narodi snose odgovornost ili dio nje, jer su oni ti koji proizvode faraone i silnike, a to je obini narod iskazao kroz poslovicu o nekima koji su rekli faraonu: "U emu je tvoje faraonstvo?" "Nisam naiao na bilo koga ko bi mi se usprotivio!" - odgovorio je on. Pored samih silnika, najvie odgovornosti pada i na izvritelje vlasti koje Kur'an naziva "vojske" (dunud), podrazumijevajui pod tim vojnu snagu, to su onjaci i nokti politike moi, i bievi kojima se masa plai ukoliko se pobuni ili razmilja o pobuni. Kur'an kazuje: "Zaista su faraon i Haman i vojske njihove uvijek grijeili."43

39 40

Nuh: 21 Hud: 59 41 Ez-Zuhruf: 54 42 Hud: 97-98 43 El-Kasas: 8

29

"Pa Mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo, pogledaj kako su skonali nevjernici."44 Boiji poslanik, a.s., odgovornim, takoe, ini i vladare i silnike i tirane, koji upravljaju narodom tvrdim palicama, te kada govore ne postoji niko ko bi im proturijeio; oni e popadati u vatru kao da padaju u postelju. A odgovornim dri i sluge tiranije koji ih slijede "i kde mirise ispred njih". Boiji poslanik, s.a.v.s. kritizira ummet u kome je strah uzeo maha, tako da ne mogu silniku rei: "O silnie". Ebu Musa prenosi da je Resulullah, s.a.v.s. rekao: "U dehennemu ima jedna dolina, u toj dolini jedan bunar, zovu ga Hebheb. Allah je stavio sebi u dunost da u njega smjesti svakog silnika neposlunog."45 Muavija prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s. rekao: Poslije mene e biti voe koje e govoriti i nee im se proturjeiti, oni e pocrniti u vatri onako kako su crni majmuni.46 Dabir prenosi da je Boiji poslanik rekao Ka'ab b. Udretu: "Neka te Allah sauva od vladavine bezonih, o Ka'ab." ta je to vladavina bezonih" - ree on. Poslanik, a.s., ree: "To su vladari koji e biti poslije mene a nee ii mojim putem niti e slijediti moj sunnet. Oni koji budu povjerovali njihovoj lai, i pomagali im u njihovom nasilju ne pripadaju meni niti ja pripadam njima, oni nee stii do moga vrela; a oni koji ne budu povjerovali njihovoj lai i ne budu ih pomagali u nasilju - takvi pripadaju meni i ja pripadam njima i oni e stii do moga vrela (hawd)."47 Muavija prenosi mevkuf hadis: "Moj ummet nee biti bez grijeha ako se u njemu ne bude sudilo pravo i ako slabi ne mognu, bez ikakvog zapinjanja, uzeti ono to im pripada, od jakih."48 Abdullah b. Amr,
El-Kasas: 40 Biljee Taberani i El-Hakim 46 Biljee Ehu-Ja'la i Taberani 47 Biljee Ahmed i Bezzar 48 Biljei Taberani
44 45

30

takoe kao merfu prenosi hadis: "Kad vidi da se moj ummet boji rei silniku: "O silnie" udalji se od njih."49 Islam je propisao instituciju dogovaranja (ura) kao jedan od temelja islamskog ivota i stavio u obavezu vladaru da se konsultira, a zajednici da savjetuje. Savjet je ak nazvao cjelokupnom vjerom, a on se izmeu ostaloga, ogleda i u savjetovanju voa muslimana, odnosno njihovih vladara. Nareivanje dobra i odvraanje od zla islam je uinio obaveznom dunou, istinu izgovorenu pred vladarom silnikom smatra najboljim dihadom, to znai da borba protiv tiranije i unutranjeg nereda kod Allaha d.. ima prioritet nad borbom protiv napada koji dolaze sa strane, zbog toga to prvi poesto biva uzrokom drugoga. Vladar je, sa islamskog stanovita opunomoenik ummeta ili onaj koji slui ummetu, a onaj koji opunomouje ima pravo da od opunomoenika trai polaganje rauna ili da ga opozove ako hoe, a naroito ako ovaj ne ispunjava svoje obaveze. Vladar u islamu nije bezgrjena vlast, ve je to ovjek koji i radi pravo i grijei, i postupa po pravdi i ne postupa. Pravo svih ljudi je da ga korigiraju kada pogrijei, i ustanu protiv njega, ako zastrani. Ovo su jasno proklamirali najvei muslimanski vladari nakon Boijeg poslanika, s.a.v.s., halife koje su slijedile pravi put (er-raidin), iji smo put (sunna) duni slijediti i vrsto ga se drati, smatrajui ga nastavkom sunneta Prvog uitelja Muhammeda, a.s. Prvi halifa Ebu Bekr na poetku svoje hutbe je rekao: "O ljudi, ja sam va vladar, a nisam najbolji meu vama, pa ako vidite da sam u pravu pomozite mi, a ako vidite da nisam u pravu ispravite me... Pokoravajte mi se u emu vidite da sam ja pokoran Allahu u odnosu prema vama, a ako Mu budem nepokoran, vi se niste duni meni pokoravati". Omer el-Faruk, drugi halifa, je rekao: "Allah se smilovao ovjeku koji mi ukae na moje mahane", a rekao je: "O ljudi, ko kod mene vidi neko zastranjivanje neka me ispravi..." jedan iz mase mu
49

Biljei Ahmed

31

odvrati govorei: "Tako mi Allaha, sine Hatabov, kada bismo vidjeli kod tebe neko zastranjivanje ispravili bismo te otricama naih sablji! Jedna ena je proturjeila njegovom miljenju dok je on bio na minberu, u emu on nije naao nikakve sramote, ve je rekao: "ena je u pravu, a Omer je pogrijeio!" Alija b. Ebi Talib, r.a., je jednom ovjeku, koji mu se suprotstavio u nekoj stvari, rekao: "Ti si u pravu, a ja sam pogrijeio", "A nad svakim znalcem ima jo znaniji." (Jusuf: 76) Islam je prije demokratije definirao principe na kojima poiva njena bit, ali je detaljne razrade ostavio muslimanima kao predmet iznalaenju (idtihad), u skladu s propisima njihove vjere, zahtjevima ivota, te promjena u njihovom ivotu s obzirom na vrijeme i mjesto, te zahtjevima novih ivotnih situacija u kojima se ovjek nae. Odlika demokratije je da se ona, tokom duge borbe protiv silnika i razuzdanih anarhista izmeu kraljeva i vladara, rukovodila metodama i sredstvima, koji se, do danas smatraju najboljim jamstvima za zatitu naroda od dominacije silnika. Nema nikakve zapreke da ovjeanstvo, njegovi mislioci i voe, razmiljaju o drugim oblicima i nainima, koji bi moda vodili onome to je potpunije i prilinije, ali da bi to bilo mogue i da bi se ostvarilo u stvarnosti, smatramo da je neophodno da preuzmemo iz demokratije ono to je nuno u cilju ostvarenja pravde, meusobnog dogovaranja (ura), potivanje ljudskih prava i ustajanja protiv nepravde oholih vladara na zemlji. Definirano erijatsko pravilo je: ono bez ega neka obaveza (vadib) nije potpuna i samo je vadib, te kada se odredi sredstvo za ostvarenje erijatskih intencija (ciljeva) koji su obavezni, to sredstvo poprima karakter same intencije. Gledano sa stanovita erijata ne postoji neto to bi sprijeilo pozajmljivanje neke teoretske ideje ili nekog praktinog rjeenja od nemuslimana, jer je Boiji poslanik, a.s., pribjegao ideji "kopanja hendeka" u bici, a to je bio metod Perzijanaca. Okoristio se i muricima, zarobljenim na Bedru, "onima koji su znali itati i pisati" u 32

cilju pouavanja muslimanske djece pisanju, uprkos injenici da su bili murici, jer "mudrost je izgubljena stvar vjernikova gdje god da je nae on ima najvie prava na nju." U nekim svojim knjigama ja sam ukazao na to da imamo pravo pozajmljivati od drugih ideje, metode i organizaciju, radi koristi, dokle god se to ne suprotstavlja jasnom tekstu i postojanim erijatskim propisima. Ono to preuzimamo duni smo modificirati, dopuniti i udahnuti mu od naega duha, to e ga uiniti naim i liiti ga njegove prvobitne svojstvenosti. Pogledajmo neki sistem, kao to je sistem izbora ili glasanja. To je sa stanovita islama svjedoenje (ehada) valjanosti kandidata. Glasa je duan da ispunjava uvjete koje ispunjava i svjedok, da bude pravedan, da nain njegovog ivota bude pohvalan, kao to Uzvieni kae: "I kao svjedoke dvojicu vaih pravednih ljudi uzmite"50, "koje prihvatate kao svjedoke."51 Onaj ko posvjedoi za nekoga ko nije dobar da je dobar uinio je veliki grijeh svjedoenja neistine, koji Kur'an stavlja u isti red sa mnogobotvom (irk), kada kae: "Pa budite to dalje od kumira poganih, izbjegavajte to vie govor neistiniti."52 Ukoliko neko svjedoi o valjanosti nekog kandidata samo zbog toga to je on njegov blinji ili iz njegova mjesta ili zbog line koristi koju oekuje od njega, taj je postupio suprotno imperativu Uzvienog Allaha: "I svjedoenje Allaha radi obavite!"53 Ko izostane od obaveze glasanja tako da neko ko je dostojan i povjerljiv izgubi, a veinom glasova pobijedi onaj koji to ne zasluuje, koji nije od vrstih i pouzdanih, taj je uskratio ummetu toliko potrebno svjedoenje. Uzvieni je rekao: "Svjedoci trebaju na svaki poziv da se odazovu"54 "I ne uskratite svjedoenje, ko ga uskrati, srce njegovo e
50 51

Et-Talak: 2 El-Bekare: 282 52 El-Hadd: 30 53 Et-Talak: 2 54 El-Bekare: 282

33

biti grijeno."55 U tom smislu se o svojstvima kandidata govori sa opravdanijim razlogom dodajui ove norme i smjernice izbornom sistemu, mi inimo na kraju taj sistem islamskim, iako je u osnovi preuzet od drugih. Ovdje se posebno elimo koncentrirati na ono to smo istakli na poetku, a to je bit demokratije, koja je posigurno u skladu sa biti islama, ukoliko ga posmatramo u njegovim temeljnim ishoditima, i crpimo iz istih izvora, Kur'ana, sunneta i djela pravovjernih halifa, a ne iz historije vladara tiranina poznatih po zlu, niti iz pravnih miljenja (fetve) onih dvorskih uenjaka koji vode u propast i koji e u vatri gorjeti, a niti onih i brzopletih a neupuenih. Neko je rekao, a to je neprihvatljivo, da demokratija znai vladavinu naroda nad narodom, iz ega nuno proistie odbacivanje principa koji kae da sud pripada samo Allahu, d.. Pozivi u demokratiju ne znae obavezno da ovjek odbacuje Allahovo vostvo, jer veini onih koji pozivaju u demokratiju to i ne pada na pamet, a ono ime su iskljuivo okupirani i emu tee je odbacivanje neograniene diktature, odbijanje samovoljnog upravljanja narodom vladara tiranina i silnika. Svakako, sve to ovi podrazumijevaju pod pojmom demokratija je da narod ima pravo da bira svoje vladare onako kako eli, da trai od njih odgovornost za njihove postupke, da odbija njihova nareenja ukoliko su u suprotnosti sa ustavom zajednice (ili, islamskom terminologijom reeno: ako nareuju neto to je grijeh) zatim, da narod ima pravo da ih ukloni kada zastrane ili se osile, ili ne odgovaraju na savjete i upozorenja. elim naglasiti da je princip "sud pripada samo Allahu" isto islamski princip, koji su tretirali svi uenjaci Usula u svojim djelima o "propisu" (hukm) i "Zakonodavcu" (El-Hakim). Sloili su se da je Zakonodavac Uzvieni Allah, a Boiji poslanik, a.s., onaj koji od Njega dostavlja. Uzvieni Allah je Onaj Koji nareuje i zabranjuje, daje da

55

El-Bekare: 283

34

neto bude dozvoljeno (halal) a neto zabranjeno (haram), sudi i donosi zakon (erijat). Haridije kau: "Sud pripada samo Allahu", to je samo po sebi istina, ali je loe jeste to to te rijei ne stavljaju na pravo mjesto, nego izvode na osnovu njih stav kojim odbacuju postavljanje ovjeka kao suca u sporu, to je u suprotnosti sa tekstom Kur'ana koji je na vie mjesta odredio postavljanje suca, a najpoznatiji takav sluaj je imenovanje suca ukoliko doe do nesloge izmeu suprunika. Stoga je vladar pravovjernih Alija, r.a., odgovorio Haridijama rijeima: "Rije istine kojom se eli la". On je ono to oni govore opisao sa "rije istine", ali je kao mahanu naveo da oni time ele neto to nije istina. Kako to da rije nije istinita a uzeta je iz jasnog Kur'ana: "Sud pripada samo Allahu"? (Jusuf: 40) Vladanje uzvienog Allaha nad stvorenjima je bez dvojbe jasno, i oituje se kroz dva vida: 1) Vladanje kosmosom u smislu predodreenja, to znai da je Allah, d.. Onaj Koji slobodno, po svojoj volji, raspolae kosmosom, upravlja tokom zbivanja u njemu, vlada njime Svojim nepromjenjivim zakonima, od kojih su neki poznati a neki nisu. U tom smislu su i rijei Uzvienog Allaha, d..: "Zar oni ne vide da im zemlju suavamo umanjujui joj pogranine oblasti? A Allah sudi! Niko ne moe presudu Njegovu pobiti, i On brzo raun svodi."56 Ovdje pada u oi da se pod Boijim sudom (hukmullah) misli na predestinacijsko vladanje kosmosom, a ne zakonodavno (naredbodavno). 2) Zakonodavno vladanje, koje podrazumijeva obavezivanje, nareivanje, zabranjivanje, stavljanje u dunost, davanje mogunosti izbora. Ono se oituje u tome to je Allah, d.., poslao Poslanika, objavio Knjige, putem njih propisao zakone, uinio obaveznim ono to je obavezno, i ozakonio ta je dozvoljeno, a ta zabranjeno. Musliman

56

Er-Ra'd: 41

35

koji je zadovoljan to mu je Allah Gospodar, islam vjera a Muhammed, a.s., poslanik ne odbacuje navedeno. Musliman koji propagira demokratiju propagira je iskljuivo kao oblik vladavine koji otjelovljuje islamske politike principe - u izboru vladara, odreivanju savjetodavnog tijela (ura), opominjanju (nasiha), nareivanju dobra i odvraanju od zla, zatim borbi protiv tiranije, odbijanju onog to je grijeh, a naroito ako vodi "otvorenom nevjerstvu" o kojemu od Allaha, d.., postoji jasan dokaz. To osigurava injenica da ustav, uz potivanje demokratije propisuje islam kao dravnu vjeru a islamski zakon (erijat) kao ishodite za svjetovne zakone (kanun) a ovo potvruje da sud pripada Allahu. d.., tj. da se sudi po Njegovom zakonu, ija je rije gornja. U ustavu se moe i dodati jedan lan, koji bi jasno i otvoreno rekao da je svaki zakon ili sistem koji nije u skladu sa decidnim erijatskim odredbama u stvarnosti nitavan. Ovo dodavanje bilo bi samo potvrda a ne neko utemeljenje. U tom sluaju, iz propagiranja demokratije ne proizilazi nuno shvatanje da se radi o vladavini naroda umjesto vladavine Allaha, d.., budui da izmeu toga dvoga nema oprenosti. Kada bi zahtjevi demokratije bili izraziti, bila bi u pravu ona islamska ulema koja veli da zahtjevi jednog pravca nisu nuno zahtjevi i drugog, i da ljudi ne mogu nevjerovati ili grijeiti pozivajui se na zahtjeve vlastitih pravaca jer katkada se ne pridravaju ovih zahtjeva, ta vie katkad uope ne negiraju ispravnost drugih. Jedan od argumenata kojim se slui ova grupa islamista jeste da je demokratija preuzeti princip koji nema veze sa islamom: ona poiva na vladavini veine, stav veine je taj na osnovu koga se vri postavljanje vladara, upravljanje poslovima, davanje prioriteta jednoj od stvari oko kojih postoji razilaenje. Glasanje u demokratiji je sud i mjerodavna stvar, bilo koje miljenje da pobijedi apsolutnom ili u nekim sluajevima relativnom veinom, to miljenje se provodi, iako moe biti pogreno i besmisleno. Islam ne uzima u obzir ovaj metod; on ne daje prioritet jednom miljenju u odnosu na drugo, samo zato to se veina opredijelila za to miljenje, ve gleda u njegovu sutinu: da li je 36

ispravno ili pogreno? Pa ukoliko je ispravno ono se provodi, makar postojao samo jedan ili ni jedan glas za to miljenje, bude li pogreno odbacuje se ak i ako 99% glasova bude za! tavie, oni kau da kur'anski tekst upuuje da je veina uvijek u zabludi i na strani ejtana. U tome smislu Uzvieni kae: "Ako bi se li pokoravao veini onih koji ive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili,"57 - i "A veina ljudi, ma koliko ti elio nee bili vjernici."58 U Kur'anu se ponavljaju zavreci ajeta slini ovima: "Ali veina ljudi ne zna"59, "Ali veina njih ne shvaa"60, "Ali veina ljudi ne vjeruje"61, "Ali veina ljudi nije zahvalna"62. Isto tako Allah, d.., upuuje da su pristalice dobra i estitosti malobrojniji, pa primjerice kae: "A malo je zahvalnih meu robovima Mojim!"63 "...jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela, a takvih je malo."64 Ovo miljenje treba odbaciti jer je utemeljeno na zabludi i dvosmislenosti. Pretpostavka je da govorimo o demokratiji u islamskom drutvu, u kojem je najvei broj onih koji znaju i shvataju, vjeruju i zahvalni su Allahu. d.. Mi ne govorimo o nevjernikom ili o drutvu koje je zalutalo sa Boijeg puta. alim, postoje neke stvari o kojima se ne glasa niti se njima licitira da bi se na osnovu njih pridobili glasovi, jer spadaju u utvrene stvari koje ne trpe promjene, izuzev ako se mijenja samo drutvo, a to, kada je u pitanju islamsko drutvo, ne dolazi u obzir. Glasanju nema mjesta kada su u pitanju erijatom jasno precizirane odredbe i temeljne stvari vjere, te ono to je na osnovu vjere poznato kao nuno. Glasati se moe u stvarima idtihada koje doputaju mogunost vie miljenja i u prirodi je ljudi da se u njima razilaze, kao
El-En'am: 116 Jusuf: 103 59 El-Araf: 187 60 El-Ankebut: 63 61 Hud: 17 62 El-Bekare: 243 63 Sebe': 13 64 Sad: 24
57 58

37

kada je u pitanju izbor jednog od kandidata na bilo koji poloaj, pa makar to bio i poloaj predsjedniku drave, ili donoenje zakona koji reguliu djelatnost prometa i komunikacija, ili sistem gradnje trgo-akih zanatskih radnji ili bolnica, ili neto osim ovoga to ulazi u podruje koje uenjaci fikha nazivaju maslehatul-mursele. Glasati se moe i kada se radi o donoenju odluke o objavi ili prestanku rata, te o obaveznosti ili dokidanju odreenih poreza, proglaavanju vanrednog stanja ograniavanju mandata predsjednika drave, dozvoljavanju ili nedozvoljavanju njegovog ponovnog izbora i do kada... itd. itd. Ako se pojave razliita miljenja o ovim pilanjima, hoe li se rijeiti kojem od njih se moe dali prioritet, a da ne postoji ono koje je miljenje veine? I mora li postojati preteno miljenje koje zastupa veina? Logika razuma, erijata i stvarnosti govori daje preteno miljenje nuno. Prioritet se, kada doe do razilaenja, daje brojanoj veini, miljenje dvojice je blie ispravnome od miljenja jednoga, a u hadisu stoji: "ejtan je sa pojedincem, a od dvojice dalje."65 Boiji poslanik, a.s., je a to je vjerodostojno rekao Ebu Bekru i Omeru: "Kada biste se vas dvojica sloili u nekom stavu, ja vam se ne bih protivio."66 To znai da dva glasa imaju prioritet nad jednim, iako je to glas Boijeg poslanika, s.a.v.s., naravno ukoliko je to izvan polja koje je regulirano erijatom i Objavom od Uzvienog Allaha, d.. Vidjeli smo takoer da je Boiji poslanik, s.a.v.s., pristao na miljenje veine u Bici na Uhudu, i izaao je da susretne murikc izvan Medine, iako su on i neki ashabi smatrali da treba ostati u Medini i braniti se iznutra. Jo jasniji primjer od ovoga je stav Omera r.a., u pogledu esterice lanova ure, koje je predloio kao kandidate za halifu tako da veinom glasova izaberu jednog izmeu sebe, a ostali su duni da sluaju i pokoravaju se a ako ih bude trojica naspram trojice da izaberu;
65 66

Biljei Tirmizi Biljei Ahmed

38

jednoga izvan sebe ije e miljenje biti odluujue, a taj je bio Abdullah b. Omer; ukoliko ne prihvate njega, onda je preteno miljenje one trojice meu kojima je Abdurahman b. Auf. Zna se sigurno da se u hadisu hvali "najvei dio" (as'savadula'zamu) i nareuje da se slijedi "najvei dio", znai mnotvo, masu naroda i njegov najvei broj; hadis je prenesen predajama od kojih su neke vjerodostojne.67 Na "Najvei dio" podupire i stav uenjaka o miljenju veine pitanjima oko kojih postoji razilaenje, te shvatanje da je "veina" jedan od uzroka zbog kojih se daje prioritet nekom miljenju, ukoliko ne postoji neto prioritetnije, a to je inae opreno. Imami Ebu-Hamid el-Gazali je u nekim svojim djelima pribjegao davanju prioriteta na osnovu veine kada su dva miljenja na istoj ravni. Miljenje da prioritet ima ono to je ispravno pa makar to niko ne zastupao, a da ono to je pogreno treba odbaciti makar to zastupalo 99% ljudi je ispravno iskljuivo u stvarima za koje postoji utvren i jasan erijatski tekst, koji ne ostavlja mjesta diskusiji niti daje mogunost razilaenja ili prihvatanja neeg oprenog a takvog je veoma malo; na koncu, na to se misli kada se kae: "Demat je ono to je u skladu sa istinom pa makar bio ti sam." to se tie pitanja koja podlijeu tumaenju i razmatranju (idtihadu). o kojima ne postoji tekst, ili postoji tekst koji doputa vie tumaenja, ili postoji drugi kontradiktoran tekst poput njega ili snaniji od njega, neizbjeno je pribjei davanju prioriteta i okonati time razilaenja. Glasanje je sredstvo za to koje ljudi poznaju, i kojim su zadovoljni pametni a muslimani su ti. U erijatu ne postoji bilo ta to
67

Taberani prenosi merfu' hadis od Ebu Umame u kome se kae: "Izraeliani su se podijelili na sedamdeset i jednu frakciju, ili je rekao na sedamdeset i dvije, a ovaj ummet e ih nadmaiti za jednu frakciju, svaka od njih e biti u vatri osim "es-sevedula'zam". Taberani i Ahmed prenose kao merfu hadis: "O Ibn Dehmane, dri se veine". Ibn Ebu Asim prenosi od Ibn Omera hadis: "Allah nikada nee ujediniti ovaj narod u zabludi, a Allahova ruka je nad zajednicom, drite se veine, onaj ko se odvoji odvojio se u vatri." Albani kae da je slijed ovog hadisa slab.

39

bi spreavalo glasanje, tavie u tekstovima (Kur'anu i sunnetu) i prethodnoj praksi postoji potpora za to. Prvo to je pogodilo ummet u njegovoj historiji bilo je zanemarivanje principa ure (dogovaranja), i prelazak sa "pravovjernog hilafeta" na vladavinu despota koju su neki ashabi nazivali "kraljevstvo" ili "carstvo". Apsolutistika i imperijalistika nepravda iz kraljevina koje im je Allah, d.., podario prela je i na same muslimane, a bili su duni od njih uzeti pouku i kloniti se grijeha i poroka koji su bili uzrokom propasti njihove drave. Ono to je u novije doba pogodilo islam, njegovu zajednicu i odnos prema islamu desilo se iskljuivo zbog samovoljne i tiranske vladavine nad ljudima bukvalnom silom ili materijalnim sredstvima. erijat je zabranjen, a laicizam je proglaen obaveznim; ljudima je nametnuto pozapadnjenje iskljuivo silom, tiranijom, ognjem i maem. Na pozivanje islamu i islamski pokret se obruava, zlostavljaju se protagonisti tih aktivnosti i progone na svakom koraku iskljuivo pod pritiskom apsolutistike vlasti, koja ponekad nastupa otvoreno, a nekada ogrnuta platom propagiranja lane demokratije; njome otvoreno ili iza zavjese diriguju snage neprijateljski raspoloene prema islamu. Islam je doivljavao preporod a pozivanje u islam je uzimalo maha, islamska svijest je dolazila do izraaja a glas islama se uzdizao samo kroz ogranienu slobodu koja mu se pruala, u kojoj je on nalazio priliku da se sjedini sa duama ljudi koje eznu za njim, i da ga uje uho koje dugo udi za njim i zadovolji se razum koji stremi njemu. Prva borba na putu pozivanja u islam, islamskog osvjeivanja i islamskog pokreta u nae vrijeme je borba za slobodu; svi koji brinu za islam moraju stati u jedan saf pozivajui islamu i branei ga; on je nunost i nema mu zamjene. Mislim da je vano da istaknem, da nisam od onih to su oduevljeni upotrebom rijei stranog porijekla kao to su demokratija i slino kojima bi se izrazila odreena islamska znaenja. Meutim, kada ta terminologija uzima maha i ljudi je upotrebljavaju, ni mi neemo 40

ostati gluhi, ve treba da znamo ta se njome eli rei kada se upotrijebi, kako je ne bismo razumjeli drugaije nego to ona stvarno jeste, ili je dovoditi u vezu sa onim ta ona znai, ili to oni koji je upotrebljavaju ne smjeraju njome. Na stav u ovom pogledu mora biti ispravan i odmjeren, a to to izrazi potiu od drugih nee nam nakoditi, jer predmet nekog propisa se ne krije u imenima ve u onome to se imenuje i u sadrajima. Veliki broj misionara (daija) i pisaca upotrebljavali su rije "demokratija" i nisu nalazili nita loe u njenoj upotrebi Profesor Abbas el-Akkad, Allah mu se smilovao, napisao je jednu knjigu koju je nazvao "Islamska demokratija", a profesor Halid Muhammed Halid je, razmatrajui demokratiju nastojao dokazati da je ona u sutini islam. To smo komentirali u naoj knjizi "Buenje islama i briga arapskih i islamskih zemalja", pa je pogledajte. Mnogi islamisti zahtijevaju od demokratije oblik vlasti, garanciju sloboda i sigurnosni ventil od nasilja vladara, da istinska demokratija predstavlja volju ummeta, a ne volju vladara pojedinca i njegove svite koja ima korist od njega. Nije dovoljno mahati zastavom demokratije dok ona izdie, razvija se u zatvorima i raspiruje batinama, te dok se udnim propisima zaskae svako ko slobodno misli i ko vladaru kae "zato"? a kamoli "ne". Ja od demokratije zahtijevam da bude uspjeno sredstvo i regulator za ostvarivanje naih ciljeva u dostojanstvenom ivotu, u kojem emo moi pozivati Allahu, d.., i islamu, kao to vjerujemo, i da pri tome ne budemo bacani u tmine zatvora, niti da nam budu prireena vjeala. Ostalo je da napomenemo da neki uenjaci i danas govore da institucija dogovaranja (ura) ima informativnu, a ne obavezujuu ulogu, te da je vladar duan da trai savjet, ali da ga on ne obavezuje. Odgovorio sam na ovo na jednom drugom mjestu, objanjavajui da ura nema smisla ukoliko se vladar konsultira, a zatim radi po svojoj volji, ionako kako mu to uljepano servira njegova svita, 41

nonalantno odbacujui miljenje lanova ure. Konano, kako bi se ovi nazivali "ljudima rjeenja i ugovora" kao to je uobiajeno u naoj tradiciji, ukoliko oni u stvarnosti nita ne rjeavaju i ne odluuju?! Ibn Kesir navodi u svom tefsiru, prenosei od Merdvejha, da je Alija, upitan o znaenju rijei "odlunost" ('azm) u ajetu "...Dogovaraj se s njima. A kada se odlui, onda se pouzdaj u Allaha." (Ali Imran: 59) odgovorio da to znai: Dogovarati se sa "ljudima miljenja", a zatim ih slijediti". Ako u pogledu jednog pitanja postoje dva miljenja, onda ono to je pogodilo i jo uvijek pogaa na ummet u smislu samovolje, jo vie daje pravo miljenju koje govori o obaveznosti ure. Bilo kakvo razmimoilaenje da bude posrijedi, pa ummet ili jedan njegov dio uvidi da se treba drati miljenja o obaveznosti ure (dogovaranja), jer se razmimoilaenje produbljuje, ono oko ega se sloe postaje erijatska obaveza, jer muslimani izvravaju svoje propise. Kada poglavar ili vladar budu izabrani na ovome temelju i na osnovu ovog propisa, nije doputeno da se prekri ovaj ugovor, i pristane uz drugo miljenje, jer muslimani se pridravaju svojih propisa, a izvriti ugovor je obaveza. U vrijeme kada su Aliji, r.a., predloili da mu uine prisegu na Kur'an, sunnet i djela Ebu Bekra i Omera, r.a., on je odbio pridravanje onog to su radili Ebu Bekr i Omer, r.a., jer bi, ukoliko bi to prihvatio, bio duan da se toga i pridrava. Na osnovu ovoga islamska institucija ura bliska je duhu demokratije, ili ako hoete, bit demokratije bliska je duhu islamske institucije dogovaranja (ura). Neka je hvala Allahu Gospodaru svjetova.

42

DAMIJA I POLITIKA
Pitanje: Meu nama se razbuktala rasprava o jednom vanom pitanju o kojem smo imali razliita miljenja, tako da ima onih koji imaju potvrdan stav, a ima i onih koji demantiraju, te ni jedna grupa nije mogla uvjeriti drugu. Odluili smo obratiti se vama da vi iznesete sud, zbog vanosti i ozbiljnosti koju problem ima, posebno u dananjem vremenu. Pitanje glasi: Da lije dozvoljeno upotrebljavati damiju u politike ciljeve? Zatim, koji su argumenti za dozvolu, ukoliko je dozvoljeno, ili za zabranu, ukoliko je zabranjeno. Neka vam Uzvieni Aliah podari sreu i neka se vaim znanjem okoriste svi muslimani. Odgovor: Damija je u vrijeme poslanstva bila centar misionarske aktivnosti i sjedite drave.68 Damija je u vrijeme Boijeg poslanika, s.a.v.s., bila sjedite sveukupnih aktivnosti muslimanske zajednice, a ne samo prostor za ibadet i namaz, ve bila je mjesto okupljanja radi ibadeta, i univerzitet za sticanje znanja i sastajalite gdje se sastajalo radi knjievnosti, i parlament za dogovaranje, i mjesto gdje su se ljudi meusobno upoznavali, gdje su dolazile delegacije iz razliitih krajeva arapskog poluotoka, i gdje se Poslanik, a.s., susretao sa svim delegacijama, tu drao svoje hutbe i davao upute i smjernice u cjelokupnom ivotu vjerskom, drutvenom i politikom... U ivotu Boijeg poslanika nije postojao niti jedan izdvojen period koji bi ljudi sada mogli nazvati vjerski, da ga ne bi mogli nazvati politikim, niti je Poslanik imao neko drugo mjesto za politiku i probleme vezane za politiku izuzev damije, kako hi jedno (mjesto)
68

Vidi nae djelo "Ibadet u islamu"

43

uzeo za vjeru a drugo za ovosvjetska pitanja. Tako je damija za vrijeme Poslanika, a.s., bila i centar pozivanja u islam i sjedite drave.

Damija izmeu vremena procvata i vremena dekadence

Nakon Boijeg poslanika, s.a.v.s., u vrijeme pravovjernih halifa damija je bila otvorena za razliite aktivnosti, kako za politike tako i za druge. Ebu-Bekr es-Sidik je u damiji odrao svoju poznatu prvu hutbu u kojoj je precizirao svoj politiki ili strategijski program vladanja. Tom prilikom on je kazao: "O ljudi, ja sam va voda a nisam najbolji medu vama; ako vidite da sam u pravu pomozite me, ukoliko vidite da ne postupam pravo sprijeite me." Takoer u damiji Omer r.a., je rekao: "O ljudi, ko od vas vidi neku nepravilnost kod mene neka me ispravi". Jedan od klanjaa mu odgovori: "Tako mi Allaha, kada bismo vidjeli kod tebe neku nepravilnost, ispravili bismo je otricama naih sablji." Omer r.a., mu odgovori: "Neka je hvala Onome Koji je dao da meu Omerovim podanicima ima onaj koji bi ispravio njegove nepravilnosti otricom svoje sablje." Damija je ostala takvom tokom, za ovaj ummet, najboljih stoljea i stoljea njegovog procvala. Ali nakon to je zala zvijezda islamske civilizacije, a muslimani doivjeli nazadak na razliitim poljima ivota, promijenio se i poloaj damije, ija se uloga svela na obavljanje namaza. Hutbe koje se dre u damijama postaju mrtve, jer se itaju iz zbirki, kitnjastih izraza i rijei koje se rimuju, sve krue oko jedne teme a to je preporuivanje sustezanja od ovog svijeta, podsjeanje na smrt, kunju u kaburu i patnju na buduem svijetu. Ovo je razlog da, dok dua tavori u beivotnoj leini, i ivot se u odreenoj mjeri vraa u damiju, dok neki hatibi poinju govoriti o opim problemima muslimana, kritizirajui pojedina loa stanja u ivotu ummeta, naroito zastranjivanje vladara, zulum snanih nad slabima, 44

bogatih nad siromanim, utnju uleme i uenjaka, neki ljudi kau: "Hatib se mijea u politiku...!

Prihvatanje i neprihvatanje politike

Ne znam zato se rije politika pominje kao da je to porok ili zloin i pored toga to se ona, ukoliko se posmatra kao nauka, ubraja u naodabranijc nauke, a kao odreeni posao i praksa spada u najpopularnija zanimanja i profesije. udno je da neki politiari pitaju: da li je dozvoljeno da se damija uvue u neke politike ciljeve? A sami su od glave do pete uronuli u politiku. Politika u biti nije neto to je pokudeno ili zlo, ukoliko je u skladu sa islamskim principima i u okviru islamskih propisa i vrijednosti. Politika koju treba odbaciti je makijavalistika politika, koja smatra da cilj opravdava sredstva, ne dri se moralnih normi niti se pridrava ikakvih vrijednosti, te ne vodi rauna o halalu i haramu. Politika kojoj je cilj upravljanje opim stvarima ljudi, kako bi im priskrbila ono to je za njih dobro, otklonila ono to je nevaljalo i uspostavila medu njima pravdu, u istoj je ravni sa vjerom, ona je ak dio nae islamske vjere: ona je vjerovanje, ibadet, etika i sistem koji obuhvata cjelokupni ivot. Misija damije, onako kako ju je propisao islam, se ne moe zamisliti izolirano od politike u navedenom smislu. Damija je utemeljena za pitanja, poslove i stvari muslimana, i za sve ono to im donosi dobro, kako u vjeri tako i u ovodunjalukim stvarima. Kroz damiju ljudi se ue istini, dobru i dostojanstvu u svim vidovima ivljenja: duhovnom, kulturnom, drutvenom, ekonomskom i politikom. Ovo (pouavanje) spada u poznate islamske dunosti, ono je iz domena davanja savjeta, naih, koje je Boiji poslanik, s.a.v.s., nazvao cjelokupnom vjerom rekavi: "Vjera je savjet"..."Kome Boiji 45

poslanice?! upitali su prisutni. On je rekao: "Allahu, Njegovom poslaniku, Njegovoj Knjizi, voama muslimana i svim muslimanima." Ovo pouavanje se ogleda i u preporuivanju istine i strpljenja koje Kur'an uzima kao uvjet za spas od propasti na ovom i buduem svijetu: "Tako mi vremena, ovjek doista gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela ine, i koji jedni drugima istinu preporuuju i koji jedni drugima preporuuju strpljenje." (El-Asr) Zatim ogleda se i u preporuivanju dobra i odvraanju od zla, to je Allah, d.., uinio prvim preduslovom za dobrotu ovoga ummeta: "Vi ste narod najbolji od svih koji se ikad pojavio: traite da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraate, i u Allaha vjerujete." (Ali 'Imran: 110 Nareivanje dobra i odvraanje od zla On je ubrojao medu temeljna svojstva vjernika i vjernica: "A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: trae da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraaju, i namaz obavljaju i zekat daju, i Allahu, i Poslaniku Njegovu se pokoravaju." (At-Tevba: 71) Obavezu nareivanja dobra i odvraanja od zla Allah, d.., je spomenuo prije namaza i zekata, koji spadaju u sastavne dijelove islama, upuujui na vanost ove obaveze. Allah, d.., nam kazuje o prokletstvima onih naroda koji su ostavili ovu uzvienu obavezu: "Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni sinovi Israilovi koji nisu vjerovali - zato to su se bunili i granice zla prelazili: jedni druge nisu odvraali od grjenih postupaka koje su radili. Runo li je zaista to kako su postupali!" (El-Maida: 78-79). Na osnovu davanja savjeta, preporuivanje istine, nareivanje dobra i odvraanje od zla nuno proistie da damija ima ulogu u usmjeravanju ope politike, zajednice, da je upozorava u ivotnim pitanjima i da joj razotkriva spletke njenih neprijatelja. Damije su od davnina imale vanu ulogu u podsticanju na borbu na Boijem putu, i na suprotstavljanje neprijateljima naroda iz reda zavojevaa koji ele dominaciju. asni ustanak u zemlji 46

Vjerovjesnika, Palestini, poeo je iz damije, a prvi pozivi za pomenuti ustanak odjeknuli su sa munara; u poetku je bio i nazvan damijskom revolucijom. U dihadu u Afganistanu i svakom dihadu damije igraju ulogu koja se ne moe zanemariti. Spomenuu da sam 1956. godine, prilikom trostruke agresije na Egipat, pozvan od Ministarstva vakufa, iji ministar je bio ejh Ahmed el-Bakuri, da odrim hutbu u jednoj od velikih kairskih damija radi podizanja duha i morala kod ljudi, mada mi je u to vrijeme bilo zabranjeno dranje hutbi i dersova te bilo kakva aktivnost koja ima veze sa uticajem u masama, ali ih je nuda nagnala da me pozovu u pomo. Ministarstvo vakufa i damija zahtijeva, s vremena na vrijeme od svojih haliba da dre hutbe o temama koje drava odredi, u cilju ostvarenja svojih ciljeva i provoenja svoje politike, kao to je ekonomija potronje, borba protiv nasilja, borba protiv ekstremizma, pozivanje nacionalnom jedinstvu ili osuivanju upotrebe droge..., to sve skupa spada u sr politike. ta se, onda, podrazumijeva pod politikim ciljevima, koji su tema pitanja? Ono to se da razumjeti iz ovog pitanja jeste da se radi o politici koja je opozicija politici na vlasti. Moje miljenje je da nije zabranjeno primjenjivati navedeno, ali nije dozvoljeno ni generalizirati ga. Jedino to je pri tome zabranjeno je spominjanje konkretnih imena i insistiranje sitnicama u cilju kritiziranja, vrijeanja ili popularisanja. Mimber ne treba da slui ovakvim stvarima, niti je dozvoljeno slijediti metod kritiziranja i stranake pristrasnosti. Svemu to je suprotno sa erijatom se treba suprotstavljati, makar to bila politika vlasti, jer damija je utemeljena radi uvrivanja Allahovog Zakona, a ne radi uvrivanja politike neke vlasti. Ukoliko vlast ne radi u skladu sa erijatom, damija e stati na stranu erijata, a ne na stranu vlasti. Ni u kakvoj situaciji nije 47

dozvoljeno damiji oduzeti ovo prirodno, logiko i historijsko pravo da opominje i upozorava ummet na nevjernike snage koje zanemaruju erijat i primjenjuju ga shodno svojim prohtjevima ili prohtjevima onoga ko ih vodi, a oni se nee moi od Allaha niim zatititi. U nekim islamskim zemljama vlasti su izdale zakon o porodinim odnosima, koji je bio u suprotnosti sa Serijatom, pa se ulema digla protiv toga zakona kritizirajui ga u damiji, budui da nije imala drugog naina jer su sva druga sredstva informiranja bila u rukama vlasti. Tiranskoj vlasti ne preostaje nita drugo osim da donese presudu da ove hrabre alime pogubi ili spali! Ovo se uistinu desilo u Somaliji (u vrijeme Sijad Berija, protiv koga se narod, nakon dugog trpljenja, digao i svrgnuo ga). Snage koje su na vlasti ele da damiju upotrebljavaju kao razglas svoje politike, pa kada su odnosi sa Izraelom dobri, onda je mir bolji. "Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha." (El-Enfal: 61). A ukoliko se odnosi vlasti sa Izraelom pogoraju, idovi su najei neprijatelji vjernicima, a mir sa neprijateljem, uzurpatorom je haram i izdaja. Na ovakav nain minber nee postati istinski prezentator islamske misije ve aparat za propagandu politike vladara, to mu oduzima njegovu neprikosnovenost i obezvreuje njegov uticaj u zajednici, te degradira dostojanstvo uleme i onih koji pozivaju Allahu.

48

VIESTRANAJE U ISLAMSKOJ DRAVI

Pitanje: Mnogobrojni razgovori i rasprave vode se na posebnim sjednicama i javnim skupovima izmeu islamista meusobno, te izmeu njih i ostalih grupa. Meu nekim politikim grupama islamske orijentacije uvrijeilo se miljenje da islam obavezuje na jedinstvo i zabranjuje cijepanje i razmimoilaenje, a da stranaki pluralizam, osim verbalnog razilaenja i cijepanja ummeta, ne donosi nita drugo. ehid imam Hasan el-Benna je rekao da nema stranaja u islamu, i ovoga su se drali mnogi prilikom odbijanja ideje pluralizma. U tom smislu imaju izvjesne sumnje i navode odreene argumente. Potovana ekselcncijo, kakvo je Vae miljenje o ovoj temi, koja se pojavila u dananje vrijeme u vie arapskih i islamskih zemalja, naroito u zemljama koje pruaju priliku politikom pluralizmu i fetvama iz domena demokratije. Oni kau da snage islamske orijentacije pozivaju slobodi i pluralizmu samo dok ne preuzmu kormilo vlasti, a onda se osame u demokratiji i odstrane sve ostale, smatrajui da su jedino one u pravu i da ne postoji mogunost da ne bude tako, a da su svi drugi u zabludi i ne mogu biti u pravu. Objasnite nam erijatski stav o tome pitanju, i navedite argumente. Neka vam Allah podari svako dobro i neka vas ojaa Svojom pomoi. Odgovor: Moje miljenje koje godinama iznosim u javnim predavanjima i u posebnim susretima je da nema erijatske zapreke za postajanje vie od jedne politike partije unutar islamske drave, budui da erijatska zapreka zahtijeva tekst (potvrdu u Kur'anu ili hadisu, op. prev.), a takvog nema. 49

tavie, pluralizam je u dananje vrijeme nunost, jer predstavlja sigurnosni ventil koji osigurava od apsolutistike vladavine neke osobe ili odreene grupe, od njene dominacije nad ostalim ljudima, samovoljnog postupanja sa drugima te nepostojanja bilo koje snage koja moe da joj kae: NE, ili ZATO?, to se da, kako proitati u historiji, tako vidjeti i u dananje vrijeme. Sve to se zahtijeva od ovih partija, da bi njihovo postojanje steklo erijatsku utemeljenost, jesu dvije osnovne stvari: 1. Da priznaju islam kao vjeru i vjerozakon da se prema njemu ne odnose neprijateljski i ne rade u suprotnosti sa, makar ga, u svjetlu definiranih principa islamske nauke razumijevale na poseban nain. 2. Da ne rade u korist orijentacija neprijateljski usmjerenih prema islamu i njegovu ummetu, bilo kojeg imena i pozicije da su. Nije dozvoljeno osnovati partiju koja propagira ateizam, razuzdani liberalizam ili areligioznost, ili negira objavljene vjere uope, ili pak omalovaava islamske svetosti: njegovo vjerovanje ili vjerozakon ili Kur'an ili Poslanika, a.s. Nije dozvoljeno jer je pravo ljudi u islamu - ili ak jedna od obaveza - da savjetuju vladara, da ustanu protiv njega ukoliko skrene u stranu i da mu nareuju dobro a odvraaju ga od loega, jer on je jedan od muslimana, nije toliko velik da ne moe biti posavjetovan ili da mu ne moe bili nareeno, niti su oni toliko mali da ne mogu da posavjetuju ili narede. Ako ummet zapostavi nareivanje dobra i odvraanje od zla, on gubi ono to ini tajnu njegove oblikovanosti i uzrok vlastitog dobra a zadesie ga i prokletstvo kao to je zadesilo i narode prije njega, koji: "Jedni druge nisu odvraali od runih postupaka koje su radili." (ElMa'ida: 79) U jednom hadisu stoji: "Kada vidi moj ummet kako se boji silniku rei: Silnie, udalji se od njih"69 A u drugom hadisu se kae:

69

Prenosi Ahmed b. Hanbel u Musnedu

50

"Kada ljudi vide silnika, pa mu se ne suprotstave, ubrzo e ih sve obuhvatiti kazna od Njega."70 Kada je Ebu-Bekr r.a., preuzimao hilafet rekao je na poetku hutbe: "O ljudi, ako budem dobro postupao podrite me, a ako budem loe postupao sprijeite me; pokoravajte mi se u onome u emu se ja budem pokoravao Allahu, a ako Mu budem nepokoran niste mi se duni pokoravati." Omer r.a., je rekao: "O ljudi, ko od vas bude vidio neku nepravilnost kod mene neka me sprijei", jedan ovjek mu ree: "Tako mi Allaha, kada bismo vidjeli kod tebe neku nepravilnost, sprijeili bi je otricama naih sablji!" Omer, r.a., ree: "Hvala Allahu, Koji je dao meu muslimanima nekoga koji bi otricom svoje sablje sprijeio neku nepravilnost kod Omera"! Ali znamo historiju, iskustva naroda i stvarnost muslimana: ustati protiv nekog zastranjivanja vladarevog nije ni lahko ni jednostavno, jer narod nema sablje kojima bi sprijeio nepravilnosti, budui da su sve sablje u rukama vladara! Postaje obaveza da se suprotstavljanje zastranjivanju vladara organizira na nain bez isukivanja sablji i potezanja oruja. ovjeanstvo je u nae vrijeme, nakon gorke i duge borbe, uzmoglo pribjei nareivanju dobra i odvraanju od zla te suprotstavljanju nepravilnostima koje dolaze od vladara na nain koji iskljuuje prolijevanje krvi, a to je ustvari, postojanje politikih snaga koje aktuelna vlast ne moe lahko eliminirati te snage su one koje se zovu "stranke". Vlast dominira nad pojedincem ili nekom malom zajednicom, putem sile ili lukavstva, teko e potiniti velike organizirane zajednice, koje imaju potporu u ivotu i oslonac u narodu, svoje mimbere (govornice), tampu i instrumente ispoljavanja i uticaja. Ako elimo da obaveza nareivanja dobra i odvraanja od zla ima svoje znaenje i snagu u dananje vrijeme, nee biti dovoljno da ostane kao pojedinana obaveza ogranienog uticaja i moi, ve je neophodno da razvije vlastite
70

Prenosi Ebu-Davud u Sunenu

51

oblike i naine kako bi poprimila snagu koja moe za neto to je grijeh rei: Ne treba sluati i ne treba se pokoravati. Politike snage treba snano da ustanu protiv vlasti kada ova postane nasilnika, te da je svrgnu bez nasilja i krvi. Formiranje ovih politikih partija ili udruenja je postalo neophodno sredstvo za borbu protiv nepravde koja dolazi od vlasti te pozivanje iste na polaganje rauna, zatim na ispravan kurs ili pak obaranje, da bi na njeno mjesto dola druga vlast. Ovo omoguava zahtijevanje odgovornosti od vlasti i permanentno vrenje obaveze savjetovanja i nareivanja dobra, a ono bez ega odreena obaveza nije potpuna i samo se smatra obavezom. Moda e neki iskreni pomisliti da dravi koja sudi po Allahovom Zakonu i u svim stvarima se poziva na mudrost nije potrebno sve ovo, jer je to drava koja se nuno ustrojava na uvanju granica koje je odredio Uzvieni Allah. Svi imaju obavezu da se bore za uspostavljanje ove eljene, traene drave: koja e, kada se uspostavi, biti kao to je opisao Uzvieni Allah: "One koji e, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji e traili da se ine dobra djela, a odvraati od nevaljalih." (El-Hadd: 41) Tada su duni da joj predaju kormilo vlasti i ispolje lojalnost, pokornost i podrku. elim da kaem ovima da islamska drava nije religijska drava kakva je poznata u drugim drutvima, vznai, to je graanska drava koja se obavezala provoditi erijat. Njen vladar nije bezgrjeni voa, niti su njeni organi neprikosnoveni sveenici ve ljudi koji ispravno postupaju i grijee, ine dobro i ono to to nije, bivaju pokorni i grijee; na ljudima je da ih podre ukoliko rade dobro i da im oponiraju ukoliko rade loe, a kada nareuju neto to je grijeh da ih odbiju, kao to je rekao Ebu-Bekr r.a., u svojoj prvoj hutbi, ili jo bolje kao to je rekao Boiji poslanik, s.a.v.s.: "Musliman je duan sluati i pokoravati se u onome to voli i onome to mu nije drago, izuzev ako mu se nareuje

52

neto to je grijeh, pa kada mu bude nareeno neto to je grijeh, nije duan sluati niti se pokoravati."71 Kada se opovrgne bezgrjenost i svetost svi ljudi su obina ljudska stvorenja, koja nisu sigurna da ih nee zaslijepiti ivot na ovome svijetu niti da ih nee zavarati kakve varke u odnosu prema Allahu, te e se ponaati apsolutistiki i nasilniki, a najgora vrsta apsolutizma s obzirom na opasnosti koje nosi, jeste apsolutizam u ime vjere. Ukoliko nisu uspostavljeni regulatori i pripremljeni metodi koji e sprijeiti da se pomenuti apsolutizam pojavi, ili ga eliminirati ukoliko se pojavi ummet e se nai u nevolji, a loe posljedice zadesie i vjeru, takoer. Stoga je formiranje organiziranih snaga, koje e slobodno i javno djelovati i imati snage da podre ono to je dobro i sprijee ono to je loe - stvar koju erijat pozdravlja i podrava, jer u tome se krije postizanje opeg dobra i anuliranje loih stvari. Najvea greka je ako drava ili neki njeni tienici smatraju da su jedino oni u pravu i da je istina uvijek na njihovoj strani; onaj ko se protivi dravi; grijei ili je ak u potpunoj zabludi. Moemo vidjeti kako su Mu'tezile koji su se osamostalili i imali vlast u doba halife Me'muna b. er-Raida, i poslije njega u doba Vasika el-Mu'tsima, eljeli da kao obavezu nametnu svoje miljenje svima, i da se sa "karte miljenja" izbriu miljenja drugih. Oni su biem i sabljom ustali protiv stavova ostalih skupina, koje se nisu slagale sa miljenjem u pogledu najveeg problema, koji su pokrenuli upravo oni, a koji je u povijesti vjerovanja i miljenja poznat pod imenom "problem stvorcnosti Kur'ana". Bila je to muna i krajnje teka situacija u kojoj su zlostavljani veliki ljudi i imami na elu kojih je bio bogobojazni imam Ahmed b. Hanbel. O ljudima koji su za sebe tvrdili da su pobornici razuma i slobode miljenja historija je zabiljeila ovaj sramotni i potresni zloin, a to je zloin zlostavljanja onih koji imaju suprotno miljenje, kanjavanjem zatvorom, udaranjem i muenjem - iako su spadali u velike imame.
71

Muttefekun alejhi

53

Stranaki pluralizam je kao "Mezhebski pluralizam"

Kada i dozvolimo princip partijskog pluralizma unutar islamske drave, to ne znai da se vie partija podudara sa vie odreenih osoba koje se razlikuju meusobno po linim ciljevima ili interesima: u smislu, ovo je partija toga i toga, a ovo je partija ovoga koje su okupile ljude oko svojih linosti dirigirajui njima u svome krugu. Slino je i sa pluralizmom zasnovanom na etnikom, teritorijalnom ili principu pripadnosti odreenom drutvenom sloju, te drugim oblicima cijepanja na osnovu pripadnosti to sve skupa nije u skladu sa islamom. erijatom dozvoljeni pluralizam je pluralizam politikih ideja i programa koje iznosi svaka skupina podupirui ih argumentima, koje e podrati oni koji se pouzdaju u njih i samo kroz njih vide put ka boljem. Stranakom pluralizmu u politici slino je postojanje vie mezheba u fikhu. Mezheb u fikhu je kola miljenja koja ima posebna pravila u razumijevanju erijata i u svjetlu tih pravila izvodi propise iz jasnih dokaza erijata. Sljedbenici mezheba su u osnovi uenici ove kole, koji vjeruju da je ona blia onome to je ispravno nego druge, i da je na boljem putu. Oni su poput neke partije koja slijedi odreene ideje i iji su se sljedbenici udruili na tim principima i podravaju je shodno uvjerenju da joj treba dati prioritet i prednost, mada to znai nipodatavanje drugih. Poput toga je i partija: i to je pravac u politici, koji ima svoju filozofiju, principe, programe iji su temelji iz irokog polja islama. lanovi partije lie sljedbenicima mezheba u fikhu, svako podrava ono to smatra blie ispravnome i za to smatra da mu treba dati prioritet. Moe se sresti grupa ljudi koja smatra da je sura obavezna, da se halifa ili voda drave izabira opim izborima, da je vrijeme trajanja njegovog mandata ogranieno a zatim se izabira drugi, da su lanovi sure izabrani putem izbora, da ena ima pravo izbora i pravo kandidiranja za medlis (skuptinu), da drava ima pravo mijeanja u 54

odreivanje cijena robe, iznajmljivanje zemlje i nekretnina, plae radnika i profit u trgovini. Zatim, da se zemlja iskoritava davanjem sjemena i zemlje pod zakup i podjele profita, a ne iznajmljivanjem, da u imetku postoji obaveza, odnosno pravo i osim zekata, da je osnova u vanjskim odnosima mir, da se zimmije (tienici islamske drave) ukoliko slue vojnu obavezu, oslobode davanja dizje koja odgovara zekatu to ga daju muslimani..., itd. Moe se sresti i druga skupina "konzervativaca", koji stoje nasuprot "reformista" ili, po njihovom miljenju, pobornika obnove smatraju da sura ima informativnu, a ne obavezu-juu ulogu, da vodu drave biraju ljudi "ugovora i rjeenja", da njegov izbor traje doivotno, da izbori nisu sredstvo koje je u skladu sa erijatom, da ena nema pravo kandidiranja niti pravo glasanja, da je ekonomija slobodna, da je vlasnitvo apsolutno, da je osnova u vanjskim odnosima rat, da je halifa ili poglavar onaj koji ima pravo objave rata ili prihvatanja mira, te druge ideje i shvatanja koja obuhvataju drutvene, ekonomske, politike, vojne, kulturne i druge oblike ivota. Postoji i trea skupina koja nije ni sa jednima niti sa drugima, ve se u nekim stvarima slae sa ovima a u nekim sa onima. Kada pobijedi neka od ovih skupina i preuzme vlast u svoje ruke, da li e eliminirati druge skupine, ije e njihove ideje prekriti praina, samo stoga to je ona ta koja ima vlast? Da li postojanje vlasti daje idejama pravo opstanka, a lienost vlasti nuno dovodi do njihovog nestanka? Zdravo miljenje kae: ne, pravo svake ideje jeste da tumai, izraava samu sebe dokle god ima opravdane stavove koji joj daju potporu, i pristalice koji je podravaju. Ono to ne odobravamo na polju politike je ono to ne odobravamo ni na polju fikha: nerazborito imitatorsko slijeenje i slijepa pristrasnost, pridavanje svetosti nekim vodama kao da se radi o poslanicima, to je izvor loih posljedica i propasti. 55

Pluralizam i razmimoilaenje
Jedna od sumnji koja se ovdje pojavljuje jeste da princip viestranaja ili pluralizma u skladu sa aktualnom terminologijom je u direktnoj proturjenosti sa jedinstvom na koje obavezuje islam i dri ga za blizanca vjerovanja, kao to razilaenje smatra bratom ncvjernitva i neznalatva. Uzvieni Allah kae: "Svi se vrsto Allahova ueta drite i nikako se ne nujedinjujte!" (Ali 'Imran: 103) "I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u miljenju podvojili kad su im ve jasni dokazi doli, njih eka patnja velika." (Ali 'Imran: 105) Jedan hadis glasi: "Nemojte se razilaziti, jer oni koji su bili prije vas su se razili i doivjeli propast."72 elim da skrenem panju na jednu vanu injenicu, a to je da pluralizam ne znai nuno i cijepanje, kao to i odreena razmimoilaenja nisu stvar koju treba posmatrati sa mrnjom, na primjer razilaenje u miljenju koje je nastalo kao razilaenje u idtihabu. I ashabi su se razilazili u mnogobrojnim pitanjima sekundarnog karaktera, i to im nije donijelo nita loe. ak su se razilazili i u vrijeme Boijeg poslanika, s.a.v.s., u nekim pitanjima, kao to je bilo u sluaju kada su se razili o pitanju ikindije namaza na put do Benu Kurejza. To je poznati sluaj. Poslanik, a.s., nije prigovorio ni jednoj od dvije strane koje su se razile u miljenju. Neki smatraju ovu vrstu razilaenja kao milost koja je podarena ummetu, o tome postoji i hadis koji kae: "Razilaenje moga ummeta je milost", a o tome je napisano i jedno djelo: "Milost za ummet je u razilaenju imama." Prenose da halifa Er-Raid Omer b. Abul-Aziz govorio da ne bi volio da se ashabi nisu razili jer je njihovo razilaenje

72

Muttefekun alejhi

56

otvorilo vrata irine, elastinosti i olakanja imamima veim broja miljenja, specifinih grananja i metoda. Neki smatraju da se razliitost kao milost ispoljava u smislu toga to se ljudi bave razliitim naukama i profesijama, ime se ispunjavaju praznine i udovoljava mnogobrojnim i raznovrsnim potrebama zajednice. Kur'an razliitost jezika i boja tumai jednim od Allahovih, d.., znakova stvaranja, koje izmeu stvorenja shvaaju ueni: "I jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i zemlje, i raznovrsnost jezika vaih i boja vaih; to su, zaista, pouke za one koji znaju." (Er-Rum: 22) Svako razilaenje ne znai nuno i zlo, postoje dvije vrste razilaenja, razilaenje u smislu grananja, i razilaenje koje se oituje u sueljavanju, prvo je pohvalno dok je drugo pokueno.73 Spominjao sam esto u svojim knjigama i predavanjima da nema zapreke za postojanje veeg broja zajednica, grupacija (damata) koje rade za islam, dokle god se jedinstvo opire razliitosti, njihovih ciljeva, programa, shvatanja i povjerenja jednih prema drugima. Uslov za ovaj pluralizam jeste da to bude pluralizam metode i specifinosti a ne meusobne iskljuivosti, te da su svi jedinstveni u pogledu svakog tekueg problema vezanog za islamsko bitisanje. islamsko vjerovanje, erijat i ummet. U svakom sluaju lijepo miljenje i traenje izvinjenja su svojstva koja treba da odlikuju sve strane, nema mjesta optuivanjima za grijeh, zabludu ili nevjerstvo, nego treba preporuivati istinu i strpljenje, meusobno se savjetovati u pogledu vjere, pridravajui se mudrosti i lijepog naina opominjanja i prouavanja, te raspravljati na najljepi nain. Primjer svakog pluralizma ili razliitosti jeste razliitost u pogledu metoda to ne dovodi do cijepljenja i neprijateljstva niti
73

Pogledaj moju knjigu "Es-Sahva el-islamijja bejnel-ihtilafil-merui vet-teferrukilmezmumi"

57

frakcijskih podjela u okviru ummeta; ne trpe tete jedni od drugih, ve je to pluralizam razliitosti u okviru jedinstvenog ummeta, koji podrazumijeva mnogostrane povezanosti. Od toga ne treba strahovati, niti ima opasnosti u tome, tovie takav pluralizam predstavlja zdravu pojavu. Ovakav stav imamo kako za stanje prije, tako i za stanje poslije uspostavljanja islamske drave, jer je to drava koja ne gubi mo u razliitosti, niti anulira sve ideje koje su utemeljile zajednicu prije nje. Ideje ne umiru niti pristaju da budu osuene na nestanak, ukoliko ne ieznu same od sebe zbog pojave nekih ideja jaih od njih.

Pluralizam je princip koji je preuzet!

Jedna od sumnji koja se ovdje takoe javlja jeste, kako neki kau, i ta da je partijski pluralizam princip preuzet iz zapadne demokratije, te nije islamski princip koji potie od nas, a nama je zabranjeno da se poistovjeujemo sa drugima i gubimo nau osobenost: "Onaj ko oponaa neki narod, pripada njemu." Mi obavezno moramo imati samostalnost u pogledu ideja i politike, i ne smijemo slijediti druge, pedalj po pedalj i korak po korak. Na stav je da je ono to nam je zabranjeno i na to smo upozoreni slijepo slijeenje drugih, da ne bismo postali puki skuti koji slijede a ne bivaju slijeeni i idu iza drugih u svim stvarima: "Kada bi oni uli u jamu gutera i vi biste uli u nju." Zabranjeno oponaanje jeste ono u kome postoje odreeni znaci koji predstavljaju neto karakteristino u pogledu vjere, kao to je noenje kria kod krana ili pojasa kod vatropoklonika i slino tome, ime onaj ko to oponaa ulazi u skupine onih koje oponaa i stie se dojam da je on jedan od njih. to se tie preuzimanja od njih u drugim stvarima iz domena savremenog ivljenja, u kome nema grijeha, niti je onaj koji to ini 58

grijcan; mudrost je izgubljena stvar vjernika gdje god da je nae ima najvie prava na nju. I Boiji poslanik, s.a.v.s., je kopao jarak (hendek) okolo Medine, a to nije bilo lukavstvo koje su poznavali Arapi, ve su taj postupak koristili Perzijanci, a predloio ga je Selman, r.a. Boiji poslanik je uzeo i peat kojim je peatio svoja pisma, nakon to nam je reeno da vladari primaju pismo samo ako je opeaeno. Omer, r.a., je preuzeo sistem ubiranja poreza i sistem divana. Muavija je preuzeo sistem pote. A poslije su preuzeti razliiti sistemi i naini organizacije. Shodno ovome nije nikakva sramota niti grijeh preuzeti princip partijskog pluralizma iz zapadne demokratije, ali pod dva uslova: Prvi uslov: da u tome vidimo sutinski opi interes za nas nee nam tetiti ukoliko se budemo bojali nekih loih posljedica njegove realizacije, bitno je da je korist koju on donosi vea od tete, jer erijat se temelji na stanovitu potpune ili pretene dobrobiti i odstranjivanju potpune ili pretene tetnosti. Uzvieni Allah o alkoholu i hazardnim igrama kae: "Reci:" Oni donose veliku tetu i neku korist ljudima, samo je teta od njih vea od koristi." (El-Bekare: 119), ovaj ajet je temelj u ovoj oblasti. Drugi uslov je da ono to prihvatimo modificiramo i unaprijedimo, tako da se slae sa naim vrijednostima i moralnim obrascima, te sa naim erijatskim propisima i ustaljenim tradicijama. Niko nas ne prisiljava da preuzmemo taj sistem u potpunosti i do u detalje, u to spada: partijska pristrasnost i u istini i u neistini, podravanje partije i onda kada je ona u ulozi silnika i na mjestu potlaenog, kao to su otvoreno govorili Arapi u doba dahilijjeta: "Pomozi svome bratu zalimu ili mazlumu", prije nego to je Poslanik, a.s., ispravio njihova hvatanja toga principa i objasnio ga dajui mu drugo znaenje, te pomoi alima znai da ga sprijei u injenju zuluma, tako e mu pomoi protiv njegove strasti ejtanske obmane.

59

Kome pripada odanost?

Nedoumica koja takoe iskrsava jeste to neki kau da postojanje partija unutar islamske drave kojoj se obavezao na poslunost, podravanje i pomaganje. Ovo je tano ukoliko bi pojedinac zauzimao u svakoj stvari stanovite koje se sueljava sa dravom, i podravao svoju partiju u svakoj stvari. A mi ne govorimo o tome. Musliman treba da ispoljava odanost jedino Allahu, d.., Njegovom poslaniku, a.s., i zajednici vjernika, kao to Uzvieni Allah, d.., kae: "Vai zatitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. Onaj ko za zatitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike - pa, Allahova strana e svakako pobijediti." (El-Ma'ida: 55-56) Pripadnost pojedinca, muslimana nekome plemenu ili nekoj teritoriji, drutvu, savezu, uniji ili partiji ne anulira njegovu pripadnost i odanost dravi. Sve ove odanosti i pripadnosti su vezane za jedan temelj, a to je odanost Allahu, d.., Njegovom poslaniku, a.s., i vjernicima, dok je najstroije zabranjeno nevjernike uzimati za prijatelje: "Zar od njih trae snagu, a sva snaga pripada samo Allahu?" (En-Nisa': 139), "O vjernici, s Mojim i svojim neprijateljima ne prijateljujte." (ElMumtehina: 1) Ako je metod na koji stranka obavezuje taj da pojedinac podrava svoju stranku u njenim stavovima, uprkos tome to je vrsto uvjeren da su bezvrijedni i suprotstavljeni dravi za koju vjeruje da je u pravu, mi to ne podravamo i ne pozivamo tome, i taj metod je potrebno promijeniti u oblik koji odgovara islamskim vrijednostima, propisima i etici.

60

Imam Alija je dopustio postojanje stranke haridija

Ako se vratimo naoj bogatoj prolosti, a naroito praksi Hulefair-raidina, koju smo duni slijediti i vrsto je se pridravati vidjeemo da je voa pravovjernih Ali b. Ebi-Talib r.a., tolerirao postojanje stranke koja je imala oprean stav u odnosu na njegovu politiku i program, optuujui ga, na vrhuncu, za ncvjernitvo i otpadnitvo od vjere, mada je on medu prvima primio islam. Nisu se zadovoljili ovim teoretskim stavom, nego su polegli i sablje protiv njega i objavili mu rat, smatrajui da je dozvoljeno prolijevati njegovu krv i krv onih koji su ga podravali, s optubom da je on u Allahovoj vjeri sudio ljudima, a sud pripada iskljuivo Allahu, d.., shodno tekstu Kur'ani-Kerima: "Sud pripada jedino Allahu." (Jusuf: 40) Kada je Imam Alija r.a., uo ove rijeci, odgovorio im je reenicom koja je postala poslovica prenoena tokom historije, a radi se o njegovim rijeima. "Rije istine kojom se eli zabluda!" I pored ovoga nije se odluio da ih eliminiranje i nije naredio da ih protjeraju i napadnu kako bi bili iskorijenjeni, ve im je jasno i otvoreno rekao: "Prema vama smo duni tri stvari: da vam ne zabranjujemo dolazak u damije, da vam ne spreavamo da se ponovo povratite dokle god ste pod naim okriljem, te da ne zapoinjemo borbu protiv vas." To su bili Haridije, koji su predstavljali naoruanu opoziciju, i snagu ija je smionost dostigla visoku granicu. Poznato mi je da je Imam ehid Hasan el-Benna osporio stranaje i stranaki pluralizam u islamu. To je njegov stav o stranarenju, koje je vidio u svoje vrijeme, a koje je napravilo razdor u ummetu u vrijeme otpora neprijatelju. To su bile partije koje su se okupljale oko pojedinih linosti, a ne oko jasnih ciljeva i definiranih programa. U nekim svojim brourama on o lanovima i vodama partija kae: "Kolonijalizam je napravio razdor meu njima, i okupio oko sebe, oni tee njemu, i okupljaju njegove pristalice!" 61

Ne smeta to se na idtihad razlikuje od idtihada naega imama, Allah mu se smilovao; on nije ograniio one poslije njega da se dre miljenja koje je on izveo, a naroito kada se primjene prilike, a stavovi i ideje evoluiraju. Moda bi i on i da je ivio do danas, zastupao miljenje kao i mi - fetve se mijenjaju shodno mijenjanju vremena, mjesta i stanja. A naroito u stvarima politike, koje obiluju mnogobrojnim promjenama. Oni koji poznaju Hasana el-Bennaa znaju da on nije bio krut niti konzervativac, nego je bio dinamian, a njegove ideje i stavovi su doivljavali preobraaj shodno dokazima i shvatanjima koja je primao. Sekularisti prikazuju idealnu islamsku dravu kao dravu koja ne tolerira podizanje glasa, niti miljenje koje je opreno, niti skupinu koja bi rekla: "Zato?" a kamoli: "Ne!" injenice govore da su u "areni" razliite snage i mnogobrojne grupe, koje slobodno svjedoe islam i povode se za njim, ali imaju razliite poglede, shvatanja, programe i taktike. Kada jedna od njih uzmogne i preuzme kormilo vlasti, na ovaj ili onaj nain, da li je dozvoljeno ostalim zajednicama i snagama da ostanu i postoje ili im je sueno da nestanu sa pozornice i zauvijek se izgube? Najuputnije i najprikladnije je da ove snage ostanu u "areni", pozivajui i upuujui, nareujui dobro i odvraajui od zla i da savjetuju kako se odnositi prema Allahu, Njegovom poslaniku, voama vjernika i svim vjernicima. Ako su partije i politike snage erijatski legalne u okviru islamske drave, uz obavezno pridravanje islamskih propisa, s opravdanijim razlogom treba da budu erijatski legalna udruenja i partije prije uspostavljanja islamske drave. Nema nikakve zapreke da na polju islamskog djelovanja postoji vie od jedne grupe koja e raditi na uspostavljanju islamskog drutva i drave, i boriti se na Boijem putu svim erijatom doputenim sredstvima.

62

Ono na to ovdje treba obavezno upozoriti i to ne bi bilo lijepo preutjeti jesu ideje vezane za ovu tematiku, koje su objavili neki pojedinci i skupine koje nose islamsko porijeklo. U tome smislu neki su izdali propise i fetve koje bilo kakvo formiranje zajednice, udruenja ili pripadanja istoj smatraju zabranjenim (haram) djelom, novatorstvom u vjeri koje Allah, d.., nije dozvolio, svejedno zvale se organizacije zajednicom, udruenjem, partijom, ili bilo kojim imenima i nazivima. Ovo je udna smionost prema Allahovoj vjeri, nasrtaj na erijat bez ikakvog jasnog dokaza i neutemeljeno zabranjivanje onoga to je Allah, d.., dozvolio. Osnova u stvarima i postupcima vezanim za obredoslovlje i meusobne postupke ljudi je doputenost ('ibaha). A formiranje skupina koje e raditi u cilju islama spada u tu doputenost. tavie, tano je da je formiranje ovih skupina neto na to obavezuju erijatski tekstovi i njegova openita pravila. Uzvieni Allah kae: "Jedni drugima pomaite u dobroinstvu i bogobojaznosti" (El-Ma'ida: 2) i: "Svi se vrsto Allahova ueta drite i nikako se ne razjedinjujte." (Ali 'Imran: 103) Boiji poslanik, s.a.v.s., kae: "Vjernici su meusobno kao zgrada, oslanjaju se jedni na druge"74, "Allahova pomo je uz zajednicu, onaj ko se izdvoji, izdvojio se u vatru."75 Fikhsko pravilo kae: "Ono bez ega neki vadib nije potpun, i samo je vadib." Sigurno je da sluenje islamu u ovo vrijeme, bdijenje nad egzistiranjem njegovog ummeta te rad na uspostavljanju islamske drave ne moe biti potpun putem pojedinanih rasprenih nastojanja, ovdje ili ondje; nuan je zajedniki rad, koji objedinjuje razasute snage, odvojena nastojanja i neiskoritenu energiju, te mobilizira sve u organiziran front, koji zna svoj cilj i ima definiran put.

74 75

Muttefekun alejhi Prenosi Tirmizi

63

Ovo potkrepljuje i injenica i da snage koje se neprijateljski odnose spram islama kao i one koje rade za neke druge ciljeve ne djeluju parcijalno, ve u vidu snanih grupacija i velikih homogenih organizacija, koje posjeduju najvee materijalne i ljudske potencijale. Pa kako emo im se suprotstaviti pojedinano i razjedinjeni, kad borba zahtijeva da svi budu vrsto stisnuti u jedan saff, kao to kae Uzvieni Allah: "Allah voli one koji se na Njegovom putu bore u redovima kao da su bedem vrsti." (Es-Saff: 4) Zajedniki rad na pomaganju islama, oslobaanju njegove zemlje, jedinstvu njegovog ummeta i uzdizanju njegove rijei je obaveza i nunost. Obaveza koju iziskuje vjera i nuda koju zahtijeva stvarnost, a zajedniki rad podrazumijeva formiranje udruenja ili partija koje e ustrajavati na ovoj obavezi. Postoji i jedna druga ideja koja je u oprenosti sa ovom: ona tretira zajedniki rad kao obavezu, ali ograniava pome-nutu obavezu na odreenu skupinu smatrajui da jedino ona predstavlja istu istinu, a da je sve osim nje neistina: "Zar poslije istine ima ita osim zablude?" (Junus: 32) Drugim rijeima, ovakve grupe istiu za sebe da su "zajednica muslimana" (dema'tul-muslimin), i da osim njih ne postoji "zajednica muslimana" dokle god su oni zajednica muslimana svako ko se odvoji od njih odvojio se od zajednice, i svako ko im nije pristupio nije u zajednici muslimana! A svi hadisi koji govore o "zajednici" i nunosti "zajednice" te cijepanju "zajednice" odnose se na zajednicu te grupe! Ova vrsta argumentacije i pripisivanje Teksta onome na to se on ne odnosi predstavlja vrata onoga to je loe za ummet; jer argumente, dokaze stavlja na mjesto koje nije njihovo. Njima se mogu pridruiti i oni koji istinu pripisuju svojoj zajednici ili partiji iskljuujui druge, obilno pridajui objektivnost jedino njoj, a odriui je drugima. Neki od njih preesto upotrebljavaju kvalifikacije koje se odnose na djelovanje, miljenje, vjerovanje ili etiku, a koje skupinu definiraju 64

kao "zajednicu istine" ili "partiju istine", upotrebljavajui to za svoju zajednicu a liavajui druge. To je jedna vrsta devijantnosti i proizvoljne upotrebe, to nauna logika ne prihvata. Drugi, opet dio kao jedino mjerilo uzimaju to ko je prvi pristupio osnivanju, po kome onaj koji je to uinio prije drugih polae pravo na istinu ili ima monopol nad istinom i realnou. Neke partije u islamskim zemljama su utvrdile da jedino one predstavljaju istinu, jer su one prve preuzele inicijativu, a svaka poslije formirana partija je nuno besmislena i nema pravo na postojanje; jer prihvatanje omasovljenja te partije isti je kao i sluaj davanja prisege na odanost vlasti, a hadis kae: "Ako bi se davala prisega dvojici halifa, ubijte onoga koji je drugi od njih dvojice!!"76 Ove fetve, koje su plod neznanja i smionosti ljudi neupuenih u erijatske znanosti, dovele bi ummet u najgori poloaj i gurnule ga u opasnost. Uenjaci fikha iz prolih vremena znali su rei za neke od onih koji sebe smatraju upuenim u nauku: Pree bi bilo zatvoriti neke koji u dananje vrijeme ljudima daju fetve nego li kradljivce! To je stoga to kradljivci unitavaju ljudima dunjaluke, a ovi im unitavaju vjeru. A ta bi tek bilo kada bi ti uenjaci fikha vidjeli ta mi od fetvi itamo ili sluamo u nae vrijeme? Mo i snaga pripadaju jedino Allahu, d..

76

Prenose Ahmed i Muslim

65

OTMICE AVIONA
Pitanje: S obzirom na to da se otmice aviona deavaju esto od koji smatraju da time ine dobro islamu i muslimanima, a u tim otmicama stradaju nevine osobe, elimo da nam date odgovor o ovome na temelju Kur'ana i sunneta, mada nam je poznato da ste i ranije javno osuivali ovakva nedjela. Posebno ovo traimo s obzirom na posljednju nesreu sa otetim kuvajtskim avionom. (Izvorno pitanje je zbog duine samo parafrazirano vodei rauna da se ne narui njegova glavna intencija, prim. prevodioca) Odgovor: Svakako da u nesrei sa otetim avionom suosjeam i srcem i duom, kao i milioni drugih ljudi ija srca nisu okrutna "kao kamen ili jo vie" (Kur'an), kao to je Allah, d.., opisao srca drevnih Jevreja. Ve sam osudio ovo djelo u televizijskom govoru na TV EdDewha, kao to sam osudio i slina djela prije nekoliko godina u programu Katarske televizije u emisiji "Hedjul-islam". Tada su otmiari bili nearapi i nemuslimani. Meutim nasilje nad nevinom osobom je grijeh i zloin bez obzira na vjeru, dravu i narodnost napadaa, jer Allah ne voli nasilnike. Islam nema dvostruke arine, kao to su to imali Jevreji, koji su mijenjali Boiju objavu, primjenjujui jedna pravila na Jevreje, a druga na ostale. Osnovna islamska naela elim ovdje itaocima predoiti naela crpljena iz Kur'ana asnoga i sunneta uzoritoga.

66

1. Zabranjeno je nasilje nad nevinima

Islam ne dozvoljava nasilje nad nevinom osobom ni o kojem sluaju, i bilo u kome da se radi, svejedno da li je posrijedi napad na ivot, ast ili imetak, da li je napada bio zapovjednik (emir) ili voa (halifa). Njihovo namjetenje im ne daje vlast nad ivotima ljudi niti nad njihovom imovinom, njihovom vanjtinom ili intimom. Poslanik, s.a.v.s., obznanio je prisutnima na Oprosnom haddu da su krv, imovina i ast ljudi sveti, zauvijek do Sudnjega dana. Ova zabrana se ne odnosi samo na muslimane, ve obuhvaa muslimane i ostale ljude koji nisu u ratu sa njima. U sluaju rala i borbe, islam ne dozvoljava ubijanje onih koji se ne bore, ena, djece i starih, kao i svetenika - osamljenika u samostanima radi bogotovlja. Povjesniari sa zapada primijetili su da povijest nije upoznala osvajae pravednije i milostivije od Arapa, tj. muslimana. tavie islam zabranjuje mrcvarenje ivotinja, a ta je tek sa ovjekom? U Sahihu se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao "da je ena ula u Dehennem zbog make koju je zatvorila i nije je hranila, niti joj dala da sebi lovi gmizavce." Kakav je tek poloaj onoga ko zatvori ljude i zastrauje ih dovodei ih u straan nemir i prestraenost? U hadisu koga prenosi Numan b. Beir kae se: "Bili smo sa Allahovim poslanikom, s.a.v.s., na putovanju, pa se ovjek na svojoj jahalici poeo njihati, tj. obuzeo ga je drijem. Drugi ovjek je uzeo strijelu iz svog tobaka i malo ga njome razbudio, te se on uplaio. Poslanik, s.a.v.s., je tom prilikom rekao: "Nije dozvoljeno ovjeku da zastrauje muslimana."77 Ibn Ebi Lejla je prenio od brojnih ashaba Poslanikove rijei o ovome. Znai, zastraivanje je zabranjeno (haram),
Biljei Taberani, a Bezzar u skraenom obliku: "Nije dozvoljeno muslimanu da zastrauje drugog muslimana."
77

67

makar bilo u ovako prostom obliku, zbog ale i igranja, ako je posljedica neija zastraenost i uplaenost. ta je sa onima koji ive vie od dvije sedmice (u ovakvom strahu), kad im se ini svaki sat kao mjesec a svaka no kao vjenost, kad svakog trena oekuju da otmiari izvre svoju prijetnju ubistva jednog ili vie njih, a ta ubistva bi im sluila kao sredstvo prinude nad onima koji odluuju. Zbog svoje ludosti oni teroriziraju putnike aviona, koji niti se odmaraju kada spavaju, niti kada sjede na sjeditima i koji su zatvorenici van zatvora.

2. Niko ne snosi odgovornost za postupke drugoga

Svaka osoba je odgovorna samo za svoje vlastite postupke, a ne za postupke drugoga. Niko nee nositi "teret" drugoga, makar se ljudi vezivali za njega ili mu bili blinji roaci. Sin se ne kanjava zbog oeva grijeha, niti otac zbog sinovljeva. Ovo je istina i pravda koju je Kur'an asni oznaio u mnogim ajetima, i obavjetava da je tako bilo i u prethodnim Boijim objavama. "Zar on nije obavijeten o ovome ta se nalazi u listovima Musaovim i Ibrahimovim - koji je obaveze potpuno ispunjavao: da ni jedan grijenik tue grijehe nee nositi."78 Stoga se ovjek ne moe nauditi osobama koje svojataju islam, govore u njegovo ime i tvrde da su oni zatitnici ehadeta, a potom se svete neprijateljima. Zar bi se moglo prikazati dozvoljenim da jedna osoba ili vie njih uspostavi strahovladu nad narodom jednog grada, kanjavajui pojedine graane samo zato to se ta grupa ne slae sa gradonaelnikom? Pretpostavimo da je gradonaelnik grijenik ili zloinac; zar je moj grijeh to ivim u tom mjestu, pa treba da budem kanjen zbog njegove grjeke ili zloina? Ko je to, otmiaru, tebe promovirao u arbitra? Ko ti je dao pravo da tui, sudi i kanjava sve zajedno? Tvoja presuda meni je ponekad smrt pogubljenjem!

78

En-Nedm: 36-38

68

Ovo to su uinili otmiari od nekih putnika apsolutno je nepotivanje svetosti ovjeka. Oni su najavili izvrenje tog zloina, ubili su dva putnika i njihova tijela izbacili iz aviona sa velike visine - koja su se nakon pada raspala. Dobro je poznato da islam dri do nepovredivosti ovjeijeg tijela poslije smrti na jednak nain kao i dok je osoba iva. Muhammed, a.s., je rekao: "Lomljenje kostiju mrtvaca je kao lomljenje kostiju ive osobe."79 Ubistvo je veliki zloin i islam ga najstroije zabranjuje, te kao to je poznato za njega propisuje strogu kaznu, a neki uenjaci smatraju da se pokajanje (tevba) ubice nee primiti! U Kur'anu asnomc odreeno je: "Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga ili onoga koji na zemlji nered ne ini, kao da je sve ljude poubijao." (El-Maide: 32) A Muhammed, a.s., je kazao: "Da propadne ovaj svijet, kod Allaha je manje od ubistva ovjeka muslimana."80 Drugom prilikom Muhammed, a.s., je rekao: "Kada bi se stanovnici nebesa i zemlje udruili radi ubistva jednog ovjeka, sve bi ih Allah kaznio Dehenemom."81 Poslanik, a.s.. je najobinije upiranje oruja prema muslimanu, oznaio velikim grijehom koji izaziva prokletstvo. O tome je rekao: "Niko od vas neka ne okree oruje u svoga brata, jer ne zna da ejtan moe baciti njegovu ruku i uiniti zlo." (Bunari i Muslim) S obzirom na to da islam upozorava na nedopustivost samog okretanja oruja prema ovjeku, moe se pretpostaviti koji je intenzitet zabrane upotrebe tog oruja da bi se ubio ovjek koji nema nikakve snage ni moi, a nije uinio nekakvo djelo koje bi nalagalo smrtnu kaznu.

Biljee Ahmed i Ibn Made Biljei Tirmizi 81 Biljei Tirmizi

79 80

69

3. Cilj ne opravdava sredstva

Islam ne prihvata ostvarenje lijepih ciljeva nedozvoljenim sredstvima. Islam odbacuje "makijavelistiku" filozofiju koja smatra da cilj opravdava sredstvo. Naprotiv, on intenzivno naglaava nunost objedinjavanja ova dva naela: plemenit cilj i estito sredstvo. Tako se npr. odbacuje gomilanje imetka na nedozvoljen nain da bi se potom troio u dobrotvorne svrhe i kao milodar. Poslanik Muhammed, a.s., je rekao: "Allah je lijep (tajjib) i primie samo lijepo djelo." Drugom prilikom je rekao: "Allah nee primiti namaz bez obredne istoe niti milodar steen prijevarom." (Muslim) Prijevara (gulul) podrazumijeva (ovdje) ono to se uzme iz plijena tajno i bez znanja nadlenih, da bi se poslije od toga dala sadaka. Allah takvo djelo ne prihvata. Stoga su predstavnici SELEFA objasnili da dobro djelo koje e biti primljeno treba da posjeduje dva svojstva, a to su iskrenost i ispravnost. Allah nee primiti djelo koje ne objedinjuje svojstva iskrenosti i pravednosti. Iskrenost podrazumijeva da je uinjeno u ime Allaha, d.., a ispravnost da je djelo uinjeno u skladu sa sunnetom, ili na nain koji ima podlogu u Poslanikovoj a.s. praksi. Ako pretpostavimo da su ove grupe ili pojedinci noeni dobrim pobudama i plemenitim motivima, kao to istiu njihovi branioci koji kau da oni nastoje osloboditi svoju brau koja vjeruju, velim: hajde da povjerujemo u ispravnost ovakvih navoda, s tim to su pretjerani i odlaze u krajnost. Meutim, ko im to dozvoljava ostvarenje ciljeva, za koje tvrde da su asni, plemeniti i uzvieni, prljavim sredstvima koja se zasnivaju na poniavanju ljudi, njihovom muenju, teroriziranju, i zastraivanju i na kraju na bespravnim ubistvima. Njihov zloin se poveava time to se oni skrivaju iza islama i pripadnosti islamu, a time mu nanose tetu. Svi zloini koje su oni poinili veu se za "nasilniki islam", te se tako neistinom nakazi slika o islamu. Kur'an, sunnet, pravi put ashaba, fikh uenjaka, duh islamske civilizacije i ope nastojanje islama, svi snano osuuju ovo djelo koje je zatrovano okrutnou i brutalnou i koje nema ovjenosti niti moralnosti. Ta omladina je ponekad iskrena, ali je na stranputici, 70

smatrajui doputenim ubijanje nevinih i zastraivanje mirnih. Oni smatraju da tim djelima islamu ine uslugu i da se tako pribliavaju Bogu. Ovo udvostruava odgovornost uenjaka i svih razboritih ljudi da uloe vie napora dok ne osvijetle pravi put zabludjelima.

71

MEDICINA U OBZORJU FIKHA

72

GLEDANJE ERIJATA NA PITANJE EUTANAZIJE

Ovo pitanje je jedno od mnotva pitanja iz islamske medicine, njenih propisa i etike, koje mi je stiglo od "Organizacije islamske medicine" iz June Afrike. Prvo pitanje sastoji se u onome to slijedi. Definicija: Eutanazija je olakavanje umiranja osobi bez nanoenja bola radi smanjenja patnji bolesniku, na aktivan ili pasivan nain. Aktivna eutanazija je kada ljekar preuzima aktivne postupke radi okonanja ivota bolesniku. Primjeri 1. Bolesnik obolio od raka, obuzet je bolovima i nesvjesticom. Ljekar vjeruje da e on u svakom sluaju umrijeti i daje mu visoku dozu narkoanalgetika koji mu zaustavljaju disanje. 2. Bolesnik je u besvjesnom stanju dui period, npr. poslije oboljenja od meningitisa, ili je sa tekom povredom glave, i mogue je da ostane iv, upotrebljavajui vjetaka plua. Ljekar vrsto vjeruje da nema nade za izljeenje. Aparat ubrizgava zrak u njegova plua i disanje se odrava (vjetakim putem). Ako vjetaka plua prestanu sa radom, bolesnik nee moi nastaviti disanje. Ostanak ovog bolesnika u ivotu mogu je pomou ovog aparata koji odrava njegove ivotne aktivnosti. Sva druga gledita ovog bolesnika smatraju mrtvim i nesposobnim za kontrolu nad vlastitim funkcijama. Iskljuenje vjetakih plua smatra se aktivnom eutanazijom. U drugom sluaju kod pasivne eutanazije ne poduzimaju se aktivnosti radi okonanja ivota, nego se ostavlja bolesti da prolazi 73

svoje faze, bez pruanja bolesniku bilo kakvog lijeka radi produenja njegova ivota. Primjeri: 1. Bolesnik boluje od raka, ili je u komi nakon udara u glavu ili meningitisa, i nema nade u njegovo izljeenje. Ili je obolio od upale plua koja, ako ne bude lijeena, a moe se lijeiti, moe ubiti bolesnika. Obustava lijeenja mogua je da ubrza smrt bolesnika. 2. Dijete je sasvim defektno, sa nesraslim pojedinim dijelovima tijela, ili sa modanom paralizom. Moe da ostane bez lijeenja, a ako ga zahvati upala plua ili meningitis mogue je da dijete umre od ovih upala. Spinabiffida je neprirodno stanje kime i dovodi do paralize donjih ekstremiteta i gubljenja kontrole nad mokranom beikom i debelim crijevom. Dijete paralizirano od ove bolesti iziskuje specijaliziranu njegu tokom cijelog ivota. Paraliza mozga je oteenje mozga u toku poroda, a prouzrokuje mentalnu retardiranost i paralizu udova, razliitog stepena. Ovakvo dijete je mentalno i fiziki paralizirano i zahtijeva posebnu njegu tokom ivota. U predoenim primjerima "obustava lijeenja" je jedna vrsta pasivne eutanazije, a ova djeca, ope je poznato, ne ive dugo. Obustava lijeenja i pasivna eutanazija spreavaju produenje patnji djeteta ili napora roditelja. Pitanja: 1. Je li aktivna eutanazija dozvoljena u islamu? 2. Je li pasivna eutanazija dozvoljena u islamu? Odgovor:

74

Aktivna eutanazija
Aktivna eutanazija iz primjera br. 1. erijatom nije dozvoljena, zbog toga to ljekar ini praktian poduhvat s namjerom umorstva bolesnika i ubrzava njegovu smrt. To je u svakom sluaju ubistvo. Svejedno da li to bilo ovom metodom ili elektroudarom ili otrim sredstvom. Sve ovo je ubistvo i zabranjeno je, tavie veliki je grijeh. Karakter ubistva ne otklanja se time to se ini iz milosti i radi olakanja patnji, jer ljekar nije milostiviji prema njemu (bolesniku) od Onoga koji ga je stvorio. Sluaj treba ostaviti Allahu, d.. On je Taj Koji je ovjeku poklonio ivot i On je Taj Koji mu ga oduzima u odreenom momentu. O primjeru br. 2. govoriemo nakon razmatranja pasivne eutanazije.

Pasivna eutanazija
Eutanazija "pasivnim nainom", kao to je navedeno u primjeru br.l. ili br.2. oituje se u "obustavi lijeenja" bolesnika i nedavanja lijekova, za koje ljekar tvrdi da nema koristi od njih niti mu mogu pomoi, shodno Allahovim zakonima kauzaliteta. Poznavaocima erijata poznato je da lijeenje od bolesti nije vadib (obaveza) prema veini pravnika i predvodnicima pravnih kola (mezheba). Za njih je to u sferi mubaha (doputeno). Obaveznim ga smatraju neki, kao to kau neke pristalice afije i Ahmeda, to spominje ejhul-islam Ibn-Tejmijje.82 Neki ga pak smatraju mustehabom (poeljnim). Ulema se ne slae ta je vrjednije, lijeenje ili trpljenje? Jedni kau: trpljenje je vrijednije, na osnovu hadisa Ibn Abbasa u Sahihu o eni koja je imala epilepsiju i traila je od Poslanika, s.a.v.s., da ini dovu za nju, a on je rekao: "Ako voli da se strpi pripada ti Dennet, a ako eli uputi u dovu da te izlijei." Ona je
82

El-fetava el-kubra li Ibn-Tejmijje, bil-Kahire

75

kazala: "Strpi u se, ali ja se razgoliujem, pa moli Allaha za mene da to ne inim". Poslanik je to uinio.83 Neki ashabi i tabiini nisu se lijeili, tavie, odabirali su bolest kao Ibn K'ab, Ebu Zerr, neka je Allah zadovoljan njima, i nisu za to osuivani.84 Imam Ebu Hamid el-Gazali u "Kitabu-tevekkul" napisao je poglavlje kao odgovor onome koji kae: ne lijeiti se bolje je u svakom sluaju.85 Ovo je miljenje islamskih pravnika o lijeenju bolesnika. Veina njih smatra da je to mubah, manjina da je mustehab, a najmanji broj da je vadib. Ja se pridruujem onim koji ga smatraju vadibom ako je bol teak i lijek koristan, i ako ima nade u izlijeenje u skladu sa Boijim zakonom. Ovo je podudarno sa Poslanikovim, s.a.v.s., sunetom. On se lijeio i nareivao ashabima da se lijee, to spominje Imam Ibn Kajjim u "Zadul-mead",86 na osnovu ega bi se moglo zakljuiti da je ono u najmanju ruku mustehab ili sunet. Iz ovog proizilazi da je lijeenje u sluaju kad ima nade u izljeenje mustehab ili vadib. Meutim, ako nema nade u izljeenje shodno Allahovim zakonima kauzaliteta, koje poznaju specijalisti iz domena medicine, niko ne kae da je ono mustehab, a kamo li vadib. Ako e medicinski tretman bolesnika, bilo da se radi o pijenju lijeka, davanju injekcija ili infuzije, prikljuivanju na vjetaka plua ili neto drugo do ega je stigla ili e stii savremena medicina, produiti period bolesti, a bolovi ostati due vrijeme, tim je nunije da to ne bude vadib ili mustehab, ak je i obrnuto od toga.

83 84

Muttefekun alejhi El-fetava el-kubra li Ibn-Tejmijje 85 Ihja el-ulumud-din 86 Zad el-mead, el-duz es-salis

76

Ovaj oblik eutanazije ne treba da ue u pojmovanje "ubistvo iz milosti" radi odsustva praktinog postupka od strane ljekara. To je neinjenje neega to niti je vadib niti je mendub i zbog toga se ne moe pozvati na odgovornost. Dakle, to je dozvoljena i legalna stvar, ako ne i poeljna, i ljekar je moe prakticirati, s ciljem olakanja bolesniku i njegovoj porodici. Zbog toga. ako Bog da, nee biti grijean.

Eutanazija putem iskljuenja aparata

Preostao je odgovor za drugi primjer iz prve vrste, koji tretira pitanje aktivne eutanazije. To se zasniva na iskljuenju bolesnika sa vjetakih plua, ili kako ga nazivaju "mehaniki aparat za oivljavanje". Takvog bolesnika u medicini smatraju "mrtvim" ili se na njega odnose "odredbe o smrti", zbog tekog oteenja mozga pomou kojeg ovjek osjea (kontrolie funkcije). Ukoliko se lijenikov postupak svodi samo na obustavljanje medicinskih instrumenata, to ne izlazi iz domena obustave lijeenja, to se odnosi i na druge sluajeve pasivne eutanazije. Zbog toga, mislim, treba izdvojiti ovu situaciju i njoj sline iz okvira prve vrste "aktivne eutanazije" i podvesti pod drugu vrstu. Na temelju toga ova stvar je zakonita i u njoj nema grijeha, posebno zbog toga to ovi aparati odravaju vanjsku dimenziju ivota, disanje i krvotok, iako je u stvari bolesnik mrtav, nije pri svijesti i ne osjea, s obzirom na oteenje izvorita svih funkcija mozga. Odravanje bolesnika u ovakvome stanju iziskuje velika beskorisna i dugotrajna ulaganja, a zauzima i instrumente koji trebaju drugima kojima mogu pomoi. Mada bolesnik nita ne osjea, njegova porodica i blii su zabrinuti i boli ih dok je on u takvome stanju deset i vie godina. Ovo miljenje iznio sam u Kuvajtu pred islamskim pravnicima i ljekarima, na jednom od sastanaka koje, s vremena na vrijeme, organizira "Islamska organizacija za medicinske znanosti", i sloili su se pravnici i ljekari. 77

Hvala Allahu Koji nas je uputio mi ne bismo bili na pravom putu da nas Allah nije uputio.

78

TRANSPLANTACIJA ORGANA
Uvod Ovu lehvu (pravno miljenje) napisao sam prije mnogo vremena kao odgovor na neka pitanja na temu transplantacije organa. Njen cilj je iznoenje vlastitog pravnog gledanja, podlonog diskusiji, kao i kod svih samostalnih rjeenja, a napose novih pitanja za koja nije registrirano miljenje prethodnih generacija. Ni jedan fakih (islamski pravnik) za svoje miljenje ne moe prisvojiti apsolutnu ispravnost u fazi dok dolazi do njega, tavie, svako za sebe treba rei ono to je rekao Imam E-afi: "Moje miljenje je ispravno, mada je mogua i greka, a drugo miljenje je pogreno, mada je mogua i ispravnost." Zbog toga se udim sumnjiavim prigovorima koji se ovih dana ire protiv uvaenog daije (islamskog misionara) ejha Muhammeda Mutevelli e-a'ravija, koji je na osnovu vlastitog vienja, iznio pravno miljenje o nedopustivosti transplantacije organa, premda ejh, neka ga Allah sauva, o tome nije iznio nita precizno u pisanoj formi, nego je to rekao u televizijskom intervjuu, odgovarajui na usputno pitanje. Primjer takvih intervjua, neoekivanih pitanja u njima i brzih odgovora ne moe posluiti kao vrst oslonac u definiranju gledita uenjaka i njihovih ciljeva kod znaajnih i kompliciranih pitanja. Kao oslonac moe sluiti pisani oblik i to istinski formulira miljenje pisca i sa preciznim tumaenjem u kojem nema nejasnoa. Ipak od svakog se moe neto uzeti a neto ostaviti, osim od Poslanika, s.a.v.s. Mudtehid (onaj koji traga za odgovorom, A.K.,) kada ispravno rijei pitanje, ima dvije nagrade, a kada pogrijei, oproteno mu je i pripada mu jedna nagrada. 79

A Allahu pripada uspjeh i pravi put. Pitanja: Da li je muslimanu dozvoljeno da pokloni za ivota organ ili dio tijela radi inplantacije drugoj osobi? Ako je odgovor potvrdan, je li apsolutno dozvoljeno ili je ogranieno odreenim uvjetima? Koji su to uvjeti? Ako je dozvoljeno, onda kome je dozvoljeno? Da li blinjem samo? Ili muslimanu samo? Ili bilo kojoj osobi? Ako je dozvoljeno davanje je li dozvoljena prodaja? Je li dozvoljeno davanje organa poslije smrti ili je to nespojivo sa nepovredivou umrloga? Je li to pravo iskljuivo pojedinca (lino) ili je porodici dozvoljeno da d organ njegovog tijela? Je li dravi doputeno da od onih koji su nastradali uzme neke organe, npr. radi spaavanja drugih? Da li je dozvoljena transplantacija organa od nemuslimana muslimanu? Da li je dozvoljeno presaivanje muslimanu organa ili jednog dijela od ivotinje, makar se ivotinja erijatom smatrala neistom, kao npr. svinja? To su brojne nedoumice koje se nameu islamskom fikhu i fakihima, kao i ustanovama u ovom dobu. Neophodno je odgovoriti generalno dozvoljavajui ili generalno zabranjujui ili detaljno ralaniti. Pokuajmo odgovoriti, a uspjeh pripada Allahu.

Da li je muslimanu dozvoljeno da pokloni organ za ivota?

Neki e rei: Dobroinstvo ovjeka je dozvoljeno onim ime on raspolae. Da li ovjek posjeduje svoje tijelo u toj mjeri da bi njime 80

slobodno raspolagao, poklanjajui ga ili na drugi nain? Ili je ono ovjeku dato od Allaha, d.. i nije mu dozvoljeno da s njime raspolae prema vlastitom nahoenju, osim onako kako je On dozvolio? Kao to mu nije dozvoljeno da raspolae ivotom, da ga uniti ili da se ubije, tako mu nije dozvoljeno da postupa po svom nahoenju sa dijelovima tijela nanosei mu tetu. Ovdje je mogue i gledite, da je ovjeku omogueno da sa tijelom iako je dato od Allaha, d.., raspolae slino imetku koji sutinski pripada Allahu, d.., na to ukazuje Kur'an u rijeima Uzvienoga: "Dajte im iz Allahovog imetka koji vam je dao." Ali ovaj imetak dat je ovjeku u vlasnitvo sa mogunou i kompetencijama raspolaganja sa njim. Kao to je ovjeku dozvoljeno injenje dobroinstva sa dijelom imetka za korist drugoga kome je to potrebno, isto tako dozvoljeno mu je da d dio tijela koji je drugome potreban. Razlika je ta to je ovjeku doputeno podijeliti ili sadaku uiniti cio imetak, ali mu nije dozvoljeno da d cijelo tijelo. tavie, nije mu dozvoljeno rtvovati ivot da bi izbavio bolesnika od propasti, tekih bolova ili okrutnog ivota. Ako se od muslimana trai da se baci u vodu radi spaavanja utopljenika ili da ue u vatru radi gaenja poara ili spaavanja nekoga ko se skoro utopio ili izgorio, zato mu ne bi bilo dozvoljeno riskirati dio svoje materijalne egzistencije radi pomoi drugima, kojima je to potrebno. U nae vrijeme svjedoci smo dobrovoljnog davanja krvi, a i ona je dio ovjeijeg tijela, to se prakticira u muslimanskim zemljama i niko od uleme to ne osuuje. Naprotiv, oni na to podstiu i u tome uestvuju. Ova preutna saglasnost uz neke izdate fetve o tome upuuju na zakljuak da je to erijatski prihvatljivo. U erijatskim izvorima je ustanovljeno da tetu treba otklanjati u granicama mogunosti. Stoga je propisano pomaganje ugroenog, potpomaganje ranjenoga, nahraniti gladnog, oslobaanje zarobljenika, 81

lijeenje bolesnika i izbavljanje svakog onoga u koga je ivot ili manje od toga u opasnosti. Muslimanu nije dozvoljeno da posmatra tetu koju podnosi pojedinac ili zajednica, a da je on ne eliminira, ako je u stanju, ili da je ne nastoji otkloniti svim svojim mogunostima. Zbog toga kaemo: Nastojanje da se otkloni teta koju trpi musliman npr. zbog oteenog bubrega, na taj nain to e mu neko darovati jedan svoj zdrav bubreg u skladu je sa erijatom, ak je pohvalno. Onaj ko to uini zasluuje nagradu, jer se smilovao nekome na zemlji i zasluio i milost na nebu. Islam ne ograniava sadaku na imetak, nego svako dobroinstvo smatra sadakom. U to spada i darivanje dijela tijela radi pomoi drugome. Nema sumnje da je ovo najuzvienija i najvrednija sadaka, jer tijelo je vrednije od imetka. ovjek rtvuje sav kapital da bi spasio dio tijela a njegovo rtvovanje, zaradi Allaha, spada u najvrednija dobra djela i najveu sadaku.

Ako kaemo da je ivome dozvoljeno da d neki organ, da li je dozvola apsolutna ili je ograniena?
Odgovor: Dozvola je ograniena. Nije dozvoljeno ovjeku da d ono ime bi nanio tetu sebi ili nekome prema kome on ima obaveze. Nije dozvoljeno da d organ koji je jedini u organizmu, kao to je npr. srce ili jetra, jer ne moe ivjeti bez toga. Nije dozvoljeno da odstranjuje nevolju drugoga nanosei sebi tetu. erijatsko pravilo kae: tetu treba otkloniti u granicama mogunosti, ali ovo ograniava drugo pravilo koje kae: teta se ne otklanja tetom. To je protumaeno ovako: teta se ne otklanja slinom ili jo veom tetom. Stoga nije dozvoljeno davati vanjske organe tijela, kao to je oko, ruka ili noga. Ovim bi se nevolja drugoga odstranjivala sigurnom tetom prema samom sebi, zbog naruavanja integralnih funkcija i izgleda. 82

Isto tako ako je unutarnji organ parni, ali je drugi nefunkcionalan ili je obolio, ovaj se smatra jedinim. Tome je slino ako bi time teta zadesila nekoga prema kome ima obaveze kao to su supruga, djeca, mu ili dunici. Jednog dana neka ena me je upitala: eli da jedan bubreg d svojoj sestri, ali mu nije s tim saglasan, ima li on pravo na to? Moj odgovor je glasio: Mu ima prava kod svoje supruge. Ako ona eli pokloniti jedan svoj bubreg, slijedi hirurki zahvat i odlazak u bolnicu i njoj je potrebna posebna njega. Sve to mua liava nekih prava i stavlja ga u odreene tekoe. To treba da se uradi sa njegovim zadovoljstvom i dozvolom. Poklon moe uiniti osoba koja je mukellef (punoljetna i mentalno zdrava). Nije dozvoljeno da malodobna osoba poklanja organ iz razloga to u potpunosti ne poznaje vlastitu korist. Takoer to nije dozvoljeno. Nije dozvoljeno da staratelj u njihovo ime (posljednje dvije kategorije, A.K) govori tako to e ih podstaknuti na davanje, a oni nisu svjesni toga. Nije mu dozvoljeno da poklanja njihov imetak, tim prije nije mu dozvoljeno da poklanja njihovo tijelo koje je dragocjenije.

Poklanjanje nemuslimanu
Poklanjanje dijela tijela je kao dijeljenje sadake iz imetka, dozvoljeno je pokloniti i muslimanu i nemuslimanu. Nije dozvoljeno dati onome ko se bori protiv muslimana orujem, a smatram isto tako, koji se bori na znanstvenom planu ili na dezorganiziranju islama. Takoer nije dozvoljeno pokloniti otpadniku od islama, heretiku koji javno manifestira svoje otpadnitvo. Po islamu on je izdao svoju vjeru i ummet, i time zasluuje smaknue. Kako onda da mu pomaemo u ivotu? 83

Ako se nae musliman kome je potreban organ i nemusliman, musliman je u prioritetu. Uzvieni Allah je rekao: "A vjernici i vjernice su prei jedni drugima"87 tavie dobar musliman, onaj koji je privren vjeri u prioritetu je nad grijenikom koji ne vri sve Allahove odredbe. Njegovim ivotom i zdravljem, pomae mu se u toj pokornosti Uzvienom Allahu i da koristi Njegovim stvorenjima, nasuprot onome koji je neposluan (Bogu), koji se koristi Allahovim blagodatima u grijeenju prema Njemu i nanoenju tete ljudima. Ako je musliman roak ili komija, tada je on prei od drugoga. Komija ima neosporno pravo, a roak neprikosnoveno kao to je rekao Uzvieni Allah: "A roaci su prema Allahovoj Knjizi jedni drugima prei"88 Dozvoljeno je da musliman da organ odreenoj osobi, kao to je dozvoljeno da d nekoj ustanovi, poput posebnih banaka koje uvaju organe na poseban nain da bi ih po potrebi upotrijebili.

Prodaja organa nije dozvoljena

elimo ovdje da upozorimo da dozvola dobrovoljnog davanja organa ne podrazumijeva dozvolu prodaje istih, jer prodaja je, kao to su utvrdili islamski pravnici, razmjena kapitala uz obostrano zadovoljstvo. Ljudsko tijelo nije kapital da bi ulo u domen nagodbe i nadoknade i da bi organi ljudskog tijela postali predmet trgovine i kupoprodaje, to se na alost deava u nekim siromanim zemljama gdje je uspostavljeno trite, kupovina organa od siromanih i nemonih ljudi a za raun bogatih, slino tritu robovima. Ovu beskrupuloznu trgovinu uvela je nova mafija natjeui se sa mafijom narkotika. Ako bi korisnik tog dobroinstva davaocu dao odreeni iznos kapitala bez prethodnih uslovljavanja i odreenja na ime poklona i pomoi, to je prihvatljivo, tavie pohvalno je i plemenito. Ovome je
87 88

Et-Tevbe: 71 El-Enfal: 75

84

slino kada dunik vraa vei iznos od onoga koliko je duan, bez prethodnog uslovljavanja, i to je dozvoljeno i pohvalno. Tako je uinio Poslanik, s.a.v.s., kada je vratio vrednije nego to je uzeo i rekao: "Najbolji od vas su oni koji najbolje vraaju"89

Je li dozvoljena oporuka za dio tijela poslije smrti?

Ako je muslimanu dozvoljeno da daruje dio tijela drugome bez vlastite tete, kada drugome to koristi, da li je dozvoljeno da oporui darivanje poslije svoje smrti? Ono to mi je jasno da, ukoliko je ovjeku dozvoljeno da daruje organ za ivota, uz mogunost da e imati od toga tetu, nema zapreke da oporui davanje organa poslije svoje smrti. Jer u tome je ista korist za drugoga bez linog podnoenja bilo kakve tete. Organi se raspadaju nakon nekoliko dana i jede ih praina. Ako ih on rtvuje nekome, nastojei se pribliiti Uzvienom Allahu, on ima sevap i nagradu za svoj nijet i postupak. Nema erijatskog dokaza da je to zabranjeno. Jer osnova svega je dozvoljenost, izuzev onoga to je zabranjeno jasnim dokazom, to ovdje ne postoji. Omer, r.a., u jednoj od svojih presuda je rekao nekom ashabu: "Neto to koristi tvom bratu, a tebi ne teti, zato mu to uskrauje"?! To bi se moglo rei onome ko uskrati svoj organ. Neko e rei: Ovo je nespojivo sa nepovredivou umrlog koga titi islamski vjerozakon, a u hadisu stoji: "Lomljenje kostiju umrlog je kao lomljenje kostiju ivota."90

Azah fi Dami-el-sagiru ila Ahmed ve el-Buhari we en-Nesai we Ibn- Made an Ebi Hurejre
89 90

Biljei gu Ahmed i Ebu-Davud i Ibn-Made od Aie kao stoje u Damiul-sagiru, a ibn Made biljei ga od Umm-Seleme sa sljedeim izrazom "ke kesri azmil-hajji fi-1ismi"

85

Mi kaemo: Uzimanje organa iz tijela mejita nije nespojivo sa onim to je erijatom precizirano kao nepovredivost mejita. Svetost tijela je sauvana bez skrnavljenja. Postupak se sprovodi kao to se sprovodi i kod ive osobe, sa potpunim respektom svetosti i bez naruavanja svetosti njegovog tijela. Svakako da hadis koji govori o lomljavini kostiju (posmrtnih ostataka), a u ovom sluaju toga nema, namjerava zabraniti mrcvarenje posmrtnih ostataka, masakriranje i zloupotrebljavanje, kao to su inili u vrijeme dahilijjeta u ratovima, a to neki ine i do ovih dana. To je ono to islam zabranjuje i sa ime nije zadovoljan. Protivnicima se ne moe osporiti da kod prve generacije (muslimana) nije zabiljeena transplantacija organa, a dobro je u slijeenju njih. Ovo bi bilo ispravno, s tim da im se ukazala potreba za ovakvim postupkom, oni imali mogunost i nisu to uinili. Mnoge aktivnosti koje mi prakticiramo danas, prva generacija nije prakticirala, zato to to nije postojalo u njihovo vrijeme. Fetva se mijenja sa promjenom vremena, mjesta, obiaja i situacije, kao to to tvrde strunjaci. Sve to ovdje moemo staviti kao ogranienje je, da se ne d cijelo tijelo, ili vei dio njega ili slino, to je nespojivo sa odredbama utvrenim za umrlog, obavezi gasuljenja (kupanja), umotavanju u kefine ili denaze-namaza, te ukopavanja u muslimansko greblje... (Buharija i Muslim). A davanje nekog organa zasigurno nije nespojivo sa neim takvim.

Je li dozvoljeno prijateljima da poklone dio tijela njihovog umrlog?

Ako je dozvoljeno darivanje organa putem testamenta, je li dozvoljeno nasljednicima i prijateljima da analogno poklone neki organ od mejita?

86

Neki e rei: Tijelo mejita je njegovo vlasnitvo, i nije vlasnitvo prijatelja i nasljednika, pa odakle njima pravo poklanjanja i raspolaganja. Mejit poslije svoje smrti nema vlasnitva, pa kao to njegov kapital prelazi nasljednicima, tako se moe rei da tijelo mejita postaje pravom prijatelja i nasljednika. Moda je ova erijatska zabrana lomljenja kostiju mejita ili skrnavljenje svetosti njegovog tijela, donesena prije zbog zatite prava ivih nego umrlih. Allah, d.. ostavio je nasljednicima pravo odmazde ili opratanja u sluaju hotiminog ubistva, kao to je Uzvieni Allah rekao: "Ako je neko ni kriv ni duan ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on ne prelazi granicu u ubijanju, ta njemu je data vlast."91 Kao to im pripada pravo odmazde ako ele, ili naplate otkupnine ili neto manje ili vie od toga, ili da oproste potpuno u ime Boga Uzvienoga, potpuno ili djelimino, kao to je uzvieni Allah rekao: "A onaj kome rod ubijenog oprosti, neka oni velikoduno postupe, a neka im on dobroinstvom uzvrati"92 , nije iskljueno da oni imaju pravo raspolaganja pojedinim dijelovima njegovog tijela, onim to bi koristilo drugome a ne bi tetilo mejitu. tavie, da se neko okoristi to je dobro, ak e umrli imati sevapa u mjeri u kojoj pomogne bolesnima i povrijeenima. Iako on nije imao tu namjeru, to je kao i sevap to, od onoga to je zasijao, pojede ovjek, ptica ili ivotinja, kao i za svaki napor kad ga zadesi nesrea, bolest, alost, nepravda - do toga kada ga trn obode... Kao to ima koristi od dove koju upuuje njegovo dijete ili muslimani uope, ili kada dijele sadaku za njega... Ve smo kazali da za poklon organa slijedi vea nagrada nego za sadaku koju izdvajamo iz imetka. Stoga smatramo da nema smetnje da nasljednici poklone neki organ od svog mrtvog, ako je potrebno za lijeenje bolesnika, kao
91 92

El-Isra: 33 El-Bekare: 178

87

bubreg, srce ili neto drugo, s namjerom sadake za mrtvog. To je sadaka od koje mejit ima sevap sve dok bolesnik ivi i dok mu organ koristi. U Kataru su me pitala neka braa o davanju pojedinih organa djece koja se raaju sa anomalijama sa kojima nee moi ivjeti. Jer nakon nekoliko dana provedenih u bolnici nastupa smrt. Drugoj djeci su potrebni zdravi organi za ivot, kao npr. bubreg. Odgovorio sam da je to dozvoljeno, ak je poeljno, a za to slijedi nagrada, ako Bog da. To je bio razlog spaavanja ivota mnoge djece, sa eljom roditelja da uine dobro i kod Allaha steknu nagradu. Moda da im Allah nadoknadi ono to ih je pogodilo sa njihovom djecom. Nasljednicima je zabranjeno to uiniti ako je to umrli u toku ivota testamentom zabranio, to je njegovo pravo, i obaveza je izvriti njegovu oporuku, ako se time ne ini grijeh.

Ostavljanje prava dravi, do koje mjere

Ako smo dozvolili nasljednicima i blinjima da daju neki organ od mrtvog zaradi koristi i lijeenja ivog, da li dozvoljavamo dravi da saini zakon koji odreuje da se uzmu neki organi od umrlih, u nesreama u kojima se ne mogu identificirati ili ih ne mogu prepoznati nasljednici i blinji, radi spaavanja drugih bolesnika i unesreenih? Nije iskljueno da se dozvoli kada je to neophodno, ili kada to potreba zahtijeva, s tim da se utvrdi da li umrli ima blinje, a ako ima neophodna je njihova saglasnost, te da nema neto to bi ukazivalo da je umrli testamentom zabranio i odbacio takav postupak.

Presaivanje organa od nevjernika muslimanu

Transplantacija organa od nemuslimana muslimanu nije zabranjena jer ovjeiji organi se ne opisuju islamom ili nevjerovanjem. To su ovjekova pomagala koja on koristi shodno svom vjerovanju i 88

nainu ivota. Ako se organ presadi od nevjernika muslimanu to postaje dio njega i njegovo pomagalo u izvravanju njegove misije onako kako je naredio Uzvieni Allah. Ovo je kao da musliman uzme oruje od nevjernika i njime se bori na Allahovom putu. Mi kaemo: Tijelo kafira je pokorno, slavi i seddu ini Uzvienom Allahu, kao to se razumije iz Kur'ana, da sve to je na nebesima i na zemlji pokorava se i slavi Uzvienog Allaha, ali vi ne shvatate njihovo slavljenje. Tano je onda da neije nevjerovanje ili vjerovanje ne ostavlja posljedice na organe njihovog tijela. ak i na samo srce koje se u Kur'anu opisuje kao ispravno ili bolesno, sa imanom ili sumnjom, sa mrtvilom ili ivotom. Ne eli se rei da je to osjetilni organ koji ulazi u specijalnost medicine i koji se analizira (seciranjem). Ono se ne razlikuje imanom ili kufrom, pokornou ili nepokornou. Znaenje je duhovne prirode, tj. ono ime ovjek osjea, razmilja i razumijeva, kao to je uzvieni Allah rekao: "Pa da srca njihova shvate"93 i "Imaju srca kojima ne shvataju"94 Allahove rijei: "Mnogoboci su pogan"95 ne podrazumijevaju osjetilnu neistou vezano za tijelo, nego apstraktnu neistou vezano za srce i poimanje. Zbog toga nema erijatske smetnje za presaivanje organa od nemuslimana muslimanu.

Presaivanje organa neiste ivotinje u tijelo muslimana

Transplantaciji organa ivotinje, na koju se odnose propisi o neistoi, kao to je svinja npr., u tijelo muslimana, u osnovi ne pribjegava se osim kada je to prijeko potrebno, a nuda ima svoje
93 94

El-Hadd: 46 El-E'araf: 179 95 Et-Tevbe: 28

89

zakone, s tim da se ono to se smatra neophodnim pravilno odmjeri, i da korist od toga utvrde pouzdani lijenici muslimani. Mogue da neko prigovori, da je zabranjeno jedenje mesa, kao to je Kur'an asni spomenuo u etiri ajeta. Presaivanje jednog dijela u tijelo nije jedenje. To je koritenje, a Poslanik, s.a.v.s., dozvolio je koritenje dijela leine (konkretno koe). Leina je zajedno (na jednom mjestu) sa svinjetinom zabranjena Kur'anu, pa ako je dozvoljeno koritenje osim za jelo, to upuuje na zakljuak da je koritenje svinjetine, osim za jelo, dozvoljeno. U Sahihu je preneseno da je Resulullah, s.a.v.s., proao pored uginule ovce, raspitivao se o njoj pa su mu rekli: "Ta ovca je vlasnitvo Mejmunine osloboene robinje", a on ree: "Uzmite kou, uinite i iskoristite." Oni rekoe: "To je le", a Poslanik, s.a.v.s., odgovori: "Zabranjeno ju je jesti."96 Ostalo je jo da se kae: svinja je neista, pa kako je dozvoljeno unoenje neistog dijela u tijelo muslimana? Mi kaemo: erijatska zabrana se odnosi na vanjsku neistou, spolja na tijelu. A to se tie unutarnje neistoe, nema dokaza za zabranu. Unutar postoje neistoe, krv, mokraa, izmet i druge izluevine, a ovjek klanja, ui Kur'an, tavafi oko Kabe, dok je to u njemu i nita mu ne smeta. Tako propisi o neistoi se ne odnose na unutranjost tijela.

Presaivanje testisa nije dozvoljeno

Ostalo je da se pozabavimo u zadnje vrijeme aktueliziranim pitanjem presaivanja testisa od jedne osobe drugoj. Da li je to dozvoljeno, analogno presaivanju ostalih organa, ili ovaj organ ima specifinosti koje spreavaju dozvolu presaivanja?
Muteffekun alejhi, kao to je u "el-lu'luu vel merdan" gdje ga navode Buharija i Muslim
96

90

Smatram da nije dozvoljeno. Specijalisti su utvrdili da su testisi mjesto odakle se prenose nasljedne osobine ovjeka, njegove porodice i krvna grupa, na potomstvo. Presaivanje testisa ovjeku da znai njegovo potomstvo nosi svojstva onoga od koga mu je presaen organ, bijelca ili crnca, visokog rastom ili niskog, otroumnog ili glupog, i druga fizika, intelektualna i psihika svojstva. Ovo podrazumijeva genetsko mijeanje koje je erijat, u svakom pogledu zabranio. Zabranio je blud, uzimanje posinka, drugoga za oca i sl. to ga uvodi u porodicu ili narod kome on ne pripada. Stoga nije prihvatljivo rei da testisi kada se prenesu drugoj osobi postaju dio njegovog tijela i da se tako tretiraju u svemu. Slino bi se moglo rei: Ukoliko bi bilo mogue presaivanje mozga, ni to nije dozvoljeno, zbog smutnje koja bi uslijedila.

91

ABORTIRANJE PLODA ZAETOG SILOVANJEM

Upueno mi je ovo vano pitanje u pismenoj formi od dr. Mustafe Ceria, predsjedavajueg Svjetskog kongresa za zatitu ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, koji je odran u Zagrebu 18. i 19. septembra 1992. godine. U radu kongresa uestvovao sam sa ekselencijom ejh Muhamedom Gazalijem i brojnim muslimanskim znanstvenicima iz raznih krajeva svijeta. Pitanje: Dr. Mustafa kae: Jedan broj sestara muslimanki iz Bosne i Hercegovine, kada su saznale za dolazak dva ejha, Gazalija i Karadavija, zaduile su me da im uputim ovo bolno pitanje o kojem stidljivo govore nae djevojke koje je silovala srpska vojska barbara i zloinaca, koja je bezobzirno postupala prema vjernicima i koja se nije obazirala na dostojanstvo i nepovredivost ovjeka. Neke od tih djevojaka su zatrudnjele tada i mnogo su se zabrinule, raalostile, te osjeaju sram, ponienje i prezir. Zbog toga one pitaju dvojicu ejhova, a i ostale znanstvenike: ta da rade zbog ovog zlodjela i njegovih posljedica? Da li erijat njima dozvoljava abortiranje ovog ploda koji je nastao kao posljedica silovanja? Kakva je odredba ako plod ostane do vremena kada oivi? Kakva je odgovornost silovane djevojke? Odgovor: Njegova ekselencija cjh Gazali prepustio mi je da odgovorim na ovo pitanje na Kongresu, te sam na njega usmeno i odgovorio. Odgovor je zapisan da bi se prenio brai i sestrama, kako bi ga uli i u skladu sa njim i postupali. Mi, muslimani, postali smo plijen svakom pohlepnom i meta svakom strijelcu, a ast naih ena i kerki postala je kao dozvoljeno

92

meso koje trgaju izgladnjeli vukovi i grabeljive zvijeri, bez straha od kazne ili odmazde. Ve su mi prije braa iz Eritreje postavljala slina pitanja o onome io su uradili kranski vojnici "Narodnog fronta za osloboenje Eritreje", njihovim kerima i sestrama, slino onome to danas ine srpski vojnici kerima Bosne. A prije toga na nekoliko godina grupa vjernica, nasilno uhapenih, pisala je iz okrutnih i mranih zatvora nekih azijsko-arapskih zemalja, postavljajui isto pitanje grupi znanstvenika u arapskim zemljama: ta da ine sa trudnoom koja je posljedica nelegalnog seksualnog odnosa (silovanje), gdje one nisu imale izbora? Ja elim prvo da potvrdim da su ove ene nae sestre i kerke i nemaju nikakvog grijeha u onome to im se desilo, ponajprije to su se odupirale i suprotstavljale tome, a potom bile primorane pod prijetnjom oruja i jakom prisilom. ta da ini bespomona zarobljenica ili zatvorenica pred naoruanim porobljivaem ili tamniarem, koji se ne boji Stvoritelja niti ima milosti prema stvorenju?! Uzvieni Bog oslobodio je grijeha onoga ko je prisiljen (da ga uini) u onome to je vee od bluda, a to je kufr, njegovo oitovanje. Uzvieni Allah kae: "Osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane vrsto u vjeri."97 Kur'an je oslobodio osobu grijeha u situaciji istinske nude, pa makar i postojala prividna mogunost izbora, jer sila prilika je jaa od nje. Uzvieni Allah, nakon to je spomenuo zabranjenu hranu, rekao je: "A onome ko bude primoran, ali ne iz elje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. Allah zaista prata i milostiv je."98 Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Zaista je Allah oprostio mom ummetu pogreku, zaborav i ono na to su prisiljeni."99 tavie, ove ene i djevojke e biti nagraene, zbog zloina koji im je uinjen, ako se budu pridravale islama, zbog ega su i bile
En-Nahl: 106 El-Bekare: 17 99 Ibn-Made fi ei-Talak, 1/659 (2049)
97 98

93

izloene iskuenju, i ako se budu uzdale u Allahovu nagradu za zloin koji im je uinjen. Poslanik, a.s., je rekao: "Muslimana nee zadesiti nesrea, bolest, briga, tuga, nepravda, niti e se na trn nabosti a da mu Allah nee za to oprostiti neke njegove grijehe."100 Ako musliman ima nagradu za ubod trna pa kako da nema ako je povrijeena njegova ast ili ugled?! Zbog toga savjetujem muslimanskim mladiima da se priblie Uzvienom Allahu sklapanjem braka sa jednom od ovih djevojaka, uvaavajui njihovo stanje, i viajui njihove rane koje su primarno duevne, nastale zbog osjeaja da su izgubile najdragocjenije to posjeduje nevina i estita djevojka, a to je njeno djevianstvo. to se tie abortusa, ve smo to u prethodnim radovima objasnili, on je u osnovi zabranjen otkad se embrion formira ili ide do sjedinjenja sperme mukarca i enske jajne elije, od kada se formira novo bie i nastanjuje se u svom sigurnom stanitu, u maternici. Ovom biu pripada njegova nepovredivost, makar ono bilo posljedica nedozvoljenog seksualnog odnosa, tj. bluda. Poslanik, a.s., je eni iz plemena Gamidijja, koja je priznala da je poinila blud i traila kaznu kamenovanja, naredio da ide dok ne rodi, a poslije raanja da ostane sa djetetom do vremena prestanka dojenja. Ovo ja odabirem kao odgovor za nesretne situacije, mada ima pravnika (fukaha) koji dozvoljavaju abortus do etrdeset dana trudnoe oslanjajui se na neke vjerodostojne predaje koje kau da se udahnue due embriju deava nakon etrdeset i dva ili nakon etrdeset dana. tavie, neki pravnici smatraju abortus dozvoljenim prije sto i dvadeset dana, temeljei miljenje na poznatijem rivajetu prema kojem je udahnue due dolazi nakon tog perioda. Mi dajemo prednost onome to smo na samom poetku rekli, a u opravdanim situacijama ne smatramo loim prihvatanje jednog od
100

Rewah el-Buhari fi el-Merda, 10/103 (5641, 5642)

94

posljednja navedena dva miljenja. Sve to je razlog vei olakica (ruhsa) je oitija, sve to je abortus prije prvih etrdeset dana trudnoe to je blie olakici. Nema sumnje da je silovanje nevine djevojke muslimanke od neprijatelja, nevjernika, razvratnika, oholog grijenika, veliki razlog za muslimanku i za njenu porodicu, da preziru taj plod, plod silovanja i maltretiranja i ele ga se osloboditi. Ovo je olakica koja se doputa u nudi, a nuda se konkretno procjenjuje. Mi znamo da ima pravnika (fukaha) koji su prestrogi u ovom pitanju i zabranjuju abortus makar poslije jednog dana trudnoe. tavie, ima ih koji su zabranili dobrovoljno suzdravanje od raanja, preventivnim uvanjem od trudnoe jednog ili oba brana partnera, dokazujui to Poslanikovim hadisima u kojima se ustezanje (azl) naziva "skriveno ubistvo" (el-ve'd el-hafijj). Stoga ne udi injenica da zabranjuju abortus nakon nastupa trudnoe. Najbolje je sredinje miljenje, izmeu onih koji ga apsolutno dozvoljavaju i onih koji ga apsolutno zabranjuju. Miljenje da enska jajna elija od momenta spajanja sa spermom postaje "ljudsko bie", vrsta je metafore jer je to, ustvari, samo ljudsko bie u projektu. Tano je da je ovo bie potencijalno ivo, ali treba napomenuti da ivot ima svoje stupnjeve. I spermatozoidi su potencijalno iva bia kao i enske jajne elije, ali ni jedno ni drugo ne posjeduju ljudski ivot na kojem se zasnivaju propisi. Stoga, olakica (ruhsa) je ograniena paljivim razmatranjem uzroka situacije, koju procjenjuju strunjaci erijata, medicine i drugi umni ljudi, s tim da u osnovi abortus ostaje zabranjen. Pravo je muslimanke koja je stavljena na iskuenje ovom nesreom, da sauva taj plod i u tome nema erijatske zapreke, kao to sam napomenuo. Ne treba je primoravati da abortira plod. Ako mu je odreeno da ga nosi u trbuhu odreeno vrijeme, pa ga rodi, dijete je

95

musliman, kao to je i rekao Poslanik, a.s.: "Svako dijete se raa u prirodnoj vjeri (fitra)"101, a prirodna vjera je monoteizam, a to je islam. Fikhsko pravilo je: kada su roditelji djeteta razliitih vjeroispovijesti, dijete slijedi roditelja muslimana. Ovo je pravilo kada je otac poznat, a kako je tek kada je otac nepoznat? Nema sumnje da je to dijete musliman. Obaveza muslimanske zajednice je da na sebe preuzme brigu o djetetu, njegovoj opskrbi i odgoju, te da taj teret ne padne na siromanu majku. A u islamskoj dravi odreeno ministarstvo, ili nadlene ustanove su odgovorne za ovu zatitu U jednom sahih hadisu stoji: "Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado."102

101 102

Rewah el-Buhari fi el-denaiz, 3/245 (1385) Rewah el-Buhari fi el-itk, 5/181 (2558), we fi en-Nikah , 9/299 (5200)

96

ZABRANA UPOTREBE DROGA

Pitanje: U Kur'anu i hadisu zabranjeno je vino, ali nema nita o zabrani razliitih vrsta prakastih opijuma (kao to su hai i heroin). Kakav je erijatski propis u pogledu uzimanja ovih stvari, znajui da ih neki muslimani uzimaju tvrdei da ih vjera nije zabranila...? Odgovor: Hvala Allahu, neka je blagoslov i mir na Allahovog poslanika. Hai, heroin i drugi prakovi i tekuine, koji su poznati pod imenom "narkotici", stvari su koje je erijat zabranio. U tome nema razilaenja meu islamskim uenjacima. Dokazi o zabrani su: a) Ove stvari mogu se podvesti pod pojam "vino", na temelju onoga to je rekao vladar pravovjernih Omer b. el-Hattab, r.a.: "Hamr (vino) je ono to oduzima razum"103, to jest ono to ga obuzima, nadvladava i izvodi iz njegove prepoznatljive mudre naravnosti. Ove stvari utiu na sud razuma o pojavama, tako da on zabluuje i zamilja daleko bliskim, a blisko dalekim. Otuda se brojni nesreni dogaaji deavaju se kao posljedica ovog uticaja. b) Ako se ne podvedu pod pojam "vino" (hamr) ili "opojna sredstva" (sekr), zabranjene su opet jer su "omamljujui". Ebu-Davud je prenio od Ummi Seleme da je Poslanik, s.a.v.s.: "zabranio sve to opija i omamljuje."104 A omamljujue je ono to u tijelu prouzrokuje klonulost i tromost, jer je u osnovi zabranjenu i jer objedinjuje ono to opija, a to je konsenzusom zabranjeno i ono to omamljuje.

103

Muttefekun alejhi: memkufen ala Umer Kema li el-lu'lu' ve el-merdan (1905) ve reva ejdan Ebu Davud (3669),ve en-Nesai fi el-eribe. 104 Ebu Davud fi kitab el-eribe (3686)

97

c) Ako one ne bi ule pod pojam opojnog i omamljujueg ule bi u kategoriju nevaljalog i tetnog (habais). A erijatom je utvreno da ono to je tetno i nevaljalo u islamu je zabranjeno, kao to kae Uzvieni Allah opisujui Poslaniku, s.a.v.s., ono to je u Knjigama Ehlel-kitaba (Jevreja i krana): "Dozvoljene su mu lijepe stvari, a zabranjene nevaljale."105 A Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Ne smije biti tete ni teenja."106 Sve ono ije konzumiranje teti ovjeku zabranjeno je (haram), a na osnovu rijei Uzvienoga: "Ne ubijajte sami sebe. Allah je prema vama milostiv"107, "Ne bacajte se svojim rukama u propast".108 Dokaz za to je injenica da se sve vlasti bore protiv droge i najee kanjavaju konzumente ili rasturae, ak i one vlade koje dozvoljavaju vino i alkoholna pia. tavie neke drave preprodavae kanjavaju smrtnom kaznom, to je ispravno, jer oni ubijaju narode radi sticanja imovine. Sprovoenje kazne nad njima je pree nego nad onim ko ubije jednu ili dvije osobe! ejhul-islam, Ibn Tejmijje (smilovao mu se uzvieni Allah) upitan je o tome ta sljeduje onoga koji konzumira hai i onoga koji tvrdi da je njegova konzumacija dozvoljena (halal)? On je odgovorio: "Konzumiranje ovih trava je haram i to je jedna od najopakijih stvari koje su zabranjene, neovisno da li se konzumiralo u malim ili velikim koliinama. Sva opojna sredstva nastala od njih su haram, i u tome je opa saglasnost muslimana. Onaj ko ih smatra dozvoljenim, nijee istinu (kafir je) i potrebno je da uini pokajanje (tevbu). Ako se ne pokaje slijedi mu smrtna kazna kao nevjerniku (kafiru) i otpadniku (murtedu). On se nee gasuliti, nee mu se denaza klanjati i nee se ukopati u muslimansko greblje. Stanje otpadnika (murteda) je tee nego stanje jehudije ili kraninu, bez
105 106

En-Nisa: 29 Revahu Ahmed ve Ibn Made an Ibn Abbas, ve Ibn Made an Ubade. 107 En-Nisa: 29 108 El-Bekare: 195

98

obzira to on vjeruje da je to dozvoljeno grupi ili pojedincu koji tvrde da su te trave podsticaj razmiljanju i sjeanju, i da pokreu uspavanu energiju ka viim stupnjevima, da ih oni zbog toga konzumiraju. Neki selefisti (ranija ulema) bili su miljenja da je vino (hamr) dozvoljeno odabranima na osnovu tevila, rijei Uzvienog: "Onima koji vjeruju i dobra djela ine nema nikakva grijeha u onome to oni pojedu i popiju kad se klone onoga to im je zabranjeno i kad vjeruju i dobra djela ine, zatim se Allaha boje, i vjeruju i onda se grijeha klone i dobro ine."109 Kada je to predoeno Omeru b. el-Hatabu i nakon to su ashabi o tome raspravljali, suglasili su se Omer, Alija i drugi ueni ashabi (neka je Allah zadovoljan sa njima), da ako ovi priznaju (ponovo) da je vino haram, treba ih samo izbievati, a ako budu i dalje tvrdili da je dozvoljeno treba ih pogubiti. Tako onaj ko vjeruje da je konzumiranje opojnih trava haram, a konzumira ih, nad njim treba izvriti kaznu od osamdeset ili etrdeset udaraca biem. Ovo je ispravno. Neki islamski pravnici su se zadrali na kazni bievanjem, zbog toga to su mislili da je to (narkotici, prim. prev.) poticajno za razum, da nije opojno, slino anestetiku i nekim drugim sredstvima koja obuzimaju razum bez opijanja. Meutim, droga je haram, u tome su suglasni muslimani: Ako je opijajua slijedi mu kazna bievanjem kao za vino (hamr), a ako ne bude opijajue slijedi mu tazir (diskreciona sankcija). A onaj ko vjeruje da je droga dozvoljena (halal) nevjernik je (zanijekao je) i slijedi mu smrtna kazna. A tano je da je trava (hai) opojna kao i pie: konzumenti se njom opijaju i poveavaju dozu za razliku od anestetika koji ne djeluje opijajue i za im osoba ne udi. erijatsko pravilo je da za zabranjene stvari za kojima nefs udi, kao to su vino (hamr), blud, slijedi kazna (hadd), dok za one za kojim nefs ne udi, kao uginula leina, slijedi tazir. Hai je ono za im konzumenti ude, i odbijaju da ga ostave. Tekstovi o zabrani konzumacije su u Kur'anu i u sunnetu kao i za ostalo. Konzumiranje opojnih trava pojavilo se pred najezdu Tatara, a s njim se pojavila i tatarska sablja.110
109 110

El-Maide: 93 Medmuu fetava, ejh el-islam Ibn Tejmijje, 34/213, 214.

99

Znai, najezda Tatara je bila Boija kazna za pojavu u ummetu onoga to je zabranjeno, a jedna od tih stvari je i ovaj prokleti hai. Na drugom mjestu on je rekao: "Ima ljudi koji govore: (Hai) mijenja razum, a ne opija, slino anestetiku. A nije tako, on naprotiv, uzrokuje opijenost, uitak i razdraganost kao vino, i to podstie na dalju konzumaciju. Mala koliina vodi ka veoj kao kod alkoholnih pia. Naviknutost na hai uzrokuje tekoe u odricanju od istog, vee nego kod alkohola. teta od njega je vea nego od alkohola. Zbog toga su islamski pravnici rekli: Za njega slijedi kazna (hadd), kao i za alkohol." Onaj koji kae: Zaista nema ajeta niti hadisa koji o ovome govore. Govore na osnovu neznanja. U Kur'anu i hadisu su date ope koncepcije, tj. opa pravila, i univerzalne odluke, koje se odnose na sve to se podvodi pod te principe, i to je u Kur'anu i hadisu spomenuto openitim imenom, jer nije mogue pobrojati sve zasebno.111 Stoga tumaimo da su hai, ofijum, heroin i ostale droge, a posebno sadanje vrste koje se danas nazivaju bijelim otrovima, zabranjene (haram) konsenzusom, i spadaju u velike grijehe i stvari koje upropauju. Konzumenti zasluuju kaznu, a rasturai ili oni koji lino rasturaju zasluuju smrtnu kaznu zbog toga to trguju sa ivotima zajednica (ummet) radi sticanja kapitala. Nad njima treba prvo primijeniti Allahove rijei: "Vama je ivot u odmazdi, o vi koji imate razum, da biste se grijeha sauvali."112 Diskreciona kazna, kod fikhskih strunjaka, moe ii do smrtne kazne, shodno nedjelu za koje se grijenik kanjava. S obzirom da ovi (rasturai droge, op. prev.) formiraju snane grupe pomou kapitala i suprotstavljaju se svakom onom ko im se isprijei na putu, oni ulaze u kategoriju onih na koje se odnose

111 112

Medmuu fetava, cjh el-islam Ibn Tejmijje, 606, 607, 608. El-Bekare: 179

100

kuranske rijei: "Oni koji protiv Allaha i Poslanika Njegova ratuju i koji nered na zemlji stvaraju."113 U stvari oni ine vei grijeh i nered od drumskih razbojnika i nije nikakvo udo da ih se kanjava zasluenom kaznom: "To im je ponienje na ovom svijetu, a na onom svijetu eka ih patnja nesnosna."114

113 114

El-Maide: 33 El-Maide: 33

101

ENA I PORODICA

102

ERIJATSKI STAV O ZAPOLJAVANJU ENE

Pitanje: Kakav je erijatski propis o zapoljavanju ene, odnosno njenom poslu van kue, kao to to radi mukarac? Je li dozvoljeno da ona radi i daje svoj doprinos u proizvodnji, razvoju i aktivnosti zajednice? Ili je odreeno da ostaje u svojoj kunoj osami i da radi samo medu etiri kuna zida. Stalno sluamo da naa islamska vjera daje eni asno mjesto, zagarantirala joj je ljudska prava mnogo stoljea prije nego to je to Zapad uradio. Zar se posao ne tretira kao pravo ene kojim ona uva svoj ugled, i ime e se sauvati da ne postane roba za cjenkanje koju e potreba i nuda profanirati! Zato ena ne stupa na poprite ivota kao to je to uinila zapadna ena, ojaa svoju linost, stie ono to joj pripada i osamostaljuje se, te tako d udio u razvoju svoje zajednice? Mi elimo da upoznamo erijatske odredbe za dozvoljen posao eni muslimanki koja radi za svoje potrebe na ovome svijetu bez upropatavanja svoje vjere. Ne elimo pretjerivanja i strogosti onih koji ne dozvoljavaju da ena ui niti da radi, niti da izlazi iz kue pa makar to bilo i u damiju! A takoer ni onih koji ele da se muslimanka oslobodi svih ogranienja i da se izlae kao jeftina roba na ulicama. Sve to elimo jest ispravna erijatska odredba bez bilo koje vrste pretjerivanja. Odgovor: ena je ljudsko bie kao i mukarac, ona je od njega, a on je od nje. Kur'an kae: "Vi ste jedni od drugih"115, a ljudsko bie je

115

Ali Imran: 195

103

ivo stvorenje i u naravi mu je da razmilja i da radi, inae ne bi bilo ljudsko bie. Uzvieni Allah je stvorio ljude (mukarce i ene, prim. prev.) da rade ali ih je stvorio da ih iskua ko e initi bolja djela. ena kao i mukarac zaduena je s radom, a ona e biti nagraena kao i mukarac od Allaha, d.. Uzvieni kae "I Gospodar njihov im se odazva: nijednom trudbeniku izmeu vas trud njegov nee se ponititi, ni mukarcu ni eni."116 Nju sljeduje nagrada za dobro djelo na ahiretu, a i na ovome svijetu, takoer. "Onome ko ini dobro, bio mukarac ili ena, a vjernik je, mi emo dati da proivi lijep ivot."117 ena, takoer, ini kao to se stalno istie, polovinu ljudske zajednice, i nezamislivo je da je islam ostavlja besposlenu, te da joj odreuje pasivnost, da uzima od ivota a da mu ne doprinosi, da troi njegova dobra a da nita ne proizvodi. Meutim, najvaniji i prvi posao ene je odgajanje pokoljenja, za to ju je Allah, d.., pripremio tjelesno i duhovno, i u tome joj ne moe niko konkurisati niti osporiti. Ne moe je bilo ta ometati u ovome velianstvenom poslanju. Niko ne moe da je zamijeni u ovome asnom poslu, na kojem se zasniva budunost ummeta i sa kojom se formiraju najvea njegova imustva, a to je ljudski rod. Neka Allah podari milost svoju hafizu Ibrahimu kada je rekao: "Majka je kola: kad je pripremi, pripremio si narod dobrog soja." Slino tome je njeno djelovanje na uvanju kue, pomaganju muu, podizanju sretne porodice, zasnovane na smiraju, ljubavi i milosti. Jedna predaja kae da je dotjerivanje ene svome muu dihad na Boijemu putu. Ovo ne znai da je posao ene van kue erijatom zabranjen. Niko ne moe nita zabraniti bez slova erijata i jasnog dokaza, a stvari su u osnovi dozvoljene, kao to je poznato. Na temelju ovoga kaemo: Zapoljavanje ene u osnovi je doputeno, ponekad je poeljno, i neophodno ako je posao eni potreban, kao kada je hudovica, razvedena ili nema opskrbu ili
116 117

Ali Imran: 195 En-Nahl: 97

104

hranitelja, a ona moe da privreuje za svoje potrebe i tako se sauva siromatva. Ponekad je porodici potrebno da ena radi da bi pomogla muu, ili djeci, ili mlaim sestrama, ili da pomae ocu u njegovoj starosti, kao to stoji u kazivanju o kerima starca koji se spominje u suri El-Kasas, da su dvije njih uvale stado svoga oca: "Rekoe njih dvije: "Mi ne napajamo dok obani ne odu, a otac nam je star."118 Zabiljeeno je da je Esma, kerka Ebu-Bekrova - vlasnica dva pojasa - pomagala svome muu Zubejru b. Avvamu u uvjebavanju njegova konja. Ponekad je samoj zajednici potrebno upoljavanje ene u lijeenju i njegovanju ena, poduavanje djevojaka i svemu drugom to je specifino za ene. Prioritetnije je da ena radi sa enom, nego sa mukarcem. Prihvatanje da radi sa mukarcem u pojedinim situacijama je nunost koja treba da se kao takva procijeni i to ne moe postati stalno pravilo. Ako smo dozvolili zapoljavanje ene, obavezno ga je ograniiti sa nekoliko uvjeta: 1. Da posao bude po svojoj naravi dozvoljen, to znai da nije haram i da ne vodi injenju barama, kao to je sluenje kod neoenjena ovjeka, ili posao line sekretarice direktora gdje njena sluba zahtijeva da se on osamljuje sa njom, a ona sa njim, ili plesaica koja pobuuje strasti i nagone, ili konobarica u baru koja posluuje alkohol, jer je Poslanik, s.a.v.s., prokleo onoga ko pije, nosi i prodaje, ili stjuardesa kojoj posao nalae posluivanje alkohola i daleka putovanja bez bliskog roaka (mahrema), kao to joj nalae i da naa sama u stranim zemljama, ili drugi poslovi koje je islam zabranio eni posebno, ili mukarcima i enama zajedno. 2. Da se pristojno ponaa na poslu, onako kako dolikuje muslimanki kada izae iz kue, u izgledu, hodu i govoru: "A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim
118

El-Kasas: 23

105

mjestima svojim, i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi ita osim onoga to je i onako spoljanje."119 "I neka ne udaraju nogama svojim da bi se uo zveket nakita njihova koji pokrivaju."120 "Na sebe panju govorom ne skreite, pa da u napast doe onaj ije je srce bolesno, i neusiljeno govorite."121 3. Da njen posao ne bude na tetu drugih obaveza koje ne smije zanemariti, kao to su njene obaveze prema muu, djeci, a to su prve njene obaveze i osnovni posao.

En-Nur: 31 En-Nur: 31 121 El-Ahzab: 32

119 120

106

MIJEANJE SPOLOVA
(erijatski stav o druenju mukaraca i ena) Pitanje: Mnotvo je pria i miljenja o "mijeanju" (ihtilat) spolova. Vidjeli smo islamske znalce (ulema-d-din) koji zabranjuju eni da izlazi iz kue osim kada krene u mezar. Oni smatraju runim (mekruh) njen izlazak i u damiju (mesdid), a neki to i zabranjuju, bojei se smutnje i nereda. Pri tom se pozivaju na rijei Aie, r.a., majke pravovjernih: "Da je Allahov poslanik, s.a.v.s., znao kakve rune stvari e ene raditi poslije njega, zabranio bi im izlazak i u damiju." Ekselencijo, vama je svakako poznato da ena ima potrebu da izlazi u drutvo, da ui, radi, da sudjeluje u alostima i radostima ivota. Sve ovo joj nalae, u veoj ili manjoj mjeri, mijeanje sa mukarcima, bilo da je to kolega na nastavi, uitelj u koli, profesor na fakultetu, susjed na poslu, ef na poslu ili potinjeni, takoer, itd. Da li je svako mijeanje mukarca i ene zabranjeno i haram? Kako je mogue da ena ivi odvojeno od mukarca u vrijeme kada su im poslovi komplementarni i povezani? Nije mogue da ena bude zatvorena u kunom kafezu, pa makar on bio od zlata i makar ga ne smatrali zatvorom. Zato je mukarcima dozvoljeno ono to enama nije? Zato da se mukarac naslauje svjeinom zraka a da eni to bude zabranjeno? Zato sumnja u enu, a ona ima i vjeru i razum i savjest kao i mukarac...? Ona ima, kao i mukarac, vjeru koja je spreava, razum koji je opominje i savjest koja je kori (en-nefsul-levvame - dua koja sama sebe prekorava), kao to, bez sumnje, ima nagon koji je navodi da posrne i to je "en-nefsul-emmare bis-sui - dua sklona zlu". ejtan njoj takoer uljepava stvari i zavodi je kao to zavodi mukarca. 107

U emu je tajna ove strogosti prema eni koja se, naalost, pripisuje islamu, te se na nju pozivaju oni koji sebe ubrajaju u pripadnike nekih kola i pokreta, kao na erijatske odredbe i stav vjere? elimo od vas objanjenje ovog pitanja, da nam kaete i ta treba da bude na stav o tome, ili drugim rijeima: Kakav je erijatski stav o tome? Odnosno kakva je odredba Kur'ana i vjerodostojnih hadisa o tome, a ne miljenje ovoga ili onoga? Neka vas Allah pomogne u objanjenju ispravnog argumentom! Odgovor: Na problem je, kao to to konstantno istiem, to u veini drutvenih i idejnih pitanja zauzimamo krajnje stavove, rijetko kada sredinu koja za islamski metod (menhed) i islamski ummet predstavlja opu i istaknutu osobinu. To je najoitije u ovom pitanju, i pitanjima savremene muslimanske ene uope. Dvije suprotne, ak nespojive kategorije zloupotrijebile su pitanje ena: 1. Prva kategorija su oni pozapadnjaeni koji eni ele da nametnu zapadne obiaje koji vode razvratu, nihilizmu i odbacivanju vrijednosti, od kojih je vjera najvea, odstupanju od iskonske prirode ovjekove (fitra), te od pravog puta (es-siratul-mustekim), za ije je tumaenje i pozivanje na njega Bog uzvieni poslao poslanike i slao Objave. Oni hoe da muslimanka slijedi puteve zapadne ene "stopu u stopu", kao to kae Vjerovjesnikov, s.a.v.s., hadis:"... ak kad bi ona ula u medvjei brlog ula bi i ova za njom," pa iako je medvjei brlog i tijesan i smrdljiv, opet bi, kad bi u njeg ula zapadna ena, ula bi za njom i muslimanska ena. Drugim rijeima: pojavila bi se nova "moda" koju bi propagirali njezini propagatori, "moda medvjeeg brloga". Oni zanemaruju tekoe koje podnosi ena zapada danas, i loe posljedice koje je slobodno druenje, "druenje bez ogranienja" donijelo eni, mukarcu, porodici i cjelokupnom drutvu. Oni zatvaraju ui pred povicima osude koji odjekuju horizontima zapadnog svijeta, i ne obraaju panju na tekstove znalaca i knjievnika, i strepnje mislilaca i reformatora za cijelu civilizaciju, zbog dokidanja ogranienja 108

u mijeanju meu suprotnim spolovima. Oni, takoer zaboravljaju da svaki narod ima svoje osobenosti koje izgrauje njegova vjera kao i svoju koncepciju svemira, a i cjelokupnog postojanja, zatim svoje vrijednosti, tradiciju i obiaje. I nedopustivo je da jedna zajednica preuzme oblik i stil ivota druge zajednice. 2. Drugu kategoriju ine oni koji eni nameu druge obiaje, istone a ne zapadne. Ti obiaji u dosta sluajeva su zaodjenuti u ruho vjere, jer ih tako razumijevaju oni koji ih prihvataju i to razumijevanje odgovara njihovom miljenju o eni, loem miljenju o njezinoj vjeri, umu i ponaanju. Takvo miljenje uvijek ostaje ljudsko, podlono ljudskoj pogreci, uticaj njegova mjesta i vremena, uitelja i kole. Njemu se suprotstavljaju druga miljenja koja svoju argumentaciju crpe iz jasnog teksta Kur'ana uzvienog i sunneta Vjerovjesnika plemenitog te miljenja ashaba i najboljih generacija. elim ovdje istai da je termin "mijeanje", u smislu odnosa (komuniciranja) izmeu mukarca i ene, unesen u islamski rjenik. Naa bogata tradicija nije poznavala ovaj termin tokom prolih stoljea i on nije bio poznat osim u ovom vremenu. Moda je on prijevod strane rijei u ovom znaenju. Njezin smisao nije primjeren osjeajima ovjeka muslimana. Moda je adekvatniji termin "susret" (lika) ili "sastanak" (mukabela) ili "udruivanje (muareka) mukaraca i ena" od termina "mijeanje". U svakom sluaju islam nema opi propis o ovom pitanju, ali gleda na njega u svjetlu krajnje svrhe/ishoda, ili ope koristi koju ustanovljava, tete koje se pribojava, forme koju uspostavlja i uvjeta koje njeguje, itd. Najbolja uputa u ovome jeste uputa Muhammeda, s.a.v.s., i uputa (prve etverice pravednih halifa), kao i Poslanikovih pravovjernih ashaba.

109

Onaj ko posmatra njihove postupke vidi da ena nije bila zatvorena i izolirana kao to se dogodilo u stoljeima zaostalosti muslimana. ena je prisustvovala u dematu i duma-namazu u Poslanikovoj, s.a.v.s., damiji, i Poslanik, s.a.v.s., ih je podsticao da zauzmu mjesta u posljednjim safovima iza mukaraca. to god je saf bio udaljeniji od njih bilo je bolje, i to iz bojazni da se ne bi primijetilo neto od sramotnih mjesta kod mukaraca, jer veina nije nosila gaa, a izmeu mukaraca i ena nije bilo nikakve pregrade od drveta ili platna ili neeg drugog. U prvo vrijeme mukarci i ene su ulazili u damiju na ista vrata, pa se pravila guva pri ulasku i izlasku. Zato je Poslanik, s.a.v.s, rekao: "Kad biste ova vrata ostavili za ene." Tako su i uinili i do dana dananjeg ta vrata nose naziv 'Vrata za ene" (babun-nisa') U Poslanikove, s.a.v.s., doba ene su prisustvovale dumanamazu, sluale su hutbu tako da je jedna od njih zapamtila suru "Kaf' dugo je sluajui od Poslanika sa mimbera - petkom. ene su takoer prisustvovale klanjanju oba Bajram-namaza. One su sudjelovale u ovim velikim islamskim blagodetima koji okupljaju i stare i mlade, mukarce i ene i to pod vedrim nebom, gdje su uzvisivali i veliali Boga Uzvienog. Muslim biljei da je Umm-Atijje izjavila: "Nareivao nam je da izaemo na oba bajrama, i punoljetnima i mladima od nas." A u drugoj predaji kae: "Poslanik, s.a.v.s., nam je naredio da izvedemo na Ramazanski i Kurban-bajram i one kojima se pribliila punoljetnost, i one koje su sa hajzom i one koje nose veo. One u hajzu su se izdvojile za vrijeme namaza i prisustvovale su hutbi, vazu i dr. Rekla sam: "O Boiji poslanice. Jedna od nas nema ogrta", a on mi ree: "Neka je njezina sestra zaogrne svojim ogrtaem."122 Ovo je sunnet koji su zapostavili muslimani u veini zemalja ili ak u svim zemljama. Njega sada ponovo oivljava islamska
122

El-hadis fi "salah el idejn" fi Sahih Muslim

110

osvijeena omladina (es-sahva el-islamija) koja oivljava od sunneta ono to je bilo zaboravljeno, kao to je i'tikaf u posljednjoj treini ramazana i praksa prisustva ene bajram-namazu. ene su sa mukarcima prisustvovale kod Poslanika, s.a.v.s.. dok bi ih on pouavao i pitale ga o vjeri takva pitanja od kojih bi se danas veina ustruavala. Tako je Aia, r.a., pohvalila ene ensarija to se nisu stidjele da se obrazuju u vjeri, a one su pitale o obrednoj neistoi, poluciji i kupanju (gusulu), hajzu, istihazi i dr. A kada to nije moglo zadovoljiti njihovo interesovanje, jer s mukarcima je bila velika guva i oni su htjeli da imaju prednost kod Allahova poslanika, s.a.v.s., traile su da on odredi jedan poseban dan za njih kako ih mukarci ne bi potiskivali u stranu i pravili im guvu, one su otvoreno kazale: "O Boiji poslanie, kod tebe je veliki broj mukaraca, pa za nas odredi poseban dan." I on im je obeao dan. i susretao se u njemu sa njima, drao im vaz i iznosio propise.123 Ova aktivnost ena se protegla sve do sudjelovanja u ratnim pohodima, gdje su sluile vojsku i ratnike u svemu onome to su mogle raditi, od lijeenja, saniteta i njege ranjenika do pripremanja hrane, donoenja vode i drugih neophodnih civilnih poslova. Umm-Atijje kae: "Ila sam sa Poslanikom, s.a.v.s., u sedam vojni. Bila sam u pozadini, pripremala im hranu, lijeila ranjene i njegovala bolesne."124 Muslim biljei hadis koji prenosi Enes125: "Aia i Umm-Sulejm su bile brze (uslune), nosile su sue za vodu na leima, zatim napajale narod, i ponovo se vraale i punile ga." Prisustvo Aie, r.a., ovdje, a bila je u drugoj etapi svoga ivota, daje odgovor onima koji tvrde da je uee u borbi i na bojitu bilo dozvoljeno samo starijim enama u poodmaklim godinama, to nije tano. Jer ta vrijede starice na ovakvim mjestima i u situacijama koje iziskuju i fiziku i psihiku snagu zajedno.
123 124

Revahu el-Buhari fi "Kitab el-ilm" Revahu Muslim, br. 1812 125 Revahu Muslim, br. 1811

111

Imami Ahmed biljei da je bilo est ena muslimanki sa vojskom koja je opsijedala Hajber. Donosile su strijele, pripremale hranu, lijeile ranjenike, skladale stihove, i tako pomagale na Boijem putu. Poslanik im je dodijelio dio od plijena. Tano je da su ene nekih ashaba uestvovale u pojedinim bitkama i na bojnim poljima sa orujem, kad bi im se ukazala prilika. Poznato je kako se jedne prilike borila Umm-Ammare Nesiba bint K'ab, tako da je Poslanik, s.a.v.s., za nju rekao: "Njen ugled je vei od ugleda tog i tog." Tako isto Umm-Sulejm je uzela ma u Bici na Hunejnu, sijekui svakog ko bi joj se prikuio. Muslim biljei od Enesa, njenog sina, da je Umm-Sulejmu vidio njen mu, Ebu-Talha, pa je rekao: "Boiji poslanie, Ummi-Sulejm dri ma! Poslanik, s.a.v.s., je upitao: "ta to znai?" Ona je odgovorila: "Uzela sam ga, ako mi se priblii ijedan murik da mu rasporim trbuh." Poslanik, s.a.v.s., se na to nasmijao.126 Buharija u svom Sahihu posveuje posebno poglavlje o enama u ratnim pohodima i borbama. Ali ambicija muslimanke u doba Poslanika, s.a.v.s., i ashaba nije se zaustavila samo na ueu u borbama ija su ratita bila blizu kao npr. Hajber i Hunejn. One su nastojale i da zaplove morima, te da daju doprinos u oslobaanju udaljenih teritorija radi irenja islamske misije. Buharija i Muslim u Sahihu biljee od Enesa da je Boiji poslanik, s.a.v.s., jednog dana boravio kod Umm-Hiram bint Milhan, a ona je bila Enesova tetka, pa se, kada se probudio, nasmijao. Ona je upitala. "Zato se smije, Boiji poslanie?" On je odgovorio: "Pokazani su mi ljudi iz moga ummeta, borci na Allahovom putu koji plove morskom puinom, kao kraljevi na prijestoljima ili poput kraljeva na prijestoljima." Ona kae da je rekla: "Boiji poslanie, zamoli Allaha da me svrsta meu njih, pa je on za nju molio.127 "Umm-Hiram je plovila morem u vrijeme Osmana, r.a., sa svojim muem Ubadetom b. Samitom
126 127

Revahu Muslim, br. 1809 Revahu Muslim br. 1912

112

na Kipar. Tamo je pala sa svoje jahae ivotinje i umrla, pa je tamo ukopana kako navode biografi i historiari. U drutvenom ivotu ena je uestvovala pozivajui u dobro nareujui injenje onoga to je dobro i zabranjujui injenje zla, kao to Uzvieni Allah kae: "I vjernici i vjernice jedni drugima su prijatelji, nareuju dobro, a zabranjuju loe..."128 Od poznatih dogaaja je i onaj kada je jedna muslimanka odgovorila Omeru, r.a., u damiji, vezano za odredbu o mehru i njegovo javno priznanje ispravnosti njenog miljenja. On je tada rekao: "ena je u pravu, a Omer je pogrijeio." Ovo navodi Ibn-Kesir u svom tumaenju sure En-Nisa i kae da mu je sened, dobar (hasen). Omer, r.a., je za vrijeme svoga hilafeta odredio kerku Abdullaha el-Adevija za trnog inspektora (muhtesiba) Onaj ko poima Kur'an asni i njegov govor o eni u raznim vremenima, ko promatra ivot Poslanika i vjerovjesnika ne moe nai one eline ograde, koju su postavili neki ljudi izmeu mukarca i ene. Tako vidimo Musaa, a.s., u punoj mladosti i snazi, da razgovara sa kerkama starca, pita ih i one mu odgovaraju bez grijeenja i neugodnosti. Ovim pomae im ljubazno i estito, a poslije toga jedna od njih donosi poziv od oca da Musa, a.s., poe sa njom njenom ocu. Zatim je jedna od njih predloila svome ocu da ga uzme u najam, poto je u njemu otkrila povjerenje i snagu. U suri Kasas stoji: "A kad stie do vode medjenske, zatee oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije enske koje su je od vode odbijale." "ta vi radite?" "upita on." Mi ne napajamo dok obani ne odu, odgovorie one," a otac nam je veoma star. I on im ih je napojio, a onda ode u hladovinu i ree: "Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna." I jedna od njih dvije doe mu, poslije, idui stidljivo i ree: "Otac moj te zove da te nagradi zato to si nam je napojio." I kad mu on doe i kaza mu ta je doivio, on ree: "Ne strahuj, spasio si se
128

Et-Tevbe: 71

113

naroda koji ne vjeruje". "O oe moj," ree jedna od njih, uzmi ga u najam, najbolje je da unajmi snana i pouzdana."129 U sluaju Merjeme vidimo kako Zekerijja ulazi kod nje u hram i pita je o opskrbi koju kod nje nalazi: "I kad god bi joj Zekerijja u hram uao kod nje bi naao hrane. "Odakle ti ovo Merjema?" on bi upitao, a ona bi odgovorila: "Od Allaha, Allah onoga koga on hoe bez muke opskrbljuje."130 U kazivanju o kraljici od Sabe, vidimo je kako sakuplja svoj narod radi savjeta u sluaju Sulejmana: "O, velikai, "ree ona," savjetujte mi ta u ovom sluaju treba da uradim, ja bez vas nita neu da odluim." "Mi smo vrlo jaki i hrabri", rekoe oni," a ti se pita, pa gledaj ta e narediti." "Kad carevi osvoje neki grad", ree ona," oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove uine ponienim, eto tako oni rade."131 Takoer je ona razgovarala sa Sulejmanom, a.s., i on je s njom razgovarao: "I kad ona doe, bi joj nareeno: "Je li ovakav prijestol tvoj?" "Kao da je on", uzviknu ona. "A nama je prije nego njoj dalo znanje i mi smo muslimani." A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona mimo Allaha klanjala, jer je ona narodu nevjernikom pripadala. "Ui u dvoranu", bi joj reeno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda pa zadie haljinu uz noge svoje. "Ova je dvorana uglaanim staklom poploana! ree on. "Gospodaru moj!" uzviknu ona," ja sam se prema sebi ogrijeila i u drutvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova."132 Ne moe se rei: Ovo su raniji erijati (propisi) koji nas ne obavezuju. Kur'an ih je spomenuo zarad upute, i opomena i pouke za one koji su pameu obdareni. Zato je ispravno rei: erijati koji su bili prije nas, a koji su navedeni u Kur'anu i sunnetu, i nas obavezuju,
El-Kasas: 23-26 Al-Imran: 37 131 En-Neml: 32-34 132 En-Neml: 42-44
129 130

114

ukoliko ih na erijat nije dokinuo. Uzvieni Allah kae svom Poslaniku: "Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov put."133 Zadravanje ene u kui, i njeno zadravanje meu etiri zida, odakle joj se ne dozvoljava da izae, Kur'an je uzeo u jednoj etapi postepenog erijatskog normiranja prije objave o sankciji za preljubu, kao odreenu kaznu za onu muslimanku koja uini preljubu. O ovome Uzvieni kae u suri En-Nisa: "Kad neka od ena vaih blud poini, zatraite da to protiv nje etverica posvjedoe, pa ako posvjedoe, drite ih u kuama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah ne nae izlaz neki."134 Allah je za njih poslije odredio pravac kada je propisao kaznu, a to je odreena erijatska kazna koja se sastoji u bievanju neoenjenog (neudate) stoje Kur'anom propisano, a u kamenovanju oenjenog (udate) to je sunnetom odreeno. Kako bi logika Kur'ana i islama mogla dozvoliti da dosljedna i estita muslimanka bude stalno zatvorena u kui?! Time bi je ona kaznila vjenom kaznom za grijeh koji ona nije poinila.

Zakljuak
Komuniciranje mukarca i ene samo po sebi nije zabranjeno, tovie, dozvoljeno je i poeljno ako je u pitanju saradnja iji je cilj plemenit, kao to je korisna nauka ili dobro djelo, ili koristan projekat, vana borba (dihad), ili neto drugo to trai zajednike napore suprotnih spolova, i zahtijeva saradnju meusobno pomaganje u planiranju, rukovoenju i realizaciji. To nikako ne znai da se granice medu njima briu i zanemaruju erijatska pravila kada se radi o bilo kakvom susretu izmeu ove dvije
133 134

El-En'am: 90 En-Nisa: 15

115

strane, makar ljudi tvrdili da su isti meleki i da se za njih i od njih nema bojazni, elei da nam prenesu zapadne oblike sastanaka. Obaveza pri tome je udruivanje u dobru, potpomaganje u dobroinstvu i bogobojaznosti, u okviru granica koje je islam zacrtao. Evo nekih od njih: 1. Obaveznost ustezanja pogleda od suprotne strane, ne gledati bestidnosti, ne gledati sa strau; ne zadravati pogled na eni, odnosno mukarcu, bez nune potrebe. Uzvieni Allah kae: "Reci vjernicima neka obore poglede svoje, i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, to im je bolje, jer Allah uistinu zna ono to oni rade. A reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim."135 2. Za enu je obaveza da se oblai erijatski, da pokrije tijelo osim lica i aka, ni manje ni vie. Uzvieni Allah kae: "I neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi ita osim onoga to je ionako spoljanje i neka vela svoja spuste na grudi svoje."136 Preneseno je kao vjerodostojno od jednog broja da se ukras koji je otkriven odnosi na lice i ruke. Uzvieni Allah, objanjavajui pojam srameljivosti, kae: "Tako e se najlake prepoznati pa nee napastvovane biti,"137 to jest ovaj izgled karakterizira estitu, srameljivu i ozbiljnu enu u odnosu na koketnu i neobuzdanu. ednu enu niko nee izlagati neugodnostima jer njen izgled i ponaanje svakoga ko je gleda obavezuje na potovanje. 3. Obaveza pridravanja islamskih normi ponaanja u svemu a posebno u poslovanju sa mukarcima:

135 136

En-Nur: 30-31 En-Nur: 31 137 El-Ahzab: 59

116

a) U govoru: da on ne bude zavodljiv i uzbudljiv. Uzvieni Allah kae: "Na sebe panju govorom ne skreite, pa da u napast doe onaj ije je srce bolesno, i neusiljeno govorite."138 b) U hodu. Uzvieni kae: "I neka ne udaraju nogama svojim da bi se uo zveket nakita njihova koji pokrivaju."139 i da bude (ena) onakva kako ju je opisao Allah u Kur'anu: "I jedna od njih dvije doe, poslije, idui stidljivo."140 c) Kada se kree da se ne uvija i prelama (zavodniki, nap. prev.) kao one koje je hadis okarakterisao kao "One koje se previjaju kada hodaju", da ne ini ono to je svrstava u kategoriju onih koje se gizdaju gizdavou dahilijjeta, onog prvog ili kasnijeg. 4. Da odstrani sve mirise i parfeme koji uzbuuju i zavode i ukrase koje treba da koristi u kui, a ne na ulici u susretu sa drugim mukarcima. 5. Opreznost da sa enom ne ostaje mukarac ako sa njom nema bliskog roaka (mahrem), vjerodostojni hadisi su to zabranili i Poslanik je rekao: "Trei je ejtan", kao to ne mogu zajedno vatra i drvo. Posebno ako je sama sa roakom svoga mua. U vezi sa tim u hadisima se kae: "uvaj se ulaska enama", (prisutni) su upitali: "O Boiji Poslanie, da li i muevog roaka!? Ree (Poslanik): "Muev roak je smrt!", ili on je uzrok propasti, jer je u prilici da dugo sjedi (sijeli), a u tome je velika opasnost. 6. Da susreti (mukarca i ene) budu u okviru obaveza i onoga to trai poslovnost, bez protezanja i proirivanja (na druge oblasti), to bi enu odvelo od njene enstvene naravi, ili je izloilo ovakvim ili onakvim govorima, ili je odvelo od njenih svetih dunosti u nadgledanju porodice i odgoju djece. Allah upuuje na pravi put.
138 139

El-Ahzab: 32 En-Nur: 31 140 El-Kasas: 25

117

PROPIS MEHRA I NJEGOV ZNAAJ

Pitanje: Neke ene pod uticajem zapadnjake misli, digle su golemu buku o mehru, kojega je islam propisao mukarcu prilikom enidbe i dao eni na to pravo. Ove kau: "Mehr je cijena koju mu plaa eni na ime nadoknade za uitak s njom!" Tako ispada: kao da je on kupuje ovim imetkom kojeg joj daje! Njihova drskost ide dotle da trae dokidanje vjenanog dara/mehra u potpunosti, to jest da se on brie iz postojeih erijatskih propisa. elimo objanjenje sutine ovog pitanja i svrsishodnosti njegovog propisivanja u islamu i utemeljenosti na Kur'anu i sunnetu. Odgovor: Doista je neznanje opasna bolest. A jo opasnije od toga je da neznalica sebe smatra uenim i obrazovanim te kad se narodu predstavlja za uitelja i savjetnika. Bear je u pravu kada je rekao da je ve zalutao onaj koga slijepac upuuje. Doista ove ene i oni koji ih podstrekavaju robujui zapadnjakoj misli, kapitalistikoj ili socijalistikoj, uope ne poznaju islam. Za njih i njima sline kae se da od islama poznaju samo ime, a od Kur'ana samo pismo. Ja mislim da oni ne poznaju ni pismo Kur'ana asnog i smatram da nisu nikada ni otvorili ili itali Kur'an, te pismo poznaju iz drugih knjiga. Njihova obaveza je bila, ako su pametni i pravedni, da tragaju za znanjem kojeg nemaju i da pitaju uene ako ne znaju. Meutim, oni su poroku neznanja, pridodali i porok umiljenosti i slijeenja vlastitog hira, a to ih ini i slijepim i gluhim: "A zar je iko vie zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu."141 Da oni razluuju Boije propise od obiaja ljudi, koje su naslijedili, a koji nemaju utemeljenje u vjeri, govorei: Prve prihvatamo, a druge
141

El-Kasas: 50

118

odbacujemo, mi bismo im rekli: "Da, u pravu ste" i svrstali bismo se s njima. Ili da kau: "Vi, islamski uenjaci, razluite nam istinito od lanog, izvorno od pridodatog, boansko od ljudskog u pitanjima statusa ene i porodice," rekli bismo im: "Dobro doli". Naalost, oni tako ne rade. estoko su nasrnuli na sve propise o porodici, a tako neto musliman i muslimanka ne ine. Niti tako govori onaj koji je zadovoljan da mu je Allah gospodar, islam vjera i Muhammed poslanik. Ako oni nisu zadovoljni propisom Kur'ana i sunneta neka to obznane jasno i neka glasno kau: Mi ne vjerujemo u Boga niti Njegova poslanika i ne pripadamo islamu ni u kojoj mjeri, da bi ummet uspostavio odnos prema njima na toj osnovi i izolirao ih: da sa njima ne uspostavlja enidbene veze i da ne prijateljuje sa njima kao sa muslimanima, da ih smatraju heretikom manjinom u odnosu na vjeru veine (demata). Nedopustivo je da se sa ovim uspostavljaju odnosi kao sa muslimanima jer oni nisu muslimani ni u kojem pogledu.

Mehr i njegov znaaj

Vraamo se temi mehra. Poetni mehr je davanje od strane mukarca eni prilikom sklapanja braka. Utvren je Kur'anom, sunnetom i konsenzusom (idma). On se kao takav prakticirao i poznaju ga svi slojevi muslimanske populacije. I on je poznat kao nuna vjerska obaveza.

Mnogostruki znaaj ovog propisa

Iz ovog erijatskog propisa proistie nekoliko stvari: 1. Potivanje ene, da ona bude ta koja e biti traena a ne da ona trai da mukarac nastoji do nje dospjeti. On je taj koji trai, ulae napor i rtvuje se nasuprot narodima koji obavezuju enu da ona rtvuje za ovjeka od svoje ili imovine svoje porodice, dok on ne prihvati brak. Tako je kod Hindusa i nekih drugih naroda. Kod muslimana Pakistana i 119

Indije i danas ive ovi uticaji hinduskog dahilijeta, koji enu prekomjerno zaduuju i jako optereuju, tako da neke porodice prodaju imovinu radi udaje keri. Teko siromanom ocu i siromanoj majci hudovici!! 2. Iskazivanje mukareve tenje i ljubavi prema eni. Ova materijalna sredstva on joj daje kao poklon ili dar od sebe, i to nije plaanje cijene ene kao to to kau ovi propagatori. O tome Kur'an sasvim jasno kae: "I draga srca enama vjenane darove njihove podajte, a ako vam one od volje svoje od toga to poklone, to s prijatnou i ugodnou uivajte."142 3. Iskazivanje ozbiljnosti, jer brak nije veselo zabavljanje mukaraca, da muevi eni kau: "Oenit u te", te je vjena a zatim ne oklijeva da je ostavi da bi naao drugu kojoj kae isto to i prvoj. Polaganje materijalnih sredstava je dokaz ozbiljnosti mukarca kod prosidbe djevojke i da je ozbiljan u namjeri da bude vezan za nju. Ako ljudi dok nisu u braku i dok su bez porodice plaaju takse, osiguranja i avanse kao dokaz ozbiljnosti, nije nikakvo udo da je ivot porodice ozbiljnija stvar. Islam propisuje isplatu polovine mehra za onoga ko se oeni, a potom pusti enu prije nego to je imao brane odnose sa njom iz obzira prema ovom tekom ugovoru i svetoj vezi. To upuuje na to da se ovdje ne radi o uivanju, jer ovdje nema nikakva uivanja. Uzvieni Allah kae: "A ako ih pustite prije nego to ste u odnos s njima stupili, a ve ste im vjenani dar odredili, one e zadrati polovinu od onoga to ste odredili osim ako se ne odreknu ili ako se ne odrekne onaj koji odluuje o sklapanju braka."143 4. Islam je izdravanje porodice stavio u obavezu mukarcu (muu) zbog njegove prirodne nadmoi da rasuuje u prirodnim situacijama i nadmoi da upravlja zajednicom i pravedno je da on trpi izdatke u zamjenu za prava koja su mu data. To je potrebno tavie i da se porodica ne bi raspala zbog najmanjeg razloga a iz njegovog nemara.
142 143

En-Nisa: 4 El-Bekare: 237

120

On je duan da je izgrauje, pa ako bi se raspala bilo bi to na njegovu tetu. Uzvieni Allah kae: "Mukarci vode brigu o enama, zato to je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato to oni troe imetke svoje."144 Ono to smo prethodno kazali potvruje mnotvo dokaza a neki od njih su: 1. erijat eli da mehr bude to manji i da ne bude pretjerivanja. To je objanjeno i verbalnim i praktinim sunnetom. Poslanik, s.a.v.s., kae: "Najvei beriet pripada onima koje trae malo mehra." I Poslanik, s.a.v.s., se oenio nekim enama sa malo dirhema. Takoer, udao je svoje kerke sa minimalnim mehrom mada su mu njegove kerke najdrae. Fatima ez-Zehra, perjanica meu svim enama, uzela je od Alije, r.a., pancir kao mehr! 2. Vjerodostojna (sahih) predaja svjedoi da je Poslanik, s.a.v.s., vjenao nekoliko ljudi i ena bez stvarne materijalne vrijednosti. Rekao je jednom prilikom: "Potrai, pa makar prsten od eljeza", a ovaj nije naao nita, ak ni ovakav prsten. Zatim je naao nekoliko listova na kojima su bile ispisane neke sure iz Kur'ana. Poslanik je kazao: "Vjenavam ti je sa ovim to ima od Kur'ana." 3. to se tie uitka, on je obostran, kao to mu uiva, tako i ena uiva na to i Kur'an ukazuje: "Dozvoljava vam se da se u noima dok traje post sastajete sa svojim enama, one su odjea vaa, a vi ste njihova odjea."145 Svako od njih dvoje jedno drugome prua ono to mu prua odjea: ednost, zatitu, toplinu, ukras i spolno openje i sve ono to rije odjea podrazumijeva u ovom kontekstu. Stoga nije tano da je mehr nadoknada za ovjekovo zadovoljavanje sa enom dok god je zadovoljavanje obostrano. 4. Kur'an ukazuje na osnove branog ivota i enu oznaava kao moralnu osnovu, a ne fiziku. Uzvieni Allah kae: "I jedan od dokaza Njegovih je to to za vas od vrste Vae stvara ene da se uz njih smirite,
144 145

En-Nisa: 34 El-Bekare: 187

121

i to izmeu vas uspostavlja ljubav i milost. To su doista pouke za ljude koji razmiljaju."146 Smiraj, ljubav i milost su izrazi senzibiliteta, iako se pod "smiraj" ponekad podvodi seksualna strana braka i to ini da se oni meusobno privlae po zakonitosti izvorne prirode i u skladu s opom zakonitou parova u univerzumu. Islam ne gleda na legalne seksualne veze s prezirom kao da to ne dolikuje prirodi vjernika, kao to je sluaj sa ivotom monaha i njima slinih. Naprotiv, Uzvieni Allah, govorei o postu i njegovim propisima i dovi i njenim odlikama, kae: "Dozvoljava vam se da se u noima dok traje post sastajete sa svojim enama, one su odjea vaa, a vi ste njihova odjea"147 Ovim sam objasnio mudrost islamskog zakonodavstva u vezi s mehrom. A uspjeh dariva Allah.

146 147

Er-Rum: 2l El-Bekare: 187

122

NADIJEVANJE STRANIH IMENA*

Pitanje: Ja sam musliman nearap, iz Indije. ivim u Dani. Nakon silne elje Allah me je obdario djetetom. Zatim smo se u porodici razili u pogledu nadijevanja imena. Neki od nas su eljeli dati mu, u porodici tradicionalno, indijsko ime, a neki su odbili smatrajui da nije dozvoljeno dati djetetu ime ako to nije islamsko ime poznato kod muslimana, kao to su imena vjerovjesnika, ashaba, poznatih uenjaka i dobrih ljudi, te da je nadijevanje indijskog, stranog imena zabranjeno. Nesporazum meu nama se zaotrio tako da nam ne preostaje nita drugo nego da se obratimo vama za miljenje o ovom pitanju, koje je u skladu sa erijatskim dokazima. Odgovor: Hvala Allahu, neka je blagoslov i mir na Allahova poslanika. Islam nije odredio muslimanskoj porodici da svojoj djeci, mukoj ili enskoj, daju odreena imena, arapska ili nearapska, i to je preputeno izboru porodice i njenom ukusu u skladu s odreenim principima. Sa stajalita islama ti principi su: 1. Da ime bude lijepo, tako da ga ljudi ne smatraju runim, i da dijete ne negoduje zbog imena nakon to odraste i sazrije; da ne asocira na neku neprijatnost i pesimizam i da nema pogrdno znaenje; da nije dato po osobi koja je poznata po grijeenju i razvratu i sl. Poslanik, s.a.v.s., je zamjenjivao runa imena lijepim, pa onaj kome bi npr. bilo ime "Mali" nazvao bi ga "Veliki", a eni kojoj bi bilo ime "Asija"148 dao bi ime "Demila"149, itd.

*) Ovaj lanak uzima u obzir isto erijatsku dimenziju pitanja nadijevanja imena. Kulturno-povijesni aspekt koji ima nemjerljiv znaaj za muslimane bonjake nacionalnosti nije razmatran, a on bi zahtijevao multidisciplinarni pristup ovom pitanju. No, samo da kaemo to da je ime jedan od oblika otimanja od asimilacije, i

123

2. Da ime ne izraava robovanje bilo kome osim Allahu, kao to su imena: Abdul-Kab (rob Kabe), Abdun-Nebijj (rob Vjerovjesnika), Abdul-Husejn (rob Husejnov) i sl. Ibn Hazm je zabiljeio saglasnost uenjaka (idma) u zabrani nadijevanja imena koje bi iskazivalo robovanje bilo emu osim Allahu, sa izuzetkom imena Abdul Mutalib. Blisko ovome, a to je poznato kod nearapa, je nadijevanje imena kao to su: Gulam, Ahmed, Gulam Ali, Gulam Dejlani,150 itd. 3. Da ime ne asocira na gordost i oholost i uzdizanje ovjeka mimo Istine. U hadisu stoji: "Najponienije ime kod Allaha na Dan stajanja (kijameh) je onoga ovjeka koji se naziva Kralj kraljeva (Vladar vladara), a samo je Allah Vladar (Melik). "151 Slino ovome je nadijevanje nekog od Allahovih lijepih imena koja samo Njemu pripadaju, kao npr. Er-Rahman, El-Muhejmin, ElDebbar, El-Mutekebbir, El-Halik, EI-Bari', itd. Isto tako imena koja nisu svojstvena samo Allahu, slavljen neka je On, ako su sa odreenim lanom (el) kao to su: El-Aziz, El-Hakim, El-Alijj, El-Halim, itd. Ako su ova imena bez odreenog lana onda je to dozvoljeno, kao to su imena poznatih ashaba, Alija, Hakim, pa analogno tome i Aziz, Halim, Reuf, Kerim, Reid, Hadi, Nafi, i njima slina. 4. Poeljno je nadijevanje imena poslanika, dobrih ljudi, i dobrih ena, radi produavanja sjeanja na njih te sa eljom njihovog slijeenja. Isto tako poeljna su i ona imena kojima se izraava pokornost Allahu, d.. kao to stoji u hadisu: "Najdraa imena Allahu su Abdullah i Abdura-Rahman"152 a analogno tome i imena Abdul-Aziz, Abdul-Alim, Abdul-Halik, Abdul-Melik, Abdul-Vahid i dr.
zato, davanje djetetu muslimanskog imena za nas ima veliki znaaj, (prim. A.K.)148 Znaenje ovog imena je "neposluna" (prim. A.K.) 149 Znaenje ovog imena je "ljepotica" (prim. A.K.) 150 Rije "Gulam" znai rob ili sluga. Kod nas nije praksa davanja imena kao "Gulam Ahmed" to znai "rob Ahmedov", ali je prisutna kod muslimana u pojedinim dijelovima svijeta (prim. A.K.) 151 Biljee ga Buharija, Muslim, Ebu-Davud, Tirmizija od Ebu-Hurejre. 152 Biljee ga: Muslim, Ebu Davud, Tirmizija, Ibn Made, Ibn Omer.

124

5. Koliko je meni poznato nijedan islamski pravnik nije zabranio nadijevanje nearapskog imena ukoliko ono ima lijepo znaenje u dotinom jeziku. Muslimani su zadrali mnoga strana imena za mukarce i ene, nakon njihovog prihvatanja islama, uprkos injenici da ive u arapskoj sredini. Najoiglednije je to kod Marije Kopanke. majke Ibrahima b. en-Nebijja, alejhis-salatu ves-selam, koja je poznata po svom koptskom, egipatskom imenu. Onaj ko posmatra imena ashaba i onih koji su ih slijedili u dobru, vidi da njihova imena esto znae neke biljke npr. Talha (banana), Seleme (vrsta drveta), Hanzala (gorka tikvica). Ili imena koja znae ivotinjsku vrstu kao npr. Esed (lav), Fehd (leopard), Hejsem (mladi orao), Sakr (soko). Ili imena neive prirode ili uope stvari iz prirode kao: Bahr (more), Debel (brdo), Sahr (stijena) itd. Ili imaju znaenje koje je izvedeno kao to su imena: Amir, Salim, Amr, Seid, Fatima, Aia, Safija i Mejmuna. Ili imena prethodnika, kao vjerovjesnika, dobrih ljudi i ena, npr.: Ibrahim, Ismail, Jusuf, Musa, Merjem. U skladu sa prethodnim principima dozvoljeno je muslimanu da svome djetetu, sinu ili keri da ime bilo ono arapsko ili nearapsko.

125

POSLOVANJE

126

TRAGANJE ZA KAPITALOM NA HARAM NAIN

Pitanje: Vaa eminencijo! Piem vamu vezi s jednom izuzetno vanom temom od vitalnog znaaja za ovu fazu moga ivota. Ja sam ininjer graevinarstva i ivim u Americi, a doktorat u oblasti graevinarstva stekao sam u Britaniji. Prije izvjesnog vremena pruila mi se prilika ulaska u preduzee sa ininjerom-arhitektom, Amerikancem, radi osnivanja projektne firme u Americi. Od mene se zahtijeva uzimanje kredita od jedne banke. Svakako, meni je poznato da je ovo haram u svakom sluaju, ali ovo se meni postavlja kao problem iz koga nema izlaza. Posebno to sam ja uloio mnogo da bih doao do ovakve prilike. Pisao sam islamskoj banci u Londonu pa su mi odgovorili - nakon etiri mjeseca!!! Odgovor je bio nejasan i zbunjujui, pa sam im pisao i drugi put nisu mi odgovorili! Obiao sam sva vrata i iscrpio sve metode ali bez uspjeha. Ja sam ambiciozan mladi i ne elim da ispustim ovu priliku. Moj nijjet je iskren, elim da steknem kapital, da bih pomagao u raznim nevoljama, unesreenom narodu, a ne da bih raskono ivio u dvorcu bez brige o drugima, kao to ine mnogi kapitalisti ovog nemonog naroda. Vaa eminencijo, nestrpljivo oekujem odgovor. Neka vas Allah nagradi najboljom nagradom. Es-selamu alejkum ve rahmetullah!! Odgovor: Muslimanu nije zabranjeno da stie kapital i da se trudi u tom smjeru, jer bogatstvo u islamskom poimanju nije grijeh niti je runa stvar, a kapital nije nikakvo zlo. U islamu ne postoji ono to stoji u kranstvu: "Uistinu bogata nee ui u carstvo nebesko, sve dok

127

brodsko ue ne proe kroz iglene uice." Nego Uzvieni Allah za svog Poslanika kae: "Bio si siromah pa te je imunim uinio."153 Poslanikova, s.a.v.s., dova je bila: "Moj Gospodaru, molim te za uputu, bogobojaznost, estitost i imetak."154 Sa'd b. Ebi Vakkas prenosi (rijei): "Zaista Allah voli bogobojazna, bogata i skruena roba."155 A 'Amr je rekao Ibn Waqqasu: "Divan li je dobar kapital za dobra ovjeka."156 No ja elim da iznesem nekoliko injenica: 1. Kapital je. iako ne zlo, iskuenje koga se treba uvati. Uzvieni Allah je rekao: "Zaista su vai imeci i vaa djeca iskuenje vama..."157 posebno ako se vlasnik obogati pa se uzoholi: "Uistinu se ovjek uzobijesti kada se osjeti neovisnim"158 2. Materijalno bogatstvo nije sutina bogatstva. Pojedini multimilijarderi su duevni siromasi. U hadisu se kae: "Bogatstvo nije u prostranstvu zemlje, bogatstvo je u zadovoljstvu (bogatstvu) due."159 Od Ali b. Ebi Taliba se prenosi: "Bogatstvo due ojaava, pa makar bilo malo kapitala. Bogatstvo imetkom je bogatstvo, ali i ponienje." Mudrost kae: "Malo, a to ti je dovoljno, bolje je od mnotva koje te obuzme i zaokupira."

153 154

Ed-Duha: 8 Biljei Muslim u poglavlju o zikru 4/2721, kao to stoji i kod Tirmizije, Ibn Ma'dde i Musnedu Ahmed b. Hanbela. 155 Biljei Muslim o poglavlju n zuhdu, 4/22965, i Ibn-Made 1/168. 156 Biljei Ahmed i Hakim. 157 Et-Tegabun: 15 158 El-'Alek: 6-7 159 El-Buhari S/118, Muslim, zekat-poglavlje 4/120

128

3. Neki ljudi tvrde sebi ili drugim ljudima, pa se i Allahu obavezuju da e, ako steknu imetak, initi to i to. Ali kad se obistini njihova elja oni kre ugovor i odstupaju od obeanja. Ovo je odlika munafika za koje Allah navodi primjer u suri etTevbe kad kae: "Ima ih koji su se obavezali Allahu: "Ako nam iz obilja svoga dade, udjeljivat emo milostinju i biemo doista dobri. A kad im je On dao iz obilja Svoga oni su u tome ostali krti i okrenuli se - a oni ionako glave okreu."160 A musliman se uva liccmjerstva i moli Allaha da ga sauva od njega. 4. Pogibeljnost pohlepe za imetkom je u tome to ovjek ini ishitrene stvari. A Allahovi propisi indeterminizma i erijata su da ko pouruje neku stvar, prije njenoga vremena, kanjava se njenim gubitkom. Prekomjerna pohlepa ovjeka ini da naputa i zanemaruje ono to je erijatom bezuvjetno nareeno. Neophodno je da on pazi na uvjete sticanja kapitala, uvjete njegovog umnoavanja i uvjete potronje. Stroga obaveza je da se on stie na halal nain i da se troi u prave svrhe, te da se u tome ne krtari. uvanje od svega ovoga je za ovjeka teko. U svjetlu ovih injenica posmatrajmo pitanje naeg brata koji eli da zapone svoju ekonomsku karijeru ulaskom u aranmane za koje se islamske znanstvene institucije slau da su kamata i da su haram. No, on to sebi dozvoljava sa uvjerenjem da je to zlo koje je njemu neophodno i da je on prisiljen na to, da bi dostigao nivo koji je on sebi zacrtao. On smatra to (nudom) koja mu doputa upotrebu kamate, prihvatajui je i/ili dajui je. Je li tano da je ova situacija nuda (neophodnost)?

160

Et-Tevbe: 75-76

129

Neophodno upozorenje u vezi sa tvrdnjom da je neto nuda (neophodnost)

Evidentno je pravilo u kome nema razmimoilaenja, a to je da postoje jasno definirane erijatske odredbe ta je to stanje nunosti. Nuda dozvoljava osobi jedenje leine, krvi ili svinjskog mesa kod totalne gladi, kao to je to Kur'anom dozvoljeno, ali ograniava da postupci u nudi ne budu sa uitkom. "A onome ko bude primoran, kad hara glad, bez namjere da uini grijeh, Allah e oprostiti i samilostnn biti."161 "A onome ko bude primoran, ali ne iz elje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. Allah zaista prata i milostiv je."162 Odavde su pravnici derivirali drugo, dopunsko pravilo, a to je da se ono to je nuda prosuuje srazmjerno stepenu prinude i da se ne ini sa eljom i uitkom. Zatim, tu postoje tri elementa koja je neophodno potovati: Prvo: - da se nunost praktino obistini, da to ne bude suho uvjeravanje s ciljem dozvoljavanja jasne zabrane. Za to postoje dokazi i injenice kod znanstvenika, i treba pitati poznavaoce Kur'ana i ekonomske znanosti, i to one koji ne slijede strasti, niti prodaju ahiret za dunjaluk. "I niko te nee obavijestiti kao Onaj Koji zna."163 Drugo: - da su pred onim ko je u nudi zatvorena sva vrata dozvoljenog (poslovanja), s tim da je pokuao iznai sve mogunosti dozvoljenog, i da ne postoje erijatom dozvoljene supstitucije koje otklanjaju potrebu i omoguavaju izlazak iz okvira nude i iste prinuenosti. Ako se nae zamjena i ukae se dozvoljen nain - nije dozvoljeno zaklanjati se iza nedozvoljenih aranmana. Tree: - da doputenost u nudi ne preraste u osnovu i pravilo. Naprotiv, to je samo privremeni izuzetak, koji iezava sa nestankom stanja nunosti. Zbog ovoga ulema je dodala pravilu "Nuda zakon
El-Maide: 3 Fatir:14 163 Fatir:14
161 162

130

mijenja" drugo, nadopunjujue i ope pravilo: "Ono to je dozvoljeno u nunosti procjenjuje se prema stepenu nunosti". Ovo je uzeto iz rijei Uzvienoga: "A ko bude primoran, ali bez elje, nije mu grijeh...", a ko prekri okvir nune situacije, vremenski ili koliinski, poinio je grijeh. Za naeg ambicioznog brata bilo bi dobro da prihvati put postepenog razvoja, a to je Allahov zakon u stvaranju; da uzdie sigurnost od njenog prvog stepena, da ne skae u ambis i ne pokuava prei sve faze u jednom koraku. To ne moe postii bez upropatavanja vjere i, istovremeno, gubljenja ovoga svijeta.

131

PREMIJE KOJE DODJELJUJU TRGOVAKA PREDUZEA

Pitanje se sastoji iz dva dijela: 1. Neko preduzee, koje se bavi prodajom odjee ili pokustva, na primjer, eli da d odreenom broju kupaca izvjesni iznos imovine. Da li je dozvoljeno kupcima da uzmu te iznose? 2. O nainu na koji bivaju izabrani dobitnici: Predstavnik preduzea odabere nekoliko brojeva koje poalje nekolicini kupaca, pretpostavimo da se radi o stotinu kupaca, zatim odabere druge brojeve, te kada se brojevi koje je prethodno odabrao usporede, dobitnik bude onaj kupac kod koga se podudara dva ista broja. Tada preduzee poalje ove brojeve kupcima obavjetavajui ih o premijama ili iznosima koje su dobili. Znajui da kupac nije uestvovao u natjecanju, niti je prisustvovao prilikom odabiranja brojeva, niti je uplatio bilo kakav iznos za uee na natjecanju izuzev to po obiaju kupuje u toj formi. Pa da li je u ovom sluaju i na ovakav nain dozvoljeno kupcu da uzme premiju ili iznos koji je dobio? I da li se ovakav nain smatra lutrijom, koja je zabranjena - uz to to kod lutrije postoji i mogunost dobiti i mogunost gubitka - te i zbog toga to srea igra ulogu u ovom sluaju, pa da li to utie na to da se donese sud da je to halal ili haram? Pomozite nam, Allah vam pomogao. 132

Odgovor: Neka je hvala Allahu, d.., i neka je blagoslov i selam na Vjerovjesnika, s.a.v.s. Kako ja razumijem, premije koje trgovaka preduzea ili prodavnice daju svojim kupcima koji kupuju kod njih, bilo da se oituju u novanim iznosima ili robi ili nepokretnoj imovini - ne ulaze u okvir hazardnih igara koje su zabranjene, a koje podrazumijevaju mogunost kako dobiti, tako i gubitka za jednu od dvije strane. U takve igre spada lutrija koju poznaje Zapad, a koja je, na alost, prenesena i u nae drutvo kao vid oponaanja i imitiranja. Ovaj zakljuak proizilazi iz toga to su premije koje trgovaka preduzea daju jednostrane, te druga strana ne rizikuje bilo kakav gubitak, to jeste: muterije i kupci. A to se tie izabiranja pojedinaca "bacanjem kocke" (izvlaenjem) u tome nema grijeha sa stanovita erijata, po miljenju veine uenjaka, a dokaz za to su nekoliko hadisa koji doputaju da se prednost da "bacanjem kocke". Iz toga se izuzima onaj koji kupuje u prodavnici ili preduzeu, a cilj mu nije kupovina niti roba ve mogunost sticanja, te to pokazuje da je njegov postupak vrsta zabranjenog hazarda, ili blizu tome. Mada ne volim da muslimanske firme slijede ovaj zapadnjaki stil u podsticanju muterija i kupaca putem premija, kojima su pribjegli mnogi trgovci u nae vrijeme, jer ovi iznosi koji se daju nekim muterijama, bivaju na kraju uraunati u trokove za robu, koje snosi kupac. Pa ispada da muterija zadovoljna nagradom uzima njenu vrijednost, na kraju svega, od svih kupaca. Ovo po mome miljenju baca na stvar odreenu sumnju, za to neki trgovci nalaze opravdanje u tome da to odbijaju od dobiti, to opet iziskuje raspravu. U svakom sluaju ne vidim nita loe u uzimanju pomenutih premija, dokle god je osnovna namjera kupovina kao to je jasno iz pitanja. Allah najbolje zna!

133

NAPOMENA PREVODILACA
Uvidjevi da se pojedina aktuelna pitanja razliito tumae, smatrali smo, da bi bilo korisno naoj italakoj javnosti predstaviti odgovore koje je na njih dao islamski uenjak dr. Jusuf el-Karadavi. To je bio razlog da odaberemo fetve u kojima su obraene teme koje tretiraju vlast, demokratiju, viestranaje i dr. Drugi motiv je bio da se ukae na sposobnost erijata da apsorbira i validno artikulira sva pitanja koja se nuno nadaju u novom vremenu. Stoga smo odabrali odgovore na pitanja o transplantaciji ljudskih organa i eutanaziji. Trei motiv je bio da predstavimo odgovore eni muslimanki koja eli da se pridrava islamskih propisa, a da se ne izolira iz drutvene zajednice, tj. koja eli da ouva svoj moralni identitet u uslovima suvremenog drutva. Cjelokupan sadraj ove knjige preveden je iz drugog dijela knjige "Fetava muasire". S obzirom na namjere i rokove za dovrenje ovog prijevoda, ograniili smo se na prevoenje samo onoga to je u ovoj knjizi tampano. Zbog toga smo bili primorani izostaviti mnogo drugih zanimljivih i vanih tema, koje su sabrane i obraene u 1. i 2. dijelu "Fetava muasire". Nadamo se da e i one biti objavljene kada se za to steknu uvjeti. Na kraju, elimo da se zahvalimo svima koji su nam, na bilo koji nain, pomogli u toku prevoenja i objavljivanja ove knjige. Posebnu zahvalnost dugujemo Mehmedaliji, ef. Hadiu, savjetniku Reis-ululeme za erijatska pitanja, za podrku koju nam je iskazao i redakturu prijevoda ove knjige. Amir Kari Hfz. Munir Muji

134

135