Godišnjak BZK Preporod 2012

Izdava~
BZK Preporod Sarajevo

Za izdava~a
Senadin Lavi}
Glavni urednik
Esad Zgodi}
zgodice@fpn.unsa.ba
Redakcija
Amir Brka, Ismet Bu{atli}, Elvis Fejzi},
Fahira Fejzi}-êngi}, [a}ir Filandra,
Lamija Hadìosmanovi}, Esad Kurtovi}, Senadin Lavi},
Sead [emsovi}, Esad Zgodi}, Sibela Zvizdi}-Meco
Sekretar redakcije
Isma Kamberovi}
ismakamberovic@yahoo.com
Likovno oblikovanje korica
Jasminko Mulaomerovi}
Meldijana Arnaut-Haselji}
Lektura
Indira Pindò
Zinaida Laki}
Prijevod saetaka na engleski jezik
Fuada Musli}
Prijelom teksta
Meldijana Arnaut-Haselji}
Klasifikacija ~lanaka po UDK uradena je u Biblioteci

Instituta za bosnja~ke studije BZK Preporod
Adresa:
Branilaca Sarajeva 30
71000 Sarajevo
Tel./Fax.: 226-511; 215-665
Web: www.preporod.ba
E-mail: preporod@bih.net.ba
âsopis je referiran u Central and Eastern

European Online Library: www.ceeol.com
âsopis izlazi jedanput godi{nje.
2012
GODISNJAK
BZK PREPOROD
2012
ISSN 15128180
GODINA XII
Sarajevo 2012.
Godinjak BZK Preporod 2012
Godina XII
Sarajevo, 2012.
SADRAJ
UVODNIK
Senadin Lavi: Uvodnik ....................................................................................
POLITIKA I DRUTVO
Fikret Beirovi: Moralna odgovornost i pravna perfidnost meunarodne
zajednice .................................................................................................... 15
Hamza Kari: Bosna i Hercegovina: zamrznuti sukob? ................................ 27
Haris Alibai: Pucnji upozorenja iznad Bosne .............................................. 37
Ibrahim Prohi: Bosna i Hercegovina kao politiki eksperiment in vivo .......... 44
Suad Kurtehaji: Kritika dokumenta Akademije nauka i umjetnosti
Republike Srpske ........................................................................................ 50
Ismet Dizdarevi: Relacije izmeu crta linosti i politikog ponaanja ......... 60
Merima amo: Perspektive gradskog naina ivota u Bosni i Hercegovini ... 81
Tahir Mahmutefendi: Sukob civilizacija versus real politik .......................... 92
DRUGI NAUNI SKUP BOSANSKOHERCEGOVAKA
DRAVA I BONJACI
Senadin Lavi: Konstruiranje identiteta: dvoznana upotreba pojmova
narod i nacija ............................................................................................. 107
Vera Krinik-Buki: Izmeu naroda i nacije: historijska odgovornost
Bonjaka za dravu Bosnu i Hercegovinu .................................................. 126
Ugo Vlaisavljevi: Bonjaci u novom dobu: njihov etniki identitet
i poloaj u dravi ........................................................................................ 144
Asim Mujki: Problem unutranjih priznanja u Bosni i Hercegovini ............ 161
Ervin Jahi: Slika aktera bez sustava. (Nekoliko nasuminih teza o bonjakom
pitanju artikuliranih iz zone intuicije, fatalizma, straha i vedrine) .......... 173
Rusmir Mahmutehaji: O bauku bosanstva i njime ustraenima .................. 179
Sinan Gudevi: Koja rije o dvojici prevodilaca ......................................... 222
Amra Hadimuhamedovi: Raslojavanje bosanskog identiteta kulturno
pamenje i njegova savremena interpretacija ........................................... 235
Godinjak 2012/3
GODINJICE
Safet Halilovi: Biser naune i politike misli. (Godina nakon smrti
Nijaza Durakovia) ............................................................................... 257
70. godinjica smrti knjievnika Zije Dizdarevia (1916-1942-2012)
Elvis Fejzi: Politika aksiologija Zije Dizdarevia .................................. 276
100. godinjica roenja knjievnika Reada Kadia (1912-1988-2012)
Sead Mahmutefendi: Ironina istina o Ilhamiji Reada Kadia ............. 283
120. godinjica roenja Muhameda Bekira Kalajdia (1892-1963-2012)
Lamija Hadiosmanovi: Uloga i znaaj Muslimanske biblioteke
Muhameda Bekira Kalajdia ................................................................. 289
IZ HISTORIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Esad Kurtovi: Radi Miobratovi, mercator de Cerniza: (1467-1506) ....... 295
Emina Pita: Muslimansko kulturno drutvo Narodna uzdanica u Brkom 307
Almir Deni: Kulturno-prosvjetno drutvo Gajret u Brkom ..................... 316
KULTURNO STVARALATVO BONJAKA
Tarik ui: Sintagmatske veze u Parry-Lordovoj zbirci epskih pjesama ..... 331
Alen Kalajdija: Kratka pjesma Mula Muhameda Mestvice na bosanskom
jeziku ..........................................................................................................348
Hasnija Muratagi-Tuna: O imenu i govoru glavnog junaka romana
Ja, Danilo Dervia Suia: (lingvostilistika analiza) .............................. 357
Elma Durmievi-Cernica: Reenice bez predikata u funkciji dviju stilskih
figura (elipse i parcelacije) u romanu Most Jasmine Musabegovi .... 373
Amira Sadikovi: Prevodivost historije i kulture Bosne i Hercegovine
u romanu Uhode Dervia Suia ........................................................... 380
Sead emsovi: Bonjaka usmena epika u junoslavenskim antologijama.
Nacrt za jedno kulturoloko itanje ........................................................... 399
Nudejma Softi: Transformacija lika svetog Save od itija do djela
savremenih pisaca ..................................................................................... 407
Sead Mahmutefendi: Fedra ili slika psa koji plae ..................................... 417
Sead Mahmutefendi: Psalmi Nemanjini pred dverima Grada Andrigrada 429
PRIJEVODI
Ahmed Gurbi (prireiva i prevodilac Avdija Salkovi): Kasida o
Novom Pazaru ........................................................................................... 433
4/Godinjak 2012
Ato Hamdam Leonid igrin: Poslanici perzijskog cara (preveo s ruskog

arko Mileni) ............................................................................................ 445
Otto i Lisa Bihalji-Merin: Jugoslavija. Mala zemlja izmeu svjetova
Sarajevo Ahmed i Emina(preveo s njemakog jezika Zijad ehi) ......... 453
PRIKAZI I OSVRTI
Emina Keo-Isakovi: Sporazumijevanje i dijalog nasuprot medijskom
spektaklu (Rije sa promocije knjige dr. Fahire Fejzi-engi: Rije je
temelj drutvenog ivota, Sarajevo: Dobra knjiga, 2012.) ........................ 465
Senadin Lavi: Promiljanje o bonjakom narodu (air Filandra: Bonjaci
nakon socijalizma: o bonjakom identitetu u postjugoslavenskom dobu,
Sarajevo: BZK Preporod: Zagreb: Synopsis, 2012.) ............................. 469
Senadin Lavi: Opinjenost teritorijama (Esad Zgodi: Teritorijalni
nacionalizam. Ideologija, zlotvorstvo i alternative, Sarajevo: Institut za
istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, 2012.) .... 473
Edin Radui: Rije na promociji knjige dr. Husnije Kamberovia (Husnija
Kamberovi: Demal Bijedi: politika biografija, Mostar: Muzej
Hercegovine, 2012.) ................................................................................. 477
Denan Dautovi: Blago na putevima Bosne i Hercegovine (Stari gradovi
Bosne i Hercegovine, Ferhad Mulabegovi (ur.), Sarajevo: Nacionalni
komitet ICOMOS u Bosni i Hercegovini, 2012., 225 str.) ....................... 480
Semir Hambo: Iz historije Hercegovine (Zbornik radova s Meunarodnog
znanstvenog skupa odranog u Mostaru 5. i 6. studenoga 2009. Hum i
Hercegovina kroz povijest, I. Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2011.) .. 485
Enes Dedi: Znaajan jubilej historije Bosne i Hercegovine (Prilozi, br. 40,
Sarajevo: Institut za istoriju 2011., 466 str.) ............................................. 489
Sedad Belija: Iz osmanske historije, jezika i knjievnosti (Prilozi za orijentalnu
filologiju, 61/2011, Sarajevo: Orijentalni institut, 2012., 504 str.) ........... 493
Lamija Hadiosmanovi: Univerzalne ljubavi iznad svega (Elif Shafak:
etrdeset pravila ljubavi, Zagreb: Hena Com, 2011.) .............................. 497
Nehrudin Rebihi: Knjievne i kulturne osmoze (Enes Durakovi: Obzori
bonjake knjievnosti, Sarajevo: Dobra knjiga, 2012.) ........................... 499
Atif Kujundi: Tragom sevdisanja (Esad Bajtal: Sevdalinka, alhemija due,
Sarajevo: Rabic, 2012.) ............................................................................. 504
IZ PREPORODOVE DJELATNOSTI
Hatida Duman: Izvjetaj o radu BZK Preporod Sarajevo za 2012. godinu ... 511
Godinjak 2012/5
Mirsada Balji: Izvjetaj o radu Galerije Preporod za 2012. godinu ...... 516
Isma Kamberovi: Izvjetaj o radu Biblioteke Instituta za bonjake studije
BZK Preporod za 2012. godinu ............................................................. 518
Isma Kamberovi: Biblioteka Instituta za bonjake studije BZK Preporod:
dvadeset godina postojanja: 1992-2012. .................................................. 521
Nagraeni radovi na Preporodovom konkursu za literarne i likovne radove
uenika osnovnih kola: 10. godinjica .................................................... 526
Aktivnosti opinskih drutava BZK Preporod u 2012. godini ................... 539
Adresar opinskih drutava BZK Preporod .............................................. 588
Povelja o bosanskom jeziku ........................................................................... 596
BONJAKI MERHUMI (2012)
Isma Kamberovi: Sudionici nae prolosti umrli u 2012. godini ................ 601
Autori priloga .................................................................................................... 617
Upute autorima .................................................................................................. 619
6/Godinjak 2012
GODINJAK
UVODNIK _____
Uvodnik
onjaci su dugo ivjeli koncepciju ivota u kojoj je religijska zajednica bila

jedini okvir i spasonosni oslonac za njihov narodni (etniki) i vjerski
identitet. To je vrijeme od osamdesetih godina 19. do devedesetih godina
20. stoljea. Niko, naravno, ne spori, ni socioloki ni antropoloki, da vjerovanja u
kulturi ovjeka, kao i svakog naroda ponaosob, imaju vrlo vano mjesto i da su
kroz povijest stvarala odreene slike svijeta koje su pomagale ovjeku da se
orijentira u egzistencijalnom djelovanju. Mi zbog toga govorimo o muslimanskoj
kulturi i civilizaciji, o svetoj muslimanskoj tradiciji i velikom naslijeu. Dakle, u
kulturno pamenje pojedinaca i naroda, izmeu brojnih sadraja, spadaju i slobodno
izraavanje miljenja i slobodno izraavanje vjere.
U dvadesetom stoljeu meu Bonjacima pojavljuju se MNO, JMO, SDA i druge
politike partije, koje naglaavaju da tite interese bonjakog naroda. U epohi evropske
moderne politika je postala okvir u kojem se predstavljaju ideje i interesi razliitih
drutvenih grupacija. U svijetu politike oblikuju se politiki programi za koje se
graani ili lanovi drutva opredjeljuju i daju im svoju podrku glasanjem na
redovnim ili vanrednim izborima. Politiki programi su uvijek prilagoeni aktuelnom
drutveno-povijesnom stanju i u njima se iskazuju stavovi o bitnim sadrajima tog
stanja. Svi graani s pravom glasa imaju jednaku mogunost da svoj glas daju onome
za koga oni smatraju da e ostvariti njihove interese (pojedinac, politika stranka,
politiki program). To je srce demokratije. Naivnim religijskim fundamentalizmom,
koji se pokazuje u formi rigidnog politikog islamizma, kao profanom ideologijom
a ne vjerovanjem, Bonjaci se i dalje pokuavaju svesti na religijsku zajednicu!
Bonjaci su na poetku 21. stoljea razbijeni na enklave izmeu kojih ne postoji
fizika veza. ive na podruju bive Jugoslavije od Slovenije do Makedonije, gdje
ih je doveo iseljeniki val prolih stoljea. Uglavnom ih je ivot nosio bez milosti.
Negdje su stigli u nadi, negdje u potrazi za boljim ivotom, negdje bjeei ispred
kame i stranih zloinakih progona njihovih prvih susjeda, traei glavi selameta.
Istono od Bosne, u dananjoj Srbiji, fiziki su uniteni ve u 19. stoljeu. Odrali su
se u regiji Sandaka u nekoliko gradova, koji su poslije 1912. godine razdijeljeni
Godinjak 2012/9
LAVI
izmeu Srbije i Crne Gore. Na Kosovu i u Makedoniji ostali su u manjim enklavama.

Posebno zanimljiva grupa su Bonjaci arplaninske gore. Jedan dio ih je na teritoriji
Kosova, a drugi dio je ostao u Albaniji. To je staro, autohtono stanovnitvo koje pamti
svoje bogumilsko vjerovanje. U njihovim starim tekstovima Beir Idrizi je naao
rije divojka. Bonjaci s Kosova nemaju mogunost da posjete Bosnu, jer im se ne
dozvoljava ulazak u Bosnu s pasoem Republike Kosovo, internacionalno priznate
drave. Oni danas ive u vrlo tekim okolnostima i dijele sudbinu nerazvijene kosovske
drave, koja je u izgradnji. ive u Prizrenu, Dragau, Vitomirici kod Pei, Kosovskoj
Mitrovici, Istoku, Uroevcu, Pritini i drugim mjestima Kosova.
Danas su Bonjaci u Bosni vrlo loe pozicionirani u politikom i ekonomskom
smislu. To je rezultat neadekvatne politike u posljednjih desetak godina, koja nije
radila na stratekim pitanjima i nije razvijala unutarnje kapacitete bonjakog
naroda, da se uspjeno nosi sa sve veim izazovima savremenog ivljenja. Mi kao
narod nismo shvatili da savremeni narodi ive kroz kulturu koja se shvata u najirem
smislu rijei, tj. da proizvode svoje interpretacije svijeta i na njima prave svoje odnose
s drugim narodima. Bez vlastitih kulturnih interpretacija ne moe se govoriti o
narodu kao strukturi i postojanom biu. Jedan narod mora konstruirati svoje bie
u povijesti i ono mora biti prepoznatljivo. Danas je najvea opasnost pred nama da
prosti populistiki duh potopi nau kulturu i pretvori je u karikaturu kulture. Zato smo
svi odgovorni i duni da se borimo da ouvamo vrhunske sadraje i vrijednosti
bonjake kulture, te da razvijamo nove, a primarno sadraje znanosti, umjetnosti i
knjievnosti. Danas Bonjaci na teritoriju entiteta RS, u njihovoj dravi i domovini
Bosni i Hercegovini, ive kao narod drugog reda, bez elementarnih prava na ljudsko
postojanje (nacionalna i narodna grupa predmeta, nezaposlenost u institucijama
entiteta, plansko onemoguavanje povratka i opstanka, devastiranje imovine, prijetnje
i svakodnevna poniavanja, maltretiranja starijih osoba i drugo).
U zapadnoevropskim zemljama Bonjaci su prisutni ve od kraja 19. stoljea.
ive kao stranci (Auslander), nacionalne manjine, kulturne i religijske zajednice.
Organiziraju se na nivou demata i povezuju putem Islamske zajednice. U aktivnoj
su vezi s matinom dravom i uglavnom odmore i blagdane provode u Bosni sa
svojom rodbinom. Kulturno su evropeizirani i svjesni su toga. Prihvataju, ipak,
bonjako ime i pamte svoje bosansko nacionalno porijeklo. Poneki meu njima
jo ne razlikuju bonjatvo i muslimanstvo, narodno i vjersko odreenje. ive u
Austriji, Italiji, Hrvatskoj, Francuskoj, Njemakoj, Velikoj Britaniji, Holandiji, Belgiji,
Danskoj, Norvekoj, Turskoj, vedskoj, Luksemburgu.
Osnovne karakteristike sadanjeg organiziranja Bonjaka po Evropi (evropske
drave u kojima ive Bonjaci izvan Bosne) ogledaju se u tome da su demat i IZ
njihove primarne organizacione forme. Oni se drugima predstavljaju kroz religijsku
diferenciju i tako ih drugi percipiraju. Za razliku od njih, srpski i hrvatski narodi
u dijaspori imaju jasne nacionalne (dravne), narodne (etniko-kulturne) i religijske
forme prezentacije kroz koje ukazuju na svoja nacionalna odreenja, tj. postojanje
10/Godinjak 2012
Uvodnik
drava Srbije i Hrvatske. U primjetnom bonjakom populizmu prisutni su malodunost, defetistika ogranienost, beznae i neodgovorne prie iz kojih slijede
pesimizam i nerad. Uz religijske forme se pridodaju pokoja folklorna sekcija, kulturno
drutvo, zaviajni klub. Bonjaci po Evropi su nacionalne manjine, emigrantska
margina, stranci, drugi. Nisu jo u Evropi razvili prepoznatljiv intelektualni sloj koji
bi ponudio drugaiju sliku o Bonjacima. Takav sloj, ipak, meu Bonjacima narasta
u Beu, Berlinu, Grazu, Oslu, Bergenu, Stockholmu i drugim mjestima Evrope.
Bonjaci u Turskoj danas su najbrojnija populacija naeg naroda u dijaspori.
Naseljeni su po cijeloj Turskoj. Najvie ih je u Istanbulu, Izmiru, Inegolu (opini
nadomak Burse, gdje ivi gotovo 70 hiljada Bonjaka), Bursi, Ankari, Sakarji (Adapazar), Demirkyu, Karamurselu i drugim mjestima. Ima ih pet-est miliona, prema
nekim procjenama, ali niko pouzdano ne zna taan broj. Meu njima se sauvao
arhaini oblik bosanskog jezika, mnogi bonjaki obiaji, historijske vrijednosti,
veina ih zna da potjeu iz Bosne i Hercegovine ili Sandaka. Meu mladim
Bonjacima se osjea dvoidentitetsko postojanje. Veina ih studira u Istanbulu,
Jedrenama, Ankari i Bursi. Vrlo su obrazovani i sposobni. Govore, uz turski, engleski
i njemaki, te naravno bosanski jezik. Neophodno je poveati kvantitet i kvalitet
saradnje, ali treba razviti i jasne obaveze da s njima ostvarujemo kontakte i vrimo
kulturnu razmjenu programa. Oni danas imaju 26 derneka ili kulturnih udruenja
irom Turske s krovnom institucijom Federacija kulturnih derneka BiH na ijem je
elu Muzafer Gnes. Meu Bonjacima u Turskoj ima vrlo mnogo uglednih i bogatih
ljudi, koji na brojne naine pomau ouvanje i razvoj bonjakog identiteta.
Takoer, ne smije se zaboraviti Bonjake u Albaniji, posebno u mjestu Dra.
Bonjaci u SAD danas predstavljaju jedan respektabilan dio bonjakog naroda.
Bonjaci u SAD i Kanadi su populacija blizu 350.000 ljudi, koja se tamo slijeva od
poetka dvadesetog stoljea. Meu njima se ubrzano odvijaju procesi bonjakog
samoosvjetenja u novom kontekstu u uslovima melting pota. I oni imaju sline
identitetske probleme i razmimoilaenja izmeu narodnog i religijskog, kao to je
to bilo dijelom u Bosni i Hercegovini. Problem je u dvije potpuno razliite koncepcije
i percepcije o bonjakoj bitnosti na sjevernoamerikim prostorima. Prema jednoj
liniji razumijevanja bonjakog bia, koja potjee iz religijskih, konzervativnih
krugova, Bonjaci se svode na religijsku skupinu koja treba jedino da gradi damije
i islamske centre. Time bi navodno, trebalo da se sprijee procesi asimilacije
u amerikom melting potu i kanadskom kulturnom mozaiku. Pritom se stvarni
bosanski islam, vjera u Bonjaka, reducira na tursko zauzimanje Bosne. S druge
strane, postoji linija unutar bonjakog naroda u Americi koja na drugaiji nain
otvara proces razumijevanja Bonjaka kao naroda koj ima svoju historiju, tradiciju,
jezik, vjerovanje, teritoriju, dravu, dakle, naciju i kulturu. Oni kazuju da u Ameriku
dolaze iz jedne stare drave, kulture i naroda iz Evrope. Iz ove linije je razvijen proces
uenja bosanskog jezika za bonjaku djecu. Nicale su kole bosanskog jezika. Poelo
je javno i slubeno koritenje imena Bonjak za narod, u amerikim i kanadskim
Godinjak 2012/11
LAVI
dokumentima. Uslijedilo je usvajanje rezolucija o genocidu u Srebrenici. Pojedinci

iz IZ nisu pristali da na neki drugi nain Bonjaci profiliraju svoju egzistenciju izvan
onoga okvira koji nudi religijska institucija. I tu je dolazilo do sporova unutar
bonjakog naroda, to je povijesni znak jedne nezrelosti i nestasalosti drutvenohumanistike inteligencije da povede narod i odgovorno zastupa njegove interese.
Tako se ispostavilo i u Bosni i u Americi da religijska institucija vodi brigu o
nacionalnim pitanjima, izjednaavajui pritom naciju i narod. Tu je u Americi
nastao spor izmeu KBSA i IBANA. U odnosu na Bonjake u Evropi, koji su nacionalne manjine, drugi, stranci, religijski drugaiji i slino, Bonjaci u Americi su
graani sa svim pripadajuim pravima i obavezama.
Svjesni smo da je meu Bonjacima u toku jedna svojevrsna revolucija i unutarnja
konsolidacija. Ona se odvija brzo, moda neprimjetno, ne kao kod drugih u okruenju.
Bonjaci su preko noi genocida nauili u antropolokom i kulturnom smislu sve
to se ui stoljee ili dva kod drugih naroda. Shvatili su, i to jasno pokazuju, da je
osnov svake kvalitetne djelatnosti u znanju i odgovornosti za vlastito djelovanje,
kako pojedinca, tako i kolektiva. Bonjaci moraju preuzeti odgovornost za svoju
budunost i vrijeme je da se suoe sa svojim ciljevima. O tome nee niko drugi
misliti ni Amerika, ni Turska niti bilo ko drugi u svijetu osim njih samih.
U obrazovanju i razvoju znanstvenih institucija Bonjaci moraju sudjelovati u
potpunosti, jer je to njihova strateka orijentacija u 21. stoljeu. Ne moe biti da
u 21. stoljeu ima nepismenih Bonjaka, ne moe biti da ima Bonjaka koji nisu
informatiki educirani u dobu informacionalizma (kako ga naziva M. Castells)
i komunikacijskih mrea. Nije dovoljno priati da Bonjaci treba da se obrazuju
potrebno je mnogo vie uiniti na izgradnji institucija znanja, kua znanja.
Danas se oni moraju obrazovati u znanjima koja pripadaju ovome vremenu.
Senadin Lavi
Predsjednik BZK Preporod
12/Godinjak 2012
GODINJAK
POLITIKA I DRUTVO _____
UDK 341.123: 34 (497.6)

341.4: 341.645
Moralna odgovornost i pravna perfidnost

meunarodne zajednice
Fikret Beirovi
Institut za istraivanje zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava
Sarajevo
U meunarodnim odnosima, prema miljenju veine pravnika, sociologa, historiara

i drugih znanstvenika, odgovornost drava za meunarodno protupravne radnje su kljuni
pravni, moralni i drutveni inioci bez kojih bi stanje u meunarodnim odnosima liilo na
Hobsovo stanje rata svih protiv svih. Tako u skladu sa duhom zakona, kojim se prvenstveno
nastoje detektirati, suzbiti i eliminisati sve antisocijalne pojave, slovo zakona mora biti decidno
i nedvosmisleno, tako da se na minimum svedu disperzivna i proizvoljna tumaenja.
Meutim, i meunarodni akti, kao i dravni, nisu dovoljno decidni. Tako se u Konvenciji
o spreavanju i kanjavanju zloina genocida nisu dovoljno regulisale neke norme, to
ostavlja prostora za razna tumaenja, razvodnjavanja i prebacivanja odgovornosti kada se
stavlja samo naglasak na individualnu odgovornost i procesuiranje optuenih pojedinaca,
dok se odgovornost drave, koja je idejni tvorac, podstreka i realizator genocida, kao to
je navedeno u Tubi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore, pred Meunarodnim
krivinim sudom u Haagu, nastojala izbjei. Iako je Pretresno vijee utvrdilo da je tuena
strana stavljala svoju znaajnu vojnu i finansijsku podrku na raspolaganje Republici Srpskoj,
te da je izvuklo zakljuak o genocidnoj namjeri, te pored individualne odgovornosti dvojice
visokih oficira Vojske Republike Srpske osuenih za genocid, a sada evo i treeg, nije se donijela
presuda za odgovornost Dravne zajednice Srbije i Crne Gore za planiranje, organizovanje i
injenje genocida u Bosni i Hercegovini. Na osnovu svega spomenutog, ovaj rad ima namjeru
da pokae da presuda Hakog tribunala nije pravina, jer nisu uvaeni kljuni dokazi protiv
Srbije, kao i dokazi koje je Sud dozvolio zacrniti, te na takav pseudopravni nain amnestirati
dravu agresora. No, i pored skrivenih dokaza, Sud je imao dovoljno razloga da postupi
u skladu sa lanom IX Konvencije, ali se to nije desilo, nasuprot tome Sud je donio opsjenarnu,
bolje rei i oslobaajuu presudu, to sa velikom rezignacijom moemo zakljuiti da moralnu
i pravnu odgovornost treba da snose kako neposredni izvrioci, tako i Dravna zajednica
Srbija i Crna Gora, kao i meunarodna zajednica, koja je usljed diplomatskog meetarenja
i raznih pritisaka izbjegla osuditi stvarne krivce i donijeti pravinu presudu.
Godinjak 2012/15
BEIROVI
Kljune rijei: zloini protiv ovjenosti i meunarodnog prava, genocid, Meunarodni
sud pravde, individualna odgovornost, odgovornost drave, Konvencija o spreavanju i
kanjavanju zloina genocida, meunarodno protupravni in
Uvod
svom povijesnom razvoju meunarodno pravo, kao transkulturalni pojam

imao je svoje zametke, uspone, stagnacije, padove, ali i fokusne take,
koje se mogu oznaiti atributom povijesne, jer su uveliko doprinijele
izgradnji javne svijesti, morala i pozitivnog meunarodnog pravnog sistema. Tako je
preen dugaak put od Hamurabijevog zakonika, Levitskog zakonika, erijatskog
prava, Magna karte, Deklaracije o ljudskim pravima i slobodama, Povelje Ujedinjenih
nacija do suvremenog Meunarodnog javnog prava, Meunarodnog prava ljudskih
prava i mnogih konvencija i deklaracija koje se bezmalo mogu oznaiti pridjevom
povijesne. Uistinu, u samo proelje povijesnih dogaaja u Meunarodnom pravu
zasigurno spada osnivanje Meunarodnog suda za gonjenje osoba odgovornih za
ozbiljne povrede Meunarodnog humanitarnog prava na teritoriji bive Jugoslavije
od januara 1991. godine pa do zavretka rata na Kosovu 1999. sa NATO-ovom
vojnom intervencijom protiv Srbije. Tako se kroz drutvenu povijest brusila kako
javna svijest, moral, tako i pravna. Tako su ratovi na podruju bive Jugoslavije
inicirali niz pravnih i politikih odluka Meunarodne zajednice1, kako bi zaustavila
krvoprolie. Tako je Paragrafom 1. Rezolucije vijea sigurnosti 808 od 22. februara
1993. utvrena potreba formiranja meunarodnog suda (u narednom tekstu Haki
tribunal, ICTY), a uspostavljen je Rezolucijom 827 (1993)2.
Meunarodna zajednica ili drugim rijeima Ujedinjeni narodi, pokazavi u
jugoslavenskim ratovima koliko su slabo ujedinjeni, zakasnjelom vojnom
intervencijom u Bosni i Hercegovini, a kasnije i na Kosovu, osnivanjem Hakog
tribunala nastojala je popraviti utisak o svojoj moi i dranju do javne moralne
svijesti, koja je gotovo u potpunosti bila poljuljana. Tako je Haki tribunal posluio
kao instrument spaavanja ostatka moralne svijesti iz dubokog mraka moralne
sljepoe i pravne indolentnosti.
Agresija na Bosnu i Hercegovinu od SR Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) toliko
je bila oita, nemilosrdna i genocidna, da je predsjednitvo RBiH 1993. moralo
Meunarodna zajednica je meunarodna organizacija, koja je organizirana na suradnji vie

zemalja zasnovana na ugovoru, koja ima vlastiti pravni subjektivitet, to jest meunarodni pravni
subjektivitet, pod imenom Ujedinjeni narodi ili Ujedinjene nacije, kao svjetska organizacija sa
sjeditem u New Yorku, osnovana je na inicijativu predstavnika pedeset zemalja u San Franciscu
1945. godine, kao unitarna organizacija.
2
http://www.yurope.com/zines/republika/arhiva/99/216/216_24.html
16/Godinjak 2012
Moralna odgovornost i pravna perfidnost meunarodne zajednice
pokrenuti Tubu3 pred Hakim tribunalom, sa relevantnim dokazima i pravnim

argumentima o flagrantnom krenju pravnih obaveza prema narodu i dravi Bosni
i Hercegovini na osnovu etiri enevske konvencije iz 1949. njihovog dodatnog
protokola iz 1977. obiajnog meunarodnog ratnog prava, ukljuujui Hake propise
o kopnenom ratu iz 1907., kao i druge osnovne principe meunarodnog humanitarnog
prava4. To je bio prvi sluaj tube za agresiju jedne drave protiv druge. Drugi
povijesni dogaaj je presuda, koju je Meunarodni sud pravde objavio 26. februara
2007. po tubi Bosne i Hercegovine protiv SR Jugoslavije (Srbija i Crna Gora)5, a
u kojoj je prvi put jedan meunarodni sud pravde u povijesti meunarodnog prava
meritorno odluivao o odgovornosti jedne drave, o odgovornosti za genocid, te zbog
toga, svakako, zasluuje takav atribut.
Meutim, povijesni dogaaj prve presude jedne drave protiv druge za agresiju i
genocid, pratile su mnoge zakulisne radnje koje su utjecale na donoenje jedne tako
perfidne, bezline i neobavezujue presude, koja ne podrazumijeva nikakve sankcije
ni za jednu od tri obaveze koje su preuzele sve drave za spreavanje genocida.
Odgovornost po kljunim meunarodnim pravnim aktima o spreavanju genocida
Konvenciju o spreavanju i kanjavanju zloina genocida i Opa deklaracija
o ljudskim pravima
Odgovornost kao zahtjev za poeljno ponaanje i zaprijeenost za nepoeljno,
mnogo prije no to je postala pravni pojam, bila je obiajni, moralni, a sankcije su
se javljale u obliku prezira, negodovanja, javne osude, pa i protjerivanja i smrtne
kazne. Sa razvojem drutvenih odnosa sve vei broj moralnih (nepisanih) normi
postaju pisane, pravne norme iza kojih stoje konkretni oblici nezaprijeenih sankcija.
Naravno, od samog poetka najotrije sankcije su predviene za zloine koji ugroavaju ljudski ivot i fiziki integritet, koje drava kao autoritet i garant provoenja
pravnih normi nije uvijek dosljedno provodila, jer je i sama bila kljuni akter u
planiranju, podsticanju i realizaciji zlodjela. Tako su kroz historiju ljudskog drutva
mnogi zloini pa i zloini genocida prolazili nekanjeno upravo iz razloga jer su
bili poinjeni po uputama ili uz preutno odobravanje samih drava.
U nastojanju da se sprijee zloini u novije vrijeme, Opa skuptina UN-a je
decembra 1948. usvojila dokumente koje danas smatramo osnovama meunarodne
3
Presuda Meunarodnog suda pravde: Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore,
Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu,
Sarajevo 2008., str. 28-33.
4
Zarije Seizovi, Meunarodno javno pravo, Zenica, 2008., str. 122.
5
Sarajevo: Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta
u Sarajevu, 2008.
Godinjak 2012/17
BEIROVI
zatite temeljnih vrijednosti ljudske civilizacije Konvenciju o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (dalje: Konvencija)6 i Opu deklaraciju o ljudskim pravima7.
Konvenciji je prethodila Rezolucija 96(1) Ope skuptine iz 1946.8, koja je
oznaila genocid kao meunarodni zloin, dajui do znanja pojedincima da ih se za
to djelo moe progoniti bez obzira na eventualnu doputenost takvog ponaanja prema
domaem pravu. Dakle, ove konvencije natkriljuju pojedinane pravne sisteme
drava, kako lanica, tako i nelanica UN-a.
Oba dokumenta, a osobito Konvencija, u prvi plan stavljaju pitanje individualne
odgovornosti i progona pojedinaca za genocid te u tom smislu strankama ugovornicama nameu niz obveza, proputajui, dodue, izriito utvrditi postojanje i opseg
eventualne odgovornosti drava, to predstavlja veliki prostor za manipulaciju.
Zloini poinjeni tokom sukoba na podruju bive Jugoslavije i Ruande doveli su
do uspostavljanja ad hoc tribunala iji su statuti, kao i onaj Meunarodnog kaznenog
suda, preuzeli konvencijsku definiciju zloina genocida. U njihovim statutima ve
u prvim lanovima se izriito uspostavljaju nadlenosti samo u odnosu na pojedince.9
Eksplicitno definiranje odgovornosti pojedinaca, za koje se jo do nedavno tvrdilo
da uope nemaju meunarodnopravni subjektivitet, nuno potee pitanje nije li pri
tome meunarodna zajednica preskoila jednu fazu i propustila jasno definirati
odgovornost drava koje se ve stoljeima smatraju nositeljima tog subjektiviteta
i meunarodnog prava uope.
Nije li propust izriitog definiranja njihove odgovornosti za poinjenje djela genocida zapravo ustupak povijesnoj injenici da se genocid u najveem broju sluajeva
dogaao kao dravni projekt, to je najee bilo i razlogom njegovog nekanjavanja?
Meunarodna zajednica, takoer se boji tekog iskustva Njemake poslije Prvog
svjetskog rata, ije je kanjavanje sa velikim ratnim reparacijama uzrokovalo
ogroman val socijalnog nezadovoljstva i ojaalo ekstremni nacionalizam sa Hitlerom
na elu, koji je poslije bio glavni uzronik i akter Drugog svjetskog rata.
Isto kao to je za Njemaku i nakon Prvog, i posebno nakon Drugog svjetskog
rata, postojalo bezbroj dokaza iznesenih na Nirnberkom sudu, tako je i u Tubi BiH
protiv SR Jugoslavije ponueno vie nego dovoljno dokaza. Tako mnotvo dokaza
upuuje na zakljuak da tuena strana ne samo da nije uinila napor u spreavanju
genocida i kanjavanju vinovnika, ve je imala kljunu ulogu u planiranju, logistici
i operacionalizaciji veine zloina, kao i zloina genocida. O tome zorno govore
stenogrami Vrhovnog savjeta odbrane SR Jugoslavije, koji su, gle ironije, kao krunski
dokazi uz saglasnost glavne tuiteljice Carle del Ponte, zacrnjeni, bolje reeno,
drsko sklonjeni.
6
http://www.preventgenocide.org/ba/konvencijaogenocidu.htm
http://www.ffzg.unizg.hr/hre-edc/Deklaracijaljp.pdf
8
http://wcjp.unicri.it/deliverables/docs/Module_6_Genocide_BCS.pdf
9
http://www.mvep.hr/CustomPages/Static/HRV/Files/ugovori/statut_icj_hr.pdf
7
18/Godinjak 2012
Godine 2006. Srbija je postala dravom sljednicom bive Jugoslavije, tako da se

Presuda odnosi samo na Srbiju, dok je Crna Gora uspjela da perfidno izbjegne odgovornost, iako je sa istim arom uestvovala u udruenom zloinakom poduhvatu.
To pokazuje, s jedne strane, slabu stranu Hakog tribunala, dok s druge, nedostatak
moralne svijesti i grinje savjesti Crne Gore, kao sauesnice brutalne agresije na
Hrvatsku i BiH.
Iako se u Kodeksu o zloinima protiv mira i sigurnosti ovjeanstva uglavnom
govori o individualnoj odgovornosti za djela agresije, genocida, zloina protiv
ovjenosti, ratne i zloine protiv UN-a i njegovog osoblja, Kodeks ne iskljuuje
odgovornost drava prema drugim izvorima meunarodnog prava, a posebno prema
obiajnom pravu, gdje su predviene sankcije: restitucije, kompenzacije i satisfakcije.
Nadalje, s obzirom na individualizaciju odgovornosti u novijim interpretacijama
u meunarodnom pravu, postavlja se pitanje moe li se genocid, kao projekt dravnog
sistema usmjeren namjernom unitenju neke zatiene grupe, uope dogoditi u
privatnom aranmanu ili je, zapravo, pitanje odgovornosti dravnih struktura conditio
sine qua non(uslov bez kog se ne moe) odgovornosti za samo djelo genocida?10.
Naravno, predstavnici dravnih struktura ni u kom sluaju nisu mogli u privatnoj
reiji i za svoje lino zadovoljstvo izvesti tako opsean, rizian i krajnje nehuman
poduhvat kao to je masovna egzekucija.
Pravno krivudanje i izvrdavanje mimo zdravog rezonovanja, gdje isuvie mnogo
injenica ukazuje na pravnu odgovornost Srbije, stvar je moralne odgovornosti Suda,
koji je podlegao politikim i lobistikim pritiscima, kao i pritisku prljave politike koja
je indolentno gledala na zloine, te umjesto bar da ih osudi, sa ovakvom presudom
potpuno iskljuuje odgovornost glavnog projektanta i aktera, zadovoljavajui se
samo sa utvrivanjem pojedinanih aktera, koji su bili samo izvrioci.
10
Na Jahorini, 4. marta, sadraj direktive za dalja djejstva, op. br. 7, koju je izdao Radovan
Karadi Vojsci Republike Srpske u vezi s njenom dugoronom strategijom prema Srebrenici i
epi, sigurnim zonama Ujedinjenih nacija, a s ciljem definitivnog oslobaanja Podrinja, koju su
temeljito razmotrili vojni i politiki vrh Republike Srpske i Savezne republike Jugoslavije, pri emu
je posebna panja posveena Podrinju. Radovan Karadi je 9. jula (u ranim veernjim satima),
nakon to je zavrio razgovor o deavanjima u Srebrenici s Momilom Krajinikom i Jovicom
Staniiem (iz Dravne bezbjednosti Ministarstva unutranjih poslova Srbije) obznanio velikosrpske
genocidne namjere o istrebljenju Bonjaka. U razgovoru s Miroslavom Deronjiem i na njegovo
pitanje: ta vi, Miroslave, mislite uraditi sa tim stanovnitvom dole?, tj. u Srebrenici, sigurnoj
zoni Ujedinjenih nacija, Karadi je, poto je Deronji odgovorio kako ni u snu ne moe pretpostaviti razvoj dogaaja prilikom ulaska u Srebrenicu, rekao: Miroslave, to sve treba pobiti
... Sve to stignete. Smail eki: Genocid nad Bonjacima Bosne i Hercegovine u sigurnoj zoni
Ujedinjenih nacija Srebrenici jula 1995., www.unsa.ba Univerzitetski informativni glasnik,
specijalno izdanje, br. 3, juli 2010.
Godinjak 2012/19
BEIROVI
Restriktivan koncept zloina genocida u Konvenciji o spreavanju i

kanjavanju zloina genocida
Shodno meunarodnom pravu rezolucijom 96 (I) od 11. decembra 1946. godine11,
Generalna skuptina Ujedinjenih nacija proglasila je genocid, kao zloin osuen
od civlizovanog svijeta, i kao in koji je u suprotnosti sa duhom i ciljevima Ujedinjenih nacija: Svjesni injenice da genocid u svim periodima historije nanosi velike
gubitke ovjeanstvu lanice UN-a na ovaj nain istiu meunarodnu saradnju kao
aksiom koji nema alternativu, te potvruju da je genocid, bilo da je izvren u vrijeme mira ili rata, zloin meunarodnog prava i obavezuju se da e ga sprijeiti
i kazniti, to u lanu III takstativno navodi kanjiva djela, koja se ograniavaju na
pojedince koji su izvrili zloine, kada izriito kae: Lica koja su poinila genocid
ili bilo koje drugo djelo pobrojano u lanu III bit e kanjena, bilo da su dravni
rukovodioci, javni slubenici ili privatne osobe. (lan IV)
Tako, ograniavajui se na pojedinca u tom lanu, Konvencija zanemaruje ideju
genocida kao dravnog projekta, ali u lanu V nalae da se ugovorne strane obavezuju
da e preduzeti potrebne zakonske mjere, shodno svojim ustavima, kako bi obezbijedile primjenu odredaba ove konvencije i naroito da e predvidjeti efikasne krivine
kazne za lica kriva za genocid ili bilo koje drugo djelo navedeno u lanu III.
No, osim individualne odgovornosti, Konvencija predvia i odgovornost drava
(lan IX), koje su u sukobu; Sporovi izmeu ugovornih strana, vezanih za tumaenja,
primjene i izvrenja ove konvencije, ukljuujui i one koji se odnose na odgovornost
neke drave po predmetu genocida ili kojeg drugog djela navedenog u lanu III,
bit e izneseni pred Meunarodni sud pravde, na zahtjev bilo koje strane u sporu.
I pored toga to su djela genocida sasvim jasna njihova, tumaenja su umnogome
razliita. Tako tumaei definiciju genocida, ICJ je naglasio da je za njegovo
postojanje nuno ne samo postojanje oitog ina, ve i izraene namjere (mens rea),
kao svjesnog i voljnog djelovanja u odnosu na konkretno djelo (actus reus), nego i
postojanje specifine namjere (dolus specialis)12 potpunog ili djelominog unitenja
zatiene grupe kao takve. Genocid po svojoj prirodi, zbog postojanja specifine
i ekstremno definirane namjere, ne moe se porediti ni sa jednim drugim zloinom,
jer u konkretnom sluaju u Srebrenici, svi zatoenici, mimo svih obiaja ratovanja,
odmah su pobijeni. U tom smislu morala je postojati specifina namjera (dolus
specialis),13 da bi se uinio takav zloin, zloin kojim se povreuju temeljni pravni
principi i temelji humanosti. Na taj nain u srebrenikom sluaju, kao i u mnogim
11
http://www.preventgenocide.org/ba/konvencijaogenocidu.htm
Presuda, paragraf 245.
13
Presuda, paragraf 190.
12
20/Godinjak 2012
drugim, naruena su sva etiri osnovna principa prava oruanog sukoba14, kao i
zatiene grupe, nain i sredstva borbe, zatieni objekti i sve drugo to nije vojni cilj.
Dokazivanja postojanja specifine namjere u srebrenikom genocidu, bio je
glavni kamen spoticanja, jer tuena strana je sve vrijeme dezavuisala Sud sa skretanjem
odgovornosti na individualna lica. Meutim, Sud je trebao znati, to mu i pravna
logika nalae, da je drava najvii subjekt prava, koja se ovaplouje putem svojih
struktura, koje ine pojedinci, koji su odgovorni kao fizika lica, tako je drava
odgovorna, kao najvie pravno lice. To ve imamo kod niih pravnih subjekata, kada
se zbog odreenog prekraja ili krivinog djela koje je poinio radnik ili slubenik
neke ustanove, preduzea ili sl., kanjava radnik kao odgovorno lice, ali i preduzee
ili ustanova, kao odgovorno pravno lice. Kao sociolog ue naune oblasti kulture,
prava i morala, smatram da bi se takva ista pravna i moralna logika trebala primijeniti
i u presudi BiH protiv Srbije.
Podijeljena miljenja o odgovornosti drave za zloin genocida
Tuba BiH protiv SR Jugoslavije (Srbija i Crna Gora), pokrenula je mnogo
polemike o kvalifikaciji odgovornosti za poinjeni genocid u Bosni i Hercegovini.
Nakon izvoenja dokaza, smatra se da su predstavnici Francuske bili odluno opredijeljeni za sistem individualne odgovornosti, dok su predstavnici Ujedinjenog
Kraljevstva zastupali stav da za poinjen genocid treba da odgovaraju i drave,
pozivajui se na lan IX Konvencije, to je upravo na fonu one logike u prethodnom
tekstu spomenute. Osim toga, u unim raspravama je vrlo esto isticano da se
genocid kroz historiju dogaao kao dravni projekt ili posredstvom njezinih
kolaboracionista.
Tako su, prema lanu 9, predstavnici BiH strane tvrdili da se ovaj sluaj tie
odgovornosti drave, koja je putem svojeg vodstva i svojih organa poinila najokrutnija krenja najsvetijih dijelova meunarodnog prava. U tom smislu Srbija
je flagrantno krila univerzalan i jedinstven, na ugovoru utemeljen, koncept dravne
odgovornosti. S obzirom na eksplicitnu obvezu drava treba da u skladu sa lanom
1. Konvencije, sprijei i kazni zloin genocida. BiH smatra da Srbija ne samo da
nije sprijeila genocid, ve ga je permanentno dozirala, na taj nain to je stavljala
svoju znaajnu vojnu i finansijsku podrku na raspolaganje Republici Srpskoj
(paragraf 241 presude15), to govori o njenoj direktnoj umijeanosti i vostvu. Zbog
toga nije teko zakljuiti da drava koja je sama poinila genocid istovremeno je
prekrila i obvezu da ga sprijei i da kazni poinioce.
14
Zarije Seizovi, Meunarodno javno pravo, Zenica, 2008., str. 122-125.

Sarajevo: Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta
u Sarajevu, 2008., str. 123.
15
Godinjak 2012/21
BEIROVI
Naravno, imajui to u vidu, Srbija, kako bi izbjegla odgovornost, opredijelila

se za restriktivno tumaenje Konvencije, navodei Sud na olakavajue okolnosti da
su obveze drave jedino da sprijei i kazni zloin u sluajevima kada su ga poinili
pojedinci, te tako na kukavan nain sav teret odgovornosti svaljuju na pojedince
- izvrioce neijih ideolokih i genocidnih projekata. Shodno tome Sud je na
krajnje licemjeran nain prihvatio srbijanske argumente i na jo licemjerniji nain
ih zacrnio, bolje rei unitio glavne dokaze, te po nalogu mnogih bjelosvjetskih
meetara donio deklaratornu odluku kojom utvruje da je drava Srbija te obveze
povrijedila, ali gle ironije, u presudi se nastavlja da se ista ne bi mogla proglasiti
odgovornom za poinjenje genocida, jer, iako na njega ukazuju mnoge injenice,
namjera, toboe, nije dokazana.
Prihvaajui velikim dijelom argumente BiH, ICJ je jo 1996., odluujui o preliminarnim prigovorima u postupku, zakljuio da tekst lana 9. izriito ne iskljuuje
niti jedan oblik odgovornosti drave te je openito konstatovao da Konvencija nalae
dravama odreene obveze, i potee pitanje njihove meunarodne odgovornosti.
Meutim, kako je vrijeme prolazilo erozija morala kompletne meunarodne zajednice, pa i njenih inovnika je uinila svoje, tako da, kako se pribliavalo vrijeme
presude, sve su vie oivljavale teorije individualne odgovornosti, a sve manje odgovornost drave, to e se na kraju i potvrditi.
Pravne injenice o odgovornosti Srbije
Pravna odgovornost Srbije za genocid u Bosni i Hercegovini nagovijetena je jo
sa Rezolucijom Vijea sigurnosti br.771/1992, u kojoj Vijee konstatuje da izvjetaji
sa terena ukazuju na rasprostranjena krenja odredbi meunarodnog humanitarnog
prava na teritoriju bive Jugoslavije, posebice Bosne i Hercegovine, koja su ukljuivala masovna nasilna protjerivanja, zatvaranja i zlostavljanja civila u zatoenikim
logorima, namjerne napade na ne-borce, bolnice i ambulante, ometanja dostave
hrane i lijekova civilima, te devastaciju i unitavanje imovine16. Vijee je strogo
osudilo umijeane u tzv. praksu etnikog ienja. Rezolucijom 780/1992,
zahtijeva se od generalnog sekretara UN-a formiranje nepristrasnog ekspertnog
tima da istrae i analiziraju informacije iz Rezolucije 771. Imajui saznanja o glavnim
akterima i ratnoj logistici, Vijee sigurnosti je rezolucijom 787 od 16. novembra
1992. donijelo zabranu o slanju proizvoda preko Savezne Republike Jugoslavije
iz stratekih industrija kao to su; nafta, gvoe, elik, guma. Vijee je, kako kae
ambasador Dijego Enriqe Aria, dobro znalo ko je naoruan, a i ko je inio strahote.
Vijee je znalo ko je finansirao i snabdijevao srpske paravojne formacije orujem,
municijom, hranom, benzinom itd.17 Zatim pismom od 9. februara 1993. generalni
16
Zarije Seizovi, Meunarodno javno pravo, Zenica, 2008., str. 11-12.

Genocid u kontinuitetu, Svjedoenje ambasadora Arrie, Sarajevo: Univerzitet u Sarajevu,
Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, 2011., str. 28.
17
22/Godinjak 2012
sekretar izvjetava predsjednika Vijea sigurnosti, da su prema izvjetaju Ekspertnog

tima poinjene ozbiljne povrede i druga krenja odredbi Meunarodnog humanitarnog prava na teritoriju bive Jugoslavije. Nakon toga Rezolucijom Vijea sigurnosti
br. 808 od 22. februara 1993. paragrafom 1. utvrena je potreba formiranja Meunarodnog suda za gonjenje osoba odgovornih za ozbiljne povrede meunarodnog
humanitarnog prava na teritoriju bive Jugoslavije. Nakon toga Sud je, 8. aprila 1993.
donio dva naloga u svom izvjetaju, u kojima je upozorio Jugoslaviju rijeima: da
pazi da ni jedna od vojnih, paravojnih ili neregularnih vojnih jedinica koje bi mogle
biti pod njenim autoritetom ili imati njenu podrku, kao niti jedna organizacija ili
osoba koje se eventualno nalaze pod njenom kontrolom, usmjeravanjem ili uticajem,
ne izvre djelo genocida, direktnog ili javnog podsticanja na izvrenje genocida ili
djela sauesnitva u genocidu.18
Na osnovu ovog i drugih dokumenata i injenica, u paragrafu 241. presude stoji:
Sud smatra da je utvreno da je tuena strana na taj nain stavljala svoju znaajnu
vojnu i finansijsku podrku na raspolaganje Republici Srpskoj... Tako u svojoj
knjizi Mir i kazna, portparolka Hakog tuilatva Florence Hartman navodi inenice:
Karadievu izjavu da se bez Srbije nita ne bi dogodilo, ne bismo imali sredstava
i ne bismo mogli ratovati.19 To potvruju kilometri zapisnika Vrhovnog savjeta
odbrane kojima se bez sumnje dokazuje izravna umijeanost srpske drave i njezina
efa u rat i zloine u Bosni, istie F. Hartman, te zakljuuje: Ukratko, kako bi
sprijeila da te nezgodne istine budu izloene na svjetlo dana, Srbija je uvjerila
Sudsko vijee zadueno za sluaj Miloevi, da joj odobri ograniavanje upotrebe
tih dokumenata samo na Miloeviev proces i da zabrani irenje dijelova, koji je
najvie kompromitiraju, ne samo u javnosti nego i svakoj sudskoj instanci osim
ICTY-a.20 Bezmalo, i sa moralnog i sa pravnog stanovita ovo je zaista neuveno.
Ovo je najsvirepiji nain izvrgavanja pravde i oitog odricanja svake odgovornosti,
kako bi se izbjegle milijarde odtete Bosni i Hercegovini21 i kako bi se izbjegla
etiketa Srbije kao drave koja je planirala i operacionilizirala agresiju, zloine i
genocid u BiH. No, pored svekolike drskosti oko skrivanja kljunih dokumenata,
F. Hartman istie da Beograd tvrdi da pravda i istina tete stabilnosti regije i da
18
Presuda, paragraf 435, str. 215.

Florence Hartman: Mir i kazna, Sarajevo: Buybook, 2007., str. 72. Treba napomenuti da neki
pisci ne smatraju ovu knjigu referentnim izvorom. Meutim, ne treba zaboraviti da je Florence
Hartman bila portparolka Hakog tribunala, da je bila na izvoru informacija. Ovakve i sline sintagme
vrve u knjizi Bosanski rat, Dobrice osia: ...jer e Srbi rat izgubiti ako ostanu sami bez podrke
Srbije (str. 183). U slinom kontekstu ista izjava na vie mjesta u knjizi Smaila ekia: Agresija
na Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo: Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava Univerziteta u Sarajevu, 2004.
20
Ibidem, str. 76.
21
Ibidem, str. 77.
19
Godinjak 2012/23
BEIROVI
djeluju protiv mira.22 Na taj nain Beograd indirektno priznaje svoju krivicu, i jo
na drzak nain indirektno poruuje: ako budete izgonili istinu, moe vam biti gore.
To obrazlae i Hartmanova ovim rijeima: Vitalni nacionalni interes zemlje
naveden pred ICTY-em jest, dakle, skrivati pred Meunarodnim sudom pravde
(ICJ) sve informacije koje je optuuju, jer bi osuda za genocid produbila jaz
izmeu Dravne zajednice Srbije i Crne Gore i Bosne, ali i izmeu dva sastavna
entitete Bosne i Hercegovine, to bi moglo dovesti do ope nestabilnosti u regiji
i do elje za osvetom23. A, ta e se desiti u protivnom. Istina e se zabauriti,
pravda se nee zadovoljiti, tako da e zloini, nasilje i razaranje ove zemlje postati
neki normalan obrazac ponaanja, koji e se periodino ponavljati sve dok se ne
zadovolje hegemonistike strasti agresora, tj. do konanog rjeenja, bolje rei,
istrebljenja Bonjaka.
Tako donesena presuda, koja je i po pravnom obiljeju sumnjiva, a po moralnom
pogotovu, uvijek e biti predmet moralne osude, jer zlo umjesto da je rigorozno
kanjeno i da poslui kao primjer najrigidnijeg antisocijalnog ponaanja, sa ovakvom
opsjenarnom presudom, zlo, zloini i genocid nad Bonjacima su u najmanju ruku
amnestirani.
Zakljuna razmatranja
Pitanje odgovornosti se nadaje kao kljuni drutveni mehanizam u razvoju
meunarodnog prava. Sa svojom tubom protiv Dravne zajednice Srbije i Crne
Gore, Bosna i Hercegovina je traila odgovornost ove dravne zajednice, koja je
izvrila agresiju, masovne zloine i genocid nad Bonjacima, u skladu sa meunarodnom Konvencijom o spreavanju zloina genocida. Podastirui sve dokaze o
planiranju, podsticanju i vrenju agresije, Meunarodni haki tribunal, pod utjecajem
bjelosvjetskih lobista i lobistikih pritisaka, donio je opsjenarnu, sramnu i oslobaajuu presudu, tako da je Srbija stavljena u isti status kao i bilo koja drava na Planeti,
pored vie nego oitih dokaza o agresiji i zloinima u BiH. Osim toga, Haki sud
je sauesnik u skrivanju kljunih dokaza, to e ostaviti veliku moralnu mrlju na ovu
meunarodnu instituciju, koja je podlegla pritiscima da se Konvencija o spreavanju
i kanjavanju zloina genocida odnosi samo na individualnu odgovornost i procesuiranje optuenih pojedinaca, zanemarujui lan IX, gdje se jasno istie odgovornost
drave, koja je idejni tvorac, podstreka i realizator genocida, kao to je navedeno u
Tubi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore, pred Meunarodnim krivinim
sudom u Haagu.
No, iako je Haki sud razvodnio, pa i prekrio odgovornost, trudei se svim silama
da Srbija izbjegne odgovornost za kljunu ulogu u agresiji i zloinima, ipak po
22
23
Ibidem, str. 77.

Ibidem, str. 78.
24/Godinjak 2012
moralnom osjeaju krivica za genocid nije u potpunosti prenesena na pojedince,

jer se pored pravne odluke Suda, koja je daleko od pravinosti, jasno vidi da Srbija
snosi odgovornost kao drava, odnosno kao subjekt meunarodnog prava. Iako
je Srbija izruila odreen broj pojedinaca, kao poinitelje zloina, oni mogu biti
odgovorni samo kao fizika odgovorna lica, dok je drava, u ijoj su slubi oni
bili, odgovorno pravno lice. Srbija ne moe rei da su ta lica bila van zakona
te drave, kad ih je ta ista drava mobilisala, opremila svim materijalno tehnikim
sredstvima, hranom, odjeom, obuom i dr., te ih uputila na odreeni ratni raspored,
Poslije svih izvrenih zloina uredno ih je inovala, isplaivala plae i penzije, i
sad odjedanput kad za sve uinjeno treba odgovarati, Srbija svu krivicu prebacuje
na te pojedinc. No, iako presuda nije bila po pravdi i pravinosti, zasigurno je da
e Srbiji suditi moralni sud javne svijesti, ali i sud historije.
Literatura:
eki Smail: Agresija na Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo: Institut za istraivanje zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, 2004.
Dimitrijevi, Vojin i dr.: Meunarodno pravo ljudskih prava, Beograd, 2007.
Genocid u kontinuitetu, Svjedoenje ambasadora Arrie, Sarajevo: Univerzitet u Sarajevu, Institut
za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, 2011.
Hartman, Florence: Mir i kazna, Sarajevo: Buybook, 2007.
Presuda Meunarodnog suda pravde: Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore, Sarajevo:
Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, 2008.
Seizovi, Zarije: Meunarodno javno pravo, Zenica, 2008.
Internet stranice:
1. Internet stranica Meunarodnog kaznenog suda za bivu Jugoslaviju, www.un.org/icty:
Presuda Raspravnog vijea, sluaj Tadi
Presuda albenog vijea, sluaj Tadi
2. Internet stranica Meunarodnog suda pravde, www.icj-cij.org/icjwww/icjhome.htm:
Presuda u sluaju Primjena Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida
(Bosna i Hercegovina protiv Savezne Republike Jugoslavije)
3. Internet stranica Komisije za meunarodno pravo, www.un.org/law/ilc:
Nacrt Kodeksa zloina protiv mira i sigurnosti ovjeanstva
Nacrt lanaka o odgovornosti drava za meunarodno protupravne ine
4. Odgovornost drave na temelju Konvencije o spreavanju i kanjavanju.
Izdvojeno miljenje potpredsjednika Suda Al-Kwasawneha
Izdvojeno miljenje ad hoc suca Kree
Zajednika deklaracija sudaca Shija i Korome
Izdvojeno miljenje suca Owade
Izdvojeno miljenje suca Tomke
Godinjak 2012/25
BEIROVI
MORAL RESPONSIBILITY AND LEGAL PERFIDIOUSNESS
OF INTERNATIONAL COMMUNITY
Fikret Beirovi
Summary
In international relations, according to the majority of lawyers, sociologists, historians
and other scholars, the responsibility of states for internationally illegal acts are the key legal,
moral, and social factors, without which the state in international relations would be similar
to Hobbes state of war of all against all. So by the spirit of the law, which primarily seeks
to detect, suppress and eliminate all anti-social phenomena, the letter of the law must be clear
and unambiguous, so that the dispersion and arbitrary interpretations would be at the minimal
level. However, even international acts, as well as state ones are not clear enough.
Thus, in the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide are
not sufficiently regulate some norms which leaves space for different interpretations, dilution
and transfer of responsibility when it focuses only on the individual responsibility of the accused
and the prosecution of individuals, while the responsibility of the state, which is a creator,
instigator and realizer of the genocide, as stated in the charges of Bosnia and Herzegovina
against Serbia and Montenegro at the International criminal Tribunal in The Hague, has sought
to be avoided.
Although the Trial Chamber has found that the respondent put its considerable military
and financial support available to the Republika Srpska, and made the conclusion of the
genocidal intent, in addition to individual responsibilities of two senior officers of the Army
of the Republika Srpska convicted of genocide, and now here is the third one, it was not given
a judgment for the responsibility of the State Union of Serbia and Montenegro for the planning,
organizing and committing genocide in Bosnia and Herzegovina. Based on all the foregoing,
this paper intends to show that the judgment of the ICTY is not fair, because they are not
acknowledged key evidence against Serbia, as well as evidence that the court allowed black
out and in a such pseudo-legal way to grant amnesty to aggressor state. However, despite
of hidden evidence, the Court had sufficient reason to act in accordance with Article IX
of the Convention, but it did not happen, conversely, The Court has issued delusive, better say
acquittal, and we can conclude, with great resignation, that the moral and legal responsibility
should bear both the direct perpetrators and the state union of Serbia and Montenegro, as
well as the international community, which has avoided to convict the real culprits and deliver
the verdict because of diplomatic backroom deals and various pressures.
Keywords: crimes against humanity and international law, genocide, The International
Court of Justice, individual responsibility, the states responsibility, The Convention on the
Prevention and Punishment of the Crime of Genocide, international illegal factors
26/Godinjak 2012
UDK 323.2 (497.6)

327 (497.6)
Bosna i Hercegovina: zamrznuti sukob?

Hamza Kari
Fakultet politikih nauka
Sarajevo
U razliitim analizama i debatama o Dejtonskoj Bosni i Hercegovini, pojavila se potreba

uvoenja preciznog termina za dijagnozu problema u BiH. Cilj ovog lanka je ponuditi
odgovor na pitanje da li se Bosna i Hercegovina moe smatrati zamrznutim sukobom.
Nakon pregleda kljunih faktora zamrznutih sukoba na prostorima biveg Sovjetskog saveza,
analiziraju se prisutni i odsutni elementi ove vrste sukoba u sluaju Bosne i Hercegovine.
Razlika izmeu postsovjetskih zamrznutih sukoba i Bosne i Hercegovine je u tome to
u zamrznutim sukobima nefunkcionalnost drave proizlazi iz nepostojanja kontrole dravnih
institucija nad cijelom teritorijom, dok su u Bosni i Hercegovini dravne institucije izloene
institucionalnim blokadama, to moe dovesti u pitanje mogunost donoenja i implementacije
odluka na teritoriji cijele drave. Na osnovu upotrebe ovog termina u strunoj literaturi, Bosna
i Hercegovina se ne moe smatrati zamrznutim sukobom zbog odsutnosti kljunih faktora
koji definiu ovu vrstu sukoba.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, zamrznuti sukobi, Juni Kavkaz
intervjuu EurActivu, 15. marta 2010. godine, generalni sekretar Regionalnog savjeta za saradnju Hido Bievi izjavio je da situacija u Bosni
i Hercegovini poinje da lii na pasivni zamrznuti sukob (dormant frozen
conflict).1 Bivi ameriki ambasador u Hrvatskoj i Saveznoj republici Jugoslaviji
William Montgomery takoer je stava da je stanje zamrznutog sukoba realna
mogunost za BiH.2 Valery Perry, iz Programa za obrazovanje pri Misiji OSCE-a
U
1
Bosnia stalemate turning into frozen conflict, 15. mart 2010.,

http://www.euractiv.com/en/enlargement/bosnia-stalemate-turns-frozen-conflict-news-343803
(pristupljeno 31.10.2010)
2
enol Selimovi, William Montgomery: Bosna je definitivno neuspjela drava,

Slobodna Dalmacija, 13. 11. 2010.
http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/121115/D
efault.aspx (pristupljeno 16. 9. 2012.)
Godinjak 2012/27
KARI
u Bosni i Hercegovini, u analizi strategija implementacije mira i demokratizacije

u Bosni i Hercegovini, konstatuje da je u ovoj zemlji na sceni zamrznuti sukob.3
U razliitim analizama i debatama o Dejtonskoj Bosni i Hercegovini, pojavila se
potreba uvoenja preciznog termina za dijagnozu problema u Bosni i Hercegovini.
Frankentajn drava, luaka koulja, nakaradna drava, Potemkin drava
samo su neki od ponuenih termina. Cilj ovog lanka je ukazati na dosadanji
nedostatak adekvatnog termina iz oblasti politikih nauka i meunarodnih odnosa
za opis stanja u BiH. Cilj je takoer i ponuditi odgovor na pitanje da li se Bosna i
Hercegovina moe smatrati zamrznutim sukobom, kao to tvrde Bievi, Montgomery
i Perry, odnosno u kojoj mjeri Bosna i Hercegovina ima elemente zamrznutog sukoba.
Struktura ovog lanka je sljedea: a) definicija problema u Bosni i Hercegovini;
b) problem definicije; c) definicija, karakteristike i primjeri zamrznutih sukoba;
d) analiza prisutnih i odsutnih elemenata zamrznutog sukoba u Bosni i Hercegovini; e) zakljuak.
a) Definicija problema u Bosni i Hercegovini
Za potrebe ovog lanka, problem u Bosni i Hercegovini se definie kao suboptimalno funkcionisanje drave koje proizlazi iz dva kljuna razloga: postojanje
institucionalne blokade dravih institucija, i prijetnja potencijalnim otcjepljenjem.
Ova dva faktora ne iskljuuju niti umanjuju i druge faktore koji utjeu na situaciju u
Bosni i Hercegovini. Meutim, u kontekstu debate o relevantnosti termina zamrznuti
sukob za opis problema u Bosni i Hercegovini, fokus ovog lanka je na relaciji
funkcionalnost drave-teritorijalni integritet. Funkcionalnost se definie kao
mogunost donoenja i implementacije odluka od institucija drave i implementacija
istih na cjekupnoj teritoriji te drave.
Institucionalna blokada prvenstveno se manifestuje putem instrumenta entitetskog
glasanja u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine. U periodu od novembra
2006. do 23. februara 2010., ezdeset tri prijedloga zakona odbijena su zbog upotrebe
ovog instrumenta. Primjera radi, odbijeni prijedozi ukljuuju Prijedlog zakona o
spreavanju nereda na sportskom takmienju i Prijedlog zakona o izmjeni Zakona
o dravnoj himni Bosne i Hercegovine.4 O entitetskom glasanju oitovao se i lider
Partije demokratskog progresa (PDP) Mladen Ivani, koji je ukazao na zloupotrebu
ovog mehanizma.5 Inicijativa visokog predstavnika Miroslava Lajaka u oktobru
Valery Perry, At Cross Purposes? Democratization and Peace Implementation Strategies

in Bosnia and Herzegovinas Frozen Conflict, Human Rights Review, (2009), vol. 10, str. 36.
4
Statistika Odjela za dokumentaciju i informacije Parlamentarne skuptine BiH.
5
Samir Huseinovi, Jones otvorio pitanje entitetskog glasanja, Deutsche Welle,
http://www.dw-world.de/dw/article/0,,4622641,00.html (pristupljeno 14. 11. 2010).
28/Godinjak 2012
2007. godine da djelimino smanji mogunosti institucionalnih blokada i uini

efikasnijim nain odluivanja u Parlamentarnoj skuptini i Vijeu ministara, kao
i otpor koji je uslijedio iz Republike Srpske, pokazatelj su potekoa reforme naina
odluivanja. 6
Prijetnje potencijalnim otcjepljenjem u Dejtonskoj Bosni i Hercegovini manifestuju
se u obliku verbalnih i proceduralnih prijetnji. Verbalne prijetnje moemo definisati
kao javne istupe izabranih ili imenovanih zvaninika institucija u Bosni i Hercegovini koji dovode u pitanje kontinuitet teritorijalnog integriteta drave. Izjave
poput Bosna i Hercegovina (je) neodriva zemlja, mirni razlaz, dravna
zajednica nisu prisutne samo na predizbornim skupovima. S druge strane, percepcija o prijetnji teritorijalnom integritetu pod utjecajem je i niza politikih poteza
koji slue kao argument za jaanje te iste percepcije. Primjera radi, u februaru 2010.
godine, Narodna skuptina Republike Srpske usvojila je Zakon o referendumu i
graanskoj inicijativi.7 U septembru 2010. godine, usvojen je Zakon o statusu
dravne imovine na teritoriji Republike Srpske.8 Simptomatina je upotreba termina
dravni od entitetskog nivoa vlasti.
Institucionalne blokade i prijetnje potencijalnim otcjepljenjem se meusobno
jaaju i kreiraju percepciju i stvarnost politike stagnacije.
b) Problem definicije
Kao to je spomenuto ranije, Frankentajn drava, luaka koulja, nakaradna
drava, Potemkin drava samo su neki od termina koritenih u javnom diskursu
da opiu prirodu problema u Bosni i Hercegovini Spomenuti termini moda u
odreenoj mjeri ukazuju na apsurd politikog sistema, ali nisu struni termini. Kao
to je istaknuto na poetku, jedan od strunih termina koji se poeo koristiti u ovom
kontekstu je zamrznuti sukob.
Valery Perry, u analizi strategija demokratizacije i implementacije mira u Bosni
i Hercegovini, situaciju naziva upravo zamrznutim sukobom. Sukob ove vrste
karakterie prekid nasilja, ali ne i postizanje osnovnih interesa bivih strana u sukobu.
Stoga je, prema Perry, politika u miru nastavak rata drugim sredstvima.9 Meunarodno
6
Cracking up: Spurred by Russia, the Bosnian Serbs are making trouble again, The Economist,
25. oktobar 2007, http://www.economist.com/node/10026370 (pristupljeno 31. 10. 2010).
7
Narodna skuptina RS usvojila zakon o referendumu, Radio Slobodna Evropa, 11 .02. 2010.
http://www.slobodnaevropa.org/content/prijedlog_zakona_o_referendumu/1953209.html (pristupljeno 14. 11. 2010).
8
Erduan Katana, RS legalizovala preuzimanje dravne imovine, Radio Slobodna Evropa,
http://www.slobodnaevropa.org/content/bih_drzavna_imovina_skupstina_republika_srpka/215
7704.html (pristupljeno 14. 11. 2010)
9
Perry, str. 36.
Godinjak 2012/29
KARI
prisustvo je odgovorno za nesavreni mir, ali je i omoguilo postepene reforme.10

Perry, takoer, ukazuje da je sluaj Bosne i Hercegovine dodatno kompleksan, jer
je na sceni vie tranzicija ne samo tranzicija iz rata u mir, ve i tranzicija iz
autoritarnog u demokratski sistem, te tranzicija iz planirane u trinu ekonomiju.
Stoga, legitimno je postaviti pitanje da li Bosna i Hercegovina ima elemente
zamrznutog sukoba? Prije odgovora na ovo pitanje, neophodno je definisati ovaj
termin kao i njegovu upotrebu.
c) Definicija, karakteristike i primjeri zamrznutih sukoba
Termin zamrznuti sukob koristi se preteno za opis triju sukoba na Junom
Kavkazu Juna Osetija, Abhazija i Nagorno Karabah te Pridnjestrovlja
(Transdiestria) u Moldaviji.
Ova vrsta sukoba moe se definisati kao sluajevi gdje je nedavno dolo do
nasilja o pitanju secesije, gdje su se secesionisti pokazali vojno uspjenim, te
uspostavili kontrolu nad specifinim teritorijama i uspostavili de facto dravne
institucije. Takoer, ovaj vojni rezultat nije priznat od vojnih gubitnika, tj. centralnih
vlada niti meunarodne zajednice. U tom smislu, sukobi se ne smatraju rjeenim.11
Vojni uspjeh secesionista omoguen je znaajnom podrkom vanjskog faktora
(Rusije, ali i Jermenije u sluaju Nagorno Karabah) i upravo kontinuitet vanjskog
faktora je jedna od karakteristika dananjeg stanja ovih sukoba. Primirja su stupila
na snagu, ali nema napretka u pregovorima o konanom statusu.12 Nadalje, interakcija
unutranjih i vanjskih faktora onemoguava transformaciju ili rjeavanje sukoba.13
Sama adekvatnost termina zamrznuti sukob kao opisa ova etiri sluaja je
predmet rasprave. Neslaganje s terminom zamrznuti sukob proizlazi iz preteno
dva razloga. Prvo, za neke ovaj termin se razumije kao stanje odsustva sukoba.
Da sukobi nisu zamrznuti, pokazao je i rat u Junoj Osetiji 2008. godine. Thomas
de Waal smatra da termin zamrznuti sukob nije adekvatan, jer ovi sukobi i dalje
10
Kao i niz drugih autora koji su pisali o BiH od 1992., za Perry u BiH postoje zaraene
strane, kako u ratu, tako i u miru, koje su odgovorne za postojee stanje. Izjednaavanje krivice
i odgovornosti kao i odsustvo diferencijacije o djelima politikih aktera u radovima nekih stranih
strunjaka za BiH predstavlja svojevrsnu tradiciju.
11
Ghia Nodia, Europeanization And (Not) Resolving Secessionist Conflicts, iz
Europeanization and Conflict Resolution: Case Studies from the European Periphery) (Commentary),
http://www.ecmi.de/jemie/download/1-2004Comment01.pdf (pristupljeno 31. 10. 2010.), str. 1.
12
Dragan tavljanin, Balkanizacija Junog Kavkaza, Radio Slobodna Evropa, 6. 6.
2008., http://www.slobodnaevropa.org/content/article/1120674.html (pristupljeno 31. 10. 2010.)
13
Mary Alice C. Clancy i John Nagle, Frozen Conflicts, Minority Self-Governance,
Asymmetrical Autonomies In search of a framework for conflict management and conflict
resolution, referat na 6. Azijsko-evropskom okruglom stolu, 10-12 juna 2009., Sjeverna Irska.
http://www.siiaonline.org/files/6th%20AER%20Background%20Paper%20INCORE.pdf
(pristupljeno 1. 11. 2010.)
30/Godinjak 2012
prouzrokuju rtve, ali i zbog mogunosti eskalacije.14 U konkretnom sluaju Nagorno

Karabaha, de Waal smatra da termin nije prihvatljiv, jer prijetnja rata u skorijoj
budunosti nije vjerovatna, ali je dugorono mogua.15
Drugi razlog neadekvatnosti termina povezan je sa tumaenjem procesa koji
se odvija u ovim sukobima. Charles King, strunjak za Kavkaz na Univerzitetu
Georgetown, smatra da ovo nisu zamrznuti sukobi ve primjeri izgradnje drava
putem rata. Vojni sukobi 1990-ih prerasli su u odreenu ravnoteu, dok su secesionisti
postali izgraditelji paradrava. U ovom kontekstu, King uvodi termin statelike entity
(entitet sa obiljejima drave) koji definie kao politiku jedinicu sa stanovnitvom,
suverenom kontrolom nad odreenom teritorijom, ali bez meunarodnog priznanja.16
Izuzimajui razlike u definiciji termina, za potrebe ovog lanka osnovni elementi
zamrznutog sukoba, kako se ovaj termin koristi u literaturi, mogu biti identifikovani.
Zamrznuti sukobi sadre sljedee elemente:
a) Postojanje odreenog stepena autonomije prije proglaenja nezavisnosti
matinih drava (Gruzije i Azerbejdana).
b) Prije poetka secesionistikih projekata postojale su kljune etnike (Nagorno
Karabah, Juna Osetija, Abhazija), vjerske (Nagorno Karabah) i jezike razlike
(Nagorno Karabah, Juna Osetija, Abhazija, Pridnjestrovlje). Ove razlike su konsolidovane od potpisivanja primirja 1990-ih.
c) Vojni uspjeh secesionista uz podrku vanjskog faktora.
d) Uspostava politikog entiteta na teritoriji koju kontroliu secesionisti. Politiki
entitet nema meunarodno priznanje.17
e) Uvrene pregovarake pozicije secesionista i matinih drava i odustvo
napretka u pregovorima o pronalaenju rjeenja.
Ne ulazei u specifine razlike ovih etiriju sukoba na prostoru biveg Sovjetskog
saveza, ovi sukobi se mogu smatrati zamrznutim u smislu da nema izgleda za realno
i obostrano prihvatljivo rjeenje, jer i ustupci secesionistima u obliku autonomije
predstavljali bi manje od statusa koji secesionisti sada imaju.
Osim ovih primarnih karakteristika spomenuta etiri zamrznuta sukoba, Charles
King navodi i niz drugih trendova prisutnih nakon primirja. Oni ukljuuju: kontinuirani utjecaj vanjskog faktora, formiranje novih elita, upitan doprinos meunarodnih
organizacija, te uvrivanje pregovarakih pozicija secesionista i centralnih vlada.
14
Dragan tavljanin, Balkanizacija Junog Kavkaza, Radio Slobodna Evropa, 6. 6. 2008.

http://www.slobodnaevropa.org/content/article/1120674.html (pristupljeno 31. 10. 2010.)
15
Karabakh Conflict Not Frozen, Just Dormant, Armenian News, http://armnews.com/
view/article/4791/Karabakh-Conflict-Not-Frozen-Just-Dormant (pristupljeno 11. 11. 2010.)
16
Charles King, The Benefits of Ethnic War: Understanding Eurasiaa Unrecognized
States, World Politics, Vol. 53, No. 4 (juli 2001.), str. 525.
17
Junu Osetiju i Abhaziju priznale su Ruska Federacija, Nikaragva, Venecuela, i Nauru.
Godinjak 2012/31
KARI
Osim ova etiri sluaja, spomenuti termin se povremeno koristi i za opis stanja na
Kipru.18 Sluaj Kipra naizgled ima elemente zamrznutog sukoba. Turska Republika
Sjeverni Kipar, proglaena 1983., jedino je priznata od Republike Turske. Etnike,
vjerske i jezike razlike izmeu sjevera i juga postojale su i prije podjele ovog
ostrva. Utjecaj vanjskih faktora Turske i Grke na dogaaje na Kipru tokom
sukoba pokazao se znaajnim. Meutim, historijski kontekst u kojem se razvio ovaj
sukob je drugaiji od sluaja bivih sovjetskih republika. Za razliku od secesionista
na Junom Kavkazu, turski dio Kipra pokazao je spremnost na reintegraciju i
ujedinjenje podrkom (65%) ukazanom na referendumu o Annanovom planu 2004.
godine, dok je vie od grkog dijela Kipra glasalo protiv ovog plana.19
Takoer je dolo i do upotrebe ovog termina u sluaju Kosova, u jeku procesa
proglaenja nezavisnosti i meunarodnog priznanja Kosova. Vladimir Socor je 2007.
predoio mogunost da Kosovo postane zamrznuti sukob i direktno povezao sa
potencijalnom ulogom Rusije.20 Meunarodna krizna grupa je u martu 2008.
godine takoer upozorila na ovu mogunost.21 U novembru 2010., strunjak
Instituta za mir u SAD-u Daniel Serwer ukazao je na neophodnost spreavanja ovog
scenarija kao i injenicu da opredjeljenje za i perspektiva lanstva u EU ine
mogunost zamrzavanja sukoba manje isplativom, jer su dobrosusjedski odnosi
preduslov za lanstvo, to podrazumijeva i uspostavu odreenog nivoa odnosa
izmeu Beograda i Pritine.22 Prisutnost etnikih, vjerskih i jezikih razlika izmedu
Kosova i Srbije, kao i postojanje predratne autonomije ukazivalo je na elemente
preteno prisutne u zamrznutim sukobima. Meutim, Kosovo je do sada priznala
91 zemlja, te je pristupilo Meunarodnom monetarnom fondu i Svjetskoj banci, iako
i dalje nije lanica Ujedinjenih nacija.23 Bez meunarodnog priznanja, Kosovo bi
imalo jedan od vanijih elemenata zamrznutog sukoba.
18
Frozen conflicts: Europes unfinished business, The Economist, 19. novembar 2008.
http://www.economist.com/node/12494503 (pristupljeno 10. 11. 2010.)
19
Cyprus spurns historic chance, BBC News, 25. april, 2004.
http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/3656753.stm (pristupljeno 14. 11. 2010.)
20
Vladimir Socor, Kosovo: Russias Fifth Frozen Conflict?, Eurasia Daily Monitor,
Vol. 4, Issue 64.
http://www.jamestown.org/programs/edm/single/?tx_ttnews%5Btt_news%5D=32649&tx_ttne
ws%5BbackPid%5D=171&no_cache=1 (pristupljeno 13. 11. 2010.)
21
Kosovos First Month, 18. mart 2008, International Crisis Group,
http://www.crisisgroup.org/en/publication-type/media-releases/2008/europe/kosovos%20first
%20month.aspx (pristupljeno 11. 11. 2010)
22
Daniel Serwer, Kosovo: The Next Steps, Peacebrief 67, Nov. 5 2010, United States Institute
of Peace http://www.usip.org/publications/kosovo-the-next-steps (pristupljeno 12. 11. 2010.), str. 2.
23
Countries that have recognized the Republic of Kosova President of the Republic of
Kosova, http://www.president-ksgov.net/?page=2,54, (pristupljeno 15. 9. 201.2)
32/Godinjak 2012
U sluaju Kipra i Kosova, faktor lanstva u EU ima veu relevantnost za razliku

od etiri navedena zamrznuta sukoba. to se tie Kosova, i Srbija i Kosovo tee ka
lanstvu u EU i ovo kao i perspektiva lanstva nude realan podsticaj za uspostavu
odnosa i poetak procesa de facto priznanja, to otklanja jedan od vanijih faktora
zamrznutih sukoba. U sluaju Kipra, struktura podsticaja je sloenija jer je
Republika Kipar (grki dio Kipra) ve u EU, i ima mogunost upotrebe instrumenta
veta u buduim pregovorima o rjeavanju ovog pitanja.
d) Prisutni i odsutni elementi zamrznutog sukoba u Bosni i Hercegovini
Na osnovu trendova koje je King identifikovao u zamrznutim sukobima, moe
se konstatovati prisustvo slinih trendova i u Bosni i Hercegovini.
Utjecaj vanjskog faktora (drave). Jedan od dokaza uplitanja susjednih drava u
sukobu u BiH je u obliku rezolucija Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija. Rezolucija 752 (1992) Vijea sigurnosti UN-a zahtijeva da se jedinice Jugoslovenske
narodne armije kao i elementi hrvatske vojske koji su trenutno u Bosni i Hercegovini odmah povuku.24 Rezolucija 757 (1992) uvodi sankcije Saveznoj republici
Jugoslaviji (Srbiji i Crnoj Gori) zbog nepotivanja Rezolucije 752 dok Rezolucija
781 (1992) zabranjuje vojne letove nad Bosnom i Hercegovinom.
Kontinuirani utjecaj vanjskog faktora ugraen je i u sami Aneks 4 Dejtonskog
mirovnog sporazuma. lan 3 (2) navodi da entiteti imaju pravo da uspostave specijalne paralelne odnose sa susjednim dravama u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim
integritetom Bosne i Hercegovine.25 Savezna republika Jugoslavija i Republika
Srpska 2001. godine potpisale su sporazum o uspostavi specijalnih odnosa.26
Formiranje novih elita. Druga slinost izmeu Bosne i Hercegovine i zamrznutih
sukoba jeste i formiranje novih elita uslijed sukoba. Bosna i Hercegovina danas
ima 13 premijera i 140 razliitih ministarstava27, 10 skuptina kantona u Federaciji
Bosne i Hercegovine, Parlament Federacije i Narodnu skuptinu Republike Srpske,
te Parlamentarnu skuptinu Bosne i Hercegovine. Osim inflacije izabranih zvaninika
razliitih nivoa, dolo je, izmeu ostalog, i do inflacije broja efova kabineta,
24
Izbor Rezolucija Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija o Bosni i Hercegovini 1992-2009,

priredio Hamza Kari, Sarajevo: Connectum, 2010., str. 22.
25
The General Framework Agreement: Annex 4, Office of the High Representative and
EU Special Representative, http://www.ohr.int/dpa/default.asp?content_id=372 (pristupljeno 11.
11. 2010.)
26
Marija Arnautovi, Specijalne veze kao poligon za politika nadmetanja, Radio
Slobodna Evropa, 8. 6. 2010.,
http://www.slobodnaevropa.org/content/specijalne_paralelne_veze/2065577.html, (pristupljeno
12. 11. 2010.)
27
2010 UNHCR country operations profile - Bosnia and Herzegovina, UNHCR,
http://www.unhcr.org/cgi-bin/texis/vtx/page?page=49e48d766 (pristupljeno 31. 10. 2010.)
Godinjak 2012/33
KARI
savjetnika, strunih saradnika, sekretara, vozaa i ostalog osoblja ovih institucija

zbog potrebe funkcionisanja institucija uspostavljenih uslijed kompromisa u
Washingtonu i Daytonu. Kao to studije o birokratijama pokazuju, organizacije
kreiraju zajedniki diskurs, simbole i vrijednosti za svoje uposlenike i na taj nain
formiraju grupni identitet. Nadalje, pravila i rutine birokratije ...definiu drutvene
zadatke (birokrata) i oblikuju njihove interese.28 Stoga je razumno pretpostaviti
da je uspostava entitetskih nivoa, kao i kreiranje niza institucija na entitetskom i
kantonalnom nivou, kreirala i niz zajednikih interesa rukovodilaca, ali i uposlenika
ovih institucija. Zato biti referent u optini za obrazovanje kad moete biti
kantonalni ministar, glasila bi preformulisana verzija Kingovog pitanja. Takoer je
dolo i do formiranja niza novih institucija koje nisu rezultat mirovnih kompromisa
i dogovora. Primjer moe biti Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske koja
ima 36 lanova, i oko 150 naunika i istraivaa ukljuenih u rad ove institucije29.
Upitan doprinos meunarodnih organizacija. Charles King ukazuje da aktivnosti
meunarodnih organizacija variraju od kontraproduktivnosti do teko mjerljivih
rezultata. Primjer prvog je pruanje legitimiteta secesionistima, prihvatajui,
secesioniste kao pregovarake partnere. Primjer drugog je konstantna prisutnost
dijaloga kao barometra meunarodnih organizacija o uspjehu u procesu rjeavanja
sukoba. Dijalog i napredak predstavljaju znaajne komponente diskursa o
zamrznutim sukobima bez obzira da li postoji stvarni napredak.30 Sline tendencije
su prisutne i u Bosni i Hercegovini, gdje institucionalne blokade kao i proceduralni
procesi koji ide u pravcu prijetnje potencijalnim otcjepljenjem ne prouzrokuju
sankcije institucije ija svrha postojanja je upravo implementacija Dejtonskog
mirovnog sporazuma. S druge strane, kao i u sluaju zamrznutih sukoba, pozivi
na i objanjenja znaaja dijaloga postaju neizbjeni vokabular predstavnika
meunarodnih organizacija.
Meutim, u analizi elemenata zamrznutih sukoba u BiH, uoljivo je odsustvo
ili nedostatak primarnih faktora. Znaajno je istai i sljedee razlike:
Predratna autonomija. Tri od etiri paradrave Nagorno Karabah, Juna
Osetija, i Abhazija imale su odreeni autonomni status prije otcjepljenja 1990-ih.
Odreeni autonomni status postojao je i prije proglaenja nezavisnosti matinih
drava. U sluaju Bosne i Hercegovine, Republika Srpska prije nezavisnosti
Bosne i Hercegovine nije postojala niti je na teritoriji koju danas obuhvata
Republika Srpska postojao odreeni stepen autonomije. Stoga je odustan jedan od
kljunih faktora koji je odlika zamrznutih sukoba na Junom Kavkazu.
28
Michael Barnett i Martha Finnemore, Rules for the World: International Organizations
in Global Politics, (Cornell University Press, 2004.), str. 19.
29
Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske, http://www.anurs.org/index.html
(pristupljeno 12. 11. 2010.).
30
King, str. 549.
34/Godinjak 2012
Razlika u strukturi stanovnitva. Tri zamrznuta sukoba na Junom Kavkazu

imaju zajedniku osobinu da su se dananje secesionistike regije i prije sukoba
razlikovale od ostatka drave po strukturi stanovnitva tj. po etnikoj, vjerskoj
ili jezikog pripadnosti. Kipar i Kosovo, takoer, imaju karakteristiku da linije
razdvajanja odslikavaju ove razlike u demografiji. U sluaju Bosne i Hercegovine,
predratna demografija nije bila osnov za secesionizam, ali je politika prisilne
promjene strukture stanovnitva u periodu 1992-1995. kreirala stanje razlike u
demografiji, tj. stanje kakvo je postojalo u zamrznutim sukobima prije sukoba. U
dananjoj Bosni i Hercegovini, iako jo nije dolo do popisa stanovnitva, uoljiva
je razlika u vjerskoj i etnikoj strukturi stanovnitva izmeu entiteta ratnih
secesionista i matine drave, ali je znaajno naglasiti da je ova razlika kreirana
u toku rata politikom genocida i nije postojala kao faktor prije sukoba.
Rjeenje sukoba. Za razliku od etiri zamrznuta sukoba na prostorima biveg
Sovjetskog saveza, vojni sukob u BiH okoan je potpisivanjem Dejtonskog mirovnog
sporazuma. Vano je istai da i na vrhuncu vojnog uspjeha secesionista u Bosni
i Hercegovini, nijedna drava nije priznala nezavisnost secesionistikog entiteta
u Bosni i Hercegovini. Politiki sistem uspostavljen Dejtonskim sporazumom je
rezultat kompromisa tj. prethodno nepostojei entitet Republika Srpska postoji,
ali kao sastavni dio cijelovite Bosne i Hercegovine, dok je uvoenje mogunosti
veta na razliitim nivoima odluivanja cijena reintegracije secesionista sa dravom
od koje su se pokuali otcijepiti. Upravo postojanje i koritenje veta i blokada, kao
i kompleksan politiki sistem, dovodi do stagnacije i analitiare usmjerava na
zakljuak da se radi o zamrznutom sukobu.
Meutim, i pitanja nerijeena u Daytonu, ali kljuna za funkcionisanje drave
postepeno su postala predmet reforme. Primjer je reforma odbrane. Danas u Bosni
i Hercegovini postoje jedinstvene Oruane snage Bosne i Hercegovine, to nije
bio sluaj u toku potpisivanja Dejtonskog sporazuma. U sluajevima zamrznutih
sukoba, na sceni su etniki homogene (ili preteno etniki homogene) oruane
snage matinih drava koje nemaju kontrolu nad cijelim teritorijem drave.
Zakljuak
Termin zamrznuti sukob koristi se preteno za opis sukoba u Nagorno
Karabahu, Junoj Osetiji, Abhaziji i Pridnjestrovlju, iako je i sama adekvatnost
termina predmet rasprave. Uprkos debati o terminu, kljuni zajedniki elementi
zamrznutih sukoba mogu se identifikovati, ali je ustanovljeno da sluaj Bosne i
Hercegovine ne sadri kljune elemente zamrznutog sukoba. Odreeni trendovi
prisutni u standardnim zamrznutim sukobima takoer su uoljivi i u Bosni i
Hercegovini.
Funkcionalnost drave, u smislu mogunosti donoenja i implementacije odluka
od institucija drave i njihova implementacija na cijeloj teritoriji te drave,
Godinjak 2012/35
KARI
kljuni su problem zamrznutih sukoba i Bosne i Hercegovine. Razlika je u tome

to u zamrznutim sukobima nefunkcionalnost proizlazi iz nepostojanja kontrole
dravnih institucija nad cijelim teritorijem, dok su u Bosni i Hercegovini dravne
institucije izloene institucionalnim blokadama, to moe dovesti u pitanje mogunost
donoenja i implementacije odluka na teritoriji cijele drave. Stoga, na osnovu
upotrebe ovog termina u strunoj literaturi, Bosna i Hercegovina se ne moe smatrati
zamrznutim sukobom zbog odsutnosti navedenih kljunih faktora koji definiu
ovu vrstu sukoba.
BOSNIA AND HERZEGOVINA: FROZEN CONFLICT?

Hamza Kari
Summary
In analyses and debates on post-Dayton Bosnia, it is evident that a precise term to express
the political problem in Bosnia has yet to be found. The aim of this article is to explore the
relevance of the term frozen conflict in the context of Bosnia. Following an overview of
key elements present in frozen conflicts in the post-Soviet space, an analysis of the presence
(or the lack thereof) of these elements in the case of Bosnia is provided. Based on the usage
of the term in the academic literature, the case of Bosnia is deemed not to fit this category
of conflicts.
Key words: Bosnia and Herzegovina, frozen conflicts, South Caucasus
36/Godinjak 2012
UDK 32.019.51: 323. 22 (497.6=163.41)
Pucnji upozorenja iznad Bosne

Haris Alibai
Kongres Bonjaka Sjeverne Amerike
Chicago
Autor u tekstu vjeto razotkriva i otvoreno kritizira negativnu kampanju srpskih

nacionalista protiv drave Bosne i Hercegovine i bonjakog naroda. Osuuje pokuaje
revidiranja i prepravljanja historije i reklasificiranja dogaaja koji su se dogodili tokom
ranih devedesetih godina na Balkanu. Napadi na dravu Bosnu i Hercegovine i Bonjake
nastavljeni su i u postdejtonskom periodu. Stoga, autor sistematino analizira i kritikuje
negativne medijske napade na dravu Bosnu i Hercegovinu koju se nastoji prikazati kao
propalu dravu kao i pokuaje poricanja genocida nad Bonjacima, ali i rata koji je voen
protiv samostalne bosanskohercegovake dravnosti i egzistencije.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, Bonjaci, genocid, rat, agresija, srpska propaganda,
nezavisnost, mediji, negativna kampanja
osna i bosanska najvea populacija, Bonjaci, preivjeli su neke od

najteih moguih zloina, i platili su svoju slobodu tekim dankom, u krvi,
s vie od 100.000 nevinih ivota izgubljenih tokom ranih devedesetih,
u ratu koji se dogodio u Bosni i Hercegovini. Meutim, borba za pravdu i istinu ostaje
nedostian san mnogim bosanskim graanima. Negativna kampanja od srpskih
nacionalista se nastavlja. Postoji konstantan pokuaj da se revidira i prepravi historija
i reklasificiraju dogaaji koji su se dogodili u ranim devedesetim godinama na
Balkanu. Ta borba se nastavlja i danas, mnogo godina nakon to je Izetbegovi
preminuo i od ostavtine Dejtonskog sporazuma u BiH. Neki od problema sa kojima
se Bonjaci stalno suoavaju mogu se pripisati oitom nedostatku kohezivnog
pristupa u rjeavanju pitanja bonjakog nacionalnog identiteta, nedostatku zajednike
politike platforme od Bonjaka i nedostatku zajednike vanjske politike pristupa i
umreavanja Bonjaka. Oito je da srpska ulaganja u lobiranje poinju da isplauju
dividende, a one mogu imati dugorone negativne posljedice za BiH u budunosti.1
Valerie Hopkins, Sarajevo. September 26, 2011. Bosnian Serbs splash out on lobbying in US. Bosnian
Institute News. http://www.bosnia.org.uk/news/news_body.cfm?newsid=2817; Advisory Council
Godinjak 2012/37
ALIBAI
Nedavni negativni medijski napadi i oajni napisi o BiH su dio kontinuiranog

pokuaja da se predoi BiH kao propala drava, a suverenitet Bosne kao nepraktian,
te da se prepravi historija samostalnosti bosanske drave. Nadalje, lanci pokuavaju
negirati genocid, rat i agresiju koji su se dogodili u BiH, provedeni od bosanskohercegovakih susjeda s istoka, Srbije i Crne Gore (ne treba zaboraviti vrlo negativnu
ulogu manjeg susjeda juno od Srbije za vrijeme rata u BiH). Nedavni lanci
podudaraju se s lancima pisanim na temu BiH od srpskih nacionalista, propagandista
poput Sre Trifkovia, koji je 5. augusta 2012. napisao lanak o neizvjesnoj
budunosti BiH objavljen na Serbianna (web stranici srpskih ultranacionalista).
Trifkovi nudi razne tmurne scenarije za budunost BiH, da, kako on to objanjava,
moe se razviti meu proturjenim narodima u Bosni u desetljeu koje dolaze:
novi graanski rat, spora dezintegracija, raspad teritorija, savez tri republike.2 Drugi
srpski propagandist Julia Gorin u svom lanku za The Algemianer brani srpskog
ratnog zloinca koji je uhien nedavno u Izraelu, i trai od izraelske vlade da ga
ne izrui BiH, da se suoi sa Tribunalom za ratne zloine u BiH, a za ratne zloine
koje je poinio u BiH.3 Vrijedi razmotriti neke od novih lanaka objavljenih u
uglednim medijima, kako bi se ova nova medijska ofanziva na BiH postavila u
ispravan kontekst i perspektivu.
Michael Haltzel objavio je lanak u Washington Postu, 30. augusta 2012. godine,
u kojem je tvrdio da je demokracija u Bosni i Hercegovini smatrana jednom od
rijetkih transatlantskih uspjeha, nalazi u opasnosti od raspleta.4 Ranije je, 20. augusta
2012., Gordon Bardos napisao otvoreni uredniki lanak u Jerusalem Postu, pod
nazivom Balkan: Novi front militantnog islama. Na dramatian nain, koristei
iroku lepezu optubi i insinuacija te ideju o krivnji po nedirektnom povezivanju
u udruge, on izmilja vezu izmeu biveg predsjednika Izetbegovia i reisa Ceria
i teroristikih voa. Autor slika stranu i tamnu sliku o opasnosti od radikalnih islamista koji, navodno, proizlaze iz Balkana, a kao prijetnja ostatku svijeta i predstavlja navodnu vezu izmeu terorista i BiH.5
S ciljem pruanja objektivne procjene teroristikih prijetnji svijetu dr. Marko
Attila Hoare, strunjak za historiju bive Jugoslavije i autor etiri knjige o Bosni
for Bosnia and Herzegovina (ACBH). (October 19, 2011.). RS spent $13 million on lobbying in
DC. http://www.bosniaks.net/prilog.php?pid=43829; and Haris Alibai. (September 26, 2007.).
US Lobby groups determine fate of nations. http://www.bosniaks.net
2
Sra Trifkovi (August 5, 2012.). The Uncertain Future of Bosnia. Serbianna.
3
Julia Gorin. (August 15, 2012.). Israel Weighs Extraditing Citizen to Bosnia. The Algemianer.
4
Michael Haltzel. (August 30, 2012.). Democracy in Bosnia Threatens to Unravel. The
Washington Post. http://www.washingtonpost.com/opinions/democracy-in-bosnia-threatens-tounravel/2012/08/30/204a1b36-f14c-11e1-892d-bc92fee603a7_print.html
5
Gordon N. Bardos. (August 20, 2012.). The Balkans: Militant Islamisms new front. The
Jerusalem Post.
38/Godinjak 2012
i Bonjacima, pie sljedee Mi trebamo objektivnu i naunu analizu aktivnosti

vehabija i drugih radikalnih muslimana na Balkanu, kako bismo razumjeli i suoili
se s problemom. Na alost, to se nee dogoditi dugo vremena dok god pisci jednostavno koriste ovaj problem kao propagandu da vode balkanske ratove, a koji u
konanici, imaju malo veze s radikalnim islamom (p. 70).6 Treba uraditi dodatno
istraivanje kako bi se bolje razumjela zlokobna priroda pisanja o Bosni i Hercegovini
Gordona Bardosa. Samo zato to se navodi da je pisac strunjak za balkansku politiku
i sigurnost sa sjeditem u New Yorku, to ne mora ba puno znaiti.
Ne treba gledati predaleko natrag u historiju kako bi se razluile prave namjere
Gordona Bardosa i iznimno destruktivne poglede prema jednoj grupi ljudi na Balkanu,
Bonjacima. Bardos je bio angairan od Columbia Univerziteta na Harrimanovom
institutu za ruske, euroazijske i istonoeuropske studije, a u akcijama koje su se
dogodile 25. oktobra, 2011. te pozivu i prijemu Milorada Dodika, predsjednika
Republike Srpske (RS), gdje je odrao predavanje s naslovom Amerika vanjska
politika Pria o uspjehu: Daytonski sporazum, Republika Srpska i Bosansko
europska integracija.7 Dodik je poznat po svom stalnom negiranju genocida i
uvredama rtvama genocida, i njegovo predavanje na Columbia univerzitetu
nailo je na iroku osudu od zajednice Bonjaka u SAD.8
Dodatna uvreda za sve one koji su shvatili Dodikovo predavanje kao pogrdu
akademskom integritetu i snazi, bila je injenica, kako je izvjestio Sammy Roth The
Columbia Spectator, da je mnogim Bonjacima ili onima sa nesrpskim imenima bio
zabranjen ulaz na dogaaj, iako su na vrijeme potvrdili svoj dolazak9. Optube u
vezi s diskriminacijom i masovni izljev podrke Bonjaka uslijedili su nakon tog
dogaaja. Kao to je izvjestilo Savjetodavno vijee za Bosnu i Hercegovinu
Prema razliitim izvorima, Gordon Bardos, dugogodinji pomonik direktora
Instituta Harriman, dao je ostavku zbog incidenta oko posjete Dodika Columbia
Marko Attila Hoare (2008). Unholy Terror: Bosnia, al-Qaida, and the Rise of Global
Jihad by John R. Schindler, Zenith Press, 2008, 368 pp. Democratiya 13 | Summer 2008.
http://dissentmagazine.org/democratiya/article_pdfs/d13Hoare.pdf
7
The Harriman Institute Russian, Eurasian, and Eastern European Studies An American
Foreign Policy. Success Story: The Dayton Accords, Republika Srpska, and Bosnias European
Integration Tuesday, 25 October 2011., 5:30pm7:00pm
http://www.harrimaninstitute.org/events/lecture_series.html?id=balkans
8
CNAB, ACBiH, and IRGC. (October 23, 2011.). Protest Letter to Columbia University
for hosting genocide denier, Milorad Dodik. http://www.bosniak.org/protest-letter-to-columbiauniversity-for-hosting-genocide-denier-milorad-dodik/
9
Sammy Roth (October 26, 2011). Balkan politician draws protesters at Low speech. Columbia
Spectator. http://www.columbiaspectator.com/2011/10/26/balkan-politician-draws-protesterslow-library-speech
Godinjak 2012/39
ALIBAI
univerzitetu.10 Nedavni, navedeni lanak, napisan za Jerusalem Post, treba dakle

staviti u taj kontekst.
Drugi lanak koji zasluuje panju je Zaboravljen neuspjeh u Bosni, koji je
napisao John R. Schindler, objavljen na web stranici Nacionalnog interesa 20. augusta,
2012. Autor je najpoznatiji po svom neuspjelom pokuaju oslikavanja BiH kao
krajnjeg poligona za teroriste u svojoj knjizi Nesveti teror: Bosna, Alkaida, i porast
globalnog dihada. U svom novom lanku o Bosni, on ispovijeda kako je tuno
propala drava Bosna i Hercegovina u 201211. Pisanje Schindlera o Bosni treba
se dodatno ispitati kao pristrano miljenje. Dr. Hoare u svojem pregledu Schindlerove
knjige je napisao da je knjiga Nesveti teror: Bosna, Alkaida i uspon globalnog dihada,
koja je usmjerena iskljuivo na Bosnu, manje istraivanje o ulozi Alkaide i
mudahedina u Bosni, a vie otra kritiku protiv bosanskih muslimana i bosanskih
uzroka (str. 60).12 Schindlerov tekst se najbolje moe svrstati u anr historijske fikcije.
Schnidler ispravno postavlja tezu da je disfunkcionalnost drave BiH rezultat
Dejtonskog sporazuma i politikih dogovora izvrenih nakon potpisivanja Mirovnog
sporazuma. On istie da korupcija izjeda drutvenu jezgru i navodi da elita u svim
subjektima ima koristi od institucionaliziranog kriminala, dok prosjeni Bosanci
pate svakodnevno usred siromatva i iskljuenosti, a sve pod nominalnim liderstvom
Zapada13 To je istina i jedan od objektivnih zakljuaka koji se moe razabrati iz
lanka. Svakako, nalaze se mnoga gorua pitanja i stalna kriza unutar bh. drutva.
BiH je izgubila 100.000 civila, a ima vie od milion bosanskih graana (gotovo
etvrtina stanovnitva) koji ive u drugim zemljama zbog agresije i kampanje etnikog
ienja poinjene od srpske vojske.
Schindlerov lanak ne ispituje istinsku prirodu i sredinje pitanje o disfunkcionalnom stanju bh. drave, a to je konstantni napadi na suverenosti BiH od srpskih
nacionalista iz Republike Srpske i Srbije, a koji su samo nastavak politike ratnih
zloinaca Radovana Karadia, Ratka Mladia i Slobodana Miloevia. Ustav BiH
je ureen u svojoj sloenosti u svrhu i korist statusa quo. Prema rijeima dr. Kasima
Begia, prvog poslijeratnog predsjednika Ustavnog suda u Bosni, Ustav Republike
Srpske sadri nekoliko dijelova koji nisu kompatibilni i usklaeni s Ustavom
10
Advisory Council for Bosnia and Herzegovina. The Year in Review 2011.
http://www.acbih.org/wp/?p=2123
11
John. R. Schindler (August 20, 2012.). Forgotten Failure in Bosnia. the National Interest
http://nationalinterest.org/commentary/forgotten-failure-bosnia-7365
12
Marko Attila Hoare (2008). Unholy Terror: Bosnia, al-Qaida, and the Rise of Global
Jihad by John R. Schindler, Zenith Press, 2008, 368 pp. Democratiya 13 | Summer 2008.
http://dissentmagazine.org/democratiya/article_pdfs/d13Hoare.pdf
13
John. R. Schindler. (August 20, 2012.). Forgotten Failure in Bosnia. the National Interest
http://nationalinterest.org/commentary/forgotten-failure-bosnia-7365
40/Godinjak 2012
Bosne i Hercegovine (str. 326).14 Takav tretman pravne i legalne strukture Bosne
i Hercegovine se nastavlja kontinuirano.
Iza povrnih analiza problema s kojima se suoava BiH postoje mnogi primjeri
uspjeha u BiH, ukljuujui i stvaranje Centralne banke Bosne i Hercegovine, prepoznate kao najbolje centralne banke u Regiji, i jedne valute za zemlju, a kako je
navedeno u knjizi koju je napisao Warren Coats, Jedna valuta za Bosnu: stvaranje
Centralne banke Bosne i Hercegovine15. Armija BiH je sluila u ulozi podrke NATO
misijama irom svijeta, to je uspjeh za BiH. Bosna i Hercegovina je odrala i dalje
odrava slobodne izbore godinama nakon Dejtonskog sporazuma. Predstavljanje
BiH kao ukupnog neuspjeha slui ulozi onih koji su se protivili direktnom angamanu
i vojnoj intervenciji Sjedinjenih Amerikih Drava u BiH.
Najproblematinija, meutim, jesu nedavna pisanja Michaela Dobbsa, saradnika
Memorijalnog muzeja holokausta SAD lociranog u DC-u, a koji takoer pie za
Foreign Polict magazine (magazin za vanjsku politiku). On je nedavno napisao lanak
u kojem je pokuavao braniti srpsko ponaanje i nudio obrazloenje za poinjene
zloine tokom ratova na Balkanu. Dobbs je pisao da su Hrvati i Muslimani dobili
pravo na otcjepljenje od Jugoslavije, ali Srbi nisu imali pravo na otcjepljenje iz
Hrvatske ili Bosne ime je osjetljiva etnika ravnotea sankcionirana od velikih
sila nakon Prvog svjetskog rata i provedena od marala Tita (Hrvat) u etiri desetljea
nakon Drugog svjetskog rata bila prodrmana.16 Nakon brzog odgovora od potpredsjednika Kongresa Bonjaka Sjeverne Amerike (KBSA), mr. Hamdije ustovia,
i naknadne reakcije od profesora Emira Ramia sa Instituta za istraivanje genocida
Kanada (IRGC), i dr. Marka Attile Hoarea, profesora historije, i drugih, 17 Dobbs je
nastavio sa svojim pokuajem da objasni zlo, i predloio kako objasniti zlo ne znai
opravdavati ga. Dobbs je bio okiran napadima Bonjaka i obeao da e ak i
14
Kasim I. Begi, Bosna i Hercegovina Od Vanceove Misije Daytonskog Sporazuma

1991-1996., Bosanska Knjiga, 1997.
15
Warren Coats. (2007). One currency for Bosnia: Creating the Central; Bank of Bosnia
and Herzegovina. Jemeson Books. Pp 306-307
16
Michael Dobbs. (August 22, 2012.). In defense of the Serbs. Foreign Policy.
http://dobbs.foreignpolicy.com/posts/2012/08/22/in_defense_of_the_serbs
17
Hamdija ustovi. (August 27, 2012.). Michael Dobbs should apologize. http://dobbs.
foreignpolicy.com/posts/2012/08/27/michael_dobbs_should_apologize; Professor Emir Rami.
(August 28, 2012). Letter to the Editor of the Foreign Policy Magazine. http://instituteforgenocide.org/
en/wp-content/uploads/2012/08/The-Editor-of-Foreign-Policy-magazine.pdf Dr. Marko Attila
Hoare. (September 5, 2012.). Michael Dobbs on Bosnia: Explaining evil or parroting clichs ?
http://greatersurbiton.wordpress.com/; and Bosniak organizations in USA and Canada. (September
4, 2012.). Protest letter to the United States Holocaust Memorial Council regarding Michael Dobbs.
http://www.bosniaks.net/prilog.php?pid=46707
Godinjak 2012/41
ALIBAI
opisati ono to se dogaalo u Mladievoj glavi dok je provodio svoju ubojitu

kampanju protiv muslimana Srebrenice.18
Dobbs leerno objanjava o onome to se, prema njegovom vienju, dogodilo
u BiH i na Balkanu. On i dalje koristi netanu informacije o broju rtava genocida
u Srebrenici, smanjujui dobro dokumentirani broj od 8373 rtve genocida u Srebrenici, na manji broj od 7000. Umjesto da se fokusira na ishod i izvor genocida
u Bosni, za to je bio zaduen zbog kolarine koju je dobio Memorijalnog muzeja
holokausta SAD, on ne uspijeva shvatiti sloenost zla koje brani. Guy B. Adams
i Danny L. Balfour u svojoj prvobitnoj knjizi Raskrinkavanje administrativnog
zla zakljuili da ako nas holokaust ui neemu, to je da pojedini administratori
i profesionalci, daleko od otpora administrativnom zlu, najvjerojatnije bi bili ili
bespomone rtve ili spremni sauesnici.19 Oni dalje postavljaju zakljuak da etiki
sustav koji omoguuje pojedincu da bude dobar administrator ili profesionalac,
dok ine zlodjela je nuno lien moralnog sadraja, ili moda bolje, moralno je
izopaen.20 Nadalje, Benjamin Netanyahu, u svojem govoru 20. septembra 2001.
amerikom Zastupnikom domu u Komitetu za reformu Vlade SAD-a je izjavio da
saveznici, nakon Drugog svjetskog rata, nisu traili korijen uzroka nacizma jer su
znali da su neki akti zlo sami po sebi i ne zasluuju bilo razmatranje ili razumijevanje.
Oni se nisu pitali da li je Hitler moda bio u pravu o navodnoj krivdi uinjenoj prema
Njemakoj u Versaillesu.21 Neka se ove take ne izgube u Dobbsovom pokuaju da
objasni moralnu dilemu sa kojom su se suoavali Mladi, Miloevi i Karadi,
i drugi srpski ratni zloinci u njihovom razmiljanju i moralnim dilemama o tome
kako najbolje izvriti svoje planove za Veliku Srbiju.
Treba se nadati da e ovo da poslui kao poziv uglednim medijskim kuama
i akademicima da provedu vie vremena prouavajui injenice i izvore informacija,
kako bi se izbjegla pristranost koja teti historiji. Takoer se nadam da e Bonjaci
uzeti vremena za prouavanje i analiziranje svih nedavnih tekstova i pruiti jedinstven
odgovor na pokuaje da se umanji uspjeh Bosne i Hercegovine, umanji stvarna
patnja bonjake rtve, prekroji povijest i demonizira Bonjake. Oni trebaju biti
18
Michael Dobbs. (August 30, 2012). To explain evil is not to justify it. Foreign Policy.
http://dobbs.foreignpolicy.com/posts/2012/08/30/to_explain_evil_is_not_to_justify_it
19
Guy B. Adams and Danny L. Balfour. (2004). Unmasking Administrative Evil. M.E. Sharpe,
str. 153.
20
Guy B. Adams and Danny L. Balfour. (2004). Unmasking Administrative Evil. M.E. Sharpe,
str. 153.
21
Benjamin Netanyahu. (September 20, 2001.). September 20 speech by Benjamin Netanyahu
to the US House of Representatives Government Reform Committee: http://www.mfa.gov.il/
MFA/Government/Speeches%20by%20Israeli%20leaders/2001/Statement%20by%20Former%
20PM%20Benjamin%20Netanyahu%20at%20the%20H
42/Godinjak 2012
spremni odgovoriti i izvriti protunapad na neistine i poluistine, a ne ekati da ih

drugi brane u pisanom ili drugom obliku. Sada je vrijeme za moralnu jasnou i
jedinstvo meu Bonjacima.
WARNING SHOTS OVER THE BOSNIA

Haris Alibai
Summary
In this paper, the author ably reveals and openly criticizes negative campaign of Serbian
nationalists against Bosnia and Herzegovina and Bosniaks. He criticizes the attempts of
reviewing and re-making the history and re-classification of events that happened during
early nineties in the Balkans. Attacks on Bosnia and Herzegovina and Bosniaks have been
continued even in the post-Dayton period.
Therefore, the author systematically analyzes and criticizes the negative media attacks
on Bosnia and Herzegovina - which tries to present it as a failed state - as well as attempts
to deny genocide against Bosniaks, but the war waged against the Bosnian-Herzegovinian
independent statehood and existence.
Keywords: Bosnia and Herzegovina, Bosniaks, genocide, war, aggression, Serbian
propaganda, independence, media, negative campaign
Godinjak 2012/43
UDK 323 (497.6)
Bosna i Hercegovina kao politiki

esperiment in vivo
Ibrahim Prohi
Tuzla
U radu autor kritiki analizira i valorizira trenutnu politiku situaciju u Bosni i Hercegovini.
S tim u vezi, detektira etiri nepovoljna faktora koja uslovljavaju i onemoguavaju normalno
funkcioniranje drave Bosne i Hercegovine. U apostrofirane nepovoljne faktore autor ubraja:
vanjski faktor uvjetovan je globalnim ekonomsko-politikim okvirom, utjecajem neposrednog
okruenja i meunarodnih posrednika u Bosni i Hercegovini konstelaciju politikih
snaga na unutranjem planu, Ustav BiH i dominantno stanje drutvene svijesti u zemlji.
Kljune rijei: politika, drava, globalizacija, politike elite, ustav, drutvena svijest,
meunarodni posrednici, ljudska prava
olitika je kima, zapravo, nervni sistem drutva. Ukoliko je drutvo manje

zrelo i stabilno, ulazna premisa je znaajnija. U Bosni i Hercegovini, koja
jeste ekstremno nezrelo, nestabilno, podijeljeno i konfliktno drutvo, politika
je doslovno pitanje ivota. Naravno, to nije dobro. S aspekta drutvenih i humanistikih ciljeva poeljno je da se smanjuje znaaj politike. Ideal bi bio da se politiku
i ne primjeuje, da bude neka vrsta drutvenog kisika, vana, ali je, u standardnim
situacijama ne primjeujemo. No, to je samo hipotetiki konstrukt daleko od realiteta.
Globalna situacija nije supstancijalno bolja u odnosu na Bosnu i Hercegovinu.
Svijet prolazi moda i najteu krizu od ranih tridesetih prolog stoljea. Ovo nije
samo ekonomska i finansijska kriza, ve strukturalna i konceptualna kriza. Postojei
svjetski poredak zakonomjerno producira krizu koju ne moe rijeiti. Ne moe zato
to ne postoji spremnost svjetskih monika da se traga za drugaijim svjetskim
poretkom. Rigidno se dre postojee politike paradigme i pokuavaju krizu rijeiti
u okviru postojeeg modela. Zato uspjeh izostaje.
Bosna i Hercegovina ima etiri nepovoljna faktora. Prvi vanjski faktor (upravo
opisani globalni okvir, neposredno okruenje BiH, meunarodni posrednici u BiH),
drugi konstelacija politikih snaga na unutranjem planu, trei Ustav BiH i etvrti
dominantno stanje drutvene svijesti.
44/Godinjak 2012
Bosna i Hercegovina kao politiki esperiment in vivo
Svaki od navedenih faktora vaan je na svoj nain. Tzv. meunarodna zajednica

ili meunarodni posrednici (i diplomati) djeluju ovdje ve dvadesetak godina. Zbog
toga, jo vie zbog kompetencija koje imaju i njihove efektivne moi, oni imaju
znaaj unutranjeg politikog faktora. To je svojevrsni transfer diplomatije na
politiki teren.
Odnos Dejtonskog ustava i politike krize je vrlo sloen, pa i kontraverzan.
Neki analitiari smatraju da sam Ustav generira politiku krizu. Kad se ovaj stav
dovede do ekstremne forme, dolazi se do tvrdnje da Ustav (potpuno) determinira
postojee stanje agonije i da onemoguava izlazak iz drutvene krize. Na taj nain
se zanemaruje znaaj i odgovornost politikog faktora, odnosno abolira vlast od
odgovornosti i krivice.
Kontrapunkt ovom pristupu je stav da je bit drutvene krize politika kriza,
te da je politiki faktor kriv za postojee stanje. Hipotetiki, kad bismo imali idealan ustav, ope stanje ne bi bilo bitno drugaije, tj. bolje, upravo zbog stanja i
odnosa u politikoj sferi. Da su etablirane (vladajue) politike stranke drugaije,
one bi se dogovorile i o promjeni Ustava. Ovako ne mogu rijeiti ni ustavno-pravno
jednostavne sluajeve kakav je, recimo, presuda Suda za ljudska prava Sejdi i Finci.
Ovo je samo eksponirani sluaj nemoi politike u BiH.
Integralistiki pristup sugerira da je ustavna konstitucija ulazni problem, ali
da politiki faktor ima podjednak znaaj. Nije presudno koji je od ta dva faktora
znaajniji, odnosno koji faktor koliko doprinosi krizi. injenica jeste da BiH ima viak
dravnih struktura (utemeljenih na ustavnoj konstituciji), a nedostatak efikasnosti
(drutvene produktivnosti), ali to ne umanjuje znaaj i krivicu politike (vlasti).
U Ustavu postoje mehanizmi blokade. Apostrofiram mehanizam vitalnog nacionalnoj interesa koji se, u pravilu, tumai ekstenzivno i kojim se manipulira da bi
se zatitili partikularni ili pojedinani interesi (politikih lidera, tj. kvazilidera i s
njima povezanih interesnih grupa). I u Ustavu FBiH postoje mehanizmi kojima se
blokiraju rjeenja. Kao ilustracija mogu posluiti tekoe u konstituranju vlasti nakon
opih izbora 2010. godine i aktuelna kriza vlasti (uspostavljanje nove parlamentarne veine).
Raspravu o znaaju jednog ili drugog faktora ostavit emo po strani ovaj put.
Procedura ustavnih promjena je vrlo komplicirana, a krajnji rezultat neizvjestan,
prvenstveno zbog nerijeenih, a kontradiktornih stratekih ciljeva glavnih politikih
protagonista u BiH. Produktivnije je baviti se politikim faktorom, odnosno etabliranim politikim strankama, jer su promjene na tom planu, iako neizvjesne, ipak,
realnije.
Temeljni problemi na tom planu su karakter najjaih politikih stranaka, njihovi
maksimalistiki, u sutini, kontradiktorni strateki ciljevi, te odnos snaga u politikom prostoru.
Po svom karakteru sve etablirane stranke su nedemokratske i klijentelistike,
bez obzira na ideoloku matricu na kojoj definiraju svoje politike programe. NiGodinjak 2012/45
PROHI
jedna nije prola, pa ni otvorila, proces unutranjeg profiliranja i demokratizacije.

Sve one su voene na autokratski nain. Predsjednici stranaka su neprikosnoveni,
imaju dominantan utjecaj, najee apsolutnu mo u stranci. Oni ne rukovode, oni
upravljaju, odnosno vladaju strankama. Svi dosadanji pokuaji demokratizacije
politikih partija u BiH ostali su bezuspjeni. Pobjeivali su moni predsjednici, a
pobunjeni su bili eliminirani ili su kao disidenti formirali alternativne politike
partije, u pravilu na istoj ideolokoj matrici, nastojei se tako predstaviti kao
vjerodostojni i pravovjerni zastupnici odreene politike ideje. Posljednji kapitalni
sluaj je istupanje eljka Komia iz SDP-a BiH, doskoranjeg potpredsjednika
te partije i aktuelnog lana Predsjednitva BiH.
Evidentna je kriza politikog liderstva. Pojam liderstva se neopravdano reducira
na predsjednike politikih partija. U sjeni ponaanja vodeih ljudi politikih stranaka
ostaje skrivena odgovornost ljudi u njihovom vostvu (lanovi predsjednitva stranke,
glavnog odbora, upravnog odbora...). Taj drugi ili trei partijski ealon nije izloen
kritici, a oni omoguavaju apsolutnu mo lidera. utljivi poslunici ili sljedbenici slue
kao pokrie prividu kolektivnih odluka, odnosno kolektivne volje. I kohezivnost tih
stranaka je prividna, a traje onoliko koliko traju line koristi koje izvlae iz uea
u vlasti. Oni, naravno, bespogovorno u svakodnevnoj praksi provode volju monih
i zato bivaju nagraeni razliitim benefitima. Tako je stvorena politika klasa koje
ima svoje posebne interese i koja se karakterizira prepoznatljivim modelima ponaanja.
Ovome valja dodati i jednu, naizgled paradoksalnu injenicu. Posljednjih godina,
iako negativan stav graana prema politici i politiarima progredira, lanstvo
politikih partija se poveava!? Odgovor na ovu kontraverzu nudi psiholoka interpretacija, odnosno motivacija za takvo ponaanje. Graani ispravno procjenjuju
da se egzistencijalne i profesionalne potrebe, u pravilu, mogu zadovoljiti samo (ili
bar znatno lake) kroz lanstvo u nekoj od vodeih politikih stranaka. Graani,
dakle, pristaju na neku vrstu politike korupcije, koja je psiholoki razumljiva, ali
je moralno dekadentna.
Posljednje dvije godine sunovrat politike u BiH doveo je i do derogiranja ideologije. Vladajue stranke se vie ne dre ni elementarnih postulata svoje politike
ideje. Zgaeni su svi principi kad je rije o politikim savezima. Svako moe koalirati
sa svakim i svako moe biti protiv svakoga. Ekstremni pragmatizam, goli interes,
ekstremna neodgovornost nadjaali su svaku ideologiju i sve principe. Proces
demokratizacije politikih partija presudan je za sudbinu drutva. Onako kako
samo demokratska struktura linosti moe omoguiti i poticati demokratske
odnose u politikoj partiji, tako samo demokratski profilirana politika stranka
moe uspostaviti demokratiju na irem drutvenom planu.
Politika stranka se, zapravo, reproducira na nivou drutva. Od karaktera stranke
zavisi karakter drutva. Ne samo stepen demokratinosti, ve u konanici i stepen
efikasnosti vlasti. I teorijski i empirijski, vea je vjerovatnoa da e demokratske
stranke (vlast), na dui rok, dostii vii stepen produktivnosti (u ureenju drutva,
46/Godinjak 2012
u oblasti sigurnosti, razvoju ekonomije i ivotnog standarda i ostalim segmentima

drave i drutva).
Osim postojeeg (nepovoljnog) stanja zabrinjavaju tendencije i konkretne akcije
da politika (vlasti) uspostavi apsolutnu kontrolu nad dravnim strukturama, tj.
klasinim funkcijama drave (pravosue, policija...), medijima, javnim preduzeima,
dravnim resursima i finansijskim tokovima. Na sceni je svojevrsna suspenzija
politikog sistema, odnosno pravne drave. Tamo gdje ne funkcionira sistem, tamo
gdje se ne potuju zakoni, oni koji imaju mo postaju zakon. Parlamenti slue da se
ozakoni volja politikih voa, a vlade na svim nivoima slue za puku realizaciju
i materijalizaciju te volje. Danas u BiH etiri politika monika supstituiraju dravu.
Oni su vladari ove zemlje i ivota njenih graana. Graani su taoci.
Ovakvo stanje, jo vie godinama prisutni trendovi, sugeriraju zakljuak da je
politika kriza bit drutvene krize u BiH. Preciznije, kriza politikog faktora. To
znai da se ne radi o krizi odnosa izmeu politikih stranaka, ve o fundamentalnoj
slabosti politikog faktora generalno. Na tom planu postoji neka vrsta ravnotee
nemoi i nesposobnosti da se razrijei drutvena kriza, odnosno povea stepen
efikasnosti vlasti i drutvene efikasnosti.
Autonomnost pravosua, tj. funkcioniranje pravne drave je prvi uslov ureenog
drutva. Ako postoji kontrola pravosua od politike, odnosno ako postoje nedodirljive osobe, svaka rasprava o ekonomiji , demokratiji i ostalim segmentima drutva
je deplasirana. BiH ne moe krenuti iz krize dok se ne ostvare nuni preduslovi
funkcioniranje pravne drave, autonomnost dravnih organa, podizanje nivoa
njihove profesionalnosti, reafirmacija znanja i principa kompetentnosti, te sazrijevanje javnosti koja bi bila sposobna utjecati na vlast ili je barem kontrolirati.
Posljednjih est godina u BiH su prisutni retrogradni procesi u kojima politika i
vlast gube preostali kredibilitet. U tom procesu najtea je posljednja, 2012. godina.
Politika je prevazila samu sebe. Doveli su u pitanje i smisao politike. Etablirane
politike ovdje su potpuno izgubile tzv. opi ili javni interes kao krunski motiv.
Umjesto da bude instrument kojim se ureuju odnosi u drutvu i stvaraju uslovi za
ekonomski razvoj, demokratizaciju i humanizaciju drutva, politika slui partikularnim interesima, odnosno interesima politikih (kvazi)lidera, partijskih vrhuki
i s njima povezanih interesnih grupa.
Negativni drutveni procesi su u 2012. godini intenzivirani. Ekonomija je na
koljenima, nisu ni zapoete strukturne reforme, budeti su de facto bankrotirali,
a zaduivanje BiH rapidno raste i poprima zabrinjavajue dimenzije. (FBiH je u
mandatu sadanje vlade zaduena za dodatnih gotovo 950 miliona eura !?). Budui
da je stvaranje nove vrijednosti na niskom nivou, prijeti opasnost dunikog ropstva.
Na kraju, pozabavimo se javnou kao drutvenim faktorom i odnosom vlastjavnost. Uoi rata izvrena je bjesomuna (sistematina, obimna i intenzivna) indoktrinacija graana. Mnogostruki identiteti, kao prirodno stanje ovjeka, reducirani
su na dva, odnosno jedan (etniki i vjerski). Nasilje je instalirano kao princip rjeavanja
Godinjak 2012/47
PROHI
drutvenih problema i nikad nije opozvano, tj. proskribovano kao nedoputeno

sredstvo. Naprotiv, s vremenom je generalizirano i sada funkcionira kao uobiajen
model ponaanja u konfliktnim situacijama u svakodnevnom ivotu. Etablirane
politike podstiu konflikte, mrnju i strahove, jer se na tome odravaju na vlasti.
Ve due od dvadeset godina u BiH se vodi konflikt na pogrenom terenu izmeu
etnikih zajednica (Hrvati, Srbi, Bonjaci). A prirodni konflikt se nalazi na relaciji
vlast graani i izmeu interesnih drutvenih grupa. Vlast se odrava na vjetaki
produciranom konfliktu. Za izlaz iz drutvene krize trebalo bi izviti svojevrsnu
realokaciju konflikta na prirodni teren (vlast graani). Nuno je osvijestiti taj
problem i provesti proces dezideologizacije graana, da bi se oslobodila misao od
indoktrinacije, te podstakao kritiki stav prema politici i vlastima. Indoktrinacija
kao dominantno stanje drutvene svijesti dri misao graana zarobljenom, ini ih
neslobodnim i nesposobnim za adekvatnu akciju. Stanje anomije koje ivi bh.
drutvo kao posljedicu ima pasivnost ili bjekstvo od realiteta kao dominantan
model ponaanja. Veina ljudi ovdje ne vjeruje da se ope stanje u drutvu moe
promijeniti, kao ni to da oni mogu promijeniti svoj status. Ljudi ne vjeruju da mogu
upravljati svojom egzistencijom, svojim ivotom, pa ak ni utjecati na elementarne
uslove. Umjesto da vre pritisak na vlast da stvara povoljne uslove za ekonomiju
i linu inicijativu za biznis, graani, u pravilu, ekaju da neko drugi rijei ope
probleme i stvori uslove za zadovoljavanje njihovih individualnih potreba.
Za promjenu postojeeg stanja svijesti nuno je osloboditi misao graana, da bi
oni bili sposobni za akciju. Karl Marks bi rekao obrnuto, da drutveno bie ljudi
odreuje njihovu svijest, a ne svijest njihovo drutveno bie. Mislim da je ovo primjer
historijski determinirane situacije u kojoj vrijedi princip dvostrukog kauzaliteta.
Tano je da drutveni kontekst u BiH znaajno odreuje svijest graana, ali je kljuno
pitanje kako do promjene postojeeg stanja svijesti, tj. kako se mijenja drutveno
bie. Teorijski, spontano, tj. promjenom drutvenih odnosa (konteksta) ili osmiljenom
politikom idejom i na njoj definiranom akcijom. Primijeniti konsekventno i nekritiki
spomenutu Marksovu misao bilo bi pristajanje na fatalizam i ovisnost od toka
povijesnih procesa. Spontane promjene traju dugo i pasivnost znai pristajanje da
se rtvuju generacije. U Bosni i Hercegovini se upravo to deava. Graani ove zemlje
praktino su izgubili ve vie od dvije decenije ivota u strahu/strahovima i ekanju i
jo se ne nazire kraj drutvenoj agoniji i individualnoj bijedi.
Kontrapunkt je akcija usmjerena na promjenu drutvenog konteksta, politike
paradigme i modela vlasti. To je (pred)uslov promjene drutvenog bia. Paralelno s
tim bilo bi poeljno razvijati autonomnost individue i stav da ona sama, i u postojeim,
nepovoljnim, uslovima moe mijenjati svoj status. Teko, naravno, ali moe.
48/Godinjak 2012

BOSNIA AND HERZEGOVINA AS POLITICAL EXPERIMENT IN VIVO
Ibrahim Prohi
Summary
The author of the paper critically analyzes and valorises the current political situation in
Bosnia and Herzegovina. Regarding, he detects four unfavourable factors that stipulate and
make impossible the normal functioning of Bosnia and Herzegovina. In addressed adverse
factors the author includes: external factor it is conditioned by the global economic and
political framework, the influence of the immediate environment and international mediator
in Bosnia and Herzegovina constellation of political forces at the internal plan, the Constitution
of B&H and the dominant state of social awareness in the country.
Keywords: politics, state, globalization, political elites, constitution, social awareness,
international mediators, human rights
Godinjak 2012/49
UDK 323.172 (497.6)

341.382 (497.6)
061.12 (497.6=163.41)
Kritika dokumenta Akademije nauka i

umjetnosti Republike Srpske
Suad Kurtehaji
Sarajevo
Radi se o dokumentu koji je objavljen na slubenoj stranici predsjednika Republike Srpske

Milorada Dodika u novembru 2012. godine povodom sedamnaeste godinjice od parafiranja
Mirovnog sporazuma u Daytonu, a sainila ga ja Akademija nauka i umjetnosti Republike
Srpske u septembru iste godine. Ovaj dokument daje svoje vienje Dejtonskog sporazuma
i rjeenja bosanskohercegovake krize. Pritom se vri krajnje nekorektna interpretacija kako
Dejtonskog sporazuma, tako i Bosne i Hercegovine. Postavljaju se teze da je Bosna i Hercegovina nastala tek u Daytonu te da prije nije postojala kao samostalna drava, a istovremeno
se velia Republika Srpska kao entitet koji je zajedno sa Federacijom Bosne i Hercegovine
stvorio Bosnu i Hercegovinu, ime se vri zamjena teza. O Bosni i Hercegovini se dalje govori
kao o dravnoj zajednici konfederalnog dravnog ureenja, iako nema osnova za takvo gledanje.
Negira se pravo drave na imovinu, to je priznato svim dravama nastalim raspadom SFRJ,
i podvlai se teza da imovina pripada entitetima. Svjesno se zaobilaze dodatne nadlenosti
drave Bosne i Hercegovine u punom obimu, kako je to predvieno Dejtonskim sporazumom,
i akcenat se stavlja samo na taksativno navedene nadlenosti koje su date Bosni i Hercegovini.
Osporava se uloga visokog predstavnika, koji je vaan inilac opstanka Bosne i Hercegovine
i provedbe Dejtonskog sporazuma. Na kraju se predlae stvaranje treeg entiteta sa hrvatskom
veinom kao konano rjeenje za Bosnu i Hercegovinu, ili e se u suprotnom ona neminovno
raspasti.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine, Republika
Srpska, Dejtonski sporazum, visoki predstavnik, dravna imovina, entiteti, nadlenosti,
dravno ureenje
kademija nauka i umjetnosti entiteta Republika Srpska 17. septembra

2012. godine sainila je dokument s nazivom Aneks 4 prema modelu
Ustava SAD, sa etrdeset stranica teksta. Iako ovaj dokument nije
50/Godinjak 2012
Kritika dokumenta Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske
potpisan, uz link objavljen na slubenim stranicama predsjednika bosanskohercegovakog entiteta Republika Srpska Milorada Dodika povodom sedamnaeste
godinjice Dejtonskog sporazuma je navedena skraenica ANURS, to oznaava
Akademiju nauka i umjetnosti RS-a. U tekstu u kojem je naznaen 17. septembar kao
dan njegovog nastanka napravljena je analiza u vezi sa za Dejtonskim sporazumom,
a prije svega njegov najvanijim dijelom Aneksom 4 koji sadri Ustav BiH, da bi
zadnje poglavlje ovog dokumenta otro kritiziralo Ured visokog predstavnika i podvuklo da Bosni i Hercegovini slijedi ili unutranja reorganizacija na tri etnika dijela,
odnosno da svaki konstitutivni narod ima svoj entitet, ili je put u raspad neminovan.
Kritikom analizom teksta sadranog u ovom dokumentu moe se vidjeti da on
u sebi sadri opasne namjere po opstanak drave Bosne i Hercegovine. Obznanjivanje
ovog dokumenta treba biti ozbiljan alarm za sve one kojima je Bosna i Hercegovina
u srcu i koji ne vide ili nemaju drugo mjesto pod suncem, jer on nije nastao preko
noi i posljedica je angamana intelektualne elite iz manjeg entiteta, odakle mjesecima
dolaze strjelice o Bosni i Hercegovini kao neodrivoj dravi i promaenom projektu
meunarodne zajednice.
Treba se podsjetiti da je slian dokument, nastao dvadeset est godina ranije u
Beogradu, bio inicijalna kapisla i generator jugaslavenske krize. Radi se o dokumentu
koji je poznat pod nazivom Memorandum SANU (Srpske akademije nauka i
umetnosti), a koji je objavljen u septembru 1986. godine u Veernjim novostima.
Ovim dokumentom trebalo je osvijestiti Srbe u smislu da im se ukae na to da su
oni najvee rtve podnijeli za zajedniku dravu, a da su najmanje od nje dobili, te
da je njihov opstanak doveden u pitanje. Tu se postavlja teza da Jugoslavija, u svom
tadanjem obliku nije vie prikladno rjeenje, da ne zadovoljava srpske interese,
da je dovela do potpunog razbijanja etnikog jedinstva srpskog naroda, da bi Srbima
bilo bolje bez Jugoslavije ili pak da Srbi svoje duboke tenje mogu nai u zajednikoj
dravi ureenoj na drugim osnovama, gdje bi se stavila taka na hrvatsko-slovensku
dominaciju. Prijedlog je iao u smislu: ili e se Jugoslavija transformirati u pravcu
u kojem bi Srbi mogli ostvariti svoje etnike interese po svom vienju ili je nee
biti. Takoer je istaknut problem Kosova i Vojvodine, sa objanjenjem da njihovo
egzistiranje u postojeem smislu ograniava vlast Srbije i ini je dosta slabijom,
jer su ingerencije autonomnih pokrajina Ustavom SFRJ od 1974. godine poprilino
velike, odnosno gotovo izjednaene sa ingerencijama republika. U nekim dijelovima
Memoranduma ovaj problem je dramatino istaknut u smislu da Srbi nikad nisu
bili ugroeni kao danas, osim, moda, u vrijeme Nezavisne drave Hrvatske, koja je
proglaena aprila 1941. godine od pronacistikih ustaa. Objavljivanje Memoranduma
izazvalo je brojne reakcije. Ovaj dokument, koji je sadravao sve nacionalistike
teze koje su izazivale mrnju i jugoslavenski sukob, izazvao je estoku reakciju
i osudu u drugim republikama, to je dovelo u teak poloaj srpsko rukovodstvo,
koje se potpuno ogradilo od svih navoda, osudilo Memorandum i trailo od Srpske
akademije nauka i umetnosti da ga se odrekne, a to je ova pod pritiskom i uinila,
Godinjak 2012/51
KURTEHAJI
navodei da ne podrava tekst koji i ne postoji, jer se radi o nacrtu koji je otuen,
objavljen u tampi, a o kome Savjet Akademije nije dao svoje miljenje. Tako se
dala ansa Srpskoj akademiji da spasi obraz. Meutim, ovim dokumentom virus
nacionalizma je bio ubaen i malo-pomalo poeo je da pokazuje svoje efekte.
U ovom pogledu se historija ponavlja, jer je nakon reakcije na ovaj dokument koji
je naiao na otru osudu, prije svega, intelektualnog establimenta okupljenog oko
Kruga 99 nezavisnih intelektualaca, u veem entitetu spomenuti dokument Akademije
nauka i umjetnosti RS-a skinut sa internet portala Milorada Dodika. alosno je da
politiari u veem entitetu nisu ozbiljnije reagirali na spomenuti dokument.
Nasuprot tome, Dodik kao glavni eksponent politike manjeg entiteta nebrojeno je
puta izjavio da e Bosna i Hercegovina nestati a da je Republika Srpska zauvijek.
Za njega pristup sadran u dokumentu srpskih akademika predstavlja akcioni plan
za djelovanje na isti nain na koji je i Miloevi prihvatio koncept Memoranduma
SANU-a kao osnovu za djelovanje svoje politike.
Zbog opasnosti koja moe nastati za Bosnu i Hercegovinu potrebno je paljivo
analizirati neke dijelove ovog dokumenta, kako bi se na vrijeme reagovalo i zaustavio
proces destrukcije drave Bosne i Hercegovine koji dolazi iz manjeg entiteta.
U tom dokumentu se na samom poetku velia dan nastanka Republike Srpske
s poetka 1992. godine i ukazuje da je uz taj dan najznaajniji datum parafiranja
21. novembra i potpisivanja 14. decembra 1995. godine Dejtonskog sporazuma, kojim
je definitivno priznat njen meunarodnopravni status. Ovo posljednje iz razloga
jer je Republika Srpska ozvaniena kao strana potpisnica svih aneksa. Istovremeno,
o Bosni i Hercegovini se govori kao o dravnoj zajednici nastaloj u Daytonu te
da do tada nije bilo nikakve drave Bosne i Hercegovine, jer se radilo o teritoriji
nastaloj raspadom SFR Jugoslavije. Pritom se istie da su u enevi poetkom
septembra 1995. godine priznate strane bile Republika Srpska, Federacija BiH i kvazi
drava Bosna i Hercegovina.
U vezi sa ovim potrebno je rei sljedee: u lanu 1. stav 1. Ustava BiH pie:
Kontinuitet Republika Bosna i Hercegovina ije e zvanino ime od sada biti
Bosna i Hercegovina e nastaviti svoje pravno postojanje po meunarodnom pravu
kao drava, sa unutranjom strukturom modificiranom kako je ovdje odreeno i sa
postojeim meunarodno priznatim granicama. Ona e ostati drava lanica Ujedinjenih nacija i moe kao Bosna i Hercegovina zadrati ili se prijaviti za lanstvo
u organizacijama unutar UN sistema i drugih meunarodnih organizacija.
U lanu 1. stav 3. stoji sljedee: Sastav Bosna i Hercegovina e se sastojati od
dva entiteta, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske (u daljem tekstu
entiteti).
Ne treba biti dobar pravnik pa nedvosmisleno zakljuiti da je Bosni i Hercegovini priznat dravnopravni kontinuitet koji uvaava in njenog meunarodnopravnog priznanja od 6. aprila 1992. godine od Evropske zajednice i sutradan 7.
aprila od SAD-a, s tim da evropsko priznanje poinje tei 7. aprila, kako se Srbi ne
52/Godinjak 2012
bi osjeali loe jer je na taj dan 1941. Hitlerov general Alexander von Loehr bombardovao Beograd. Bosna i Hercegovina je 22. maja 1992. godine primljena u Ujedinjene nacije. U lanu 1. stav 1. ne stoji da e Bosna i Hercegovina postati, ve da ostaje
drava lanica Ujedinjenih nacija, ime joj je nedvosmisleno iskazan kontinuitet
kao dravi. Meunarodno priznanje koje je Bosna i Hercegovina dobila 1992. godine
od Evropske zajednice, SAD-a i UN-a ne poznaje niti podrazumijeva nikakvu
Republiku Srpsku koja je konstituirana kao paradravna tvorevina 9. januara
1992. godine pod nazivom Srpska republika Bosna i Hercegovina, to je kasnije
preinaeno u Republika Srpska, niti Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu, koja je
takoer kao paradravna tvorevina konstituirana neto ranije, 18. novembra 1991.
godine, da bi 28. augusta 1993. godine promijenila naziv u Hrvatska republika Bosna
i Hercegovina.
Kao to vidimo iz sadrine lana 1. stav 3, Republika Srpska je tek Dejtonskim
ustavom konstituirana kao jedan od dva bosanskohercegovaka entiteta. Istina, pregovorima u Daytonu prethodili su pregovori u enevi, 8. septembra 1995. godine,
gdje je utvreno da e se entitet sa srpskom veinom zvati Republika Srpska. To
je bila velika greka kako meunarodne zajednice, tako i legitimnih predstavnika
Bosne i Hercegovine. Prije svega, nije trebalo pregovarati sa Karadiem, jer mu se
time davao legitimitet koji on nije imao u meunarodnoj zajednici, ve se moralo
insistirati na razgovorima sa Miloeviem, jer je tadanja nepriznata Savezna Republika Jugoslavija bila glavni projektant bosanskog zla. Druga greka je to se
termin Republika Srpska nikako nije smio prihvatiti, to je predsjednik Predsjednitva
Alija Izetbegovi prihvatio u Ankari 5. septembra 1995. godine na straan pritisak i
nagovaranje amerikog specijalnog pregovaraa za Balkan Richarda Holbrookea,
uz uslov da se nastave NATO udari koji su zapoeti 30. augusta 1995. godine, nakon
Markala dva od 28. augusta 1995. godine. Holbrooke je u svojoj knjizi Zavriti rat
priznao da je najvea njegova greka to je utjecao i vrio veliki pritisak na predsjednika Izetbegovia da prihvati termin Republika Srpska, poredei mu Teksas
koji ima predznak republika, dok SAD nema. Poslije je uvidio da to nije bila dobra
komparacija. Druga greka koju je Holbrooke priznao je to je zaustavio akciju
Armije BiH i HVO-a na Banju Luku te time sprijeio mogui poraz Karadievih
Srba, ime bi mirovni pregovori za Bosnu i Hercegovinu potpuno drugaije izgledali i tu onda ne bi bilo mjesta ni za kakvu Republiku Srpsku. On je u svojoj knjizi
istakao da je znao da e bosanski Srbi pruati toliki otpor implementaciji Dejtona dao
bi zeleno svjetlo u pogledu zauzimanja Banje Luke. On je htio zatititi poziciju srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini, ali je iskazao nezadovoljstvo njegovim postdejtonskim
ponaanjem. Trea greka Richarda Holbrookea je da je nakon zloina genocida
u Srebrenici naa delegacija u Daytonu, unato tome to je utvreno u enevi 8.
septembra 1995. godine da e se entitet sa srpskom veinom zvati Republika Srpska,
imala puni osnov da argumentirano izloi meunarodnoj zajednici preko njenih
posrednika u Daytonu da se ne moe uiniti genocid u ime Republike Srpske i zaGodinjak 2012/53
KURTEHAJI
uzvrat dobiti legalizaciju tog naziva. Meutim, treba imati u vidu da su legitimni
organi vlasti Bosne i Hercegovine u Daytonu i neposredno prije Daytona u enevi
8. septembra 1995. godine prihvatili koncept meunarodne zajednice oliene u
Kontakt grupi o transformaciji Bosne i Hercegovine u dva entiteta, od kojih e se jedan
zvati Federacija Bosne i Hercegovine a drugi Republika Srpska. Ako zanemarimo
vanu injenicu da niko u Bosni i Hercegovini nije imao mandat za prihvatanje
ovog rjeenja, ostaje nepobitno da je Bosna i Hercegovina izvrila unutranju
transformaciju na dva entiteta. Nema govora o tome da su entiteti stvorili dravnu
zajednicu Bosnu i Hercegovinu, jer u momentu priznanja Bosne i Hercegovine
entiteti nisu ni postojali. Da ne govorimo o injenici da Bosne i Hercegovine ne
bi ni bilo da se entitetu naziva Republika Srpska priznavalo pravo da li e da
stvori dravnu zajednicu Bosnu i Hercegovinu. Volju meunarodne zajednice da,
navodno, zatiti srpske interese u Bosni i Hercegovini kroz stvaranje entiteta sa
srpskom veinom intelektualci koji su sainili dokument ANURS-a krivotvore,
nastojei da prikau da je Republika Srpska zajedno sa Federacijom Bosne i
Hercegovine stvorila dravnu zajednicu Bosnu i Hercegovinu. Termin Bosna i
Hercegovina kao dravna zajednica se esto provlai u ovom dokumentu i istaknut
je u kljunim rijeima dokumenta, iako nijednom rijeju nigdje u Dejtonskom
sporazumu Bosna i Hercegovina nije odreena kao dravna zajednica, ve samo
kao drava Bosna i Hercegovina.
Dalje se u smislu oblika dravnog ureenja Bosne i Hercegovine nastoji ovim
dokumentom prikazati da je Bosna i Hercegovina konfederacija, unija, ili u najmanju
ruku kombinacija konfederacije i federacije. Iako je konstituirana u Daytonu,
Republika Srpska nije dobila nikakvo meunarodno priznanje, jer ona je odreena
kao entitet, i nikako drugaije. U kljunim rijeima dokumenta ANURS-a stoji
samostalna Republika Srpska u Dejtonskoj BiH i sporazumna drava sastavljena
u Dejtonu. Ovo zahtijeva komentar. Nijednim slovom Republika Srpska nije odreena
kao drava, to je karakteristika federalnih jedinica u federaciji. Tako je, npr., Bosna
i Hercegovina sve vrijeme svog postojanja u avnojevskoj Jugoslaviji bila svim
svojim ustavima od 1946, 1963, 1974, kao i svim amandmanima na spomenute
ustave, u svojoj definiciji odreena kao drava. Druga karakteristika federacije je
da ima zajednike organe. U Dejtonskom ustavu se nijednim slovom, s obzirom
na to da se u ovom dokumentu spominje, a to je takoer postavljeno u kljunim
rijeima slovo Dejtona a ne duh Dejtona, ne govori o zajednikim institucijama,
ve o institucijama Bosne i Hercegovine. ime se eli ukazati na to da je Bosna
i Hercegovina blia unitarnoj dravi sa dva visoko autonomna entiteta nego federaciji
koja je sastavljena iz drava lanica. Takoer federalne jedinice imaju pravo na
samoopredjeljenje i referendum kao izraz takve volje, dok entitetima nije data takva
mogunost. Meutim, nakaradnim tumaenjem se u ovom dokumentu nastoji
dokazati da je pravo na referendum implicitno sadrano u nadlenostima entiteta
s obzirom na to da nije dato u iskljuivu nadlenost drave Bosne i Hercegovine.
54/Godinjak 2012
Unato navedenim argumentima, objanjavajui pravnu prirodu dejtonske Bosne

i Hercegovine, u ovom dokumentu se govori dominantno o konfederaciji, uniji,
ili kombinaciji federalno-konfederalne drave. Kad bi to bilo zaista tako, Bosne
i Hercegovine ne bi bilo, jer bi se manji entitet davno odluio na izlazak iz nje,
budui da su i konfederacija i unija labave dravne zajednice iz kojih se moe lako
izai. Meutim, nijedan narod nije unio nikakve teritorije u Bosnu i Hercegovinu,
ve je Bosna i Hercegovina iznjedrila sadanju situaciju sa svoja tri konstitutivna
naroda: Bonjaci, Srbi i Hrvati, tako da nijedan narod u Bosni i Hercegovini nema
nikakvo pravo otcijepiti ijedan dio Bosne i Hercegovine, jer su njeni konstitutivni
narodi ranopravni i suvlasnici na cijelom njenom prostoru.
U smislu nadlenosti ovim dokumentom prihvaene su samo taksativno
navedene nadlenosti date u lanu 3. stav 1. u kojem stoji: Sljedea pitanja su
nadlenost institucija Bosne i Hercegovine:
vanjska politika, spoljnotrgovinska politika, carinska politika, monetarna
politika, kao to je predvieno lanom VII, finansiranje institucija i plaanje
meunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine, imigracije, izbjeglice i azil, provoenje
meunarodnih i meuentitetskih politika i regulacija krivinih propisa, ukljuujui
i odnose sa Interpolom, uspostavljanje i funkcioniranje zajednikih i meunarodnih
komunikacija, regulisanje meuentitetskog transporta, kontrola zranog prometa.
U smislu nadlenosti entiteta u lanu 3. stoji:
a) Sve vladine funkcije koje nisu izriito date u ovom ustavu institucijama
Bosne i Hercegovine e biti funkcije i model entiteta.
Takoer, Dejtonskim ustavom odreene su i institucije BiH, i to su: Parlamentarna
skuptina BiH, Predsjednitvo BiH, Ustavni sud BiH, Centralna banka, kao i dva
tijela - Vijee ministara i Stalni komitet za vojna pitanja. Ono to se u dokumentu
ANURS-a naglaava jeste da na bazi ovih odredaba sve ono to izriito nije dato
u nadlenost dravi Bosni i Hercegovini pripada entitetima, te da je intervencionistikom politikom visokih predstavnika od 5+2 institucija BiH dolo se do
70 institucija BiH i znaajnog prijenosa nadlenosti sa entiteta na dravu Bosnu
i Hercegovinu. Nastoji se stvoriti dojam da je meunarodna zajednica naknadnim
intervencionizmom oduzela manjem entitetu nadlenosti koje mu prema izvornom
Dejtonu pripadaju. Ovakav stav bi imao smisla da ne postoji jedna mala, nedovoljno
prouena odredba, o dodatnim nadlenostima drave Bosne i Hercegovine na bazi
koje je i bilo mogue izvriti prijenos entitetske nadlenosti na dravnu razinu i
uspostavljanje dodatnih institucija koje bi vrile ove nadlenosti.
Tako u lanu III, stav 5a., koji govori o dodatnim nadlenostima drave Bosne i
Hercegovine, stoji: Bosna i Hercegovina e preuzeti nadlenosti za takva pitanja
o kojima se entiteti sloe, koja su predviena aneksima 5-8, ili koja su potrebna
da se ouva suverenitet, teritorijalni integritet, politika nezavisnost i meunarodni
subjektivitet Bosne i Hercegovine, u skladu sa raspodjelom meu institucijama
Bosne i Hercegovine. U tom smislu mogu biti uspostavljene dodatne institucije kako
Godinjak 2012/55
KURTEHAJI
bi vrile ove nadlenosti. Na bazi ove odredbe vren je prijenos ovlaenja sa entitetske na dravnu razinu i uspostavljene su brojne institucije drave Bosne i
Hercegovine, kako bi mogle vriti date im nadlenosti. Razumijevajui ovu odredbu,
otpada svaki prigovor iz manjeg entiteta u smislu proirivanja nadlenosti drave
Bosne i Hercegovine ili pak pokuaja da se prenesene nadlenosti ponovo vrate
entitetima. U Dodikovom dokumentu spomenuta odredba je vrlo redukcionistiki
tumaena i svodi se samo na prvu od etiri situacije, a to je ako se entiteti dogovore.
Meutim, ovom odredbom je slovom Dejtona reeno da Bosni i Hercegovini pripadaju
pitanja koja se tiu Aneksa V-VIII i sva ona pitanja koja su potrebna da se ouva
suverenitet, teritorijalni integritet, politika nezavisnost i meunarodni subjektivitet
Bosne i Hercegovine. A takvih pitanja je jako mnogo, i samo kad bi se ovaj dio
odredbe o dodatnim nadlenostima u potpunosti primijenio Bosna i Hercegovina
bi se mnogo vie pribliila svojoj pravnoj prirodi kao unitarna visoko decentralizirana drava. Da se u Daytonu htjelo u smislu dodatnih nadlenosti ostati pri
onome to se entiteti dogovore, ne bi bilo potrebe unijeti odredbe da Bosni i Hercegovini pored toga pripadaju i navedena pitanja. Koja su to pitanja, odgovor ne mogu
dati entiteti, ve je to zadatak visokog predstavnika kao konanog tumaa civilnog
dijela Dejtonskog sporazuma. Naalost, ni dan-danas se visoki predstavnik nije
oitovao o pitanju ove odredbe, ali krivicu za to treba traiti i u nedostatku znanja
i iskazane volje politikog establimenta veeg entiteta.
U pogledu dravne imovine dato je totalno nakaradno tumaenje u ovom dokumentu, gdje se nastoji napraviti paralela sa amerikim ustavnim rjeenjima, to
nema svoju pravnu osnovu, sa situacijom u Bosni i Hercegovini. Koristei takvu
argumentaciju, podvlai se kontrateza da dravna imovina pripada entitetima s
obzirom na to da su oni stvorili Bosnu i Hercegovinu, te se pozivaju na logiku da
pitanje dravne imovine nije dato u nadlenost dravi Bosni i Hercegovini i da po
osnovu pretpostavljene nadlenosti pripada entitetima. Ovdje se svjesno preskau
dodatne nadlenosti koje bi zasigurno obuhvatale pitanje dravne imovine. Prije
svega, treba istai, to je i navedeno u ovom dokumentu, da je Bosna i Hercegovina
po osnovu Meunarodnog sporazuma potpisanog 29. juna. 2001. godine izmeu
novonastalih drava bive SFRJ odreena kao subjekt imovine koja se nalazi na
teritoriji Bosne i Hercegovine i u inozemstvu, na kojoj su upisane institucije bive
SFRJ. Prije toga Badinterova komisija je zakljuila u decembru 1991. godine
Miljenjem broj 1 da se SFR Jugoslavija nalazi u procesu disolucije. Kasnije,
Miljenjem broj 8 od jula 1992. godine konstatirano je da je proces disolucije zavren
i da biva SFRJ vie ne postoji te da su sve bive republike jednakopravni nasljednici
u sukcesiji bive drave. Priznanje Bosne i Hercegovine nije podrazumijevalo
nikakve entitete i entiteti u tom smislu ne mogu polagati nikakva prava na bilo
koji dio dravne imovine. Ona se mora knjiiti na dravu, kao to je to uraeno
i u sluajevima ostalih jugoslavenskih republika, a na dravnim institucijama BiH
je da utvrde da li e neka prava prenijeti na niu razinu.
56/Godinjak 2012
I najzad, prijedlog za oformljavanje treeg entiteta sa hrvatskom veinom je

politika podvala koja bi u nekoliko narednih godina dovela do nestanka Bosne
i Hercegovine. Ne treba nikad zaboraviti Owen-Stoltenbergov plan od juna 1993.
godine, koji, ustvari, predstavlja zaodjeveni plan Miloevia i Tumana o konfederalizaciji Bosne i Hercegovine i njenom pretvaranju u zajednicu triju republika.
Tada je, sreom, Skuptina Bosne i Hercegovine 27. i 28. agusta odbila ovaj plan,
iako svjetla nije bilo nigdje na vidiku. Bila je potpuna svjesnost da bi prihvatanje tog
plana bio kraj za Bosnu i Hercegovinu, jer kod prve krize koja bi se nametnula kada
bi dva entiteta izrazila elju da odu iz Bosne i Hercegovine meunarodna zajednica
bi teko mogla sauvati njeno postojanje, ak i kad bi to htjela. Nevjerovatno je da
se Bosni i Hercegovini takvo rjeenje namee kao spasonosno za Bosnu i Hercegovinu i podvlai da je drugi put njen nestanak. Kad je bonjaki narod u historijski
moda najteoj situaciji u kojoj se naao odbio takva rjeenja, prozrjevi krajnju
namjeru, teko je povjerovati u mogunost da e takva ideja nai plodno tlo meu
bonjakim politiarima bilo koje politike stranke, jer to bi bio kraj i Bosne i
Hercegovine i Bonjaka, i otvorio bi se procez palestinizacije Bonjaka. Ova politika
podjele Bosne i Hercegovine nije nova i ona datira jo iz vremena Sporazuma Cvetkovi Maek od 26. augusta 1939. godine, kada su se predsjednik jugoslavenske
vlade Dragia Cvetkovi i potpredsjednik te iste vlade i lider Hrvatske seljake
stranke Vlatko Maek dogovorili o podjeli Bosne i Hercegovine izmeu sebe. Na
fonu takve politike bio je i dogovor izmeu Miloevia i Tumana od 21. marta
1991. godine. Nasjedanje na ovakvo rjeenje uvelo bi Bosnu i Hercegovinu u konaan
raspad. Ovakvo duebrinitvo, koje dolazi iz pera intelektualne elite u manjem
entitetu, na fonu je velikosrpske politike koja se nada da je formiranjem entiteta
s nazivom Republika Srpska stvorena pretpostavka za ostvarenje velikosrpskog
cilja zbog kojeg je i nastao pakao u Bosni i Hercegovini o ujedinjenju Srba sa obje
strane Drine u jednu dravu. Pokuaj da se izvri transformacija Bosne i Hercegovine na tri entiteta je podvala nakon koje bi Bosna i Hercegovina apatom pala.
Smetnja velikosrpskoj politici u njenim namjerama jeste i institucija visokog
predstavnika, koji ima zadatak da pomogne u implementaciji Dejtonskog sporazuma
i da ne dozvoli njegovu opstrukciju, te nije sluajno da su se ovim dokumentom
njegovi sastavljai obruili na Ured visokog predstavnika optuujui ga za krizu
u Bosni i Hercegovini. To je nova zamjena teza, jer bez visokog pretstavnika, koji
je Aneksom 10, lanom V odreen kao konani organ za tumaenje Dejtonskog sporazuma u procesu implementacije mirovnog rjeenja kriza bi ula u dramatinu
fazu sa nesagledivim posljedicama.
Oigledno je da je ono to je Holbrooke podvukao kao svoju najveu greku
instaliranje entiteta s nazivom Republika Srpska, najvea prepreka integraciji
Bosne i Hercegovine. Postojanje entiteta s tim nazivom ohrabruje snage koje
Bosni i Hercegovini ne ele dobro, koje je ne vide kao trajno rjeenje, te je krajnje
vrijeme da se pokrene tuba pred Sudom za ljudska prava u Strasbourgu za osporavanje
Godinjak 2012/57
KURTEHAJI
rijei Srpska u nazivu manjeg entiteta, jer je tim terminom naruena ravnopravnost
ostala dva konstitutivna naroda na prostoru manjeg entiteta. To je u neskladu sa
Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, koja je sastavni
dio Ustava BiH lan 2, stav 2, i u suprotnosti sa proklamovanom nediskriminacijom
po bilo kom osnovu, a to je sadrano u odredbi Ustava BiH lan 2, stav 4. Materijalni
osnov osporavanja naziva bio bi zloin genocida u Srebrenici i injenica da je
kompletan vrh vojnog i politikog rukovodstva Republike Srpske procesuiran ili
se procesuira u Haagu. Postizanje takve sudske presude oslabile bi snage koje u
manjem entitetu vide srpsku dravu s ove strane Drine i sve rade da pokau da je
Bosna i Hercegovcina neodriva drava.
Glavni izvrilac politike sadrane u ovom dokumentu je aktuelni predsjednik
manjeg entiteta Milorad Dodik, koji neprekidno daje izjave tipa da ne voli Bosnu
i Hercegovinu. Jedna od posljednjih mu je bila da mu se Bosna i Hercegovina gadi,
da ona nikad u historiji nije bila drava ve uvijek u sastavu velikih sila, da je ona
udovite koje je napravila meunarodna zajednica, te da ona nema budunost.
Nije bitno to on pokazuje elementarnu obrazovnu nepismenost, problem je to mu
njegovi sljedbenici nekritiki vjeruju, te je jako vano da se njegove teze neprekidno
argumentovano osporavaju. Svaki pokuaj graenja Bosne i Hercegovine sa Dodikom
od naih politiara je saenje tikve sa avolom, jer se on puta antibosanski oitovao.
Argumentaciju za ovakvo djelovanje Dodik nalazi u dokumentu ANURS-a, koji
predstavlja platformu njegovog djelovanja na isti nain na koji je Memorandum
SANU-a predstavljao platformu za djelovanje Slobodana Miloevia. Zbog toga
postojanje ovakvog dokumenta zahtijeva mobilizaciju intelektualnih i politikih
snaga prije svega u veem entitetu, kako bi se sprijeio scenarij raspada Bosne i
Hercegovine koji je lukavo osmiljen ovim dokumentom. Ne smije se imati iluzija
da e Bosna i Hercegovina ostati sama po sebi jer na djelu je ozbiljna aktivnost velikosrpskog intelektualnog i politikog establimenta da dovri projekt razbijanja
Bosne i Hercegovine i realizuje ideju svi Srbi u jednoj dravi.
Meunarodana zajednica se moe zamoriti, moe s vremenom revidirati svoja
gledanja na Bosnu i Hercegovinu pod utjecajem promijenjene stvarnosti, na to
rauna velikosrpski faktor. Zanemarivanje ili olako shvatanje opasnosti koje su
inicirane ovim dokumentom moe biti fatalno po Bosnu i Hercegovinu i prije svega
bonjaki narod. Zato je vano da se svi oni kojima je Bosna i Hercegovina na srcu,
a posebno bonjaki narod kao njen najbrojniji i najodgovorniji narod, predvoeni
intelektualnom i politikom elitom, probude i krenu u aktivnu politiku ouvanja
Bosne i Hercegovine.
58/Godinjak 2012
CRITICISM OF THE DOCUMENT PRODUCED BY THE ACADEMY OF

ARTS AND SCIENCES, REPUBLIC OF SRPSKA
Suad Kurtehaji
Summary
It is about document that has been published at the official website of the Republic of
Srpskas President Milorad Dodik in November 2012, on the occasion of the seventeenth
anniversary since the Peace Agreement was initialed in Dayton. The Academy of Sciences
and Arts of the Republic of Srpska compiled it in September of the same year. This document
gives its view of the Dayton Agreement and the solution of crisis in Bosnia and Herzegovina.
Extremely unfair interpretation of the Dayton Agreement and Bosnia and Herzegovina is
performed at the same time. By setting thesis that Bosnia and Herzegovina was founded in
Dayton and that before that it did not exist as an independent state, while at the same time
they were glorifying the Republic of Srpska as an entity that together with the Federation
of Bosnia and Herzegovina established Bosnia and Herzegovina, they actually substitute
thesis. They talk about Bosnia and Herzegovina as a state community with confederal state
model, although there is no foundation for such view. Even all the states that arise from
breakup of SFRY have State property rights, they denied it and underline the thesis that the
property belongs to the entities. Consciously avoid additional responsibilities of the state of
Bosnia and Herzegovina to the full extent as provided in the Dayton Agreement, emphasis
is placed only on the listed responsibilities that were given to Bosnia and Herzegovina. The
role of the High Representative is denied, even though he is an important factor in the
subsistence of Bosnia and Herzegovina and implementation of the Dayton Agreement. In
the end, establishment of third entity with Croatian majority as the final solution for Bosnia
and Herzegovina is proposed or otherwise, it will inevitably disintegrate.
Key words: Bosnia and Herzegovina, Federation of Bosnia and Herzegovina, Republic
of Srpska, Dayton Agreement, High Representative, state property, entities, authorities,
state model
Godinjak 2012/59
UDK 159.9:32-055.1
Relacije izmeu crta linosti i

politikog ponaanja
Ismet Dizdarevi
Filozofski fakultet
Sarajevo
Rezultati teorijskih i empirijskih istraivanja psihologa linosti i socijalnih psihologa,

posebno psihologa politikog ponaanja, nedvojbeno pokazuju da se procjenjivanjem ili
mjerenjem crta linosti pojedinaca koji se bave politikom, posebno profesionalnih politiara,
mogu dobiti pouzdanije ocjene o djelotvornosti njihovog politikog djelovanja. Primjenom
odgovarajuih psiholokih postupaka u analizi crta linosti, koje su potencijalni politiari
ispoljili u toku svoga kognitivnog, emocionalnog i socijalnog razvoja, mogue je sa znaajnom
razinom pouzdanosti predvidjeti koje e i kakve vidove ponaanje oni, najvjerovatnije, ispoljiti
u svom politikom ponaanju. Predvianja psihologa utemeljena su na ishodima analiza crta
linosti pojedinaca i znalakoj primjeni serioznih psiholokih spoznaja sadranih u posebnim
psiholokim disciplinama, u psihologiji linosti i psihologiji politikog ponaanja.
U ovom radu je nastojano da se, na osnovu psiholokih spoznaja utvrenih i na idiografskom
(psihoanlitikom) i na nometitikom (faktorskom ) pristupu linosti kao i na provjerenim
iskustvenim spoznajama, ukae na vanost procjenjivanja i (ili) mjerenja crta linosti, posebno
crta temperamenta, karakternih i motivacionih crta potencijalnih pojedinaca od kojih se oekuje
efikasno, efektivno i odgovorno djelovanje u opinskim, kantonalnim, entitetskim ili dravnim,
zakondavnim ili izvrnim organima upravljanja.
Kljune rijei: psihologija linosti, psihologija ponaanja, karakter linosti, politiari,
politiko ponaanje
ezultati istraivanja psihologa pokazali su da je mogue, na osnovu

pouzdanih procjena i mjerenja determinanti linosti, predvidjeti, sa
dovoljnom sigurnou, ishode politikog ponaanja. Ipak, danas, prisutna
su i osporavanja ovih, praktino provjerenih, spoznaja. U kritici unutranjih determinanti, ustvari, u osporavanju mogunosti predvianja politikog ponaanja na
rezultatima mjerenja ili procjenjivanja relevantnih crta linosti, kritiari istiu da se
samo sklopom spoljanjih utjecaja, djelovanjem politikih okolnosti i specifinih
60/Godinjak 2012
Relacije izmeu crta linosti i politikog ponaanja
politikih situacija moe objasniti politiko ponaanje pojedinca i grupa pojedinaca.

Razmatranjem uloge crta linosti u politikom ponaanju se ne osporava uloga faktora
koji djeluju izvan linosti pojedinca, ve se podrazumijevaju svi inioci koji su
sadrani u jednoj od poznatih definicija politike psihologije da je politika psihologija primijenjeno podruje psihologije koje prouava psihologijske aspekte
politikih fenomena, kao i politologijske aspekte psihologijskih fenomena.1
Od davnina ovjek nastoji da upozna sebe i drugog
Od svoga iskona ovjek je uvijek nastojao da upozna svoju linost i linost drugog.
Na ishodima zapaanja svakodnevnih ponaanja drugih ljudi, svaka osoba je uoavala dobre i loe osobine drugih. Upoznavanjem osobina drugih ljudi svaki pojedinac
je uviao i razlike u crtama linosti izmeu njih. Duim kontaktiranjem sa drugim
pojedincima, uoavao je da se ne mijenjaju osobine koje su im svojstvene, da ostaju
relativno konstantne, iako su, u duim vremenskim razmacima, izloeni razliitim
utjecajima spoljnih okolnosti. ovjek je, takoer, iskustveno predosjeao i da mu
spoznaja, svojih i tuih, osobina (crta) linosti, omoguava bolje snalaenje u interpersonalnim komunikacijama. Stoljeima akumularana iskustva ljudi, koja su
sauvana izrekama, poslovicama, predanjima i drugim, raznovrsnim vidovima
duhovne kulture, oito govore i o individualnim osobenostima ljudi i relativnoj
stalnosti njihovih crta linosti, posebno crta temperamenta i karaktera.
Od poetka ljudske civilizacije do danas veliki mislioci su, u svojim radovima,
ukazivali na crte linosti kao mogue razloge razliitog ponaanja pojedinaca. U
povijesti psihologije, posebno u povijesti psihologije linosti i povijesti socijalne
psihologije, istiu se doprinosi spoznaja velikih mislilaca o ljudskoj prirodi,
korijenima i utjecajima unutranjih determinanti ovjeka, posebno temperamenta
i karaktera, na osobno i drutveno ponaanje pojedinca. Iako su psiholozi, eksperimentalnim i metodoloki dobro fundiranim empirijskim istraivanjima, od poetka
razvoja naune psihologije2, doli do vrlo znaajnih spoznaja o crtama linosti i
njihovom utjecaju na ovjekovo ponaanje u raznovrsnim podrujima njegovog
djelovanja, ipak mnoga gledita istaknutih mislilaca, iz prednaunog perioda razvoja
psihologije, ne samo da nisu zanemarena, ve neka, do danas, nisu ni prevaziena.
Gledite o temperamentu zaetnika medicine Hipokrata, izreeno petsto godina
1
iber, I.: Osnove politike psihologije. Zagreb: Politika kultura, 1998.

Poetak razvoja naune psihologije u svijetu je u vezi sa osnivanjem prvog Psiholokog
laboratorija. Laboratorij je osnovan 1879. godine na Univerzitetu u Leipzigu. Veliki njemaki
psiholog Wilhelm Wundt je osniva Psiholokog laboratorija u kome je poeo eksperimentalna
istraivanja psiholokih fenomena. Laboratorij je 1879. godine bio i uilite poznatih psihologa
svijeta koji su, nakon educiranja i sticanja doktorskih titula, nastavili sa osnivanjem slinih laboratorija i razvojem naune psihologije u svojim dravama.
2
Godinjak 2012/61
DIZDAREVI
prije nove ere, i danas je prisutno u svim udbenicima iz psihologije. Hipokrat je,
u davnom stoljeu, doao do vanih spoznaja o individualnim razlikama. Utvrdio je,
zapravo, da se ljudi razlikuju po tamperamentu i da je razlika heriditarno uvjetovana.
Koje e ponaanje ispoljiti pojedinac, da li ono koje je svojstveno sangviniku,
flegmatiku, melanholiku ili koleriku, uveliko zavisi od preovladavanja jedne od etiriju
tenosti (soka) u organizmu krvi, sluzi, ute ili crne ui. Iako je Hipokrat svoju
teoriju zasnivao na spekulaciji o sokovima, ipak se ona i danas, posebno u klinikoj
psihologiji, prihvata i primjenjuje u tumaenju razliitih ponaanja ljudi.3 U
strunoj literaturi se razmatraju i drugi pokuaji objanjavanja ljudskog ponaanja, i
to ili na osnovu iskustveno zapaenih ponaanja ili, pak, na ishodima nauno utvrenih
razlika, izmeu pojedinaca, u crtama linosti.
Iz analize ranijih, ali i danas prihvatljivih gledita o karakteristikama i utjecajima
crta linosti pojedinca na njegovo drutveno ponaanje, posebno na ponaanje koje
je od izuzetne vanosti za opstanak i sigurnost ovjeka, na politiko ponaanje,
vidljivo je nastojanje kreatora i sljedbenika novih spoznaja o ljudskoj prirodi, da
uoena ponaanja ljudi grupiraju, pema nekim srodnim karakteristikama, u tipove
linosti. Iako se, u savremenoj psihologiji, osporava tipologija (osporava se razlozima
simplifikovanosti i ekstremnosti tipoloke klasifikacije), ipak je ona i danas prisutna
u tumaenju ljudskih postupaka.4
Od svoga postanka do danas ljudi su uvijek nastojali da upoznaju sebe i drugog,
ustvari, ire govorei, nastojali su da upoznaju ta oni i drugi mogu, ta znaju i ta
hoe. Znali su ili intuitivno nazirali da dobro poznavanje kognitivnih, emocionalnih
i konativnih crta linosti omoguava svakom pojedincu djelotvornije snalaenje
u sloenim drutvenim okolnostima, posebno u uspostavljanju socijalno poeljnih
interpersonalnih odnosa. Rijetki su mislioci, posebno filozofi, koji nisu u svom
tumaenju ljudske prirode naglaavali vanost moralnih crta linosti i razlika u
razinu posjedovanja i ispoljavanju tih osobina. Analize gledita izreenih u antikoj
Grkoj i nastavljenih u kasnijim epohama, oigledno pokazuju koliko su veliki
mislioci izraavali potovanju svakom vidu zdravog moralnog ponaanja, odnosno
3
Ruski fiziolog i psiholog Ivan Pavlov, dobitnik Nobelove nagrade 1904. godine za fiziologiju i medicinu, u dvadesetom stoljeu, rezultatima eksperimentalnih istraivanja ukazao je na
opravdanost Hipokratove etverolane podjele temperamenta. U tumaenju korijena razlika u
temperamentu Ivan Pavlov, za razliku od Hipokrata, nije polazio od ivotnih sokova, ve od
utvrenih razlika u nainu funkcioniranja ivanog sistema. Pavlov je koristio i etiri drugaija termina,
miran, slab, neobuzdan i ivahan tip, u oznaavanju svojstvenosti svakog tipa temperamenta.
4
U savremenim objanjavanjima ponaanja ljudi koriste se i tumaenja sadrana u najpoznatijim tipolokim teorijama linosti: Jungova podjela tempermenata na introvertirane i ekstravertirane tipove (prema orijentacionom kriteriju) ili na misaoni, osjeajni i perceptivni tip (prema
psihikoj fukciji), Kretscherova i Sheldonova konstitucionalna tipologija (utemeljene na povezivanju
crta linosti sa tjelesnom konstitucijom), Robert Cloningerova podjela temperamenta (izbjegavanje
boli, traenje novatorija, ovisnost o nagradi, ustrajnost) i druge.
62/Godinjak 2012
osudi loeg moralnog ponaanja pojedinca. Spoznaje do kojih su doli u ranijim

periodima razvoja istaknuti mislioci5 u prouavanju moralnih, ustvari, karakternih crta
ovjeka, i pored znaajnih psiholokih spoznaja o crtama linosti, mogu koristiti u
pravilnom objanjenju ponaanja, posebno politikog pojedinaca i grupa pojedinaca
u dananjim vremenima.
Iskustveno zapaanje karakternih crta koje ljudi ispoljavaju u ponaanju u
svakodnevnim komunikacijama takoer pokazuje koliki i kakav znaaj ima karakter
u njihovim meusobnim odnosima. U iskustvenom zapaanju svoga ponaanja i
ponaanja drugih ljudi, svaki pojedinac uoava da se ljudi razlikuju ne samo po
crtama temperamenta, ve i po crtama karaktera. U opisu politikog ponaanja,
posebno ponaanja profesionalnih politiara, najvie se navode crte karaktera i,
neto manje, crte temperamenta. Unoenjem crta linosti u opise politikog ponaanja
oni, ustvari, pokazuju koliko osobne crte temperamenta i (ili) karaktera utjeu na
to ponaanje. Savremena psiholoka istraivanja, kao i politoloka i socioloka,
potvrdila su ideje od kojih je Platon, u svojoj viziji idealnog dravnog ureenja,
polazio. Platon je, zapravo, smatrao da odreene dravne poslove mogu obavljati ljudi
koji su, za te poslove, predisponirani. Isticanjem da najvanije dravne funkcije
mogu uspjeno obavljati jedino filozofi, Platon je indirektno pokazao da najodgovornije dravne funkciju mogu uspjeno obavljati samo osobe visokih intelektualnih sposobnosti, osobe koje mnogo znaju i koje su motivirane viim, opeljudskim
ciljevima.
U ukazivanju na znaaj poznavanja crta linosti polazi se od njihovih karakteristika. Polazi se, zapravo, od spoznate injenice da su crte linosti relativno trajna
i univerzalna svojstva linosti pojedinca. Crta je, ustvari, neuropsihika struktura
koja ima svojstvo da mnoge drai uini funkcionalno jednakim i da zapone i vodi
ekvivalentne (smisaono dosljedne) oblike adaptivnog i ekspresivnog ponaanja.6 Crte
linosti su dispozicije koje pokazuju da se svaka osoba ponaa na osoban, njima
svojstven nain. Na rezultatima procjenjivanja ili mjerenja konzistentnosti crta
linosti predviaju se najvjerovatniji vidovi ponaanja pojedinca. Spoznaja o crtama
linosti omoguava pouzdanije objanjavanje i pouzdanije predvianje politikog
ponaanja pojedinca. Ustvari, psihologijski pristup politici moe biti dvojak: mogu
se razmatrati sve one osobine linosti u uem smislu, koje su na bilo koji nain
povezane s politikom aktivnou, takav pristup (ako bi bio jedini) mogli bismo
5
Grki filozof Teofrast (Theophrastus) je opisao karakterne crte koje, prema njegovim
iskustvenim saznanjima, najbolje karakteriziraju trideset razliitih karaktera. Iako njegovi opisi
izraeni skicama i krokijem i nisu utemeljeni na dubljim psiholokim sagledavanjima, ipak su
oni u 17. i 18. stoljeu dosta koriteni u objanjavanju razlika u ljudskim naravima, a i danas su
prisutni u literaturi. Teofrastovi opisi karaktera su nastavak gledita o razliitosti ljudskih karaktera
sadranih u djelima Aristotela, u Nikomahovoj etici, Retorici i Poetici.
6
Olport, G. V.: Sklop i razvoj linosti. Bugojno: Katarina, 1991.
Godinjak 2012/63
DIZDAREVI
nazvati psihologistikim, jer je teite na pojedincu; s druge strane, moemo staviti

teite na politiku akciju i prouavati one osobine linosti koje odreuju vrstu i
pravac akcije, iako je, prema naem miljenju, pravi predmet politike psihologije.7 Oito je da je razlika samo pojavna, a ne sutinska, jer oba pristupa polaze
od znaaja crta linosti pojedinca. Polazi se, ustvari, od uzajmnog utjecaja crta linosti
na politiko ponaanje i politikog ponaanja na crte linosti, od usmjerenja na politizirane socijalne probleme, od spoznaja da postoji i zajedniko i osobno u politikom
ponaanju ljudi u razliitim kulturnim uvjetima i razliitim politikim situacijama.
Izmeu danas u savremenoj psihologiji nauno priznatih pristupa linosti, posebno u sagledavanju mjesta i uloge crta linosti, izdvajaju se dva pristupa: kliniki
(idiografski) i nomotetiki (psihometrijski ). Koliki i kakav znaaj pridaju poznati i
priznati psiholozi crtama linosti, posebno karakternim crtama linosti8 i kolika je
vjerovatnoa u predvianju ponaanja ljudi na osnovu poznavanja crta karaktera,
rjeito pokazuju njihova shvatanja. Sigmund Freud i njegovi sljedbenici (posebno
neofrojdisti) u svojim uenjima o strukturi linosti i njenom ponaanju u razliitim socijalnim okolnostima i situacijama, omoguili su pouzdaniju spoznaju onoga to
linost zaiste jeste osobna, cjelovita i dosljedna. Sigmund Freud je razlike u karakteru
objanjavao fiksacijom linosti na jednu od pet faza razvoja libida. Razvoj osobnog
sklopa crta karaktera zavisi od stadija na kojem se libido u razvoju fiksirao, i na koji
nain je dolo do uspostave odnosa izmeu ega i ida i super ega. U Freudovom
tumaenju dinamike linosti koju on definira kao sloen energetski sistem u kojem
djeluju zajedno ili se sukobljavaju razliite nagonske nesvesne sile, kojima se
suprotstavljaju svesne i nesvesne kontrasile, odnosno tenje i zahtevi ega i superega,9
naglaena je i razlika u osobnim razinama razvoja ega koje dovode do nejednake
efikasnosti u otklanjanju unutranjih ili spoljnih konflikata linosti i, posebno, u
7

Od prvih,Teofrastovih klasifikacija karaktera do danas izreeni su razliiti razlozi o
opravdanosti karakteroloke tipologije, iako su psiholozi znali da je individualna raznovrsnost crta
linosti zaista velika i da je mogue, na osnovu shvaene sutine sadrane u njihovim konstruiranim
karakterolokim emama predviati, sa velikom vjerovatnoom, djelotvornost ljudskog ponaanja.
Iako je i danas, u psihologiji, prisutno jednako znaenje termina temperament, karakter i linost,
ipak su daleko vie prihvatljiva razgranienja u znaenjima ovih termina. Temperament je razliita
emocionalno reagiranje ili razliita mobilizacija sveukupne energije organizma, uvjetovan je djelovanjem odreenih biohemijskih procesa u organizmu (posebno dopamina i serotonina) i izuzetno
male promjene su mogue pod utjecajem uenja. Karakter je, pak, prvenstveno ishod uenja,
odreen je drutvenim kontekstom, ukazuje na morane i voljne osobine pojedinca, ustvari, oznaava
socijalne, moralne i motivacione aspekte linosti ovjeka. Gordon Allport, osniva zasebne psiholoke
disacipline psihologije linosti, smatrao je da je karakter suvian u psihologiji linosti, jer on
nije deskriptivan psiholoki pojam, ve normativan, etiki (predstavlja samo subjektivnu ocenu,
vrednovanje procenjivaa). (arko Trebjeanin, Renik psihologije, 2001.)
9
Trebjeanin, .: Leksikon psihoanalize. Podgorica: Nova knjiga, 2005.
8
64/Godinjak 2012
smanjivanju agresivnih pobuda pojedinca. Koliko su postupci pojedinca emocionalno zreli, najbolje se mogu, prema miljenju S. Freuda, spoznati prema razini
uspjenosti prevladavanja, u mentalnom ivotu pojedinca, sukoba izmeu pokretakih
i blokirajuih unutranjih sila.10
Istaknuti sljedbenici Freudovih psihoanalitikih shvatanja Erich Fromm i Karen
Horney nisu proces formiranja karaktera objanjavali libidioznom fiksacijom,
kako je tvrdio S. Freud, ve utjecajem organizacione strukture drutva i ishodima
interpersonalnih relacija. Wilhem Reich je, takoer, u okvirima psihoanalitikog
pravca, najvie nastojao da utvrdi koliko su razliita reagovanja, u komplikovanim,
ponekad vrlo opasnim socijalnim okolnostima, uvjetovana karakternim crtama tih
pojedinaca. W. Reich je razliita ponaanja pojedinaca u takvim situacijama tumaio
individualno razliitim odbrambenim mehanizmima karaktera, jer je ego, u tim situacijama, izloen opasnostima i iz spoljnjeg i unutranjeg duevnog svijeta. Sintagmom
karakterni oklop W. Recih je tumaio zato se, u stvarnoj ili percipiranoj opasnosti
ugroavanja ega, neki pojedinac ponaa rigidno, ukoeno i zatvoreno, a drugi, pak,
otvoreno i fleksibilno. Razliito ponaanja pojedinaca u sloenim ivotnim situacijama, o kojem govori Wilhem Reich, vidljivo je i danas u ponaanju politiara:
jedni politiari se mudro povlae, a drugi se hvataju u kotac sa nastalim problemima, istrajavaju u traenju prihvatljivog izlaza. W. Reich je, takoer, uoio da
se broj moguih reakcija prema spoljnjem svijetu smanjuje u skladu sa poveanjem
karakternog zatvaranja.
Linost i politiko ponaanje
Iz prezentiranih iskustvenih i nauno utvrenih spoznaja o crtama linosti,
posebno o crtama temperamenta i karaktera, mogue je sagledati kakav i koliki znaaj
crte linosti mogu imati u politikom ponaanju pojedinca. Mada e i u daljnjem
razmatranju biti govora i o drugim, psiholokim i psihosocijalnim spoznajama,
posebno empirijskim istraivanjima relacija izmeu crta linosti i politikog ponaanja,
ipak nije suvino i da se na razini psihoanalitikog pristupa linosti sagleda koliko
spoznaje psihoanalitiara, posebno S. Freuda i njegovih sljedbenika, omoguavaju
pouzdanije procjenjivanje prirode odnosa izmeu linosti i politikog ponaanja.
Iako smo, u prethodnim razmatranjima temperamenta i karaktera, ukazali na
10
Drugi psihoanalitiari, sljedbenici Freudovih shvatanja o vanoj dimenziji linosti, karakternim crtama linosti su razvijali svoju karakteorologiju, ponudili su svoju tipologiju. Jedna od
najrazraenijih je Fromova karakterologija (1947), koja pravi razliku, pre svega, izmeu produktivnih
i neporoduktivnih tipova karaktera, kao to su: primalaki, sakupljaki, izrabljivaki, trini, a
zatim nekrofilni i autoritarni. U teoriji Karen Hornaj (1937/1966) tri glavne nesvjesne strategije
za prevladavanje osnovne strepnje (kretanje prema ljudima, kretanje od ljudi i kretanje ka
ljudima pretvaraju se u u krute i nepromjenljive crte karaktera koje obrazuju tri sklopa karaktera:
povladljiv, povuen i agresivni karakter. (. Trebjeanin, 2005.)
Godinjak 2012/65
DIZDAREVI
vanost ovih unutranjih determinanti linosti, na opravdanost i kritiku svrstavanja

osobnih crta linosti u tipove, na potrebu i mogunost predvianja ponaanja
linosti i da, s ciljem ilustracije, opiemo odreene aspekte psihoanalitikog pristupa.
Nakon uvida u izreeno o nekim, od brojnih vanih determinantni linosti mogue
je tvrditi da se moe predviati djelotvornost toka i ishoda politikog ponaanja
pojedinaca. Prezentirani uvidi takoer oigledno pokazuju da je pragmatian interes
u prouavanju linosti, prije svega, uvjetovan potrebom razumijevanja konkretnog
ponaanja. Zato se pojedinac u nekoj situaciji ponaa na odreen nain, hoe li se
on u nekoj slinoj ponaati na isti nain? Taj je problem relevantan u svim podrujima
socijalnog ivota, pa prema tome i u politici. Je li politika aktivnost nekih ljudi
stvarno rezultat, kako je to davno formulirao Laswell, intrapsihikih predispozicija
koje su premjetene na problematiku javnih zbivanja, ili je to rezultat njihove
motivacijske strukture, ponajprije tenje za moi, kako smatraju neki psihoanalitiari.11 Alfred Adler, poznati socijalni psiholog, u svojoj teoriji je ukazao na porijeklo
potrebe za moi (motiva moi) pojedinca i njegovih karakteristinih ponaanja
koja se javljaju usljed neostvarivanja ovog motiva. Adler tvrdi da je osjeanje manje
vrijednosti osnovni pokreta ovjekovog ponaanja. Osjeanje manje vrijednosti
moe prerasti u kompleks inferiornosti, a iz kompleksa manje vrijednosti izrasta
tenja za moi. Korijeni, u politici prisutne potrebe pojedinaca za vlasti, nalaze se
i u kompleksu manje vrijednosti. Koliko je potreba za moi prisutna i kako se
ona manifestira u naoj stvarnosti, vidljivo je po svjesnim i nesvjesnim vidovima
ispoljavanja politikog ponaanju pojedinaca.
Potreba za upoznavanjem crta linosti (osobnih dispozicija) jeste jedan od bitnih
preduvjeta pouzdanijeg predvianja uspjenosti djelovanja svakog pojedinca. Za osobe
koje ele aktivno sudjelovati u koncipiranju ili realiziranju politikih zadataka, a
naroito u obavljanju drutveno ili dravno vanih politikih funkcija, zahtjev za
upoznavanjem njihovih crta linosti je jae izraen. Osnovni razlog za ovaj stav
proizlazi iz sloenosti i ire odgovornosti koji su bitne karakterstike politikog
djelovanja. Idealno bi bilo kad bi se, procjenama i (ili) mjerenjem crte linosti svake
osobe, postiglo ono to psiholozi naglaavaju da bi se tada moglo oekivati, da e
svaka osoba raditi posao koji joj najvie odgovara u kojem moe realizireati, do
optimalno moguih granica, svoje potencijalne sposobnosti, znanja i interesovanja.
Od svake osobe se, na svakom poslu, bez obzira koliko se ta djelatnost, stvarno ili
perceptivno, vrednuje, oekuje odgovornost u njenom vrenju. Meutim, od osoba
koji se bave politikom, posebno od profesionalnih politiara, oekuje se visoki
nivo odgovornosti, jer njihovi neuspjesi uvjetuju tee popsljedice ne samo za njih
osobno, ve i to je kobnije, za narod u ime kojeg vre odreenu politiku funkciju.
Politiki promaaji politiara, posebno funkcionera u dravnim strukturama i lidera
stranaka, imaju teke posljedice za veinu, jer njihovi neuspjesi smanjuju mogunost
11
66/Godinjak 2012
ostvarivanja opih, ivotnih ciljeva svakog graanina, posebno dva najvanija cilja
ovjeka bioloki opstanak i socijalnu sigurnost.
Pouzdano predvianje funkcionalnog, efektivnog i efikasnog i moralno visokog
politikog djelovanja pojedinaca koji se bave politikom, posebno profesionalnih
politiara, znaajno zavisi od razine posjedovanja vanih crta linosti (osobnih dispozicija). Najvie, zapravo, zavisi od crta karaktera (zato neko eli da djeluje politiki,
koji su i kakvi su motivi pojedinca, koliko su njegove osobni i drutveni postupci
moralni), od crta temperamenta (koliko je emocionalno stabilan i kako reagira
u frustracionim situacijama) i od crta sposobnosti (kolike su njegove potencijalne
intelektualne mogunosti, zapravo koliki je kolinik njegove akademske i emocionalne inteligencije, ta i koliko zna). Predvianje politikog ponaanja, na temelju
procjenjivanja i mjerenja crta linosti, mogue je, jer su crte linosti (osobne dispozicije) relativno trajne, konstantne i da, ustvari, njihova dosljednost i relativna
nepromjenljivost omoguavaju predvianje ponaanja pojedinca. Od uoene
konstantnosti crta linosti, jo od prvog njihovog tretmana sadranog u knjizi
Gordona Allporta Linost: psiholoka interpretacija, publikovane 1937. godine,
knjiga se smatra poetkom razvoja posebne psiholoke discipline psihologije
linosti) do danas, izvrena su brojna istraivanja i napisane znaajne studije o
znaaju psiholokih spoznaja o crtama linosti.12
Primjena peterofaktorskog modela linosti
Psihologija politikog ponaanja je mlada psiholoka disciplina i, vjerovatno,
to je razlog zato je relativno malo istraivanja psihopolitikih problema, iako je danas,
i u svijetu i u naoj zemlji, broj tih problema zaista velik. Nisu sporni ni ranije
primjenjivani metodoloki pristupi, jer su teorijski i praktino provjereni pa ih je, uz
odgovarajue prilagoavanje, mogue koristiti u psihologiji politikog ponaanja.
Oba pristupa, i kliniki (idiografski) i faktorski (nomotetiki), primijenjeni neovisno
jedan od drugog ili sjedinjeni, omoguuju pouzdaniji uvid u psihosocijalnu sutinu
odreene politike pojave. U savremenim istraivanjima raznovrsnih psihosocijalnih
fenomena preferiraju se faktorski pristupi, mada ni psihoanalitiki pristupi nisu
zanemareni, pogotovo kada su u pitanju ponaanja pojedinaca koja odstupaju od opih,
normalnih standarada socijalnog ponaanja. Istraivanje problematike i publikovanje
radova koja su u ii interesovanja politike psihologije su danas u svijetu, pa i
u zemljama Regiona, intenzivirana, a u naoj zemlji tek su u poetnim fazama. Broj
12
U studijama utemeljenim na idiografskim, klinikim ispitivanjima ili, naroito, na faktorskim

analizama, posebno faktorskim analizama Cattella, Guilforda i Eysencka, ukazano je i na prednosti
i nedostake koritenja crta linosti u psiholokim istraivanjima. Svi mjerni instrumenti (upitnici,
skale, testovi) koji su primjenjivani na odgovarajuim uzorcima, polazili su od konstantnosti crta
linosti.
Godinjak 2012/67
DIZDAREVI
odbranjenih i prijavljenih doktorskih disertacija iz politike psihologije na Odsjeku

za psihologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu je jedan od pokazatelja stanja u
kojem se nalazi razvoj politike psihologije.13
U drugim psiholokim disciplinama broj psiholokih istraivanja i publikovanih
radova daleko je bolji, i to ne samo po aktualnosti i znaaju odbranjenih magistarskih
i doktorskih radnji ili saopenih i publikovanih radova, ve i po vrijednosti i naunoj
aktualnosti primijenjenih metoda, tehnika i mjernih instrumenata u istraivanju.
Jedan broj primijenjenih metoda u ovim istraivanjima moe se, bez znaajnih
modifakcija, upotrijebiti i u istraivanju aktualnih problema politike psihologije,
specifinih za drutvene i dravne procese koji se odvijaju u naoj zemlji. Novi
metodoloki model petofaktorski model linosti koji se pojavio osamdesetih
godina prolog stoljea i koji je naao iroku primjenu u politikoj psihologiji,
primijenjen je u istraivanju u jednoj vrsnoj doktorskoj radnji koja je odbranjena na
Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu.14 Ukazujemo na vanost
ovog modela linosti, zato to se primjena ovog modela i u istraivanju problematike
politike psihologije pokazala prihvatljiva u pouzdanijem tumaenju i pouzdanijem
predvianju ishoda politikog ponaanja pojedinca i grupe pojedinaca. Dobri poznavaoci teorijskih osnova i psihometrijskih pokazatelja mjernih vrijednosti Petofaktorskog modela linosti15 istiu da je on konstruisan na osnovama empirijskih
analiza bitnih dimenzija, karakteristinih za inventare linosti izraene na temeljima
razliitih teorija linosti. Pojava petofaktorskog modela znaila je novi pristup u
ispitivanju linosti utemeljenih na crtama linosti i faktorskom postupku. U razmatranju teorijske i praktine vrijednosti petofaktorskog modela linosti, psiholozi su,
izmeu ostalog, ukazali na potrebu odgovora na dva glavna pitanja: da li faktori
predstavljaju samo opise psiholokih znaajki ili su oni pojmovi koji odgovaraju
stvarnim psiholokim entitetima, koji su kauzalni i koji, kao takvi, dispocizioni
13
Odbranjene su dvije doktorske radnje naslova: Psihosocijalni aspekti religioznosti kao

determinantre meunacionalne tolerancije i Psihosocijalne dimenzije relacija izmeu socijalne
percepcije i etnike pripadnosti kod srednjokolaca u BiH. U toku je izrada doktorske radnje
naslova Odrednice politikog ponaanja.
14
U istraivanju odnosa izmeu strukture linosti i smisla za humor primijenila je, u svojoj
doktorskoj disertaciji, petofaktorski model linosti Jadranka Kolenovi-apo, sada profesor psihologije linosti i socijalne psihologije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
U kasnije objavljenojh knjizi Psihologija humora teorije, metode i istraivanja, Sarajevo, 2012.,
istie da Model pet velikih je u savremenoj psihologiji linosti dominantna paradigma i model
u kojem su osobine linosti tretiraju kao kauzalni konstrukti. To je jedan od razloga zbog kojeg
smo u istraivanju koristili petofaktorski upitnik, autora (Coste i McCrae, 1992).
15
Petofaktorski model linosti (Model Pet velikih, Big Five) se sastoji iz pet dimenzija i to:
neuroticizam (neuroticism-N), ekstraverzija (exstraversion-E), otvorenost ka iskustvu (opennesO), ugodnost (agreeableness-A) i savjesnost (conscientiousness-C).
68/Godinjak 2012
su u ponaanju individue? Lawrence A. Pervin, Daniel Cervone i Oliver P. John

istiu da mnogi psiholozi linosti smatraju da su velepetori faktori samo deskriptivni
i ili vjeruju da svaki faktor odgovara nekoj nedeterminiranoj sloenoj kombinaciji
psiholokih sistema koji su u podlozi toga. Ipak, u nedavnim godinama jednostavniji
i hrabriji teoretski pogled razvili su McCrae i Costa (1996., 1999., 2003.) Oni nazivaju
svoje ideje petofaktorskom teorijom. Petofaktorska teorija tvrdi da je pet primarnih
osobina linosti vie od pukog opisa naina na koji se ljudi razlikuju. U petofaktorskoj
teoriji, osobine linosti se smatraju stvarima koje stvarno postoje; svaka se smatra
psiholokom strukturom koju svaka osoba ima u razliitoj mjeri (na nain koji svako
ima, naprimjer, odreeni stupanj visine). Kae se da osobine linosti kauzalno utjeu
na psiholoki razvoj svakoga pojedinca. Tehniki reeno, ideja petofaktorske
teorije je da su pet faktora osnovne dispozicijske sklonosti i da se univerzalno
posjeduju, to jest da ih posjeduju svi pojedinci. McCrae i Costa tvrde da faktori
imaju bioloku osnovu. Smatra se da su razlike u ponaanju koje su povezane sa
velepetorim faktorima determinirane genetskim utjecajem na neuralnu strukturu,
hemiju mozga i tako dalje. Zaista, u predlaganju ovog modela, McCrae i Costa mislili
su da su bioloke osnove faktora tako jake da na pet osnovnih dispozicijskih sklonosti
okolina ne utjee direktno; njihov zakljuak je bio: Osobine linosti, kao i temperament, endogene su dispozicije koje slijede intrinzini put razvoja koji je u biti
neovisan o okolinskom utjecaju16
Drutveno poeljne crte linosti politiara
Teorijska i empirijska istraivanja utemeljena na procjenjivanju i (ili) mjerenju
crta linosti pojedinaca jasno pokazuje koje crte linosti uvjetuju, a koje oteavaju ili
potpuno onemoguavaju uspjeno djelovanje pojedinca. U dosadanjim razmatranjima
crta linosti, ustvari teorijskih gledita i primjenjivanih metodolokih modela,
posebno psihoanalitikih i faktorskih pristupa, takoer se polazilo od konstantnosti
crta linosti kao bitnog preduvjeta pouzdanijeg predvianja politikog ponaanja
pojedinca. Iz sadrine i metrijskih vrijednosti mjernih instrumenata koji se koriste
u ispitivanju relacija izmeu crta linosti i uspjenog djelovanja pojedinca u obavljanju profesionalnih aktivnosti, a, naroito, u obavljanju drutveno ili dravno
vanih aktivnosti, vidljivo je koliko dobro poznavanja crta temperamenta, karaktera
i sposobnosti, odnosno dobro poznavanje ta pojedinac moe, ta zna i ta hoe
omoguava djelotvornije, funkcionalnije i efektnije djelovanje pojedinca. Svaki do
sada primjenjivani model u ispitivanju linosti, utemeljen na provjerenim naunim
spoznajama, omoguava utvrivanje koje individualno i drutveno poeljne ili
nepoeljne crte linosti karakteriziraju pojedinca.
16
McCrae i sur., 2000., str. 173.; Pervin, L. A., Cervone, D., John, O. P., 2008.
Godinjak 2012/69
DIZDAREVI
Malo ira analiza petofaktorskog modela o kojem smo neto vie kazali, jeste dobra
ilustracija ove konstatacije. U svakom od pet faktora ekstravertiranost, ugodnost,
savjesnost, neuroticizam i otvorenost iskustva sadrane su osobine koje pokazuju
da li odreena osoba, u interpersonalnim odnosima, ispoljava drueljubivost, aktivnost,
asertivnost, traenje uzbuenja, pozitivne emocije i toplinu (ekstravertiranost);
da li, u svakodnevnim drutvenim aktivnostima, ispoljava iskrenost, povjerenje,
altruizam, skromnost, blagost i pomirljivost (ugodnost); koliko, u svom ponaanju, ispoljava samodisciplinu, odgovornost, kompetentnost, organiziranost, promiljenost i
tenju ka postignuu (savjesnost); koliko osoba u adaptaciji na nove situacije,
posebno stresne, ispoljava anksioznost, osjeanje nelagode, depresivnost, ranjivost,
impulzivnost i srdito neprijateljstvo (neuroticizam) i koliko je osoba otvorena za
prihvatanje novog, nepoznatog i nebliskog, zapravo koliko joj je svojstvena mata,
estetika, osjeanja, ideje, postupci i vrijednosti (otvorenost za iskustva).
Uvidom u svojstva osobina (faktorski oznaene kao faciti) sadranih u petofaktorskom modelu linosti, mogue je prepoznati koje crte linosti najbolje opisuju
osobu koja bi, u politikom djelovanju, a posebno u vrenju odgovornih drutvenih
ili dravnih funkcija, ostvarila najpoeljnije, individualno i drutveno vane rezultate.
Uspjeno politiko ponaanje osoba koje se profesionalno bave politikom ili koje,
neprofesionalno, u odreenim periodima, vre neku znaajnu, drutvenu ili
dravnu djelatnost znaajno zavisi od vrste i razine crta linosti koje oni posjeduju.
I petofaktorski model je, kao i svaki do danas, u naunoj psihologiji prihvaeni
model linosti, osporavan je isticanjem njegove potpune neobuhvatnosti i drugih,
posebno okolinskih faktora, koji su krivi za nepoeljno i drutveno destruktivno
ponaanja pojedinaca, izvritelja odgovorne politike funkcije. Svoje neodgovorno
ponaanje neki politiari nastoje opravdati, ne svojim propustima nego grekama
drugih ili neprimjerenim objektivnim okolnostima. Istrajavanje u odbrani (racionalizaciji) svoje neuspjenosti, svoje samouvjerene osobne neporonosti se zapaa
i kod jednog broja lidera politikih stranaka ili istaknutih pojedinaca koji obavljaju
vrlo odgovorne funkcije u zakonodavnim ili izvrnim organima, kantonalnim, entitetskim ili u dravnim strukturama upravljanja u naoj zemlji. Analizom njihovih
profila linosti otkrilo bi se, najvjerovatnije, da oni ne posjeduju neke ili vei broj
poeljnih crta linosti sadranih u petofaktorskom modelu ili, pak, sadranih u inventaru tradicionalno prisutnih obrazaca moralnog ponaanja u naoj, bosanskohercegovakoj, kulturi. Spoznalo bi se i ono to se od poetka razvoja modela crta linosti
u psihologiji zna, ali, naalost, u iroj javnosti manje ili nikako, da su oni nepoeljne
crte linosti, ispoljavali mnogo prije njihovog izbora ili imenovanja za odreene
politike funkcije. Psihoanalitiki pristup linosti posebno ukazuje na vanosti ranog
spoznavanja ponaanja, u djetinjstvu i mladosti, za prihvatljivo objanjavanje
kasnijeg ponaanja upravo zbog injenice, na koju smo ranije ukazali, relativne
nepromjenljivosti i dispozicionosti crta linosti. Erich Frommova psihobiografska
70/Godinjak 2012
analiza linosti velikog diktatora Hitlera pokazala je da su se njegova agresivnost,

ubilaki porivi i osjeanje pripadnosti vioj rasi ispoljavali i ranije u njegovom
ponaanju. Kasnije njegovo ponaanje je samo nastavak onoga to je ve u rudimentu, bilo sadrano u strukturi i dinamici njegove linosti. Vid Pejak, istaknuti
slovenski psiholog, u svojoj knjizi Politina psihologija, iznio je podatke iz biografija
Slobodana Miloevia i Radovana Karadia, koji pokazuju da su njihove crte
linosti i ponaanja dispoziciono psihopatske i da oni, zbog takve strukture linosti, u
ulogama politikih lidera u kojima se nalaze predstavljaju opasnost za druge pojedince, neistomiljenike i za narode prema kojima usmjeravaju svoje agresivne
pobude. V. Pejak tvrdi da, mada je teko iz daljine dati pouzdanu dijagnozu, ipak
je mogue pretpostaviti najvjerovatniji pravac usmjerenja potencijalne agresivnosti Slobodana Miloevia. Duevno zdravlje S. Miloevia ne moe biti
zadovoljavajue, jer on povremeno ispoljava osjeanje depresivnosti, najvjerovatnije
zbog heriditarnog optereenja naslijeenog od oca i majke, koji su izvrili samoubistvo.
U teim stanjima depresivnosti on se povlai iz javnosti i u tom periodu, kako
tvrdi V. Pejak, u skladu sa psihoanalitikim tumaenjem koflikta izmeu nagona
ivota i nagona smrti, prevladava nagon ivota (Eros) nad nagonom smrti (Tanatos).
Ishod prevladavanja ivotnog nagona manifestira se u ponaanju Slobodana Miloevia: svoju potencijalnu agresivnost ne usmjerava prema sebi (ne vri samoubistvo),
ve prema drugima, podstie i nareuje ubijanje pripadnika drugih naroda.
U knjizi Politika i politiar emso Lakota istie svoje uvjerenje o sutini politike,
analizira politike trendove koji se odvijaju u Bosni i Hercegovini, dunostima i
nainu djelovanja politiara i, posebno, o poeljnim osobinama za uspjeh politiara. U ocjeni politiki zbivanja emso Lakota istie da je lino uvjeren da je ozbiljna politika najtea filozofska disciplina i da je, zbog toga, naa bonjaka tragika
to se njome bavi svako. Politika je danas postala najunosnija profesija. Prisustvom
znaajnog broja ljekara i zubara u politici, ostvaruje se, istovremeno, dvostruka teta.
S jedne strane, ostajemo bez ljudi koji su po vokaciji i svom pozivu humanisti, a
dobijamo polutane u politici ostavi bez eksperata u toj znaajnoj oblasti voenja
javnih poslova. Nije sluajno da 70 procenata lanova Kongresa SAD-a ine pravnici.
Specijalisti danas vladaju svijetom.17 On smatra da osobine: odlunost, istrajnost
i izdrljivost, istinoljubivost, skromnost, hladnokrvnost, inicijativnost, ast i dostojanstvo, vrst karakter i trezvenost najvie doprinose uspjehu politiara.
Moglo bi se govoriti i o drugim crtama linosti koje, u sklopu osobnih determinanti,
opih drutvenih okolnosti i dominantnih politikih trendova, pokazuju koji pojedinci, u svom politikom ponaanju, uspijevaju a koji ne uspijevaju. Bez obzira na
broj moguih osobina linosti koje utjeu na politiko ponaanje pojedinca, one se
mogu, kako smo i ranije isticali, tretirati ili kao intelektualne (sposobnosti inteligencije),
17
Lakota, .: Politika i politiar. Sarajevo: Lobe Line, 2000.

Godinjak 2012/71
DIZDAREVI
ili kao znanje (ali ne samo diplome), ili kao motivacione (posebno karakterne) ili
kao emocionalne (posebno crte temperamenta). I u narodnim poslovicama su sadrane
iskustvene spoznaje u linosti i ponaanju politiara.18
Oekivanja i stvarnost demokratskog izbora
U civilizacijski razvijenim zemljama pravilna primjerena procjena crta linosti
kandidata vanih za vrenje odgovornih funkciju, kao i pravilan tok odvijanja
glasanja smatraju se vrhunskim pokazateljem u ostvarivanju temeljnih ciljeva
efikasnog i efektivnog sistema vladavine. Psiholoka struktura biraa, posebno
njihova motiviranost za izlazak ili neizlazak na izbore, takoer je predmet interesovanja psihologa. Psiholozi nastoje da spoznaju da li se, u ostvarivanja ove primarne
i drutvene svrhe, respektiraju psiholoki zahtjevi, jer od njih takoer zavisi ono
to se eli postii dobrim organiziranjem demokratskih izbora. Statistiki podaci
pokazuju da je broj pojedinaca koji su pristupili glasanju daleko ispod stvarnog broja
punoljetnih osoba, a to je zabrinjavajui podatak, jer ukazuje na veliku rasprostranjenost politike pasivnosti. U iznalaenju razloga za demotiviranost birakog tijela,
panja se najvie posveuje analizi linosti pasivnih biraa. Sigurno je da je nemotiviranost pasivnih biraa vaan razlog, ali u tumaenju njihove pasivnosti,
kako je i u tumaenju izbornog ponaanja naih glasaa, posveuje se iskljuiva
panja demografskim i socijalno-ekonomskim faktorima, a ne isto tako vanim,
ako i ne najvanijim, psihosocijalnim faktorima. Vid Pejak govori o tri vrste glasaa:
glasai koji uvijek glasaju za istu stranku bez obzira na njen stvarni politiki status,
glasai (koje naziva nomadi) koji stalno mijenjaju svoje stranako opredjeljenje
i glasai apstinenti koji, iz odreenih dubljih psiholokih razloga povezanih sa
aktualnim negativnim doivljajima, ne izlaze na izbore. Vid Pejak tvrdi da postoje
18
U knjizi Politika i politiar emso Lakota navodi 297 narodnih mudrosti o politiarima
i vladanju uope koje, izmeu ostalog, ukazuju na poloaj politiara Politiar koji u poloaju
vidi samo privilegije, a nije svjestan obaveza koje ga oekuju, postaje balon kroz koji ispuhuje
istina, i praznina e njime lako vitlati protiv njegove volje; Nikakva kontrola, nikakva stranaka
pravila, nisu u stanju da izmijene pravac rada koji je odreen sastavom linosti jednog politiara
na ponaanje ako je politiar jednom omraen, onda ga njegova bilo dobra, bilo loa, djela
terete; ovjeka pravedna i postojana u svojoj namjeri ni bijes graana to nalau da se ini zlo,
ni pogled silnog tiranina nee pokolebati u vrstoj odluci; Ne titi ih to su zgrijeili, nerado
trpe da budu ukoreni, a trebalo bi da bude obratno: da ih boli prestup i da se raduju opomeni
na nain vladanja Jedno je imati elju da se vlada ljudima, da se oni pokore, da budu posluni
bez otpora po pravu politiareve sile. Ova je mo nemoralna, ona poniava. Druga je elja politiara
za moi da se pomogne ljudima, koja podstie na sporazumijevanje. To je prava i velika mo;
Politiar koji doe na vlast krvlju, mora krvlju s nje i otii; Politiar govori da bi utjecao na tok
stvari, ali kad taj tok poprimi pravac s kojeg ga nijedna sila ne moe skrenuti, i takvo ubrzanje
da ga nijedna prepreka ne moe zaustaviti, politiar govori zbog sebe samog, za mikro svoje
due i obraz sutranjem danu.
72/Godinjak 2012
dva sloja apstinenata: politiki razoarani i politiki otueni. U rezultatima empirijskih

istraivanja, sadranih u monografiji Ideoloki profil glasaa i apstinenata u
Bosni i Hercegovini, istraivai su, izmeu ostalog, zapazili da se glasai i apstinenti
ne razlikuju po tome koje ideoloke stavove prihvataju, jer svi ele pravednije
i humanije drutvo; ispoljavaju anarhistike stavove (koje autori objanjavaju
percepcijom o neefikasnoj dravi BiH i trendom populizma); glasai imaju vie
izraen nacionalizam u odnosu na apstinente, da su graani BiH vie liberalni
nego konzervativni i da izgleda da u Bosni i Hercegovini ideoloke razlike nisu
toliko vane u donoenju odluke da li izai na izbore i glasati ili pak ne izai.
Glasai i apstinenti se razlikuju i u tome to apstinenti manje toleriu izraen
nacionalizam i konzervatizam u aktivnostima politikih partija. Ostaje otvoreno
pitanje da li bi se smanjio broj apstinenata na izborima ako bi politike partije
ublaile svoju nacionalnu retoriku i postale manje konzervativne.19
Koliko je vano razumijevanje psiholokog pristupa izbornom ponaanju, vidljivo
je i iz sadraja, jednog od pet temeljnih polazita politike psihologije na koji, prema
miljenju Ivana ibera, ukazuje M. Hermann: U politikoj psihologiji naglasak je
kako na procesu politikog ponaanja, tako i na samom rezultatu. Kako se birai
opredjeljuju? Kako se mogu razrijeiti politiki sukobi? Kako se odvija proces
informiranja? Kako voe mobiliziraju sljedbenike? Kako se politiki socijaliziraju
mladi? Samo politiko ponaanje jest rezultat niza okolnosti i psiholokih procesa
koji su predmet politike psihologije.20 Ova pitanja implicitno ukazuju na potrebu
upoznavanju osobnih crta linosti aktera izbornog procesa, stanja i puteva koji
osiguravaju da e stvarno najpogodniji, a ne najpodobniji, kandidati biti izabrani.
U toku pripreme i provoenja opinskih, kantonalnih, entitetskih ili dravnih
izbora izraavaju se razliita uvjerenja, i to ne samo od najvie zainteresovanih,
lidera razliitih stranaka i njihovih najodanijih sljedbenika, ve i od obinih graana,
glasaa. Stupanj uvjerenja o mogunosti izbora najboljih pojedinaca, sposobnih,
bogatih znanjima i visokomoralnih, upravo je srazmjeran sa razinom njihovih oekivanja. Ako su njihova oekivanja ostvarena, ako oni pojedinci koje su oekivali
da budu izabrani budu stvarno izabrani, njihove izjave su ispunjene pohvalama
o demokratinom izboru, jer su izabrani najbolji pojedinci. U protivnom, njihovi
iskazi su ispunjeni negativnim ocjenama koje oni, obino, izraavaju u racionaliziranim
stavovima (tvrde da su njihova miljenja ishod njihove dobre obavijetenosti)
o nepravilnostima izbornih postupaka: pravnom neznanju glavnih organizatora i
tumaa izbornih procedura (Centralna izborna komisija), vidljivim kardinalnim
grekama u toku glasanja i, posebno, netanim brojenjem glasova biraa.
19
Puhalo, S.: Ideoloki profil glasaa i apstinenata u Bosani i Hercegovini. Banja Luka:
Art print, 2008.
20
Godinjak 2012/73
DIZDAREVI
Rijetki pojedinci, jo u toku predstavljanja javnosti kandidata koje njihove stranke

smatraju, individualno i drutveno, pogodnim za vrenje odreenih funkcija u
organima vlasti, pitaju se da li e predloeni kandidati, ako budu izabrani, zaista
odgovoriti zadacima koji se, u obavljanju tih funkcija, podrazumijevaju. Oni se,
zapravo, opravdano pitaju, da li je iz oskudnih pismenih podataka o linosti kandidata,
sadranih u propagandnim izbornim materijalima i ispoljenih u sadraju i nainu
govornog saopavanja, praktikovanih na organiziranim skupovima stranaka ili u
toku medijskog predstavljanja programa, mogue dobiti jasnu sliku o njihovim crtama
linosti. Stvarno je nemogue, iz javno prezentiranih podataka o linosti kandidata,
uvidjeti da li kandidat, potencijalni politiar, zaista posjeduje kognitivne, emocionalne
i konativne crte linosti koje dovoljno uvjerljivo govore da e on, ako bude izabran,
uspjeno i odgovorno raditi u okvirima svojih nadlenosti. U navoenju i opisima
crta linosti kandidata, naglaeni su: nacionalna pripadnost, kalendarski uzrast,
kolska sprema, spol, zanimanje, mjesto roenja, a i ne i one osobine koje su zaista
vane za predvianje njegovog, osobnog politikog djelovanja. Iz osobnih iskustava,
a ne samo iz psiholokih spoznaja, znamo da neke osobine koje smo zapazili kod
osoba s kojima smo ee u kontaktu, posebno u ponaanju naih prijatelja, zaista
mnogo govore o njihovim linostima, govore zapravo ta on ili ona moe (koliko
je sposobna), ta zna (razina formalno kolskog obrazovanja i ireg, ope kulturnog
obrazovanja), ta hoe (vane su konativne osobine, posebno crte karaktera i vrsta
i smjer motivacije).
U izboru odgovarajuih osoba za vrenje znaajnih djelatnosti i (ili) odgovornih
funkcija, vano je znati ta pojedinac misli o sebi. U socijalnoj psihologiji se istie
da se pojam o sebi, kao prvo, sastoji od naih misli i vjerovanja o sebi, odnosno,
kako je to James (1890) nazvao, poznatog ili jednostavnije mene. Drugo, mi smo
takoer aktivni obraiva informacije, spoznavatelj ili jednostavnije mene.
U savremenim terminima, na spoznati aspekt sebe odnosimo se kao na pojam o
sebi, pod ime se podrazumijeva sadraj (nae znanje o tome ko smo), a na spoznajni
akt kao svijest o sebi, pod ime se podrazumijeva sam in razmiljanja o sebi. Ova
se dva aspekta usklauju kako bi stvorila cjeloviti doivljaj identiteta.21 Autori
ukazuju i na tri vane funkcije pojma o sebi na: (1) organizacijsku funkciju,
djelujui kao iznimno vana shema koja nam pomae u tumaenju i dosjeanju
informacija o sebi i socijalnom svijetu..., (2) emocionalnu funkciju , pomaui nam
da odredimo svoje emocionalne reakcije ... i (3) izvrnu funkciju koja upravlja
naim ponaanjem, donosi odluke i planira budunost, slino kao rukovoditelj
izvrnih slubi u velikoj radnoj organizaciji... Ova gledita istaknutih socijalnih
psihologa uvjerljivo govore da je vano znati da li predloeni kandidat ima realnu
sliku o sebi, da li ima jasnu svijest o sebi i svojim mogunostima, znanjima i potrebama, jer nerealna slika o sebi oteava ili onemoguava uspjeno politiko
21
Aronson, E., Wilson, T. D., Akert, R. M.: Socijalna psihologija. Zagreb: Mate, 2005.
74/Godinjak 2012
djelovanje. Vano je, takoer, znati koliko se njegova slike o samom sebi (pojam
o sebi) razlikuje od slike koji drugi imaju o njemu. Spoznaja razlika izmeu svijesti
linosti i percepcije drugih o njegovoj linosti ima poseban znaaj za politiko
djelovanje, jer se politiar vrlo esto nalazi i u interpersonalnoj i intragrupnoj
komunikaciji. U politikom ponaanju se mogu uoiti osobe koje su vie kritine
prema sebi u odnosu na druge, koje se vie pitaju da li mogu odgovoriti zadacima
koji proizlaze iz odreene politike funkcije, za razliku od osoba, suprotnih od njih,
koje misle da mogu vriti svaku rukovodnu funkciju koja postoji u hijerarhijskoj
strukturi vlasti. Ovih drugih je, naalost, daleko vie. Povjerenje u tok i ishod demokratskih izbora koji se organiziraju i provode u zemljama u kojima se vodi rauna
o svim vanim injenicama, posebno o crtama linosti kandidata, jeste potpuno
opravdano. Pokazatelji o kakvim se sitnicama o linosti potencijalnih politiara
vodi rauna zabiljeeni su u medijima tih zemalja. Tako, naprimjer, iz naina kako
upranjava svoje slobodno vrijeme predsjednik Bill Clinton, San Francisco
Chronicl izvjetava da odmor predsjednika moe nam vie rei o linosti i
sklonosti predsjednika negoli sva sila politikih govora...22
Od narednih izbora, koji e se odrati 2014. godine, mnogo se oekuje. Oekuje
se, kao to je u ranijim izborima najavljivano sa puno verbalno iskazanih obeanja,
da e, nakon izbora, doi do radikalnih promjena. Do njih, naravno, nije dolazilo,
niti je dolazilo do znaajnih promjena i pored oiglednih zaostajanja u ekonomskom,
tehnolokom i opem kulturnom napretku. Pojedinci koji snose osobnu odgovornost za
neuspjeh nisu zamijenjeni drugim, sposobnijim, obrazovnijim i moralno dosljednijim
pojedincima. Razloga zato Bosna i Hercegovina 18 godina nakon Daytona ne dostie
optimalnu razinu ekonomskog razvoja koju, sudei po objektivnim resursima i
ljudskim potencijalima kojima raspolae, moe dostii, ima vie, ali je, oito, da
je manja sposobnost, nedovoljno znanje i niska motiviranost pojedinaca jedan od
glavnih. Neuspjesi pojedinaca su jasni pokazatelji da su stranke, u svojim predlozima
osoba za koje su mislili ili bili uvjereni da su pogodni za obavljanje drutveno
22
U uzornom udbeniku Psihologija linosti: teorije i istraivanja (Pervin, L. A., Cervone,

D., John, O. P., 2008.) prenose doslovce ono to je reeno u izvoru, ustvari u San Francisco
Chroncle, od 25. kolovoza 1999. U tekstu obajvljenom pod naslovom Clinton se voli zabavljati
reeno je : Izmeu zabava, golfa i itanja ima malo vremena za odmor! Manje od tjedan dana na
odmoru u Marhas Vineyardu, ostajao je vani poslije jedanaest svake noi, svirao je saksofon s
jazz bandom, kratko je raspravljao s raznosaem na biciklu i prisustvovao na najmanje etiri
dobrotvorna skupa i nekoliko zabava. To ne ukljuuje dvije runde golfa i desetak debelih knjiga
koje je ponio sa sobom. Odmor predsjednika moe nam rei vie o linosti i sklonosti predsjednika
negoli sva sila politikih govora. Ronald Reagan je jahao, rezao ivicu, malo se brinuo za to to
e itati tokom ljeta. George Bush upravljao je snanim gliserima, Richard Nixon etao je
plaom u crnim cipelama, Bill Clinton, poznat po svom apetitu za hranom, razgovorom, idejama
i pa, ostanimo na tome oito misli da se odmor ne bi trebao tratiti na ispraznosti kao to je
spavanje, ve bi umjesto toga trebao biti natrpan sa to je mogue vie druenja, golfa i itanja.
Godinjak 2012/75
DIZDAREVI
znaajnih djelatnosti na bilo kojoj razini vlasti, opinskoj, entitetskoj ili dravnoj,
oevidno pogrijeili u svojim procjenama crta linosti kandidata. Izgleda da su
vodili rauna samo o crtama linosti, najvjerovatnije o onim na kojima su njihovi
prijedlozi obrazloeni, a ne o crtama linosti koje uvjerljivije govore o linostima
osoba, potencijalno pogodnih za bavljenje politikom, osoba koje posjeduju crte linosti
koje im omoguavaju da uspjeno i odgovorno odgovore sloenim i kompleksnim
zadacima, da mogu prevladati sve potekoe i konflikte koje doivljava politiar
kada savjesno, visokomoralno i funkcionalno ispravno istrajava u obavljanju
povjerenih dunosti i vanih funkcija.
Zato se osjea potreba da se o vanim crtama linosti vodi vie rauna, i to ne samo
o emocionalnim i socijalnim, o kojima smo ranije vie govorili, ve i o kognitivnim
(inteligenciji i znanju) i konativnim crtama linosti. O znaenju i vanosti inteligencije
napisano je mnotvo studija, uglavnom utemeljenih na rezultatima faktorskih
analiza C. Spearmana, L. H. Thurstona, J. P. Guilforda, P. Vernona, R. B. Cattela
i najnovijih teorija, teorije multiplih inteligencija (H. Gardner) i trijarhina teorija
(R. J. Sterberg ). U efektivnom i efikasnom vrenju suptilnih i sloenih politikih
funkcija dolaze, takoer, do punog izraaja i tri aspekta uspjene inteligencije, odnosno
tri vrste inteligencije:23 analitika, kreativna i praktina. Analitika inteligencija
se odnosi na kognitivne procese (u svakom uspjenom rjeavanje problema polazi
se od misaonog uoavanja sutine zadatog ili iskrslog problema), kreativna inteligencija doprinosi uspjenom rjeavanju problema, posebno u novim situacijama,
a praktina inteligencija se naroito ispoljava u rjeavanju realnih problema, esto
prisutnih u svakodnevnom ivotu. Svaka vrsta inteligencija je uinkovita. Ali je
uspjena inteligencija najuinkovitija kada uravnoteuje sva tri aspekta: analitiki,
kreativni i praktini. Vanije je znati kada i kako upotrijebiti te aspekte uspjene
inteligencije nego njima samo raspolagati. Uspjeno inteligentne osobe ne odlikuju
se samo time to jednostavno imaju te sposobnosti; one razmiljaju o tome kada
i kako ih uinkovito primijeniti.24 Primjena svake od ovih teorija doprinijela bi
razumijevanju i uspjenijem predvianju politikog ponaanja. Danas se, u teorijskoj
i primijenjenoj psihologiji, ukazuje i na vanost emocionale inteligencije. Daniel
Goleman istie da postoje i druge osobine koje ovjek, u raznovrsnim okolnostima
prilagoavanja, koristi. Goleman kae da se on bavi kljunim skupom tih drugih
osobina, emocionalnom inteligencijom: sposobnostima kao to je mogunost
motiviranja samoga sebe i ustrajavanje unato potekoama i frustracijama;
obuzdavanje kompulzivnosti i odgaanje trenutka primanja nagrade; reguliranje
23
U trijahinoj teoriji inteligencije Roberta J. nalaze se tri vrste inteligencije: analitika,
kreativna i praktina. R. J. Sternberg dao je znaenje svake od tri vrste, ali je naglasio da se u
praksi postiu uspjesi kada su one uravnoteene.
24
Sternberg, R. J.: Uspjena inteligencija: Kako praktina i kreativna inteligencija odreuje
uspjeh u ivotu. Zagreb: Barka, 1999.
76/Godinjak 2012
svojih raspoloenja i onemoguavanje ustrajnosti da zagui sposobnost razmiljanja;

suosjeanje i nadanje. Za razliku od IQ-a, koji ima skoro stogodinju tradiciju
primjene na stotinama tisua ispitanika, emocionalna inteligencija je nov pojam.
Niko jo ne moe sa sigurnou ustvrditi za koliko je razlika izmeu pojedinih osoba
tokom ivota ona odgovorna. Ali, postojei podaci ukazuju na to da moe biti jednako
utjecajna, a katkad i utjecajnija od kvocijenta inteligencije.25 Crte linosti, sadrane
u Golemanovom tumaenju emocionalne inteligencije, poeljne su osobine koje,
ako ih ispoljava pojedinac u toku njegovog predlaganja za obavljanje vanih djelatnosti ili rukovodnih funkcija u opinskim, kantonalnim, entitetskim ili dravnim
organima vlasti. Mogue je oekivati da e i birai, kada budu upoznati da kandidat,
osim drugih pogodnih crta linosti, posjeduje i ove osobine, sa veim uvjerenjem
glasati za njega. Ovakvo tumaenje znaaja emocionalne inteligencije za unapreenje
politikog ponaanja pojedinaca koji ele da politiki djeluju, ili su ve ukljueni
u procese politikog djelovanja, jeste opravdano, jer se emocionalna inteligencija
na najopenitijoj razini, odreuje kao sposobnost prepoznavanja i upravljanja
emocijama, vlastitim i tuim. Ukljuuje ove aspekte: poznavanje i razumijevanje
vlastitih emocija, upravljanje vlastitim emocijama, samomotiviranje i svrhovito
usmjeravanje emocija, raspoznavanje i razumijevanje emocija drugih osoba te vjetinu
odravanja meuljudskih odnosa.26
Politika motivacija jeste vana determinanta uspjenog politikog ponaanja
linosti. U procjeni jaine i smjera motivacije treba sagledati izvore i efekte unutranje
(intrinzine) i vanjske (ekstrinzine) motivacije kod svakog kandidata. U procjeni
smjera i jaine ispravne politike motivacije treba voditi rauna o psiholokim
spoznajama koje omoguavaju, ne samo razumijevanje motivacione zakonomjernosti
i mogunosti praktine primjene psiholokih otkria, ve i uvianje vrijednosti
iskustvenih spoznaja karakteristinih za nae drutvene uvjete i nau politiku praksu.
Vrlo je korisno, naprimjer, poznavanje razloga (motiva) ulaska pojedinca u neku
stranku. ta je pojedinca motiviralo da pristupi nekoj politikoj stranci? Da li je
pojedinac bio motiviran saznanjem da e, ulaskom u jednu stranku, ostvariti osobnu
korist ili je elio da nastavi politiku obiteljsku tradiciju ili je emocionalno
ponesen iskustvima osoba koje se bave politikom ili je, pak, kako istie Heberle,
bio motiviran drutveno i osobno poeljnim razlogom. Od etiri tipa motivacije
o kojima govori Heberle ciljno-racionalna motivacija, instrumentalno-racionalna
motivacija, tradicionalna motivacija i emotivno-afektivna motivacija Heberle
smatra ciljno-racionalnu motivaciju najpoeljnijom, zato to pojedinac ulazi u
neku stranku, jer ima pozitivan stav prema njezinom programu i prihvaa njezine
ciljeve. Ovdje se polazi od pretpostravke racionalne osobe koja samostalno i
25
Goleman, D.: Emocionalna inteligencija : Zato moe biti vanija od kvocijenta inteligencije.
Zagreb: Mozaik knjiga, 1997.
26
Petz, B.: Psihologijski rjenik. Jasterbarsko: Naklada Slap, 2005.
Godinjak 2012/77
DIZDAREVI
kritiki vrednuje informacije i na osnovu toga se opredjeljuje. Ne treba, vjerovatno,

posebno naglaavati da je ovo izrazito poeljan motiv opredjeljenja, da ga ujedno
pripadnici pojedinih stranaka najee navode, ali nismo posve sigurni da je
stvarno i odluujui, barem za veinu lanstva, a pogotovo birako tijelo.27
Na kraju, iz prezentiranih psihosocijalnih spoznaja o crtama linosti mogue je,
sa razlonom vjerovatnoom, pretpostaviti da bi se veim uvaavanjem teorijskih
i empirijskih spoznaja o crtama linosti moglo doprinijeti poboljaanju procesa
izbora pojedinaca za odgovorne funkcije. Ostalo je malo vremena do narednih
izbora, do izbora koji e se odrati 2014. godine, a trebalo bi mnogo uraditi da bi
proces pripreme i procedura glasanja doprinijeli izboru najboljih pojedinaca, koji
bi svojim primjerenijim politikim ponaanjem uinili ono to birai oekuju:
drutveni i ekonomski napredak, djelotvorniju demokratiju i jednaka ljudska prava
za svakog graanina. Nije rano da se pone sa intenzivnijim procesom politike
socijalizacije, u kojima e mladi ljudi spoznati da uspjenost politikog djelovanja
uveliko zavisi od njihovih sposobnosti, znanja i motiviranosti, a ne samo od
faktora koji djeluju izvan njih. Ustvari, vidljivo je da bi se obraanjem vee panje
intelektualnim potencijalima, karakternim crtama i sklonostima mladih ljudi
mnogo doprinijelo ciljevima konstruktivne politike socijalizacije. Na temeljima
dobrog poznavanja mogunosti, znanja i interesovanja mladih ljudi, koji ispoljavaju
sklonost za politiko djelovanje, mogao bi se ostvariti prihvatljiv sistem educiranja.
Prihvatljiv sistem politike socijalizacije omoguava mladom ovjeka dublje
spoznavanje sebe, svojih mogunosti i interesovanja te sticanja znanja i vjetina
od kojih, takoer, zavisi djelotvorno politiko ponaanje. Ve sada, u pripremama
za naredne izbore, korisno je uvidjeti koji je pojedinac, meu iskusnijim politiarima,
u svom dosadanjem djelovanju, ispoljio poeljne crte linosti, posebno karakternu
vrstinu, nekorumpiranost i operacionu djelotvornost. Birai nee glasati za one
koji su ostali vjerni stranci, a pokazali se neuspjenim, ve za one koji potuju
principe stranke koja ih je predloila za odreene funkcije, ali se ne ponaaju
dogmatski i nefleksibilno, nego razumno i kreativno. U svom djelovanju ne polaze
samo od stavova koji se, u njihovoj stranci smatraju primarnim, ve i nezavisnim,
te uz uvaavanje argumenata i kreativnog naina razmiljanja iznalaze najbolja,
politiki najispravnija i drutveno i ekonomski najefikasnija i najefektnija rjeenja
i djelotvorno ih realiziraju. Iz analize sadraja i naina djelovanja pojedinaca koji
primjereno obnaaju povjerene funkcije, analizatori politikog ponaanja istiu da
njihovo ponaanje udovoljava kriterijima uspjenosti, sadranim u opim i posebnim
pravilima dobrog obavljanja upravljakih funkcija, i mogu posluiti kao uzor, ali ne
samo mladim ljudima ve i drugim pojedincima, pa i profesionalnim politiarima.
Ako politiki postupci stranaka budu na poeljnoj razini, a osobito ako njihovi
programi unapreenja narednih izbora budu utemeljeni na pouzdanijim pristupima
27
78/Godinjak 2012
procjenjivanju i (ili) mjerenju crta linosti potencijalnih kandidata, mogue je

oekivati znaajnu, progresivnu promjenu u sadanjem, drutveno neprihvatljivom
stanju, jer e biti izabrani najpogodniji, a ne najpodobniji; bit e, najvjerovatnije,
izabrani pojedinci koji ispoljavaju visoku razinu i akademske i emocionalne
inteligencije, koji imaju bogata znanja, i to ne samo iz uih podruja, profesionalnih,
ve i irih, ope kulturnih i koji su izrazito motivirani da, svojim aktivnim i odgovornim
djelovanjem, doprinesu onoliko koliko stvarno mogu drutvenom i ekonomskom
prosperitetu Bosne i Hercegovine.
Literatura:
Aronson, E., Wilson, T. D., Akert, R. M.: Socijalna psihologija. Zagreb: Mate, 2005.
Goleman, D.: Emocionalna inteligencija: Zato moe biti vanija od kvocijenta inteligencije. Zagreb:
Mozaik knjiga,1997.
Kaprara, . V., ervan, D. (2003): Linost: determinante, dinamika i potencijali. Beograd:
Dereta, 2003.
Lakota, .: Politika i politiar. Sarajevo: Lobe Line, 2000.
Liebert, R. M., Spiegler, M. D.: Personality: Strategies and Issues. Pacific Crove: Cole Publishing
Company, 1990.
Lippa, R. A.: Introduction to Social Psychology. Belmont: Wadsworh Publishing Company, 1990.
Olport, G. V.: Sklop i razvoj linosti. Bugojno: Katarina, 1991.
Pejak,V.: Politina psihologija. Ljubljana, 1995.
Pervin, L. A., Cervone, D., John,O. P.: Psihologija linosti: teorija i istraivanja. Zagreb:
kolska knjiga, 2008.
Petz, B.: Psihologijski rjenik. Jasterbarsko: Naklada Slap, 2005.
Puhalo, S.: Ideoloki profil glasaa i apstinenata u Bosni i Hercegovini. Banja Luka: Art print, 2008.
Sternberg, R. J.: Uspjena inteligencija: Kako praktina i kreativna inteligencija odreuje uspjeh
u ivotu. Zagreb: Barka, 1999.
Trebjeanin, .: Leksikon psihoanalize. Podgorica: Nova knjiga, 2005.
Trebjeanin, .: Renik psihologije. Beograd: Stubovi kulture, 2001.
RELATIONS BETWEEN PERSONALITY TRAIT AND POLITICAL BEHAVIOUR

Ismet Dizdarevi
Summary
Results of theoretical and empirical studies of personality psychologists and social
psychologists, especially psychologists of political behaviour, clearly indicate that assessing
or measuring the personality traits of individuals who are involved in politics, especially the
Godinjak 2012/79
DIZDAREVI
professional politicians; they can get more reliable assessment of the efficiency of their political
activities. Applying the appropriate psychological processes in the analysis of personality
traits that have the potential politicians exhibited during their cognitive, emotional and social
development, it is possible with a significant degree of certainty, to predict what types of
behaviour they will probably show in their political behaviour. Psychologists predictions are
based on analysis outcomes of personality traits of individuals and knowing applying serious
psychological insights contained in the special psychological disciplines in psychology of
personality and psychology of political behaviour.
In this paper it was tried, on the basis of psychological insights established on idiographic
(psychoanalytic) and on factors approach of personality, as well as on verified empirical
cognition, to emphasize the importance of assessing and (or) measurement of personality
traits, particularly the traits of temper, character and motivation traits of potential individuals
who are expected to act efficiently, effectively and responsibly in the municipal, cantonal, entity
or state, legislative or executive organs of governance.
Keywords: psychology of personality, psychology of behaviour, character of personality,
politicians, political behaviour
80/Godinjak 2012
UDK 316.334.56: 304.3 (497.6)
Perspektive gradskog naina ivota u

Bosni i Hercegovini
Merima amo
Sarajevo
Pravo na grad je pravo na urbani ivot,
na urbano kao na obnovljenu centralnost!
(H. Lefevr)
Imajui u vidu kompleksnost i vieznanost pojma grad, analizi gradskog naina ivota
urbaniteta na prostoru Bosne i Hercegovine, u tekstu koji slijedi, pristupilo se krajnje
obazrivo. Dodatni razlog ovakvom pristupu je to se radi o sloenoj problematici koja u
sociolokim okvirima, bar do sada, nedovoljno prouavana. Naime, detaljniji uvid u relevantnu
znanstvenu grau pokazuje da ne postoje integralne interpretacije i zaokruene monografske
studije o fenomenu urbaniteta, dok empirijska istraivanja gotovo da i nisu raena. Upravo,
nedostatak domaih izvora i literature koji u jednom irem kontekstu obrauje gradski nain
ivota svojstven naim prostorima i istovremeno znaajan broj stranih knjiga urbanosociolokog
karaktera na ijim stranicama su prezentirani fragmenti ivota u visokorazvijenim zapadnim
drutvima, tj. u njegovim pojavnim oblicima poput metropole, globalnog grada, konurbacijskih
sistemima, suburbija itd. (koji se ne mogu u potpunosti aplicirati na urbani bosanskohercegovaki
milje i urbanu zbilju), podstaknuli su poseban oblik neeksperimentalnog istraivanja, iji
su rezultati u znaajnoj mjeri rasvijetlili bosanskohercegovaki urbanitet na kraju prve
decenije 21. stoljea, kao i njegovu perspektivu.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, grad, selo, urbanitet, rat, novi medij, ruralizacija,
metropolizacija, urbana rehabilitacija
Uvod
roblematika urbanog se unazad nekoliko decenija ovjeku dananjice

nametnula kao temeljno pitanje njegove drutvene egzistencije. Grad kao
kompleksan dinamini fenomen sve vie zaokuplja znanstvenu misao,
emu uveliko doprinosi injenica da brojne polivalentne promjene savremenog
drutva najveim dijelom proizlaze iz njegovog, gotovo jednolinijskog, kretanja ka
urbanoj civilizaciji. U novomilenijskoj svakodnevici potencijalnih i inih urbanita
Godinjak 2012/81
AMO
primjetna je karakteristika putovanja od provincije i periferije (sela, suburbije) ka centru

(gradu), te sve vea koncentracija u gradske kolektivitete. Mnogovrsne preobrazbe
drutva najjasnije se oitavaju u gradskom nainu ivota (urbanitetu), koji se
javlja kao specifian izraz uvrijeene i relativno trajne prakse stanovnika grada,
odnosno kao pojavni oblik sveukupne (re)produkcije njihove egzistencije, koja se
odvija kroz razliite procese zadovoljavanja njihovih primarnih i sekundarnih potreba.
Multipliciranje i oblikovanje tih potreba odvija se u skladu sa prirodom socijalnih
mijena (npr. inovacijski trendovi) imanentnih odreenom socijalnom prostoru.1
Imajui u vidu da su se ove preformacije drutva mogle postupno pratiti i markirati
na urbanom globusu, kojeg je vjeto iscrtao i oblikovao nemirni duh 20. stoljea,
s pravom se nametnulo pitanje u kojoj mjeri i na koji nain se one odvijaju u okruenju
s prefiksom nae ili/i moje, tj. u antroposocijalnoj sredini koja je okvir nae
individualne i kolektivne identifikacije. Stoga je cilj ovog rada bio pruiti barem
djelimian uvid u gradski nain ivota na prostoru Bosne i Hercegovine i njegovu
perspektivu u ozraju novog tisuljea pri emu se, uz savremenog, respektirao
i njegov tradicionalni milje. Osim toga, istraivanjem se zastupio i period rata koji
je umnogome devalvirao bosanskohercegovako urbano naslijee.
Osnovne karakteristike bosanskohercegovakog urbaniteta
Grad u svom (ne)potpunom znaenju podrazumijeva geografsko vorite, fizike
strukture, institucionalne procese, terene za socijalno, politiko, ekonomsko, kulturno,
religijsko i drugo djelovanje, svrsishodne ljudske aktivnosti kroz sukobljene i
udruene linosti, grupe, dogaaje, rezone, pravila i estetske simbole kolektivnog
jedinstva koje urbanitet spretno i pedantno supsumira, integrirajui urbane aktere
razliitih socijalnih uloga i statusa u realitet gradskog ivota.2 Urbana raznovremenost
imanentna prostoru Bosne i Hercegovine, gradovi i njima svojstven nain ivota,
rezultat su kontakta, preplitanja, stapanja i mijeanja unutarnjih (domaih) i izvanjskih
(tuih) elemenata, koji su, u razliitim vremenskim razdobljima, intendirali na
autohtone obrasce, oblikujui specifine forme, odraze i stanja kroz sloene procese
kulturnog kontakta akulturacije. Ovi kompleksni procesi su na diferentne naine
preobraavali, nadopunjavali i inovirali postojei urbanitet koji je, ranije uspostavljenim drutvenim mehanizmima, akumulirao dragocjene valere prolosti i
vrijedna iskustva koja su se u urbanim sredinama stjecala kroz uvaavanje drugog
i drugaijeg, odgovornost spram sebe i drugih, graansku dobronamjernost, njegovanje
principa solidarnosti, otvorenost i interakciju, a sve to u jednoj urbanoj hronologiji
1
amo, Merima, Razvoj gradskog naina ivota na prostoru Bosne i Hercegovine, Godinjak
BZK Preporod, Godina IX, Sarajevo, 2009., 244-245.
2
Mamford, Luis, Kultura gradova, (14. Drutveni koncept grada) Novi Sad: Mediterran
Publishing, 2010., 545.
82/Godinjak 2012
Perspektive gradskog naina ivota u Bosni i Hercegovini
u kojoj se perfekt i prezent, tradicionalno i moderno sintetiziralo u niz kvalitativno

novih obiljeja urbaniteta. U tom kontekstu urbanitet se tretira kao nain ivota
u gradskoj sredini sa posebnim sistemom privreivanja, vrijednosti i normi, pravilima
ponaanja i nainom komuniciranja koji posjeduju odreene specifinosti i na
osnovu kojih se odvaja urbani od ruralnog naina ivota.3
Urbanitet u istraivakom fokusu
Ako bismo prethodna tumaenja fokalnih taaka gradskog naina ivota preslikali
na bosanskohercegovaki urbanitet, ve na prvi pogled bismo shvatili da postoje
odreena odstupanja. Meutim, navesti pokazatelje dispartitetnog odnosa izmeu
tih visokokorelirajuih taaka urbaniteta predstavljalo bi socioloku aproksimaciju
(priblino odreenje) ili u krajnjem sluaju, proizvoljni sud. S obzirom na to da grad
kao fiziki okvir objedinjuje niz drutvenih fenomena i da urbanitet kao njihov
odraz i spiritus proima gotovo svaki segment ljudskog ivota u gradu, teorijsko
traganje za pouzdanim indikatorima savremenog bosanskohercegovakog (koji bi
nam umnogome olakali sagledavanje njegove perspektive), na teorijskoj razini,
ini se pretencioznim. Pratei metodoloke nacrte pojedinih znanstvenih istraivanja
iz razliitih drutvenih oblasti (ekonomije, komunikologije, demografije, pedagogije,
antropologije itd.), uoili smo da su njihovi istraivaki ciljevi esto usmjereni na
segmentarno propitivanje socijalne zbilje s precizno odreenim (opredmeenim)
jedinicama istraivanja, dok su rezultati izvedeni na osnovu stava javnosti (preteno
urbane populacije) o aktualnim/egzistencijalnim pitanjima dananjice kao to su
stupanj ivotnog standarda, potroaki stil ivota, komercijalizacija kulture, internet
nasuprot tradicionalnih medija, inkluzivno obrazovanje itd. To lomljenje drutvenog
mozaika opravdano je injenicom da se radi o sloenim pojavama, stanjima i
procesima ija se obiljeja, svrsishodnost i osebujnost teko mogu razmotriti i dokuiti
tzv. unilinearnim pristupom. Na toj osnovi provedeno je socioloko empirijsko/anketno
istraivanje s ciljem da se to objektivnije sagleda stanje i socioloki uoblie perspektive urbaniteta unutar konkretnih gradskih zajednica u kontekstu posttranzicijskog
drutva. Sukladno primijenjenoj metodologiji istraivanja, na stranicama koje
slijede prezentirat emo rezultate anketnog ispitivanja, pri emu je na poetku
neophodno istai sljedee:
a) Uzorak se sastojao od 500 (pet stotina) ispitanika, odnosno od po 100 (sto)
ispitanika u u 5 (pet) gradova na prostoru Bosne i Hercegovine a to su: Banja Luka,
Biha, Mostar, Sarajevo i Tuzla. Polazna osnova istraivanja bila je pretpostavka
da su ovi gradovi karakteristian (reprezentativan) uzorak u odnosu na ostale gradove
sa istoga podruja. Dakle, izbor gradova u kojima je provedena anketa zasnovan
3
BZK Preporod, Godina IX, Sarajevo, 2009., 239-240.
Godinjak 2012/83
AMO
je na odabiru najveih urbanih centara u svakoj od pet teritorijalnih regija u Bosni

i Hercegovini; iskljuivo u interesu verifikacije ciljeva istraivanja bez politikih,
nacionalnih i drugih konotacija. Ispitanici su birani po principu sluajnog uzorka
na irem podruju ovih gradova, preciznije na frekventnim urbanim lokacijama,
gdje je postojala gotovo jednaka vjerovatnoa da se anketiraju osobe sa stalnim
mjestom boravka u gradu i/ili selu.
b) Instrumentarij ovoga anketnog istraivanja sastojao se od anketnog upitnika
sastavljenog od deset (10) pitanja zatvorenog tipa i jedne (1) tvrdnje koju anketari
unose, a koja se odnosi na grad anketiranja. Anketni upitnik sluio je kao osnovni
instrument za voenje strukturiranog intervjua sa ispitanicima iz sluajnog uzorka
ili kao anketa (ukoliko su ispitanici izrazili elju da ga samostalno ispune). Pitanja u
upitniku formirana su tako da su vezana za predmet istraivanja/jedinicu istraivanja
(urbanitet), te na taj nain uspjeno ispitanika usmjeravaju na zadati kontekst, a
da pri tome ne utjeu na njegove odgovore. Anketa je konstituirana iz tri dijela: opa
pitanja sa opeg stanovita, osobna pitanja i opa pitanja sa osobnog stanovita.
Prilikom izrade upitnika, vodilo se rauna o osnovnim pravilima, kao to su: pitanja
idu od lakih ka teim, izbor pitanja je utjecao na to da interes ispitanika raste postepeno
u toku anketiranja (tako da je njegovo uee sve jae i neposrednije) i sl. estice
anketnog upitnika su tzv. jednostavne estice, odnosno ispitaniku su ostavljene
opcije od dva ponuena modaliteta odgovora koja u potpunosti odgovaraju formi
pitanja, a od ispitanika ne zahtijevaju mnogo mentalnog napora da na njih odgovori,
niti mu oduzimaju mnogo vremena tokom odgovaranja. U upitniku se nalazi devet
(9) pitanja sa moguim afirmativnim/pozitivnim ili negacijskim/negativnim odgovorom (DA/NE pitanja) i jedno (1) pitanje koje se odnosi na prebivalite ispitanika
(grad/selo). Proces i rezultati anketiranja potvrdili su da se u poetnoj fazi istraivanja
koja podrazumijeva nacrt, formiranje anketnih pitanja i u ovom sluaju pilot
istraivanje (preliminarno anketiranje) vodilo rauna o njihovoj semantikoj prijemivosti za potencijalne ispitanike, ime su se izbjegle greke karakteristine za ovakav
vid istraivanja kao to su sugestivna pitanja, nerazumljiva pitanja, koritenje
strunog (stranog) jezika i sl.
c) Postupak anketiranja raen je na nain da su ga vodili anketari/anketarke sa
prethodnim iskustvom u ovakvom vidu istraivanja. Ukoliko su ispitanici iskazali
elju da samostalno ispunjavaju upitnik, anketari su im davali upitnik i olovku ili su
anketari vodili strukturirani intervju, koji se sastojao od itanja pitanja i ponuenih
odgovora bez dodatnih komentara na pitanja s ciljem dobijanja to objektivnijih
odgovora/rezultata.
d) Rezultati dobiveni anketnim istraivanjem analizirani su tako to su obraeni
odgovori za svako pojedinano pitanje prikazani uz svaku od estica anketnog
upitnika. Tekstualnim putem izvren je pregled procentualnog prikaza frekvencija
(broja ispitanika) ustanovljenih na preciziranju etalona uestalosti odgovora (afirmativnih/pozitivnih i/ili negacijskih/negativnih) pojedinano za svaki grad/uzorak.
84/Godinjak 2012
Kao dodatak svakoj od estica naveden je procentualni prikaz frekvencija

stanovnika koji su tokom istraivanja/anketiranja imali status korisnika grada sa
stalnim mjestom boravka na selu. Od 500 ispitanika u pet gradova njih 374 markiralo
je ponuenu opciju stalnog mjesta boravka grad, dok je njih 126 obiljeilo drugu
ponuenu opciju selo. Mada se radi o malom dijelu uzorka kada je u pitanju ruralna
sredina, smatramo da su odgovori (saeti u postocima) interesantni, budui da se
u veini estica podudaraju sa odgovorima gradske populacije.
1. Mjesto Vaeg stalnog boravka je: Kao mjesto svog stalnog boravka 75% (74,8%)
ispitanika je navelo grad, dok je ostalih 25,2% ispitanika kao mjesto svog stalnog
boravka navelo selo. S obzirom na to da je istraivanje usmjereno na stavove o
urbanom nainu ivota, nije se teilo podjednakoj zastupljenosti ovih dvaju dijelova
populacije, jer bi cilj istraivanja bio doveden u pitanje (anketiranje je namjenski
izvedeno u urbanoj sredini), te se stoga moe rei da je navedeni odnos urbanoruralne populacije oekivan.
2. Da li su u bosanskohercegovakim gradovima primjetne naznake iezavanja
njihovih prepoznatljivih karakteristika kao to su otvorenost, potovanje drugog
i drugaijeg, suosjeanje, ovjekoljublje, solidarnost, spremnost na dijalog, ouvanje
tradicionalnih drutvenih odnosa (npr. institucija komiluka) itd.? Dobiveni rezultati
ukazuju na preteitost pozitivnih odgovora na postavljeno pitanje; 76% ispitanika
smatra da su u bosanskohercegovakim gradovima primjetne naznake iezavanja
njihovih prepoznatljivih urbanih karakteristika, dok njih 24% nije istog miljenja.
Izvjesne diferencije u stavu ispitanika pojavljuju se u razliitim gradovima, a skala
pozitivnih odgovora izgleda ovako: 76% u Banjaluci, 69% u Bihau, 63% u Mostaru,
89% u Sarajevu i 77% u Tuzli. Zanimljivo je da 89% ispitanika iz Sarajeva ocjenjuje
da iezavaju urbane vrednote bosanskohercegovakih gradova, da bi ovaj procent
opadao od Tuzle, preko Banje Luke i Bihaa, do Mostara. Dodatak: 70% (69,95)
ispitanika sa stalnim mjestom boravka u ruralnoj sredini na ovo pitanje dalo je
pozitivan odgovor.
3. Da li Vam ivot u gradu omoguava da zadovoljite svoje materijalne i duhovne
potrebe? Uoljiv je vei broj onih ispitanika koji smatraju da im ivot u gradu
omoguava da zadovolje svoje materijalne i duhovne potrebe (57,8%), nego onih
koji nisu saglasni sa ovom tvrdnjom (42%). Distribucija afirmativnih odgovora u
mrei uzorka je sljedea: Tuzla 49%, Biha 51%, Mostar 57%, Sarajevu 65% i
Banja Luka 67%, to u izvjesnom smislu distonira u odnosu na prethodno pitanje.
Dodatak: 86,5% ispitanika koji ive na selu smatra da im ivot u gradu omoguava
da zadovolje svoje materijalne i duhovne potrebe.
4. Da li u Vaem gradu primjeujete elemente seoskog naina ivota? Izuzetno
visok procent, 81% (80,6%) ispitanika percipira elemente seoskog naina ivota u
svojim gradskim sredinama, dok se 19% ispitanika odluilo za odgovor NE. U mrei
uzorka uoavamo relativnu ujednaenost pozitivnih odgovora: Banja Luka 78%,
Biha 74%, Mostar 78%, Sarajevo 89% i Tuzla 84%. Struktura odgovora pokazuje
Godinjak 2012/85
AMO
da je veoma visok procent ispitanika koji upozoravaju na prisutnu ruralizaciju gradova.

Dodatak: zanimljiv je podatak da 78,8% ispitanika/predstavnika ruralne populacije
smatra da su u gradu primjetni elementi seoskog naina ivota. Dakle, ruralizaciju
gradova jasno uoavaju i stanovnici sela.
5. Da li smatrate da treba njegovati, obogaivati i oplemenjivati gradski nain
ivota, te se stalno njemu prilagoavati, kako bi bio to primjereniji ovjeku? Na
ovo pitanje 83,6% ispitanika dalo je afirmativan odgovor, dok je njih 16,4% dalo
negativan odgovor. U mrei uzorka vidljive su diferencije u skali afirmativnih
odgovora te je stanje sljedee: 81% ispitanika u Banjoj Luci, 71% u Bihau, 86%,
u Mostaru, 88%, u Sarajevu i 92% u Tuzli. Dodatak: 69,8% ispitanika sa stalnim
mjestom boravka na selu smatra da se urbanitet mora obogaivati i oplemenjavati,
te da se gradskom nainu ivota treba stalno prilagoavati kako bi bio to primjereniji
ovjeku. Ovdje je vidljiva razlika ispitanika i gradske i seoske sredine u vrednovanju
urbanog naina ivota.
6. Da li u okviru gradske kulture jaaju elementi masovne kulture (npr. ki, turbo
folk) koja se, prije svega, zasniva na brzoj zaradi i namjenskom stvaranju kulturnih
sadraja, te irenju istih putem sredstava masovnih komunikacija ? Da u okviru
gradske kulture jaaju elementi masovne kulture (npr. ki, turbo folk), koji se ire
sredstvima masovne komunikacije smatra 89,4% ispitanika, dok njih 11% ne dijeli
to miljenje. Odnosi/odgovori su slini i sa aspekta gradova u kojima je vreno
istraivanje: Banja Luka 88%, Biha 93%, Mostar 83%, Sarajevo 95% i Tuzla 88%.
Dodatak: odgovori ispitanika iz ruralnih sredina ukazuje na veoma visok stupanj
slaganja sa odgovorima urbane populacije (86,5%).
7. Da li smatrate da gradski nain ivota, u kojem ste i Vi jedan od sudionika,
obuhvaa odreene socijalne i kulturne sadraje koji se oitavaju u pojavama kao
to su nacionalna netrpeljivost, diskriminacija i provincijalizam (primitivizam) ?
Ovdje je vidljiv vei postotak afirmativnih odgovora na postavljeno pitanje; 75%
(74,6%) ispitanika je odgovorilo pozitivno, a njih 25,4% negativno. U mrei uzorka
najvei broj osoba koje su u skali odgovora izrazile pozitivan stav dolaze iz Sarajeva
90% i Tuzle 80%, zatim iz Bihaa 73%, Mostara 72% i Banja Luke 68%. Ovakva
struktura odgovora upozorava na visok stepen ugroenosti ljudskih prava u gradovima.
Dodatak: 73% ispitanika seoske populacije dalo je pozitivan odgovor na ovo pitanje.
8. Da li smatrate da se poslijeratni grad, usljed regresivnih (nazadnih ) pojava,
procesa i stanja (npr. usporen privredni razvoj, nezaposlenost, porast zastranjenog
ponaanja, otuenje...) treba dugo oporavljati, kako bi dolo do obnove gradskog
naina ivota ? Da je bosanskohercegovakom gradu potreban dui period za uspjenu
revitalizaciju, smatra 85% ispitanika, dok njih 15% ne smatra. Skala afirmativnih
odgovora u mrei uzorka je relativno homogena, izuzev Mostara u kojem se uoava
najvii stupanj pesimizma (91%) u odnosu na ostale gradove (Biha 81%, Tuzla 83%,
Banja Luka 85% i Sarajevo 85%). Dodatak: nema veeg odstupanja u odgovorima
ruralne populacije (81%) u odnosu na odgovore urbane populacije.
86/Godinjak 2012
9. Da li smatrate da je jedno od glavnih obiljeja suvremenog naina ivota u

gradu dominacija tehnike u sklopu koje preovladava elektronika komunikacija
putem novog medija interneta? Blizu 83% (82,6%) ispitanika smatra da je jedno
od glavnih obiljeja suvremenog naina ivota u gradu dominacija tehnike u sklopu
koje preovladava elektronika komunikacija putem novog medija interneta, dok
17,4% ispitanika ne dijeli njihovo miljenje. U skali pozitivnih odgovora tangentna
su odstupanja (Biha 69%, Sarajevo 84%, Tuzla 90%), te (Banja Luka i Mostar 95%).
Dodatak: 84,% ispitanika koji dolaze iz ruralnih sredina smatra da je novi medij
internet jedna od glavnih karakteristika savremenog ivota u gradu.
10. Da li smatrate da grad u kojem ivite ima preduslove za pribliavanje nainu
ivota modernih svjetskih metropola? Da bosanskohercegovaki grad nema predispozicije svjetske metropole, smatra 65,6% ispitanika, dok je 34% ispitanika dalo
pozitivan odgovor. Skala negacijskih odgovora u mrei uzorka je sljedea: Banja Luka
66%, Biha 62%, Mostar 67%, Sarajevo 61% i Tuzla 72%. Dodatak: 65,9% ispitanika
ruralne populacije je na postavljeno pitanje dalo negativan odgovor.
Zakljuak:
Na osnovu dobivenih i prikazanih rezultata anketnog istraivanja provedenog
krajem 2009. godine o gradskom nainu ivota pet bosanskohercegovakih gradova:
Biha, Banja Luka, Mostar, Sarajevo, Tuzla, moemo zakljuiti:
Provedeno istraivanje upuuje na to da su graani, prije svega, percipirali
naznaene socijalne vrijednosti (solidarnost, ovjekoljublje, ouvanje tradicionalnih
drutvenih odnosa, otvorenost, potovanje drugog i drugaijeg, suosjeanje, spremnost
na dijalog) kao prepoznatljive/vjerodostojne karakteristike bosanskohercegovakog
urbaniteta, te ocijenili kako u ambijentu poslijeratnog grada one polako iezavaju.
S obzirom na injenicu da je proces ustanovljenja raznovrsnih funkcija grada
pretpostavka zadovoljenja ljudskih potreba, te da urbanu dinamiku umnogome
determiniraju i razliiti interesi ire drutvene zajednice, pozitivan stav graana
o gradu kao mjestu koje im omoguava da zadovolje svoje materijalne i duhovne
potrebe ukazuje na ispunjenje njegove primarne svrhe, uloge i zadae, a to je da
urbanoj populaciji prui optimalne (najpovoljnije) uvjete za svakodnevni ivot.
Demografska pomjeranja tokom i poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu
na relaciji selo grad u znaajnoj mjeri su utjecala na destrukturaliziranje gradskog
naina ivota i dovela do agresivizacije urbane pitomosti kako zbog prenapregnutih
apsorpcijskih sposobnosti grada da prim(a)i pozamaan kontingent(e) seoske
populacije, tako i zbog postojanja dijela neurbaniziranog gradskog stanovnitva koje
i pored svog gradskog porijekla ne pripada urbanom drutvu. Seosko stanovnitvo
je u bosanskohercegovake gradove transponiralo elemente ruralnog naina ivota,
to postojeem urbanom koloritu dodaje konfliktne i provokativne nijanse koje
Godinjak 2012/87
AMO
su stanovnici grada, svakako, uoili.4 Stoga treba istai da je bosankohercegovaki

grad postao naselje u kojem ivi znaajan broj ljudi koji pod maskom graanskog
prikrivaju tipino ruralni ili provincijalni mentalitet, a iji interesi, kulturni nivo i
ivotni sadraji, zapravo, kolidiraju sa urbanim nainom ivljenja. Njihova dosljedna/
dugorona participacija u naruavanju i ugroavanju urbaniteta blokira svaku
mogunost prilagodbe socijalnom prostoru u kojem ive, kulturolokom miljeu
u kojem su mimikrizirani i nainu ivota koji nedovoljno uspjeno imitiraju.
Socijalna egzistencija pojedinca u urbanom ambijentu uvjetovana je nizom
faktora razliite prirode. Da bi urbanit mogao organizirati i unaprijediti vlastiti ivot
u gradu, neophodno je da usvoji odreena pravila ponaanja i ophoenja, savlada
adaptivne vjetine i pokua kroz uenje i saradnju sa drugim urbanim akterima stei
izvjesne korisne navike i umijea, to sve zajedno proizlazi iz sfere urbaniteta.
Alternativni nain ivota u gradu je nepoeljan, jer urbanitet predstavlja sveobuhvatan,
nedjeljiv i cjelovit model naina ivota koji treba duhovno i praktino respektirati,
te svako odstupanje od tog modela pretpostavit e oteano integriranje u socijalnu/
ivotnu/urbanu sredinu/zajednicu s ime je saglasna i veina anketiranih graana.
Urbanitet je u biti dragocjena tvorevina naslijeena od prethodnih generacija, koje
su spoznale moduse ouvanja i odrivosti grada (a onda i tradicije) i gradskog naina
ivota. Dosljedno slijediti njihovo iskustvo grada znai njegovati, obogaivati i
oplemenjivati gradski nain ivota, te se stalno njemu prilagoavati, kako bi bio
to primjereniji ovjeku.
Masovna kultura je jedna od kljunih kulturolokih tema savremenog drutva.
Imperativ masivizacije kulture sadran je u antikiziranom modelu koji se oituje
u sugestiji: ponudite narodu muzike, hljeba i igara i on e biti zadovoljan. Raznovrsni
proizvodi masovne kulture konzumiraju se od masovne publike za svakodnevnu
zabavu i razonodu, pri emu izostaje efekt oplemenjavanja urbane kulture. Ki,
nadriumjetnost, lo ukus itd., samo su neka od obiljeja masovne kulture osmiljena
u procesu njene komercijalizacije na nain da se maksimalnom simplifikacijom
oponaaju vrijednosti umjetnikog djela, ime se devalviraju njegovo pravo znaenje
i poruka.5 Dopadljivi, manipulativni, serijalni, finansijski dostupni elementi masovne
kulture se plasiraju, distribuiraju i nameu obinom ovjeku putem sredstava
masovnih komunikacija, kojim se nastoje kontrolirati i (pre)usmjeriti kulturoloke
sklonosti u potroake navike narodnih masa. To su u velikom broju prepoznali i
potvrdili stanovnici bosanskohercegovakih gradova, u kojima andergraund i
turbo folk nemilosrdno zapljuskuju urbanitet.
U uvjetima rata na naim prostorima je bio vidljiv nacionalistiki, plemenskomitomanski i vjersko-ovinistiki, te ukupni neljudski arsenal sredstava za unitenje
4
Musabegovi, Nijaz, Selo na raskru, poljoprivreda i selo u novim uslovima, Programski

odbor Bosna i Hercegovina mogunosti i perspektive razvoja, Sarajevo, 1999., 363.
5
Fejzi, Fahira, Uvod u teoriju informacija, Sarajevo: Promocult, Sarajevo, 2007., 50.
88/Godinjak 2012
civilizacijskih tekovina, kao i provincijsko-malograansko duhovno rastrojstvo koje

ima neke pretpostavke i u povijesnom antagonizmu ruralnog i urbanog mentaliteta,
a koje bitno participira u kancerogenom razaranju tkiva multietnikog i multikonfesionalnog ivljenja. (http://www.yurope.com/zines/republika/arhiva/2002/296/)
Iako urbanitet podstie i apsorbira brojne interakcije meu razliitim etnikim i
religijskim grupama, kao i meu ljudima diferentnog socijalnog porijekla i statusa,
te drugaijeg urbanog iskustva, on nije imun na intoleranciju i indolenciju koju
pokazuju (ne)prilagoeni pojedinci i grupe deklarirani kao graani, a potom kao
predstavnici, nosioci ili simpatizeri zatvorenih ideologija, antiurbanih pokreta,
sterilnih kulturolokih trendova, palanakog mentaliteta itd. Stanovnici urbanih
sredina opazili su te antiurbane sadraje u gradskom nainu ivota.
Posljedice urbicida kojem su bili izloeni bosanskohercegovaki gradovi
manifestirale su se u visokom stupnju razaranja fizikih (mega)struktura (historijskih
spomenika, privrednih i stambenih kompleksa, infrastrukturnih urbanih/mrea:
saobraajnica, mostova itd.) i dezorganiziranja vitalnih drutvenih sfera, to e imati
dugorone konsekvencije po razvoj gradova, a to je potvreno i od ispitanika.
Osim toga, u gradovima je, usljed ratnih i poratnih migracija, primjetna znaajna
koncentracija seoske populacije koja svesrdno promovira vrednote seoskog naina
ivota, te u tom smislu na urbanoj sceni sve ee evidentiramo procese ruralizacije
i provincijalizacije umjesto oekivanih progresivizacije, (post)modernizacije i
globalizacije.6 Ustvari, bosanskohercegovaki gradovi su se nali pred pragom
urbanog preporoda, kada je neophodno izvriti plansko usmjerenje njihovog razvoja
i uloiti znatna sredstva uz kontinuirani angaman graana, kako bi se izvrila
revitalizacija njihovog urbanog tkiva i bia. Ulaganje, popravljanje, oivljavanje,
humaniziranje, mijenjanje nabolje su procesi i stanja u slubi progresa bosanskohercegovakog drutva u cijelosti, ija e snaga i efekti izravno utjecati na obnovu gradskog
naina ivota, ouvanje urbanog identiteta, difuziju pojedinih inovacijskih sadraja
aktualiziranih samo u veim gradskim sredinama, uvoenje novih urbanih tehnologija, uspostavljanje kvalitetnih kulturolokih tokova, rekonstrukciju stambenog
i privrednog fonda itd.
Internet je novi komunikacijski medij u punom znaenju tog pojma, ali je
istodobno i novi javni prostor, i to je njegova specifinost u odnosu na sve druge/
tradicionalne medije dosad. To je medij koji prvi put omoguava komuniciranje svih
sa svima ili barem mnogih sa mnogima u odabranom vremenu i na globalnoj ravni.7
esto ga nazivaju medijem urbane elite, to nimalo ne iznenauje s obzirom na
injenicu da samo 34% stanovnika u Bosni i Hercegovini koristi internet (podaci
6
Bublin, Mehmed, Gradovi Bosne i Hercegovine: milenijum razvoja i godine urbicida, Sarajevo: Sarajevo Publishing, 1999., 241-144.
7
Turilo, Lejla, On line komunikacija i off line politika u Bosni i Hercegovini, Sarajevo:
Internews BiH, Sarajevo, 2006., 36.
Godinjak 2012/89
AMO
Regulatorne agencije za komunikacije iz 2008. godine). Primjena dostignua tehnike

na irem podruju ljudskog ivota uvjetuje svojevrsnu tehnijadu i tehnolatriju, stalnu
utrku i nadmetanje za ili/i sa tehnikim novitetima, koji neosporno olakavaju svakodnevni ivot, ali ga i oteavaju neprekidnim crpljenjem ionako skromnih finansijskih
izvora. Provedeno istraivanje ukazuje na to da su graani uoili pozitivnu stranu i
prednosti novog medija (sinkrocitet u komunikaciji, digitalizacija svih vrsta informacija, znatan i raznorodan fond sadraja zabavnog i edukativnog karaktera itd.).
Ako metropolu definiramo kao vei gradski centar sa njegovom okolicom, koju
ine srednji i mali gradovi, urbanizirana poljoprivredna podruja, predgraa i
nenaseljeni prostori u okviru regiona, onda moemo konstatirati da ovo tumaenje
kolidira stavu ispitanika. Meutim, ako metropolu promatramo kao centralnu formu
prostorne organizacije visokorazvijenih drutava koja (po urbanosociolokim i
urbanistikim standardima) pod utjecajem demografskih oscilacija (poveanja urbane
populacije), teritorijalnog ekspanziranja, tehnolokog napretka i dinamizma
koagulira u megalopolis (urbaniziranu oblast koja obuhvata vie metropolskih
podruja), onda se naznaeni statistiki podatak moe prihvatiti kao oekivan i
aplikabilan na prostorni optimum bosanskohercegovakih gradova. Metropolizacija
je takav proces gdje se javlja sloena socijalno-ekonomska i kulturoloka preobrazba
sredine, pri emu urbanizacijski talas dostie svoj maksimum i gdje se urbano
rasprostire na velikom prostoru uz viestruko uslonjavanje funkcija. Prostorni izrazi
metropole i megalopolisa su konurbacija (spajanje vie metropola u njihovim
perifernim dijelovima) i aglomeracija (prostorne i funkcionalne strukture u kojima
se oko centralnog grada nalaze grozdovi sekundarnih naselja koja ine cjelinu).
Da bi proces metropolizacije zapoeo, podrazumijeva se da postoji jedan urbani
nukleus koji je u stanju da upija, preobraava i emitira ka okruenju sve drutvene
promjene koje se odvijaju unutar zajednice.8 (Shodno tome, moemo konstatirati da
pojedini bosanskohercegovaki gradovi ve obnaaju funkciju metropole, mada
smanjenim kapacitetom i sa izrazito jakim vezama sa svojim ruralnim okruenjem
(bosanska metropolizacija).
Literatura:
Bublin, Mehmed, Gradovi Bosne i Hercegovine: milenijum razvoja i godine urbicida, Sarajevo:
Sarajevo Publishing, 1999., 243.
BZK Preporod, Godina IX, Sarajevo, 2009.
Fejzi, Fahira, Uvod u teoriju informacija, Sarajevo: Promocult, Sarajevo, 2007.
8
Pui, Ljubinko, Grad drutvo prostor, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva,
1997., 147.
90/Godinjak 2012

Mamford, Luis, Kultura gradova, (14. Drutveni koncept grada) Novi Sad: Mediterran
Publishing, 2010.
Musabegovi, Nijaz, Selo na raskru, poljoprivreda i selo u novim uslovima, Programski odbor
Bosna i Hercegovina mogunosti i perspektive razvoja, Sarajevo, 1999.
Musabegovi, Nijaz, Ruralno urbani antagonizam u dezintegracionim procesima, Republika,
Broj 296, Beograd, 2002. (http://www.yurope.com/zines/republika/arhiva/2002/296/) Preuzeto
januar 2006.
Pui, Ljubinko, Grad drutvo prostor, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva, 1997.
Turilo, Lejla, On line komunikacija i off line politika u Bosni i Hercegovini, Sarajevo:
Internews BiH, Sarajevo, 2006.
PERSPECTIVES OF URBAN WAY OF LIFE IN BOSNIA-HERZEGOVINA

Merima amo
Summary
Having in mind complexity and multi-dimension of the term city, text which you have
in front of you has approached the analysis of city way of life and urbanity with certain
tenderness. Additional reason for the carefully analysis lies in the fact that this is very complex
subject, which has not been explored in more details in sociological framework. Detailed
exploring of relevant scientific sources shows that there are no integral interpretations or
monographic studies of urbanity, neither empirical research. Lack of domestic sources and
literature that would in more wider context explore urban way of life and at the same time
significant number of international books of urban-sociological character (which present
fragments of life in highly developed Western societies such as metropolis, global cities,
con-urban systems, suburbs etc, which are not totally applied on B&H urban life) have provoked
this specific way of non-experimental research, which results will help to lighten B&H urbanity
in the end of the first decade of 21st century, as well as its perspectives.
Key words: Bosnia-Herzegovina, city, village, urbanity, war, new media, ruralisation,
metropolization, urban rehabilitation
Godinjak 2012/91
UDK 355.01 (497.6:497.5) 1992/1995

327 1992/1995
Sukob civilizacija versus real politik

Tahir Mahmutefendi
London
Rat u bivoj Jugoslaviji privukao je panju inozemne javnosti, politiara, novinara i

akademskih krugova. Napisano je mnotvo knjiga i lanaka, koji su nastojali analizirati sukob
sa razliitih aspekata. Jedna od tema koja je bila predmetom neslaganja bila je priroda,
odnosno karakter rata. Razni autori pisali su o agresiji, graanskon ratu, klasnom ratu, vjerskom
ratu, odnosno ratu civilizacija te o ratu za teritorije/ratu za jugoslavensko naslijee. Ovaj
lanak pokuat e analizirati rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kroz bipolarno suprotstavljanje prirode rata kao sukoba civilizacija i rata kao izraza real politike. Pod drugim
pojmom podrazumijevat e se niz pragmatinih ciljeva koje su pokuale ostvariti zaraene
strane i vanjski faktori, a koji uglavnom nemaju ideoloku, filozofsku ili religijsku potporu.
Kljune rijei: politika, rat 1992-1995., Bosna i Hercegovina, Hrvatska
John Major u odbrani hrianske civilizacije
a poetku rata sve tri strane pokuavale su se predstaviti kao rtve i

pravednici, okrivljujui drugu(e) stranu za sva zla koja je sukob donio.
Hrvati i Bonjaci govorili su o velikosrpskoj i komunistikoj agresiji. Srbi
su se u ratu u Hrvatskoj predstavljali kao rtve neofaistike agresije, evocirajui
uspomene na Drugi svjetski rat i vukui paralele izmeu nove hrvatske i ustake
vlasti. Na poetku rata u Bosni i Hercegovini, ve poprilino izolovani i diskreditirani,
Srbi su se nastojali predstaviti kao rtve islamsko-fundamentalistike agresije i kao
branitelji hrianske civilizacije. Istovremeno, pokuali su igrati na kartu starog
saveznitva izmeu Srbije, Francuske i Velike Britanije iz Prvog svjetskog rata.
I dok su kod Francuza stari sentimenti mogli odigrati izvjesnu ulogu, kod Engleza
je taj pokuaj bio jalov zbog stare maksime njihove spoljne politike: Ne postoje
stalni prijatelji, postoje samo stalni interesi.
Preutna podrka koju je Velika Britanija pruala Srbima zasnivala se na kratkoronim i dugoronim pragmatinim interesima. U 1993. Srpska demokratska stranka
Bosne i Hercegovine donirala je tada vladajuoj Konzervativnoj partiji 100.000 funti.
92/Godinjak 2012
Transakciju je uredio John Zametica, Karadiev predstavnik u Londonu. O tome

je pisala sva tampa, a bila je povedena i una debata u Britanskom parlamentu
o legalnosti primanja donacija iz inozemstva.
Dugoroni interes Velike Britanije bio je irenje sfere njenog utjecaja na Balkanu.
Kroz deklarativnu neutralnost u sukobu konzervativna vlada Johna Majora nadala se
da e bez uplitanja drugih zemalja Srbi, a s obzirom na ogromnu vojnu, a u eventualnom sluaju ukljuenja Srbije i ljudsku nadmo, dobiti rat. U tom sluaju bila bi
uspostavljena Velika Srbija, odnosno neka vrsta Pax Serbicae na Balkanu. Velika
Britanija bi tada koristila najjau dravu na Balkanu kao medij svog odluujueg
utjecaja u Regionu. Istovremeno, to bi bila i najbolja garancija suprotstavljanju Drang
nach Osten politici ujedinjene Njemake.
John Major je, meutim, interese Velike Britanije predstavio u drugom svjetlu,
u svom pismu tadanjem britanskom ministru vanjskih poslova Douglasu Hoggu.
Zbog vanosti tekst pisma slijedi u cijelosti:1
10 Downing street
London SW 1A 2AA
maj 1993.
PREMIJER
Douglas Hogg
Ministarstvo inozemnih poslova
London SW 1A 2AA
Zahvaljujem se na iscrpnom izvjetaju o trenutnoj, kao i proloj situaciji u Bosni
o Hercegovni, region bive Jugoslavije.
Kao to i sami dobro znate iz razgovora koje smo imali kako u vladinom kabinetu,
tako i na drugim mjestima, Vlada njegovog visoanstva nije promijenila svoje pozicije
u vezi s bilo kojim od sljedeih politikih stavova:
Mi ne odobravamo ni sada, a niti emo to initi u budunosti, da se Muslimani
u Bosni i Hercegovini naoruavaju ili obuavaju tekim orujem.
Mi emo nastaviti davati nau podrku po pitanju nametanja i stupanja na snagu
embarga Ujedinjenih naroda na oruje za ovaj region. Budui da su nam potpuno
poznate injenice da Grka, Rusija i Bugarska obezbjeuju oruje i obuku za Srbiju,
a Njemaka, Austrija i Slovenija, pa ak i Vatikan rade na slinim stvarima za Hrvatsku
i HVO unutar regiona, mi se moramo na prvom mjestu, pobrinuti da takvi pokuaji
od islamskih zemalja i grupa budu bezuspjeni za Muslimane unutar regiona.
Iz tog razloga i do konanog ishoda situacije na terenu, odnosno do komadanja
Bosne i Hercegovine i njenog unitenja kao mogue Islamske zemlje unutar Evrope,
to se nee tolerisati, mi emo nastaviti slijediti ovakvu politiku. Nadalje, greka
1
Talleyran je rekao da, ako bi mu bilo dozvoljeno izvaditi iz konteksta ono to mu odgovara,
imao bi dovoljno materijala poslati na giljotinu najpotenijeg ovjeka. Izbjegavanje manipulacija je
razlog to je ovo pismo citirano u cijelosti.
Godinjak 2012/93
MAHMUTEFENDI
kakva je bila napravljena u sluaju obuavanja i naoruavanja afganistanskih

boraca protiv biveg Sovjetskog Saveza i njihovo postojanje takozvanih islamskih
boraca, sada i u drugim dijelovima svijeta, kao i u Bosni i Hercegovini, nee biti
ponovljena sa muslimanskim stanovnitvom u Bosni i Hercegovini. To bi moglo
dovesti do ozbiljnih problema u budunosti unutar ukupne muslimanske populacije
u zemljama Evropske zajednice i Sjeverne Amerike. Molim Vas da proitate papir
koji Vam stoji u prilogu, od Sjedinjenih Drava pod naslovom iranska evropska
odskona daska od 1. septembra 1992. Ovi kriteriji, iz odreenih razloga, postaju
sve vie relevantni, i zato naa sluba dravne bezbjednosti mora posvetiti punu
panju muslimanskim zajednicama unutar zapadnih drava, a posebno unutar
Ujedinjenog Kraljevstva.
Dok se ne rijei situacija u bivoj Jugoslaviji, na sve naine moramo osigurati da
se nijednoj zemlji za koju se moe rei da je muslimanska, ne dozvoli da komentarie
politike akcije Zapada u ovom podruju, posebno Turska. Zbog toga je neophodno
nastaviti sa patvorenim Vance-Owenovim mirovnim razgovorima, kako bismo
sprijeili bilo kakvu moguu akciju, sve dok Bosna i Hercegovina ne prestane da postoji
kao zemlja koja se moe odrati i dok njeno muslimansko stanovnitvo ne bude totalno
raseljeno iz te zemlje.
Mada ovo moe izgledati kao tvrda politika, ipak moramo insistirati kod vas
i politiara unutar F. C. O kao i oruanih snaga na tome da shvatite ovu politiku
kao real politiku koja slui za najbolje interese stabilne Evrope u budunosti,
a iji su vrijednosni sistemi zasnovani na hrianskoj civilizaciji i etici, i koji
moraju ostati takvi. Ovakvo miljenje, moram vam rei, dijele i sve vlade evropskih
i sjeverno-amerikih zemalja, pa stoga neemo intervenisati u ovom regionu, kako
bismo spasili muslimansko stanovnitvo, niti emo se truditi da se za njih digne
embargo na oruje. Muslimani na Zapadu moraju shvatiti da se oni ne mogu suprotstavljati naem vienju svijeta u novom svjetskom poretku i da pasivnou
takozvanih muslimanskih vlada u svijetu i nepreduzimanjem mjera protiv unitenja
Muslimana u Bosni i Hercegovini i nedavanjem obeanja do 15. 1. 93. na
Konferenciji islamskih zemalja, i da su ukoliko Zapad ne spasi Muslimane, potpuno
nemoni da nam se suprotstave, poto mi upravljamo njihovim vladama.
Poto znam da ti o ovom pitanju ne misli potpuno isto kao ja, ili kao ministar
odbrane, vano je da svi pokaemo jedinstven front pred parlamentom i zemljom,
posebno nakon snanog napada na ovakvu politiku od strane biveg premijera.
Oekujem od svih onih koji su u slubi ove Vlade da potuju odgovornost
kabinetu!
Iskreno Va
John M.2
2
Navedeno prema Sead Mahmutefendi: Prepolovljena voda: omnibus roman, Sarajevo:
BH MOST, 2008. str. 50-52.
94/Godinjak 2012
Da nema tako ozbiljne posljedice, ovo pismo moglo bi biti uvrteno u antologiju
aljivih tekstova. A evo i zato.
U posljednjih ezdesetak godina Velika Britanija doivjela je radikalne promjene
u sistemu vrijednosti. Gotovo bi se moglo rei da je stekla potpuno novi identitet.
Dobre dvije dekade nakon zavretka Drugog svjetskog rata to je bila u evropskim
razmjerama konzervativna zemlja, sa snanim uplivom hrianskog morala, a koje
je nalo svog odraza i u zakonodavstvu. Kao potkrepa ovog stava razmatrat e se
odnos prema abortusu, homoseksualizmu, samoubicama, te kolskoj disciplini.
Abortus je bio ilegalan sve do 1967. godine. Obavljao se kriom, u izolovanim
prostorijama, nepristupanim i nedostupnim i u uslovima sub-optimalnim sa medicinskog stanovita. Ljekari koji su ga obavljali zahtijevali su relativno visoku
novanu naknadu, a u kojoj je bila sadrana i nagrada za hrabrost, odnosno rizik
koji su preuzimali suprotstavljajui se zakonu koji je predviao otre kazne.
Homoseksualizam i lezbejstvo legalizirani su 1966. godine. Do tada predviane
su otre kazne, koje su se kretale od dvije godine za dranje ruku i poljubac na
javnom mjestu, do sedam godina za puni seksualni odnos. Jedan od onih koji su
jedva izbjegli zatvorsku kaznu bio je i poznati matematiar koji je deifrirao
njemake poruke tokom Drugog svjetskog rata, Alan Turing.
Samoubice Samoubistvo je smatrano zloinom. Ovakav stav proizlazio je iz
hrianske doktrine, prema kojoj je Bog ovjeku podario ivot, te ga on jedino moe
i oduzeti. Oni iji pokuaj samoubistva nije bio uspjean tretirani su kao zloinci.
Policija je drala evidenciju o njima, a imali su mnoge smetnje u nalaenju posla
i uope su bili proskribovani.
Tjelesne kazne u kolama za nedisciplinu, pa ak i za nemar i lijenost, ukinute
su tek 1981. One su bile recidiv mnogo drakonskijih mjera fizikog, moralnog,
seksualnog i verbalnog zlostavljanja djece u prolosti, a o emu nam svjedoi roman
Jamesa Joyca: Portret umjetnika kao mladog ovjeka. U krajnjoj liniji odraz su
patrijarhalnog morala, odnosno biblijske izreke: Potuj oca i mater svoju.
U odnosu na tu Veliku Britaniju, dananja je gotovo neprepoznatljiva. A evo i
dokaza:
Disciplina u kolama Situacija u kolama radikalno je promijenjena 1979.
godine, dolaskom na vlast konzervativne vlade Margaret Thatcher. Od tada poinje
institucionalno ponienje prosvjetnih radnika i njihovo postepeno kontrolisanje
od uenika. I mada je trend erozije statusa prosvjetnih radnika i sakrosanktnosti
bezprizornih uenika prisutan u mnogim zemljama, u tom smislu Velika Britanija je
bez premca i uvjerljivo dijeli prvo mjesto sa par excellence anti-hrianskom dravom,
nacistikom Njemakom.
Abortus Nakon legalizacije abortus je postao dostupan svim enama besplatno,
o troku Nacionalnog zdravstvenog sistema. To vai kako za abortuse koji se vre
iz medicinskih, tako i za one koji se obavljaju iz ekonomskih i socijalnih razloga.
U tom smislu Velika Britanija se izjednaila sa veinom evropskih i jednim brojem
Godinjak 2012/95
MAHMUTEFENDI
neevropskih zemalja. Meutim, Zakon o abortusu u Velikoj Britaniji drastino se

razlikuje od zakona o abortusu u kranskim zemljama, kao sto su Malta i Irska.
Homoseksualizam i lezbejstvo Prava homoseksualaca i lezbejki zatiena
su ne samo Zakonom, nego i nizom vanzakonskih aktivnosti i mjera. Moglo bi se
rei da se oni promoviu u britanskom drutvu. Postoji mnotvo klubova, a brojne su
i manifestacije iji je cilj afirmacija homoseksualizma i lezbejstva. Svake godine
jedan mjesec se posveuje homoseksualcima, lezbejkama, biseksualcima i transseksualcima. Tim povodom u kolama se dre predavanja, diskusije i konferencije.
Prosvjetni radnici, religiozni hriani i muslimani, primorani su protiv svojih
uvjerenja govoriti o blagodatima homoseksualizma i lezbejstva. I mada su homoseksualci i lezbejke jo izloeni homofobinim napadima, neprijatnim i neukusnim
komentarima, njihova seksualna orijentacija titi ih od diskriminacije, a to nije
sluaj sa heteroseksualcima.
Pornografija je u punom procvatu u Velikoj Britaniji. Kiosci i prodavnice pune
su pornografskih knjiga, magazina i asopisa. Postoji obilje pornografskih sajtova,
koji su dostupni i uenicima u kolama u kompjuterskim uionicama. I dok veliki
brat esto kontrolie i nerijetko blokira bezazlene i obrazovne sajtove u kolama i
na drugim radnim mjestima, to nikad nije sluaj sa materijalima pornografskog sadraja.
Prostitucija je zvanino ilegalna u Velikoj Britaniji. No, postoje suptilni vidovi
njenog ispoljavanja. Tu su tzv. escort ladies, pratee dame, kao i maserke, a koje
u salonima na legalan nain pruaju razliite usluge. Engleski jezik pun je eufemizama,
koji primijenjeni na prostituciju izgledaju ovako: prostitutka je radnica u seks
industriji, iskusna i sofisticirana prostitutka je seks terapeutkinja, a podvoda je
menader u seks industriji.
Kockarske igre Kockanje je u punom zamahu u Velikoj Britaniji. Dodue, broj
restorana i kafana u kojima se igraju kartaroke igre za novac, kao i broj kockarnica
je mali. Ali, za njima je potreba mala, jer se najvei broj igara odvija na kompjuteru.
Isto tako, postoji veliki broj kladionica i lutrija.
Kockanje na internetu dostupno je svima, ne samo odraslim ve i malodobnoj
djeci. Zabiljeeno je nekoliko sluajeva u kojima su roditelji bili okirani kad su
im ispostavili raune od nekoliko hiljada funti, koje su morali platiti jer su njihova
djeca tu svotu izgubila kockajui se na internetu.
Alkoholizam i neumjereno konzumiranje alkohola dio su engleske kulture. Za
razliku od mnogih drugih naroda, koji piju zato to ele uivati, obino uz muziku i
jelo, Englezi piju s namjerom da se napiju i izgube svijest o sebi. To se ne ograniava
samo na siromanije slojeve stanovnitva, ve je esto karakteristika imunih i
bogatih. U Engleskoj, naprimjer, dobro plaene poslovne ene konzumiraju tri puta
vie alkohola od svojih kolegica u Francuskoj.3
3
Ortodoksni hriani ili potpuno apstiniraju od alkohola, kao i ortodoksni muslimani, ili ga
pak konzumiraju u malim koliinama, u zavisnosti od toga koju verziju i interpretaciju Biblije slijede.
96/Godinjak 2012
A da, umalo da zaboravim.

Astronomske kamatne stope Banke u Velikoj Britaniji imaju punu slobodu
u odreivanju kamatnih stopa, a koje su esto nekoliko desetak puta vee od
kamatne stope Engleske centralne banke. Naroito su visoke zatezne kamate, tzv.
Loan sharks (zajmovnih ajkula). Neka osoba pozajmila je 800 funti i poto nije
vratila glavnicu okirala se kad joj je banka nakon dvije godine ispostavila raun na
200.000 funti. Ako neko duguje banci 10.000 funti, vrati 9.900 funti, banka sasvim
legalno zaraunava kamatu ne na saldo od 100 funti, ve na cjelokupni iznos od
10.000 funti, sve dok dunik ne vrati posljednji peni.
Kao to se vidi, cijela lista non plus ultra vrijednosti i etike hrianske civilizacije.4
U pismu Johna Majora nalazi se jedna kontradikcija. On govori o real politici i
vrijednostima i etici hrianske civilizacije. Borba za vrijednosti i etiku hrianske
civilizacije zahtijeva dosljednost i principijelnost, dok real politika nema nita od
toga, ve je esto ad nauseam pragmatina, ljigava i plitko utilitarna. No, ni mnogi
ljudi na znatno viem obrazovnom i intelektualnom nivou od tadanjeg britanskog
premijera ne bi primijetili tu kontradikciju.
Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini promatran kroz civilizacijsku prizmu
Historija ovjeanstva je historija civilizacija. Period ljudske egzistencije prije
pojave civilizacija obino se smatra prethistorijom. Povijesno iskustvo iz tih vremena
je oskudno i maglovito i o njima nema pisanih dokumenata.
Civilizacije predstavljaju zaokruen i sveobuhvatan sistem vrijednosti na kome
je zasnovan poseban nain ivota. Gotovo sve civilizacije bazirane su na religijama.
Izuzetak ine neke istonjacke civilizacije, kao, naprimjer, konfuijanska, koje su
vie zasnovane na odreenoj, za to podruje karakteristinoj filozofiji.
Historiari, sociolozi i filozofi historije se uglavnom saglasni u identifikaciji
postojeih i prolih civilizacija. Oni se, meutim, esto razlikuju u pogledu ukupnog
broja civilizacija. Quigley spominje 16 istih i osam mjeovitih tipova civilizacija.
Toynbee spominje 23, Spengler osam, a McNeill devet civilizacija. Bagby i Braudel
identificiraju devet, a Rostovani osam civilizacija. Kad su u pitanju moderne
civilizacije, naunici se razilaze u svojim pogledima uglavnom zbog toga to nije
4
O antihrianskom karakteru savremenog britanskog drutva moe posvjedoiti i sljedee.

Autor ovih redova gledao je program na BBC-u u kome je spiker na agresivan i provokativan nain
pitao eminentnog uenjaka, inae prakticirajueg hrianina, kako on, tako inteligentna i obrazovana
osoba, moe vjerovati u takve gluposti (kreacionistiki svjetonazor). William Rowlands, kantarberijski
nadbiskup, otvoreno se poalio da se prakticirajui hriani diskriminiu, a ponekad i proganjaju
na radnom mjestu. Na radnom mjestu zabranjeno je nositi krst. Ako se neko ne povinjava tom zakonu,
moe izgubiti posao. Uporedimo to s komunistikom Jugoslavijom, gdje je pobona hrianka,
koja je bila zaposlena kao pravnica u Saveznom izvrnom vijeu, na radnom mjestu nosila krst,
a da to nikom nije smetalo.
Godinjak 2012/97
MAHMUTEFENDI
jasno da li Kinu i Japan, te pravoslavlje i Zapad, treba tretirati kao jednu ili dvije
civilizacije. I pored ovih razlika identitet civilizacije nije sporan.5
Spenglerova klasifikacija civilizacija
Njemaki filozof historije Oswald Spengler izloio je svoj golemi opus o civilizacijama najveim dijelom u svom monumentalnom djelu Propast Zapada, a u manjoj
mjeri i u druge dvije knjige as odluke i Prusijanizam i socijalizam. Spengler izlae
tezu da je svaka civilizacija zasnovana na dubokom religijskom i filozofskom
doivljaju. Civilizacije imaju potpuno razliit sistem vrijednosti koji se reflektuju
u svim sferama ivota. One imaju razliitu ne samo arhitekturu, muziku, slikarstvo,
ve i prirodne nauke, matematiku, ak i razliite ateizme!
Spengler prepoznaje osam civilizacija: drevnu egipatsku, babilonsko-asirskosumersku, juznoameriku, civilizaciju Maja, Inka i Acteka, kinesku, hindusku,
klasinu, grko-rimsku, koju naziva apolonijskom, magijsku i faustovsku. Za
razmatranje u ovom tekstu relevantne su posljednje dvije civilizacije, faustovska
i magijska. Prva obuhvata dvije religije, katolianstvo i protestantizam, a druga
tri religije, jevrejstvo, pravoslavlje i islam.
Slijedei ovu civilizacijsku paradigmu, rat u Hrvatskoj izmeu Hrvata i Srba
uklapa se u civilizacijski sukob faustovske i magijske civilizacije. U tom ratu, meutim,
Srbi su trebali biti potpomognuti Bonjacima, svojom civilizacijskom sabraom.
U ratu u Bosni i Hercegovini Bonjaci i Srbi trebali su uspostaviti koaliciju odmah
na poetku i boriti se protiv Hrvata, kao predstavnika faustovske civilizacije.
Kao to je razvoj dogaaja pokazao, takva koalicija nikad nije postojala. Samo
u jednom sluaju, na poetku rata u Trebinju, Srbi i Bonjaci ratovali su skupa,
kada je grad bio napadnut od HOSS-a, oruane formacije Hrvatske stranke prava.
Ali to nije bio nikakav sukob magijske i faustovske civilizacije, ve odbrana grada
protiv stranih napadaa.
Huntingtonova klasifikacija civilizacija
Ameriki politolog i sociolog Samuel Huntington napisao lanak s naslovom
Sukob civilizacija, koji je 1994. godine bio objavljen u eminentnom asopisu
Foreign affairs. Huntington je nastavio istraivanje u ovoj oblasti, koje ju rezultiralo
objavljivanjem knjige Sukob civilizacija i preureenje svjetskog poretka.
U poreenju sa Spenglerom Huntington vie naglaava vezu civilizacija s
religijama, ako ne sa metafizikog, a ono sa pragmatinog stanovita. On tvrdi da
5
Samuel P. Huntington: The Clash of Civilizations and the Remaking of World, USA: Simon
& Schuster, 1996., str 44- 45.
98/Godinjak 2012
danas u svijetu postoji osam civilizacija: kineska, japanska, hindu, islamska, pravoslavna, zapadna, latinoamerika i afrika. Mada pravoslavlje i zapadnu civilizaciju
promatra kao zasebne, ipak ne iskljuuje mogunost da bi se te dvije civilizacije
mogle klasificirati kao sub-civilizacije u okviru jedinstvene hrianske civilizacije.6
Slijedei Huntingtonovu civilizacijsku paradigmu u ratu u Bosni i Hercegovini,
Srbi i Hrvati trebali su formirati vojnu alijansu protiv Bonjaka. U stvarnosti, do
takve alijanse nikad nije dolo. To ne znai da Srbi i Hrvati nisu pravili nagodbe,
nekad tajne, a nekad javne, na raun Bonjaka, tamo gdje im se interesi nisu
sukobljavali, kao, naprimjer, u Mostaru ili istonoj Bosni. Ali, tokom veeg dijela rata
postojala je vojna saradnja izmeu Bonjaka i Hrvata, a ona nikad nije prekidana
u Cazinskoj krajini, Posavini i Sarajevu. Ova alijansa, kao i odsustvo bilo kakve vojne
saradnje izmeu Srba i Hrvata, potpuno su u kontradikciji s Huntingtonovom
civilizacijskom paradigmom.
Ponaanje vanjskih politikih inilaca
Kao to se moe vidjeti iz pisma Johna Majora, pravoslavne zemlje, Rusija, Grka
i Bugarska, stale su na stranu Srba. Njemaka, Austrija i Vatikan pomagale su Hrvate,
a Turska i Iran Bonjake. Osim toga, dobrovoljci iz pravoslavnih zemalja ratovali
su na strani Srba, oni iz zapadnih zemalja na strani Hrvata, a Bonjaci su primali
pomo od islamskih boraca. Ove injenice idu u prilog tezi da je rat u Bosni i
Hercegovini bio sukob civilizacija.
Ali ta je sa ostalim zemljama? Njemaki savezni kancelar Helmut Kohl
usprotivio se primanju Turske u Evropsku uniju uz obrazloenje da je ta ekonomska
i politika zajednica hrianski klub. Lako je, meutim, primijetiti da se iza ove
izjave krije pragmatini politiki interes. Ako bi Turska pristupila Evropskoj uniji,
million turskih radnika preplavili bi Njemaku. To bi povealo nezaposlenost u
Njemakoj i povealo ve postojee tenzije sa turskom zajednicom.
Istovremeno, njemaka vlada Helmuta Kohla priznala je Bosnu i Hercegovinu.
I ne samo to, ona je ak izvrila pritisak na britansku vladu da uini isto, dajui
joj zauzvrat koncesiju da moe odstupiti od klauzule Mastrihtskog socijalnog
ugovora kojom se radni dan ograniava na 8 sati. I ovoga puta lako je vidjeti da
se iza priznanja Bosne i Hercegovine krije real politika, sadrana u tenji njemake
za irenjem utjecaja na Balkanu. Hrianski duebrinik ne bi favorizirao interese
preteno muslimanskih Bonjaka na raun svoje konfesionalne brae Srba.
I Austrija je odmah bila priznala Bosnu i Hercegovinu. Ovakvo anticivilizacijsko
ponaanje te zemlje gotovo je bez presedana u povijesti. U prolosti Austrija se
javljala zatitnikom svih hriana na Balkanu. Nakon pobjede nad Turskom pod
6
Samuel Huntington, op. cit, str. 45-47.

Godinjak 2012/99
MAHMUTEFENDI
Beom koncem 17. vijeka austrijska vojska poinila je zlodjela nad muslimanskim
stanovnitvom, to je kulminiralo razaranjem i paljenjem Sarajeva od Eugena
Savojskog 1697.
Samuel Huntington, koji rat u Bosni i Hercegovini karakterie kao sukob civilizacija, tvrdi da se u takvim ratovima na stranu zaraenih zemalja stavlja prvo jedna
zemlja srednje veliine i snage, a potom i supersila iz iste civilizacije. No, i on priznaje
da bosanski rat ini izuzetak jer su se na kraju na strani Bonjaka stavile SAD, dakle
velesila koja pripada drugoj civilizaciji.
Civilizacijskim ratovima takav sluaj nikad nije zabiljeen. U krstakim ratovima
koalicija evropskih katolikih zemalja ratovala je za osloboenje svete zemlje i
Hristovog groba. Nijedna muslimanska zemlja nije se pridruila toj koaliciji.
Isto tako, nijedna katolika zemlja joj se nije suprotstavila.
Niti jedna hrianska zemlja nije pritekla u pomo Mehmedu el-Fatihu prilikom
osvajanja Konstantinopolja. Isto tako, nijedna islamska zemlja nije poslala pomo
opkoljenoj bizantijskoj prijestonici.
Kosovska bitka u dobroj mjeri predstavljala je sukob civilizacija. Dokaz tome
je da su po zavretku bitke, kada su se Turci povukli, a s obzirom na injenicu da je
turski sultan Murat ubijen, zvona crkve Notre Dame zvonila u slavu pobjede hrianskog oruja.
U Kosovskoj bici ratovala je pod srpskim vojnim zapovjednitvom koalicija
sedam hrianskih vojski (srpska, hrvatska, bosanska, maarska, vlaka, bugarska
i albanska) protiv vojske muslimanske Turske. Niti jedna muslimanska vojska nije
pritekla u pomo Srbima i njenim saveznicima. Isto tako, niti jedna hrianska
vojska nije pritekla u pomo Turcima.7
Promjena civilizacijskog pejzaa
Svi civilizacijski sukobi dovodili su do radikalne promjene u civilizacijskom
pejzau. Nakon to su Arapi 711. godine zauzeli paniju materijalna i duhovna
dostignua islamske civilizacije dominirala su najveim dijelom Pirinejskog
poluostrva gotovo osam vijekova. Poslije rekonkviste islamska civilizacija nestala
je, a stvari su u civilizacijskom smislu vraene na status quo ante.
Hernando Cortez i njegovi bojovnici nisu samo ubili 100. 000 domorodaca u
junoj Americi. Oni su takoer unitili civilizaciju Maja, Inka i Acteka i nametnuli
domorodakom stanovnitvu hriansku civilizaciju.
Nakon Mohake bitke 1526. godine islamska civilizacija proirila se sjeverno od
Save. Ona je bila naroito dominantna u Slavoniji, gdje su muslimani u gradovima
7
Ovo ne znai da nije bilo pojedinaca koji su ratovali na drugoj strani. Prema nekim izvorima,
tursku vojsku pomoglo je 5.000 enovljana i 5.000 Srba. Noel Malcolm: Kosovo: A Short History,
Lomdon: Macmillan, 1998.
100/Godinjak 2012
inili veinu u 16. i 17. vijeku. Poslije poraza turske vojske pod Beom islamska
civilizacija nestala je s ovih prostora.8
Do kakvih promjena je dovela predaja Vukovara u ruke hrvatske vojske i predaja
Vogoe u ruke Armije BiH? Promijenile su se zastave, grbovi, uniforme policajaca
i vojnika, administracija i obrazovni sistem, a zakoni jedne zamijenjeni su zakonima
druge sekularne drave. Drugim rijeima, nije dolo do promjene civilizacijskog
pejzaa ve do promjene nacionalnih i dravnih obiljeja.
Civilizacijska nereprezentativnost sudionika u ratu
Francuski krsta Raymond Aguille pisao je da je krv tekla potocima u damijama
i sinagogama Jerusalema kao najvii izraz bezgranine Boije milosti. Krstai su na
najsuroviji nain ubijali nevino civilno stanovnitvo ubijeeni da ine plemenito
djelo spasavanja dua nevjernika.
Prije poetka rata 46% stanovnitva u Bosni i Hercegovini izjasnilo se da nema
religiju.9 Od tako visoko sekulariziranog stanovnitva teko bi se moglo oekivati da
spasava due nevjernika i promovie vrijednosti i nain ivota svoje civilizacije.10
U toku rata islamski dobrovoljci pokuali su podii u zrak franjevaki samostan
u Visokom. U tome su ih sprijeili pripadnici Armije BiH. Tokom rata pokazalo se
da pripadnici zaraenih strana imaju neuporedivo vie zajednikog u nainu ivota
i sistemu vrijednosti (to ini sutinu civilizacije) sa onima protiv kojih su ratovali
nego sa onima koji su im pritekli u pomo.11
Teko je mnoge ratove svrstati samo u jednu kategoriju. Drugi svjetski rat u
Jugoslaviji bio je viedimenzionalan. Imao je elemente oslobodilakog rata, socijalistike/komunistike revolucije, graanskog rata, u jednonacionalnim sredinama
8
Kao i dva stoljea ranije u paniji svi objekti islamske materijalne i sakralne kulture
i civilizacije: mezarja, kutuphane, hamami, bezistani, imareti, musafirhane, sahat-kule, damije,
medrese, sebilji, karavan-saraji i hanovi na tlu Maarske, Slavonije, Like, Udbine, Krbave, Dalmacije
i Boke Kotorske su bili porueni i uniteni. Muslimane i sve njihove sakralne objekte, za samo
esnaest godina kranske vlasti (1683-1699), nije mogla sauvati i spasiti injenica da su oni prije
toga 160 godina, od 1526. do 1683. godine, dok su vladali istim zemljama i krajevima, kranima
garantirali i omoguavali sva ljudska, vjerska, kulturna i imovinska prava. Sead Mahmutefendic, op.
cit, str 96- 97.
9
Catherine Samary: Yugoslavia Dismembered, New York: Monthly Review Press, 1995., str. 89.
10
To ne znai da se meu onima koji nemaju religiju ne moe nai znatan broj nacionalnih
fanatika i ovinista.
11
O promjeni civilizacijskih vrijednosti tokom vremena i uspjenom pobijanju Huntingtonove
teze o predominantno civilizacijskom sukobu u Bosni i Hercegovini vidjeti: Neven Anelic: Bosnia
and Herzegovina The End of a Legacy (Bosna i Hercegovina kraj zavjeta), London: Frank
press Publishers, 2004., str 18-21 objavljena doktorska disertacija
Godinjak 2012/101
MAHMUTEFENDI
elemente ideolokog rata, u Crnoj Gori i Srbiji izmeu partizana i etnika i u

Hrvatskoj izmeju partizana i ustaa, te elemente civilizacijskog/vjerskog rata.12
Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini imao je elemente agresije, graanskog rata,
neto malo elemenata klasnog rata, (u Sarajevu i Tuzli, rat grada i sela)13, elemente
civilnog rata, a naroito elemente rata za kontrolu i vlast nad teritorijem (rat za jugoslavensko naslijee) u procesu stvaranja nacionalnih drava.
Bonjaci su bili jedini jugoslavenski narod koji nije htio vlastitu nacionalnu dravu.
U svijesti velike veine Bonjaka takva elja nikad nije bila prisutna, jer oni nemaju
nikakvo historijsko iskustvo ivota u vlastitoj, etniki homogenoj dravi. Rukovodstvo Bonjaka razmatralo je tu ideju, ali ju je odbacilo iz praktinih razloga,
jer bi, prema rijeima Adil-beg Zulfikarpaia, to bila nakaza od drave, u kojoj
bi ostalo vie od 40% Srba i Hrvata. Istovremeno, van nje ivjelo bi vie Bonjaka
nego u njoj.14 Zbog toga su se oni zalagali za jedinstvenu, multietniku, unitarnu
12
Drugi svjetski rat imao je znatno vie elemenata civilizacijskog sukoba od posljednjeg rata,
uglavnom, ali ne iskljuivo zbog aktivnog uea Katolike crkve u prisilnom prekrtavanju Srba.
Kad je Hermann von Neuchbacher, njemaki opunomoenik u Beogradu, pitao Pavla uriia:
Zato vi njih (muslimane TM) ubijate kad su i oni isto kao i vi Srbi?, ovaj je odgovorio: Onaj
ko je te vjere nije vie Srbin.
Pavle urii je poistovjeivao srpstvo s pravoslavljem. Muslimani u Sandaku niim nisu
ugrozili etniku vlast. Oni su mogli drati po kuama slike srpskih kraljeva i pjevati srpsku himnu,
ni to ih ne bi spasilo od uriievih koljaa.
Pavle urii vodio je vjerski rat. Dokaz tome je da je, osim muslimana, u manjoj mjeri ubijao
i Srbe i Crnogorce ateiste (slian stav imao je i Milan Proti, unuk Stojana Protia. On je tvrdio da
rat u Srbiji izmeu etnika i partizana nije bio graanski rat, ve rat Srba i stranaca, jer su potonji
odbacivanjem pravoslavlja prestali biti Srbi).
Uporedimo to sa eeljevom izjavom: Albanci i muslimani koji smatraju Srbiju svojom
domovinom mogu biti spokojni. Kod uriia se radilo o vjerskom, a kod eelja i veine srpskih
politiara o nacionalnom i velikodravnom fanatizmu.
13
Izgleda da su elementi klasnog rata vie bili prisutni latentno nego stvarno. Adil-beg Zulfikarpai kae da je u razgovorima sa predstavnicima Srpske demokratske stranke saznao da su oni imali
iracionalni strah da bi u unitarnoj Bosni i Hercegovini dravni parlament mogao dvotreinskom
veinom izglasati reviziju agrarne reforme.
Neven Aneli je sklon miljenju da se u Bosni i Hercegovini radilo o agresiji. Noel Malcolm
je eksplicitan u toj tvrdnji. Sumatra Bose smatra da se radilo o graanskom ratu. Za marksiste svaki
rat je u sutini klasne prirode. Londonski asopis Living Marxism (ivui marksizam) iznio je stav
da je rat u bivoj Jugoslaviji bio klasni rat izmeu bogatog sjevera i siromanog juga. Ovaj zakljuak
djeluje neuvjerljivo, jer je veliko pitanje da li je razlika od 20% u drutvenom proizvodu po stanovniku
dovoljna da Hrvatsku svrsta u razvijeni sjever, a Srbiju u siromani jug.
14
U slinoj situaciji nali su se Hrvati, kada je kralj Aleksandar 1928. ponudio Koroecu i
Radiu otcjepljenje Slovenije i Hrvatske iz Jugoslavije. Obojica su odbili, ali iz razliitih razloga.
Koroec je procijenio da bi slovenska drava bila isuvie slaba, te da bi bila lagan plijen rastuem
102/Godinjak 2012
Bosnu i Hercegovinu. U tome su imali podrku jednog broja urbanih Srba i Hrvata,
a iji kolektivni identitet se ne ispoljava u narodnom, ve prije u nacionalnom
(Bosanac, Jugoslaven, Evropljanin).
Zakljuak
Kao i Drugi svjetski rat, rat za jugoslavensko naslijee bio je viedimenzionalan.
Imao je elemente agresije, graanskog rata, neto malo elemenata klasnog rata,
elemente civilizacijskog sukoba, te elemente rata za teritorij u procesu formiranja
nacionalnih drava.
Elementi civilizacijskog sukoba ogledavali su se u sljedeem:
Izvjesna, mada ne rairena upotreba religioznih simbola;
Ruenje vjerskih objekata, a naroito objekata islamske arhitekture i civilizacije
od srpskih bojovnika;
Pomo dobrovoljaca i vlada, a koja je zaraenim stranama stizala iz civilizacijski
bratskih zemalja.
Civilizacijski sukob nije predstavljao dominantnu karakteristiku rata. Dokaz
tome moe se nai u sljedeem:
Vojna saradnja zaraenih strana, ili njeno odsustvo, ne uklapa se niti u jednu
civilizacijsku paradigmu.
Zaraene strane, a posebno Bonjaci, primili su znaajnu pomo i podrku od
zemalja iz drugih civilizacija. Takvo neto nikad nije bilo zabiljeeno niti u jednom
civilizacijskom ratu.
Promjena vlasti na teritoriju nije rezultirala mijenjanjem civilizacijskih, ve
nacionalnih i dravnih obiljeja.
Sudionici u ratu nisu bili civilizacijski reprezentativni. Oni su imali mnogo vie
zajednikog u nainu ivota i sistemu vrijednosti (to je osnovno obiljeje civilizacije)
sa onima protiv kojih su ratovali nego sa onima koji su im, navodno, pritekli u pomo.
talijanskom faizmu, a poslije i njemakom nacizmu, a to bi ugrozilo bioloki opstanak slovenskog

naroda. Njegova procjena pokazala se ispravnom naroito nakon Hitlerovog govora u Mariboru
u kome je on rekao: Napravite mi od ove zemlje Njemaku. Radi je imao druge motive. U
tom razgranienju Hrvatska bi ostala bez dobrog dijela Slavonije, ukljuujui i njen glavni grad
Osijek, i Dalmacije juno od Splita. Takva podjela znaila bi da bi vie Hrvata ivjelo van Hrvatske
nego u njoj. Radi je ocijenio da bi to bila previsoka cijena ostvarenju devetstoljetnog sna hrvatskog
naroda za samostalnom dravom.
Godinjak 2012/103
MAHMUTEFENDI
Bibliografija:
Aneli, Neven : Bosnia and Herzegovina the End of Legacy, London: Frank Cass Publishers,
2004.
Bose, Sumatra: Bosnia after Dayton Nationalist Partition and International Division, London:
Hurst 7 Company, 2002.
Gow, James: The Serbian Project and its Adversaries A Strategy of War Crimes, London:
Hurst & Co, 2003.
Hoare, Marko Attila: How Bosnia Armed, London: Saqi Books, 2004.
Huntington, Samuel: The Clash of Civilizations and the Remaking of the World Order, New
York: Simon & Schuster, 1996.
Immamudin, M. S. : Muslim Spain AD 711-1492, Karachi, 1961.
Joyce, James : Portrait of the Artist as a Young Man, England: Hertfordshire, 1992.
Malcolm, Noel: Bosnia-a Short History, London: Macmillan, 1994.
Malcolm, Noel: Kosovo-a Short History, London: Macmillan, 1998.
Mahmutefendi, Sead: Prepolovljena voda, Sarajevo: BH MOST, 2008.
Pond, Elizabeth: Endgame in the Balkans Regime change European Style, Washington DC:
The Brookins Institute, 2006
Samary, Catherine: Yugoslavia Dismemberred, New York: Review Press, 1995.
Spengler, Oswald: The Decline of the West, Oxford University Press, 1991.
Thompson, Ahmad: The Next World Order, Beirut: Al-AQSA Press, 1994.
CONFLICT OF CIVILIZATIONS VERSUS REAL POLITICS

Tahir Mahmutefendi
Summary
The war in Ex-Yugoslavia has been drawing the attention of international public, politicians,
journalists and academic circles. Plenty of books and articles has been written, which tried
to analyze the conflict from different aspects. One of the themes which were the subject of
disagreement was nature, in other words the wars character. Different authors have been
written about aggression, civil war, class- war, religious war, in other words, about war of
civilizations, and the war for territories/the war for Yugoslavian heritage. This article will try
to analyze the war in Croatia and in Bosnia and Herzegovina through bipolar opposing the
war nature as the conflict of civilizations and the war as the expression of real politics. The chain
of pragmatic goals will be meant by the second term, that the warring sides have been trying
to achieve and external factors that have no ideological, philosophical or religious support.
Keywords: politics, war 1992-1995, Bosnia and Herzegovina, Croatia
104/Godinjak 2012
GODINJAK
DRUGI NAUNI SKUP

BOSANSKOHERCEGOVAKA
DRAVA I BONJACI* _____
Ova rubrika sadri pristigle referate sa Drugog naunog skupa

Bosanskohercegovaka drava i Bonjaci, koji je odran 20. 10. 2012.
godine u organizaciji BZK Preporod iz Sarajeva.
UDK 323.1:342.1 (497.6)
Konstruiranje identiteta
Dvoznana upotreba pojmova
narod i nacija
Senadin Lavi
Sarajevo
U radu se razmatraju interpretacije, razumijevanja i transformacije pojmova nacija i

narod u politikoj kulturi bosanskih naroda i njihovih susjeda. Pokazuje se da postoje
razliita shvatanja ovih pojmova i nejasne jezike upotrebe to dovodi do izvjesne jezike
pometnje koja, ustvari, otkriva dublju kulturno-povijesnu dezorijentiranost i nerazumijevanje
glavnog toka savremenosti kod bosanskohercegovakih graana i njihovih prvih susjeda
opinjenih velikodravnim ekspanzionizmom i hegemonijskim ideologijama.
Kljune rijei: nacija, narod, drava, kultura, identitet, Bosna i Hercegovina, Bonjaci, Srbi
oetkom devedesetih godina dvadesetog stoljea kod Bonjaka u Bosni

i Hercegovini politiku su vodili ljudi koji su primarno mrzili komunjare
i javno se od njih distancirali. Taj antikomunizam reduciran je na mrnju
prema bosanskim komunistima (SKBiH) pa je u jednom dijelu graniio s antibosanstvom ako se ima u vidu borba bosanskih komunista za dravu, Socijalistiku
republiku Bosnu i Hercegovinu. Bonjaki antikomunisti su dvadeset godina poslije
svjetsko-povijesnog sloma komunistike politike ideologije i socijalistikog bloka
optuivali komunizam za sve ovosvjetovne probleme. Gledajui s distance od
nekoliko decenija unazad, postaje jasno da su to bili kadrovi koji, naalost, nisu
nita bitno znali ni nauili o politici ni teorijski ni praktino. Osim toga, politiku su
shvatili kao puko peuzimanje vlasti od tih mrskih komunjara. Oni su u politiku
uveli ljude koji su potencirali svoj navodni religijski pedigre i koji su religijsku
instituciju Islamsku zajednicu godinama pretvarali u svoj izborni servis i tako
je obezvreivali. To, naravno, nije bila karakteristika samo bonjake politike, jer
Godinjak 2012/107
LAVI
su na isti nain funkcionirale i druge dvije narodne partije1 i religijske institucije

koje su stajale uz njih. Pritom, narod (etnija) je u cjelini svoga postojanja i kulturnog
djelovanja sveden na religijsko odreenje kao jedino bitno i sveodreujue. U tome
se ogleda osnova etnoklerikalne politike u postsocijalistikoj Bosni i Hercegovini
snano proimanje etnikog i religijskog kroz politiku koja je nakon 1990.
inaugurirana na mjesto propalog socijalizma. Ta etnoklerikalna politika e za dvadeset godina ostaviti pusto u Bosni i Hercegovini i nakon nje niko nee snositi
odgovornost, jer je ona stvorila koruptivni mentalitet po vertikali i horizontali
drutvenog sistema. Politiari, koji su za sebe tvrdili da su istinski predstavnici
naroda, i svetenici predstavljaju paklenu simbiozu za manipulaciju masama vjernih
sljedbenika ni jedni ni drugi nikom ne odgovaraju za svoje drutveno djelovanje
u vremenu tranzicije i ope pometnje u kojoj je sruen smisao ivota miliona ljudi.
Potpuno je iz vidokruga nestao ili planski odstranjen pojam odgovornosti.
Etnoklerikalna politika u Bosni i Hercegovini uvela je na drutvenu scenu opasno
antibosansko i antiustavno djelovanje, voluntarizam i neodgovornost ona je napustila
ivotni i dravni princip legaliteta i nametnula vaninstitucionalni, prostaki model
dogovora naroda za koji je namijenjen etniki ist geto, kao da ne postoji pravo
i kao da drava Bosna i Hercegovina nema Ustava 1990. godine i kao da je to neko
predmoderno ili pretpolitiko drutvo gdje se plemena dogovaraju o ujedinjavanju
u veu zajednicu.
Nacionalizam koji se u Bosni i Hercegovini ekspandirao devedesetih godina
bio je po svome karakteru etnokulturni nacionalizam (etnonacionalizam). Graanski
narativi, openito reeno, u tome periodu nisu bili uvjerljivi niti oaravajui kao zov
novih voa i spasitelja. Nadolazei etnokulturni nacionalizam razvijao je etniki
koncept nacije, koji je podrazumijevao da je to kulturno-historijska cjelina, da je
pripadnost ekskluzivna i samo za posebne, da se partikularno pripada, da se neprestano mora misliti na jedinstvo nacije, da je to neto mistino-emocionalno, da se mora
ouvati narodni duh, da je to organsko proimanje i da se ne smiju zaboraviti
sveti preci, porijeklo, etnika privrenost i neponovljivo kulturno jedinstvo.2
1
Mnogi su ove narodne ili puke partije zvali nacionalne partije, i to je odmah bila jasna
forma jezike upotrebe i reduciranja semantikog polja, koja je ostala djelatna mnogo godina poslije.
Za njihove nacionalistike koncepcije odredba nacionalno nije znaila dravno, dravotvorno,
zemaljsko ili bosanskohercegovako, nego etniko-klerikalno i separatistiko. To je znailo da su
novonastale stranke i njihova vodstva zastupali etniki koncept nacije iz 18. i 19. stoljea, koji
je danas u veini zapadnih razvijenih drava/nacija naputen i iivljen. Danas u Francuskoj, Holandiji,
Velikoj Britaniji, vicarskoj, Njemakoj, SAD-u ili Kanadi prevladava civilni ili graanski koncept
nacije. Ovu tenziju izmeu civilnog ili graanskog nacionalizma i etnokulturnog nacionalizma
moemo pratiti i u Bosni i Hercegovini gdje jo nije razvijen i osnaen graanski nacionalizam
zasnovan na dravljanstvu, politikoj naciji ili odanim i svjesnim dravljanima Bosne, graanskoj
lojalnosti, inkluzivnosti, uvaavanju kulturnih specifinosti itd.
2
Endru Hejvud, Politike ideologije, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva,
2005., str. 176.
108/Godinjak 2012
Konstruiranje identiteta. Dvoznana upotreba pojmova narod i nacija
Naalost, ova etnika ekskluzivnost predstavljala je iskljuivost i nesposobnost za

proimanje razliitosti iz ega su slijedile konfrontacije, konflikti, separatistiki
poduhvati i veliki nacionalni projekti kojima se rjeava tzv. nacionalno pitanje.
U tom komaru, nije se krenulo putem graanskog nacionalizma ili patriotizma
u rjeavanju unutarnjih dravnih pitanja.3
Spram povrnosti bonjakog nacionalizma, treba posebno naglasiti, ve su postojala dva jasno razvijena nacionalistika pokreta sa svojim ideologijama meu
Srbima i Hrvatima iz 19. stoljea. Velikosrpski ideolozi su od 19. stoljea konstruirali
frazu i koncepciju srpski etniki prostor i svi oni koji se nalaze na njemu moraju biti
posrbljeni ili nestati bestraga.4 U toj konstrukciji Bosna i Hercegovina je od druge
polovine 19. i poetka 20. stoljea posmatrana kao srpska zemlja. Velikosrpski
ideolozi nisu htjeli da se pomire s jednom injenicom koja kazuje da se na Balkanu
nikada nisu poklapali teritorija na kojoj narod ivi i teritorija drave. Oni su, ini
se, to svjesno zanemarivali. Svako ko to pokua izjednaiti ili dovesti do podudaranja,
kao to to iskazuje velikosrpska politika frazom svi Srbi u jednoj dravi, direktno
vodi u rat i genocid nad onima koji su se zatekli na zacrtanim teritorijama. Velikosrpska politika je u Memorandumu SANU (1986) naglasila da se ne poklapaju etnike
i dravne granice u Jugoslaviji, te da je nuno da doe do prekrajanja granica, da bi
se dobilo poklapanje etnikog i dravnog prostora. A kada se granice prekrajaju,
to znai samo rat.
Graanski nacionalizam ima u sebi elemente koji omoguavaju konsolidaciju cjeline

dravnog bia i pomau da se proizvede red u kojem se svi mogu nai i prilagoditi. U patriotizmu
i graanskom nacionalizmu govori se o politikoj naciji (dravljanima), inkluzivnosti (pripadanje
naciji na osnovu dravljanstva), univerzalizmu (otvorenosti za sve koji posjeduju dravljanstvo
i odani su svojoj politikoj naciji), nacija je jednaka a ne jedinstvena, racionalno-principijelan odnos
prema nacionalnom, volonterski, zasnovan na dravljanstvu, graanskoj lojalnosti i kulturnom
pluralitetu. (E. Hejvud, Politike idologije, Ibid. str. 176)
4
Budui da su dva najoptija koncepta nacije definisana pre nego to su okolnosti omoguile
nastanak drave, slina raznolikost je bila prisutna i u definisanju okvira budue srpske drave. Ne
moe se rei da su srpski intelektualci imali jasan koncept teritorije koja pripada srpskom narodu
i u zavisnosti od razliitih politikih potreba trenutka, sa istim arom videli su irenje srpske drave
u dijametralno razliitim pravcima. Osnovna romantiarska podloga bila je Duanovo carstvo,
ali realno rasprostiranje tokavtine i pravoslavlja, a posebno realno teritorijalno rasprostiranje
naroda koji se identifikovao sa srpskim imenom, nije se nikako geografski poklapalo s vizijom.
Zato je Duavnovo carstvo pokrivalo vie imaginarnu ideju o veliini i snazi nego to je ikada bio
realan zahtev za teritorijalnim irenjem, budui da se na njega pozivalo i kada se trailo irenje ka
jugu i jugozapadu, ali i ka severu i severozapadu. Uz zahtev za Duanovim carstvom, trailo se
i Milutinovo, i srpska Sofija, i carsko Skoplje i Markov Prilep, i okolina Soluna, i Dubrovnik,
i Dra... (Vidjeti: Olivera Milosavljevi, U tradiciji nacionalizma ili stereotipi srpskih intelektualaca
XX veka o nama i drugima, Beograd: Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, 2002., str. 33.)
Godinjak 2012/109
LAVI
O srpskom identitetu: religija, jezik, nacija

Milorad Ekmei, bosanskohercegovaki i srbijanski historiar, ukazuje na
utjecaj religijske institucije na drutveni ivot ljudi na negdanjim prostorima jugoslavenske zajednice, a posebno na nacionalne pokrete.5 Religija ovdje nije samo
vjerovanje. tavie, mogue je rei sa historijskim osvrtom da je religija dugo bila
najznaajnija drutveno-kulturna institucija koju su imali stanovnici junoslavenskog
prostora. Ekmei kae: U jednu ruku, nacionalna kultura nikad nije izila iz okvira
pojedine vere i crkve, a u drugu, crkve su postale putokaz drutvenog organizovanja
i gube prevashodno verski karakter. Uticaj crkvene politike na profil nacije poinje
iz samog korena izrastanja drutvene svesti savremenog jugoslovenskog oveka.6
ak se moe rei da je za razvoj nacionalne svijesti crkveno vodstvo zastava koja
od poetka odreuje pravac, a nikako se ne smije zaboraviti da je vjerska identifikcija
prethodila nacionalnoj i politikoj i uvek im ostala osnovna podloga.7 Iz toga
je proistekla inferiornost kulture nekih balkanskih naroda koja je onemoguavala
da se preskoi crkveni plot. Sasvim je jasno da su nacionalni pokreti na negdanjem
jugoslavenskom prostoru poeli krajem 18. stoljea na evropskim lingvistikim
motivima, ali se nisu upjeli razviti na toj liniji i iznevjerili su ciljeve dosljedne
sekularizacije drutva. Iz toga je proizaao sektarijanski religijski tip nacionalizma
(ili nacionalizam sudnjeg dana u kojem je pretjerano prisustvo religijskih motiva),
u kojem se prepoznaju sljedee karakteristike:
1) poveano prisustvo iracionalnih elemenata u ideologiji koji slue da se
pothranjuju razlike unutar mjeovitih zajednica;
2) ultimativni ciljevi i milenijski nain miljenja (sa svakim dogaajem dolazi
pitanje moe li se ivjeti u zajednikoj dravi);
3) sklonost da se historija naroda zamijeni mitom historije;
4) u asovima velikih historijskih kriza, vjerska netolerancija je podloga
politikog i vjerskog okupljanja i
5) provincijalizam kulture (zatvorene crkvene sredine, drugi je kriv za sve) i
zavisnost od vannacionalnih crkvenih metropola (Poistovjeivanje jezika, kao osnove
kulture, sa vjerskom podjelom dozvoljava samo izuzetno nadarenim pojedincima
da se dignu iznad mjerila vrijednosti zatvorene crkvene sredine i njome vladajue
parohijalne svijesti.) 8
5
Ovdje je potrebno naglasiti da je Milorad Ekmei historiar koji je odigrao kljunu ulogu
u definiranju Bosne i Hercegovine kao srpske zemlje u 20. stoljeu i koji je u knjizi Dugo
kretanje izmeu klanja i oranja proglasio muslimanski fundamentalizam najodgovornijim za
disoluciju Jugoslavije, a Bosnu nazvao fantomskom dravom. On je 1988. godine u Knjievnim
novinama naglaavao da je nasilje babica nacionalne drave i to ratno nasilje.
6
Milorad Ekmei, Stvaranje Jugoslavije 1790-1918, Prvi tom, Beograd: Prosveta, 1989.,
str. 15.
7
Milorad Ekmei, Ibid. str. 16.
8
Milorad Ekmei, Ibid, str. 15-16.
110/Godinjak 2012
Nacionalni pokret kod srpskog naroda u 19. stoljeu imao je svoju prethistoriju u
crkvenim i vjerskim pokretima. Zakanjela kanonizacija svetaca smatra Ekmei
u Srpskoj pravoslavnoj crkvi potvrdila je obiaj iz srednjeg veka da se crkvena
organizacija poistoveuje sa etnikom granicom naroda. Time je istorijski poeo
nikad nezavreni sukob teolokog i filozofskog koncepta srpskog naroda, a time i
jezgra budue jugoslovenske zajednice.9 Ovdje sektarijanski religiozni tip nacionalizma ukazuje na poimanje nacije kao zajednice vjerovanja, ime se naputa
princip evropskog ujedinjavanja naroda u kojem je jasno odreeno da je nacija
zajednica jezika. Ovim je objelodanjen poraz evropskog lingvistikog nacionalizma
meu narodima koji e graditi jugoslavensku zajednicu. Ekmei je pokuao da
odredi poetnu taku historije nacionalizma kod jugoslavenskih naroda, a primarno
kod srpskog, razlikujui prve proplamsaje koji obiljeavaju epohu. Zato on smatra
da je prvi program junoslavenskih nacionalnih pokreta uinio Dositej Obradovi
1783. u Pismu Haralampiju. S njim je otpoeo poduhvat da se u historiju srpskog
naroda uvede motiv koji je tada preoblikovao cijeli civilizirani svijet, odnosno ne
radi se samo o golom pozivu da se usavri knjievni jezik ili da se govori o jeziku
kao jeziku i njegovoj ljepoti (svijest o jeziku), nego se preko jezika izraava svijest
o naciji. A tim pismom Obradovi je odredio granicu tokavskog govora, bez obzira
na vjerske granice, kao jednu prirodnu cjelina u kojoj se nalazi srpski narod.
Poetkom 19. stoljea kod srpskog naroda, a posebno kod uesnika bune na dahije
1804. godine, nema jasnog razumijevanja pojma nacije. Veliko neznanje odreuje
tadanja nastojanja srpskog naroda. Moda je njihovo neznanje krivo to ni u
potonjim vremenima to nije sasvim jasno.10 Oni ne znaju jo nita bitno o tome
pitanju. Seljatvo je brojno i osiromauje koncept nacionalne kulture spram malobrojne
inteligencije koja se trudi da ita strane knjige i promovira ideje koje nalazi u njima.
Glavni uitelji srpske inteligencije su iz njemakog kulturnog i nacionalnog
kruga. Srpska kultura poetkom 19. stoljea pokazuje opu nemo i nesposobnost
da prevazie vjersku granicu koja joj se nametnula i odredila unutarnjost cijelog
budueg nacionalnog pokreta. Kod srpskog naroda tog vremena, koga Vuk imenuje
Srblji, ne postoji jasan pojam nacije, narodnog jezika, a geografski koncept Srbije
tek treba da se izgradi. Vodei, napredni dio srpskog naroda od Temivarskog sabora
1790. do bune iz 1804. nalazi se u habsburkoj dravi. Oni jo ne znaju prave granice
srpske drave. Poslije 1815. godine prebaeno je teite cijelog srpskog naroda
na Balkanskom poluostrvu iz podruja june Ugarske u umadiju, gdje se stvara
centar nacionalnog okupljanja.11
ta su jugoslovenski ljudi u vrijeme nacionalnih preporoda 1815. do 1848. podrazumijevali pod pojmom nacija? Ovo razumijevanje je primarno ovisilo o takvom
9

11
Milorad Ekmei, Ibid. str. 77-78.
10
Godinjak 2012/111
LAVI
razumijevanju u zapadnom svijetu. Pod utjecajem sa Zapada postepeno se odbacuje

tradicionalna (stara) definicija prema kojoj je nacija vladajua klasa i stara feudalna
drava. To nekadanje poimanje nacije ostalo je jo samo u glavama konzervativaca.
Ostali su slijedili nove vjetrove i definicije te su brzo usvojili novu definiciju nacije
koja je proizlazila iz racionalistike filozofije u kojoj se nacija odreuje kao zajednica
jezika i narodnih obiaja koji su za njega vezani. Njemaki filozof J. G. Fichte izrazio
je 1807. godine misao da je nacija jezik. Evropski princip ujedinjavanja naroda
glasio je, dakle, nacija je zajednica jezika. U tom postoji jasna evolucija od prijanjeg
uvjerenja da je nacija prirodna zajednica koja se izraava u dravi. Ta misao je
bila vladajua oko 1790. godine. kada se mislilo da je narod bez svoje drave samo
narod u ideji. U tom skopu je vrijedjelo naelo da svaki narod ima pravo na
svoju dravu, a prema rasprostranjenosti jezika crtaju se budue granice suverene
drave naroda.12 Njezine granice, dakle, odreuje samo lingvistika.13 Ovim se
povezuju jezik i odreena teritorija. Ve u prvoj polovini 19. stoljea razvijena je
ideja meu jugoslovenskim narodima koji su se nalazili u okviru Habsburkog
carstva, dakle, ideja je ponovo preuzeta sa zapadnih strana evropskog kontinenta,
da se nacija mora odgojiti, da bi se dobile eljene razlike izmeu ljudi. U tom novom
smislu nacija se poima kao prirodna zajednica koju odreuje jezik, a nacionalna
svijest se odgaja putem institucija. Oko 1835. godine hrvatski ilirci su imali definiciju
nacije kao voza naroda, a jezik su poimali kao ivac narodnosti. U ovu definiciju
nacije spadaju jezik, religija, finansije, industrija, trgovina, vrlina, ustav i sloboda.
Treba imati na umu da nije bilo lahko uvesti novi pojam nacije u oblast Podunavlja,
gdje se vijekovima odrala definicija nacije kao vladajue klase ili, naprimjer,
u podruje Dalmacije polovinom 19. stoljea.14
Nekada koriteni termini nacionalni preporod ili buenje nacionalne svijesti
odavno su u naunoj literaturi zamijenjeni pojmom nacionalizam. Govorei o srpskom
nacionalnom pokretu i stvaranju jugoslavenske drave, M. Ekmei objanjava
da nacionalni pokret predstavlja politiko prosvjetljavanje jednog naroda u svijesti
o sebi, a tu se radi o njegovanju svijesti o sebi. Na taj nain jedan narod stie pravo
da odluuje o svojoj sudbini i da sam vodi svoju dravu. Sve dok se u istoriji nije
pojavilo doba u kome svaki seljak u zabaenim brdskim naseljima misli da i on
odluuje o sudbini svoje drave dotle nacionalno ime nije postalo njegova istorijska
svetinja...15 Tumaei cilj svakog nacionalog pokreta, Ekmei kazuje da je prirodni
cilj svakog nacionalnog pokreta drava zasnovana na principu suvereniteta naroda.
12
Tokom devedesetih godina dvadesetog stoljea mogla se esto uti slina nacionalistika
fraza: Tamo gdje su srpski grobovi to je srpska zemlja.
13
Milorad Ekmei, Ibid. str. 381-382.
14
Konrad Clewing, Staatlichkeit und nationale Identittsbildung: Dalmatien in Vormrz und
Revolution, Mnchen: Oldenbourg Verlag, 2001.
15
112/Godinjak 2012
Infrastrukturna podloga takvog razvoja uvek je modernizacija tradicionalnih

drutava u pravcu pobede kapitalistikih drutvenih odnosa...16
Imajui historijsko iskustvo mnogih evropskih naroda u 19. i 20. stoljeu,
nauili smo da nacionalnu svijest odgajaju institucije. Iza fenomena nacionalnih
pokreta kod srpskog i hrvatskog naroda stajala je osnovna poluga u liku crkava.
Pritom, treba imati na umu da nijedna od jugoslavenskih vjera nije dosljedno nacionalna, a historijski su dobijale taj karakter zbog napora crkava, odnosno crkvenih
vostava da se vlastito stado jasno izlui od druge vjere. Ova borba za vlastito stado
vodila je diferenciranjima u nacionalnom i etnikom smislu. Zbog toga nacionalna
kultura nikada nakon toga nije izala iz okvira pojedine vjere ili crkve, a same crkve
ili vjerske zajednice posluile su kao smjerokaz drutvene organizacije te na taj nain
zapostavile svoj vjerski karakter. Neupitan utjecaj crkvene politike na profil nacije
poinje iz samog korena izrastanja drutvene svesti savremenog jugoslovenskog
oveka.17 to narodi u Regionu nisu u historiji izrasli kao jedan narod treba zahvaliti samo crkvama, jer je religija ovdje ostala ta vododjelnica nacije. Ovi nacionalni pokreti na kraju 18. stoljea poinju na evropskim lingvistikim motivima,
ali su sasvim iznevjerili zahtjeve dosljedne sekularizacije drutva i pretvaraju se
u sektarijanski tip nacionalizma.
Nikako se ne smije zaboraviti povijest nacionalnih pitanja malobrojnih naroda
istone i jugoistone Evrope.18 U njoj je previe stradanja, poniavanja, nekanjenih
zlodjela, neslobode, mitskih konstrukcija, ideolokih obmana.19
16

18
Manfred Alexander, Frank Kmpfer, Andreas Kappeler, Gnther Stkl (Hrsg.), Kleine Vlker
in der Geschichte Osteuropas: Festschrift fr Gnter Stkl zum 75. Geburtstag, Stuttgart: Franz
Steiner Verlag, 1991.
19
Tvrdnja da je Bosna avnojevska, Titova ili komunistika izmiljotina ili da su avnojevske
granice republika izmiljene i tetne po srpski narod, predstavlja propagandni mit velikosrpske
antibosanske politike, tj. klasinu velikosrpsku la i podvalu, i slui za opravdanje ekspanzionistikih
ratova iz devedesetih godina 20. stoljea, koje je vodio S. Miloevi na elu Srbije i Jugoslavije
uz podrku Jugoslavenske armije i izgubio. Ako se ne potuje historijska dimenzija bosanskih granica,
bosanski povijesni, kulturni i dravni kontinuitet, onda je izvjesno da e se protiv Bosne voditi
osvajaki rat i destruirajua agresija srbijanskog reima. Zato nas kodirano velikosrpsko negiranje
Bosne upozorava da se Srbija jo nije pomirila sa svojim dravnim granicama, da jo sanja
ekspanzionistiki san, stranu zabludu da genocidom moe napraviti veliku Srbiju u kojoj bi ivjeli
svi Srbi. Velikosrpska ideja svi Srbi u jednoj dravi osnov je svih nesrea na prostoru bive Jugoslavije. To je dosolovno znailo postoji prostor samo za svetoslavlje i srpski jezik, a sve ostalo
se mora iskljuiti i relegirati. U njoj se lahko prepoznaje kako povijesno pogrena koncepcija i
neostvariva zabluda moe izazvati katastrofalne dogaaje i posljedice meu ljudskim zajednicama
koje ive jedne pored drugih, a ne pripadaju sadraju koji se unificirajuom koncepcijom namee
od jednog naroda i njegove politike predvodnice. Ova anahrona ideja priziva drugu, velikohrvatsku
17
Godinjak 2012/113
LAVI
Bonjaka narodna i nacionalna konstitucija

Bonjaci su se na popisu 1991. izjasnili kao Muslimani koji govore bosanski
jezik. Tada je bilo oko dva miliona Muslimana u Jugoslaviji, a najvei broj ih je ivio
u Socijalistikoj republici Bosni i Hercegovini. Vodei politiari i intelektualci
bonjakog naroda u tome periodu nisu bili za povratak starog narodnog imena
Bonjaci. Plaili su se da e vraanje starog imena za narod proizvesti zbunjenost
i da e se narod rasuti na Bonjake, Muslimane i Jugoslavene u popisnom izjanjavanju. Njihova ideja je bila da se na popisu napokon Bonjaci izjasne kao jedinstven
narod, pa i pod imenom Muslimani. U tome je pak bilo neke logike koja e se tek
naknadno pokazati kao nedostatak narodnog imena. Staro ime Bonjaci vraeno
je tek 1993. godine u jeku rata pod posebnim okolnostima na Bonjakom saboru.
U bonjakom etnonacionalizmu tokom dvadesetog stoljea, posebno u zadnjoj
deceniji kad je izvrena vojna agresija na Bosnu i Hercegovinu, pojavljuje se
religijska crta koja mu daje naglaenu religioznu dimenziju, na osnovu ega biva
jasno da je jednodimenzionalan i neujednaen. Na poetku dvadesetog stoljea
Bonjaci se bore za vakufsko-mearifsku autonomiju u sklopu velikog sistema
(Austro-Ugarske monarhije), a na poetku dvadesetprvog stoljea zbijeni su na pola
teritorije drave BiH, dok na drugom dijelu nemaju mogunost da ue svoj maternji
bosanski jezik i sadraje vlastite kulture pretvoreni su u manjinu i narod drugog reda.
Bonjaki nacionalizam u velikom dijelu dvadesetog stoljea poprima formu
mimikrije koja je, ustvari, potpuni izraz tjeskobe, trpljenja nasilja i nemoi bonjakog
politikog bia. Nedostatak etnonacionalnog diskursa naznaava nam da Bonjaci
nisu bili u stanju da se zatite i samostalno razvijaju, a to se najoitije potvruje u
smiljenoj srpskohrvatskoj strategiji nacionaliziranja muslimana. Bonjaci nisu
kontinuirano promiljali etnonacionalne kategorije (jezik, historija, narodni identitet,
ime naroda, religija, obiaji kultura) niti graansko-nacionalne (drava, pluralno
drutvo, pravo), dok su ih drugi smjetali gdje je odreivao njihov interes. Pozicija
irelevantnosti naputa se postepeno od 1943. (ZAVNOBiH), kada su Bonjaci na nov
nain preko NOP-a i antifaizma stupili na povijesnu scenu s drugim narodima i
odluili se za slobodu. Tek poslije Drugog svjetskog rata u novoformiranoj Jugoslaviji, Bonjaci poinju da se samostalno odreuju i osmiljavaju svoje kulturnopolitiko postojanje od 1968. godine. Kod Bonjaka je, naalost, bila podmetnuta
ideju i mitske konstrukcije hrvatskih nacionalista. Velikosrpska hegemonijska ideja bila je sasvim
jasan izraz balkanske bahatosti i provincijalne megalomanije jedne arhaine politike koja je napustila
povijesnu realnost i otisnula se u izopaenost, nasilje i zloine. U mitskim maglama povijesti od
19. stoljea velikosrpski ideolozi razvili su narativ o srpskoj Bosni i neko ko ne zna ta je istina
moe pomisliti da je Bosna povijesno i esencijalno doista srpska zemlja, a da su svi ostali odnekud
s neba upali u nju i smetaju srpskom narodu da uiva sretno i slobodno u svojoj zemlji. Bosna,
meutim, nikada nije bila srpska zemlja, bez obzira to danas u njoj ive Srbi.
114/Godinjak 2012
naivna svijest o nacionalizmu kao neemu negativnom i opasnom. Nisu uope

promiljali pitanja koja se tiu njihovog bia u vremenu i prostoru to su bili
sporadini poduhvati pojedinaca koji nisu imali sistematsku institucionalnu podrku.
Oni se ak poinju pravdati da nisu nacionalisti, da nemaju nita s nacionalizmom,
da im ne treba nacionalizam, da su oni narod bez potrebe za nacionalizmom, da su
anacionalni i slino. Na taj nain egzistiraju kao nedefinirana grupa bez forme i
sadraja. Za druge je to bio jasan signal da ih tretiraju na svoj nain i da ih ukljue
u vlastiti nacionalni program. Naravno, to vrijeme je prolo i nastupio je proces
narodne i nacionalne konsolidacije kao aktivnost unutarnje i relacione uspostave
jasne definiranosti u odnosu na druge.
Bonjaci, naalost, nemaju u dvadesetom stoljeu usklaen etnokulturni nacionalizam i graanski nacionalizam (domovinska ljubav i odanost prema svojoj dravi,
patriotizam). Etniki nacionalizam obuhvata pitanja jezika, narodnog imena, religije,
historije, knjievnosti i drugo, openito reeno to je kultura pojmljena u najirem smislu
rijei kao stvaranje ovjeka na svim poljima njegovog povijesnog postojanja. S druge
strane, graanski nacionalizam izraava dostignutu svijest o bosanskom graanstvu,
pripadanju dravi Bosni i Hercegovini, dravljanstvu Bosne, nacionalnosti, odanosti
svojoj dravi Bosni. Ovdje se namee pitanje: ta je zadatak etnonacionalizma kod
jednog naroda, a ta je zadatak graanskog nacionalizma?
Dakle, mora se, ipak, postaviti pitanje: ta je zadatak etnonacionalizma? Ovo
pitanje iziskuje odgovor na vie razina. Prvo i najjednostavnije odreenje koje se
podrazumijeva ovim pitanjem jeste da se u svijesti jednog naroda razvija misao o
zajednikom iskustvu i kulturi, a to je odreeno jezikom, historijom, knjievnou,
umjetnou, religijom, radom, tradicijom, narodnim obiajima itd. Sve to skupa
predstavlja sadraj kulture. Tako iz prvog odgovora dolazimo do pojma kulture
u kojem se prepoznaje jedna kulturna forma ili narod. Ta kulturna forma se ne moe
svesti samo na jedan element koji je njezin sastavni dio. Pluralnost kulturnih sadraja
tek oblikuje jednu prepoznatljivu narodnu kulturnu formu. Oni koji ne shvataju
kulturu u ovome irokom smislu uglavnom narod definiraju kroz religiju ili ak i
kulturu svode na religijski osnov. A kada se to desi, onda dolazi do okamenjivanja
kulture i zaostajanja njezinih nosilaca. Onda je u nacionalnoj ideji jednog naroda
previe motiva iz podruja religije i vrlo brzo se izgubi predstava o zbilji u kojoj se
djeluje. To vodi do pojma sektarijanskog tipa nacionalizma u ijem je osnovu religija.
Ovdje je takoer nuno ukazati na dva aspekta ili modela etnocentrike svijesti
na balkanskom prostoru:
a) agresivna etnocentrika svijest takvom se pokazuje srpska etnocentrika
svijest, bahata i nametljiva, noena lanom idejom superiornosti i prava na
teritorijalno irenje na susjedne drave; oblikovana mitovima o prolosti ona
je primitivno agresivna, osvajaka, destruktivna, a iza nje ostaju zloini i
masovne grobnice; ona je konfliktna i neprijateljska prema drugima etnijama
i nacijama u okruenju; njen glavni impuls je pravoslavni, odnosno svetosavski
Godinjak 2012/115
LAVI
u kojem se religijska duhovnost teritorijalizira, a religija je iznad kulture i

ona je religija naeg naroda ili plemena,
a) mirna etnocentrika svijest koja se zadovoljava vlastitom spoznajom ili
razvijanjem pojma o sebi; ona se reflektira preko kulture i njezinih sadraja, u
njoj se prepoznaje kulturno oblikovanje ili konstruiranje kao vrhunski smisao
rada u polju kulture; stoga u njoj ima prosvjetiteljskog i preporoditeljskog
zanosa koji hoe da prepozna kulturne specifinosti, da ih ouva i kao takve
prezentira drugima da bi se dolo do komunikativnog djelovanja i sporazumijevanja u pluralnosti svijeta. Bonjaki etnonacionalizam nije iskazao destruktivne crte niti je poduzeo neki ekspanzionistiki poduhvat spram drugih.
Nije istina da se svi etnonacionalizmi na teritoriji drave Bosne i Hercegovine
mogu izjednaiti. Ova distinkcija koja upozorava na razliku izmeu dva razliita
etnonacionalna stanja prvo, koje se prepoznaje kroz kultiviran odnos prema sebi,
svome biu i kontekstu u kojem su drugi i, drugo, koja se prepoznaje u destruktivnom
odnosu prema drugaijem u blizini sebe i koje se potvruje u negaciji drugog treba
nam pomoi da mislimo nijanse koje se stalno gube u povrnom i neodmjerenom
objanjavanju povijesnih tokova na Balkanu. Bonjaki etnonacionalizam tokom
devedesetih godina imao je odbrambeni karakter i definiralo ga je potovanje ovjeka
koji je drugaiji po nekom svojstvu. Iz tog osnova bonjaki narod nije razvio
genocidnu politiku prema srpskom i hrvatskom narodu.
Srpski etnonacionalizam u Bosni i Hercegovini primijenio je Miloeviev
recept ili nain djelovanja iz Srbije osamdesetih godina i uveo vaninstitucionalno
djelovanje, separatni parainstitucionalni model, kojim se prisiljavaju institucije i
politiki neistomiljenici na poslunost. Tako su srpski etnonacionalisti osnovali
svoju nelegalnu i protivustavnu Skuptinu na Palama i vladu de facto koja se digla
protiv internacionalno priznate drave Republike Bosne i Hercegovine. Umjesto
da se ta tvorba posmatra kao pobunjenika i parainstitucionalna, nelegalna i
protivustavna, ubrzo se poelo od s predstavnika Republike Bosne i Hercegovine
i medijatora internacionalne zajednice s njom pregovarati i cjelokupan problem
je sveden na odnose narod u Bosni ili na dogovor naroda o ustroju Bosne, to je
vodilo potkopavanju Ustava Republike Bosne i Hercegovine i naputanju principa
legaliteta te pogubnom vaninstitucionalnom voluntarizmu etnooligarhija20 i poveanju
moi u rukama lidera koja sami o svemu odluuju izvan institucija sistema. U
tom procesu pokazalo se da je nasilje kulturni model srpskog etnonacionalizma.21
20
Etnike oligarhije su potencirale model etnikog predstavljanja i tako inaugurirale novi
model politikog ivota u Bosni koji je naginjao ka tribalistikom mentalitetu i konsocijacijskoj
getoizaciji.
21
Nasilje se manifestira kao odnos u kojem je jedna strana izvritelj i zaetnik nasilja nad
nekim drugim ko trpi nasilje, jer se u tom trenutku ne umije suprotstaviti ili ne moe braniti. Nasilje
se uvijek provodi prema nekom zadatom planu i s jasnim ciljem. Ono samo po sebi nema nikakvog
116/Godinjak 2012
Samo kod dijela bosanskih Srba postoji jasna svijest o tome ta se deavalo devedesetih godina u ratu protiv Bosne i Hercegovine. Kod veine bosanskih Srba,
naalost, jo nema razvijene kritike svijesti spremne da se suoi s injenicama
iz devedesetih godina koje su, ustvari, bile godine ratnih zloina nad civilnim
stanovnitvom i koje su bile najstraviniji pokuaj unitenja drave Bosne i Hercegovine i naroda Bonjaka. Zbog toga nije bilo preporuljivo Bonjacima da ignoriraju
destruktivni srpski etnonacionalizam koji je sa svojim zahtjevom za daljnjim
ekspanzionizmom historijska realnost. Treba naglasiti da oni koji ga ignoriraju i
posmatraju odve s visoka, naalost, postaju njegove rtve.
S druge strane, moramo postaviti i pitanje o tome ta je graanski nacionalizam?
Kod nas postoje brojni nesporazumi i podvale s razumijevanjem narodnog, nacionalnog, graanskog, religijskog, privatnog, kolektivnog ili individualnog. Svi ti
nesporazumi direktno su u vezi s politikom kulturom graana i koritenjem nepreciznih definicija pojmova. U jednom svjetovnom drutvu, sekularnom graanskom
drutvu, nacionalni osjeaj se razumijeva kao patriotizam, domovinska svijest,
odanost i ljubav prema svojoj domovini. Graanin s ponosom istie svoj patriotizam
i pokazuje svoju odanost prema svojoj dravi. Njegov nacionalizam ima pozitivne
vrijednosti jer se oslanja na subjektivni osjeaj, znanje i uvjerenje da svoju dravu
potuje, voli i brani.
Mnogi intelektualci govore o ideji Bosne, prizivaju neku imaginarnu Bosnu, a
ne primjeuju da je drava Bosna i Hercegovina internacionalno priznata, suverena
drava, 177. lanica Organizacije ujedinjenih nacija, da postoji, da je postavljena
u internacionalni (meudravni) pravni sistem nacija, da ima svoje mjesto meu
drugima nacijama. Ona je od priznanja u maju 1992. godine postavljena u pravopolitiki okvir nacija, koji je obavezujui i odreen internacionalnim pravom.
Bosanskohercegovaka nacija je odreena pravno-politikim stanjem i mjestom
drave Bosne i Hercegovien u Organizaciji ujedinjenih nacija. Dananja drava Bosna
i Hercegovina jest oteena agresijom Miloevievog i Tumanovog reima, s oktroiranim i ilegalnim dejtonskim ustavom iz Anexa IV Okvirnog sporazuma o miru, etniki
razdijeljena na dva entiteta od kojih je jedan rezultat genocida nad Bonjacima, ali,
to nikada ne smijemo zaboraviti, ona nastavlja kontinuitet Republike Bosne i Hercegovine kontinuitet drave, bez obzira ta o tome mislili njezini neprijatelji.
Politiki mislilac Esad Zgodi je u svojoj knjizi Ideja bosanske nacije skrenuo
panju na dva bitno divergentna modela poimanja pojma nacije. Prvo odreenje
nas upozorava da nacija nije nikakav bioloki apriorij, nacionalno atribuiranje nije
dato inom roenja, nacionalnim se, dakle, ne postaje s majinim mlijekom.22
smisla. Provoenje nasilja je viestruka planska djelatnost i nikako nije jednoznaan dogaaj. Nasilje
moe biti kulturno, religijsko, pravno, ekonomsko, militarno, diplomatsko, klasno, spolno, etniko,
ekoloko, rodno, dravno, imperijalno itd. Svaki taj oblik vodi poniavanju ovjeka ili ljudskog
ambijenta ivota.
22
Esad Zgodi, Ideja bosanske nacije, Sarajevo: Zalihica, 2008., str. 292.
Godinjak 2012/117
LAVI
Nacija je izraz svijesti o pripadnosti dravi, ona je iznad etnikog, vjerskog, religijskog,
jezikog ili plemenskog. Nacionalnost je izraz javno-pravnog odnosa pojedinca/
dravljanina i njegove drave. Ovaj politiki koncept nacije kazuje nam da dravljani
ine jednu naciju pritom nacija je politika zajednica kojoj se moe pripadati
neogranieno i dobrovoljno. Dakle, prema ovome odreenju, nacija nije bioloka
predestinacij, nego je historijski proizvod, a nacionalna identifikacija je otvorena
reinterpretacijama zateenih shvatanja identiteta. Drugo poimanje nacije svodi
se na etniko odreenje nacije, odnosno nacija se izjednaava s etnijom ili narodom.
Naalost, ovo biologistiko shvatanje nacije pustilo je duboko korijenje i u naoj
politikoj javnosti. Ono se prepoznaje u nerazlikovanju pojmova narod (etnija) i nacija
(dravljanstvo, nacionalnost, pripadnost dravi). Ovo je odraz pojmovne nepreciznosti
i koritenja pojmova na nain nekog historijskog trenutka kraja 18. i poetka 19.
stoljea kao da ne postoje Ujedinjene nacije od 1948. godine i jasan pravni koncept
nacije kao internacionalno priznate, suverene drave koja je lanica UN.
Imajui u vidu da je Bosna i Hercegovina interancionalno priznata drava,
lanica UN, bosanskohercegovaka nacija, dakle, nije prazna ideja ili utopija
ona je ve tu, ona proizlazi iz lanstva u velikoj svjetskoj organizaciji nacija. Ovo
nikako ne smijemo zanemariti u stranoj biologistiko-rasistikoj kakofoniji.
Pojmovni komar i jezika neodgovornost
Tradicionalno je nation oznaavala gornji sloj drutva, viu klasu. Od kraja 18.
stoljea pod nacijom se razumije etniko-kulturna zajednica, prije svega radovi
Herdera i Fichtea kod Nijemaca, da bi se dolo do toga da se nacija pojmi kao politiki
narod, svi lanovi dravljanstva ili dravljani, pripadnici jedne internacionalno
priznate nacije-drave lanice OUN-a koji su lojalni svojoj dravi.
Na Balkanu se i dalje, a naroito kod srpskih i hrvatskih teoretiara, pokuava
odrati shvatanje nacije koje govori o etnikom sadraju ili svodi naciju na etniju,
a ne misli na dravu i njezine dravljane. I ono se namee, bez obzira to je prevazieno i to pripada prolim stoljeima kao da se nije desila njegova semantika
transformacija u dvadesetom stoljeu u mnogim dravama Evrope i u anglosaksonskom svijetu. Ovdje se i dalje pokuava pod pojmom nacije govoriti o etniji
ili narodu, a esto i reducirati govor o naciji na naraciju o rasi ili religijskoj razlici.
Nakon okonanja Drugog svjetskog rata Tito je govorio da je nacionalno pitanje
rijeeno na veliko zadovoljstvo naroda vienarodne drave Jugoslavije onako kako su
uili Lenjin i Staljin.23 Smatrano je od Komunistike partije da je nacionalno pitanje
rijeeno kroz narodnooslobodilaki rat, koji je ujedno bio i socijalistika revolucija
kojom su svi narodi postali jednaki i meusobno priznati u zdruenoj zajednici.
23
Wolf Dietrich Behschnitt, Nationalismus Bei Serben Und Kroaten, 1830-1914: Analyse
Und Typologie Der Nationalen Ideologie, Mnchen: Oldenbourg Verlag, 1980,, S. 7.
118/Godinjak 2012
Samo su Bonjaci bili ostali po strani te je Husaga ii, 1946. na zasjedanju Ustavotvorne skuptine FNRJ, pitao gdje je esta baklja...
Postoji izvjesna jezika konfuzija u kojoj se na govor kree sa naviknutim
konceptualnim shemama. Naa komunikativna orbita inficirana je nepreciznim,
semantiki rasprenim pojmovima ije definicije pate od proizvoljnosti, govorne
sluajnosti, neodgovornosti. Jezika pometnja izraz je jedne duboke nesvjesnosti
o znaaju preciznog imenovanja fenomena, stvari i bia. Ime bia je odreivanje
njihovog mjesta meu drugim biima. Bez vlastitog imena bie ne postoji, jer ga tek
jezik otvara u postojanju. Ve odavno ivimo u samom sreditu jezike pometnje,
komunikativne pometnje oko pojmova narod i nacija od koje ne uspijevamo
sagledati zato je ta distinkcija bitna za ivot ovjeka u svakodnevlju. Zato ne
odustajemo od pogrene ili prevaziene i neupotrebljive definicije ovih pojmova?
Zato uope istrajavamo na istroenom vokabularu koji nam ne moe osigurati
precizno referiranje? Otkud ta opinjenost Lenjinovim ili Kardeljevim definicijama
nacije s pozicija marksistike ideologije?
Mnogi autori danas nepokolebljivo istrajavaju na pervertiranoj primjeni pojmova
iz podruja politoloke, socioloke ili etnoloke teorije i nemaju nikakve potrebe
da iznova definiraju njihov sadraj ili promisle o njihovoj (ne)jasnoi. Pojmovna
pometnja koja je obuzela vokabulare politiki mislilaca i ljudi u svakodnevlju
odreena je dogmatskim drijemeom i navikom da se neka rije koristi na stari
ili pogrean nain, da se ne razlikuju oblasti i razine primjene rijei i da se na to
ne reagira. To je sluaj s pojmovima narod i nacija, koji se u savremenoj zapadnoj
literaturi sasvim jasno distingviraju i koriste vrlo precizno da oznae odreene
sadraje u drutvenom polju. Jezika upotreba je svjesna konstrukcija misleih
subjekata u komunikativnoj zajednici. U njoj esto prepoznajemo govorne navike
koje nisu prole proces razbistravanja, pojanjavanja i redefiniranja. Zasigurno,
pojmovi mogu postati neadekvatni, neupotrebljivi, beskorisni kad njihovo znaenje
nije precizno odreeno ili kada u njima preivljava prevazieni oblik misli ili poimanja
koje su novo znanje i djelatnost ovjeka odavno prevazili. Pojmovi koji nisu propitani esto nas ometaju u pravilnom odreivanju smisla i vrijednosti procesa u kojima
se nalazimo. Neodgovorno je koristiti pojmove iji sadraj nije skladan biu ili pojavi
na koju se referira.
Bonjaki i srpski nacionalni identitet
Srpska politika misao u 19. i 20. stoljeu razvija koncept nacije ili koncept
nacionalnog identiteta kroz etnokulturni nacionalizam, tj. etniki koncept nacije
u kojem se nacionalni identitet vezuje uglavnom za religiju, jezik i ethnos ili plemensko-narodno porijeklo. To je poseban sektarijanski tip nacionalizma. Kad V.
S. Karadi ponavlja etnolingvistiku hipotezu kao apsolutnu istinu, naime, to da
su svi govornici tokavskog narjeja, ustvari, Srbi, on time potcrtava da ne priznaje
Godinjak 2012/119
LAVI
druge narodne i nacionalne identitete, naprimjer, Bonjaka i Hrvata. Ovaj balkanski

koncept nacije prouzrokovao je teka krenja ljudskih prava, zloine nad onima
koji nisu Srbi, pravoslavci i koji ne govore srpskim jezikom.
Bitna razlika izmeu Bonjaka i Srba u konceptu nacije ogleda se u tome da
se Bonjaci nacionalno samoidentificiraju s Bosnom, zemljom i dravom, iz nje
izviru, njoj slue i za nju se bore. Povijesno se bonjaki identitet konstruira iz
vezanosti za Bosnu, iz toga poinje. Njihova narodna kultura sutinski je povezana
s Bosnom ljubomorno je uvaju.24 Oni su jasno razvili bosansku nacionalnu
svijest bitna narodna vezanost za Bosnu. U bonjakoj svijesti Bosna je oblikovana
kao zemlja i drava, historija i kultura, politiko mjesto u prostoru, stare uvajue
granice i poloaj meu rijekama. Oni je u pjesmama opjevavaju, oslikavaju, vole
je, s ponosom izriu njezino staro predslavensko ime. Iz tog ishodi njihov graanski
nacionalizam, bosanstvo, patriotizam, otvorenost i spremnost na saivot sa svima
koji priznaju i prihvataju Bosnu. Njihova nacija je Bosna, drava i zemlja, oni su
njezini stanovnici i dravljani. U njoj je smjetena njihova narodna kultura, povijest,
pluralno drutvo i multietniki supstrat. Zato je u Bosni historijski postojala pluralistika racionalnost koja je inila sr pluralnog bosanskohercegovakog modela
saivota. Prvo u identitetu Bonjaka uvijek je vezanost za Bosnu kao zemlju, povijest
i dravu ili bosanstvo, bez obzira to se u dvadesetom stoljeu pokuavalo inaugurirati
religijsku odrednicu kao jedinu bitnu u odreenju bonjakog identiteta, iako ne
treba zanemariti njihovu religijsku specifinost.25 Bosanstvo je nacionalni okvir
narodnog ili etnikog samorazumijevanja Bonjaka koji nisu razvili ekspanzionistiki
koncept irenja na okolne prostore. Bonjaci nikada nisu odstupili ili napustili
bosanstvo kao nacionalno odreenje, dravljanstvo Bosne i Hercegovine, pripadanje,
lojalnost ili sranu odanost Bosni. Religijska distinkcija uzeta je kao definirajua
za distingviranje naroda, ali ni ona nije bila aspolutna i sasvim sigurna da bi se
ustanovila razlika. Na razini narodne (puke) kulture nije postojala neka velika, nepremostiva razlika izmeu muslimana i krana, ve se ona pojavljivala i postajala
rigidnom razlikom i distancijom na razini uene kulture.26
24
Dvadesetih godina 20. stoljea Ibrahim Dafi pie: Samo, ako je dolazila u pitanje ast,
ponos i sloboda Bosne, oni su kao lavovi srljali u oganj i bez roptanja podnosili najvee grozote
tuinskih delata... itava prolost Bosne i nije nita drugo ve jedna duga historija krvavih borbi
autohtonog ivlja u obrani od nasrtljivog tuina... Otadbina iznad svega to je tradicionalno geslo
ponosnih Bonjaka, koje ve pet stoljea nesutraivo stri na borbenom bajraku njihovom... (Vidjeti:
Ibrahim Dafi, Fragmenti iz politike istorije b.-h. muslimana, Saraejvo, 1925., str. 3-4)
25
Svoenje Bonjaka na ime Musliman ne dovodi u pitanje njihovo bosanstvo. Treba napomenuti da se bosanstvo, bonjatvo i muslimanstvo meusobno ne iskljuuju. Danas uz to ide snana
svijest o dravi ili dravotvorni refleks kod Bonjaka.
26
Esad imi, Iskuenja zajednitva, Sarajevo: Did, 2005., str. 70.
120/Godinjak 2012
Kod Srba, meutim, stvari u vezi s nacionalnim identitetom stoje drugaije,

sasvim suprotno Bonjacima. Nacionalna samoidentifikacija Srba kae Olga
Popovi-Obradovi nije vezana za Srbiju kao dravu, to se iskazuje kroz nazive
srpski, odnosno srbijanski. Ne postoji, nije izgraen srbijanski nacionalni identitet
koji bi se vezao za graanstvo drave Srbije, nezavisno od etnike i verske pripadnosti.27 Spram toga Srbi su razvili srpski nacionalni identitet koji je vezan
uglavnom za religijsku i jeziku zajednicu te nije ovisan od dravnih granica. Srpski
pojam nacije, dakle, vezan je za etniko-kulturnu dimenziju, a ne primarno za dravne
granice. Ovo je kljuno odreenje i prva distinkcija izmeu tribalistiko-etnikog
i graanskog koncepta nacionalnog. Kod srpskih intelektualaca poetkom dvadesetog stoljea nije razvijena analiza pojma nacije u komplementarnom odnosu
sa evropskim analizama, tavie, ona se kod srpskih ideologa odnosila na porijeklo
plemena ili, u najboljem sluaju, na porijeklo ethnosa.28 Zato je itava rasprava
o naciji kod srpskih ideologa poetkom dvadesetog stoljea nakalemljena na ve
razvijenu priu o plemenu pa je nacija automatski dobila sva njihova, tj. plemenska
svojstva. Nacija se nije stvorila kao nova kategorija sa novim, savremenim svojstvima,
kao ira i vetaka grupacija, u smislu heterogenog porekla a identinih prava i
interesa, ve je samo novim imenom nacije pokriven etnos ili jo bolje pleme,
onako kako je shvatan (kao rasno odreen, bioloki, srodniki, vekovno star...), i
zato je i nacija ostala rasom odreena, bioloka, srodnika, vekovno stara, jednom
reju organska...29 Kod Olivere Milosavljevi nalazimo klasificiranje predstave
o sadraju pojma srpske nacije koje su nastale u posljednjih sto godina i ukazuje
na njihovu kontroverznost. 30
27
Olga Popovi-Obradovi, Ibid. str. 468.

Dobar primjer ovakvog pristupa u drugoj polovini 19. stoljea je rad Miloa S. Milojevia
Odlomci istorije Srba i srpskih-jugoslavenskih-zemalja u Turskoj i Austriji (Beograd, 1872). Na
ovim Odlomcima se moe vidjeti kako srpska politika misao pokuava pleme pretvoriti u naciju i
vri transponiranje pojma nacija u neka predmoderna, stara vremena gdje se jo ni ime Srbin ne
koristi. Iz ove naune fantastike nastaje hipotetiki okvir na kome se zasniva znanstvena elaboracija
srpske povijesti, kulture, politike i dr., koja se naknadno u 20. stoljeu uzima kao argumentaciona
osnova ili istina na kojoj se grade tvrdnje ili teorije o srpskom narodu. Iz ove mitologije i ideologije
proizali su brojni nesporazumi i traju jo danas unutar mnogih znanstvenih disciplina, a posebno
svakodnevnog ivota gdje obini ljudi iz srpskog naroda i dalje vjeruju da su od njih postali
Bonjaci, Hrvati ili Albanci i Bugari. Slian model preuzimaju Hrvati i koriste ga u svojoj nacionalnoj
konstrukciji kada je pitanje o BiH i pokuaju da se hrvatstvo u njoj protegne do duboke prolosti.
29
Olivera Milosavljevi, Ibid. str. 31.
30
To su sljedea odreenja pojma nacije: 1) bioloko (uroeno) odreenje srpske nacije
isto pleme, preci, krv, oblik lobanje, karakter po kojem se ethnos ne posmatra kao kulturna ve
kao srodnika zajednic,a ime se zanemaruje mjeanje i seoba naroda kroz historiju; 2) ideoloko
(izborom) odreenje pravoslavalje, krsna slava u kojem se sastoji kontroverza da je vjera koja
se tradicionlano prenosi istovremeno i prirodno stanje ethnosa i da promjenom vjere nastaju
28
Godinjak 2012/121
LAVI
Srpsko shvatanje nacije nije uspjelo da prevazie prepreku rase, odnosno

nije uspjelo da razvije drugaije razumijevanje nacije nego kao nepromjenljive,
bioloke, roenjem i porijeklom date kategorije. Otud biologistiko-rasistika pripovijest o porijeklu, o tome ko je najstariji na ovim prostorima i poimanje nacije kao
datosti, a ne kao konstrukcije na odreenom stupnju povijesnog razvoja. Pojam
nacije koji se koristi u zapadnoevropskom prostoru sasvim je neupotrebljiv i
nerazumljiv meu srpskim intelektualnim krugovima kod kojih se nacija direktno
vee za pleme i njegovu religiju, pripisuju joj se korijeni u dalekim vremenima u
nekoj prapostojbini, a na nju ne utjeu tokovi, vremena, stoljea, migracije, seobe,
drugi narodi, religije, jezici, jer ona je trajno nepromjenljiva, organska, prirodna,
vjena. U takvoj naciji se pojavljuju konvertiti, izdajnici, odmetnuti; spram nje,
koja je vjeno tu, pojavljuju se izmiljene nacije.31 Na to velikosrpska znanost
podmee prie o porijeklu Bonjaka kroz veliku podvalu da su postali od Srba.
To od koga je neko postao znai da se postali mora potiniti ili podrediti onome
od kojeg je postao ili nastao. Naravno, to znai da se i njegova zemlja, imanja i
nasljedstvo, najzad i drava, mora podrediti velikom ocu. Zato je pria o postanku
izmiljena. Iza se krije hegemonijska aspiracija velikosrpskog Levijatana.
U svesrpskom ujedinjavanju ili u velikosrpskim planovima Srbi nisu
ostavljali mjesto za drugaijeg pored sebe, o emu ve u 19. stoljeu ilustrativno
svjedoi Njegoev Gorski vijenac u kojem je odreen pojam trijebljenja drugog
i drugaijeg, razvijena monistika iskljuivost i jezik mrnje, slijepa odanost
naoj religiji, te potcrtavanje shvatanja o nemogunosti zajednikog ivota izmeu
razliitih naroda, religija i kultura. Do kraja 19. stoljea velikosrpska politika je
zavrila proces iskorjenjivanja Bonjaka i drugih muslimana iz Srbije. S druge
strane, kod Bonjaka je sasvim drugaije s njima moe ivjeti svako i oni priznaju
razlike. To iskustvo ide od srednjeg vijeka i religijskog pluralizma do danas, te tako
bitno odreuje njihov identitet. Na osnovu toga su mogui Hrvati i Srbi u Bosni, jer
nikada Bonjaci nisu razvili genocidnu politiku istrebljenja drugaijih vjerovanja
i etnikih identiteta. Moda je to jedan od razloga zato je velikosrpska politika tako
bezono, amoralno, militarno i ahistorijski iskazivala nepotivanje i nepriznavanje
bonjakog naroda, njegovog identiteta i drave Bosne i Hercegovine.
konvertiti, ali da oni i dalje ostaju ono to su bili prije promjene, ime se implicira da je pripadnost
ethnosu iznad religije, iz ega slijedi da vjera nije prirodno stanje, nego izbor; 3) teritorijalno
(po mjestu stanovanja) odreenje Srbi katolici, poarbanaeni Srbi, pobugareni Srbi, odnosno svi
sa historijskih teritorija slijedi prvo odreenje, jer podrazumijeva da je praotac isti, to ni religija
ne moe promijeniti, a time se suprotstavlja drugom odreenju koje iskljuuje iz nacije druge
religije, a kontroverza nastaje u praktinoj politikoj upotrebi tzv. historijskih prava u funkciji
tzv. etnikih prava i 4) jeziko (tokavci bez obzira na religiju) odreenje rijetko se zastupa teza
u ovom vidu, jer jeziko odreenje ili stav ide uz istovremeno ukljuivanje i drugih iskljuujuih
elemenata, naprimjer, potenciranje jedne vjere kao osnove identiteta. (Olivera Milosavljevi, Ibid.
str. 30-31.)
31
Olivera Milosavljevi, Ibid. str. 32.
122/Godinjak 2012
Bonjaki nacionalizam, uglavnom patriotizam, primarno je iskazivan u ljubavi

i odanosti prema Bosni. Bonjaci nisu razvili ekspanzionistiki nacionalizam
kojim bi iskazali svoje pretenzije na teritorije susjednih zemalja. S druge strane, srpski
nacionalizam u 19. i 20. stoljeu bio je agresivan, militaristiki i ekspanzivan
prema prvim susjedima. Iza njega je ostajala pusto, mrtvi ljudi, porueni gradovi
i stravini ratni zloini. Mogue je danas govoriti o racionalnoj koncepciji nacije
u sklopu ope teorije moderne. Francuski teoretiar Jacques Bidet objanjava da je
pojavljivanje drave-nacije u vezi s tim to u modernom svijetu ima mnogo toga
da se uini iz centra. To moemo iskazati tako da moderna drava-nacija, po tome
to je, u svojem metastrukturnom sadraju, injenica racionalne organizacije, ne
moe se definirati niti kulturom ili etnijom, niti jezikom, niti religijom, niti nacionalnim teritorijem (pod pretpostavkom da takvo neto postoji), niti zajednikom
povijeu (ija bi odreenja trebalo prethodno definirati) to su, u tom pogledu,
samo okolnosti.32
Neadekvatno koritenje pojma nacija je svojstveno za balkanske politike
koncepcije danas, koje i dalje pod nacijom misle na etniko bie i njegove kulturne
karatkeristike. Nikada se ne zna na to se misli. Sa stanovita filozofije jezika to je
nedopustivo, ta jezika pometnja, u kojoj se neprestano govori pogreno i dovodi
do smutnje i nesporazuma. Umjesto toga, neophodno je da se jasno razgranii pojam
etnija (narod) od pojma nacija (nacionalnost, dravljanstvo) koje imaju dravljani/
stanovnici jedne zemlje. Onda e se vidjeti da postoje dvije razine pitanja o povijesnom
i politikom djelovanju jednog naroda. Bonjako narodno pitanje ostalo je na
definicijama iz 19. stoljea, kao i srpsko i hrvatsko. Oni jo misle dravu kao etniku
dravu u kojoj moe biti samo jedna etnija, jedan jezik i jedna vjera. Bosanskohercegovakim nacionalnim i bonjakim narodnim pitanjima u posljednjih dvadeset
godina bavili su se religijski interpretatori ivota, politikanti raznih profila, pjesnici,
ininjeri i drugi, a ne drutvena i humanistika inteligencija iji je to primarni posao.
S ciljem bistrenja ili razbistravanja postojee jezike zbrke u naoj komunikativnoj
zajednici treba rei da se etnika pitanja veu za jezik, vjerovanja, historiju, obiaje,
metafizike i druge forme kulture, a pitanje nacije su razina politiko-pravnog
promiljanja, drave i njenog bia, koje provodi narod kao politika svijest o sebi.
Radi se, dakle, o etnonacionalizmu i o graanskom nacionalizmu. Mi ivimo epohu
etnonacionalizma i nismo je, naalost, jo adekvatno razumijeli i preradili u svojim
narodnim i nacionalnim projekcijama.
Kolektivno-narodno pitanje Bonjaka, dakle, moemo pratiti preko dvije dimenzije ili razine, onako kako se ono pojavljuje u posljednjih dvije stotine godina
meu drugim evropskim narodima:
32
Jaques Bidet, Opa teorija moderne. Teorija prava, ekonomije i politike, Zagreb: Disput,
2008., str. 72.
Godinjak 2012/123
LAVI
Prva razina je drava u kojoj ive pripadnici odreenog naroda ili teritorija na
kojoj je drava koja odreuje naciju ona je njihova nacija ili njihova nacija je
dravljanstvo Bosne i Hercegovine. Stoga je nacionalno pitanje i teritorijalno
pitanje ili postavljanje drave u povijesno-geografski ambijent. Bonjaci itavo
dvadeseto stoljee nisu jasno postavili pitanje o dravi. Graani Bosne i Hercegovine
ine bosanskohercegovaku ili bosansku naciju. I ne treba, nema potrebe priati
o pravljenju bosanske nacije kao neke nove etnije ili neke nove grupe. Zato to
postoji drava Bosna i Hercegovina oni su po dravljanstvu Bosanci, odnosno to
je njihov nacionalitet.
Druga razina je na nivou naroda ili etnije i ogleda se u kulturno-antropolokom
iskustvu etnikog bia Bonjaka, u etnografskim izriajima i definiranju njihovih
specifinosti, uvanju njihovog jezika i obiaja, znanja i predanja, religije, tradicije
i historije, openito reeno kulture. To su gradivni elementi bonjakog etnikog
(narodnog) identiteta u povijesti koji su dinamika struktura i mogu se razvijati.
U te dvije razine ispreplie se stoljeima narodno iskustvo svijeta. Nije opravdano
zanemariti nijednu razinu postojanja. Na te dvije linije ili tranice smjeteni su nacija
i narod. U osnovici njezine snage je narodna bonjaka svijest, odnosno samosvijest
koja izraava znanje (svijest) o sebi i nacionalno-bosanska povijesna svijest o
zajednikom ivljenju s drugima koja ne smije biti egoistika i iskljuiva. Zato
se moe koristiti sinonimno pojmove dravni identitet i nacionalni identitet,
to je jedno isto znaenje. U naciji kao nadnarodnoj kategoriji smjetena je i narodna
svijest o sebi i graanska patriotska svijest o svojoj dravi Bosni i Hercegovini. Niko
drugi osim graana Bosne i Hercegovine, meu kojima su Bonjaci najodgovorniji,
na te dvije razine nee izgraditi valjanu kuu za ivot. Nacija se gradi (oblikuje)
u vremenu i prostoru, tj. ona je neprekidan proces. Uz to, etnogeneza Bonjaka
nije zavren i definitivno dat fenomen ona se nastavlja i razvija kroz povijesne
procese interpretacija i reinterpretacija. Bonjaci moraju nauiti da je sloboda
odreena miljenjem i samosvijeu. Bez pozitivnog graanskog nacionalizma
nema drave on je kultivirana svijest o uvanju vlastite drave Bosne i Hercegovine. Bonjaci se kao narod moraju osloboditi naivnog razumijevanja nacionalizma
koje nas spreava i sputava da se odluno borimo za bonjaki narod i bosanskohercegovaku dravu. Svodei sve bonjako djelovanje na etnoreligijsku dimenziju,
u kojoj se primjeuje imitacija srpskog sektarijanskog tipa nacionalizama, poetkom
devedesetih godina 20. stoljea Bonjaci su u nacionalnom smislu, dospjeli do
opasnosti pogrenog koncepta drave zasnovane na etnikoj teritorijalizaciji i
Dejtonskom ustavu, u kojem svoje prste imaju domai i inozemni djelitelji Bosne.
Radomir Konstatinovi je, s druge strane, srpsku politiku doivljavao kao pleme
u agoniji.
124/Godinjak 2012

CONSTRUCTION OF IDENTITY
TWO-MEANING USE OF TERMS NATION AND PEOPLE
Senadin Lavi
Summary
The paper deals with interpretations, understanding and transformation of the terms nation
and people in political culture of Bosnian people and their neighbours. It shows that there are
different interpretations of these terms and the vague language use, which leads to a certain
language confusion, which, in fact, reveals a deeper cultural-historical confusion and
misunderstanding of the mainstream of contemporary Bosnian-Herzegovinian citizens and their
immediate neighbours, enchanted hegemonic expansionism and hegemonic ideologies.
Keywords: nation, people, state, culture, identity, Bosnia and Herzegovina, Bosniaks, Serbs
Godinjak 2012/125
UDK 323.1 (497.6=163.43*)
Izmeu naroda i nacije: historijska

odgovornost Bonjaka za dravu
Bosnu i Hercegovinu
Vera Krinik-Buki
Intitut za narodnostna vpraanja
Ljubljana
Koristei se interdisciplinarnim metodolokim pristupom, koji je karakteristian za

posebno podruje drutvenog istraivanja i prouavanja, poznatim kao etnike studije i nacionalizam, autorica saeto razmatra kompleksnu i komplikovanu etniku problematiku u Bosni
i Hercegovini. U prilogu se prepliu bar tri velika i znaajna sklopa sadrajnih komponenti.
Jedan dio rasprave odnosi se na pokuaj predstavljanja znaaja moguih terminolokih precizacija u obradi te tematike. Tu se ukazuje na vanost semantike u znanosti, ime je mogue
takoer doprinijeti prodoru utjecaja nauke u drutvenu praksu. U sredinjem dijelu rasprave
autorica, u skladu sa nauno priznatim i teoretski usvojenim modelom, razmatra genezu narodnosnih prilika u i oko Bosne i Hercegovine sa naglaskom na savremenoj istoriji i sadanjosti.
Najveu panju posveuje mjestu i ulozi koncepta nacije i sa njom u vezi pitanju djeljivog
suvereniteta. Trei sadrajni sklop komponenti namijenila je odreenim vidovima odgovornosti
naroito Bonjaka za Bosnu i Hercegovinu. Tu odgovornost, kao i sama autorica brojnih radova
o srodnoj tematici u vezi sa Bosnom i Hercegovinom, vidi u tekuem vremenu u odsustvu nuno
otvorenijeg i iscrpnijeg dijaloga izmeu samih dananjih istraivaa te tematike. Preteni dio
promiljanja pojma odgovornosti dodjeljuje, naravno, historijskoj odgovornosti Bonjaka.
Ova se odnosi, meutim, ne tek na prolost drutvene zajednice ve i na strateku dimenziju
koju historijska odgovornost Bonjaka za dravu Bosnu i Hercegovinu moe ili bi trebalo
da ima u sadanjosti i budunosti.
Kljune rijei: Bonjaci, drava Bosna i Hercegovina, terminologija, etnike studije,
narod, nacija, djeljivost nacionalnog suvereniteta, historijska odgovornost
Uvod
ee na ovom skupu, koji je organizirala Bonjaka zajednica kulture,

bio je za mene ponajprije, dakako, izazov strune prirode. Nedvojbeno je
sadraj Skupa, zatim, s obzirom na sva zbivanja u vezi s krvavim rasapom
126/Godinjak 2012
Izmeu naroda i nacije: historijska odgovornost Bonjaka za dravu Bosnu i Hercegovinu
jugoslavenske drave i posebice u vezi sa kataklizmom Bosne i Hercegovine, nabijen

opom etikom konotacijom. Osim toga, osobnim sam ivotom viestruko vezana za
zemlju Bosnu i Hercegovinu i njene ljude. Jasno je da se svaki autor od spomenutog
razloga svjesno i, koliko je pojedincu mogue vie, treba distancirati, ali etiki
naboj je neminovno automatski pratilac istraivanja svih autora iz oblasti humanistikih drutvenih znanstvenih disciplina. tavie, taj je naboj i sam po sebi esto
bitan ili ak presudan motiv njihovog naunog istaivakog angamana, a kad je
u pitanju Bosna i Hercegovina nesumnjivo.
1. Aspekt ope odgovornosti strune sfere
Struni izazov bih u svom sluaju opredijelila kroz bar dva sklopa razloga. Prvi
se odnosi na moj dosadanji istraivaki rad, koji je u velikoj mjeri u vezi s tematikom
narodnosnih/nacionalnih pitanja u i oko BiH.1 Drugi sklop razloga odnosi se na
problem valorizacije istraivakih rezultata o toj tematici openito, a jo posebno
kad je rije o strunom dijalogu sa istraivaima van Bosne i Hercegovine (pri emu
se mogu pozvati i na vlastiti primjer). Naime, i pored mnogih radova pa i nekoliko
predavanja o ovoj tematici u Sarajevu, to je nailazilo na openita odobravanja,
ostala sam u povodu svojih rezultata istraivanja i izlaganja uskraena za sutinski
sadrajni dijalog. Da, dijalog! Ne mogu ovom prilikom mimo vlastite, za mene
veoma iznenaujue, a ipak nedvojbene spoznaje da i unutar strukture strunjaka
bonjakog narodnosnog korpusa jednostavno ve itave dvije decenije spremnost
za otvoreni i iscrpni struni dijalog jednostavno ili ne postoji ili je bar minimalna.
Ta je injenica kao problem prepoznatljiva, dodue, meu strunjacima koje je
mogue hipotetski povezati sa pripadnou pretpostavljenom istom etnosu i u drugim
drutvenim sredinama, odnosno van BiH. Meutim, kad je u pitanju savremeni
bonjaki etniki korpus, osvijeenost tog problema prosto obavezno iziskuje vii
stupanj odgovornosti intelektualaca u smjeru dijaloko konsezualnih rjeenja.
Vjerovatno jo je vei problem konstantna injenica da na naunim skupovima
sa etnikom tematikom, uz nekolicinu kolega iz inozemstva, gotovo po pravilu,
sudjeluju strunjaci iji se vlastiti etniki profil poklapa sa dimenzijom etnosa, koja
je ukljuena u naslov samog dotinog skupa. To nije sluaj tek sa ovogodinjim
i prologodinjim naunim skupom BZK Preporod, ve, primjerice radi, i sa
naunom konferencijom prije etiri godine o temi Bonjaci poslije Drugog svjetskog
rata u organizaciji sarajevskog Instituta za istoriju. Ova injenica i naelno i
metodoloki mnogo govori ve sama po sebi. Pokazuje, najprije, da proizlazi kao
da je bonjatvo rezervisano samo za nekadanje Muslimane (uglavnom iz) BiH,
1
Spisak svojih radova koji se neposredno odnose na narodnosnu i nacionalnu tematiku u BiH
navodim u Literaturi/Referencama na kraju ovog priloga. Navedeni su tamo samo oni moji radovi
koji se neposredno dotiu tematike ovoga skupa.
Godinjak 2012/127
KRINIK-BUKI
odnosno da se (samo) oni ovim vlastitim kolektivnim imenom kroz prolost i

sadanjost identifikuju ili mogu/hoe identifikovati. I dalje, to ocjenjujem kao
poraz par excellence ideje humanizma, bonjako narodnosno obiljeje, koje je
itekako vana odrednica drutveno-politikog ivota u zemlji2 i koje je neposredno
u vezi sa relativno veinskim segmentom stanovnitva zemlje u razdoblju poslije
Drugog svjetskog rata do danas, kao da nije i uope ne treba biti interesno podruje
drutvenog istraivanja kolegica i kolega koji identifikuju sebe u uvoj zemlji
(bosanskim) Srbima i (bosanskim) Hrvatima te Ostalima3. I kao da drutvena nauka,
scientia ea ipsa, nema ili ne treba da ima u dotinom drutvenom okruenju i
vlastitu moralnu odgovornost. I na kraju, ovakva situacija neminovno objektivno
otima oreol kredibilnosti nauci kao drutvenoj djelatnosti koja per definitionem
stremi, strunim i preverljivim metodama, razotkrivati i utvrivati neizideologiziranu
istinu o predmetu istraivanja.
Zato se neminovno namee sljedea dilema: ili su sami strunjaci toliko i lino
inficirani opom problematikom da i oni promiljaju samo Jedni mimo Drugih ili
naprosto ne treba organizirati monoetniki adresirane naune skupove. Osobno
se naginjem ka izboru pozitivnog odgovora na drugo pitanje. Zato ne bi, tako,
neka meunarodna nauna organizacija sa izvjesnom neutralnom reputacijom,
takva se, valjda, ipak moe nai, ili je treba pak konsenzom izabrati ili ustanoviti,
organizovala nauni skup Bosanskohercegovaka drava i Bonjaci, bosanski
Srbi, bosanski Hrvati. Koliko je meni poznato, takvog ni pokuaja u ve brojnim
zadnjim godinama nije ni bilo.
2. Terminoloke odrednice osnovnih pojmova kao veliki
metodoloki i sadrajni problem u BiH
Nakon to smo se u jednom vidiku dotakli pojma odgovornost i, naravno, jo
ga ne i apsolvirali, sada je potrebno zadrati se najprije na sredinjem pojmu ovog
priloga, na terminolokoj odrednici sadraja imenice Bonjaci. Zar je to, zaista,
2
Historijske okolnosti u BiH opredjeljivale su i dalje opredjeljuju takvu drutvenu situaciju u

kojoj je znaaj narodnosne pripadnosti izuzetno velik. To podvlaim zbog nekih drugaijih trendova
u Europi, gdje znaaj tog kolektivnog socijalnopsiholokog obiljeja korelira obrnuto srazmjerno sa
protokom historijskog vremena. Karakteristian je primjer narodnosnog samoopredjeljivanja pripadnika slovenskog naroda. Prema zadnjem popisu stanovnitva Slovenije, izjasnilo se za Slovence
po narodnosnoj pripadnosti vie od 58.000 stanovnika manje u odnosu na popis 1991. godine,
uz jo izrazito brojano poveanje onih koji se nisu eljeli narodnosno opredijeliti ili su 2002.
godine i oni ukljueni u srazmjerno mnogobrojniju kategoriju nepoznato; procentualna usporedba
pokazala je da se je 2002. godine izjasnilo za Slovence samo 92% onih koji su se narodnosno
opredijelili kao Slovenci 1991. godine. Upor. Verska, jezikovna in narodna sestava prebivalstva
Slovenije, popisi 1921-2002, Ljubljana, 2003., 150.
3
Ako ovdje uslovno primijenim etnonim Ostali, koji je kao takav izmiljen u Dejtonskom
sporazumu iz 1995. godine i koji je, struno posmatrano, naravno, neprihvatljiva denominacija.
128/Godinjak 2012
potrebno? Ne samo izlaganja na ovom skupu, ve i mnoge javne polemike u BiH, bilo
putem klasinih medija, a naroito u zadnjoj deceniji putem internetskih portala,
prosto iziskuju struna pojanjavanja za koja sam ve due smatrala da vie nisu
aktuelna i potrebna. Valjda sam tako smatrala zbog toga jer sam upravo ja sama uloila
znaajne napore u ova terminoloka raiavanja kako u strunim krugovima,
tako i u iroj bh. zainteresiranoj javnosti. Ali, ako i kad konstatujemo i priznajemo
bitni manjak u komunikaciji meu bonjakim strunjacima u samoj BiH, to je
moda razumljivije da se glas i slovo (bonjakih i drugih kolega van same BiH)
iz bilo kojih razloga ne uje, ne uvaava4.
2. 1. Artikulacija od etnikog ka nacionalnom
Zvanini jezici junoslavenskih naroda unutar bive Jugoslavije u toj su mjeri
bogati fondom ve tradicionalno upotrebljavanih rijei, izraza koji se odnose na
njih same i koje ti narodi redovno i upotrebljavaju, da je mogue lako objasniti i
razumjeti pojmove koji oznaavaju sadrajne karakteristike pojedinih etnikih/
narodnosnih drutvenih grupa i grupacija. A upravo sa njima u vezi postoji problem.
Naime, sr problema je u razliitim terminolokim oznaavanjima tih pojedinih
drutvenih grupa i uporednoj denominaciji (vlastitom imenovanju), to je uzrokovalo
u prolosti sudbonosne kontraverze, koje oito ni u 21. stoljeu nisu prevaziene.
Posve posebno i odvojeno je pitanje tendenciozne zloupotrebe i eventualnih
sistematskih manipulacija unutar ue ili ire drutvene komunikacije u vezi sa
tobonjim terminolokim nejasnoama. To pitanje je veoma vano, ali u svojoj
potrebnoj irini prevazilazi granice ovdje predvienog izlaganja zbog ega ovu vanu
dimenziju terminolokih nejasnoa, koju bi bilo nuno obraditi kao sredinju
temu u posebnom radu, ovdje uglavnom izostavljam. Tu se, znai, usredsreujem
na epistemoloku dimenziju dotine terminologije same po sebi.
ta je posrijedi? Koji su to izrazi koji stvaraju zbrku? Kao takvi upitni su, dakle
openito i naroito u BiH, pojmovi narod i nacija te, posljedino, iz njih izvedeni
pridjevi i imenice. Najprije valja istai da spomenuta zbrka nije ekskluzivistiko
obiljeje koje nalazimo u strunoj i iroj javnosti samo u BiH. Prisutno je bilo pa i
ostalo i u drugim sredinama ireg junoslavenskog regiona5. Naravno, ne tek u struci/
4
Dodatni razlog da se ovdje malo vie zadrim oko tih pitanja jeste i injenica to za nekoliko
mjeseci predstoji popis stanovnitva u BiH koji, kao i svi takvi popisi u modernoj historiji, sadri
pitanje o narodnoj pripadnosti onih koji se popisuju. Tematika brojnih prigovora u smislu da je
popis sada antibonjaki akt i sl. nije predmet ovdanjeg razmatranja.
5
Upravo tom pitanju i posljedinim moda nepotrebnim kontraverzama nedavno sam se
usredsredila u posebnom radu u kome iznosim tezu o komparativnoj prednosti jezikog rjenika
ako on obiluje veim brojem izraza za razliite drutvene situacije i pojave. ire. V. Krinik-Buki,
Terminoloke dileme ob vsebinski aplikaciji atributov narodni in nacionalni v povezavi s sintagmo
slovenska identiteta, Anthropos, 2007., 3-4, 205-221.
Godinjak 2012/129
KRINIK-BUKI
strukama, ve prvenstveno zbog bar djelimino posljedino od strunih stanovita

ovisnih stvarnih drutvenih tokova, svugdje su u spomenutom drutvenom okruenju
nastupali razni i ne nuno politiko tendenciozni problemi. Upravo takvi, dakle neizideologizirani, ovdje nas zanimaju. Zbog komplikovanosti povijesne drutvene zbilje,
ti problemi su oekivano bili ponajvei u takvoj sredini kakva je (bila) BiH.
2.2.Narod
Nastajanje i oblikovanje naroda takva je openita drutvena pojava i takav
openiti socijalni proces koji neminovno sadri vie ili manje zajednikih karakteristinih crta. U obiljeja jednog naroda, uz odreena odstupanja kod ovog ili onog
pojedinanog konkretnog naroda, zasigurno spadaju: komunikativni (obino maternji)
jezik koji temeljno konstituie ba odreenu skupinu ljudi kao zajednicu, povijesna/
historijska memorija o dotinoj zajednici, protkana i mitovima te legendama, sistem
obiaja, kulturnih posebnosti u razliitim segmentima ivota, religija (makar i nije
dominantna karakteristika u sluajevima oblikovanja nekih naroda),6 uobiajeno
teritorijalno kompaktni prostor ivljenja veine pripadnika naroda i socijalnopsiholoki
interiorizirana kolektivna svijest o dotinoj teritoriji, individualno-kolektivni osjeaj
konkretne narodnosne pripadnosti. To su nesumnjivo glavna i kao takva opepriznata
narodnosna obiljeja. No, njima se sigurno ne zaokruuje njihov itav korpus, u
sluaju oblikovanja svakog konkretnog naroda meu te determinirajue karakteristike
mogla bi se ubrojati jo koja. Isto tako, valja ispostaviti jo dvije bitne napomene. Da
bi bilo subjektivno ili objektivno jednu zajednicu posmatrati kao narod, ne moraju
biti prisutne sve spomenute glavne karakteristike. Zatim, neka osnovna obiljeja
imaju kod nekih naroda izrazitu ili veliku specifinu teinu, opet kod drugih
blijedu i malu.
Da li, u kojoj mjeri i na koji nain bismo mogli na prolost i sadanjost narodnosno
profilirane drutvene situacije u BiH aplicirati jedan tipski model nastajanja i
razvitka neke u Evropi nastale i formirane drutvene strukture/zajednice, koju
opredjeljujemo sa terminom narod? Pitano i u obrnutom smjeru: da li je nastajanje
i oblikovanje narodnosnih entiteta u BiH modalitetno uklopljivo u neki opiji tip
nastajanja narodnosnih drutvenih struktura u Evropi? I da li je to pitanje uope
i smisleno? Dijelom zasigurno jeste, poto se poznavanjem slinih ili razliitih
iskustava Drugih, u svom vlastitom traenju rjeenja za sebe, Subjekat koji je predmet
posmatranja i izuavanja, nesumnjivo lake orijentira. Prema drugoj strani, opet,
drutvena pojava svakog narodnosnog nastajanja i razvijanja bilo gdje, i u Evropi,
praena je specifinostima koje dotinu narodnosnu zajednicu ine unikatnom i
Naprimjer, Albanaca
130/Godinjak 2012
pored odreenih nekih opijih slinosti u tom razvitku7. Da je bio i ostao fenomen BiH
u tom kontekstu izrazito specifian, Evropa i svijet mogli su se jasno i ilustrativno
uvjeriti naroito pred kraj 20. stoljea.
U Evropi je jo od ranog srednjeg vijeka do ponegdje ak i 20. stoljea, u socijalnom,
privrednom i politikom ivotu mnogih drutvenih zajednica vladao pravilo proeto
poznatom maksimom: cuius regio, eius religio. Za Bosnu je bila i ostala pak karakteristina drutvena situacija, obiljeena u prvome redu obrnutom logikom: cuius
religio, eius regio te moda jo malo preciznije kazano: cuius religio, eius natio. Tako
su kroz vei dio svog historijskog razvitka i nerijetke evropske zemlje u polju realnih
drutvenih odnosa obiljeene presudnom dihotomijom, dvojnou razliitih i time
gotovo po pravilu dviju oprenih duhovno-ideolokih strana, bilo religioznih ili/i
etnikih/narodnosnih entiteta. Ako se zadrimo samo u Evropi i spomenemo, primjerice radi, tek dvije velike zemlje, Francusku i Njemaku. U prvoj, drutvena
sr naroda nastajala je, oblikovala se i sadrajno te formalno dovrila presudnim
ueem socijalnog instrumenta zajednike drave. U drugoj, narod se stvarao
odozdo, tj. ujedinjavanjem upravnih jedinica u vei, zajedniki socijalni entitet,
u njemaki narod. Ameriki narod nastajao je opet svojim posebnim putem,
stjecajem okolnosti i inae nezavisno od oba spomenuta modela, a objektivno, ipak,
koristei i neke srodne mehanizme8.
Bolji poznavaoci prilika, posebice njezini drutveni istraivai u i izvan BiH,
pitanju Bosne upravo zbog kompleksne narodnosne zbilje sve vrijeme uglavnom
pristupaju kao svojevrsnoj enigmi. Zato su i mogli vie ili manje predvidjeti razvitak
injeninog stanja narodnosnih zajednica u BiH u kontekstu ue i ire drutvenopolitike situacije. Mogli su ak i zamisliti potencijalni smjer razvoja zbog realnih
koliko unutarnjih, toliko jo i vie spoljnjih okolnosti (okolnosti neposrednog geopolitikog susjedstva) u kojima su se te zajednice u BiH nalazile. U BiH je bio i ostao
Pregled pojedinanih primjera u svijetu i posebno u Evropi sastavili su do sada brojni autori.
Meu savremenim istraivaima istakla bih Anthonyja D. Smitha, Erica Hobsbawma, Johna A.
Armstronga, koji spadaju meu vodee na anglosaksonskom podruju, dok meu junoslavenskima
nikako ne moemo zaobii, naprimjer, Slovenca Stanislava Junia i njegovu knjigu Ideniteta,
Ljubljana, 1993. Veina slovenskih strunjaka prihvatila je njegov, na saznanjima odgovarajue
svjetske naune literature konstruisan i sistematski predstavljen razvojni koncept od ethnosa do
nationa. Knjiga ima ulogu i odlinog univerzitetskog udbenika, koji zasluuje i da ga se prevede
na domae jezike (na jedan od njih) Bosne i Hercegovine.
8
U sluaju amerikog naroda pojam naroda stavljen je u navodnike jer, zapravo, ameriki
narod u evropskom smislu geneze nikad nije ni nastao, ve je od samog poetka doseljavanja evropskih kolonizatora, a napose od kraja 18. stoljea, u sebi nosio klice pojmovnog sadraja nacije.
Amerika nacija koja se formirala metodom melting pota kroz zadnja dva stoljea suta je suprotnost
nastajanju bosanske nacije u Evropi, nacije koja nikako da zaivi ak u ve poodmaklom nastupu
21. stoljea.
Godinjak 2012/131
KRINIK-BUKI
odnos izmeu etnikih entiteta i ope drutvene zbilje u zemlji intenzivnije uzajaman,
bio je u jaoj uzrono-posljedinoj vezi nego u veini drugih evropskih zemalja9.
Da bi bilo mogue ili lake razumjeti kako i zato nastaju kontraverze u aplikaciji
izraza narod i nacija, potrebno je sada predstaviti najprije nastajanje i razvitak
sadraja pojma narod. Ovdje to inim kroz nekoliko osnovnih alineja i po hronolokim fazama, konstruiem neto pojednostavljeni model najeeg nastajanja i
razvitka jednog naroda u Evropi uz, zatim, pokuaj aplicirati (ili uporediti) taj model
na drutvenu zbilju bosanske (bosanskohercegovake) geopolitike sredine. Ograniavam se na sljedee alineje faze:
prenatalno razdoblje (1)
razdoblje raanja i nastajanja narodnosnog entiteta koji polagano i postepeno
izrasta iz odreenog etnikuma, ne bi li se uspostavio odnos diferencije do drugoga,
naime, do drugoga narodnosnog entiteta u okolnom geografskom prostoru, u
prostoru gdje se ovako ili onako susreu pripadnici drutvenih skupina koje se
razlikuje po nekim osnovnim obiljejima (2)
razvojno razdoblje koje sainjavaju etape kontinuitetno-diskontinuitetni
vidici uspona, padova i stagnacije (3)
faza oblikovanja i utvrivanja drutvene supstance koja se naziva narod, to
se ogleda u daljoj izgradnji i prosperitetnom razvitku osnovnih kulturnih komponenti
zajednice (4)
razdoblje razliitih oblika nastojanja ve oblikovane kulturne zajednice da
u odnosu do blie i dalje geopolitike drutvene okoline stekne status suverenog
kolektivno subjekta u (politikim) meunarodnimin odnosima (5)
ka historijske okolnosti omogue da narod stekne vlastiti politiki subjektivitet,
da za sebe osvoji dravu i da pravo na vlastitu samostalnu i neovisnu dravu tom
narodu priznaje meunarodna zajednica10. (6)
O svakoj od tih faza mogla bi se sada izvesti iroka elaboracija, no u sluaju
BiH, odnosno preciznije Bonjaka, bosanskih Srba, bosanskih Hrvata, aktualne su
i na poetku 21. vijeka alineje od 4 do 6, jo vie 5 do 6 i najvie faza 6. Dok se
u prve tri faze raaju, oblikuju etnike posebnosti pojedinih drutvenih skupina
koje jesu u nekom meusobnom kontaktu sa drugim etnikim skupinama, naredne
tri faze opredjeljuju pojmovni sadraj naroda u smislu sve svjesnije artikulacije vlastite
etnike zasebnosti ili ve mnogim organizacionim i drugim duhovnim nitima
uvezane vlastite etnike zajednice. Ta zajednica kao ve oblikovani osvijeeni
9
Upravo ovo, u vezi sa BiH nedvojbeno saznanje, prosto zapovijeda stalna, kontinuirana
temeljna istraivanja, empirijski monitoring koji bi pomou visoko osjetljivih metodolokih instrumenata mogao struno upozoravati na postojea i potencijalna konfliktna arita.
10
Jo kontraverznija od sintagme meunarodno pravo je sintagma meunarodna zajednica
poto je ova neuporedivo vie podlona moguim ideolokim implikacijama. U 21. stoljeu i ona
oznaava sadraj u iju osnovu je po pravilu ugraen pojam nacije a ne pojam naroda.
132/Godinjak 2012
kolektivni entitet, dakle kao ve narodnosna zajednica, tei ka vlastitom samoopredjeljivanju u smislu osamostaljenja i neovisne drutvene pozicije u regionalno i jo
irem geopolitikom okruenju. Fazom 6 uobiajeno se obiljeava u struci11 onaj
najvii stupanj u modernom razvoju pojmovne sadrine naroda, kada dotina
narod(nos)na12 zajednica provodi smiljene sistematske politike aktivnosti za
osnivanje vlastite, ve brojnim institucionalnim kanalima organizovane drutvene
strukture, poznate pod oznakom drava, uz istovremeno njezino nastojanje pridobijanja priznanja kao drave od drugih drava u njezinom to je mogue irem
geopolitikom okruenju, u idealnom pogledu svih drugih drava svijeta.
U sklopu razmatranja odnosa naroda i nacije potrebno je opredijeliti i pojam
nacionalizam. Taj pojam ima bar tri razliita sadrajna znaenja. U svakodnevnoj
drutvenoj komunikaciji se pojam nacionalizam upotrebljavao i upotrebljava
naroito u svom uem smislu, naime, kao ideologija i politika uveliavanja vlastitog
i nipodatavanja drugih naroda, pri emu je u evropskoj historiji 20. stoljea svoju
kulminaciju sa negativnom konotacijom doivio u vidu njemakog nacionalsocijalizma/nacizma, a pred kraj stoljea i u samoj BiH. Meutim, prvobitno znaenje
pojma nacionalizam nije bilo naelno negativno, oznaavao je gibanje novonastajue
mlade buroazije protiv apsolutistikog feudalnog drutvenog reda. U teorijskom
diskursu, pak, sadrajni pojam nacionalizam obuhvaa dugotrajni postupni proces
izgraivanja narodnosne zajednice od labavijih poetnih oblika nastajanja i uvezivanja do njezine kompaktnije strukture, tako to njezino zaokruenje predstavlja
onaj stupanj razvitka kada narod za sebe dovri vlastitu krovnu vieslojnu i viestranu
mrenu drutvenu organizaciju zvanu drava13. Narod sa, dakle, ugraenom, nakalemljenom dravom prerasta, tako, u drutveni modalitet vieg stupnja. Taj modalitet
poprima novu oznaku, oznaku nacija. Teorijski nije osnovano izjednaavati pojam
11
Sominjane faze, a naroito ova posljednja u konkretnim sluajevima mogue je dijeliti jo

na odreene posebne pod-faze. Za istraivako-studijsko polje koje se specijalistiki bavi ovom
ukupnom problematikom postoji poseban meunarodno prihvaeni naziv: Ethnic Studies and
Nationalism (etnike studije i nacionalizam).
12
Rije narodnosni, pozivajui se na Hadijahia (1974), ukljuuje u svoj Rjenik bosanskoga
jezika Alija Isakovi u oba (prva) izdanja (1991, 1995), pri emu, razumljivo, ne uputajui se u
antropoloko-socioloku pozadinu stvari, pojanjava, skupa sa historiarom Hadijahiem, kako
se pojam narodnosni odnosi na pojam nacionalni. Sa istim sadrajem rije narodnosni koritena
je u 20. stoljeu na ukupnom srpskohrvatskom hrvatskosrpskom jezikom podruju; upor. Janko
Jurani, Srbskohrvatski slovenski slovar (1972).
13
Nacionalizam u smislu procesa ili, takoer, proces nacionaliziranja, ovdje je u svrhu
ilustracije predstavljen uproeno. Spomenuti opis odnosi se, naime, na pretenim dijelom monoetnike drutvene situacije (kakva je, primjerice, bila i samo dijelom (zbog pojaanih imigracionih
tokova) jo ostala Slovenija, ali kakve su u moderno doba inae sve rjee. Takav opis svakako ne
odgovara drutvenoj podlozi zemlje sa tako kompleksnom vieetnikom strukturom stanovnitva
kakvo je imala/ima Bosna i Hercegovina.
Godinjak 2012/133
KRINIK-BUKI
nacije i pojam drave. Sadrajna sr pojma nacija je (narodnosna) drutvena zajednica, sadrajna sr pojma drava je politiki upravno-organizacijski okvir-kalup
(narodnosne) drutvene zajednice. Radi se, dakle, o sadrajno dva komplementarna,
ali ne i sinonimna pojma.
2.3. Nacija
Oko razumijevanja i koritenja izraza nacija postojala je, i dan-danas jo
postoji, zbrka ne tek u bosanskohercegovakom ve i u irem junoslavenskom
drutveno-jezikom prostoru, ako se, ne sluajno, zadrimo, uz bosanskohercegovaki,
samo jo u potonjem. Naime, i u najkraem: rijei narod i nacija kroz praktino
cijeli 20. vijek pa i ranije, sve do danas koriste se u ovim prostorima kao sinonimi.
Narod je izraz domaeg (juno)slavenskog izvora dok je rije nacija stranog,
latinskog izvora (natio, nationis). Iz latinskog ova rije je preuzeta u jezike najveih,
odnosno najutjecajnijih evropskih naroda.
U junoslavenskom jezikom i irem drutvenom prostoru dihotomija narod
nacija mogla bi imati u drutvenoj komunikaciji veoma znaajnu dodanu vrijednost
u odnosu na znaenje koje se javlja u smislu pukog prijevoda. Na konkretan nain,
dvoslojno znaenje, tj. jedan sloj za sadraj pojma narod i drugi sloj za sadraj pojma
nacija, ve je teoretski primijenjeno u radovima, naprimjer, nekih slovenskih
autora.14 Upravo ta jezika distinkcija koja omoguava domai izraz za sadraj
jednog pojma (narod) i drugi/drugaiji izraz za sadraj drugog pojma (nacija) bila je
u sreditu pozornosti jo jedne rasprave u kojoj je ukazano na komparativne
prednosti bogatstva jezikog izraavanja na ovim prostorima i na konkretan znaaj
koji moe imati analitska drutvena teorija za drutvenu zbilju.15
ini se da bi mogla biti aplikacija spomenute distinkcije, uz odreene modifikacije,
upotrebljiva i korisna za prilike u Bosni Hercegovini. Da li i otkad bismo, polazei
od spomenutih teorijskih modela, mogli govoriti o naciji u vezi sa Bosnom i Hercegovinom? Iako je historija, naprimjer, Slovenaca, u odnosu na etniku historiju na
tlu sadanje Bosne i Hercegovine potpuno drugaija, posve razliita, spominjani
model, koji vai, dakako, za najnoviju historiju, bolje rei za vrijeme koje je tek
poluprola historija, odnosno koje u jednom stroijem smislu prava, klasina
historija zbog niza nedovrenih drutvenih procesa, to, zapravo, jo i nije, taj model
14
Dok je antropolog Stane Juni, koristei raspoloivu, odnosnu svjetsku literaturu jo u

70-im godinama prolog stoljea, stvorio sadrajno svestranu teoriju o zakonitostima postupnosti
etnikog razvoja, filozof Tine Hribar eksplicitno je formulisao historijski razvoj pojave naroda
sa dravom ili naroda bez drave, tako to narod, koji i kad postane opremljen sa dravom, zavrijedi
naziv nacije. Hribareva eksplikacija bila je vezana na jasno izraene aspiracije slovenskog naroda u
80-im godinama, napose na plebiscit 1990. godine, u kojima je on sam aktivno uestvovao kao
jedan od glavnih ideologa slovenske nacije.
15
ire V. Krinik-Buki, Terminoloke, isto.
134/Godinjak 2012
moe se u oba primjera primijeniti za, zapravo, isto vrijeme. Kada se, dakle, radi,
da ponovim, o najnovijoj historiji. Onoj, koja je bitno zajednika u oba primjera
i koja je formalno-pravno vezana na raspad Socijalistike federativne republike
Jugoslavije godine 1992.16 Do kada su, kako Republika Slovenija tako i Socijalistika
republika Bosna i Hercegovina, bile njene federalne konstitutivne jedinice i do
kada su vlastitu narodnosnu konstitutivnost u zajednikoj dravi imali i Slovenci i
narodi Bosne i Hercegovine. Naime, pravnika kategorija konstitutivnosti po
Ustavu SFRJ pripadala je unutar zajednike drave i (socijalistiko) republikoj
i narod(nos)noj entiteti.
No, ovdje se posveujemo Bosni i Hercegovini i pitanju nacije s njom u vezi.
Naime, za razliku od historijskog sluaja sa slovenskim narodom, koji praktino
do duboko u 21. vijek ne stjee vlastitu dravno-pravnu podlogu, ima pojam nacije
poprilino posla sa Bosnom, dravom Bosnom, od srednjeg vijeka nadalje.
Evo, makar zaista samo neke najosnovnije historijske, telegrafske argumentacije
o odreenim vidovima nacije u vezi sa Bosnom kroz nekoliko hronolokih alineja:
bosanska kolektivna puka svijest o iteljima Bonjanima, o bosanskoj dravi
pod domaim banovima i kraljevima iz dinastije Kotromania, o domaoj Crkvi
bosanskoj i stecima, vlastitom pismu bosanici (11-15. stoljee), bila je svijest
koja se odravala i kroz kasnija stoljea te ne nestaje,
gubitak bosanske dravne samostalnosti i viestoljetna vladavina turskog
imperatora do zadnje etvrtine 19. stoljea,
nakon zatona, uz dravu, i Crkve bosanske, nastavlja se koegzistencija dviju
temeljnih bosanskih religijskih orijentacija domaeg stanovnitva, katolitva i pravoslavlja, uz postepeni a snani prodor procesa islamizacije i krajem 15. stoljea relativno
minorni a znaajan ulazak u Bosnu judaizma, to je sve skupa presudno obiljeavalo
domau drutvenu scenu i na tragu viereligijske konstelacije stvaralo i oblikovalo
veoma specifinu i za protekla stoljea rijetku vieetniku zajednicu,
autonomaki pokret protiv vrhovne stambolske vlasti domaih islamiziranih
feudalaca pod vostvom Husein-kapetana Gradaevia u prvoj polovini 19.
stoljea manjim je dijelom bio na tragu vaskrsavanja samostalne bosanske drave
i veim djelom stvar posebnih, grupnih interesa,
istinska, iskrena tenja po osloboenju puka zauzimanjem za zajedniki duh
bosanstva pojavila se u krilu katolike inteligencije i njenog glavnog protagonistikog
jedra, reda franjevaca i njihovog istaknutog predstavnika Ivana Frana Jukia sredinom
19. stoljea pod utjecajem irokog ilirskog pokreta meu zapadnim Junim Slavenima,
koncept etnikog integralnog bonjatva, dakako, za svoj raun pokuala je
u drugoj polovici 19. stoljea iriti i centralna turska vlast, posebice pod vostvom
16
Meunarodna konferencija o Jugoslaviji (poznata po njezinom predsjedniku i kao Badinterova komisija) u Stanovitu br. 8, donesenom 4. jula 1992., oznaila je raspad Jugoslavije kao
proces i konstatovala je da 1992. ona taj proces smatra zavrenim.
Godinjak 2012/135
KRINIK-BUKI
vezira Osmana Topal-pae, elei time uvrivati svoju vlast u socijalno sve buntovnijoj Bosni i naroito zbog opasnosti sve jaeg uplitanja i sve veih apetita do
Bosne njezinih junoslavenskih susjeda,
ve austrougarsko razdoblje vladanja Bosnom i Hercegovinom, samo koje
desetljee kasnije, stvorilo je najistaknutijeg stranog protagonistu etnikog bosanstva,
Benjamina Kallaya, dvije decenije zvaninog politikog upravnika Bosnom i
samog istaknutog historiara, koji konceptom bosanske nacije i stvarnim institucionalnim uvoenjem bosanskih kulturnih sadraja u drutveni ivot zemlje, za
malo nije uspio etnicizirati stanovnitvo tadanje BiH kao Bosance,
razlozi neuspjeloj Kallayevoj politici bili su brojni, ali najvaniji meu njima
vezani su bili prije svega na vlastitim kulturnim institucijama uporedno narodnosno
stasavanje bosanskohercegovakih katolika kao Hrvata i bosanskohercegovakih
pravoslavaca kao Srba, dok su bili sami bosanskohercegovaki muslimani u odnosu
na Kallayevo bosanstvo unutar sebe podijeljeni,
poetkom 20. stoljea bio je, uz presudni utjecaj iz BiH susjednih zemalja,
uglavnom zavren proces narodnosnog profiliranja velike veine bosanskohercegovakog stanovnitva, inae zajednikog junoslavenskog etnikog izvora, u Srbe
i Hrvate dok za slinu narodnosnu predeterminiranost muslimani svog susjeda
nisu imali, ali nije bilo ni nekog njihovog masovnog samoidentifikovanja sa imenom
zemlje u kojoj su ivjeli,
ipak, nakon raspada Austro-Ugarske i u novim geopolitikim okolnostima
nastanka jedne nove drave, Kraljevine SHS, koja je teritorijalno obuhvatila i itavu
Bosnu i Hercegovinu, upravo glavna politika bosanskohercegovaka muslimanska
snaga, naime politika stranka bosanskohercegovakih muslimana Jugoslovenska
muslimanska organizacija, uspjela je tzv. turskim paragrafom u ustavu nove sastavljene drave, nakratko, sauvati upravno teritorijalnu ukupnost BiH,
preimenovanjem Kraljevine SHS u Kraljevinu Jugoslaviju i uz sve jau dominaciju u njoj srpske narodnosne komponente uslijedilo je razdoblje sistematskog
rasparavanja viestoljetne bh. cjelovitosti po velikim upravnim jedinicama
banovinama (Vrbaska, Drinska, Primorska, Zetska),
pred Drugi svjetski rat srpskoj dominaciji nad Bosnom pridruila se ojaala
Banovina Hrvatska, uveana za opsene teritorije nekadanje BiH, da bi, kao NDH,
za vrijeme Drugog svjetskog rata ona ukljuila nekadanju BiH u cjelini,
dogaanja u Drugom svjetskom ratu te djelovanje ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a
nagovijestili su vraanje politikog subjektiviteta BiH, a uz daljnju trostranu narodnosnu podijeljenost njenog stanovnitva u kojoj muslimanima/Muslimanima i
nije priznavana punopravna narodnosna opredijeljenost,
upravo za takvu zaloio se u neuspjelom samostalnom individualnom pokuaju
ukljuivanja Muslimana u ustav FNRJ jedan narodni poslanik iz BiH u prilici samog
stvaranja nove, socijalistike Jugoslavije te je, zatim, uz sauvani teritorijalni inte136/Godinjak 2012
gritet nekadanje BiH nastavljen tihi dvopolni, kotraverzni narodnosno opredijeljeni

drutveni proces oko sudbine velike demografske populacije BiH, tj. muslimana/
Muslimana,17
nakon to su, dvije i po decenije nakon Drugog svjetskog rata, dotadanji (etniki/
narodnosni) muslimani politiki izborili priznanje kao narod Muslimani u samoj
BiH, uslijedilo je njihovo formalno ukljuivanje kao naroda najprije u savezni popis
stanovnitva i nekoliko godina zatim u Ustav SFRJ meu est ravnopravnih naroda
savezne drave,
stjecajem konkretnih historijskih okolnosti u vezi sa tradicionalno ukorijenjenom
viereligijskim strukturom domaeg stanovnitva i u vezi sa kontekstom geopolitikog susjedstva toj grupaciji stanovnitva osujeen je bio uobiajan put
narodnog razvitka, tako da je kroz najvei dio 20. stoljea njezino imensko opredjeljenje odraavalo tek njezinu religijsku matricu,
historijski je ispalo da je bila potrebna jedna velika promjena, rasap SFRJ,
ime se ponovo otvorilo pitanje pripadanja dijelova BiH, da su se Muslimani,
u krvavoj borbi za vlastiti kolektivni opstanak, samopreimenovali u narod po imenu
zemlje svog bivanja, u zapravo svoje staro ime, vlastito kolektivno ime koje se (i)
za njih ve uvrstilo u zadnjoj etvrtini 19. stoljea,
nakon rata u i oko BiH pred kraj 20. stoljea BiH je pod prisilom meunarodne
zajednice opstala kao drava kakvom se inae neposredno nakon raspada SFRJ,
voljom veine graana, kao samostalna i nezavisna drava Republika BiH 1992.
i proglasila i kakva je te godine primljena u Organizaciju ujedinjenih nacija,
meutim, rat u BiH je i poeo velikim dijelom zato to volja veine graana
nije bila jednaka izraenoj volji sva tri konstitutivna naroda, te se i zavrio stvarnom
politikom podjelom, odnosno jednim izrazito nefunkcionalnim sistemom meunarodno priznate tek formalno zajednike drave,
drava BiH je po meunarodnom diktatu, Dajtonskom sporazumu iz 1995.,
postala formalno demokratska drava i drava Bonjaka, Srba, Hrvata i Ostalih kao
njezinih narodnosnih komponenti,
mada je u ve poodmaklom 21. stoljeu BiH jako udaljena od stabilnog demokratskog ureenja i od snoljivog politikog suivota njezinih narodnih zajednica,
formalna podloga za izlazak iz stalno trajue postdejtonske drutvene krize postoji,
politika rjeenja, koja su i na poetku 21. vijeka predmet i jedro spora, vezana
su upravo na koritenje mehanizma nacije kao takvog koncepta koji moe i trebalo
bi da omogui, openito i u BiH, per definitionem kontraverznu koegzistenciju narodnosnog i demokratskog principa.
17
Oznake dvopolnost i kontraverznost pripisujem sljedeem dvosmjernom toku. Izvanjsko
poticanje muslimana da se opredijele kao Srbi ili kao Hrvati bio je proces koji se odvijao u jednom
smjeru i, u isto vrijeme, razvijalo se samoosvjeivanje muslimana kao Muslimana, to je bio
proces u drugom smjeru.
Godinjak 2012/137
KRINIK-BUKI
Ovo saeto sumiranje kljunih determinanti historijskih drutvenih procesa daje

koliko-toliko objektivnu okvirnu sliku ne/nastojanjima bosanskohercegovakih
narodnosnih komponenti oko nastajanja i odravanja bosanskohercegovake nacije.
Kad je u pitanju savremena historija, tj. 20. i 21. vijek, ulogu njezinog glavnog ili
jedinog konstruktora imali su Muslimani/Bonjaci, makar je i u njihovom udjelu
mogue pronalaziti te prepoznavati rjee, takoer diskontinuitetne vidove ponaanja.
3. Djeljivost nacionalnog suvereniteta Bosne i Hercegovine
Kao provjereno istinita ba se na primjeru same BiH kristalno jasno potvruje
opa teorijska hipoteza prema kojoj su etnos i demos u oprenoj srazmjeri. Ili, drugim
rjeima, drutvenu scenu u praksi obiljeava maksima to vie etnosa to manje
demosa, odnosno to je manje etnosa to vie moe biti demosa. Koegzistencija oba
principa, etnosa i demosa za BiH, za BiH kako dravnu tako i drutvenu zajednicu,
meutim, prosto je conditio sine qua non, prosto jeste modus vivendi koji nema
alternativu.
Drutveno koritenje mehanizma nacije opredijelili smo kao mogue rjeenje
za predmet i jedro sporne situacije (i) na poetku 21. stoljea. Ali da li uope i kako
koristiti put koji je, zapravo, u osnovi contradictio in adiecto?18 Kako smo pokuali
pokazati u prvom dijelu pitanja, historija svjedoi da alternativnog racionalnog puta
nema. Na drugi dio pitanja odgovaramo sa konceptom djeljivog, participativnog
suvereniteta. Naime, u sluaju BiH mogue je uvesti, izgraivati, strpljivo oblikovati
i jo strpljivije provoditi model djeljivog nacionalnog suvereniteta u dravi.
Djeljivi nacionalni suverenitet u i za BiH kao zemlju sa specifinom, hiljadugodinjom, dijelom i mitskom19, dravnopravnom tradicijom pretpostavlja sadrajnost
na tri nivoa.
U prvu razinu ugraeno je naelo narodne konstitutivnosti Srba, Hrvata i Bonjaka
kao sredinje naelo konstitucije i same drave bih. To konkretno znai da drava
opstane u svom treritorijalnom integritetu sa jedinstvenom BiH nacijom u koju
se ubrajaju svi dravljani BiH i koja ujedno nedvojbeno odraava vanjskopolitiki
aspekt jedinstva ukupne drutvene zajednice.
Drugi nivo tog modela opredjeljuje to konkretnije modalitete ukupnih drutvenoekonomskih odnosa izmeu Bonjaka, Srba, Hrvata i Ostalih, utemeljene na potencijalno konsenzualnim rjeenjima. Konsenzualnost je ovdje naziv za poseban program
drutvenog planskog dogovaranja koji bi se odvijao prema izabranim kriterijima,
18
Sam razmiljajui i pitan od drugih zato su njegovi knjievni likovi tako komplikovani,
Ivo Andri bi odgovarao da su to zato jer je komplikovana Bosna.
19
Atribut mita moe igrati u historiji ponekad i jednaku ili ak veu utjecajnu ulogu od one
koju imaju historiografska saznanja i tumaenja prolosti, odnosno stvarna protekla zbivanja i
dogaaji.
138/Godinjak 2012
u skladu sa naelom pune ravnopravnsti triju tradicionalnih narodnih entiteta i,

posredno, po principu brojnosti narodnomanjinskih zajednica koje obuhvata okvirni
naziv Ostali.20
Trei nivo modela djeljivog suvereniteta vezan je na dvosmjerni odnos BiH i
evropskih (te svjetskih) institucionalnih konstelacija. Ukljuivanje BiH u evropske
asocijacije, dakako Evropsku uniju na prvom mjestu, predstavlja ujedno prenos
dijela dravne suverenosti BiH na EU, kakav princip vai 2012. godine i za ostalih
27 lanica EU. Taj prenos ima u sluaju BiH, pored ostalih sadrajnih znaajki koje
ima EU za sve svoje lanice i koje su one u nju unijele, jo jednu posebnu funkciju.
EU bi toj svojoj lanici, ako i kad BiH to postane, bitno obezbjeivala njezin opstanak
kao drave. Opi kurs amortizacije vanjsko-unutarnjih centrifugalnih politikih
djejstava u razgraivanju BiH kao drave, EU ionako ve godinama pokuava planski
provoditi, slijedei dijelom pri tome i neka pozitivna iskustva nekadanje jugoslavenske federacije. Taj trei nivo modela predstavlja, uslovno kazano, vanjsku
komponentu djeljivog suvereniteta BiH. Bez nje u drugoj deceniji 21. stoljea nezamisliv je opstanak BiH kao suverene drave. Kao to nije zamisliva ni budua
geopolitika situacija u Regionu, gdje bi zbog meusobne nekooperativnosti
domaih struktura, predstavljenih prvo kroz navedene nivoe modela djeljivog
suvereniteta, prostor sadanje BiH ostao jedina u EU neintegrirana divlja oaza.
Umjesto zakljuka i o savremenoj historijskoj odgovornosti
Bonjaka za dravu Bosnu i Hercegovinu
Ako se pred kraj ovdanjeg razmiljanja vratim ka naslovu skupa Bosanskohercegovaka drava i Bonjaci te svojoj prvobitnoj temeljnoj i pretenoj opredijeljenosti
na raspravu o historijskoj odgovornosti Bonjaka za dravu BiH, onda bih iznijela,
uvaavajui savremeni drutveni kontekst domaih prilika, susjedskog geopolitikog
okruenja i jo irih, evropskih i svjetskih okolnosti, sljedee zakljuke:
Prvo, BiH je drava koja se moe na unutarnjem planu odrivo konsolidirati
samo konsenzusom svih triju konstitutivnih naroda koji su na poetku 21. stoljea
presudne drutvene injenice. Politika volja relevantnih subjekata na unutarnjem
planu najznaajniji je faktor u pogledu sudbine BiH kao drave.
Drugo, uporedo sa prvim i po moi utjecaja odmah za njim, dolazi kontekst uloge
geopolitikog susjedstva. BiH je drava iji je teritorijalni integritet takvo historijsko
dostignue njezinog stanovnitva da e ta zemlja, uz hipotetsko ispunjen prvi uslov,
20
Termin Ostali je nuno zamijeniti izrazom, sintagmom manjinske narodnosne zajednice, kakav jeste u upotrebi u dikciji odgovarajuih dokumenata meunarodne zajednice. Da se
radi u vezi sa dejtonskim terminom Ostali o upravo tim bosanskohercegovakim dravljanskim
segmentima, pokazuje najnovija istorija negodovanja oko ovog termina predstavnika tih samih
tradicionalnih zajednica u BiH, naprimjer Jevreja, Roma, Slovenaca.
Godinjak 2012/139
KRINIK-BUKI
u 21. stoljeu opstati kao samostalna drava, jer je to danas (jo) i dok e to
ubudue biti prevladavajui interes Evrope i svijeta.
Tree, BiH je drava u kojoj imaju na poetku 21. stoljea uz druga dva konstitutivna naroda, Srba i Hrvata, Bonjaci jednakopravni drutveni status, ali dijelom i
veu odgovornost za ukupnu drutvenu zajednicu i dravu BiH. Dijelom vea odgovornost Bonjaka ima dva historijska izvora, koje ovdje predstavljam u vidu
subjektivne i objektivne konotativne odgovornosti.
etvrto, kao narodnosna zajednica Bonjaci su subjektivno, sami pred sobom
odgovorni za dravu BiH zato jer se identifikuju sa njom kao sa jedinom svojom
domovinom koja je kao drava, posljedino, zatitnica njihovog kolektivnog identiteta i narodnosne egzsistencije. U najnovijem historijskom razdoblju objektivna
odgovornost Bonjaka, jo pod imenom Muslimana, za dravu BiH je nastupila prije
pune dvije decenije, u martu 1992. godine, u historijskom momentu proglaenja
BiH kao samostalne i nezavisne drave s nazivom Republika Bosna i Hercegovina.
U odreenom, sa aspekta ovdanjeg sagledavanja problematike jo vanijem dodatnom, ali ujedno jednom izrazito specifinom smislu, objektivna odgovornost
Bonjaka neku godinu i po kasnije uveala se, a onda se, ovako uveana, odrala
u 21. stoljeu.
Peto, taj jedan specifian vid njihove objektivne odgovornosti za dravu BiH
vezan je za njihovo narodnosno preimenovanje kada su, naime, formalno prije skoro
ve dvije decenije Muslimani (njihove moralne i politike elite) odluili promijeniti
svoje kljuno identitetsko, tj. imensko obiljeje te se ubudue umjesto dotadanjim
Muslimanima imenovati Bonjacima te nakon to je to novo (staro) ime, u meuvremenu do danas, opstalo kako u unutar tako i u izvanbosanskohercegovakom
drutvenom okruenju. Sutina ove vee objektivne odgovornosti Bonjaka za dravu
BiH vezuje se, tako, dijelom najprije na samo (jednostrano) preuzimanje imena
zemlje (to je uinjeno nakon okruglo 100 godina drugi put) i dijelom na prelomni
historijski momenat kada se to desilo, tj. na historijsko vrijeme ubrzo nakon raspada
ireg federativnog geopolitikog jugoslavenskog dravnog okvira. Naime, moglo se
pretpostaviti da e taj akt od njih, od Bonjaka, u smislu solidarnosnog drutvenog
suivota moda presudno udaljiti, do kraja odbiti druga dva bosanskohercegovaka
konstitutivna etnosa, bosanskohercegovake Srbe i bosanskohercegovake Hrvate.21
21
Pojam udaljavanja, odbijanja se ovdje nikako ne odnosi na neko zamiljeno eventualno

mogue, hipotetsko bosansko etniciziranje. Ne, taj je bio metod rjeavanja drutvene problematike
BiH u zadnjoj deceniji 20. stoljea odbaen i, empirijski provjereno, apsolutno vie nije bio
upotrebljiv. Naime, etniko bosanstvo neuspjeno je bilo testirano kao koncept (Kallayeve) bosanske
nacije u jednom povelikom komadu vremena jo prije itavo jedno stoljee. No, akcenat se u vezi
sa ovdje spomenutim udaljavanjem, odbijanjem odnosi na neto drugo, na pitanje narodnosnog
imenovanja u BiH i tadanjeg razumjevanja tog pitanja od tadanje bonjake elite. Prvi
politiki list slavenskih muslimana u BiH, koji je ureivao Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak,
140/Godinjak 2012
Ovim kao u odnosu na Muslimane/Bonjake ipak podjednako posve profiliranim

vlastitim kolektivnim subjektima, mogla je biti i/ili je bila na svoj jedan poseban
nain simbolno oteta i sama zemlja / drava njihovog dotadanjeg bivanja, to je
opet, sa druge strane, bila, naravno, snana voda na mlin aspiracijama upravo nastalih
susjednih drava22.
esto, sumirajui misao o konceptu objektivne odgovornosti i pozivajui se na
navedene teoretske eksplikacije o narodu i naciji, uz dakle, uvjetno, apstrahiranje
tadanjeg stvarnog toka historije, mogue je pribliiti se konstataciji injenice da
ovdje tretirano imensko narodnosno preimenovanje nije nastalo u neko neutralno
drutveno vrijeme ve u vrijeme raanja novog kvaliteta sadrajnog pojma narod.
Naime, u vrijeme kad narod/narodi, uz uspostavljanje svoje drave, prerasta/prerastaju u naciju, kad su, konkretno u novonastaloj Republici BiH nacijom postale
sve tri njezine konstitutivne narodnosne zajednice (ne raunajui drugih tamonjih
etno grupacija). Ali, ni to ba nije bilo tako. Nije bilo tako zbog poznate nam paradoksalne specifike nae i Andrieve Bosne. Moglo je biti tako da nije jedna od te
tri zajednice jo na samom poetku odbila postati ravnopravni partner bosanskohercegovake nacije. To se dogodilo (i nastavilo dogaati) prije preimenovanja
Muslimana u Bonjake, ime je njihova objektivna odgovornost, zbog njihovog
ina narodnosnog preimenovanja, pred historijom bitno umanjena.
Literatura:
Anderson, B. R.: Imagined Communities: Reflections on the Origin and Spread of Nationalism.
London: New York: Verso, 1991.
Armstrong, J. A.: Definitions, Periodization, and Prospects for the Longue Duree, Nations and
Nationalism, 10:12 (2004), 9-18.
zvao se Bonjak, propagirao je bosansku narodnost i bosanski jezik, ali je ve od svog izlaenja
1891. godine stalno stajao na stanovitu da ime zemlje Bosne kao nove postojbine, u pogledu
etnikih grupacija koje je naseljavaju, pokriva sadraj ukupnog stanovnitva BiH u koju su se iz
skupne slavenske pradomovine doselili i sami dananji Bonjaci, istodobno sa srpskim, hrvatskim
i drugim slovenskim plemenima. Godine 1892. u jednoj polemici na pitanje predstavnika tadanje
bosanskohercegovake srpske intelektualne elite zato se samo muhamedanci (i to jo mali broj)
nazivaju Bosancima, dok priznaju nas pravoslavne Srbima, u Bonjaku je odgovoreno: oprostite
nijeste pogodili istinu, jer vas mi zovemo kao i sebe Bonjacima, kad se govori o narodnosti,
a ako vas ko nazove Srbinom, tijem hoe da kae samo to, da ste srpske vjere, kao i to vi uope
nazivate pravoslavnu vjeru srpskom vjerom. Bonjak, br. 15, 14. 04. 1892, 226-227.
22
U ovom razmiljanju, koje nastoji slijediti neku osnovnu teorijsku nit, iz opijih ilustrativnih
razloga uvjetno ostavljam po strani razumljive i ubjedljive motive Muslimana Bosne i Hercegovine
za to kolektivno narodnosno preimenovanje u samoj konkretnoj stvarnosti. Uz nunu napomenu
da je takvo ostavljanje po strani eo ipso paradoksalan potez jer implicira dakako eklekticistiki
i time nauno nedopustiv pristup u domenu historiografije.
Godinjak 2012/141
KRINIK-BUKI
Barth, F. (ur.): Ethnic Groups and Boundaries. The Social Organization of Culture Difference
(The Little, Brown Series in Anthropology), Boston: Little, Brown and Company, 1969.
Guibernau, M., Hutchunson J.: Introduction: History and National Destiny, Nations and
Nationalism, 10:12 (2004), 1-8.
Hobsbawm, E. J.: Nacije i nacionalizam : program, mit, stvarnost, Zagreb: Novi Liber, 1993.
Hribar, T.: Slovenska dravnost, Ljubljana: Cankarjeva zaloba, 1989.
Isakovi, A.: Rjenik bosanskoga jezika, Sarajevo: Bosanska knjiga, 1991, 1995.
Jurani, J.: Srbskohrvatski slovenski slovar, Ljubljana: Dravna zaloba Slovenije, 1972.
Juni, S.: Identiteta, Ljubljana: Fakulteta za drubene vede, 1993.
Kraljai, T.: Kallayev reim u Bosni i Hercegovini (1882-1903), Sarajevo: Veselin Maslea, 1987.
Krinik-Buki, V.: Bosanska identiteta med preteklostjo in prihodnostjo, Ljubljana: Intitut
za narodnostna vpraanja, 1996.
Krinik-Buki, Vera: Bosanski identitet izmeu prolosti i budunosti, (Savremene teme).
Sarajevo: Bosanska knjiga, 1997.
Krinik-Buki, Vera: Prilog programu za Bosnu: polazita za rjeavanje bosanskog pitanja
[Dotis], Ljubljana: samoizdanje, 1997.
Krinik-Buki, V.: To be or not to be Bosnians, u: agar, M., Jesih, B., Beter, R. (ur.): The
Constitutional and Political Regulation of Ethnic Relations and Conflicts: Selected Papers,
(Ethnicity, 2), Ljubljana: Institute for Ethnic Studies, 1999., 215-224.
Krinik-Buki, V.: Bosansko pitanje u deset slika, Forum Bosnae, 6 (1999), 70-83.
Krinik-Buki, V.: O genezi ideje bosanske, bonjake nacije: nad knjigom i u povodu knjige
Envera Redia, Prilozi = Contributions., 30 (2001), 310-320.
Krinik-Buki, V.: Historijske i historiografske kontroverze i dileme nacionalnog nominiranja u
Bosni i Hercegovini, Prilozi = Contributions, 32 (2003), 297-313.
Krinik-Buki, V.: Paralele u konceptualizacijama bosanske nacije s kraja 19. i s kraja 20.
stoljea, u: Redi, E. (ur.): Nauni skup Istorijska nauka o Bosni i Hercegovini u razdoblju
1990-2000, Sarajevo, 30. oktober 2001, (Posebna izdanja, 120), (Odjeljenje drutvenih nauka, knj.
6), Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 2003., 119-154.
Krinik-Buki, V.: Protislovja med etninim in nacionalnim ali zgodovinska izkunja Bosne
in Hercegovine, u: Luthar, O., Perovek, J. (ur.): Zbornik Janka Pleterskega, Ljubljana: Zaloba
ZRC, ZRC SAZU, 2003., 609-622.
Krinik-Buki, V.: Slovenci v Bosni in Hercegovini skozi prievanja, spomine in literarne
podobe : 1831-2007, (Projekt Slovenci v prostoru nekdanje Jugoslavije zunaj Slovenije, knj. 2),
Ljubljana: Intitut za narodnostna vpraanja, 2007.
Krinik-Buki, V.: Terminoloke dileme ob vsebinski aplikaciji atributov narodni in
nacionalni v povezavi s sintagmo slovenska identiteta, Anthropos, 39:3-4 (2007), 205-221.
Krinik-Buki, V.: ZAVNOBiH u novembru 2003. Jubilej i/ili jubilej?, u: Filipovi, M.
(ur.); Nauni skup Bosna i Hercegovina prije i nakon ZAVNOBiH-a: Sarajevo, 23. i 24. november
2003, (Posebna izdanja, 124), (Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 37), Sarajevo: Akademija nauka
i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 2007, 258-271.
Smith, A. D.: Nationalism: Theory, Ideology, History, Cambridge: Polity Press, 2001.
ircelj, M.: Verska, jezikovna in narodna sestava prebivalstva Slovenije: popisi 1921-2002
(Posebne publikacije, 2003, t. 2), Ljubljana: Statistini urad Republike Slovenije, 2003.
142/Godinjak 2012

BETWEEN PEOPLE AND NATION: HISTORICAL BOSNIAKS RESPONSIBILITY FOR
BOSNIA AND HERZEGOVINA
Vera Krinik-Buki
Summary
Using the interdisciplinary methodological approach characteristic for separate area of
social research and studies, known as ethnics studies and nationalism, the author discusses
briefly the complex and complicated ethnical problems in Bosnia and Herzegovina. At least
three big and important sets of components are interwoven in the paper. One part of the
discussion is related to the attempt to present the importance of possible terminological
refinement while processing this topic.
This indicates to the importance of semantics in science which can also contribute to the
penetrating impact of science in social practice. In the central part of the discussion, the author
in accordance with scientifically recognized and adopted theoretical model, debates the genesis
of ethnic opportunities in and around Bosnia and Herzegovina, with an emphasis on modern
history and the present. Greatest attention has been directed towards the place and role of the
nation concept and in this connection, the question of divisible sovereignty. The third content
set of components has intended to certain aspects of responsibility especially Bosniaks for
Bosnia and Herzegovina. Dealing with numerous papers of similar topics about Bosnia and
Herzegovina, the author herself sees that responsibility in the current time, in the absence of
open and comprehensive dialogue necessity between contemporary researchers of this topic.
The main part of the reflection concept of responsibilities assigned, of course, to the historical
responsibility of Bosniaks. This applies, however, not only to the past of the social community
but also to the strategic dimension that the historical responsibility of Bosniaks for Bosnia
and Herzegovina could or should have in the present and the future.
Keywords: Bosniaks, Bosnia and Herzegovina, terminology, ethnical studies, people,
nation, divisible of national sovereignty, historical responsibility
Godinjak 2012/143
UDK 323.1 (497.6=163.43*)
Bonjaci u novom dobu: njihov etniki

identitet i poloaj u dravi
Ugo Vlaisavljevi
Filozofski fakultet
Sarajevo
Ako se kolektivnom identitetu naroda ne pristupa esencijalistiki (nepovijesno, perenijalistiki), onda je nuno razmotriti novije procese njegove rekonstitucije. U novijoj povijesti
je nekoliko presudnih momenata metamorfoze bonjakog identiteta: polustoljetno iskustvo
ukljuenosti u bratsku socijalistiku zajednicu; iskustvo bratoubilakog rata i opasnosti
kolektivnog istrebljenja; koegzistencija u tronacionalnoj dravi bez meuetnikog bratstva.
Dva aspekta promatranje bi u naoj analizi htjeli koristiti ukazujui na njihovu gotovo jednaku
vanost: etniki i graanski. Kroz etniki aspekt bi pokuali osvijetliti odnos Bonjaka prema
svojim znaajnim Drugima: prije svega Srbima i Hrvatima. Kroz graanski aspekt, njihov
odnos prema dravi koja im je u ovom ili onom dobu bila matina. Kolektivni identitet se
u modernom dobu, kako pretpostavljamo, gradi kao etniki i graanski identitet, kao vrsto
isprepletena sveza iskustva koegzistencije sa drugim narodima i iskustva odreenog kolektivnog
poloaja u dravi. Odgonetnuti aktualno stanje u radionici kolektivnog identiteta bonjakog
naroda e biti jednostrano, to je esto sluaj, ako se gleda samo na jedan ili drugi tok konstitucije: etniki ili graanski. Ono to je veoma zanimljivo i amblematino u novoj gradnji
kolektivnog identiteta Bonjaka jeste izrazita podudarnost izmeu etnikog i graanskog
plana konstitucije.
Kljune rijei: vjerski identitet, etniki identitet, Bonjaci, Bosna i Hercegovina
1. Izmeu etnopolitike i etnologije
Bonjacima danas i juer moemo govoriti upravo kao Bonjaci: mi

Bonjaci. Sa mjesta onih koji to doista jesu ili vjeruju da jesu (vjerujem
da sam Bonjak, ali da li mogu rei da naprosto jesam Bonjak ili ak
da jesam a da ne vjerujem). Moe se o Bonjacima govoriti i sa mjesta onih drugih,
koji nisu Bonjaci, ali jesu neko drugo mi koje se definira u istim kategorijama.
Nazovimo ih: etnikim. Tada o nama govore stranci, Drugi, oni koji takoer mogu rei
144/Godinjak 2012
Bonjaci u novom dobu: njihov etniki identitet i poloaj u dravi
mi, ali ne i mi Bonjaci. Da li oni mogu rei neto vano o nama Bonjacima,
iako nisu isti kao mi. Da li im to to su drugi sutinski i zauvijek smeta da doista
mogu rei ono najvanije o naem identitetu? Nije li onda iskustvo, upravo
iskustvo, kolektivnog identiteta neto nedjeljivo i samo iznutra dokuivo, kao da
je rije o vlastitoj subjektivnosti, kao iskustvo vlastite samosvijesti? Ako je temelj
autentinosti iskaza o kolektivnom identitetu odreen na ovaj nain, a mnogi danas
vjeruju u to, onda je ovu svoju autentinost, ako ne i glavni modus postojanja,
etniki identitet dobio tek u modernom dobu jer se razumijeva kao subjektivnost,
nedjeljiva kolektivna subjektivnost.1 Nije li kolektivna subjektivnost ime paradoksa
ili aporije koja obiljeava svaki govor o etnikom identitetu koji bi htio da bude
nedjeljiv s drugima? Ne donose li onda Drugi onu neophodnu objektivnost bez koje
ne moemo saznati ko smo mi doista? Ne znaju li upravo oni ono najvanije o nama
to nama koji smo zagnjureni u nau subjektivnost nikada nee biti pristupano?
Kao pogled u nae lice koje za nas, pojedince, zauvijek ostaje tajna: lice okrenuto
Drugima. Vidljivo samo kao lice Drugoga, makar to bilo i nae lice u ogledalu. Ali
Drugi, od kojeg bismo mogli oekivati da nas vidi izvana, onakvima kakvi jesmo
ne sami u sebi nego u stvarnosti, taj Drugi je isto tako uvuen u sebe, u svoju
kolektivnu subjektivnost. Nije li onaj lik koji nam on nudi o nama esto samo
iluzija, projekcija, halucinacija nastala iz povuenosti u njegov vlastiti svijet? Da
li je zato bolje da nam je taj Drugi to blii ili to dalji, bliski susjed ili pristigli putnik
iz velike daljine? Ovi Drugi koji ive s nama, oni su nama bliski Stranci ili
domai Stranci. Nipoto nije sigurno da nas oni bolje vide od svih drugih, onih
koji su udaljeniji, ali je izvjesno da su oni za nas, u naem gledanju samih sebe,
najvaniji tzv. znaajni Drugi.
Moe li se ikako izai iz ove orbite MI-ONI relacije, iz dijalektike ili varljivog
meusobnog ogledanja NAS i NJIH? Nije li upravo etnologija pruila mogunost
da se govori i sa neke neutralne take? Postoji li izlaz iz zagnjurenosti u nae MI,
ali i odstupnica od nekog drugog MI kojemu stranost, a to u etnikom univerzumu
znai i odbojnost i netrpeljivost, pomrauje pogled? Moda, ipak, stranost etniki
Drugog moe biti nadomjetena onom stranou koju su stari Grci prepoznali
kao uvjet mogunosti znanosti, znanstvenog promatranja teorijom koja poinje
od uenja pred svakodnevnim i obinim stvarima?2
Jasno je zato u doba rasplamsanog etnicizma, u doba kada je sav javni diskurs
uvuen u gravitaciona sredita jednog, drugog ili treeg MI, etnologija ne cvjeta
i moe biti preputena samo dalekim strancima. Ali, kada bismo bar mogli biti
1
O konceptu nacionalne subjektivnosti vidi, naprimjer, Steve Reicher and Nick Hopkins,
Self and Nation: Categorization, Contestation and Mobilization, London: SAGE Publications: New
Delhi: Thousand Oaks, 2001., str. 3-4 et passim.
2
Edmund Husserl, Die Krisis der europischen Wissenschaften und die transzendentale
Phnomenologie, Haag: Martinus Nijhoff, 1954., str. 332.
Godinjak 2012/145
VLAISAVLJEVI
strpljivi da etnoloku analizu prepustimo Drugima: ona je vano orue u rukama

etnopolitike koja je odavno postala jedini nain brige o etnikom biu zajednice.
Sudbinska vezanost etnikog i politikog moe poroditi sumnju da etniko i nema
nikakvu drugu prirodu doli politiku. To je samo jedna vrsta politike. U tom sluaju
se politikom, nekom drukijom, ne-etnikom politikom ono etniko moe i ukloniti.
Ako se pritom u politici ne vidi nita to bi na bitniji nain nadmaivalo intervenciju
drave na drutvo, onda se u gradnji nekog oblika dravnog ustrojstva vidi nain
uklanjanja ove iluzorne kolektivne subjektivnosti koju nazivamo etnijom. No,
ako etniko u novijem dobu ne moe da preivi bez politike koja preuzima brigu
nad njime, to ne znai da je ono svedivo na supstancu politikog. Jo manje je to
puka posljedica djelovanja neke drave na drutvo. Upravo novija povijest ovog
dijela svijeta pokazuje da etniki identitet preivljava i nadivljava dravne i pravne
poretke. Ali ne nipoto kao neka gotova stvar koja se opire promjenama i ostaje
postojana u svome identitetu usprkos svim izvanjskim utjecajima. Za etniki
identitet moda nije dovoljno rei da preivljava i nadivljava dravne i pravne
poretke. Taj injenini uvid moe biti pretvoren u poetnu definiciju etnikog: to
je upravo ono to preivljava i nadivljava dravne i pravne poretke.
Ostajui izvan smrtnog zagrljaja drave, etniko ne moe opstati bez politike,
ono nije nita drugo nego ova ili ona etnopolitika na djelu. Zato je i razumljivo to
svaka iole trajnija i utjecajnija dravna politika ostavlja snaan peat na etniki
identitet. Uvjetuje njegove vee ili manje promjene, a u naoj lokalnoj povijesti se
moe govoriti o istinskim metamorfozama. Od jednog do drugog dravno-pravnog
poretka oblikovale su se razliite konfiguracije lokalnih etnikih identiteta, ustvari,
etnikih linosti.
Za odgonetanje prave prirode etnikih identiteta, a u ovom sluaju bonjakog,
treba u retrospektivnom pogledu pratiti ove metamorfoze kao kljune momente
u njihovoj genealogiji:
1) Smjenu dravnih poredaka i stanje kolektivnog identiteta u njihovom okrilju
(zajednica graana vs. zajednica preivljavanja);
2) Odnos prema znaajnim Drugima: etniki identitet je relacionog karaktera
(Frederik Barth)
2. Srodnika zajednica
Ako izvjesna drutvena grupa shvaa drutvene veze koje je sainjavaju i grade
kao veze srodstva koje njene lanove povezuju na prirodan nain, kroz filijaciju,
sa precima, sa zajednikim precima koji su bili u jo neposrednijem srodnikom
odnosu, onda obino govorimo o etnikoj zajednici. Naglasak kod ovog tipa drutvene
grupe upravo je na zajednitvu, na povezanosti koja je mnogo izraenija, daleko
tjenja i, dakako, naizgled mnogo prirodnija od onog tipa bivanja zajedno koje
nazivamo drutvom. U klasinoj distinkciji pri kategorizaciji ljudskoga naina biti146/Godinjak 2012
zajedno (Mitsein), etniko upravo na uzorit nain opisuje ono to je Gemeinschaft

u odnosu na Gesellschaft (F. Tonnies). Dok je tipian nain bivanja u drutvu odnoenje prema drugima kao graanina prema sugraanima, to pretpostavlja modernu
dravu koja prua institucionalni okvir takvom (neprirodnom, apstraktnom) openju
na temelju statusa, etniko zajednitvo je svagda shvaeno kao konkretno i neposredno, prirodno i intimno, a njegov uobiajeni model je bratstvo. Tako bratstvo
meu lanovima izvjesne grupe moe biti znak da je rije o etnikoj zajednici, ali
ne mora svako bratstvo biti etniko. U modernom dobu pojava bratstva moe biti
znak velike solidarnosti koju izvjesna grupa ljudi iskuava u borbi za svoje politike
ciljeve ili u dobu velike prijetnje svome opstanku. Etniko bratstvo je bratstvo po
filijaciji3, to je uvjerenje koje dijele sinovi o svome zajednikom porijeklu na ijem
poetku stoji praotac, o dalekom krvnom srodstvu s njime. Bratstvo je u ovom sluaju
transgeneracijsko, ono je zajednitvo po srodstvu la longue dure.
Socioloki bi se moglo poi od ovog etnikog samorazumijevanja, od naina
na koji pripadnici izvjesne etnike skupine razumijevaju svoje drutvene veze, ma
koliko ono bilo subjektivno i iluzorno. Sljedea odrednica bi se mogla pokazati
kao dovoljno praktina i operativna u bavljenju zajednicama za koje sumnjamo
da su etnike: ako neka drutvena grupa sebe razumijeva kao transgeneracijski oblik
zajednitva i to zajednitvo doivljava kao povezanost po srodstvu, onda je rije
o etniji. Ovaj subjektivni kriterij, svijest o sebi pripadnika izvjesne drutvene grupe,
moe biti veoma koristan u nastojanju ka objektivnoj analizi odreenih drutvenih
odnosa. To ne znai da se zdravo za gotovo usvaja ovo uvjerenje o srodstvu, da se
smatra neim istinitim, nego da se u ovom uvjerenju vidi vaan pokazatelj odreenog
drutvenog stanja: jer ono dri na okupu, i to na izvjestan veoma izraen nain,
izvjesnu grupu ljudi. Druge vrste moguih konkurentnih bratstava, revolucionarno
bratstvo, bratstvo po oruju ili po vjerskoj pripadnosti, nemaju ovu karakteristiku
vjerovanja u krvno srodstvo. Ako doista odbacimo kao iluzorno vjerovanje u
srodstvo velikog broja ljudi, to u veini sluajeva imamo dobre razloge da uinimo,
onda treba u specifinim povijesnim okolnostima, u vremenskom rasponu koji se
protee kroz stoljea, dokuiti koji su to uzroci i motivi mogli meusobno toliko
pribliiti ljude u jednoj, pa drugoj, pa treoj itd. generaciji, da sebe vide kao potomke
jedne izvorne srodnike grupe (roda, plemena, klana i slino).
3. ivotna zajednica, kulturni oblik i sudbinska upuenost
Nema sumnje da se u tom transgeneracijskom postojanju, ustvari, uvijek radi
o sudbinskoj upuenosti izvjesnog broja ljudi jednih na druge i da je ta upuenost
sudbinska upravo po tome to ne ovisi o volji pojedinca nego o deavanjima koja
3
O konceptu filijacije vidi, naprimjer, Pierre Bonte et Michel Izard, Dictionnaire de lethnologie
et de lanthropologie, Paris : Quadrige, PUF, 2000., str. 280-281.
Godinjak 2012/147
VLAISAVLJEVI
pogaaju njegovu zajednicu. Neka je zajednica etnika upravo po tome to je sudbina

zajednice ono to odreuje sudbinu svakog pojedinca u njoj. Pojedinac ne pripada
nekoj izvjesnoj etnikoj zajednici prije svega onda kada ga njena sudbina, pogotovo
stradanje velikog broja njenih pripadnika ili, pak, opasnost njenog potpunog nestanka,
ni na koji nain ne pogaaju (to nije isto kao rei: ne zanimaju). Moemo to izrei
i na drugi nain: zajednica kao zajednica moe imati sudbinu samo ako je etnika.4
A moda je glavni uvjet za to da je njena najvanija stvar, ono oko ega se zajednica
okuplja kao zajednica preivljavanje.
Dakako, i bilo koja druga vrsta zajednice koja inzistira na svojoj vrstoj povezanosti, na velikoj solidarnosti, moe se boriti za svoje preivljavanje, za opstanak
koji rauna na trajanje iz jedne generacije u drugu. Ontoloka pretpostavka svake
takve zajednice jeste ivot koji traje, izvjestan oblik besmrtnosti kojeg jami
prenoenje izvjesnog naslijea iz generacije u generaciju. Meutim, kod drugih
zajednica uvjet njihovog opstanka je ouvanje izvjesnog kulturnog naslijea, znanja,
vjerovanja i obiaja, religijskog, politikog ili nekog drugog svjetonazora, dok je
kod etnike zajednica upravo rije o tome da se zajednici kao zajednici, nosiocu takvog
naslijea, osigura vjeni ivot. ivot bez kojeg nema niti moe biti bilo kakvog
naslijea treba da traje i traje, ali kao ivot jedne odreene zajednice.
Upravo se po svome uvjerenju o krvnom srodstvu etnika zajednica odvaja od
neumitne upuenosti na neko odreeno kulturno naslijee, iako je svaka sudbinski
vezana upravo za odreeni kulturni Gestalt i bez njega gotovo nezamisliva. Etnika
zajednica jeste upravo ona zajednica koja moe preivjeti svaku promjenu svoga
kulturnog, religijskog, politikog Gestalta, ma kako ta promjena radikalna bila,
a jedino i najvanije opravdanje da to moe uiniti jeste upravo svrha preivljavanja
zajednice ivuih kao upravo te odreene zajednice. Zato se moe rei da je to
zajednica koja je sudbinski vezana za jedan odreeni svjetonazor, skup vjerovanja
i obiaja, za ono to Anthony Smith naziva mit-simbol kompleks5, ali je to. takoer.
zajednica koja nije zainteresirana, pogotovo ne sudbinski, da zbog ouvanja takvog
naslijea regrutira nove lanove na temelju njihovog slobodnog izbora takve vrste
duhovnog opredjeljenja. Nezamislivo je da bilo koja zajednica osim etnike zajednice
na dui rok preivi odustajanje od svog duhovnog ili kulturnog oblika, koji je
oduvijek ini onim to ona jeste. Prema tome, ono to izvjesnu zajednicu ini etnikom
to je upravo ova mo ili potreba pukog preivljavanja koja se postavlja s onu stranu
4
Ovdje preuzimamo Bauerov koncept zajednice sudbine, ali ga vezujemo uz etniku prije
nego uz nacionalnu zajednicu. Vano je ovdje imati u vidu i njegovo odreenje te zajednice: Zajednica sudbine ne znai podvrgnutost jednoj istoj sudbini nego, radije, zajedniko iskuavanje iste
sudbine u stalnoj komunikaciji i trajnoj meusobnoj interakciji. Otto Bauer, The Nation, u:
Gopal Balakrishna, Mapping the Nation. Introduced by Benedict Anderson, Verso, London
Brooklyn, 2012., str. 51.
5
Anthony D. Smith, Ethnic Origins of Nations, Oxford, Massachusetts: Blackwell Publishers,
1986., str. 60 et passim.
148/Godinjak 2012
svakog odreenog kulturnog sadraja, ma koliko dubok i trajan peat on na nju

ostavio. Nije dovoljno rei da kada izvjesna drutvena grupa usvoji izvjestan
simboliki kompleks koji se moe ponaati kao trajno kulturno naslijee ona postaje
etnikom. Ma koliko bio snaan povratni utjecaj tog kompleksa na drutveno bie
te grupe, a to e rei koliko god bilo izraeno zajednitvo kao solidarnost onih koji
se zalau ili vjeruju u istu stvar, to jo nije dovoljno da tu zajednicu pretvori u
etniku. Moemo imati i uzoriti oblik zajednitva i vrstu inkorporiranost nekog
kulturnog oblika u tkivo tog zajednitva, pa ak i trajanje kroz nekoliko generacija
tog kulturnog oblika u zajednici koju je upravo uinio zajednicom, a da opet ne
moemo govoriti u etnikom obliku zajednitva.
Za etniku zajednicu je potrebna ne samo (a) drutvena grupa veoma izraene
meusobne solidarnosti, zajednica u uzoritom smislu, i ne samo (b) kulturni sadraj
koji se moe prenositi kao kulturno naslijee karakteristino za samo tu zajednicu,
nego i (c) duboko uvjerenje o meusobnom srodstvu. Prva dva su dovoljni uvjeti, a
samo je trei nuni uvjet. Od drugih zajednica la longue dure etnika zajednica se
razlikuje upravo po svome uvjerenju u srodstvo na temelju zajednikog porijekla.
Ako za neku etniku zajednicu nije teko pokazati da je to iluzorno uvjerenje, to
onda ne znai da je to iluzorna zajednica, da je njeno zajednitvo fiktivno. Samo
kada bi veina njenih pripadnika u to povjerovala i poela da se rukovodi takvim
uvidom u zasnivanju vlastitih srodnikih odnosa i kulturnih veza, onda dana etnika
zajednica ne bi postala iluzorna nego bi se raspala i dokinula.
O kakvom obliku srodstva je tu rije? Ono je, ako bi se uzelo ozbiljno u svome
doslovnom znaenju, veoma daleko srodstvo ije se pretpostavljene, veoma tanune
niti, uzimaju kao vrsti lanci najbliih unutarobiteljskih veza: bratstva i sinovstva,
prije svega. Dakako, srodstvo koje sebi pripisuje itav jedan narod, ne moe se odrati
bez posredovanja izvjesnog kulturnog oblika. Upravo je taj oblik ono to ini moguim
i osigurava takvo srodniko povezivanje. Kao to je pokazala etnologija, ak i u
prvobitnim, najelementarnijim oblicima srodstva nipoto nije rije o nekakvim prirodnim vezama nego o raznovrsnim simbolikim modelima koje takvom prirodnom
povezivanju nude razliiti kulturni obrasci.6 Odatle nije bilo teko zakljuiti, poput
Jacquesa Derride, da je filijacija, ak i kada je rije o najbliim, najneposrednije
iskuanim srodnikim odnosima, u naelu fiktivna.
Etniko srodstvo se ne moe odrati bez nekog kulturnog oblika, onoga to zovemo
etnikom kulturom, ali se taj oblik ne moe poistovjetiti sa srodstvom. Srodstvo nije
tek puki efekt kojeg proizvodi odreeni kulturni oblik koji je trajno inkorporiran
u svijesti odreene grupe ljudi. Vano je uvidjeti kako izvjesno kulturno naslijee
6
Claude Lvi Strauss, Les Structures lmentaires de la parent, La Haye: Mounton, 1967.
Ako se treba u najkraem odrediti u emu je novost tumaenja ovog francuskog etnologa, onda
bi se moglo rei da je on pokazao da bioloka veza najprije postaje, u svakom ljudskom drutvu,
drutvena veza, a to e rei veza koju grupa definira i kontrolira. Cf. Marcel Hnaff, Claude
Lvi-Strauss et lanthropologie structurele, Belfond, 1991., str. 146.
Godinjak 2012/149
VLAISAVLJEVI
funkcionira kao genetsko naslijee ili, tanije, kako se najvaniji cilj etnikog
zajednitva ostvaruje kroz vrsto nalijeganje nekog kolektiva kao ivotne supstance
uz vrstu i trajnu ljuturu nekog kulturnog oblika. Samo u etnikom obliku zajednitva
se zajednica na nesvodiv, sutinski nain pojavljuje kao izvjesna ivotna zajednica
koja tei besmrtnosti, kao iva tjelesnost koja se slui duhovnim sadrajima7 da bi
vjeno ostala u ivotu. Odreena kultura, etniki shvaena i protumaena, svagda ima
partikularne crte i uvijek je podreena svrhama preivljavanja, a to znai u svakom
lokalnom kontekstu koegzistencije sa drugim etnikim zajednicama ona treba da
bude dovoljno bogata i trajna (da bi se mogla neprekidno razvijati i njegovati, kao
kakva agrikultura8).
Ako je etnika zajednica u sutinskom smislu ivotna zajednica, zajednica ovozemaljskog ivota, onda je njena tjelesnost ono to se ne smije previdjeti. Povodom
etnike zajednice treba govoriti o ivotnom tijelu zajednice ili o zajednikom ivom
tijelu. U modernom dobu se obino govori o demografskom biu ili brojnom stanju
zajednice, pri emu se kod onih koji zastupaju vitalne interese etnike zajednice
fantazma o glomaznom biolokom tijelu zajednice, u koje su inkorporirana tijela
i ivoti, iva tijela svih njenih pripadnika, esto uzima kao da predstavlja neto
stvarno postojee. Uostalom, ako se doista zastupaju najvaniji interesi neke etnike
skupine, kako se to u novijem dobu radi u politikim forumima, onda ti interesi mogu
biti samo vitalni: jer je rije o ivotnim zajednicama kojima je prije i iznad svega stalo
do njihovog preivljavanja. Etnopolitika stoga nije nita drugo nego politika koja
brine o opstanku i rastu zajednica, neodvojivom od njihovog duhovnog preporoda.
Meutim, kontinuitet ivota neke zajednice, njen transgeneracijski kontinuitet,
moe biti osiguran samo preko nekog postojanog i trajnog kulturnog oblika. Veliko
bioloko tijelo, poput golog tijela pua, mora ui u kuicu simbolikih formi i sadraja.
Etnika zajednica, da bi preivjela (kao izvjesna zajednika tjelesnost), mora imati
svoju duu ili duh. Tu duu ili taj duh prepoznajemo kao kolektivnu samosvijest koja
je u posjedu izvjesne kulture koju, s njene strane, prepoznajemo kao etniku. A takvom
je prepoznajemo samo onda kada nudi pouzdano okrilje, sigurno sklonite, za ivot
koji bi da se odri kao zaseban i samosvojan.9 Etnika kultura jeste, stoga, onaj
kulturni oblik koji nudi mogunost partikularne identifikacije u oblikovanju sopstva
7
Upuujemo na Husserlov koncept duhom oivljene tjelesnosti: geistige Leiblichkeit. Cf.

Formale und transzendentale Logik, Husserliana Band XVII, Hg. von P. Janssen, Den Haag,
1974., str. 25.
8
O etnikoj kulturi kao agrikulturi vidi U. Vlaisavljevi, Rat kao najvei kulturni dogaaj,
Sarajevo: Mauna-fe Publishing, str. 35 i dalje.
9
Kao to nam to uvjerljivo pokazuju lokalne etnike kulture koje svoju samosvojnost crpe
iz religije, neka etnika zajednica moe dijeliti sa nekom drugom zajednicom gotovo isti kulturni
oblik, ali pod uvjetom da su meusobno dovoljno udaljene i da nisu u (etnikom) srodstvu. Etniko
srodstvo, prema tome, nije puka posljedica usvajanje neke odreene kulture.
150/Godinjak 2012
pojedinaca. Taj oblik mora biti partikularan jer je oblik odreene zajednice, prostor
artikulacije njene moralne ontologije, gradnje njenog kolektivnog sopstva.10
Drugim rijeima, dvije etnike zajednice mogu dijeliti istu etniku kulturu, a da se
ne pretvore u jednu etniku zajednicu. Ali to ne znai da jedna etnika zajednica
ne moe prisvojiti vie od jedne etnike kulture u svome transgeneracijskom
trajanju: upravo s ciljem svoga preivljavanja ona se moe odvaiti na radikalne
promjene svoga etno-kulturnog oblika tako da ga u dijakronijskom razmatranju
moemo prepoznati kao dva odjelita oblika.
4. Imperijalni poreci i akulturacija
U ovom dijelu svijeta takvih preobrazbi nije nedostajalo, ali se one trebaju tumaiti
iskljuivo na fonu dugotrajnih i postupnih promjena koje je nalagala borba za
ouvanje kulturnog identiteta pod vlau velikih imperija koje su u svome kulturnom,
politikom, dravnom (itd.) okrilju znale stoljeima drati lokalne etnike zajednice.11
Glavna strategija preivljavanja u takvom stanju simbolike inkorporacije bila je
tzv. antagonistika akulturacija.12 Monom stranom kulturnom utjecaju se nije
moglo oduprijeti, ali mu se istovremeno ni po koju cijenu nije smjelo posve podlei.
Budui da je rije o borbi za preivljavanje u simbolikom univerzumu, preuzimanje
stranog kulturnog blaga je moglo ii ak dotle da ne ostane gotovo nita od izvornog
kulturnog oblika podjarmljene etnike zajednice, ali je moralo ostati dovoljno makar
preraenih, distinktivno ili antagonistiki postavljenih, kulturnih crta da ova zajednica
ostane dovoljno drukijom od one u koju je porinuta da bi uope opstala.
Moglo bi se rei da su se lokalne etnike zajednice, koje su preivjele stoljea svoje
izloenosti ratnom istrebljenju i mirnodopskom gubitku due, veoma dobro
uvjetile u strategijama preivljavanja. Meutim, moramo se uvati od zapadanja
u retrospektivnu iluziju. Moda tek sa modernim dobom moemo te strategije
poistovjetiti sa etno-politikom.
S obzirom na milenijsku povijest imperijalnih osvajanja i inkorporacija u strane
dravne poretke i kulture, lokalne etnike zajednice u svome kolektivnom sopstvu
ili karakteristinom kulturnom obliku imaju utisnute duboke tragove procesa
akulturacije kojima su tako dugo i tako snano bile izloene, svejedno da li su ili
10
Charles Taylor, Sources of the Self. The Making of the Modern Identity, Cambridge: University
Press, 1989., str. 29 i dalje.
11
Ako je iznenadni osvajaki pohod neke mone armade mogao donijeti zlu sudbinu potpunog
istrebljenja nekoj lokalnoj etnikoj zajednici, postupno i neprimjetno gubljenje najvanijih crta njene
etnike kulture (kroz akulturaciju) u doba dugih perioda mira pod stranom vlau nije najavljivalo
nita bolju sudbinu. Kao to je za male narode eksterminacija najvea opasnost rata, tako su akulturacija i asimilacija najvee opasnosti mira.
12
Georges Devereux, Komplementaristika etnopsihoanaliza, Zagrreb: August Cesarec,
1990., str. 300-344.
Godinjak 2012/151
VLAISAVLJEVI
nisu te akulturacije bile pretoene u antagonistike. Neka etnika zajednica moe

preivjeti iskuenja mone i dugotrajne akulturacije pribjegavanjem krajnjem obliku
otpora, kao to je defanzivna izolacija, ali takoer moe opstati kao zajednica usprkos
elji veine svojih lanova da budu asimilirani u dominantnu kulturu.13 Karakteristino
je za lokalne etnike zajednice da svaka od njih ima iza sebe jednu prolu imperijalnu
kulturu prema kojoj osjea najvei dug u oblikovanju svog etno-kulturnog identiteta.
Ovaj povlateni odnos je u sutinskom smislu naknadan, podrazumijeva izvjesno
postimperijalno stanje u kojem se sumiraju uinci akulturacije i to obino tako da
slue kao oslonci strategijama antagonistike akulturacije u izlaenju na kraj sa nekim
drugim, aktualnim kulturnim utjecajima koji ugroavaju opstanak etnike zajednice.14
Bez obzira na to kako je bio doekan od lokalnih etnikih zajednica, svaki iole
trajniji strani poredak, a on je po definiciji bio imperijalan, ostavio je duboke tragove
u genealogiji identiteta tih zajednica. Od trenutka upada monih stranaca do trenutka
njihovog odlaska, u taj vremenski razmak, pod uvjetom da je bio dovoljno dug, makar
nekoliko desetljea, upisane su znaajne metamorfoze etnikih sopstava, upeatljive
i neizbrisive kao godovi na panju.
5. Etniko ime: tri skupine vlastitih imena
No, kako, dakle, etnika zajednica moe trajati kao jedna ista, sauvati svoj identitet,
usprkos svim metamorfozama kroz koje prolazi? Ako je odreena svojim temeljnim
kulturnim oblikom u kojem se stalno iznova biljei kakva je ona, kako onda usprkos
radikalnoj promjeni svog kulturnog oblika, a to se deava onda kada preuzimanje
drukijeg kulturnog oblika izgleda kao usvajanje tueg etnikog identiteta, etnika
zajednica moe da traje kao jedna ista zajednica? Ovdje nam moe biti od pomoi
razlika, koju je Devereaux uveo, izmeu etnikog identiteta i etnike linosti. Etniki
identitet moe trajati i opstati kao puka oznaka identiteta, bez ikakvog ili s one strane
bilo kakvog sadraja. Za etniki identitet potrebna je genealoka postojanost oznake,
a to je postojanost etnikog imena. Etniko srodstvo se stoga pokazuje kao srodstvo
po imenu. Neka etnika zajednica je osigurala svoje preivljavanje usprkos svim
mijenama svojih kulturnih oblika a to su, prema definiciji, upravo oni oblici koji
je uvaju od nestanka, kojima je povjerila svoj ivot onda i samo onda kada je
u mogunosti da sebi i svojim lanovima pribavi imena koja su upravo markeri
pripadnosti toj i samo toj zajednici (dakako, uvijek u kontekstu meuodnosa
sa najbliim etnikim zajednicama, sa svojim znaajnim Drugima).
13
Cf. Raymond H. C. Teske Jr.; Bardin H. Nelson, Acculturation and Assimilation: A
Clarification, American Ethnologist, Vol. 1, 2, May 1974., str. 351-367.
14
U. Vlaisavljevi, La constitution guerrire des petites nations des Balkans ou Qui sagitil de rconcilier en Bosnie-Herzgovine? = The War Constitution of the Small Nations of the
Balkans, or Who is to be reconciled in Bosnia and Herzegovina? Transeuropennes, Paris, 14/15,
str. 125-141.
152/Godinjak 2012
Bonjaci, Hrvati i Srbi u Bosni i Hercegovini se pokazuju kao tri etnike

zajednice jer ispunjavaju tipine uvjete etnikog zajednitva. Prvi i najvaniji
uvjet jeste da se ponaaju kao tri srodnike skupine i to na temelju sposobnosti svojih
lanova da svoju filijaciju grade i dokazuju poseui za riznicom oznaka kakvu im
nudi jedna od tri familije vlastitih imena. Transgeneracijsko pridravanje u raspodjeli
i koritenju tih antroponimskih skupina posvjedoeno je u endogamijskoj disciplini
ouvanoj kroz stoljea. Postojanje tri skupa vlastitih imena, bonjakih, hrvatskih
i srpskih, jeste ono to osigurava trajni ivot ovim etnikim zajednicama, pod
uvjetom da se veina lanova svake skupine pridrava pravila takve klasifikacije.
Razlikovanje jednih od drugih na temelju vlastitog imena vanije je od razlikovanja
na temelju vjere, obiaja, jezika ili svjetonazora. Meutim, ovaj prioritet se moe
ustvrditi samo naelno, na apstraktan nain, a i to samo ako se unaprijed prihvati
uvjetovanost etnikog imenovanja vjernou onim kulturnim sadrajima koji nose
oznake takve vrste imenovanja.
Ako se drimo obiaja i vjere, uvat emo i koristiti nau matricu etnikog
imenovanja. Jer, ta bi drugo mogao biti motiv takve semiotike discipline, tj. takvog
naina odravanja dalekog srodstva? Uostalom, to na najbolji nain dokazuje sljedei
povijesni uvid: kada god bi dolo do poputanja vjernosti lanova odreene etnike
zajednice prema svom dominantnom kulturnom obliku, prema glavnim sadrajima
svoje etnike kulture, dolo bi do poputanja discipline u koritenju kanoniziranog
etnikog imenovanja, a to znai do labavljenja meusobnih srodnikih veza.
Pa ipak, prioritet etnikog imena, tj. filijacije nad etnikom kulturom, ustanovljuje
se upravo pred naelnom mogunou samo ove vrste zajednice da raskine svoju vezu
sa svakim kulturnim oblikom, iako je ova veza ustanovljena kao ivotna i sudbinska.
Samo ova vrsta zajednice moe takvo neto preivjeti. I samo pred tom mogunou
se ispituje da li je neka zajednica, uistinu, etnika. To ne znai da neka zajednica upravo
kao etnika, tj. kao zajednica po srodstvu, kao neka prirodna zajednica, prethodi
svakom svom oblikovanju u vidu neke kulturne zajednice. Nipoto tu nije implicirana
pretpostavka o prvobitnom postojanju neke srodnike skupine koja tek naknadno
posee za nekim mit-simbol kompleksom po kojem postaje prepoznatljiva, da
bi to zajednitvo u kulturi (u znanju, u vjerovanju, u ponaanju) onda doista moglo
biti protumaeno kao etniko. To bi znailo pobrkati etniki identitet sa etnikim
srodstvom i doista povjerovati u etniko srodstvo.15 Meutim, nita manja zabluda je
povjerovati u trajnu i sutinski nepromjenljivu vezu etnikog identiteta i odreenog
15
Tako, naprimjer, Max Webwe definira etniku zajednicu na temelju subjektivnog vjerovanja
u zajedniko porijeklo... bez obzira na to da li postoje objektivne krvne povezanosti. Max Weber,
Ethnic Groups, u: Guenther Roth and Claus Wittich, eds., Max Weber, Economy and Society:
An Outline of Interpretative Sociology, New York: Bedminster Press, 1968., str. 389. Navedeno
prema: Donald L. Horowitz, Ethnic Groups in Conflict, Los Angeles: London: University of California
Press, Berkeley, 1985., str. 53.
Godinjak 2012/153
VLAISAVLJEVI
kulturnog oblika. To bi znailo pobrkati etniki identitet i etniku kulturu. Takvim

stavovima nasuprot, lako moemo pretpostaviti da je negdje na poetku genealogije
neke etnike zajednice stajala skupina ljudi koji su se priklonili izvjesnom svjetonazoru,
usvojili izvjesno vjerovanje, prihvatili neku kulturu ili religiju. Takvo opredjeljenje
moglo se pokazati sudbinskim za te ljude: meusobno ih pribliiti, sroditi ih u dobru
i zlu, okupiti u vrstu zajednicu. Meutim, tek kada usvojeni kulturni oblik postane
obrazac uspostavljanja meusobnih srodnikih odnosa, kada privrenost jednoj
kulturi bude upisana u lance filijacije, tek tada jedna zajednica odreenih ponaanja,
praksi i znanja postaje etnikom. Preduvjet za to je, vjerovatno, da privrenost jednom
kulturnom obliku odredi ivote nekoliko generacija izvjesne skupine, koju skupinom
ini upravo ta privrenost, pa da iz te sudbinske upuenosti nastane zajednitvo
po (kvazi-)srodstvu. im privrenost jednom kulturnom obliku naloi uspostavljanje
srodnikih veza meu onima koji je gaje, pred nama se ukazuje etnika zajednica.
Bez prethodnog iskuavanja zajednike sudbine, i to na najgori nain, kroz smrtna
neprijateljstva sa onima koji odreuju takvu sudbinu, pogotovo u suoavanju sa
opasnou istrebljenja, takav nalog ne bi bio vjerodostojan.
6. Vjerska zajednica kao srodnika skupina
Ono to zasigurno znamo jeste da je pripadnost odreenoj religiji okupila izvjesne
ljude i odredila im zasebnu sudbinu, i to ne samo sudbinu vjerske zajednice, nego
sudbinu etnike zajednice. Sudbina o kojoj je rije je etnika, a ne tek vjerska, po
tome to je vjernika zajednica kroz nedae i iskuenja povijesti, a to su, prije svega,
suoavanja sa prijetnjama njenog nestanka, prolazila kao srodnika skupina. Ovdje
treba insistirati na razlici vjersko/etniko, iako je ona posve suptilna: tri naroda
o kojima se u novije doba govori kao o konstitutivnim narodima Bosne i Hercegovine, sve obrate sudbine koje su iskusili kroz stoljea ispatali su kao etnike skupine,
ali im je ona bila dosuivana ponajprije kao vjerskim zajednicama. Istrajavanje
u odreenoj vjeri, iz generacije u generaciju, iz stoljea u stoljee, uinilo je da
odreene skupine, upravo kao vjerske zajednice, doive odreenu sudbinu. Etnika
preobrazba konfesionalne pripadnosti mogua je samo ako vjera ugroava ivot
svih vjernika podjednako i ako im ona svima daruje mogunost preivljavanja kroz
generacije. Sa trajnom vjernou odreenoj vjeri zajednica kao zajednica moe iskusiti
smrtnu ugroenost i zajednica kao zajednica moe gajiti nadu u vjeni ivot.
Meutim, da bi odreena religija mogla posluiti u svrhe etnike identifikacije,
da bi mogla djelovati kao etnika kultura, dakle, kao poseban kulturni oblik uz koji
se sudbonosno vezuje odreeni kolektivni ivot, bilo je potrebno da se religija kao
religija pojavi kao partikularna religija, jedna meu drugima, te da se u njoj vidi
daleko vie od ispovijedanja i prakticiranja vjere, a to znai da se pojavi kao odreena
kultura, kao odreen poredak vrijednosti i ponaanja, ak kao odreen dravni i
politiki poredak. Ova dva preduvjeta su na egzemplaran nain bila ispunjena u
154/Godinjak 2012
Bosni i Hercegovini tokom posljednjih nekoliko stoljea: a) uz tri monoteistike religije

prirasle su i oblikovane se tri zajednice preivljavanja, tako da je svaka (univerzalistika, monoteistika) religija dobila svoj partikularni oblik (kao naa nasuprot
njihovoj vjeri); b) sve tri religije su uvezene kroz imperijalna osvajanja i stoljeima
iskuavane kao izvjesne kulture, dravni poreci, duhovni svjetovi onih koji upravljaju
ovozemaljskim svijetom i odreuju njegovu sudbinu.
Ne moe se dokuiti priroda etnikog identiteta neke zajednice bez njenog odnosa
prema Znaajnim Drugima. U ovom kontekstu su to susjedi, prije svega oni najblii:
druge etnike zajednice. Ali su to takoer i moni uljezi: imperijalni osvajai koji
su se na due vremena nastanili u ovom dijelu svijeta, pa tako i sami uli u mree
konstitutivnih (sudbonosnih) meuetnikih odnosa. Upravo je vjera bila ta koja
je kroz stoljea odreivala karakter meusobnih odnosa onih zajednica koje su se
odupirale osekama i plimama imperijalnog prisustva.16 Najkrupnijim i najtrajnijim
su se pokazale tri zajednice i to upravo kao zajednice katolika, pravoslavaca i muslimana.17 No isto tako su se i daleki stranci, koji su se maem probili do najblieg
susjedstva, u radijus lokalnog suivota ulazili kao etnike zajednice odreene vjerom.
Poloaj lokalnog stanovnitva je u svakom novom imperijalnom poretku bio
sudbonosno odreen vjerom. Tri vjere su imale razliite valencije, kapacitete
povezivanja sa vjerskom i politikom kulturom doljaka: mogle su s njome biti nekompatibilne ili kompatibilne u manjoj ili veoj mjeri. S promjenom imperijalnog
reima, zajednica koja je bila miljenik sudbine mogla se odjednom suoiti sa njenom
opakou. Upravo su takve sudbonosne meureligijske relacije, izmeu samih
starosjedilaca, pa onda i njih prema pridolim strancima, relacije koje su vezivale
zajednice u dimenziji njihovih kolektivnih identiteta, uinile da svoje zajednitvo
svaka od lokalnih vjerskih zajednica iskusi kao etniko. Sama injenica da nije
ni bilo drugog oblika zajednitva koje je trajalo stoljeima i koje je bilo upisano
u lance filijacije, ukazuje na njegovu etniku prirodu.
16
Ova metaforika je Walzerova, a ovaj je autor koristi kada ukazuje na vanu ulogu koju je
u konstituciji kolektivnog identiteta izvjesnih naroda igrala strana imperijalna vlast. Vidi o tome
Michael Walzer, On Toleration, New Haven: London: Yale University Press, 1997., str. 14 i dalje.
17
Etniciziranost vjerskih zajednica smjeta ovaj na lokalni kontekst izvan Zapada ili na
njegove margine:
Moderno zapadnjako stanovite glasi da je religija izraz volje ili opredjeljenja, in vjere.
Kao odgoeni rezultat reformacije i direktan rezultat prosvjetiteljstva i Francuske revolucije,
priznato je pravo pojedincu da moe izabrati svoju religiju. Religija je prela u podruje pripadnosti
koje se mogu prihvatiti ili odbaciti prema vlastitoj volji. Pa i tada se veina ljudi poistovjeuje
sa religijom koja im je dodijeljena po roenju. Izvan Zapada je religija ostala pripadnost koja se
nekome izvana pripisuje (ascriptive affiliation). Za mnoge grupe religija nije stvar vjerovanja nego
dani, integralni dio njihovog identiteta, a za neke i neuklonjiva komponenta njihovog osjeanja
srodnosti. Donald L. Horowitz, Ethnic Groups in Conflict, Los Angeles:London: University of
California Press, Berkeley, 1985., str. 50.
Godinjak 2012/155
VLAISAVLJEVI
U analizi povijesne konstitucije bosanskohercegovakog etnikog zajednitva

upravo je kljuna stvar sagledati kako je konfesija upisana u grupnu genealogiju. Kako
nam to naznauje etimologija rijei genealogija, za rodoslovlje, za biljeenje
plemenskog srodstva, potrebno je slovo, oznaka koja se moe prenositi s pokoljenja
na pokoljenje. U sluaju metamorfoze vjerske pripadnosti u etniku (rodovsku,
kvazi-plemensku18) ili, svejedno, etnike pripadnosti u vjersku, neophodno je da
markeri jedne budu ujedno i markeri druge pripadnosti. Budui da nema etnikog
sopstva bez etnikog imena, onda je pretpostavka da su islam, katolianstvo i
pravoslavlje mogli ponuditi takva slova u raunanju rodoslovlja. Bonjaci, Hrvati
i Srbi sainjavaju tri etnike zajednice, koje preivljavaju kroz stoljea kao
skupine srodnika, ponajprije stoga to je pripadnost svakog pojedinca svojoj
zajednici mogla biti oznaena njegovim vlastitim imenom: i linim i familijarnim
imenom. Tri etnike zajednice u simbolikom prostoru, koji je najvaniji za filijaciju,
postoje kao tri familije vlastitih imena.19 A ta tri skupa etnikih oznaka, koje se prenose
sa starih na mlade, sa mrtvih na ive, priskrbljena su iz semiotikih rezervoara svetih
tekstova i imperijalnih kultura koje su bile njima obiljeene. U susretu sa neznancem,
saznat emo kojoj zajednici pripada ve po njegovom imenu: to je uglavnom pouzdan
marker njegovog kolektivnog identiteta (u sluaju nepouzdane indikacije najee
18
Vano je primijetiti kako je u samoj antropologiji, prije svega na engleskom govornom

podruju, dolo do odustajanja od upotrebe termina pleme u korist termina etnika grupa. Sljedei
citat je pouan u naem kontekstu:
Ova promjena u terminologiji implicira vie nego puku zamjenu jedne rjei drugom. Naime,
upotreba termina etnika grupa sugerira kontakt i meuodnos. Govoriti o etnikoj grupi u potpunoj
izolaciji je apsurdno: kao da govorimo o zvuku jedne ruke koja pljee. Etnike grupe po definiciji
ostaju manje ili vie odijeljene, no one su svjesne lanova drugih etnikih grupa i u kontaktu su
s njima. tovie, ove grupe ili kategorije su u izvjesnom smislu stvorene putem samog tog kontakta.
Grupni identiteti moraju uvijek biti definirani u odnosu prema onome to oni nisu drugim rijeima,
u odnosu sa ne-lanovima grupe.
Terminoloki prijelaz od plemena ka etnikoj grupi moe takoer ublaiti ili ak prevazii
etnocentrinu ili eurocentrinu pristranost zbog koje su antropolozi esto bili optuivani da je potajno
provode. Kada govorimo o plemenima, implicitno uvodimo otru, kvalitativnu distinkciju izmeu
nas i ljudi koje prouavamo; ova distinkcija openito odgovara distinkciji izmeu modernih i tradicionalnih ili takozvanih primitivnih drutava. Ako umjesto toga govorimo o etnikim grupama i
kategorijama, takva otra distinkcija postaje teko odriva. Virtualno svako ljudsko bie pripada nekoj
etnikoj grupi, svejedno da li on ili ona ive u Europi, Melaneziji ili Centralnoj Americi. Nalazimo
etnike grupe u engleskim gradovima, u bolivijskim selima i gorskim predjelima Nove Gvineje.
Sami antropolozi pripadaju etnikim grupama i nacijama. tovie, pojmovi i modeli koji se koriste u
prouavanjima etniciteta esto mogu biti primjenjeni u modernim kao i u nemodernim kontekstima,
u zapadnjakim kao i u nezapadnjakim drutvima. Thomas Hylland Eriksen, Ethnicity and
Nationalism. Anthropological Perspectives, London: Virginia: Pluto Press: Sterling, 2002., str. 11.
19
Cf o tome U. Vlaisavljevi, Tri jezika kao tri porodice vlastitih imena u: Rat kao najvei
kulturni dogaaj, Sarajevo: Mauna-fe Publishing, str. 95-115.
156/Godinjak 2012
je ve dopuna s imenom oca dovoljna). A kada nas ime uputi na svoje mjesto u
raspodjeli skupova imena dakako, familijarno ime na pouzdaniji nain raskriva
genealoku pozadinu pojedinca vidjet emo da je to mjesto podudaranja konfesije
sa etnikim srodstvom. Indikacija preko vlastitog imena upuuje na mjesto gdje su
katolik i Hrvat, musliman i Bonjak, Srbin i pravoslavac jedno isto sopstvo zajednice.
Nema sumnje da ovakva dvojnost glavnih markera identiteta ostavlja vrlo tijesan
prostor za individualne izbore, za upisivanje vlastitog identiteta pojedinca u genealoke
lance. Moe li se biti katolik a da se ne bude Hrvat, musliman a da se ne bude
Bonjak, pravoslavac a da se ne bude Srbin? I obratno, moe li se biti Hrvat, a da
se ne bude katolik, Bonjak a da se ne bude musliman, pravoslavac a da se ne
bude Srbin? Dakako, sve se moe biti na svaki nain, ali su sudbine, kolektivne
sudbine glavnih bosanskohercegovakih zajednica nametnule i uvrstile takvo
povezivanje spram kojeg se drukije konstrukcije zajednikih i individualnih
sopstava pokazuju kao iznimke i osipanja. Budui da je povezivanje religijskog
i etnikog genealoko, pripadnost etnikoj zajednici ne podrazumijeva prakticiranje
odreenog vjerskog kulta, ali marker etnikog identiteta indicira da je neko u familiji
bio vjernik (upravo one religije oko koje je skrojen etniki identitet) i da je svoje
vjersko opredjeljenje na sudbonosan nain utisnuo u imena svojih nasljednika.
Budui da religija prua i kod jednih i kod drugih i kod treih kulturni oblik etnikog
identiteta, glavni amblem etnike kulture, onda poziv na prakticiranje vjere praotaca
znai poziv na uvanje i njegovanje vlastitog etnikog identiteta, na iskazivanje
privrenosti vlastitoj zajednici i njenoj kulturnoj batini. Povratak religije u novijem
dobu upravo je bio obiljeen takvim pozivima i javno iskazanim sumnjama da je
manjak vjere znak odroivanja i loeg morala pojedinca.
Vaan fenomen koji se javlja kao posljedica ove podudarnosti etnikog i konfesionalnog jeste svojevrsna doznaenost vjere praotaca svojim potomcima. Ako je
vjera upisana u lance filijacije, onda to znai da se ona moe, dokle god traje etniki
identitet, deaktivirati i reaktivirati. Potomak koji izgubi vjeru kao nevjernik ne
gubi bilo koju vjeru nego upravo svoju vjeru, onu koja mu je kroz veze njegovog
familijarnog srodstva doznaena. Moe se zamisliti da je u nekom duem razdoblju,
kao to je to bilo u doba militantnog ateizma titovskog reima, ak i nekoliko generacija izalo iz vjere. No, genealoki lanci, ako i dalje dobro dre, zahvaljujui
kontinuitetu familijarnog imena, takva individualna opredjeljenja premoivaju
kao privremena utrnua. U takvim praznim karikama se ne gubi veza sa pretkom:
niti etnika niti vjerska. Zato to i dalje ostaje zajamena mogunost da e neki
potomak reaktivirati svoju dvostruku pripadnost: vratiti se u pravu vjeru. Tek bi moda
preobraanje u drugu vjeru moglo pokidati veze etnikog srodstva i dovesti do
kalemljenja na lozu druge zajednice koja je etniki vezana za tu vjeru. Dodue, takav
uinak je mogu samo ako se promjena vjere odrazi na markere etnike pripadnosti,
na nadijevanje vlastitih imena kod potomaka konvertita. Zato je preobraanje u
lokalnom kontekstu najvei grijeh: jer je znak otpadnitva i izdaje vlastite zajednice
ili, jo gore: najblie rodbine.
Godinjak 2012/157
VLAISAVLJEVI
Oito smo skloni da o tri etnike zajednice govorimo kao o Katolicima, Muslimanima i Pravoslavcima. Pisanje velikog imena upuuje na etnicizaciju vjerske
pripadnosti. Ne znai li to da za model etnike konstitucije uzimamo povijesnu sudbinu
samo jedne etnike zajednice, naime Bonjaka, koji su se donedavno upravo pisali
kao Muslimani? Ne ukazuje li nam konstitutivna priroda drugih dviju zajednica
na potrebu da proces gradnje dominantnog kolektivnog identiteta upravo treba
gledati na obrnut nain: polazei od etnikog identiteta pratiti proces prisvajanje
religije kao naknadan i deriviran? U usporedbi sa Srbima i Hrvatima, izgleda da
su Bonjaci tek naknadno i posve nedavno doli do svoga etnikog imena, e da bi
njime nadomjestili svoje vjersko ime. No, da li to doista dokazuje prednost etnikog
nad konfesionalnim u povijesnoj gradnji zajednitva lokalnih zajednica? Prisvajanje
etnikog imena kod Srba i Hrvata, nije teko dokazati, takoer je naknadno, i ostvareno
je tek sa veoma kasnim (19. stoljee) buenjem nacionalne samosvijesti pod utjecajem
modernih ideologija. ak i ako bi se moglo dokazati daleko ranije datiranje tog
povezivanja, ono je oito slijedilo vjersko pravilo:20 upravo su se pravoslavci kao
pravoslavci naknadno prepoznavali kao Srbi, a katolici kao Hrvati. Ako su muslimani
mogli vjerovati kroz nekoliko generacija da su muslimani Srbi i muslimani Hrvati,
to opet ne dokazuje primat (nekog isto) etnikog nad vjerskim identitetom. To opet
moe bit posljedica naknadnog etniciziranja vjerske pripadnosti, upornog familijarnog
pamenja o nekom pretku koji je bio kranske vjere.
Dakako, ovdje, s ovom problematikom usporedne analize izvornosti i naknadnosti
temeljnih komponenata lokalnih kolektivnih identiteta, ulazimo u samo sredite
spora koje ideolozi i kreatori etno-politika sva tri naroda ve odavno meusobno
vode. Jalovost takvih diskusija nalikuje sporu: ta je starije koko ili jaje? Pred
neprozirnim dubinama vremena treba nai pouzdane orijentire ako ve neemo
da se prepustimo spekulacijama. Tome moe posluiti izvjesno apriorno znanje
o konstituciji kolektivnog identiteta, kao i ono to nam iz daleke prolosti iznosi
povijesno djelatna 21 kolektivna svijest.
Izvjesno je da u konstituciji svog etnikog sopstva nijedna od tri zajednice nije
u zaostatku. Ve stoljeima sve tri imaju osiguranu filijaciju na temelju repozitorija
jasno odijeljene i zaokruene familije vlastitih imena. Tako se njihovo zajednitvo
stalno iznova gradi kao srodstvo. Takoer, ono to pouzdano znamo jeste da je njihovo
srodstvo moglo biti osigurano samo zahvaljujui trajnoj inkorporiranosti zajednice
u izvjesnu ljuturu mit-simbol kompleksa. Kao takvi povijesno djelatni oblici
ve stoljeima se pokazuju religijske kulture, tako da nam iz bezdana prolosti etnike
zajednice preko lanaca komunitarne genealogije dolaze kao Katolici, Muslimani
i Pravoslavci. Dodue, etniko srodstvo, koje je za neke etno-politiare stvar evidencije,
20
Vidi o tome Ivo Banac, Vjersko pravilo i dubrovaka iznimka: geneza dubrovakog kruga
Srba katolika, u: Raspad Jugoslavije, Zagreb: Durieux, 2001., str. 67-80.
21
Hans-Georg Gadamer, Wahrheit und Methode. Grundzuge einer philosophischen Hermeneutik, 3. Aufl., Tbingen: J. C. B. Mohr, 1972., str. 280 i dalje.
158/Godinjak 2012
uzeto samo za sebe pothranjuje vjerovanje da zajednica postoji kao takva, s one
strane svakog kulturnog oblika i usprkos povijesnim mijenama, kao izvjesno
prirodno sopstvo.
Meutim, kada god se etniko hoe odvojiti od religijskog, od kulture koju mu
nudi religija, ne uspijeva se pronai neki dovoljno pouzdan kulturni oblik. Tada
se u pravilu postulira postojanje kolektivnog biolokog tijela etnije, a to ne ide bez
pozivanja, na izriit ili preutan nain, na izvjesnu rasnu teoriju. Neophodna intervencija ove teorije pokazuje da je nemogue da etniko tijelo kao takvo preivljava
stoljeima, pa da se onda naknadno prislanja uz izvjesnu etniku kulturu. Ako je
na ovom tlu i postojalo neko izvorno etniko sopstvo, zajednica na temelju srodstva
koja se odravala dugo vremena prije razdoblja usvajanja monoteistikih religija,
njega je upravo u njegovoj pred-danosti razgradila ta religijska kultura, jer ga je vezala
za sebe i to u obliku izvjesne imperijalne kulture.
Svaka lokalna etnika kultura je stoga razgraena, nipoto monolitna, nalik
grozdu razliitih kulturnih sadraja, no koje na okupu dri izvjestan poseban kulturni
oblik. Svaka etnika zajednica nosi u svome kulturnom pamenju slojeve razliitih
etnikih kultura koje su, ustvari, talozi nekadanjih imperijalnih poredaka.22 To znai
da se svaka od njih nudi svojim lanovima vie modela etnike linosti, ali su ovi
modeli razvrstani po skupovima koji se ne podudaraju, ali se mogu djelomice
preklapati. Ove zajednice se razlikuju, prije svega, kao vjerske zajednice, mada im
etniki karakter doputa da u tom smislu budu posve virtualne ili utrnute, ali je
zbog vanosti etnike kultura za etniki identitet tanije rei da su to trajno sauvani
ili ponovo djelomice oivljeni ostaci nekadanjih imperijalnih poredaka koji su svojevremeno lokalnom stanovnitvu nametali akulturaciju silne snage pod okriljem ove
ili one religije.
Dodue, kao to smo ve zakljuili, neku zajednicu prepoznajemo kao etniku
upravo po tome to je u naelu sposobna da se u nudi svog preivljavanja lii svog
dominantnog kulturnog oblika. to e rei da ako je neka zajednica etnicizirana
prije svega kao vjerska zajednica, ona moe pretrpjeti i gubitak svoje religije pod
22
Desupstancijalizacija etnikih grupa koju su izvrili socijalni antropolozi ostaje glavno
otkrie i temeljno postignue na koje se oslanjaju sva novija istraivanja o etnicitetu.(...) Ono to
pripada djelokrugu etniciteta nisu empirijski uoljive kulturne razlike nego uvjeti u kojima su
izvjesne kulturne razlike upotrebljene kao simboli diferencijacije izmeu in-group i out-group.
(...) Na temelju ove distinkcije izmeu kulture i etniciteta openito je prihvaeno uvjerenje da je
stupanj ukorijenjenosti etnikih identiteta u prethodnim kulturnim stvarnostima veoma varijabilan,
tako da je svaka etnika kultura u izvjesnoj mjeri brocolage. Etnicitet nije ispranjen od kulturnog
sadraja (grupe nalaze vjealice na koje ga mogu objesiti), ali on takoer nikada nije prosti izraz
neke ve tu postojee kulture. On uvijek pretpostavlja proces odabira kulturnih crta koje izvjesni akteri
sebi prisvajaju da bi od njih napravili kriterije pripadnosti nekoj etnikoj grupi. [Podvlaenja
moja. Prim. prev.] Philippe Poutignat, Jocelyne Streiff-Fenart, Thories de lethnicit, Paris: PUF,
1999., str. 140-141.
Godinjak 2012/159
VLAISAVLJEVI
uvjetom da je pritom u stanju da sauva svoja etnika imena. Bonjaci, na isti nain
kao i Hrvati i Srbi, ne bi nestali kao (etnika) zajednica ako bi pod izvjesnim
okolnostima veinom postali nevjernici, jer bi ih srodstvo po imenu i dalje dralo
skupa. No, upravo to srodstvo po imenu bi, ak i za neka daleka pokoljenja, uvalo
islam kao doznaenu poiljku, kao religiju koja se naknadno moe reaktivirati. S
druge strane, da bi se rod i dalje biljeio u slova upravo te odreene etnije, mora
se ostati vjeran islamskim temeljima njene kulture. Disciplinirano koritenje etnikog
imenika kanona u nadijevanju imena lanovima zajednice nezamislivo je bez
tim imenima adresirane etnike kulture.
Dakle, ako lokalne etnike zajednice treba da preive iz generacije u generaciju,
onda zahtjev za prakticiranjem vjere i njegovanjem vjerske kulture ima puno opravdanje. Onima koji su na sebe preuzeli brigu o bonjakoj etnopolitici i koji svojim
etnikim srodnicima upuuju takav zahtjev, ali i opomenu, nema se ta prigovoriti.
Meutim, nita manje nije vano primijetiti da injenica da Bonjacima ostaju i oni
koji su prestali prakticirati islamsku religiju, pa ak i obiaje koji su s njome povezani,
dokazuje da Bonjaci nisu tek vjerska nego, uistinu, etnika skupina.
BOSNIAKS IN NEW AGE: THEIR ETHNICAL IDENTITY AND

POSITION IN THE STATE
Ugo Vlaisavljevi
Summary
If there is no essential approach to the collective identity of a people (unhistorical, perennial),
then it is necessary to consider the recent process of its reconstitution. There are several
crucial moments of Bosniaks identity metamorphosis in recent history: the half-centuryexperience of involvement in a fraternal socialist community, the experience of fratricidal
war and the threat of collective extermination; coexistence in a three-nation state without
interethnic brotherhood. We would like to use two aspects of observation in our analysis
pointing to their almost equal importance: ethnic and civil. Through ethnic aspect we would
like to try to light up the relationship of Bosniaks and their significant others: primarily the
Serbs and Croats. Through civil aspect, their relationship to the state, that was the motherboard
in this or that age.
Collective identity in the modern era, as we assume, has been built as ethnic and civil
identity, bound as tightly interwoven experience of coexistence with other nations and the
experience of a particular collective position in the state. To figure out the current situation
in the workshop of collective identity of the Bosniak people will be one-sided, as is often
the case, if we look only at one or another course of constitution: ethnic or civil. What is very
interesting and emblematic in the recent construction of Bosniaks collective identity is a
distinct correspondence between ethnic and civil constitution plan.
Keywords: religious identity, ethnical identity, Bosniaks, Bosnia and Herzegovina
160/Godinjak 2012
UDK 323 (497.6)
Problem unutranjih priznanja u

Bosni i Hercegovini
Asim Mujki
Sarajevo
Pozicija unutranjih priznanja kao verzija dogovora naroda inaugurirana s poetka

etnonacionalne rekonstrukcije BiH s poetka devedestih godina prolog stoljea, poiva
na koncipiranju naroda kao supstancijalnih entiteta kojima se mogu pripisivati interesi i
subjektivitet. U takvom jednom intelektualnom svijetu iznenaujue je lako razumijevati
etniki konflikt ili dogovor kao neto to se deava izmeu dvije ili vie u sebi koherentnih
i odjelitih grupa, naprosto samoodreujuih subjekata. U takvoj uproenoj percepciji
naravno da njihov odjeliti politiki subjektivitet i identitet jednoznano artikuliraju, u njihovo
ime legitimno pregovaraju i dogovaraju njihove politike elite. Tome suprotan koncept je
antiutemeljivaki, dakle onaj koji etnicitet i nacionalnost konceptualizira kao drutvene
kategorije u sadanjem trenutku politiki nametnute kao dominantne drutvene kategorije
meusobnog priznanja graana koji su dijelovima kognitivnih shema putem kojih kao
individue percipiramo i razumijevamo svijet. On poiva na uvjerenju da ne postoji jasan
inilac, ve da se inilac na razliite naine konstruira kroz in. Sada su na djelu dvije
potpuno oprene legitimirajue naracije: tvrda etnonacionalistika, koju je u najosnovnijim
crtama formulirala srpska i hrvatska buroazija s kraja 1930-ih i slaba liberalno-demokratska,
ije su osnovne principe formulirali komunisti 1943. i 1944. godine. Ove dvije oprene naracije
na okupu, ini se, dre geopolitike silnice kljunih zemalja meunarodne zajednice i tanka
nit fakticiteta legaliteta, legaliteta bez opeprihvaenog legitimiteta. Autor sugerira da se naracije
legitimacije moraju referirati na opeprihvaene norme i obrasce politikog legitimiranja
koje kako trenutno stvari stoje poivaju na principima fundamentalnih ljudskih prava i
sloboda, dakle onome to Charles Taylor naziva liberalno-demokratskim imaginarijem.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, unutranja politika, Republika Srpska, priznanje
svom intervjuu za Dane Mirko arovi1 kae: BiH ima spoljanje

meunarodno priznanje. No nama prevashodno treba unutranje priznanje.
Ono je vanije od ovog spoljnjeg. U Sarajevu neko treba da kae da, tamo
Jurii, Duka: Intervju s Mirkom aroviem: O karakteru rata se neemo sloiti ni za sto
godina, Dani, 3. 2. 2012., str. 15-17, 76.
Godinjak 2012/161
MUJKI
slave 9. januar i ne treba da troimo svoju energiju da ih uvjeravamo da to ne

treba da slave. Isto tako u Banja Luci ne treba da troe preveliku energiju to u
Sarajevu slave 1. mart. Uistinu, mogu se saglasiti sa aroviem i ve due vremena
smatram, da je kljuni bosanskohercegovaki politiki problem sutinsko, ne tek
legalistiko, priznanje Republike Srpske od Sarajeva, ili, kako je to arovi dobro
formulirao pitanje unutranjeg priznanja. ta znai unutranje priznanje?
Formalno gledano, niti jedan znaajan akter u drutveno-politikom ivotu u
Sarajevu ne nijee postojanje Republike Srpske danas: RS je dejtonska ustavna
kategorija, esto se ponavlja, legalan je administrativno-politiki aranman, ima
svoje institucije itd. Ali ipak, politikim rukovodstvima RS to nije dovoljno i ne
moe biti jer priznati drugo u njegovoj zasebnosti ne znai tek ga konstatirati kao
pravnu injenicu, kao puko postojei fenomen, konstatirati ga u njegovom legalitetu
i tome slino. To je neko povrno, neiskreno priznanje, to je priznanje pukog
fakticiteta i ono ne moe kao takvo zadovoljiti onoga drugog. Priznanje, implicira
se, mora biti dubinsko, to znai da moraju biti priznate i naracije kojima drugi
sebe razumijeva, opravdava, razlozi i principi njegove naroite, zasebite egzistencije,
razlozi kojima sam sebe sebi legitimira. Prema Vujakliji, legitimirati znai dokazati
svoje pravo na neto. To bi bilo pravo priznanje priznanje naracije samolegitimacije onog drugog. Takozvano sarajevsko priznanje legaliteta RS, ali ne
i njenog legitimiteta tjera politiku RS na naoko reaktivnu politiku strategiju (to
obrazloenje esto ponavlja Milorad Dodik) prema kojoj onda Banja Luka priznaje
legalitet BiH, no ne i njezin legitimitet. Kaem naoko, jer bi priznanje legitimiteta
RS stubokom promijenilo legitimacijsku naraciju same BiH, prema kojoj bi ova
postala dogovorna (nad)dravna zajednica tri zasebne etnonacionalne, po mogunosti
teritorijalno izdiferencirane cjeline. Isto vrijedi i obrnuto usvajanje bosanskohercegovake legitimacijske naracije (manje vie formulirane Prvom i Drugom deklaracijom ZAVNOBiH-a) delegitimira RS kao ekskluzivni, homogeni etniki teritorijalni
entitet stvoren etnonacionalnom oruanom revolucijom od 1991., odnosno osnivanja
SAO pokrajina, do 1995., potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma. Pravi
in priznanja uistinu tie se legitimiteta, pri emu legalitet tek treba da bude nus
proizvod jednog dubinskog priznanja.
Ipak, moglo bi se rei da se u Bosni i Hercegovini ve desio in unutranjeg
priznanja u ovom dubinskom smislu: rije je o dubinskom unutranjem priznanju
pretoenom u sporazum sklopljen na aerodromu u Grazu (Austrija) u maju 1992.
izmeu rukovodstava SDS-a i HDZ-a koji poiva na meusobnom uvaavanju
principa i naela obiju strana, potpunom uvaavanju meusobnih legitimacijskih
naracija, bez prejudiciranja ili detaljisanja oko legalistikih rjeenja. Upravo na
primjeru sporazuma iz Graza 1992. godine vidi se sutina etnonacionalistikih
poimanja unutranjeg priznanja: ono je ponad svega etnoteritorijalno, pa je ak i
bilo imenovano kao problem unutranjeg razgranienja. Etnoteritorijalno razgranienje u takvoj konstelaciji figurira kao kljuni element sutinskog priznanja.
162/Godinjak 2012
Problem unutranjih priznanja u Bosni i Hercegovini
Ono je u temelju etnonacionalistikih politika. Iz ove teritorijalne perspektive se

jasno vidi da nije, kako se to obino predstavlja, stvarni etniki narod u temelju
etnopolitike u BiH odakle potjee i silna nebriga etnonacionalista za svoje
sunarodnike na teritorijama gdje njihov narod nije veinski ve je to zamiljeni
etniki teritorij. Dakle, ta se onda trai da bude priznato, legitimirano danas od
Sarajeva ne naracija o ravnopravnosti naroda, koja se medijski gura u prvi plan
i zbunjuje javnost jer da je to, uistinu, po srijedi, onda srpska strana ne samo da
ne bi opstruirala ve bi prednjaila u borbi za ravnopravnost konstitutivnih naroda
na cijelom prostoru BiH ve poziv na unutranje priznanje znai poziv na priznanje
naracije etnike teritorijalnosti, odnosno u duhu sporazuma iz Graza kao sporazuma
oko unutranjeg razgranienja, on znai poziv na dovrenje unutranjeg etnikoteritorijalnog razgranienja. Taj princip legitimiteta najbolje je formulirao Vojislav
Maksimovi sa skuptinske klupe januara 1992. godine: stvaranje republike srpskog
naroda BiH je za nas jedina garancija naeg normalnog i mirnog ivota na ovim
prostorima. Isto pravo da stvore svoje republike mi priznajemo i Muslimanima i
Hrvatima u BiH. Samo dogovorom o dravnoj transformaciji BiH moemo postii
rjeenja koja su u interesu sva tri naroda.2
Takva vrsta principijelnog legitimirajueg meusobnog priznanja ovih dviju
etnonacionalnih partija/politika, kakvu smo vidjeli u Grazu, pokazala se vrstom
kroz decenije iskuenja meusobnih oruanih sukoba i etnikog ienja na
pojedinim lokalitetima, politikih sporenja i neslaganja. Takvo meusobno
priznanje poiva na uvjerenju legitimnosti zahtjeva onog drugog ravnopravnost
i sigurnost naroda postie se maksimalnom samoupravom nad odreenim teritorijem
kojeg nastanjuje to je mogue vie ili maksimalno homogenizirano stanovnitvo
naroda koga ta politika predstavlja. To je model, odnosno legitimacijska naracija
takozvanog unutranjeg priznanja o kojem govori arovi i koja je u temelju srpskog
i hrvatskog nacionalizma u BiH. Meutim, taj model ima jedno upranjeno mjesto
da bi bio u cijelosti ostvaren, i to je u podtekstu arovieve primjedbe pristanak
tree strane, bonjake, kao najrelevantnije snage, ali i ostalih, graana BiH, tih
Bonjaka, Srba i Hrvata koji ne prihvaaju takvu logiku unutranjeg priznanja i
koji mahom ive na teritoriju koji se, kada govorimo u etno-teritorijalnim terminima,
smatra bonjakim etnonacionalnim prostorom. U najiroj interpretaciji, legitimacijska naracija ove bonjako-graanske strane nipoto nije jednoznana. Sastoji
iz barem dva razliita, u sebi jo poprilino nerazvijena diskursa.
Prvi je, uslovno se moe nazvati, dravno-nacionalistiki koji u svojim verzijama
uglavnom varira na temu Bonjaka kao temeljnog, dravotvornog bosanskohercegovakog naroda i vidi BiH, manje-vie, u terminima klasine nacionalne, ili
graanske drave, politike zajednice ravnopravnih graana i naroda koji su u
politikom smislu Bosanci i Hercegovci. Drugi odbacuje takve projekcije o temeljnim
2
Heimovi, E.: Ustav za preureenje drave, Dani, 17. 2. 2012., 30-31.

Godinjak 2012/163
MUJKI
narodima, uope o narodima kao kolektivnim subjektima kao ideoloke, takoer

kritizira koncepciju klasine nacionalne drave, zalaui se za korjenitu demokratizaciju i stvaranje efikasnog institucionalnog okvira unutar kojega bi drutveni
diverzitet i pluralizam ne samo etniki mogao nesmetano da se razvija. U svojoj
politikoj izvedbi, dravno-nacionalistiki koncept pokazuje se kao partikularistiki
etnonacionalizam, jer uspijeva mobilizirati uglavnom graane bonjake nacionalnosti,
ali istovremeno, u percepciji politikih elita drugih dvaju konstitutivnih naroda on
se doivljava i kao imperijalistiki nacionalizam takozvanog veinskog naroda3.
Postoji, istina tek u naznakama, i varijanta otvorenog partikularistikog etnonacionalizma koji insistira da i Bonjaci kao i svi drugi narodi u susjedstvu treba
da imaju svoju nacionalnu dravu bez konkretnih teritorijalnih referenci da li
je to cijela Bosna i Hercegovina, njezin dio u vidu etnonacionalnog entiteta i slino.
Meutim, ova je varijanta, barem za sada, krajnje marginalna. U percepciji politikih
elita drugih dvaju bosanskohercegovakih naroda, ova varijanta bi bila najpoeljnija
za Bonjake. Bio bi to trei potpis na Sporazum o unutranjem razgranienju u
Grazu iz 1992. godine. Za takvo to je pak potreban vii stupanj etnonacionalne
svijesti, to Bonjacima oito nedostaje to zbog samog historijskog toka koji
je formirao bonjaki nacionalni identitet, to zbog preovlaujueg intelektualnog
diskursa kojeg artikuliraju i bonjaki i graanski akteri u kojem nema mjesta za
unutranja teritorijalna razgranienja.
Bez obzira na namjere pojedinaca meu Bonjacima, koje bi se mogle okarakterizirati kao dravni nacionalizam, u najirem smislu, ishodite ove bonjake
i graanske legitimacijske naracije nalazi se u principima 1 i 2 Deklaracije
ZAVNOBiH-a koji vide Bosnu i Hercegovinu i kao ravnopravnu zajednicu naroda
i graana sa svim zagarantiranim individualnim pravima i slobodama. Ona se svodi
na stav da se ravnopravnost naroda i graana Bosne i Hercegovine postie efikasnim
institucionalnim aranmanima djelotvornim na itavom teritoriju politike zajednice
3
Interesantan paradoks srpsko-hrvatske etnopolitike elite u BiH je da kada treba braniti

razne vitalne nacionalne interese svog konstitutivnog naroda, legitimirati vlastiti etnonacionalni
partikularizam, to se redovito ini iz manjinske perspektive, tada se poziva na kolektivna prava
i slobode i mehanizme zatite kakva prilii manjinama, istovremeno projicirajui fantomsku
bonjaku veinsku naciju koja prijeti da ugui manjine, da dominira politikom zajednicom
u cjelini i namee takozvanu unitarizaciju. To samoraskorjenjivanje bosanskih Srba i Hrvata po
kojem se stvara slika njihove tuosti, manjinskog statusa u BiH prijeko je potrebna za nastavak
etnonacionalne razgradnje BiH u smislu stvaranja samo svoje nacionalne drave nasuprot stranoj,
vjetakoj dravnoj tvorevini kakva je BiH. Traginija od ove zasigurno je predstava koju na
osnovu toga stjeu pojedini akteri iz bonjake vjersko-politike elite koji taj strateki ispranjen
prostor nacionalnog referenta u BiH prisvajaju, tumaei bonjaku poziciju upravo onako kako
srpsko-hrvatske etnonacionalne elite u BiH ele da je se protumai kao poziciju veinskog naroda
u BiH na temelju ega se trai BiH kao nacionalna drava Bonjakog naroda, to je sa svoje strane
uvod u tree raskorjenjene koje nedostaje u etnonacionalnoj rekonstrukciji BiH, ono bonjako.
164/Godinjak 2012
koji e garantirati fundamentalne slobode i prava podjednako svih graana i naroda.

Ishodite ove koncepcije su institucije, a ne teritorije. Saveznitvo utemeljeno u
dogovoru o unutranjem razgranienju u Grazu, sa svoje strane, to je vidljivo
posljednjih godina, nastoji kroz razliite vrste pritisaka, koristei ponajvie pogodnostima etnopolitikog ustavno-pravnog i institucionalnog ustroja BiH, doprinijeti etnikoj mobilizaciji i kristalizaciji Bonjaka, koja bi u konanici dovela
do razvoja etnonacionalnog osjeaja i pristanka na teritorijalizaciju. Nespremnost
na razgovor o unutranjem teritorijalnom razgranienju interpretira se kao odbijanje
dijaloga, eljom za dominacijom, ak jugoslavenskim sindromom, ime se bonjaka
pozicija poistovjeuje sa srpskom pozicijom u Jugoslaviji s kraja osamdesetih,
odnosno pretenzijom srpskog rukovodstva na dominaciju.
Postoji nekoliko razloga zato bonjaka, ali i liberalno-graanska strana nije
u mogunosti prihvatiti poziv na dijalog o unutranjem razgranienju: Prvo, zastraujua hipoteka zloina, genocida i masovnog etnikog ininjeringa ije su najvee
rtve pripadnici bonjakog naroda, nalazi se u temelju etnonacionalne teritorijalizacije u BiH i svakog zamiljivog ugovora o unutranjem teritorijalnom razgranienju. Jednostavno kazano, prihvatiti razgovor o unutranjem razgranienju
u bonjakoj percepciji znai prihvatiti projekt Radovana Karadia. Drugo, bez
obzira na to smatrali se temeljnim ili tek jednim od naroda u BiH, dakle, bili oni
dravni nacionalisti ili ne, ogromna veina Bonjaka svoju opstojnost vezuje za
opstojnost BiH. To isto vai i za one graane BiH kojima etniko opredjeljenje nije
prioritetno oni svoj drutveno-politiki i kulturni okvir vide jedino unutar cijele
BiH. To je i za bonjaku i za liberalno-graansku poziciju jedina prihvatljiva
teritorijalnost koja nije i ne moe biti monoetnika. Bonjaci svoju, ustavom
zagarantiranu konstitutivnost ele prakticirati u svakom dijelu BiH, a ne samo u
nekom teritorijalnom entitetu gdje bi predstavljali veinu. To je njihovo i fundamentalno politiko pravo svakog graanina BiH, a ne elja za dominacijom.
Tree, na teritorijima, odnosno u urbanim centrima na teritoriju na kojem Bonjaci,
silom ratnih djejstava ine veinu postoji, istina ne toliko jaka, graanska ili anacionalna (uslovno je nazovimo), prilino divergentna intelektualna struja koja
promilja BiH s lijevo-liberalno-demokratskih pozicija. Naravno, u neto manjem
obimu pripadnika tog kruga ima i u drugim dijelovima BiH. Ova grupa svoju
poziciju izgrauje kritizirajui etnonacionalistike pretenzije i dominaciju politike
identiteta meu politikim elitama svih konstitutivnih naroda, uvezujui se s anacionalnim intelektualnim krugovima u susjedstvu, komunicirajui s intelektualnom
i akademskom zajednicom vani, ponajprije na Zapadu. Iako divergentan i malobrojan,
ovaj krug ljudi prisustvom u javnom prostoru, publicistici i inozemnim akademskim
i intelektualnim krugovima ima utjecaja na javna miljenja i razumijevanja,
osobito u dijelovima BiH s bonjakom veinom. To dodatno oteava etnonacionalnu
homogenizaciju Bonjaka pa se ovako mislei ljudi u Sarajevu i Tuzli, naprimjer,
ukoliko su bonjakog porijekla, imenuju bonjakim liberalima i pripisuje im se
Godinjak 2012/165
MUJKI
skrivena agenda ostvarenja bonjake dominacije, a ukoliko su nebonjakog

porijekla, imenuju se Alijinim Srbima ili Hrvatima, dajdama, bonjakim plaenicima. Za one sklonije bonjakom etnonacionalnom partikularizmu, ti isti
bonjaki liberali su anacionalni ostaci komunistikog reima, srpski plaenici,
ateisti, militantni sekularisti i slino. Za one sklone srpskom i hrvatskom etnonacionalistikom uklonu, premda u njihovim istupima i tekstovima nema niti naznake
etnonacionalistikog promiljanja upravo to odsustvo treba biti jasnim dokazom
kako je to odlino u svom tekstu Tajni agent Lihtentajna razvio Tarik Haveri
njihovog nacionalizma.
Ovo odbijanje, uslovno je nazovimo, tree strane da se pridrui etnonacionalistikim
naracijama legitimiteta tendenciozno se spinuje u etnonacionalistikom diskursu i
predstavlja kao hiper ili vele-etno-nacionalistiko, pa se tako moe uti i sljedee,
naime, da
bonjaka nezajaljivost u stvaranju unitarne drave po mjeri samo bonjake nacije jednom
je sve narode odvela u krvavi graanski rat. Rata vie nee biti, ali je raspad mogu po istoj
formuli nestanka Jugoslavije odlukom velikih sila kada konstatuju da nije mogla opstati ni
Jugoslavija u malom kakvom se uvijek smatrala vienacionalna BiH. Kada to nije dovoljno,
onda su ostali Sejdi i Finci, ustvari oni koji pripadaju bonjakim politikim opcijama, krenuli
pred Evropski sud, koji je prihvatio njihovu apelaciju. 4
Dakle, strana koja se predstavlja kao promicateljica dijaloga i poziva na dogovor

naroda, otkriva se ovdje kao ona koja postavlja ultimativni zahtjev BiH e biti
samo na ovaj nain ili nikako drukije. Interesantna je i jo jedna tendencija, da
se svi koji ne prihvaaju etnonacionalistiki pristup trpaju pod bonjaku poziciju,
dakle etnificiraju, jer je to jedini horizont koji takvim snagama ima smisla, jedini
interpretativni obrazac bosanskohercegovake drutveno-politike stvarnosti.
Deava se proizvodnja u Bonjake, ili bonjakiziranje Sejdia, Fincija, udruga civilnog
drutva sa sjeditem u Sarajevu. Iz ove perspektive odluka Suda u Strassbourghu
je krajnje etnokulturno nepravedna, kao to je nepravedna i bonjakizirana svaka
misaona konstrukcija koja se referira na liberalno-demokratski imaginarij kojim
se legitimiraju suvremene politike zajednice.
Iz ove lijevo-liberalno-demokratske perspektive pozicija unutranjih priznanja
kao verzija dogovora naroda inaugurirana s poetka etnonacionalne rekonstrukcije
BiH s poetka devedestih godina prolog stoljea, poiva na koncipiranju naroda
kao supstancijalnih entiteta kojima se mogu pripisivati interesi i subjektivitet.5
Interesantno je da je Alija Izetbegovi u poetku bio i sam zagovornik dogovora
naroda kao novog ZAVNOBiH-a, ali je poslije reterirao, postupno se transformirajui
u poziciju dravnog nacionalizma. U takvom jednom intelektualnom svijetu
iznenaujue je lako razumijevati etniki konflikt ili dogovor kao neto to se deava
4
Stanojlovi, D.: Za koga rade Dervo Sejdi i Jakob Finci, Dani, 16. 3. 2012., 44-45.
Brubaker, R.: Ethnicity Without Groups, Cambridge: Mass: London: Harvard University
Press, 2004., 31.
5
166/Godinjak 2012
izmeu dvije ili vie u sebi koherentnih i odjelitih grupa, naprosto samoodreujuih
subjekata. U takvoj uproenoj percepciji naravno da njihov odjeliti politiki
subjektivitet i identitet jednoznano artikuliraju, u njihovo ime legitimno pregovaraju
i dogovaraju njihove politike elite, kao to se vidi iz primjera dogovora u Grazu
kao pervertiranog ZAVNOBiH-a. To je takozvani utemeljivaki nain miljenja
politike identiteta koji obino polazi od toga da najprije mora postojati identitet da
bi se razradili politiki interesi i da bi se potom preduzelo neko politiko djelovanje6 da mora naprosto biti nekog inioca iza ina. U ovaj koncept uklapa se
i bonjaka etnonacionalistika identitetska naracija po kojoj postoji temeljni
bonjaki identitet pa je sve politiko umijee u tome da se razrade i jasno artikuliraju
njemu sukladni politiki interesi. Ovaj nain razmiljanja koji pretpostavlja
postojanje jasnog inioca iza samog ina priziva bonjake sabore, nacionalne
programe, jedinstvo bonjakih politikih elita, koje bi jedinstveno djelovale na
temelju jedinstva samog inioca.
Tome suprotan koncept je antiutemeljivaki, dakle onaj koji etnicitet i nacionalnost
konceptualizira kao drutvene kategorije u sadanjem trenutku politiki nametnute
kao dominantne drutvene kategorije meusobnog priznanja graana (kao to je
to u vrijeme komunizma bila klasa) koji su dijelovima kognitivnih shema putem
kojih kao individue percipiramo i razumijevamo svijet. On poiva na uvjerenju da
ne postoji jasan inilac, ve da se inilac na razliite naine konstruira kroz in.7
Dakle, za ovaj pristup one nisu stvari-u-svijetu, ve perspektive svijeta nisu
ontoloki ve epistemoloki realiteti.8 S tim u vezi, meuetniki sukob ili dogovor,
pa sljedstveno tome i priznanje, nisam sklon konceptualizirati kao konflikt, dogovor
ili priznanje izmeu dva ili vie koherentnih, u sebi zaokruenih subjekata ve kao
posebnu drutvenu interakciju koja se u sferi dominacije etnopolitike moi proizvodi kao meuetnika. Pozivati se na realnost u okvirima ove perspektive znai
uoavati, istraivati kompleksne mehanizame procesa kategorizacije odreenih
interakcija meuetnikim, generiranja drutvenih konflikata i naina na koje
etnopolitiki poduzetnici proizvode meuetniki konflikt, dogovor, priznanje. U tom
kontekstu etnoteritorijalnost, koja se ve dvadeset godina predstavlja minimumom
etnokulturalne pravednosti u ponuenoj opciji vienacionalnog koncepta ureenja
javlja se kao sredstvo na osnovu kojeg se markiraju etnike razlike, na temelju
koje bi se, kako je to demonstrirao dogovor iz Graza 1992. godine, tek moglo ui
u proces dogovaranja, pregovaranja, mogueg meusobnog priznavanja sada
razliitih, odjelitih politikih subjektiviteta9.
6
Butler, J.: Nevolje s rodom, Loznica: Karpos, 2010., 287.

Butler, J.: Nevolje s rodom, Loznica: Karpos, 2010., 287.
8
Press, 2004., 45.
9
Potreba za jasnim i odjelitim unutranjim granicama samo je dio ireg konteksta finalnog
rjeenja nacionalnih pitanja u bivoj Jugoslaviji, osobito kada je u pitanju teritorij BiH. U svom
7
Godinjak 2012/167
MUJKI
Etnopolitika proizvodnja konstitutivnih subjekata inilaca u BiH je onda

upravo to to i samo ime kae politika proizvodnja unutar koje se od 1990. Srbi,
Hrvati i Bonjaci rekonstruiraju i proizvode kroz svoje partikularne politike, institucije i prakse kao kulturne, ergo prirodne grupe. Kritika etnopolitike je iz te
perspektive uvijek prikazana kritika etnokulture, odnosno politiki nekorektna kritika
identiteta, odnosno apstraktna negacija etnikog naroda u njegovoj samobitnosti.
Ona je tako unitaristika, revolucionarno jakobinska ime se prikriva bit bosanskohercegovakih etnopolitika koja kroz ovu igru naizmjeninosti kulture i politike
odrava dominaciju svojevrsnog politikog esencijalizma koji je ista ideologija:
kritika politike ovako shvaenog drutvenog grupstva je nedopustiva jer svoj
temelj takva politika ima u kulturnom, kao apsolutnoj vrijednosti, na osnovu ega
takva politika nije nita drugo do ideoloki proces naturalizacije i kao takva ona
ne moe biti podlona nikakvom kritiziranju s drugaijih, neprirodnih politikoteorijskih pozicija, osobito ne onih liberalno-demokratskih.
Moda bi nam u ovoj ralambi supstancijalnog etniciteta mogao pripomoi
Giani Vattimo koji govori o marksistikom razlikovanju empirijskog od transcendentalnog proletarijata, dakle, drutvene kategorije, kojega na kraju reprezentira
jedna Partija i njena birokratija, a koja se u etnonacionalistikim okolnostima javlja
kao pregovara u ime svoga naroda kao transcendentalne kategorije u meuetnikim
pregovorima oko meusobnog priznanja. Dakle, govorei sada u etnopolitikom
kontekstu, potrebno je razlikovati empirijski od transcendentalnog etnosa koji
predstavlja narodna Partija i njena birokracija odnosno ona politika grupacija
koja je na prethodnim izborima dobila mandat da predstavlja svoj partikularni
etnos. Bilo bi poeljno ovo razlikovanje empirijskog i transcendentalnog jedne
drutvene kategorije uzeti u obzir prije negoli se usudimo pokuati odgovoriti na
naizgled samorazumljivo pitanje koje glasi: na ta mislimo kada kaemo narod?
Na ta mislimo kad kaemo vitalni nacionalni interesi, volja naroda, narod je
rekao svoje u interesu je naroda i sline metafore atribucije tom zamiljenom,
u sebi koherentnom, izvanvremenskom, kolektivnom subjektivitetu koje ne silaze
s jezika raznih transdcendentalnih predstavnika i komesara, ili njihovih etnopolitikih
suparnika, na to se u biti svode svi dosadanji izbori i sva politika aktivnost u
tekstu Epoha nikada nije ni nastala, Dubravka Stojanovi kae: Ali usudiu se da kaem da je
jedan faktor presudan i da zapravo postoji injenica, takoe lako ustvrdiva istorijski, da ni elite,
ni drutva nikada od 1804 do danas nisu prihvatile granice drave u kojoj ive i da se nikada nisu
pomirile sa teritorijom na kojoj se ta drava nalazi. Prema tome, ta drava je nedovrena u sutinskom,
pravnom i institucionalnom smislu. Za nju se stalno govori da je nedovrena, jer granice nisu tamo
gde se zamilja da bi trebalo da budu. Takvo vreme nastaje odmah posle Prvog srpskog ustanka,
kada su prve Karaoreve ete upale u Bosnu i Hercegovinu s nadom i verom da e odmah tu neki
deo teritorija da se pripoji. I tada je otvoreno to pitanje, nastali su mnogi projekti, crtale su se mnoge
mape, ali je ta situacija ostala trajno frustrirajua jer je nereiva, jer nikada nee moi da se povuku
granice koje je srpska elita zamislila (Stojanovi, 2012).
168/Godinjak 2012
etnopolitikoj BiH. Upravo na ovom prijeporu izmeu empirijskog i transcendentalnog, koji opisuje Vattimo deava se, u tumaenju etnopolitike zbilje kod
nas, udna transformacija kada istraiva realist koji sve vrijeme kroz jednu
transcendentalnu prizmu govori o i u ime empirijskog naroda kao ultimativnoj
jedinici realnosti, faktikoj datosti na terenu od koje, kako on dalje zakljuuje, mora
poi svaka zbiljska analiza postojeeg stanja i politika rekonstrukcija. Etniki
esencijalist nam ne ostavlja mnogo izbora do da prihvatimo njegovo uvjerenje da
je etnopolitiko organiziranje u BiH neka vrsta usuda, prirodna stvar, jer se
temelji na faktikom stanju prisustva vie naroda. Povodom usuda politikog
organiziranja kod nas bi, meutim, jedan etniki antiesencijalist mogao, naprimjer,
rei sljedee: Upravo stoga jer stanovnitvo ove zemlje prebiva u situaciji suspenzije
pravne drave (koju prizivamo kada se referiramo na principe liberalne demokratije),
odnosno u kontekstu u kojem, kako to izvrsno primjeuje Zoran ini, ne postoje
jasne razdiobe izmeu drutva i drave i u kojemu drutvo kolonizira dravu i
njene institucije i procedure, graanstvo je izrueno supstancijalnoj obiajnosti
(ono, naprosto, preuzima unaprijed propisane etnike uloge, u naem sluaju) i
ono politiko moe razumijevati jo samo u formi supstancijalnog kolektiviteta.
Nazvati tlapnju ove vrste nekom naom specifinou s kojom se treba pomiriti
i ivjeti, te iskljuivo na njezinoj osnovi promiljati dalje pravce razvoja etnikopolitikog samoupravljanja predstavlja jednu formu orijentalizma.
Kada se arovievski zahtjev za unutranjim priznanjem, u antiesencijalistikom
svjetlu, izvede na svjetlo politikog sueljavanja, kada se de-transcendentalizira,
onda se razgovor u meusobnom priznanju, odnosno legitimitetu, mora izvesti iz tog
samonametnutog rezervata nae specifinosti, tog samonametnutog parka prirode
u kojem dominira govor o autentinosti politikog predstavljanja i artikuliranja.
U takvom kontekstu naracije legitimacije moraju referirati na opeprihvaene
norme i obrasce politikog legitimiranja koje, kako trenutno stvari stoje, poivaju
na principima fundamentalnih ljudskih prava i sloboda, dakle onome to Charles
Taylor naziva liberalno-demokratskim imaginarijem. Dakle, u savremenoj jezikoj
politikoj igri moramo se legitimirati onako kako se legitimira. To bi u bosanskohercegovakom politikom vieglasju znailo uistinu legitimirati odreenu politiku
naraciju, odnosno, uistinu dokazati svoje pravo na neto. Ovaj pristup svakako ne ini,
kao to neki kritiari ukazuju, da sad Srbi, Bonjaci i Hrvati ove zemlje trebaju biti
apstraktni ili manje realni, ali svakako demistificira govor autentinosti, prirodnosti
i prebacuje razmiljanje o rekonstrukciji bosanskohercegovake politike zajednice
na jedini ispravan teren teren politike openito, odnosno ovaj pristup razgoliuje
trenutnu politiku dominantnu praksu proizvodnje kulturnih entiteta i dominantnih
etno-identitetskih obiljeja.
Sada su na djelu dvije potpuno oprene legitimirajue naracije: tvrda etnonacionalistika, koju je u najosnovnijim crtama formulirala srpska i hrvatska
Godinjak 2012/169
MUJKI
buroazija s kraja 1930-ih10 i slaba liberalno-demokratska, ije su osnovne principe

formulirali komunisti 1943. i 1944. godine. Ove dvije oprene naracije na okupu,
ini se, dre geopolitike silnice kljunih zemalja meunarodne zajednice i tanka
nit fakticiteta legaliteta, legaliteta bez opeprihvaenog legitimiteta. Ostvarenje
etnonacionalistike naracije dovelo bi do stvaranja triju klasinih mini nacionalnih
drava s jasnom dominantnom etnikom veinom i zanemarivom manjinom kojom
se da lako upravljati. Bile bi to male klasine liberalne demokratije, nalik mononacionalnim dravama koje susreemo po istonoj Evropi. Ali, ostvarenje ovog
modela ini BiH suvinom, ini je nad-dravnom organizacijom nalik EU ili UN.
Osim toga, tranzicija k takvom modelu ima ogromnu historijsku hipoteku zloina.
Tranzicija pod vodstvom takvih snaga /etnonacionalnih politikih oligarhija/
ukljuivala je strani rat. Taj rat nije bio graanski, nego je od poetka imao izrazito
nacionalistiki karakter. To je, u naim prilikama znailo agresivni i istrebljujui
rat za teritorij i njegovo ienje od stranih elemenata, kako bi glavni ciljevi nacionalne politike, a to je stvaranje nacionalnih drava na oienoj teritoriji, bilo
mogue.11 Ostvarenje pak liberalno-demokratske naracije dovelo bi do stvaranja
visokosloene, po svemu sudei federalne drave s obiljem institucionalnih
aranmana dizajniranim za zatitu kolektivnih i individualnih prava i sloboda, pri
emu bi se morale izgubiti neke klasine liberalno-demokratske znaajke ukoliko
bi taj gubitak mogao biti legitimiran.
Razlog zato smatram da je svaki koncept koji poiva na redukciji individualnih
prava i sloboda, ma kakvim ga razlozima pravdali, inferioran, izmeu ostalog je i
sljedei: svako priznanje koje se deava unutar jednog drutva treba da bude izvedeno iz prvobitnog priznanja meusobnog priznanja graana kao nositelja
10
Nepostojanje dovoljno jake i koherentne bonjake buroazije u Kraljevini SHS, odnosno

Jugoslaviji, injenica da je politiku artikulaciju ako se to tako uope moe nazvati Bonjaka
formulirala grupa ljudi koju su inili ostaci feudalnog plemstva, dio uleme i neto sitnih i krupnijih
trgovaca, kao i injenica da su rehabilitaciji bonjake nacije u socijalizmu pod imenom Muslimani,
kumovale komunistike, multietnike elite, ne samo da moe posluiti za objanjenje zato Bonjaci
nemaju prepoznatljivu nacionalistiku naraciju, ve ta injenica moe pomoi objanjenju i zato
je bonjaki nacionalizam u biti parazitirajui na naelno zavnobihovskom, odnosno, graanskom
konceptu BiH, zato ima tu opasnu mimikrijsku crtu. Ove dvije koncepcije bonjako-nacionalistika i graanska razlikuju se, naprimjer, u naraciji o temeljnom bosanskom narodu, o islamu
kao rodnoj taki modernog bonjakog/bosanskog identiteta u raznim varijacijama od preutne do
radikalne naracije, razlikuju se oko turkofilne povijesne identitetske naracije, modernistikointegralistike predodbe o pred-modernom bosanskom narodu u predotomanskom periodu; razlika
je vidljiva i o pitanju uvoenja vjeronauke u vrtiima i kolama, openito oko mjesta vjere u javnoj
sferi, odnosno koncepcije sekularnosti (da ne govorimo o suprotstavljenim stajalitima oko prava
LGBT osoba). Naravno, ovaj fenomen zasluuje podrobnije istraivanje, pa ove pomenute razlike
treba uzeti s rezervom.
11
Filipovi, M.: Puna korpa gorkih plodova, Dnevni avaz, 25. 2. 2012., 18-19.
170/Godinjak 2012
fundamentalnih sloboda i prava. ta uope rei o domaim etnopolitikama koje

poivaju ne na slobodnom individuu ve na oslobaanju od individua: najprije
kroz procese stalne etnopolitike mobilizacije, proizvodnje nacionalnog jedinstva
kroz koje pojedinci svoju slobodu delegiraju svojoj etnopolitikoj eliti, zatim kroz
ratne oslobodilake operacije etno-teritorijalne konsolidacije, postratna ohrabrivanja
graana da svoju slobodu kretanja upotrijebe tako to e se preseliti tamo gdje
je njihov etniki tetitorij i/ili da doprinose ouvanju tekovina nacionalne revolucije
kroz ouvanje etnikih markera, svojeg teritorija, svoga dijela grada, svoje elite
na vlasti. Takav, etnopolitiki drutveni ugovor ili dogovor poiva na egzistencijalnoj ugroenosti i strahu koji se proizvode svakodnevno, osobito pred izbore, pa
je to ugovor-dogovor pod prisilom, i kao takav, iz liberalno-demokratske perspektive,
nevaei. To je trajni nedostatak legitimiteta na kojem poiva etnopolitiki drutveni ugovor, dogovor i svako meusobno priznanje koje bi iz toga proisteklo.
Literatura:
Press, 2004.
Butler, J.: Nevolje s rodom, Loznica: Karpos, 2010.
Heimovi, E.: Ustav za preureenje drave, Dani, 17. 2. 2012., 30-31.
Filipovi, M.: Puna korpa gorkih plodova, Dnevni avaz, 25. 2. 2012., 18-19.
Jurii, Duka: Intervju s Mirkom aroviem: O karakteru rata se neemo sloiti ni za sto
godina, Dani, 3. 2. 2012., str. 15-17.
Stojanovi, D.: Epoha nikada nije ni nastala, http://pescanik.net/2012
THE PROBLEM OF INTERNAL RECOGNITIONS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA

Asim Mujki
Summary
The position of internal recognitions as a version of agreement of the people inaugurated at the beginning of ethno-national reconstruction of B&H in the early nineties of
the last century, is based on the concept of the people as a substantial entity which can be
attributed to the interests and personality. In such intellectual world it is surprisingly easy
to understand ethnic conflict or agreement as something that happens between two or more
coherent in itself and separated groups, simply self-defining subjects. In such simplified
perception, their separate political subjectivity as well as its identity unambiguously has
articulated and their political elites legitimately negotiate and agree on behalf of them.
Godinjak 2012/171
MUJKI
As opposed concept to that is anti-foundational one, therefore, that the ethnicity and
nationality conceptualize as a social category in this moment, politically imposed as
dominant social categories of mutual recognition of citizens - that are the parts of cognitive
schemes through we as individuals perceive and understand the world. It is based on the
belief that there is not a clear factor, but that is a factor in many ways constructed through the
act. Now there are two completely opposite legitimizing narratives: hard ethno nationalistic,
which is formulated by Serbian and Croatian bourgeoisie of the late 1930s in general outline,
and weak liberal democracy whose basic principles were formulated by communists in 1943
and 1944. These two competing narratives together, seem to hold geopolitical forces of the
key countries of the international community and the thin thread of legality facticity without
generally accepted legitimacy. The author suggests that the narrative of legitimating have to
refer to generally accepted norms and patterns of political legitimating that are, at the moment,
based on principles of human rights and fundamental freedoms, therefore, on what Charles
Taylor called liberal-democratic imaginary.
Keywords: Bosnia and Herzegovina, internal politics, Republika Srpska, recognition
172/Godinjak 2012
323.1 (497.6=163.43*)
Slika aktera bez sustava

(Nekoliko nasuminih teza o bonjakom pitanju
artikuliranih iz zone intuicije, fatalizma, straha i vedrine)1
Ervin Jahi
Izdavaka kua V. B. Z.
Zagreb
U ovome eseju kanimo izvesti kritiku novoga barbarstva, autoritarne vlasti neoliberalne
ekonomije i programiranog drutva straha kojemu je BiH, politikom instrumentalizacijom,
posljednje dvije dekade izloena, ali i kritiku najfrekventnijih dnevnopolitikih stereotipa
koji teko da mogu poluiti integrativni bosanskohercegovaki diskurs.
Naa temeljna pitanja su: jesu li Bonjaci slabi subjekt postmoderne dehijerarhizacije
znaenja i vrijednosti ili su tek ispali iz povijesti? Mogu li racionalizirati odgovore na
dezorijentiranost, apatiju i manjak vitalnosti svojih vladajuih elita? Postaju li Bonjaci
kolektivni akteri bez sustava? Treba li im neko novo prosvjetiteljstvo ili su tlapnje o naciji
stvar prolih vremena?
Kljune rijei: Bonjaci, bonjako pitanje, bonjatvo, nacija, Bosna i Hercegovina
riza nacije, simbolikog i stvarnog repertoara nacijnosti, danas, unutar

postmoderne slike svijeta, sa svim njezinim ideolokim postulatima i
refleksijama u drutvenoj zbilji, jo djelatnima koliko i onima koji
prometuje tek u sferi elje, bitno je obiljeje globalistike arhitekture svijeta.
K
1
Podnaslov ovoga priloga, dakako posve nezakonito, obesnauje znanstveni diskurs svojim
emocionalizmom i psihologizmom prijetei da sve zavri tek u matalakoj sferi i pjesnikom
brbljanju. No budui da smatramo kako su i emocije kulturne injenice, hotimice smo se poduhvatili
emocionalne interpretacije. Naslov, meutim, priloga tek je parafraza teze o slici aktera bez
sustava Ervinga Goffmana, kojoj je Niklas Luhmann suprotsavio tezu o slici sustava bez aktera.
Kaemo tek, jer ovdje ne govorimo o raspadu drutvenoga, kako je to elaborirano u radovima
navedenih sociologa. (op. a.)
Godinjak 2012/173
JAHI
Uza pretpostavku da ga ima uope, unutarbonjaki dijalog obiluje crno-bijelim

nesporazumima. To je, bezmalo, jednoipolstoljetna dijagnoza bonjatva jednako
juer, koliko i danas, naime. U uvjetima tehnoloki gotovo neodrivog Daytonskog
poretka smislova i znaenja, koji se nadaje kao real-politiki pravorijek unato
njegovoj sutinskoj diskriminatorskoj strukturalnosti po graanina toboe u ime
etniciteta i kolektiviteta, bosanskohercegovake narodnosne sastavnice vode
bespotedan rat za namicanjem neke bolje prolosti kao moebitne toke iz koje
e se generirati navodno svrsishodniji i smisleniji budunosti okvir. Najmanje bi
problematino bilo to to je, ustvari, rije o sindromu udnje, da se u upravo ne dogaa
krivotvorenje povijesti i grabe za mo i nadzor, da sam in ne pati od vika pohlepe
za prolou kao supstituta sumorne praznine politikog, kulturnog i ekonomskog
prezenta. U tako zajapurenim duhovno-empirijskim konstelacijama konfliktnih zbilja
viekompozitnoga drutva, koje prijete potpunim rasapom integralnoga bosanskohercegovakoga drutvenog okvira kao nekovrsnog nadsustava, uostalom u uvjetima
lane nedunosti izraubovanih humanistikih projekcija smatramo uputnim
kandidirati nekoliko nasuminih teza. Njihovo artikuliranje ne treba brkati s
entuzijazmom filozofa i sociologa koji su se u nas prometnuli u profesionalne etiare,
ali ne klonimo se svojevrsne metafizike interpretacije svoga predmeta po cijenu
mogueg etiketiranja takvog diskursa nacional-romantiarskim, utopistikim i
kvaziprosvjetiteljskim ideologiziranjem.
1. teza
Ma koliko njeni osporavatelji i razgraivai inzistirali na njezinoj toboe vjetakoj
arhitekturi, prokazujui je i potkazujui kao dravu po narudbi politikoga socijalistikoga, dakako, uma Bosna i Hercegovina nije novotvorba, nije od juer.
Takoer, njezin opis nije ni niija zemlja, to je tek efektna nominalistika
izmiljotina na nain dvostrukoga dna. tovie, njezinoj definiciji nije imanentna
negacijska logika (ni bonjaka, ni srpska, ni hrvatska). Ona, meutim, zaista zna
to jeste: i bonjaka, i srpska, i hrvatska u onoj mjeri u kojoj je ti subjekti grade,
a ne razgrauju. Njezina unutarnja morfologija, jednako politika, kulturna, ekonomska i duhovna, revitalizira se, ali i restaurira, bez prisile i iznude. Ona se, dakle,
obnavlja i samoobnavlja iznutra.
2. teza
Bosna i Hercegovina svoju socijalistiku etapu im prije treba, uljueno dakako,
arhivirati u Muzej lijepih/runih sjeanja, konsolidirajui se u vremenu novih
drutvenih paradigmi. Pritom nipoto ne bi trebala rekreirati stare politike shematizme, jednadbe restauriranog (neo)komunistikog utopizma, jer je starija, rekosmo,
od novovjekih ideologija. Ona bi trebala biti pokrov, integralno polje razliitih
koordinatnih sustava, tj. pojedinanih i kolektivnih identiteta, koji se slue njezinim
uslugama i dobrima nipoto nautrb njezina povijesnog trajanja.
174/Godinjak 2012
3. teza
Bosna i Hercegovina starija je od ljudskog vijeka, trajnija od biologije i naih
sinkronijskih partikularizama, dugovjekija od prosjenih ljudskih izrauna i zamiljaja vremena. Utoliko njezinu, danas krhku, stabilnost valja sagledavati u svjetlu
kudikamo kompleksnijih mijena. Ona, za razliku od ljudi, ne gubi svoju povijesnost.
4. teza
Bosna i Hercegovina batinik je razliitih civilizacijskih, kulturnih, religijskih i
duhovnih vrela. Sve je u njoj sloj na sloj, udo stvaranja. Struga li se po tom palimpsestu, moe se stii u samo sredite Zemlje. U dno svijeta.
5. teza
Recentna drutvena antinomija, beznadnost i apatija, korupcija i oskudica
morala nisu neizbristivi oiljci, tek mrlje tranzicijskog lopovluka i pretvorbene
pljake. No pravda, pravedno drutvo mora biti trajni cilj, kategoriki imperativ
svih njezinih kreativnih snaga.
6. teza
Bosna i Hercegovina u budunosti ne smije biti programirano drutvo meetarskih
lobija sa Zapada, pod zastavicama meunarodne zajednice, niti katastrofinih religijskih izbavitelja s Istoka. Ona ima iskustvo zapadnog kolonijalizma i orijentalistikih
diskursa i nuno je da je ne samo osjetljiva, nego i podozriva prema njihovoj ruci
spasa. Ali ona s jednakom distancom mora biti i na oprezu s atlasom islama.
7. teza
Bosna i Hercegovina nije drutvo straha, nikada to, uostalom, nije ni bila, premda
je mnogo recentnih iskaza njezinih subjekata, instrumentaliziranih politikom
narudbom, koji navode na takve zakljuke. Zajapurene nacionalistike ideologije,
posve u dosluhu, u dogovornoj ekonomiji, ive jedna od druge. Bonjaki, srpski i
hrvatski nacionalistiki diskursi fascinirani su meusobno i potajice se hrane jedni
drugima. Iako nisu istoga opsega, rue kuu bosanskohercegovake optimalne
udobnosti.
8. teza
Bonjaci kolektivno nesvjesno moraju registrirati/presresti/zaustaviti cikliko
vraanje njihova historijskog stradanja. Nakon deset genocida, jo jedan bio bi za njih
sudbonosna, posve konana bilanca. Bonjaci mogu i trebaju izricati, samoizricati
iskustvo traume. Oni imaju pravo podsjeati svijet na rtvu da se nikada ne
zaboravi, jer zaborav je, u filozofskom i metafizikom, ali i u estetskom i fiziolokom smislu, ponavljanje zloina.
Srebrenica je sumrak ovjeanstva, trenutak kada je svijet ispao iz povijesti,
kada se dogodio na razlaz s njom, raskid s normativnim humanizmom. Srebrenica,
viena oima estita svijeta, ne nuno Bosanaca i Hercegovaca, ne nuno Bonjaka,
moderno je stratite nove Europe, ili tonije nove Europe nastale na arhiobrascima
stare. Nimalo nepropitna zbilja nove, koja se, dakle, uzdie na ruevinama stare,
Godinjak 2012/175
JAHI
jo se u prolosti samolegitimirala u nekoliko iznimno brutalnih ratova. Njezino

duhovno-historijsko zalee ekologiziralo je, ali poesto i kontaminiralo svijet pod
njezinim suverenitetom. Zaliha njezine kolonijalne mate nedvojbeno je djelatna
i u naem vremenu. U svim vremenima trebao joj je partner na trenu. Srebrenica, to
srce tame, simboliki je i zbiljski topos ako ne progonilakoga europskoga refleksa
prema Drukijem i Drugom, a onda tihe fascinacije svetou nasilja u vlastitoj
kulturi sjeanja. Dati mandat opskurnom etnoklerikalnom faizmu, pod egidom
nacionalsocijalistike srpske politike oligarhije, da uredi stvari za njezin raun,
kako bi bila prividno neumijeana u zloin, hotimino je sudjelovanje u njemu.
Europske ruke su krvave.
9. teza
U svjetskom saobraaju Bonjaci svoju duhovno-politiku ifru ne smiju svesti
samo na identitet rtve. To im nije ni politiki, ni kulturalno rentabilno. Svijet je cinian
i uglavnom ravnoduan na jecaje, ali je spreman svjestan unutarnje maliine
velikih, aporija vlastitog znaka i sadraja, svjestan politike farse demokracije za
elite, srljanja u ekonomski bankrot i moralne dekadencije s potovanjem uzeti
na znanje intelektualne, umjetnike i duhovne argumente veliine malenih.
10. teza
Vjerujue meu Bonjacima islam oplemenjuje. Politizacija islama, meutim,
od najvee je tete za njih, ma iz kojih krugova i s kojim motivima bila voena.
11. teza
Fundamentalizam bizantsko-pravoslavnoga, ali i zapadnoga svijeta Bonjacima
je stoljeima tovario breme turskog grijeha. Utoliko je od nuno odgovoriti na
ustvari dijakronijsku zloupotrebu predodbe o Bonjacima: kada su, zato, pod
kojim okolnostima bosanski muslimani postali Drugost kojoj se odrie subjektivitet,
ugroza za na sekularni raj, za nau samopodrazumijevajuu tlapnju o civilizacijskim
vrijednostima.
12. teza
Bonjaci nisu samo vjerujui subjekti. Oni su i ateistike i agnostike i moebitno
nikakve provenijencije. Sve su to Bonjaci, usuprot parcelizaciji na mi i vi.
U kompleks suvremenoga bonjatva stanu ba svi, i lijevi i desni, i crni i crveni,
sa svim zamislivim, moguim i nemoguim registrima, obiajima i navikama,
osporavatelji i afirmatori, oni koji previe ili premalo vole svoje, nakloni ili hladni
prema drugim etnokonfesionalnim identitetima. Ba svi, usuprot razliitim naracijama
o prolosti, sadanjosti i budunosti. Usuprot razliitim ideolokim i politikim
dioptrijama. Uostalom, usuprot razliitim preferencijama i podjelama u stvarnim ili
fiktivnim prolostima. Zato? Jer im treba svenacionalni konsenzus o tragediji. Zato
jo? Jer si ne mogu priutiti jo vratova pod no. I jo? Jer ozbiljni narodi podnose,
upijaju i sublimiraju svaku ilicu, svaku kvrgu, svaki list na stablu svoje i vertikalne
i horizontalne egzistencije, katalogizirajui sve to znaju i ne znaju o sebi, o svojim
slijepim pjegama, o svojim dobrim i loim momcima.
176/Godinjak 2012
13. teza
Budui da rijetko, gotovo nikada ne razgovaraju, Bonjaci ude za meusobnim
razgovorom. Oni ne razgovaraju o svojim srnim tekstovima, o jezgrenim nacionalnim naelima. Oni, zapravo, nemaju nikakav program, a kamoli sveobuhvatni.
Oni su, kao i ostali nedozreli narodi, taoci morbidnog paradno-potroakog drutvenog
spektakla. Oni su nemarni i zaputeni u postavljanju (i otvaranju) sebi vanih pitanja.
Njihova pitanja, dakako parcijalna i tek dijelom ispunjena stvarnim sadrajem, za
njih postavljaju dnevno-politiki subjekti organizirani u politike stranke, interesna
drutva i koorporacijske mree. Ona su, u konanici, manipulativni izvodi narudbe
trenutka, nipoto i cjelovita, artikulirana pitanja zbiljskog bonjakog pitanja.
Krajnji je trenutak da iz ruku pseudoideologa otmu pitanja oni koji e dati odgovore
na bonjaka pitanja, formulirajui iznutra, iz sebe bonjako pitanje. Tko su oni?
Ljudi ideja, ne ideolozi.
14. teza
Bonjaci, svjesni viekompozitnoga bosanskohercegovakoga drutvenoga
ureenja, jedan su od tri zaglavna bosanska kamena. Sa Srbima i Hrvatima im je
ivjeti i mrijeti. Uputno je itati povijest ne iz njezine idealistine slike koja njeguje
predodbu o sebi kao povijesti ovjeanstva, nego iz realne injenice da je ona povijest
politike moi. A Bonjaci su, osobito u 20. stoljeu, bili objekt najgrubljih represivnih mehanizama politike moi. Njihov umnogome posttraumatski sindrom
terapeutizira se samo na jedan nain ne povratkom u prolost, nego njezinim
preciznim historijskim izvianjem i odlunou da im se prolost vrati.
15. teza
Bonjaci nemaju druge domovine doli Bosne i Hercegovine. Ne budu li politiki
kooperativni sa Srbima i Hrvatima i zastupali ideju o humanoj, na poelima
pravednosti i slobode sazidanoj dravi ponovno e biti izloeni progonu i ratu
za odbranu prava na dom i domovinu.
16. teza
Bonjacima je zagovarati univerzalna pitanja slobode, istine i pravednosti.
Zastupati im je dobro i teiti razumijevanju i suradnji te ljudskoj solidarnosti,
meuvjerskoj toleranciji i uvaavanju drugih i drugaijih. To je njihova povijesna
i civilizacijska zaliha, ali i dominantan osjeaj drugih i sebe. To je, uostalom, njihovo
historijsko i kulturno pamenje.
17. teza
Nitko poput Bonjaka ni bosanski Srbi, ni bosanski Hrvati nema vie odgovornosti za Bosnu i Hercegovinu. Nitko poput Bonjaka ni bosanski Srbi, ni bosanski
Hrvati nema manje prava na pogreke i demontau drave Bosne i Hercegovine.
Godinjak 2012/177
JAHI
IMAGE OF ACTORS WITHOUT SYSTEM
(A few hypotheses on Bosniaks issue articulated from the zone of intuition, fatalism, fear and serenity)
Ervin Jahi
Summary
In this essay we try to critic the new barbarism, authoritarian rule of neoliberal economy
and programmed society that Bosnia and Herzegovina has been exposed by political
instrumentalization during the last two decades, and also the critic of the most frequent dailypolitical stereotypes that can hardly achieve integrative Bosnian-Herzegovinian discourse.
Our fundamental questions are: whether Bosniaks the weak subject of postmodern hierarchy
phasing out of meanings and values, or only dropped out of history? Can they rationalize
answers to disorientation, apathy and lack of vitality of its ruling elite? Will the Bosniaks
become the collective actors without the system? Do they need a new enlightenment, or
the illusions of the nation are the thing of past times?
Keywords: Bosniaks, Bosniaks issue, Bosniakhood, nation, Bosnia and Herzegovina
178/Godinjak 2012
UDK 323 (497.6)
O bauku bosanstva i njime ustraenima

Rusmir Mahmutehaji
Meunarodni forum Bosna
Sarajevo
Nijedno stanje bosanskohercegovake drave nije odvojivo od stanja bonjakog naroda.

Oba ta pojma, kao slike zbilje, jesu neodreene kategorije, pa ozbiljno govorenje o njima
pretpostavlja kritiku svega to se nudi kao znanje o njima. Oslobaanje od amebinosti tih
pojmova, kao kljunih sadraja politike filozofije u Bosni i o njoj, ostaje i dalje najvaniji
izazov na pozornici intelektualne javnosti. Od tog pothvata ovisi znanje na osnovi kojeg
bi bilo mogue predviati poeljne i nepoeljne politike, kulturne i ekonomske promjene
koje su povezane s tim kategorijama. U ovome tekstu raspravljana su neka od tabuiziranih
pitanja o Bosni i bosanstvu, te postojeim sukobima ideologijskih konstrukcija i realnosti
na koje su one primjenjivane.
Kljune rijei: bosanstvo, antibosanstvo, drava Bosna i Hercegovina, unutranja politika
Proslov
kakvom god poloaju bila u odnosu s drugim politikim initeljima

okruujueg poretka tokom tisuu godina, Bosna je opstajala u dugotrajnim drutvenim potresima i vrtlozima unutar ireg junoslavenskog
prostora.1 Ona je tom prostoru kroz sve to vrijeme bila matina zemlja, pa je
1
Dijelovi ovog teksta nastali su kao osnove autorovih izlaganja na etiri nauna skupa: (1)
Harmonia Abrahamica: The Spectre of Bosnia and those it haunts, Kosovos Faiths and Kosovos
Future: Conflict, Coexistence or Cooperation? (Pritina, 14.-17. maj 2012.); (2) Normaliziranje
Balkana (Ivo Banac, Duan Bjeli, Rusmir Mahmutehaji i Obrad Savi), Bejahad (Pula, 26.
august 2. septembar 2012.); (3) Religijska pluralnost Balkana u razliitim sekularnim i tradicijskim
vidicima, Sto godina od odlaska Osmanlija sa Balkana 1912-2012: Okupacija ili civilizacija, ta
su nam ostavili? (Podgorica, 12.-15. oktobar 2012.); i (4) O bauku bosanstva i njime ustraenima,
Bosanskohercegovaka drava i Bonjaci (Sarajevo, 20. oktobar 2012.). Budui da su ta izlaganja
samo razliite strane cjeline bosanskog pitanja, autor smatra opravdanim da cijeli tekst bude objavljen
u zbornicima navedenih naunih skupova.
Godinjak 2012/179
MAHMUTEHAJI
shvatljivo da su unutar nje sabirane i razvijane gotovo sve razlike iz njenog

okruenja, ali tako da nisu mogle nadvladati njenu sabiruu matinost. Da je tako,
jasno svjedoi trajnost religijskih razlika u ukupnosti bosanskog trajanja. Kada se
kae religijskih, prisutna je i opasnost da evropski koncepti znanosti i religije, koji
su nastali tokom osamnaestoga i devetnaestoga stoljea, te bitno odredili doba
modernosti, budu primijenjeni na predmodernu kulturu i njene pojave.
Ni pravoslavlje ni katolianstvo sve do devetnaestoga stoljea nisu imali znaenja
koja su zadobili u uoblienim i proirenim konceptima religije i znanosti modernog
doba. Zato bi u injenici novih okolnosti junoslavenskih prostora, koje nastaju
proirenjem Osmanskog carstva, valjalo poznati osnove u kojima koncepti religijske
pluralnosti u savremenim vidicima trebaju biti istraivani. Historijske prilike kroz
koje je Bosna prolazila u ukupnosti svog trajanja nikada nisu svedive na vidik vojnih
i politikih odnosa meu razliitim evropskim blokovima. U veini ideologijskih slika
tih odnosa izgraena je matrica opravdanosti svakog ponaanja prema bosanskoj
ukupnosti u kojem je bauk bosanstva svediv na bauk Turaka u Evropi.
Ali, bosanska ukupnost je uvana i oblikovana i unutar politikih promjena koje
su nastale irenjem Osmanskog carstva prema zapadu i njegovim povlaenjem prema
istoku. Hazim abanovi o tome pie:
Bosanski paa drao je pod svojom vlau podruje vee nego ijedan bosanski kralj. U tom
prostornom sklopu, koji je hvatao od apca do mora i od Zveana do Virovitice, Bosna je kao
sredinja oblast predstavljala neku vrstu matice koja je sada dobila vei znaaj. Taj znaaj Bosne
porastao je jo vie kasnije kada je ona postala pogranini i periferijski paaluk Osmanskog
Carstva skoro na svim takama.
Jedna osobenost bosanskog paaluka jeste i to to je to bio u oznaenom periodu jedini paaluk
ije je sjedite i sva teritorija bila na jugoslavenskom podruju, a matica u srcu jedne nae
ranije drave.
Kako je Bosanski ejalet obuhvatio mnogo ire podruje od podruja nekadanjeg kraljevstva, tako
je sada i pojam Bosne postao mnogo iri.2
Iz sukoba evropskih kranskih zemalja i Osmanskog carstva oblikovane su

dananje zapadne, a potom i istone bosanske granice. Budui da su katoliki i
pravoslavni subjektiviteti u Bosni i emotivno i programski bili povezani s njihovim
cjelinama na slavenskome jugu, vojni pothvati protiv Osmanskog carstva osjeani
su i uobliavani kao pothvati za katolike i pravoslavne sunarodnike u Bosni, a
protiv Turaka koji su poistovjeivani s Muslimanima. Tako je nastao paradoks da
je matina zemlja slavenskog juga postala najvanija periferna zemlja dvaju
nacionalnih programa srpskog i hrvatskog. U toj sloenoj uzajamnosti osjeanja
nacionalnih programa i dravnih interesa nastao je historijski proces u kojem su
mijenjani i preoblikovani brojni sadraji drutvenih, politikih i kulturnih sadraja
bosanske ukupnosti.
2
Hazim abanovi, Bosanski paaluk: postanak i upravna podjela, Sarajevo: Svjetlost, 1982.,
79-80.
180/Godinjak 2012
Tako je Bosna i danas, jednako kao i poetkom dvadesetog stoljea, sredinje

pitanje Zapadnog Balkana. Ona je meunarodno priznata drava, ali bez funkcionalnog
ustrojstva; s jasnim dravnim granicama, ali bez istog odnosa s prvim susjedima;
pluralno drutvo, ali s prisilnim teritorijaliziranjem njegovih etnikih i religijskih
dijelova. Tako i dalje nad Bosnom krue dva bauka jedan njenog izbavljenja u cjelini
i drugi njenog nestanka u raspadu.
Bosansko drutvo je kroz cijelu svoju historiju bilo religijski pluralno. Ta religijska
pluralnost je transformirana u nacionalne kolektivizme, to znai u strukture koje
su oblikovane voljom elite i zadanim ustrojstvom. Oblikovanja ideologija srpstva
i hrvatstva dogaala su se oko dva sredita, oba izvan Bosne. U obje te ideologije
Bosna je podruje na kojem se sukobljavaju njihovi nositelji. Tako su i dijelovi
bosanskog pluralnog drutva povezani sa svojim imaginacijskim ili zbiljnim
elitama, ideologijama i ustrojstvima. Te nacionalne artikulacije u njihovim razliitim
politikim izvedbama nadivljavane su trajnou njihovih ideologija, nastalih
uglavnom tokom devetnaestog stoljea.
Konstruktori spomenutih ideologija uzimali su potrebno im gradivo iz svega
to im je bilo dostupno za postizanje zadanog cilja osvjetenje i organiziranje naroda
do razine moderne nacije, to nije nita drugo do smjetanje sve teleologije u narodnu
kolektivnu svijest, na odreenu mu teritoriju i deterministiki shvaeni historijski tok.
U tome konstruiranju realnost je dekonstruirana tako to su dijelovi jednog i istog
naslijea poricani i krivotvoreni. Tako su strukturirane elite, ideologije i organiziranosti
tih etnonacionalnih dijelova bosanske cjeline.
Tako artikulirani nacionalni projekti nuno vode homogeniziranju i teritorijaliziranju historijskih narodnih cjelina. Ako je promatran u njegovom vremenskom
protegnuu unatrag i unaprijed, jasno je da u sluaju Bosne taj proces vodi razdvajanju
u etnonacionalnoj ideologiji postuliranih dijelova, koji se suprotstavljaju postojeoj
cjelini radi vlastitog preoblikovanja u zasebnost dovoljnu sebi. Taj proces je voen
u gotovo svim antibosanskim pothvatima i ideologijskim i vojnim, i administrativnim i propagandnim. Njegovi uinci vidljivi su posvuda u Bosni, ali su jo dublji
u stanjima ljudi i njihovim odnosima prema drutvu i politici.
Postizanje konanog cilja svakog etnonacionalnog programa, to nije nita
drugo do etnonacionalna drava, ukljuuje razaranje onih pluralnih drutava koja
se, s obzirom na svoj temeljni sadraj, ne mogu ukljuiti u zamisao jedne homogene
nacije na njenoj teritoriji. Gradnja homogene drave gotovo redovno znai razaranje
pluralnih sadraja drutva koje je predmet tog pothvata.
Razaranje o kojem je tu rije odnosi se na veze i isprepletenosti razliitosti
koje onemoguuju fiziku pluralizaciju kao preduvjet etnikih razdvajanja. U
tome pothvatu pretpostavljeno je zapravo razdjeljenje drutva u subjekte koje je
mogue institucionalizirati i uokviriti u organizaciju politike moi. Sve sadraje
postojee drutvene cjeline koje nije mogue razoriti, te predstaviti kao savladivu
drugost koja se mora potiniti vlasti veine, potrebno je prikazati kao nespojivu i
nerjeivu stranost, smetnju i opasnost za feti ujedinjenja u etnonacionalnoj dravi.
Godinjak 2012/181
MAHMUTEHAJI
Taj pothvat razaranja Bosne dugog je trajanja. Njegovi kljuni sadraji su dvije
nacionalne strukture koje djeluju povezano srpska i hrvatska. Te strukture ukljuuju
elitu, ideologiju, organizacije i izvritelje. Iz tih razarateljskih djelovanja mogue je
izvesti njihove najvanije sadraje: (1) osporavanje demografske, kulturne i geopolitike cjelovitosti Bosne; (2) teritorijaliziranje srpskog i hrvatskog stanovnitva
u Bosni, te djelovanje na povezivanju tih teritorija u zaokruenu cjelinu; (3) povezivanje dijelova bosanskog stanovnitva u nacionalne cjeline s Beogradom i
Zagrebom kao njihovim politikim i kulturnim sreditima; (4) odreivanje muslimana
kao nesrpskog i nehrvatskog stanovnitva koje ometa nacionalne integracije i
razgranienja Srba i Hrvata; (5) dranje bosanskog pitanja u okviru shema irih
geopolitikih promjena; (6) poeljnost onih politikih i drugih ponaanja meu
Bonjacima/Muslimanima kojima bi bilo mogue pravdati razaranje Bosne; (7)
uvanje postignu iz posljednjeg rata protiv Bosne kao neosporivih; (8) konstruiranje muslimanstva kao ope opasnosti te podravanje onih oblika miljenja i
ponaanja meu muslimanima preko kojih se dokazuje nemogunost bosanske
drutvene pluralnosti; i (9) implicitno i eksplicitno promicanje prisutnosti Bonjaka/
Muslimana, a naroito njihove brojanosti, kao kljune prepreke realizaciji evropskih
principa demokracije u pluralnom drutvu.
Sadanje drutveno i politiko stanje u Bosni nastalo je iz raspada Jugoslavije.
A raspad Jugoslavije kodiran je u samom nainu njenog sklapanja. Dok je ideja
ujedinjenja Junih Slavena, koja je dovela do nastanka Jugoslavije, bila istovjetna
sa eljom njihovog osloboenja od neslavenskih tutorstava, ona je smatrana tako
velikim i vanim obeanjem da su razlike meu sudionicima ujedinjenja smatrane
malim, pa zato i zanemarivane. Te razlike i napetosti meu njima postale su vidljive
i djelujue tek u zbilji ujedinjenja, u kojem su nositelji politike moi nastojali fiziki
razdijeliti potinjeno mu pluralno drutvo, te ga potom institucionalizirati u okvir
politike prevlasti veine.
Problemi Hrvata, Albanaca, Crnogoraca, Makedonaca i Bonjaka bili su, zapravo,
problemi Jugoslavije koja je bila varijanta projekta velike Srbije. Jugoslavija nikada
nije postala subjekt koji bi mogao preispitivati sebe, te se prema sebi odnositi
kao pitanju na koje je mogue nai odgovor. Ta nemogunost je nuno vodila
u opredmeenje neprijatelja kojima se najmoniji politiki subjekt morao baviti
kao problemom.
Proces raspada jugoslavenske konstrukcije kulminirao je u ratu protiv Bosne.
Okvir tog je integracija Evrope kao alternativa prekrajanju sadanjih dravnih
granica radi pravednijih odnosa meu nacijama. Dogovori Cvetkovi Maek (1939)
i Miloevi Tuman (1991) su u osnovi nastojanje ocrtavanja novih razgranienja
meu Srbima i Hrvatima, i to kroz demografsko i teritorijalno tijelo Bosne. I samo
formiranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine implicitno je ukljuivalo
poricanje bosanskog subjektiviteta, to je postalo bitan i vidljiv sadraj spomenutih
dvaju antibosanskih programa. Dijelovi nacionalnih politika Srbije i Hrvatske i
182/Godinjak 2012
dalje ukljuuju, i ideoloki i praktino, mogunost razgranienja. Navedeni antibosanski programi su paradigmatini iskazi poricanja bosanske cjelovitosti, koje
je mogue prepoznati u svim oblicima etnonacionalnih ideologija i s njima povezanim
politikim porecima u posljednja dva stoljea. Zato su u ovim razmatranjima ta
tri antibosanska programa koritena kao najvanije ilustracije razaranja Bosne
tokom dvadesetog stoljea.
Kljuna pretpostavka svakog od tih programa bilo je poricanje da je Bosna u
ukupnosti svog trajanja sloena drutvena cjelina, te da njenu sloenost odreuje
jedan jezik u vie njegovih standardizacija, s razliitostima koje su koritene u
odreivanju kolektivnih zasebnosti. Iako su dananji srpski, hrvatski, bosanski i
crnogorski jedan jezik, razlike meu njima i prava na zasebna standardiziranja
predstavljaju osnove za njihovo tretiranje kao zasebnih. Religije prisutne u Bosni
predstavljaju cjelovite varijante semitskog iskustva objavljivanja Boga. I pored
tog, i judaizam i kranstvo i istono i zapadno i islam s brojnim sinkretikim
sadrajima, imaju ustrojstva koja ih u konkretnom drutvu ine i zatvorenim i
otvorenim, te i heteronomnim i autonomnim.
Naznaena sloenost bosanskog drutva, u koju su ukljuene i moderne artikulacije
nacija, to znai dijeljenja, rastavljanja i ograniavanja drutvenih sadraja, ostaje u
velikoj mjeri izvan kognitivnih mogunosti savremenog svijeta. Bosna se ini toliko
zamrenom da za nju nema rjeenja koje bi odgovaralo bilo kojoj raspoloivoj
shemi evropskog iskustva. Zato je mogue susresti i teoretske i praktike odnose
prema Bosni u najirem rasponu izmeu dviju krajnosti jedne zagovaranja njene
budunosti i druge nepovjerenja u njenu odrivost.
Taj paradoks bosanske pluralnosti objanjava jednostavna injenica prisutnosti
muslimana kao autohtonog naroda: u cijeloj historiji Evrope oni su vanjski neprijatelji
koje ni teoloki ni politiki nije mogue ukljuiti u viziju evropskog jedinstva. U
toj viziji mogue je artikulirati odnose razliitih naroda, ali ipak kranskih, bilo da
je rije o katolicima i protestantima ili pravoslavnim. To je pitanje razgranienja
ili ukljuenja u kojem Jevreji ostaju teoloki unutarnji, a muslimani politiki i
vanjski neprijatelji.
Bitan sadraj razmatranja predstavljenih u ovome tekstu je analiza i kritika
modernih ideologija. Zato je na samome poetku nuno dati nekoliko napomena
o ideologiji kao jednom od kljunih koncepata modernosti. Kada se danas govori o
tome konceptu, valja odmah istaknuti da njega takvog nema ak ni u devetnaestom
stoljeu u bosanskoj politikoj retorici, niti u odnosu prema drutvenoj zbilji.
Iz odnosa teologije i prirodne filozofije od sedamnaestog stoljea pa nadalje na
kranskom zapadu nastala je pojava objektiviziranih koncepata religije i znanosti.
Prvi je manje ili vie statian, s drugi kumulativan i otvoren. Znanost kao eksteriorizirano i stalno narastajue tijelo znanja kojem doprinose pojedinci u svim naratajima
nudi historiju kao jasan i odredljiv razvoj prema cilju u kojem e biti postignuto
potpuno znanje o ovjeku i svijetu. Time je drama pojedinca, kao pitanje izbavljenja
Godinjak 2012/183
MAHMUTEHAJI
ili ozbiljenja u najvioj pojedinanoj mogunosti, potisnuta i iskljuena iz znanstvenog

vidika, a drama ovjeanstva u historiji, koja ima neosporivu teleologiju, preuzela vlast
nad predstavama o obrazovanju i javnosti, te djelovanju i njegovom pravdanju.
Znanost kao otvoreni historijski tok razvoja ili napretka utjecala je na razvoj
ideologija prema kojima je mogue dosegnuti savreni drutveni poredak u kojem
su ponovno otkriveni i ozbiljeni ideali naroda. Mit o izbavljenju ovjeka zamijenjen
je mitom o izbavljenju ovjeanstva. Izbavljenje ovjeanstva, posve smjeteno
u historiju, vie nije drama pojedinca, jer on u njoj doprinosi toliko malo da je ne
odreuje. A njegovo izbavljenje je neznatno vano u odnosu na cijelo ovjeanstvo.
Postoji itav spektar ideologijskih vienja te teleoloki odreene historije, ali
i njihovih brojnih hibridnih oblika. Ideologijske elite nisu odvojive od svojih
ideologija. Sredstvo postizanja njihovog cilja je mo u politici, kulturi i ekonomiji.
U tome toku, razvoju i napretku, koji su ideologijski artikulirani, postoje i promjene
njihove svijesti o sebi, odnosa prema vanjskom svijetu, drutvima i drugim slikama
svijeta. Zato ni ovdje spominjane nacionalne ideologije srpstva, hrvatstva i bonjatva
nikako ne treba shvatiti kao statine kategorije.
U tim ideologijskim konstrukcijama mogue je prepoznati spektar sadraja, od
liberalizma do konzervativizma, te od nacionalizma do socijalizma. Ti sadraji utjeu
na politike, drutvene i ekonomske promjene, ali i sami podlijeu uzvratnim utjecajima. Tu sloenu uzajamnost nije opravdano pojednostavljivati. Ali, za konstrukciju
nove slike o osporavanju i razaranju Bosne potrebno je izdvojiti one sadraje koji
omoguuju ocrtavanje kognitivne mape odnosa razarateljskih i graditeljskih pothvata
u bosanskoj drutvenoj pluralnosti.
U brojnim politikim partijama, te pokretima i vladajuim elitama na prostorima
slavenskog juga, prepoznatljivi su i razliiti i mijenjajui odnosi prema Bosni i
Bonjacima/Muslimanima. Oni se rasporeuju izmeu krajnosti od potpunog
negiranja i do potpunog ukljuivanja. Ali, nema ideologijske slike slavenskog juga
u kojoj je drutvena cjelovitost bosanske pluralnosti priznata uz uvaavanje da u
njoj kao integralni sadraj, neizdvojiv iz cjeline, postoje i Bonjaci/Muslimani.
1. Osporavanje cjelovitosti
Bosna je demografska, kulturna i povijesna cjelina koju kao takvu osporavaju
nositelji nacionalnih ideologija iji su ciljevi velika Srbija i velika Hrvatska kao
nacionalne drave Srba i Hrvata, koje se moraju proiriti na dijelove bosanske
teritorije. Pretpostavke o uspostavljanju obuhvatnih granica vee Hrvatske i vee
Srbije nisu mogue uz priznanje zbilje bosanske cjelovitosti. Zato obje nacionalne
ideologije, i srpska i hrvatska, rjeavaju svoje paradokse pred injenicom da
prisutnosti Srba i Hrvata u Bosni nisu izdvojive ni kulturno niti demografski, tako
da im budu dodijeljeni dijelovi bosanske teritorije. Valja naglasiti da svim Srbima
i svim Hrvatima u Bosni pripadaju povijesna sudionitva u cijeloj zemlji.
184/Godinjak 2012
Srpsko, hrvatsko i bonjako stanovnitvo na cijeloj bosanskoj teritoriji organski

je isprepleteno. Tako je i s kulturnim naslijeem svih njih. Radi postizanja ideologijskog cilja o teritorijalizaciji jednog naroda na jednoj teritoriji potrebno je osporavati i dekonstruirati tu cjelovitost, te je i razarati. Milorad Dodik, predsjednik
Republike Srpske, politikog entiteta nastalog u ratu protiv Bosne od 1991. do 1995.
godine, taj cilj 2011. godine izrie ovako: BiH je u ovom trenutku podijeljena zemlja.
Nema hemije koja je moe ujediniti, a to potvruje i njena istorija. to se tie
nas, BiH moe da bude uspena konfederacija ili unija iji bi entiteti deo svoje
dravnosti i nadlenosti preneli na zajednike organe kao to su vojska, spoljna
i monetarna politika.3
Podijeljenost Bosne je ideologijska konstrukcija koja poiva na nekoliko postavki.
Prva od njih je da ratom uspostavljeno stanje, u kojem su provedena izgonjenja,
ubijanja i razaranja, mora biti prihvaeno kao nepovratno, te da je, u skladu s tim,
politika ideologija koja se temelji na tome nunost s kojom se svi moraju pomiriti.
Druga je pretpostavka da demokratska potvrda vladajuih elita na dijelu bosanske
teritorije jest isto to i etina neosporivost tih elita. Trea postavka te konstrukcije je
tvrdnja o nepostojanju bosanske kulturne cjelovitosti. Iako je stara koliko i nacionalni
pokreti u bosanskom okruenju, te kao takva ukljuena u sve antibosanske programe,
ta tvrdnja nikada se nije mogla osloniti ni na kakav drugi dokaz do li sile i konfabuliranja.
Milorad Dodik govori o podijeljenosti koja je za veinu bosanskog stanovnitva
vjetaka, jer se njome smjeraju dekonstruiranja bosanskog identiteta veine
stanovnitva, i to tako da im budu oduzete i cijela prolost i cijela budunost. Podjela
o kojoj je tu rije nametnuta je nasiljem i zloinom. Njome nije, a ne moe ni biti,
dokinuta kulturna cjelovitost veine bosanskog naroda. Nije, jer nema dijela bosanske
teritorije na kojem ne postoji povijesna prisutnost svih initelja njene pluralnosti.
I tamo gdje su uniteni stanovnici, njihova greblja, damije i svi drugi oblici
kulturnog trajanja, pa uspostavljena homogena etnonacionalna prisutnost jednog
naroda, valja posvjedoiti da tu i dalje ostaje neotuiva batina onih drugih, kojih
vie fiziki tamo nema. Pretpostavi li se neosporivo pravo na opstanak svih bosanskih
kolektiva, nuna posljedica tog je nemogunost da oni zaborave svoju kulturnu
prisutnost kroz vie od tisuu godina na cijeloj teritoriji svoje zemlje. Niim i nikada
se ta batina ne moe ponititi, jer trajanje naroda znai njegovo pamenje. Sve
dok je tog pamenja, traje i narod, pa i tamo gdje je djelomino unitena njegova
tjelesna prisutnost.
Koliko god vie bude poricana bosanska prisutnost unutar politikih konstrukcija,
meu kojima je Republika Srpska samo jedna od mnotva pojava, nunost tienja
dostojanstva svih koji su u toj prisutnosti postajat e vanija i odlunija. Republika
Srpska, kao i svaka druga njoj slina pojava, svojim negiranjem kulturne i historijske
3
Milorad Dodik, Nema hemije koja moe ujediniti BiH, Politika, 30. maj 2011. godine;
http //www.politika.rs/republike/Politika/178084.sr.html.
Godinjak 2012/185
MAHMUTEHAJI
neodvojivosti od Bosne djelovat e, zapravo, i protiv sebe i protiv drugih. Ona e,

u skladu s time, ostajati stalno nasuprot onog bosanstva koje ne iskljuuje nijednu
od bosanskih posebnosti, ve svakoj od njih nudi idealni okvir koji nita ne moe
iscrpsti ni istroiti.
Zato je netana i tvrdnja Milorada Dodika da nepovratnu podijeljenost Bosne
potvruje i njena istorija. Istina je, zapravo, posve drukija od tog. Mogue ju je
otkriti u historijskim zbivanjima. Godine 1918. Bosna je kao politiki subjekt nestala.
Na njeno razaranje potroene su sve mogunosti koje je imala ondanja velikosrpska elita. Ali Bosna je kao pluralno drutvo sve to preivjela. Ako se broj ubijenih
u toku Drugog svjetskog rata srauna u odnosu na ukupan broj pripadnika pojedinih
naroda, postotak ubijenih Bonjaka/Muslimana, u odnosu na njihov ukupan broj,
odmah je iza istog postotka ubijenih Bosanskih Jevreja.4
To unitavanje Bonjaka provoeno je radi stvaranja teritorija s homogenim
srpskim stanovnitvom. Takav cilj je precizno reartikulirao Stevan Moljevi, jedan
od ideologa etnikog pokreta u toku Drugog svjetskog rata.5 Ali Bosna je preivjela
i taj zloinaki pothvat. Od 1991. do 1995. godine na unitavanju Bosne troena
su gotovo sva raspoloiva sredstva i Srbije i Hrvatske. U tome pothvatu slijeeni
su stari obrasci dogovora Cvetkovi Maek, a tehnike programa Karadi Boban
bile su istovjetne s prijedlozima Stevana Moljevia. Ali, ni taj pothvat nije realiziran
u skladu sa eljom njegovih nositelja.
Prema tome, da bi podijeljenost Bosne bila potvrena nekom historijom, moraju
biti proizvedene i zagovarane dvije matarije. Prva matarija je o mogunosti
podijele Bosne. A druga matarija je historija koju u slubi te mogunosti treba
proizvesti. Iako oba pothvata ve imaju mnogo godina, ni u jednom od njih nije
mogue vidjeti ni kapi mudrosti, to znai nita od smjetanja pojava tamo gdje
one u skladu sa svojom naravi moraju biti.
Narodi koji ive na teritoriji Bosne jesu sudionici njene dravnosti, ali tako da
nijedan od njih ne unosi neki dio teritorije na kojem je nekad prihvatljivim
sredstvima ostvario svoju iskljuivu vlast. Gdje god je uspostavljena kao etnika, uz
iskljuivanje prava drugih, ta vlast je nasilna i antibosanska, pa zato i neprihvatljiva.
Koliko god nositelji te vlasti uvjeravali sebe i druge u realnost svoje imaginacije,
4
Navedena se procjena osniva na istraivanjima danim u knjizi: Vladimir erjavi, Gubici

stanovnitva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, Zagreb: Jugoslavensko viktimoloko drutvo,
1989., 36, 61. O genocidu nad Bonjacima/Muslimanima tokom Drugog svjetskog rata vidjeti takoer
u: Bogoljub Koovi, rtve Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, Sarajevo: Svjetlost, 1990.;
Vladimir Dedijer i Antun Mileti, Genocid nad muslimanima, 1941-1945.: Zbornik dokumenata
i svjedoenja, Sarajevo: Svjetlost, 1990. Prikaz razaranja bosanske demografske cjelovitosti u
posljednjem ratu protiv Bosne (1991-1995.) dan je u: Rusmir Mahmutehaji, The Denial of Bosnia,
Pennsylvania: The Pennsylvania State University Press, 2000., 75-78.
5
Vidjeti: Stevan Moljevi, Homogena Srbija, 141; u: Boe ovi, ur., Izvori velikosrpske
agresije, Zagreb: August Cesarec, 1991., 141-150.
186/Godinjak 2012
nikada njihova vlast ne moe biti i prihvaena. Ako bi bila prihvaena, to bi znailo
da su zloinci, koji su progonili i ubijali bosanske ljude, te razarali bosanske politike
i kulturne sadraje, za to su mnogi od njih i osueni, ipak, nakon presuda i smrti,
pobijedili. Tako se nerijetko dogaalo u ranijim sluajevima razaranja pluralnosti
balkanskih drutava.
Ubice i razaratelji prikazivali su sebe kao spasitelje i graditelje, a one koje su
poubijali i protjerali kao ubice i razaratelje. Zamisao da bi s takvim posteriori konstruiranjem historijskih slika bilo mogue i konano svladati istinu jest sastavni dio
modernih ideologija, ali nije i ne moe biti jamstvo budunosti ovjeanstva kao
cjeline. Zato je ta inverzija, kojom la postaje istina a dobro zlo, neprihvatljiva i
konkretno i openito. A pristati na tu inverziju znailo bi isto to i dopustiti da Hitler
i njegovi zloinci postignu pobjedu nekad nakon svojih smrti.
Trpljenje neeg nije isto to i prihvatanje. Zato je besmislena konstrukcija tvrdnja
Milorada Dodika da bosanski entiteti mogu prenijeti dio svoje dravnosti negdje,
nekada i nekom. Ako mogu vriti dravne funkcije, entiteti ih moraju od nekog primiti.
A nema nikog drugog do bosanske drave koja im ih moe dati. Ako nije tako, onda
su oni te dravne sadraje oteli u nezakonitim pothvatima ili ih usvojili iz imaginacijskih konstrukcija svojih voa. Kada se kae da je to narodno postignue, valja
vidjeti da se time narodu zloin pripisuje kao postignue. Uinak takvog pripisivanja,
te nastojanja da se ono nametne kao svijest naroda, ne jami i ne moe jamiti nikakvu
budunost tom narodu. Kada god je neka politika neetina, ona mora djelovati
razorno i na pojedince i na narod u kojem je promicana i nametana.
Kada god nije bilo mogue do kraja izvesti plan o podjeli Bosne i prisajedinjenju
nekih njenih dijelova u zamiljene nacionalne drave, ratom postignuto stanje je
predstavljano kao privremeno. Za njega su tada traena imenovanja koja su prikladna
za sljedei korak u pothvatu razaranja. Tvrdnje o konfederaciji i uniji su ukljuene
u te pothvate razaranja Bosne. Budui da su etnike teritorije kao posve homogene
u Bosni nemogue, njih je potrebno ili pretpostaviti ili razliitim politikama,
ukljuujui aparthejd i nasilje, nametnuti u svijest domaih i stranih ljudi, a one
koji to onemoguuju prikazati kao nositelje napetosti i sukoba. U tome je naroito
vano osporavanje bosanske kulturne cjelovitosti.
U srpskom nacionalnom programu kulturna batina Kosova je redovno prikazivana
kao jezgra sveg srpstva, pa je, prema takvome gledanju, nemogue njeno ukljuenje
i odravanje u bilo kojoj nesrpskoj dravnoj politici. Na drugoj strani, bosanska
kulturna batina, naroito njen muslimanski sadraj, poricana je, zaputana i razarana,
iako nju nikako nije mogue svesti na neku izdvojenu i zatvorenu teritoriju unutar
bosanske drave. Na cijelom prostoru Bosne svi sudionici bosanskog drutva
imaju kulturnu batinu koju nije mogue ni izdvojiti niti ograditi. Svako teritorijaliziranje etnikih zajednica ukljuuje nepokretnu kulturnu batinu svih drugih.
Ukljuuje je i onda kada ona bude sama arheologija.
Godinjak 2012/187
MAHMUTEHAJI
Ta batina je nepovratno ukljuena u kolektivno pamenje njenih ljudi. I onda

kada je razorena, onako kako je njen veliki dio sada nakon zloinakih pothvata
antibosanskih vojski, ta batina pripada Bosni i njenim ljudima. Nije mogue odravanje narodnog pamenja bez nje. Fiziko unitavanje kulturne batine ne znai
i prestanak njenog postojanja u sjeanju preivjelih. A sjeanje je za opstanak
naroda esto monije i znaajnije od tvarnih graevina. Nikakva homogenost
etnike teritorije nije mogua sve dok postoji sjeanje na unitene sadraje drugih.
Narodi nestaju kada izgube kolektivno pamenje.
Na Kosovu su srpski nacionalisti nijekali i razarali prisutnost svih drugih. Ta je
zemlja za njih bila jedino srpska, i to u svim svojim sadrajima. Sabere li se sada
iskustvo takve politike, jasno je da njeni rezultati pokazuju da je ona de facto antisrpska.
Osporavanje svih drugih, njihovo progonjenje, prisilio ih je na uzvrat kojim je Kosovo
postalo to to je danas. Zato je vano pitanje: Ne radi li protiv svoje budunosti
i elita iji je govornik Milorad Dodik?!
2. Teritorijaliziranje hrvatskog, srpskog i bonjakog stanovnitva u Bosni
Mogue je navesti mnotvo dokaza o direktnom i indirektnom poricanju sadanjih
bosanskih granica, iza ega na razliite naine stoje i Republika Srbija i Republika
Hrvatska. Obje drave nastoje, putem svojih dravnih vlasti, provesti integraciju
politike, kulture i ekonomije bosanske, srpske i hrvatske komponente, te osnaiti
autoritet beogradskih i zagrebakih vlasti u svemu to se dogaa s tim dijelovima opeg
srpstva i opeg hrvatstva.
Iz dravnih prorauna Republike Srbije i Republike Hrvatske izdvajana su
sredstva za pomaganje srpskih i hrvatskih projekata. Srbi i Hrvati iz Bosne imaju
privilegirane statuse u Republici Srbiji i Republici Hrvatskoj, ali i privilegirane
statuse u Bosni, s obzirom na podrke koje primaju na osnovi etnikog kriterija iz
prorauna navedenih susjednih zemalja. Tako te dvije drave direktno i indirektno
podravaju segregaciju Bonjaka/Muslimana i njihovo obespravljivanje u dravi koja
je njihova koliko i njihovih srpskih i hrvatskih susjeda, graana tog pluralnog drutva.
Bosanske dravne granice su u takvim odnosima Republike Srbije i Republike
Hrvatske prema Bosni i priznate i nepriznate. Priznate su kada to odgovara tienju
dalekorono zasnovane politike njihovog nepriznavanja. Nisu priznate u svim sluajevima kada to pogorava slabljenje bosanske dravne suverenosti. Mijeanja u
unutarnje stvari bosanske drave su dio politike (ne)kulture koja prevladava u
tim susjednim dravama. Kada god je nemijeanje isticano, ono je, zapravo, potvrda
trajnog mijeanja u unutarnja bosanska pitanja.
Kada ponovi mantru o nemijeanju u unutarnje stvari bosanske drave te
priznavanje njene suverenosti i neprihvatanje njenog dijeljenja, Boris Tadi, predsjednik Republike Srbije, tome doda da on priznaje svaki dogovor koji postignu tri
naroda i dva entiteta, u skladu s ureenjem koje proistjee iz Dejtonskog sporazuma.
188/Godinjak 2012
Takav politiki stav on opravdava injenicom da je Republika Srbija potpisnik i

garant Dejtonskog sporazuma. To su postavke koje se ni u emu ne razlikuju od
onih koje su isticali Slobodan Miloevi, njegov prethodnik na predsjednikom
mjestu, i svi njegovi saveznici u realiziranju dogovora Miloevia i Tumana 1991.
godine u Karaorevu.
Navedene postavke dravnih politika Republike Srbije i Republike Hrvatske
temelje se na stanju koje je proizvedeno ratom protiv Bosne. Glavni sudionici tog
rata bili su u Beogradu i Zagrebu. Kada je rat okonan, tamo su imali utoite i zatitu
glavni zloinci u realiziranju projekta unitavanja Bosne. Predsjednik Boris Tadi
govori o odnosu Republike Srbije prema Bosni kao da te injenice ne postoje ili kao
da su tabu kojem se niko ne smije primicati. Sadanja teritorijalizacija etnikih
zajednica u Bosni je protiv interesa svih njenih ljudi. U njoj i s njome nije mogue
ostvariti jednakopravnost Srba, Hrvata i Bonjaka i svih ostalih, u skladu s principima
na kojima glavni zagovornici evropskog ujedinjenja grade viziju poeljne evropske
budunosti.
Nasuprot politikoj retorici predsjednika Borisa Tadia, procjenjujui realnost
Republike Srbije i njene dravne politike, Latinka Perovi odreuje dravnu politiku
Srbije kao dugotrajni paradoks drava koja ne zna gdje su joj granice. Ona kae:
Na poetku XXI veka, Srbija i dalje ne zna gde su njene granice, realnost postojanja novih
drava na Balkanu vidi kao istorijsku improvizaciju; ona afirmie dravnu strategiju koja je
vraa na Garaaninov program, na obnovu srednjevekovne drave. Dobar primer je odnos
prema popisu stanovnitva u zemljama regiona, posebno u Crnoj Gori. Tu se rutinska stvar die
na nivo koji je neprihvatljiv! Srbima se odavde poruuje: izjasni se, vano je. ekajte, za koga
je to vano?! Oigledno, popis je shvaen kao adut za budue dogaaje i budue odnose.6
U sad ve notornom zapisniku sa sastanka predsjednika Franje Tumana s

hrvatskim vojnim zapovjednicima 5. augusta 1995. godine na Brijunima, on kae:
Znai, idemo da onda rijeimo jug i sjever, razumijete. Prema tome sljedee godine
emo imati Hrvatsku i turizam, a isto tak oslobaamo snage da krojimo granice
Hrvatske u Bosni, razgranienje. Prema tome, to to sada odluke koje donosimo
i provedba tih odluka je od golemog povijesnog znaenja.7
Prema Dobrici osiu, nastanak Republike Srpske kao srpske etnike teritorije
u Bosni je, zapravo, velika pobjeda srpstva, za koju je prije svih zasluan Radovan
Karadi. osi u julu 2008. godine pie: Karadievi savremenici u Srbiji, oni
drogirani hakom propagandom i NATO-vskom ideologijom, sporo uviaju ili
jo ne uviaju da je zaslugom svih boraca i svih komandanata Vojske Republike
6
Latinka Perovi, Srbija i dalje ne zna gde su njene granice, razgovarala Tamara Nikevi,
E-novine, http://www.e-novine.com/intervju/intervju-politika/46612-Srbija-dalje-zna-gdenjene-granice.html.
7
Brijunski transkript, Brijunski transkripti akcije Oluja, http://www.camo.ch/brijunski
_transkripti.htm.
Godinjak 2012/189
MAHMUTEHAJI
Srpske, naroda i vodstva oslobodilakog pokreta Srba u Bosni i Hercegovini, stvorena

prva srpska drava preko Drine. A to je u nizu tekih nacionalnih poraza jedna velika
pobeda srpskog naroda u posljednjoj deceniji dvadesetog veka.8
Dobrica osi je ushien tim ratnim postignuem, i pored toga to su njegovi
zagovornici i ozbiljitelji uzrokovali najvee stradanje i razaranje u Bosni u cijeloj
njenoj historiji, i pored toga to su gotovo svi njegovi prvaci optueni i/ili osueni za
najgore ratne zloine. osi ne prepoznaje da je njegovo oduevljenje Republikom
Srpskom zapravo priznanje i tienje ratnih zloina. Ima li ieg etikog u njegovom
ushienju? Bez stida i odgovornosti osi pie:
Nije malo Srba koji su postali slepi i umno pometeni da istorijskim razumom sagledaju sebe
u vremenu i prostoru, da shvate da im evropski komesari i eksperti ideoloki ispiraju
mozak, redukuju identitet, diktiraju istorijsku svest, nacionalne dunosti i drutvene ciljeve,
narodu koji ima osam vekova svoju kulturu U toj nametnutoj ali i participiranoj nacionalnoj
regresiji mi jo nismo postali svesni da posle ustakog genocida i izgona iz Hrvatske i etnikog
ienja Bosne, posle gubitka Kosova, otcepljenja Crne Gore za koju smo verovali da u njoj
preteno ivi srpski narod, najnepravednijeg i najneravnopravnijeg rata u evrposkoj istoriji sa
NATO-om i amerikom 1999. koji smo, razume se, izgubili dakle, posle niza nacionalnih poraza
koji nisu samo posledica naih zabluda i politikih greaka, imamo jednu veliku, istorijsku
pobedu: ogromnim rtvama stvorena je Republika Srpska; ponavljam: prva srpska drava preko
Drine koja mora postati demokratska, pravna, civilizovana drava. Njen najznaajniji tvorac
je Radovan Karadi.9
Tim stvaranjem koje, prema Dobrii osiu, rehabilitira ideal osam vjekova
srpske historije, izdvojen je dio bosanske teritorije i potinjen realiziranju imaginacije
o srpskoj teritoriji. Usporedo s time traje i nedovren, pa zato i prijetei, posao
razdjeljenja ostatka bosanske teritorije koji je odreen kao Federacija Bosne i
Hercegovine. Iako Republika Srbija i Republika Hrvatska istiu svoja priznanja
teritorijalnog integriteta drave koja je izmeu njih, cijeli pothvat dijeljenja je
nastavljen i nakon formalnog okonanja njihovog rata protiv Bosne od 1991. do
1995. godine. Postoje odluna zahtijevanja teritorijaliziranja hrvatskog naroda, pri
emu se taj pothvat realizira u punoj politikoj saradnji dvaju vodstava jednog
iz Republike Srpske i drugog iz hrvatske politike zajednice.
S tom politikom zajednicom poistovjeuje se Hrvatska demokratska zajednica
BiH, politika stranka koja je organizirana i od samog poetka potinjena stranci
istog imena u Republici Hrvatskoj. Tim poistovjeenjem ona iskljuuje svako
politiko miljenje i sudionitvo na bosanskoj politikoj pozornici kao nelegitimno
sa stanovita hrvatskog nacionalnog interesa. Nema nikakvog odvajanja politike
te stranke od njenog djelovanja u ratu, kada je ona bila infrastruktura razaranja
svega bosanskog u skladu sa spomenutim projektom Miloevi Tuman.
8
Dobrica osi, O Stvaranju Republike Srpske i njenom piscu, u: Nikola Koljevi, Stvaranje
Republike Srpske: Dnevnik 1993-1995., Beograd: Slubeni glasnik, 2008., 35.
9
Isto, 36.
190/Godinjak 2012
Obje drave, i Republika Srbija i Republika Hrvatska, u skladu sa svojim najviim

dravnim dokumentima obvezale su se na brigu o Srbima i Hrvatima u Bosni. Prema
Ustavu Republike Hrvatske, Hrvati u Bosni su dijaspora prema kojoj drava Hrvatska
ima trajne obaveze. Republika Srbija na razliite naine planira i realizira svoju
dravnu prisutnost u Bosni. Primjer toga je Zakon o dijaspori i Srbima u regionu,
iji je Nacrt usvojila Vlada Republike Srbije.10
Teritorijaliziranje Bosne, prema navedenoj zamisli zajednikog politikog
djelovanja Dodika i ovia, iskljuuje Bonjake/Muslimane iz bosanske cjeline,
te ih prisiljava na teritorijaliziranje, ime bi se, prema toj zamisli, dolo do potrebnih
preduvjeta dogovora o konfederaciji ili uniji. Na taj bi nain bilo mogue objasniti
pothvat nacionaliziranja bosanske batine. Njeni kranski sadraji su, prema takvoj
zamisli, rastavljivi na istone i zapadne, to jest pravoslavne i katolike. Kada su tako
rastavljeni, oni mogu biti dodijeljeni pretpostavljenoj teritoriji homogenog vlasnitva.
Bonjacima/Muslimanima takva mogunost u cijelosti je osporena, jer oni nemaju
i ne mogu imati nikakav kontinuitet u kulturnom trajanju. Nemaju i ne mogu imati
taj kontinuitet ni u jednom od ideologijskih konstruiranja jedinstvenosti srpske i
hrvatske nacije. Ukazujui na izdvajanje Bonjaka/Muslimana sredinjeg junoslavenskog prostora iz neupitnih cjelina srpstva i hrvatstva, te tako na novo poinjanje
kao otcjepljenje, izdaju i pronevjeru svega emu izvorno pripadaju, Milorad Ekmei
za priznanje njihovog postojanja, pa tako i njihove anomalinosti, optuuje jugoslavenske komuniste. Ekmei kae: Kod muslimanskog stanovnitva, u Bosni,
rakoj oblasti, Kosovu, Crnoj Gori i Makedoniji e pobeda masovnog tipa nacionalizma nastupiti tek iza 1960. Tada je jugoslavenski komunizam otvorio ventile
stvaranja muslimanske nacije, izdvajanja muslimana iz onih etnikih okvira u kojima
su od XV veka nastali.11
U tom ideologijskom obrascu, kako ga je formulirao Milorad Ekmei, ocrtana
je kljuna postavka o Bonjacima/Muslimanima u nacionalistikim historiografijama.
Bonjaci/Muslimani nemaju i ne mogu imati, prema takvom gledanju, ni dijahronijske
ni sinhronijske neprekinutosti svog postojanja. Njihovo postojanje je iskidanje,
prekidanje i raskidanje, koji se dogaaju u ideologijski postuliranim cjelinama srpstva
i hrvatstva. Pri tome se u toj slici muslimana, sa svom paletom njihovih imena u
evropskom naslijeu Arabljani, Ismailiani, Agarjani, Saraceni, Turci, Osmanlije
i tome slino iskljuuje svaka mogunost principijelno zasnovanog toleriranja
njih kao manjine u kranskome svijetu.
Kada god i gdje god su muslimani posve uniteni, ti pothvati su u historiografijskim
konstrukcijama prikazani kao legitimno oslobaanje evropske i kranske zemlje
od neevropske i nevjernike prisutnosti stranog i neprihvatljivog tijela. Njihova
10
Vidjeti: www.mzd.gov.rs.
Milorad Ekmei, Dugo kretanje izmeu klanja i oranja: Istorija Srba u Novom veku
(1492-1992), Beograd: Zavod za udbenike, 2008., 204.
11
Godinjak 2012/191
MAHMUTEHAJI
prisutnost je redovno svoena na imaginacijsku predstavu o tijelu okupatora,

neprijatelja i nevjernika. Takvo tijelo predstavljeno je kao jedan ratnik, kao potpuna
prijetnja u borbi za ivot. Nita njegovo ne zavrjeuje preivljenje. U skladu s time,
poeljan odgovor preivjelih Bonjaka/Muslimana bio je a takav je ostao i danas
u njihovom prihvatanju da im je historijski poetak s Osmanskom okupacijom,
te da su oni orijentalno-islamska, osmanska, turska i tome slino kultura
ili posljedica.
U takvim konstrukcijama Bonjaci/Muslimani sudjeluju u odvajanju sebe i svoje
zemlje, sebe i svog jezika, sebe i svoje drave. Takva njihova gledanja poeljna su
u antimuslimanskim dekonstruiranjima bosanske cjelovitosti. Tome dekonstruiranju
oni dopinose kada god prihvataju da u dijahronijsko i sinhronijsko pluralnoj Bosni
njihov udio moe biti izdvojen i opredmeen. Kada god neko od njih istupi izvan
tog ogranienja, koje je u cijelosti odreeno osmanskim neprijateljstvom i razaranjem
kranskog trajanja, on e biti optuen za mistifikaciju i posezanje za neim to
Bonjacima/Muslimanima ne pripada i ne moe pripadati.
Tako zamisao o teritorijaliziranju Bonjaka/Muslimana ukljuuje i prihvatanje
historije koju konstruiraju razaratelji Bosne: to je zemlja koja njima ne moe
pripadati, pa ih je kao historijsku anomaliju u najboljoj mogunosti potrebno
tolerirati. Njihova ravnopravnost nije prihvatljiva, pa im nije dopustivo pravo na
demokratski princip jedan ovjek jedan glas, kako e to ponavljati gotovo svi
osporavatelji bosanskog pluralnog drutva.
2. Homogeniziranja oko dva gravitacijska pola
U svim razmatranjima politikih napetosti unutar Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, poslije preimenovane u Jugoslaviju, sve od njenog nastanka 1918. godine,
rjeavanje bosanskog pitanja shvaano je uvjetom uspostavljanja reformirane
Jugoslavije, federativne republike umjesto karaorevievske monarhije. Takva drava
bi, prema pretpostavci njenih konstruktora tokom Drugog svjetskog rata, imala
dovoljno kohezionih sila da se ne srui onako kako se to dogodilo njenoj historijskoj
prethodnici.
U toj federativnoj konstrukciji Bosna je priznata u svojim historijskim granicama
kao ravnopravna republika jugoslavenske federacije. Njeni susjedi, Srbija i Hrvatska,
odreeni su kao republike ije su razine dravnosti jednake bosanskoj. U svim
Ustavima Bosne i Hercegovine ona je odreena kao drava ravnopravnih naroda
Srba, Hrvata i Muslimana i njenih graana, i to u skladu s principima koji
su proklamirani na ratnim sjednicama Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog
osloboenja Bosne i Hercegovine. Kada se kae u njenim historijskim granicama,
to znai da su te granice obuhvatale veinu podruja koja su inila bosansku dravu
od njenih javljanja na historijskoj pozornici.
192/Godinjak 2012
Savremeno bosansko stanovnitvo je u najveoj mjeri genetski povezano kroz

gotovo cijeli minuli milenij. Iako su postojala doseljavanja i iseljavanja, veina
sadanjeg bosanskog stanovnitva su potomci stare demografske jezgre. Ono je
strukturirano u svoj religijski pluralni oblik, te potom i u tri etnoreligijske skupine,
uglavnom na osnovi svog starog stanovnitva. U modernim planovima razaranja
Bosne pretpostavljane su mogunosti teritorijaliziranja naroda, pa su uz tu pretpostavku nuena rjeenja u obliku konfederacije, unije i konsocijacije.
Prva dva rjeenja temelje se na pretpostavci da je mogue teritorijaliziranje
etnikih zajednica koje ine bosansko drutvo. Poticaj i koordiniranje tog teritorijaliziranja dolazi posredno ili neposredno iz Beograda i Zagreba, kao etnonacionalnih
sredita svih Srba i svih Hrvata. U maksimalistikim gledanjima na tu mogunost
Bosna se pretpostavlja kao posve srpska ili kao posve hrvatska. U prividno realistinijem gledanju na nju ona je djelomino srpska i djelomino hrvatska, ali tako
da je ta djelominost svediva na fizike dijelove bosanske teritorije, dijelove koje
nikada niko nije odredio. Zato je u pitanje razgranienja pretpostavljenog hrvatskog
i srpskog dijela ukljuena i potreba homogeniziranja tih dviju teritorija tako da
one budu spojive u pretpostavljene nove nacionalne drave Srba i Hrvata.
Postizanja tog, u programu Stevana Moljevia, zamiljeno je ovako: cilj da
stvore i organiziraju homogenu Srbiju koja ima da obuhvati celo etniko podruje
na kome Srbi ive; nain preseljavanje i izmena iteljstva, naroito Hrvata sa
srpskog i Srba sa hrvatskog podruja, jedini je put da se izvri razgranienje i stvore
bolji odnosi izmeu njih.12 Taj postupak su doslovno primjenjivali Slobodan
Miloevi i Franjo Tuman u artikuliranju i voenju rata protiv Bosne (19911995),
te u njeg ukljuili sva raspoloiva sredstva. Za izvedbu na terenu bili su zadueni
Radovan Karadi i Mate Boban, te brojni drugi u organizacijskim strukturama
tog zloinakog pothvata.
Ta teritorijalizacija nije izvediva. Nije, jer su vrlo mali prostori bosanske teritorije
na kojima ne postoji iva demografska ili viestoljetna historijska, to znai kulturna
prisutnost svakog od sadraja bosanske drutvene pluralnosti. Nije, jer i nakon brojnih
pokuaja nacionaliziranja bosanskih muslimana, oni su ostali u najveoj mjeri otporni
na promjenu svoje vezanosti za ukupnost bosanskog povijesnog i kulturnog trajanja,
i to u sloenoj povezanosti sa svojim neposrednim susjedima.
Tek s teritorijaliziranjem neke od bosanskih etnikih zajednica na nekom dijelu
bosanske teritorije nastaju nerazrjeive potekoe s pravima te zajednice na dijelovima
bosanske teritorije izvan tog njihovog etniciziranog dijela, ali i s pravima svih drugih
na toj njihovoj etniciziranoj teritoriji. Kako god bilo zamiljeno ili ostvareno teritorijaliziranje tri etnoreligijska kolektiva na dijelovima bosanske teritorije, u njemu
mora biti reproducirana slika cjeline. Nema teritorije Bosne u kojoj svi dijelovi njene
kolektivne cjeline nisu prisutni.
12
Stevan Moljevi, Homogena Srbija, 141.

Godinjak 2012/193
MAHMUTEHAJI
Zagovaranu i nastalu razdijeljenost, koja je prvenstveno imaginacijska, potrebno

je institucionalizirati da bi ideologijska slika o dijelovima dobila konkretne oblike.
Pri tome prividna nemogunost demokratskog usaglaavanja etnikih elita uzrokuje
povlaenje u imaginacijski geto, u kojem se vlast veine privia utoitem iz haosa
politikih sukoba u demokratskim institucijama. Nastojanja da takva imaginacija
bude zanemarena i pretvorena u privid politike realnosti pokazuju se, i moraju se
pokazivati, kao nemogunost funkcioniranja drave i njenih struktura, zato je nuno
snaiti imaginaciju o neprijatelju koji je tu, i vidljiv i nevidljiv, i koji onemoguuje
stabilnost i sreu nacije.
Unija je ime za ekstremnu diobu. Svakoj etnikoj zajednici mogue je, prema toj
zamisli, dodijeliti njenu, to znai srpsku, hrvatsku ili bonjaku, teritoriju. Na tim
etniciziranim teritorijama ostvarivala bi se, prema takvoj zamisli, potpuna etnika
drava sa sposobnou da se ujedinjuje i razjedinjuje u naddravne integracije. U
takvoj slici bosanska cjelovitost ne postoji. Sve bosansko je, prema takvoj imaginaciji,
sastavljeno, pa je zato i rastavljivo. Nema nieg bosanskog to ima vrijednost mimo
te zamisli o suverenosti etnike zajednice na njenoj teritoriji.
U nemogunosti teritorijalne razdiobe u skladu s pretpostavljenim pravom etnike
zajednice, uz tenju da se razrijei pitanje manjih zajednica izvan etnicizirane teritorije
i ouvaju etnizicirana kulturna dobra, u pothvatu razaranja bosanske cjelovitosti
nuena je i zagovarana ideja konsocijacije tri etnike zajednice strukturirane u
zasebne politike koje su i institucionalizirane. Tek iz te razdiobe, koja nije nuno
i teritorijska, bilo bi mogue, prema zagovornicima konsocijacijskog rjeenja,
izvesti zajednike strukture nune za ujedinjenje.
Sadanje drave Republika Srbija i Republika Hrvatska nastale su na temeljima
razliitih sloenih historijskih naslijea. Svoje dananje oblike dobile su u toku
Drugog svjetskog rata, na osnovi odluka Antifaistikog vijea narodnog osloboenja
Jugoslavije. Dijelovi srpskog i hrvatskog stanovnitva koji ive u Bosni nisu izdvojivi
iz cjelina srpskog i hrvatskog naroda. Zamisli o svim Srbima u jednoj i svim Hrvatima
u drugoj dravi nisu i ne mogu biti realizirane a da to ne ukljui razaranja postojeih
povijesnih tkiva na irem prostoru, a naroito u Bosni.
Takva zloinaka zamisao pretpostavlja osporavanje i unitavanje svake bosanske
drutvene kohezije. Srbe i Hrvate u Bosni treba, prema takvom programu, staviti
u izravan odnos s opim centrima cjelovitih etnosa, te ih podsticati u procesima razgradnje bosanskog drutva. Takva razgradnja nuno dovodi do izluenja bosanstva,
bonjatva i muslimanstva kao antisrpskih i antihrvatskih sadraja koje je opravdano
prezirati, osporavati i razarati, te i vie od tog unitavati kao prepreke na putu
postizanja cilja nacionalnog ujedinjenja.
Zamisli i zagovaranja ujedinjenja svih Srba i svih Hrvata u dvije susjedne
drave, prema sada ve dugotrajuim programima, ozbiljivi su jedino uz nestanak
Bosne kao drave. Nakon iskustva s neuspjehom realizacije tri historijska pokuaja
u dvadesetom stoljeu da se o podjeli Bosne dogovore srpska i hrvatska nacionalna
194/Godinjak 2012
elita poznatim kao stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918, kao dogovor
Cvetkovi Maek 1939. i kao plan Miloevi Tuman 1991. godine Bonjaci/
Muslimani su predstavljeni kao kljuna prepreka. Svako od njihovih zagovaranja
pluralnog drutva, ouvanja historijskih postignua zajednikog ivota i traganja
za rjeenjem koje iskljuuje neravnopravnost predstavljano je kao opasna varka
iza koje su antisrpske i antihrvatske namjere.
Srpsko i hrvatsko pitanje u Bosni artikulirano je kao neodvojivo od jednocentrine
zamisli o tim dvjema nacijama. Tako je Bosna izmeu dva politika sredita, srpskog
u Beogradu i hrvatskog u Zagrebu. Jedinstvenosti kultura svih Srba i svih Hrvata
iskljuuju bilo kakvu mogunost integralnog bosanstva, jer ono ne podupire nacionalna razluenja. Tako je i s religijskim pripadanjima. Srpska Pravoslavna crkva
je jedinstvena, a sredite joj je u Beogradu. Katolika crkva u Bosni je organizirana
u granicama bosanskohercegovake drave, ali je nepojmljiva izvan hrvatske
nacionalne cjelovitosti.
Tako se nacionalne i religijske kulture Srba i Hrvata podudaraju s njihovim
crkvenostima. Ostajui izdvojeni iz tih cjelina, Bonjaci/Muslimani implicitno uzvraaju oponaanjem tih dviju crkvenosti. U gotovo svim svojim organizacijskim
sadrajima dananje stanje islamske zajednice odraava stanja u dvjema crkvama,
te posee za teritorijalnim nadlenostima koje su nepokrivene postojeim crkvenim
ustrojstvom. Takvo stanje je oekivano i poeljno u dokazivanjima bosanske razdijeljenosti i nemogunosti zajednike drave u punom znaenju tog pojma.
Doktrinarna neodrivost takve neorganiziranosti Bonjaka/Muslimana pokazuje
se u viku politike retorike religijskih prvaka i manjku njihove zaokupljenosti etikim
pitanjima onih ljudi koji kao vjerujui dio bonjakog naroda ive u pluralnom
drutvu. Tako je pravdana politika dva pola. Jedinstvenost srpske i hrvatske nacije,
s njihovim sreditima izvan Bosne, ugroava Bonjako/Muslimansko posezanje
za svojim bosanskim sreditem iz kojeg se susjedne drave vide kao prostori
utjecaja i religijske vlasti.
4. Muslimani kao drugi
Ivo Josipovi, predsjednik Republike Hrvatske, u svome obraanju papi Benediktu
XVI kae: Spremne sudionike oprosta i pomirenja naao sam i u drugim religijama
s kojima se u Hrvatskoj i u susjedstvu dodirujemo, posebno s pravoslavljem i
islamom.13 Ta tvrdnja je posve nejasna. Iz nje nije vidljivo o kakvom dodirivanju
je tu rije. Predsjednik Josipovi tu svoju projekciju uobliava u istome govoru
ovako: Ujedinjenje Europe je u osnovi kranski projekt.14
13
14
www.hrt.hr/Index.php?id=48&tx_ttnew...
Isto.
Godinjak 2012/195
MAHMUTEHAJI
Opredmeenje pravoslavlja i islama je pretpostavka njihovog dodirivanja.

Kada je domatano, takvom dodirivanju mogue je pridijevati svaki sadraj i
pozitivni i negativni, i prijateljski i neprijateljski, jer matanje nema postojan oblik.
U njemu nestaju konkretni ljudi. Oni postaju jednostavno pravoslavlje i/ili islam.
Konkretni ljudi nestaju ak i onda kada pravoslavlju i/ili islamu budu pridjeveni
njihovi predstavnici uosobljeni u kleru ili nekom od njegovih ustrojstava. Tad nestaje
odgovornost prema ivim ljudima, to znai i prema njihovim bolima i patnjama,
i svakoj krivici za njih. Njima je mogue priznavati i nijekati prava, pa ak i ime.
Muslimansko stanovnitvo sa svime to mu pripada uniteno je na prostoru
dananje Republike Hrvatske u sedamnaestome i osamnaestome stoljeu. Tamo
je i sada mnotvo crkava koje su napravljene od damija ili na njihovim ruevinama.
Radi prikaza te tvrdnje dovoljno je spomenuti crkve u Osijeku, Dakovu, Drniu,
Klisu i Imotskom.15 Unitavanje sveg muslimanstva na tim podrujima nije i ne moe
biti dodirivanje. Obrasci kojima se o muslimanima u Hrvatskoj govori danas preslikavaju poimanja drugih kao problema Evrope ili Evrope kao problema drugih.
Muslimani Dalmacije, Slavonije i Like, kada ih je tamo jo bilo, nisu bili niotkud
doli, jednako kako to nisu bili ni tamonji katolici. To je jedno i isto stanovnitvo
koje je u razliitim vremenima svoje povijesti, u razliitim vladavinskim prilikama,
usvajalo i mijenjalo svoja svjedoenja o ovjeku, svijetu i Bogu. Tamo su muslimani
nestali, i to na nain koji nijedan ovjek ne moe opravdati a da time sebe ne spusti
na najniu od svih ljudskih mogunosti. Nestali su u pothvatima ubijanja, izgonjenja
i prisilnog pokrtavanja.16 Muslimani u dananjoj Bosni, kao i u drugim dijelovima
Balkana, takoer niotkud tu nisu doli, jednako kako to nisu ni krani.
Ako projekt Evropske unije jest kranski, kako to istiu mnogi, pa i Ivo Josipovi,
ostaju teka pitanja: ta je onda s Jevrejima i Muslimanima bez kojih nije domisliva
nikakva povijest, ni pozitivna ni negativna, svega tog to danas nazivamo Evropom?;
Ostaju li oni trpljeni stranci u takvoj zamisli Evropske unije?; Bi li to moglo znaiti
da e u nekom sutra neko domisliti proirenje te logike: budui da je kranstvo
u svim svojim bitnim sadrajima neodvojivo od Krista i zemlje njegovog raanja
i uzdizanja, te od pologa njegovih rodnih predaka, hoe li neko u nekome sutra i
Kranima u Evropi dodijeliti bivanje strancima?
Iako je prostor dananje Republike Hrvatske ne ba davno nazivan Dalmacijom,
Hrvatskom i Slavonijom, nerazborito bi bilo koristiti tu injenicu onako kako Mile
15
Vidjeti: Tade Smiiklas, Dvjestogodinjica osloboenja Slavonije, 1: Slavonija i druge

hrvatske zemlje pod Turskom i rat osloboenja, Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i
umjetnosti, 1891., 102.
16
Vidjeti: Hivzija Hasandedi, Muslimanska batina Bonjaka 2: Herceg Novi i okolina,
Vrgorac i okolina, Imotska krajina, Makarsko primorje, Zapadna Hercegovina, Mostar: Islamski
kulturni centar, 1999.; Radoslav Lopai, ur., Spomenici hrvatske krajine, 3, Zagreb: Na prodaju
u Knjiari L. Hartmana (Kugli i Deutsch), 1889., 28; i Stipan Zlatovi, Franovci Drave presvet.
odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb: Knjigotiskara i Litografija C. Albrechta, 1888.
196/Godinjak 2012
Lasi govori o Bosni i Bonjacima/Muslimanima: Moda se samo u ovom kontekstu

dade objasniti kako se uope uspjelo uvjeriti ponosne Bonjake-Hercegovce da
su Bosanci iz Hercegovine, a ne Hercegovci iz BiH. Netko je, dakle, masovno uvjerio
hercegovake Bonjake da je dolo vrijeme da se u ime viih interesa odreknu bliske
im atribucije iz imena Zemlje i vlastitog identiteta.17
Ni na koji nain Mile Lasi ne dovodi u pitanje konstruiranje srpske i hrvatske
nacije na bosanskom prostoru iz predmodernog zapadnog i istonog kranstva,
ve kategorijama Srbin i Hrvat neizravno dodjeljuje primordijalnu vrijednost koja
kao takva transcendira i horizontalno i okomito sve bosansko. Njegova briga
osnovana na konstrukciji o nekome koji je uspio uvjeriti Bonjake iz Hercegovine
da su neto mimo imaginacija Mile Lasia, ini se, ne bi ni postojala da oni kau
kako su samo Muslimani.
Paradoks Hercegovine kao podruja koje se naziva tako prema imenu velikog
bosanskog vojvode Stjepana Vukia Kosae, koji je postao tabu, preivljava i u
viziji Mile Lasia o Herceg-Bosni. Lasi kae: Herceg Bosna je u danom trenutku
primarno bila odgovor na velikosrpsku agresiju i to se jednostavno mora priznati.18
Nema nieg u Herceg-Bosni to i primarno i sekundarno nije ukljuivalo potpuno
unitenje svega muslimanskog na tim podrujima, na podrujima gdje je uspostavljena
faistika vlast s tim imenom. Prema tome, primarna narav Herceg-Bosne o kojoj
govori Mile Lasi moe biti opravdana jedino na osnovi premise o Muslimanima
kao suvinoj i neesencijalnoj prisutnosti u kranskom tijelu.
Kada bi se ti stanovnici Bosne u njenoj historijskoj ukupnosti odreivali samo kao
Muslimani, i to iz svih onih podruja koja su politiki i kulturno povezana s cjelovitim
bosanstvom, jedino bi ih tada bilo mogue prihvatiti, ali kao neosvjeene Srbe
i/ili Hrvate, jer kao takvi ne mogu polagati pravo ni na jedan jezik do onaj u koji
se mogu ukljuiti, niti pravo na ijednu zemlju do na onu koja je podijeljena izmeu
Srba i Hrvata kao njihov etniki prostor. Njihovo opkoljenje bi bilo dovedeno do
apsurda bezizlaznosti koji je razrjeiv jedino u milosti onih koji su oko njih. Episkop
Grigorije veli: I danas su, kao i u ratu, bosanski muslimani u nekom smislu opkoljeni.
S jedne strane, od Hrvata, okrenutih Hrvatskoj, a s druge strane od Srba koji vole
Srbiju. I, normalno je da bosanski muslimani osjeaju gr i da mi moramo raditi
da se taj gr otklanja. A uvijek je tako: kako se kae, treba ui u cipele drugog, da
bismo ga razumjeli.19
17
Mile Lasi, Kako su Turci daleko od Balkana, Slobodna Bosna, 761/17 (2011.): 38-41, 38.
Isti, Hrvatima ne treba guverner iz Sarajeva, intervju Jurici Gudelju, Osloboenje, 22.
novembar 2011. godine, 5.
19
Bosanski muslimani su i danas opkoljeni, govor Episkopa zahumsko-hercegovakog
i primorskog, vladike Grigorija na sjednici Kruga 99, 19. juna 2011. godine; u: Osloboenje, 20.
juna 2011. godine, 3.
18
Godinjak 2012/197
MAHMUTEHAJI
Ta opkoljenost je politika, kulturna i ekonomska, ali ne kao jednostavna volja

Srba i Hrvata u dravi koja im pripada kao i Bonjacima/Muslimanima. I Republika
Srbija i Republika Hrvatska djeluju, u skladu sa svojim ustavnim poretkom, kao
zatitnici i pomagai dijelova srpskog i hrvatskog naroda koji ive u istoj dravi u
kojoj su ustavno jednakopravni s Bonjacima/Muslimanima i Ostalim. Posljedica
takve zatite i brige je nuna nejednakopravnost Bonjaka/Muslimana i njihovo
egzistencijalno ugroavanje. Da bi ta oita injenica bila prikrivena, potrebno je
neprestano obrtati vidik Bonjaci/Muslimani ugroavaju svoje susjede, pa je svaka
negativna vijest o njima ili o bilo kome ko bi s njima mogao biti povezan poeljna
injenica u konstruiranju ideologije antibosanstva.
5. iri geopolitiki okvir
U dravnoj politici Srbije jasno je podravanje izdvajanja dijela Bosne, koji je
u ratu protiv te zemlje nazvan Republikom Srpskom, te potom u Dejtonskom
ugovoru i prihvaen kao initelj ustavnog poretka. Tim podravanjem Republika
Srbija snai svoju ulogu matine zemlje oko koje e biti izgraena pretpostavljena
drava za sve Srbe. Predsjednik Republike Srbije Boris Tadi rekao je 3. juna 2011.
godine u intervjuu za Frankfurter Allgemeine Zeitung: Ako smo pragmatini,
moemo da reimo probleme. Ne kaem da je velika Albanija sjajno reenje. Ne
verujem ni da je velika Srbija dobro reenje. Ba kao to sam protiv podele Bosne.
Ja sam protiv politike stvaranja veih drava. Ali dozvolite nam da pokuamo da
pronaemo izvodljiva reenja za probleme.20
Velika ili vea Srbija u odnosu na sadanju Republiku Srbiju moe nastati jedino
njenim irenjem na teritorije susjednih drava Bugarske, Makedonije, Kosova,
Crne Gore, Bosne ili Hrvatske. Budui da predsjednik Tadi spominje veliku ili
veu Albaniju, njeno nastajanje mogue je jedino na tetu njoj susjednih drava
Grke, Makedonije, Kosova i Crne Gore. Republika Srbija ne priznaje dravu
Republika Kosovo. Ona tu dravu smatra svojom dravnom teritorijom. Zahtjev
predsjednika Tadia da im se dopusti da pronau izvodljiva reenja za probleme,
spomenut uz isticanje pitanja velike Albanije i velike Srbije, ukljuuje i znaenja
pred kojima nije dobro ostati ravnoduan.
Uz zahtjev predsjednika Tadia valjalo bi i njega i sve kojima se on obraa upitati:
S kime i kako bi bilo mogue razgovarati o velikoj Albaniji i velikoj Srbiji? I potom:
Zato su ta dva pitanja povezana? O velikoj Srbiji i velikoj Hrvatskoj razgovarali su
predsjednici Slobodan Miloevi i Franjo Tuman 1991. godine u Karaorevu,
pa se dogovorili da najgorim moguim sredstvima ubijanjima i progonima, te
straenjima i razaranjima realiziraju svoje historijske snove o velikoj Srbiji i velikoj
Hrvatskoj. Odrazi tog su i danas u zaprijeenosti bosanske drave, mnotvu jo
20
Ko je uestvovao u zatiti Mladia morae da odgovara, Politika, 4. juni 2011. godine, 5.
198/Godinjak 2012
neiskopanih leeva, te dogovorima i saradnjama Dragana ovia i Milorada Dodika

u konstruiranju bosanske drave u skladu s naslijeem Miloevia i Karadia, na
jednoj, te Tumana i Bobana, na drugoj strani.
Predsjednik Narodne skuptine Republike Srpske Igor Radoji kae: Po mnogo
emu BiH vie lii na Bliski istok nago na Evropu.21 Radoji za politiku krizu
koja, prema njemu, traje od 1991. godine kae: Svi koji raunaju na neka strateka
pomeranja koja bi dovela do nekih promena u BiH nisu u pravu. Bez snane meunarodne intervencije, nita se nee promeniti. Domai politiki faktori, zbog suprotstavljenih politikih stavova, ne mogu postii suglasnost. A meunarodna zajednica
danas grevito brani Dejtonski sporazum, jer ne vidi nikakvo drugo reenje.22
U konstruiranju tvrdnje o nemogunosti Bosne kao normalnog pluralnog drutva
Igor Radoji nudi imaginaciju o slinosti sadanjih prilika u Bosni s onim na
Bliskome Istoku. Nita u toj tvrdnji nije jasno, jer je razliitih pojava na Bliskome
Istoku toliko mnogo da bi u iznijetoj tvrdnji svako mogao domisliti sliku koja mu
treba Libanon i Sirija, Jordan i Saudijska Arabija, te Gaza, Zapadna obala, Jerusalem
i Izrael. Kako i zato bi Bosna mogla sliiti na neku od tih pojava ili na sve njih
zajedno? Da li Radoji zna ita o tome kako je nastalo, pa se potom pokazalo i kao
pogreno, geopolitiko imenovanje tog prostora kao Bliskog Istoka?
Moglo bi se pretpostaviti da Igor Radoji eli poruiti onima koji ga sluaju da
je problem Bosne slian nekom od dalekih sukoba, koje on nejasno imenuje Bliskim
Istokom, zato to u toj zemlji ive i muslimani. U tome se on ni u emu ne razlikuje
od svih nositelja velikosrpske ideologije u posljednjih dvije stotine godina. Muslimani
su u sreditu pitanja o srpskoj nacionalnoj dravi. Tamo gdje ta drava bude uspostavljena, im se domogne dovoljno moi, Muslimani moraju nestati, pri emu su u
tome nestajanju predstavljeni kao krivci, a oni koji taj projekt provode kao rtve.
Bosansko pluralno drutvo je u svom najbitnijem sadraju ideal ujedinjenja Evrope.
Nema nieg slinijeg poeljnoj Evropi, onoj zajednici naroda koja je tako imenovana,
od bosanskog povijesnog trajanja: ljudi razliitih pripadanja s principijelnim pravom
na njih; politiki poredak u kojem je svaki pojedinac jednak pred zakonom i jednako
odgovoran za djelovanje tog poretka; gradovi u kojima javni prostor pripada jednako
svima, iako vidike tih gradova oznaavaju i samostani i crkve i sinagoge i mesdidi.
Jasno je da e ta tvrdnja uznemiriti veinu vjernika uobiajenih historiografskih
konstrukcija o uasu turskog ropstva. U tome uasu je, ipak, opstajao i opstalo barem
principijelno pravo na preivljenje, to neosporno svjedoe gradovi u kojima
konana presuda nije bila na nacionalnim osloboditeljima. A nakon tih osloboditelja
nigdje doslovno nigdje! nisu preivjeli ni Muslimani niti njihovo kulturno naslijee.
A to preivljenje, kao sine qua non svake ljudskosti, jest u bosanskome idealu koji
je davno uspostavljen, ali kao takav ostao neiscrpljiv. Nijedna njegova povijesna
21
22
Dijalog slomio sablju OHR-a, Politika, 30. maj 2011., 8.

Isto.
Godinjak 2012/199
MAHMUTEHAJI
realizacija, pa tako i nijedan od nedostataka u njoj, ne umanjuje njegovu perenijalnu

vrijednost: pravo na razliitost i nepovredivost dostojanstva svakog pojedinca imaju
jednaku vrijednost u svim vremenima i na svim mjestima.
6. Bonjaka krivica
Ratom protiv Bosne proizvedeno je stanje koje se eli politiki opravdati, te svaku
njegovu promjenu prema rekonstruiranju i normaliziranju bosanske politike
cjelovitosti prikazati kao bonjako zavjereniko djelovanje koje ugroava opstanak
drave. Milorad Dodik kae: BiH iskljuivo moe da opstane ako se potuju prava
RS dobijena Dejtonskim sporazumom. I Bonjaci bi trebalo da prigrle Dejtonski
sporazum i tako sauvaju BiH. Ovako, kako oni rade, to je najbolji put da se ugasi
ova zemlja.23 Uvjet za opstanak bosanske drave je, prema Miloradu Dodiku, njeno
potinjavanje Republici Srpskoj kao kategoriji koja u svemu presuuje: Odavno
nemamo potrebu da uplakano Sarajevo teimo dobrim poklonima. Mi od Sarajeva
samo traimo da potuju naa ustavna prava onoliko koliko i mi potujemo BiH.24
Kako je vidljivo, ratom proizvedenom stanju dodijeljena je primordijalna valjanost,
pa bi sve ostalo iz bosanske cjelovitosti moralo biti rekonstruirano tako da bude
potinjeno hijerarhiji te konstrukcije. U takav ideologijski vidik ukljueno je antimuslimanstvo kao sadraj svih balkanskih nacionalnih ideologija. U izdvajanju Bonjaka/Muslimana kao opasnih drugih postoji, prema toj ideologijskoj imaginaciji,
ona opasnost koju je mogue savladati jedino institucionaliziranjem podjele.
Takva podjela nije samo sinhrona politika koja vodi prema konfederaciji ili uniji
varijanta tog je konsocijacija ve je i dijahronijska. Cijelo muslimanstvo je izdvojivo u svakome smjeru. Ono je, prema gotovo svim evropskim etnonacionalnim
i etnoreligijskim ideologijama i njihovim razliitim surogatima, strano tijelo nasilno
umetnuto u primordijalni kranski projekt Evrope.
Gotovo da i nema izuzetaka u predstavljanju Muslimana kao pojave koja nastaje
izvan evropskih kulturno-historijskih procesa. Uspostavljanje Osmanske imperije
na podrujima Jugoistone Evrope je u nacionalnim konstruiranjima historije predstavljano kao to umetanje. Nasuprot tome je oita i neprijeporna logika bosanskomuslimanske kulture kao posve integriranog toka unutar cjeline u kojoj ona nastaje
i traje. Ideologije diskontinuiteta su uspostavljene na imaginacijama o utjelovljenim
kranskim trajanjima, na jednoj, i islamu kao umetanju, na drugoj strani, koje
nije mogue vidjeti ni u kakvoj kulturno-historijskoj cjelovitosti. I ne samo to.
Umetanje je ideologijski prikazano kao neisto i opasno, kao dvostruka prijetnja
i vanjska i unutarnja.
23
Nema hemije koja moe ujediniti BiH, Politika, 30. maj 2011. godine, http:/www.poli
tika.rs/republike/Politika/178084.sr.html.
24
Isto.
200/Godinjak 2012
Petar Petrovi Njego nasljeuje i usvaja antimuslimanske sadraje evropskog

odnosa prema drugim i drukijim. On u Gorskom vijencu pjeva:
Udri za krst, za obraz junaki,
ko go pae svijetlo oruje,
ko go uje srce u prsima,
hulitelje imena Hristova
da krstimo vodom ali krvlju!
Trijebimo gubu iz torine!
Nek propoje pjesna od uasa,
oltar prv na kamen krvavi!25
Taj obrazac, ma koliko arhaian, prisutan je i u politikim ideologijama koje

zagovaraju etniki i religijski nacionalisti i ovog doba. Budu li usporeene naracije
ideologa rata protiv Bosne, koji je doveo do Dejtonskog sporazuma, nije teko ustvrditi
da su njihovi arhetipovi jednaki Njegoevim. Varijacije tih naracija su osnova istupa
Slobodana Miloevia, Radovana Karadia i gotovo svih drugih koji su sudjelovali
u novim progonima i ubijanjima Bonjaka/Muslimana.
Guba je bolest koja se kao razorna neist namee na zdravo tijelo. Torina je
ograeni prostor kojim njegov vlasnik okuplja i titi svoje stado. Na to stado izvana
mogu napadati lupei i vuci. Ali guba dolazi nevidljivo i stado razara iznutra. Trijebiti
znai istiti zdravo stado od napasti koja je izvana unijeta u njega kao neist ili
bolest. A to je mogue potpunim zatiranjem svega to se ogubalo ili bi takvo moglo
biti. U toj metafori o Muslimanima sadrana je dvostruka osuda. Prema prvoj, oni
su vanjski neprijatelji, oni koji na kranski prostor dolaze kao osvajai i ruitelji.
Prema drugoj, oni proizvode prodor u samo tkivo kranske zajednice, te su njegova
unutarnja neist ili bolest.
Navedeni obrazac o gubi i torini pokazuje se u razliitim oblicima u savremenim
tumaenjima bosanskih prilika. Nijedno zagovaranje bosanske cjelovitosti, to znai
politikog jedinstva s pravima na pojedinane i kolektivne razliitosti, nije prihvatljivo, jer se u etnikim i religijskim iskljuivostima ono smatra muslimanskim.
Prihvatljivo je samo ono politiko ponaanje Bonjaka/Muslimana koje je u cijelosti
prost uzvrat na srpske i hrvatske politike programe.
U tome uzvratu Bonjaci/Muslimani takoer istiu pravo na etniku ili religijsku
teritoriju na kojoj imaju nadmo. Takvim zahtjevom oni potvruju optube srpskih
i hrvatskih nacionalista: pluralno bosansko drutvo nije mogue, jer je ono muslimanski
pothvat u kojem e primjenom naela jedan ovjek jedan glas biti potinjeni
svi nemuslimani. Nema politikog odgovora kojim bi Bonjaci/Muslimani mogli
ugoditi srpskim i hrvatskim nacionalistima. Krivi su kada se zalau za jedinstveno
bosansko drutvo u kojem su jednaka pojedinana i kolektivna prava svih njegovih
sudionika, i kada je pravo svakog pojedinca i svakog kolektiva zajameno na
25
Petar Petrovi Njego, Gorski Vijenac, Sarajevo: Svjetlost., 1981., 57-58.

Godinjak 2012/201
MAHMUTEHAJI
cijeloj bosanskoj teritoriji. Krivi su i kada prihvate to to u bosanskoj cjelovitosti

zahtijevaju oni koji ih okrivljuju. Obje njihove krivice su, zapravo, pothvat razaranja
bosanske cjelovitosti radi konstruiranja nekih novih politikih cjelina koje e biti
povezane sa svojim vanjskim sreditima.
Tako se svaka bonjaka politika nalazi u izofreninoj rascijepljenosti: da bi
bilo osigurano pravo na preivljenje u muslimanstvu, valja biti nemusliman; kada je
bonjako djelovanje nemuslimansko i/ili antimuslimansko, ono je u oima drugih
opasna zavjera. Na taj paradoks nema uvjerljivog odgovora. Nije ga mogue nai
mimo nunosti artikuliranja bonjake/muslimanske politike filozofije u kojoj bi
etiki razlozi za bosansku cjelovitost bili uvjerljivi i posve usklaeni s najboljim
iskustvom svijeta.
7. uvanje ratnih postignua
Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, kae: Ovde nisu problemi ni
Srbi, ni Hrvati, ni Bonjaci. Ovde je problem realnost. Ovde je nemogue graditi
drutvo koje bi funkcionisalo po principu jedan ovek jedan glas. To bi neminovno
obezbedilo majorizaciju i aroganciju najbrojnijeg bonjakog naroda. BiH jedino
moe sauvati kompromis koji predstavnici tri naroda postignu na nivou drave,
pod uslovom da ti predstavnici budu iz najsnanijih stranaka iz sva tri naroda.26
Da je tu rije o endemskom nacionalizmu, kojem je antimuslimanstvo princip,
jasno se vidi i u najjednostavnijoj analizi politikih okolnosti u koje je navedeni
iskaz postavljen. Republika Srpska je zamiljena i ratom realizirana srpska veina
na teritoriji koja, i historijski i ustavno, jest prostor nerazdjeljive pluralne politike
prisutnosti Srba, Hrvata i Bonjaka. Na toj teritoriji vrijedi naelo jedan ovjek
jedan glas, jer su tu, prema navedenom iskazu, Bonjaci/Muslimani manjina nad
kojom vlada ideologijska veina. Tako je Bonjacima/Muslimanima dodijeljena
nepopravljivo manja vrijednost, te i posljedina nespojivost s etiki osnovanom
demokracijom. Oni mogu biti tolerirani jedino kao manjina, i to iz nude.
U spomenutom politikom vienju Milorada Dodika Republika Srpska je ratom
nacionalizirana teritorija na kojoj su Hrvati i Bonjaci zauvijek majorizirani. Njihova
kulturna batina i povratak nisu, prema takvom miljenju, za njih znaajni. Zato je
vano s pozicija ozbiljene obespravljenosti Hrvata i Bonjaka na cijeloj teritoriji
Republike Srpske podravati nepovjerenje i sukob Hrvata i Bonjaka, jer samo
tako projekt Miloevi Tuman moe opstati.
Da je tako, potvruje i izjava Borisa Tadia, predsjednika Republike Srbije: Moda
je vama neobino da ba ja pominjem hrvatsko pitanje ovdje u Bruxellesu, ali kao
predsjedniku Srbije meni je stalo i do Hrvata koji ive u BiH, jer oni u velikom broju
26
Nema hemije koja moe ujediniti BiH, Politika, 30. maj 2011. godine, http://www.poli
tika.rs/republike/Politika/178084.sr.html.
202/Godinjak 2012
naputaju tu zemlju. Tadi je u istom istupu precizirao da je ranije u BiH bilo

800.000 Hrvata, a sada ih je 500.000, pa rekao: To je nevjerovatan, vrlo opasan
proces, jer bi moglo da se desi da u BiH ostanu samo dvije etnike grupe. Zato moramo
nai rjeenje za pitanje bosanskih Hrvata. Kad Hrvatska ue u EU, Hrvati iz BiH
mogli bi imati motiva da napuste svoju zemlju i odu u Hrvatsku.27
Instrumentaliziranje hrvatskog pitanja u Bosni je sastavni dio velikosrpske
ideologije. Njegovi praktini iskazi su, pored ostalog, i tri ve spomenuta antibosanska
politika dogovora prvi 1918, drugi 1939. i trei 1991. godine. Sva tri dogovora
predstavljena su kao historijski pothvati rjeenja srpskog i hrvatskog pitanja u Bosni.
Njihove posljedice su tri katastrofe svih stanovnika te zemlje. Na temeljima i prvog
i drugog i treeg dogovora nastala je Republika Srpska kao srpska etnika teritorija
na kojoj su svi ne-Srbi ili potinjeni velikosrpskoj ideologiji ili izgnani ili poubijani.
Predsjednik Boris Tadi o toj posljedici ratova protiv Bosne nita ne kae. Njegov
utjecaj na Republiku Srpsku je neosporan, ali u njegovim politikim konstrukcijama
nema nieg do nastavka tienja tog najveeg postignua srpske nacionalne politike
u 20. stoljeu, kako Republiku Srpsku odreuje Dobrica osi. Njih kao da se
ne tie injenica da je upravo to postignue u samom korijenu najvee tragedije
bonjakog i hrvatskog naroda u istom tom stoljeu. Iz tog je jasno da politike o
kojima govore Dodik, Tadi i osi nemaju nikakvo etiko utemeljenje. Naprotiv,
one su posve neetine. Zato su svialo se to njima ili ne svialo uz svoje bivanje
antibonjakim i antihrvatskim istodobno i antisrpske. Hoe li oni, ili bilo ko drugi,
takvim odvjetnitvom Republike Srpske skinuti s njenih lea presuene zloine
njenih utemeljitelja?
Nije teko pokazati da je Tadieva briga za Hrvate u Bosni samo nain tienja
razornih posljedica srpske nacionalne politike. On je u tome posve saglasan s
predsjednikom Miloradom Dodikom. Tako se u amebinome obliku, ali ipak na prepoznatljiv nain, nastavlja razgradnja bosanske cjelovitosti u djelovanju Beograda
i Zagreba kao polova nacionalne politike svih Srba i svih Hrvata, te traganje za onim
oblicima bosanskog problema kojim bi taj dugoroni pothvat bio pravdan i podupiran.
Fra Luka Markei, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijea, o tom istom pitanju
3. jula 2011. godine kae: Prema informaciji Katolike crkve, u BiH ima sada 435.000
katolika, koji su veina Hrvati. Prije rata su ih bila 760.852 (po popisu 1991). Gdje
su sada 325.852 Hrvata, koja su potpuno potonula u zaborav, zaslugom uglavnom
katastrofalnoj politici HDZ-a?! Tako je slino i s onima koji su prije otili izvan BiH.28
Ako dogovori Cvetkovi Maek i Miloevi Tuman, te ratovi za njihovo
realiziranje, nisu uzrok demografskog razaranja hrvatske prisutnosti u Bosni; ako
u tome nema odgovornosti ni Republike Srbije ni Republike Hrvatske misli se
27
Moramo nai rjeenje za bosanske Hrvate, Osloboenje, 8. juni 2011. godine, 5.

Gdje su sada 325.852 Hrvata?, intervju fra Luke Markeia koji je vodila Mimi uroviRukavina, Osloboenje, 3. juli 2011. godine, 5.
28
Godinjak 2012/203
MAHMUTEHAJI
i na one ranije krivice i na sadanje uvanje postignua zloinom; ako strukture koje
su izgraene u tim pothvatima, te potom ugraene u sadanju politiku arhitekturu
zemlje, nisu u osnovi bosanske tragedije, onda ostaje samo jo jedan razlog kojim se
moe opravdati to stanje za koje su hipokrizijski zabrinuti nasljednici Miloevieve
i Tumanove politike muslimanski bauk kojim je mogue direktno i indirektno
sve objasniti.
Bavei se pitanjem sudbine svoje zemlje u njenoj ukupnosti, fra Luka Markei
ukazuje odluno da je zbilja posve drukija, te da sadanje stanje nije nastalo
iz ideologijskih konstrukcija, ve iz njihovog nasilnog provoenja na bosansku
cjelovitost. Markei kae:
to se tie uope podjele BiH na entitete, to je posve pogrena politika, nastala kao posljedica
prolog rata ovdje. Naime, podjela BiH na dva entiteta je protivna geografskoj prirodi i povijesti
zemlje, te je takvo ureenje drave nefunkcionalno, nepravino i nedemokratino za sve narode
i graane. Njime se, naime, provodi diskriminacija, te onemoguuje ravnopravnost i zajednitvo
naroda i graana BiH, to pogaa posebno Hrvate kao manji konstitutivni narod raspren na
cijelom teritoriju drave. Troentitetsko ureenje, pak, BiH je jo gore od dvoentitetskog, koje
je takoer nepravino i nefunkcionalno za Hrvate naseljene razliito u cijeloj BiH. Takvo ustavno
ureenje BiH bi veinu Hrvata pretvorilo u nacionalnu manjinu u entitetima drugih dvaju
naroda, dovelo u izolaciju u samom hrvatskom entitetu, a potom potaknulo iseljavanje i nestanak,
to se i sada ve dogaa. Niti jedan narod u BiH ne moe prihvatiti ivot neravnopravnosti
pod iskljuivom vlau ili dominacijom drugoga naroda.29
Uz Markeieve zakljuke valjalo bi dodati da zloin unitavanja Bosne kao

kulturne i politike cjelovitosti ima dugo trajanje, pri emu su erupcije ubijanja,
progonjenja i razaranja samo njegovi najvidljiviji iskazi. Takav zloin nije mogu bez
cjelovite strukture koja ukljuuje zloinake elite, zloinake ideologije, zloinake
organizacije i neposredovane vritelje zloina. Uinci tog zloina tiu se svih
bosanskih ljudi, a najvie, dalekorono i etiki gledano, onih koji ih vre.
Neupitnost Republike Srpske je postulat srpske nacionalne politike. Povratak
Hrvata u Republiku Srpsku nije, u vidiku te politike, pitanje koje bi trebalo postavljati
vodstvu te ratne tvorevine. S druge strane, i beogradska i zagrebaka i banjaluka
i mostarska politika vodstva simfonijski istiu problem odnosa Bonjaka i Hrvata
u kojem su hrvatski interesi kataklizmino ugroeni. Ivica Lui o toj shemi odnosa
u Bosni i Hercegovini pie:
Korijeni su meunacionalnih trvenja i sukoba u BiH nerijeeni nacionalni odnosi. Najvei
dio bonjake politike elite vidi BiH kao svoju nacionalnu dravu, s time da meu njima postoje
razlike u nainu vienja ureenja te drave. Srpska politika elita nastoji ouvati i uvrstiti
Republiku Srpsku, dok se hrvatska politika elita bori za ouvanje identiteta i politikog subjektiviteta. Hrvati u BiH ak su izgubili mogunost biranja svojih politikih predstavnika. Bonjacima
je jasno da vie nije mogue ukinuti Republiku Srpsku pa su sve vie suprotstavljeni Hrvatima
u Federaciji BiH. Logika je jasna, ako ne mogu napraviti svoju nacionalnu dravu od cijele
BiH, mogu barem svoj nacionalni entitet od Federacije BiH. U tom kontekstu treba razumjeti
29
Isto.
204/Godinjak 2012

i Lagumdijinu izjavu da e od Federacije BiH napraviti Zapadnu Njemaku, kao i ukupnu
politiku koju provode stranke tzv. Platforme predvoene crveno-zelenom koalicijom SDP/SDA.
To je bit problema hrvatsko-bonjakih odnosa danas, o emu bonjaka elita ne eli govoriti
niti razgovarati. Onaj tko na to upozori, mora raunati na tsunami bijesa i mrnje.30
Iz ta tri stava izvediv je zakljuak: Bonjaci/Muslimani su razlog neprimjenjivosti

principa jedan ovjek jedan glas. Nikada se niko nije usudio objasniti zato bi
moralo biti upravo tako. Taj neiskazani razlog je jasan: Bonjacima/Muslimanima
ne moe se priznati ista razina ljudskosti koju drugi imaju. Zato je rjeenje hrvatskog
pitanja, o kojem se tako strasno brinu i Tadi i Dodik, u teriotorijaliziranju hrvatske
zajednice, i to tako da i oni, jednako kao i Srbi, na svojoj teritoriji imaju mogunost
primjene principa: jedan ovjek jedan glas.
Da su i zloini dobro i prihvatljivo sredstvo realiziranja nunosti da naelo jedan
ovjek jedan glas treba biti primijenjeno samo tamo gdje su Bonjaci/Muslimani
manjina, jasno je iz Dodikovog neustegnutog govorenja o tome povodom Vidovdana,
krsne slave Vojske Republike Srpske, 28. juna 2011. godine: Vrijeme je pokazalo da
smo bili u pravu kad smo 1992. godine krenuli sa VRS [Vojska Republike Srpske]
u odbranu srpskih prostora u BiH. Zato Republika Srpska nikad ne smije biti
dovedena u pitanje, jer da je nema na ovim prostorima ne bi bilo Srba ili bi ih bilo
koliko i u Federaciji BiH /FBiH/. Kolosalan je poduhvat tadanjeg politikog
i vojnog rukovodstva koji su zajedno dali sve da se stvori drava srpskog naroda
s ove strane Drine.31
8. Muslimanska opasnost
Dva su pitanja sredinja za historiju evropskih nacionalnih pokreta odreenje
historijskih i prirodnih granica; i rjeenje pitanja drugih. Da bi razgranienje jedne
nacije u odnosu na druge bilo mogue, potrebno je ne samo pretpostaviti historijsko
i prirodno pravo na neku teritoriju, ve i povezati narod kojem ona pripada. Budui
da ne postoje i da ne mogu postojati teritorije s homogenim stanovnitvom, na raspolaganju su tri postupka za njegovo postizanje: (1) osvijestiti nesvjesne dijelove
stanovnitva na pretpostavljenoj teritoriji, i to tako da im se dokae da oni nisu to
to osjeaju da jesu, te da prestanu biti to to oni misle da jesu, pa prihvate da budu
ono za to misle da nisu; (2) odrediti tim nesvjesnim i neosvjestljivim dijelovima
stanovnitva na odreenoj teritoriji razloge za njihovu neodrivost, te im otvoriti
puteve iseljenja tamo gdje je njihova teritorija; i (3) proizvoditi i odravati strah
veine od manjine, te stalno poticati na osjeaj nesigurnosti od drugih, bilo da su
oni konstruirani u slici svjesne veine ili da kao takvi objektivno postoje.
30
Ni posljednjim ratom nisu rijeeni nacionalni problemi u BiH, Veernji list: Obzor,
399 (2011): 14-17, 17.
31
Kliker.info, http://www.kliker.info/index.php?id=15746
Godinjak 2012/205
MAHMUTEHAJI
Tri navedene mogunosti se u sluaju Bosne iskazuju kao konstruirani mehanizam

koji proizvodi razliite politike posljedice. S obzirom na to da se Hrvatima u Bosni
nudi Republika Hrvatska kao od njih neodvojiv i za njih presudno vaan initelj
osjeanja sigurnosti, njihov strah od drugih pokazivat e se kao konstrukcija rjeenja
iseljenjem u Hrvatsku, ili u obliku zahtjeva kojima e unutarnjom podjelom, te
pretpostavljenim granicama biti otklonjen strah od drugih. Tako je i sa Srbima u Bosni.
Potrebu za razgranienjem u odnosu na Bonjake i Hrvate pravda nemogunost
zajednikog ivota s drugim kao jednakopravnim, pa je iseljavanje u Srbiju i/ili
razgranienje u odnosu na druge radi osiguranja granica unutar kojih je mogue
napraviti politiku konstrukciju bez imaginacijske i/ili realne opasnosti.
U oba navedena odnosa Hrvata i Srba u Bosni postoji izravna i neizravna saglasnost da je razgranienje mogue. Dokazi tog su dogovori Cvetkovi Maek,
Miloevi Tuman, Boban Karadi i Dodik ovi. Tako se u obje te konstrukcije
i u proirenju Srbije i Hrvatske na dijelove Bosne i u svoenju bosanske pluralnosti
na institucionalizaciju etnike teritorijaliziranosti javlja problem Bonjaka/
Muslimana kao zajednika prijetnja. Bonjaci/Muslimani na svojim granicama
nemaju nikakvu teritoriju koju bi mogli pretpostaviti ili konstruirati kao utoino
razrjeenje straha od drugih.
Potpuna opkoljenost Bonjaka/Muslimana, te nedostajanje bilo kojeg drugog
pozitivnog ili negativnog iskustva susjedstva osim tog s pravoslavnim Srbima i
katolikim Hrvatima, podstie u njima matarije o dalekim prijateljima Turcima
i Arapima, Perzijancima i drugim o kojima znaju vrlo malo, ali koji nadomjetaju
potrebu oslanjanja na nekog slinog. Tako njihovo mentalno poistovjeivanje s
nepoznatim drugim postaje dodatno opravdanje za artikuliranje antimuslimanstva
u srpskoj i hrvatskoj nacionalnoj ideologiji.
Anomalija bonjakog odnosa prema navedenim procesima u kojima aktivno
i pasivno sudjeluju Hrvati i Srbi iz Bosne moe se iskazivati na razliite naine.
Meu njima je naglaavanje svog kolektivnog prava na cijelu Bosnu, pri emu se
to isto pravo svim drugim bosanskim kolektivima moe ne shvaati, pa i osporavati.
Tako konstruirano antimuslimanstvo u antibosanskim nacionalnim ideologijama
postaje realnost koju pravdaju i hrane i sami Bonjaci/Muslimani.
Odreivanje bonjake nacionalne zasebnosti takoer pretpostavlja razgranienje
u cjelini. U dijahronijskom gledanju, Bonjaci/Muslimani svoj poetak postavljaju
u vrijeme i dogaaje koji su za srpsko i hrvatsko tumaenje historije posve drukijeg
znaenja i vrijednosti. Da bi bila i dokazana, bonjaka opasnost mora biti svedena
na njenu neodvojivost od srpskog i/ili hrvatskog ropstva pod Turcima, zatiranje srpske
i/ili hrvatske kranske kulture i tome slino. Tako Bonjaci/Muslimani ostaju
nerazrijeena zbilja to to oni misle o sebi, na jednoj, i to to im u nacionalnim
ideologijama njihovih susjeda ne moe nikako biti priznato, na drugoj strani.
Tek onda kada prihvate radikalno suprotstavljanje svemu to u nacionalnim
ideologijama Srba i Hrvata jest konstruirano kao svijest o sebi, Bonjaci/Muslmani
206/Godinjak 2012
pravdaju irenje straha od njih. A dvije su mogunosti razrjeenja straha prva u

bjeanju od njegovog izvora, i druga u borbi protiv njega. Budui da svaki bjeg
Bonjaka/Muslimana od njihovog bosanstva znai i smrt u politikom i kulturnom
trajanju, ostaje im samo jedno rjeenje kao uvjet preivljenja i bivanja sretnim:
dekonstruirati nametnuta im shvatanja historije i budunosti, ali tako da ih se vie
od svega tiu njihovi pravoslavni/srpski i katoliki/hrvatski susjedi, koji e u
punoj ozbiljnosti odnosa s njima prestati biti nepoznati i mrani prostori iz kojih
izviru svi muslimanski strahovi.
Historija Bosne je konstruirana ili kao posve pravoslavna, to znai srpska, ili
kao posve katolika, to znai hrvatska. U obje te konstrukcije, koje su u njihovim
radikalnim izvedbama suprotstavljene, javljanje muslimana je opa tragedija za
jedne sveg srpstva, za druge sveg hrvatstva. Svaka od tih konstrukcija historije
dodjeljuje sebi perenijalnu ulogu predzia kranstva. Budui da je to predzie
provaljeno, muslimanska prisutnost je trajna i unutarnja i vanjska opasnost unutarnja
kao guba u kranskom svijetu, a vanjska kao peta kolona koja prijeti svijetu.
Dobrica osi tu opsjednutost muslimanskom opasnou, kao temeljnim i zaglavnim kamenom srpske historije, odreuje u njenome spoju sa slinom opasnou
od vatikanske katolike zavjere protiv esencijalnog srpstva: Pokuau da oznaim
samo neke uzroke i inioce Bosanskog rata, i to one koji se zainju turskom vladavinom 14611878, kada islam osvaja Bosnu i osvajai nasiljem i davanjem nekih
privilegija islamizuju znatan deo srednjovekovnih Srba pravoslavaca. Za vreme
austrougarske okupacije 18781918, okupacijska vlast i vatikanski misionari pokatoliavaju Srbe, pa u to vreme katolianstvo postaje snana, zvanina religija.32
Post Scriptum
Pitanje o Bosanskim Muslimanima ili muslimanima u Bosni nije odvojivo
od pitanja o njihovoj zemlji. Ta je neodvojivost upitna u brojnim savremenim slikama
o jednome i drugome. Taj evropski narod nikada nije uspio uobliiti svoju sliku
o sebi, pa se njegova vienja sebe uglavnom osnivaju na osjeanjima koja su
odredila traume u dugome trajanju stradanja koja ih ukljuuju meu narode s
najtraginijim povijestima.
Gotovo sve rasprave o dananjem stanju ovjeka i svijeta proima oprena dvojina
islam i Zapad. Ta oprenost ima odraze u brojnim sintagmama kakve su islam i Evropa,
islam i modernost, islam i demokracija, islamski terorizam, islamski radikalizam,
islamska revolucija i tome slino. Te jezike konstrukcije proistjeu iz modernih
ideologijskih slika svijeta i oznaavaju sadraje koji su dio ideologijskoga govora,
pa su najee daleko od drutvene zbilje prema kojoj upuuju. One su od male
pomoi u saznavanju pojava savremenog svijeta, ako su i od kakve.
32
osi, O Stvaranju Republike Srpske i njenom piscu, 10.

Godinjak 2012/207
MAHMUTEHAJI
U tome modernom ideologijskom govoru rije islam, kao i pridjevi izvedeni

od nje, ima temeljno drukije znaenje u odnosu na njen semantiki poloaj u formativnim tekstovima tradicije u kojoj je ona izvorno postavljena. Razumijevanje te
razlike modernog znaenja pojma islam i njegova poloaja u semantikim poljima
tradicijskih tekstova jeste preduvjet i za razumijevanje brojnih pojava savremenih
drutava te njihovih politika i kultura.
Islam je glagolska imenica koja oznaava odnos ovjeka i Boga. Bog jeste Mir
(al-salam), pa je u ukupnosti stvaranja i svim njegovim pojedinostima odraen kao
takav. Svijet je, kao cjelina, u odnosu s Bogom kao Mirom preko mirenja, kako je
jasno reeno u Kuranu: S Njime je u mirenju sve to je u nebesima i na zemlji.33
ovjek kao bie slobodne volje, pa tako i sudionik saveza s Bogom, ima mogunost
da se u to mirenje ukljui voljno, te da ivi kao primatelj i davatelj mira (muslim).
Kao takvome, Bog mu je izvor i utoite. Nita nije dostojno da bude pridrueno Bogu.
To je sadrano u kljunom i ishodinom svjedoenju bivanja miriteljem (muslimanom): Svjedoim da nema boga do Boga i svjedoim da je Hval Njegov rob
i Njegov poslani. Takvo je svjedoenje sutina svih predanja o ovjeku i svijetu
kao stvorenim i voenim prema Stvoritelju.
U tome su svjedoenju nerazdvojiva dva njegova initelja, prvi o jednosti Boga
i drugi o poslanstvu Hvala. Jednost Boga obznanjena je u ukupnosti postojanja.
Sve mnotvo koje ini svijet obznanjuje jednost Boga, a Hval (Muhammad) savrena
je sabranost sveg postojanja u ovjeku, koji je sve to ima primio od Boga, pa je u
odnosu s Njime kao primatelj hvale preko hvaljenja s Bogom kao njenim Davateljem. Tako je svjedoenje da nema boga do Boga i da je Hval Njegov poslani
sabrano u odnosima ovjeka kao mirnog/miritelja s Bogom kao Mirom, i to preko
mirenja, ali preko savrene mogunosti i najljepeg primjera ovjeka kao Hvala
s Bogom kao Hvaljenim, a hvaljenjem Njega.
Takav je vidik antropokozmiki. ovjek i kozmos su dvije nerazdvojive strane
jednog i istog postojanja kojima Bog objavljuje Sebe kao izvor i utoite, kao posve
bliskog i ovjeku i svijetu, ali istodobno i kao posve dalekog od njih. Mogui su brojni
oblici u kojima taj vidik moe biti izreen. Ovisno o jeziku, znaenju i simbolima
njegovog izricanja, vidik postaje konkretna tradicija, ali tako da njena perenijalna
jezgra nikada nije iznevjerena. Jevrejstvo i kranstvo su, prema tome vidiku,
vjerodostojni i razliiti oblici jedne i iste tradicije kojoj je muslimanstvo samo jo
jedan iskaz.
U modernoj slici svijeta, u kojoj je iskljuena istodobnost transcendentnosti i
imanentnosti Boga, tradicijsko tumaenje islama je, u velikom svjetskom pothvatu
ideologiziranja slika svijeta, preinaeno od njegova znaenja odnosa ovjeka i Boga
u opredmeenu cjelinu kojoj bivaju dodijeljena svojstva Boga. Tako, u ideologijskoj
redukciji, Islam zadobija Boija svojstva zapovijedanja, zabranjivanja, ureivanja,
voenja, govorenja i tako dalje. On postaje politiko, drutveno i kulturno tijelo za
33
Kuran, 3:83.
208/Godinjak 2012
koje se pretpostavlja da ima jasne granice u odnosu na modernost, Zapad, demokraciju, kranstvo i tako redom.
Tako je rije islam, koju je, prema vjerovanju onih koji ga prihvataju, objavio
Bog, postala plastina rije modernog ideologijskoga govora. U nju su uitavana
znanja prema potrebama ideologijskog sentimentalizma i prostog uzvraanja u
binarnim odnosima initelja ideologijskog poretka prijatelj i neprijatelj, napredan
i zaostao, mi i drugi i tako dalje. Time je ona, zapravo, ispranjena, ostavljena bez
moi svojih izvornih znaenja, te istrgnuta iz znaenjskih polja kojima izvorno
pripada. I to su preovlaujue prilike savremenoga govorenja u koje su ukljueni
pojmovi islam i islamski.
S obzirom na to da je Bosna cjelina koju oblikuju muslimani/Bonjaci, katolici/
Hrvati, pravoslavci/Srbi i drugi, kao to su Jevreji i Romi, nijedno govorenje o
prilikama muslimana u toj zemlji ne moe odgovarati drutvenim, politikim i
kulturnim okolnosti ako ne uzima u obzir te preovlaujue slike u svijetu, i to u
svim njihovim direktnim i posrednim uzajamnostima s muslimanima. Gotovo sve
urnalistike, politike, geostrateke i ekonomske slike savremenog svijeta ukljuuju
tu ideologijsku predstavu o opredmeenome islamu i manje-vie homogenom
muslimanskom korpusu.
Danas je ustvrdljivo da u preovlaujuim tumaenjima bosanskog jedinstva u
razlikama islam biva ukljuivan kao izdvojena i opredmeena pojava koja stoji
u vrlo jasnom odnosu prema drugim i drukijim. to je ta izdvojenost dublje urezana
u predstave njenih nositelja, ona snanije podupire osjeanje razluenosti bosanske
cjeline na njene ideologijski postulirane dijelove katolianstvo/hrvatstvo, pravoslavlje/srpstvo, muslimanstvo/bonjatvo.
Takvom politikom i kulturnom gledanju doprinose prisutnosti triju izmijeanih
ideologijskih sadraja u pojedinanim i kolektivnim identitetima sadanjeg bosanskog
jedinstva u razlikama postkomunizma, nacionalizma i fundamentalizma. Unutar
svakog kolektivnog identiteta u dananjoj Bosni mogue je odrediti sadraje koji
pripadaju navedenim ideologijskim odreenjima. Oni su ukljueni u znanja, stavove
i ponaanja u javnome prostoru.
Objanjenje drutvenih, kulturnih i politikih prilika Bosne nije mogue bez
uzimanja u obzir tih sadraja, i to na razini njihove prisutnosti u individualnom
identitetu i kroz drutvene stratifikacije koje odreuju sadanje bosanske politike
i kulturne prilike. Tome valja dodati percepciju i koritenje preovlaujuih slika
o islamu u svijetu, pa tako i drutvenih, politikih i kulturnih odnosa u Bosni.
Spektar naroda koji se smatraju muslimanima je toliko etniki, rasno, jeziki,
geostrategijski, politiki i tome slino razuen da je njegovo svoenje na neku cjelinu
najuinkovitiji nain onemoguenja svakog kognitivnog modela u odnosu prema
njima, i kao razuenosti i kao cjelini. Zato je u govorenju o Muslimanima Bosne nuno
razluiti njihovu neizdvojivost iz bosanke ukupnosti, na jednoj, od imaginacije
opeg muslimanstva, na drugoj strani.
Godinjak 2012/209
MAHMUTEHAJI
Mogue je ustvrditi da se u politikoj retorici ovoga vremena pojam Bosna sve

vie pokazuje kao apstraktan, a pojam islam kao konkretan. ak, konkretiziranje
pojma islam u politikoj retorici postaje sredstvo osporavanja Bosne: to je jasnija
prisutnost opredmeenog islama, jasnija je, u takvim osjeanjima, osporivost Bosne.
I to je zajedniko mjesto u nacionalistikim retorikama sadanje Bosne u predstavljanju
Bonjaka/Muslimana.
Takvo stanje ne dolazi niotkuda. U njemu ne sudjeluju samo neki izvanjski initelji
drutvenog i politikog poretka. Njemu je mogue poznati i initelje koji su psihika
stanja pojedinaca i cijelih kolektiva. Ako je ovjekov odnos s Bogom kao apsolutno
transcendentnim, te nuno i apsolutno imanentnim, nain ozbiljivanja ili uspravljanja
ljudskosti, onda je svaka konkretnost tog odnosa, koja ima svoje neupitne uvare,
prijetnja i zapreka slobodi kao svijetu u kojem se pokazuje nepovredivost ljudskog
dostojanstva.
U komunistikoj viziji Bosna nije izvoena iz njenih tradicijskih sadraja. Ona
je jednostavno smatrana naslijeenim i iznutra nerjeivim pitanjem kada se na nju
primijene naslijeeni obrasci nacionalnih cjelovitosti. Ali, budui da su rjeenje
nacionalnog pitanja komunisti vidjeli u prevazilaenju sveg naslijea, oni su sve
protivrjenosti i traume tog iskustva pripisivali njegovim tradicijskim sadrajima,
a rjeenjem smatrali realiziranje revolucionarnih ciljeva preko historijske uloge
radnike klase i njene avangarde. U takvome vidiku ovjek je svediv na zatvorenu
i mjerljivu veliinu koju je mogue ukljuiti u ideologijski ocrtani tok historije.
Sadanji neokomunisti, koji se tako ne predstavljaju, ve su ukljueni u razna
manje ili vie jasna kolektivna djelovanja i ideologijska advokatiranja, tumae
potekoe bosanskog drutva njegovim iznevjerenjem onih obrazaca u prolosti
koji su ga inili sigurnijim i pravednijim. Za njih je ta prolost razdoblje komunistikog totalitarnog sistema nakon Drugog svjetskog rata. Njihova retorika
ukljuuje zagovaranje ljudskih prava, demokratsko legitimiranje vlasti i drutvenu
pravdu, iako ona ne transcendira temeljne obrasce sekularnog dogmatizma u odnosu
prema individualnom i kolektivnom identitetu, izvorima ljudskog dostojanstva i
slobodama u pluralnim drutvima.
Bosna je u vizijama srpskih i hrvatskih nacionalista i dalje neregularno podruje,
historijska anomalija, nerazrijeena drama, problem nerazrijeenih identiteta
i tome slino. Ona je u toj viziji razdijeljena u dva centrizma srpski, kojem je Beograd
kljuni politiki simbol, i hrvatski, kojem je Zagreb takav simbol. Takva vizija Bosne
tri puta je u dvadesetome stoljeu cjelovito artikulirana u razarateljskim programima.
Prvi put, u pothvatu ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca u Kraljevinu s Beogradom
kao sreditem i dinastijom Karaorevia kao zajednikom kraljevskom porodicom,
Bosna je gotovo posve iskljuena iz politikog vidika elita koje zamiljaju i realiziraju
tu novu dravu. U cijeli taj pothvat ukljueno je i naslijee antimuslimanstva kao
konstitutivni sadraj ideologije, nacije i drave. Mogue ga je prikazati porukom
koju je 1917. godine izrekao Stojan Proti, jedan od vodeih politiara Narodne
210/Godinjak 2012
radikalne stranke: Kad pree naa vojska Drinu, dat u Turcima dvadeset i etiri
sata, pa makar i etrdesetosam, vremena da se vrate na pradjedovsku vjeru, a to
ne bi htjelo, to posjei, kao to smo u svoje vrijeme uradili u Srbiji.34
Drugi put je artikuliran program podjele 1939. godine. Poznat je kao dogovor
Cvetkovi Maek. Tim dogovorom Bosna je razdijeljena na srpski i hrvatski
dio. Muslimani su u toj podjeli jednostavno predstavljeni kao nepolitiki initelj
koji u najboljem sluaju moe raunati na neki oblik kulturne, religijske ili folklorne
autonomije. Time je postulirano institucionaliziranje muslimanskog problema
kao razrijeenog u srpsko-hrvatskim odnosima. Ali, radilo se samo o nastavljanju
unitavanja sveg bosanskog muslimanstva, pa i svih bosanskih sadraja koji su slabili
ili mogli slabiti taj program. Zloine i razaranja koji su provedeni u Drugom svjetskom
ratu u kojima je poubijano preko sto tisua Bonjaka/Muslimana, te razoren
veliki dio njihovog kulturnog naslijea opravdano je smatrati produljenjem
antimuslimanskih programa.
Trei put pokrenut je program unitavanja Bosne u okviru ta dva centrizma 1991.
godine. Poznat je kao dogovor Miloevi Tuman. U tu su podjelu ukljueni stari
nacionalistiki sadraji, ali i hinjeni ekumenski razlozi dogovora i razgranienja
dvaju kranskih naroda. Problem tih naroda je u takvoj slici svoen na prisutnost
muslimana kao nekompatibilnog initelja u realiziranju dogovora o miru meu
kranima razliitih crkava.
Predstavljanje tog muslimanskog initelja u to je mogue gorem i odvratnijem
liku bilo je dio te antibosanske strategije i njenog primjenjivanja u ratu od 1991. do
1995. godine, ali i poslije njega. Da je jezgra tog programa ono isto antimuslimanstvo
kakvo se susree u prethodnim stoljeima, jasno je vidljivo iz jednog od dokumenata
Meunarodnog krivinog suda za bivu Jugoslaviju. Sveto Veselinovi, predsjednik
Srpske demokratske stranke u Rogatici, kae: Treina Muslimana bit e pobijena,
treina e postati pravoslavna, a treina e pobjei.35
Ne treba zanemariti da su brojna izopaenja meu muslimanima u oblicima
radikalizma, pa i nasilja, bila interes nacionalistikih elita koje su ukljuene u rat
protiv Bosne. Ima puno pokazatelja koji upuuju na to da su te elite i izravno podravale razvoj takvih pojava. Zato su istraivanja tih anomalija meu Bonjacima/
Muslimanima, koje proistjeu iz njihove povijesne traume i koje zloupotrebljavaju
njihove etnonacionalne i etnoreligijske elite, te raspravljanja o njima, uvjet osvjeenja
bosanskog pitanja.
34
Navod u: Ivan Metrovi, Uspomene na politike ljude i dogaaje, Buenos Aires: Knjinica
Hrvatske revije, 1961., 73; preuzeto iz: Ivo Banac, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: Porijeklo,
povijest, politika, prev. Josip entija, Zagreb: Durieux, 1995., 84.
35
KDZ051 svjedoenje, Krajinik, T.11278. Krajisnik case, ICTY Archive; navod u: Edina
Beirevi, The Issue of Genocidal Intent and Denial of Genocide: A Case Study of Bosnia and
Herzegovina, East European Politics & Societies, 24/4 (2010): 480-502, 486.
Godinjak 2012/211
MAHMUTEHAJI
Fundamentalizam jeste moderna ideologija. Nije ga mogue svesti ni na jedno

tradicijsko naslijee jer je on ope obiljeje modernog svijeta. Izvorno je nastao u
Evropi i Americi, a nositelji te slike uzvraaju na pothvat apsolutiziranja instrumentalnog razuma, te sekularizacije i ideologizacije svijeta. Usvajanje znanosti kao
jedinog pouzdanog izvora znanja, te njeno svoenje na mjerljivi svijet, uz projektiranje
ljudskog djelovanja kao pothvata graenja svijeta bez sukoba i tiranije, to pretpostavlja stavljanje ovjeka u sredite sveg postojanja i njegovo injenje neovisnim
o Bogu, proizvelo je jednako razumski uzvrat u kojem su i Bog i Objava posve u
okviru mjerljivog svijeta. To je ideologija fundamentalizma. I ta slika kao reakcija
iskljuuje mogunost otvorenog jastva u kojoj sva njegova postignua transcendira
Bog, Koji je istodobno i blizak i dalek.
U posljednjim decenijama dvadesetog stoljea religijska retorika postaje uzvrat
na komunistiku antireligioznost. Ali i taj uzvrat, kao i svaki drugi, prima brojne
sadraje i svojstva toga emu se suprotstavlja i to negira. Zato je shvatljivo da
razumske i sentimentalistike projekcije u toj retorici postaju vanije od realnosti.
Iz tog slijedi oita neosjetljivost prema ljudskoj patnji, drutvenoj nepravdi i svim
vrstama nasilja.
U dananjem predstavljanju islama, katolianstva i pravoslavlja, u njihovim
fundamentalistikim tumaenjima, mogue je prepoznati razne oblike simbioze sa
nacionalizmom i komunizmom. S obzirom na privid kompatibilnosti evropskog
kranskog naslijea s modernom slikom politikog poretka u sekularnoj dravi,
antimuslimanstvo i antijevrejstvo su gotovo redovan sadraj evropskih nacionalizama,
ali i evropskih fundamentalizama. Tome valja dodati da je antimuslimanstvo ukljueno
i u komunizam. To je tako, jer nacionalizam, fundamentalizam i komunizam imaju
jednu i istu sutinu i pored razliitosti njihovih formi. U tim je ideologijama mnotvo
razina bia svedeno samo na jedno, a onostranost je iskljuena.
Neokomunizam i nacionalizam imaju znaajne resurse za uobliavanje antimuslimanstva kao sadraja protivbosanskih programa, to je danas vidljivo na bosanskoj
drutvenoj pozornici. To je vidljivo u brojnim sadrajima muslimanske kolektivne
svijesti, ali i u brojnim sadrajima odnosa drugih prema njima. Kada se u javnim
prostorima manifestiraju razliiti oblici vjerskih sloboda koje su uskraivane
tokom komunizma, kranski sadraji tog pribliavaju Bosnu evropskom idealu
individualnih i kolektivnih prava. A kada su muslimanski, ti sadraji u preovlaujuim
predstavama u Evropi doivljavaju se kao uznemirujua anomalija.
Propast komunistikog poretka, koji obiljeavaju ruenje Berlinskog zida i
disolucija Sovjetskog saveza, u Bosni se odrazio u ratu koji je koordinirano pokrenut
i voen iz Beograda i Zagreba. Taj se ideologijski zasnovan rat odrazio na uspostavljanje barem etiri drutvena i politika pokreta u bosanskoj drutvenoj cjelini.
Dva od ta etiri pokreta su centrifugalna. Unutar njih su etnoreligijske ideologije
povezivane s pretpostavljenom etnikom teritorijom. Tako su etnoreligijske elite
Srba istakle svoj zahtjev za definiranjem srpskog dijela Bosne. To isto uinila
212/Godinjak 2012
je i hrvatska etnoreligijska elita. Uspostavljanje tako zamiljenih etnoreligijskih

teritorija shvaano je kao korak prema ujedinjenju s matinim cjelinama novom
i pravom Hrvatskom, te novom i pravom Srbijom. U oba ta pokreta Bonjaci/Muslimani su shvaani kao smetnja koju nekako treba otkloniti.
Trei od ta etiri ideologijska pokreta koji su ukljuivali i duboke kolektivne
emocionalizme u svojoj je naravi centripetalan. Bonjaci/Muslimani, koji su svoju
etnoreligijsku ideologiju u novije doba imenovali bonjatvom, veinu svojih
politikih nastojanja uobliuju kao borbu za bosansku cjelovitost. Takva njihova
nastojanja esto su ideologijski uobliena kao reakcija na navedena centrifugalna
djelovanja, pa esto emocionalno, politiki i kulturno pravdaju nacionalistike
centrifugalizme srpskih i hrvatskih nacionalista. Time i oni doprinose slabljenju
zajednikih snaga bosanskog jedinstva u razlikama.
etvrti politiki pokret jest tenja da se bosansko drutvo predstavi i sauva kao
cjelina u kojoj je mogu skladan odnos religijskih i kulturnih razliitosti, koje je
mogue organizirati u skladni politiki poredak na osnovi demokratskog poela
jedan ovjek jedan glas, a da pri tome ne budu ugroena ni individualna ni
kolektivna prava zasebnosti u tome poretku. Takav program su prva dva pokreta,
a esto i trei, predstavljali kao nerealan i idealistiki. Nositelji prvog i drugog pokreta
predstavljaju etvrti kao maskiranje bonjakih nacionalnih interesa, a trei taj
odnos prema bosanskoj zbilji predstavljaju kao poputanje hrvatskom i srpskom
nacionalizmu i pokuaje restauriranja komunistikog naela o bratstvu i jedinstvu.
Elite dvaju centrifugalnih nacionalizama, i srpskih i hrvatskih, nastoje cijeli problem
bosanskog drutva i njegove drave svesti na muslimansko pitanje. Ukazivanjem
na muslimanski problem unutar tih elita dovodi se u pitanje gotovo svaki evropski
princip preko kojeg bi konsolidiranje bosanske drave bilo mogue provesti.
Takav odnos Milorad Dodik, premijer Republike Srpske, sabire ovako: Mi ovdje
ne moemo biti prostor na kojem e se realizirati najinternacionalnije ideje, makar
i bile prihvatljive sa stanovita principa ne moemo, naprimjer, prihvatiti da se u
Bosnu uvede izborni sistem jedan ovjek, jedan glas. To bi omoguilo da Bonjaci,
kao relativna veina, postanu politika.36 Prema tome, opredmeenje islama kao
ope suprotstavljenosti demokratskome principu jeste temeljni interes onih koji
ele ouvati sadanju zaprijeenost bosanskog drutva i koji ele ouvati ratom
postignutu razorenost i tog drutva i njegove drave. Za nositelje takve ideologijske
konstrukcije devijantno ponaanje pojedinaca i grupa meu Bonjacima/Muslimanima, koje je mogue predstaviti kao islamske, i poeljno je i potrebno.
Navedeno razluenje bosanskog drutva prema politikim ideologijama i koritenju
religijskih i etnikih pripadanja dobilo je oblik u nametnutome ustavnom poretku.
Postignua rata u kojima svoje udjele imaju nositelji etiriju spomenutih politikih
ideologija i s njima povezanih etiriju poredaka legalizirana su u oktroiranom ustavu.
36
Globus, 17. avgust 2007, 81.

Godinjak 2012/213
MAHMUTEHAJI
Republika Srpska je rezultat rata protiv Bosne, ali to je na vrlo slian nain i Federacija Bosne i Hercegovine. U politikim okvirima ta dva administrativno-dravna
poretka nastavlja se djelovanje koje je neodvojivo od supstance rata protiv Bosne.
Njegovi su oblici i implicitni i eksplicitni. I nije ih teko fenomenoloki razluiti
i prikazati.
Komunitarizmi su duboko proeti navedenim ideologijskim sadrajima, ali i
suprotstavljenim emocionalizmima, koji su uoblieni u osjeanje patnje za koju
su krivi drugi. I Hrvati i Srbi i Bonjaci govore o svojim patnjama kao najveim
i neusporedivim s patnjama drugih. Svi oni u svojim etnoreligijskim ideologijama
trae oslonce za politiko artikuliranje tog osjeanja prioriteta na patnju i njeno
ukljuivanje u javni politiki diskurs. Na toj su osnovi izgraeni partikularni politiki
programi za svako podruje u kojem postoji vlast etnoreligijske politike.
U takvim prilikama odnosi prema Bonjacima/Muslimanima redovno su dovoeni
u vezu s evropskim i amerikim diskursom o islamskom fundamentalizmu, islamskom terorizmu, islamskom radikalizmu i tome slino. Govornici u okviru
srpskog i hrvatskog nacionalizma nastoje predstaviti Bonjake/Muslimane kao
istovjetne s onim islamom koji je problem cijelog svijeta. Tumaei grupi evropskih
diplomata savremene evropske prilike, jedan im je srpski nacionalistiki politiar iz
Bosne rekao: Mi u Bosni nemamo nijedan problem, osim onoga koji imate svi
vi, u svakoj evropskoj zemlji. Vi imate problem s islamom i mi imamo problem
s islamom.
Jasno je prepoznatljiv pothvat da se ideologijsko utjelovljenje ideologijskog
tumaenja svijeta preko odnosa Zapad Islam preuzme i ojaa u izgradnji slike
Bonjaka/Muslimana, slike koja nije odvojiva od (a) cjeline globalnog islama;
(b) radikalizma i demokratske nekompatibilnosti islama s demokratskim idealima;
(c) radikalizma i politikog totalitarizma u muslimanskim zemljama; i (d) drutvenih
devijacija koje nastaju u evropskim drutvima usljed prisutnosti imigranata iz
zemalja sa muslimanskom veinom.
Gledajui sa strane Bonjaka/Muslimana, spektar drutvenih, politikih i kulturnih
pojava, koje je mogue tako imenovati, obuhvata razliitosti svih vrsta, od radikalnih
ponaanja saudijskog vehabizma do istinskog misticizma s prosvijetljenom tradicijskom intelektualnou. Ne postoje tradicijske slike te razluenosti, iako danas u
Bosni ima vie nego ikada ranije muslimanskih intelektualaca sposobnih da vode
javnu raspravu o tim fenomenima. Emocionalistika proetost traumatiziranog
bosanskog drutva ustrajava na prednosti politikog diskursa nad svakim drugim.
Raskona kultura bosanskog jedinstva u razlikama, koja svoje kontinuitete ima
prije svega u neopredmeenim i razliitim oblicima odnosa ovjeka s Bogom, ostaje
i dalje nepoznata veini i podvrgnuta ideologijskim i emocionalistikim tumaenjima
nacionalistikih propagandista. To je razlog zato su govornici s religijskim
insignijama gotovo redovno proeti politikim i ideologijskim mobilizmom. To je
razlog zato se brojni sekularni govornici licemjerno dodvoravaju pretpostavljenim
religijskim prvacima i sentimentalizmom proetoj javnosti.
214/Godinjak 2012
U takvim okolnostima mogue je rei da u Bosni nedostaje ozbiljan intelektualni

razgovor meu nositeljima razliitih slika ovjeka i svijeta. Jo uvijek preovladava
jednostrano saopavanje svojih ideologijskih slika, uz nespremnost da se saslua
njihovo preispitivanje s druge strane. Nerijetko se moe uti da je dananje stanje
Bosne vrlo slino stanju njenog drutva i politike 19901991. godine, kojim je zapoeo
rat. Za takvo se stanje dokazi trae u urnalistikim slikama muslimana u svijetu,
u razlozima i ciljevima antiteroristike koalicije, u brojnim devijantnim iskazima
u drutvu koji se mogu dovesti u vezu s muslimanima.
Na takva tumaenja ne postoje jasni uzvrati u kojima bi bilo napravljeno razluenje
izmeu realnih slika pojava u drutvu i njihovih ideologijskih predstavljanja. Brojni
su uzvrati koje nije teko oznaiti kao muslimanski ili islamski. Meu njima
su razliite veze politikih i religijskih elita, te politika retorika muslimanskih
religijskih prvaka. Takva ponaanja religijskih prvaka u javnom prostoru nositelji
antibosanskih programa smatraju dokazima koji opravdavaju njihovo suprotstavljanje
konsolidiranju bosanske drave i otklanjanju postignua ratom i zloinima.
Postoji konsenzus da je stanje drutva i politike u dananjoj Bosni loe. Ali
opravdano je postaviti i drukiju tezu: ne postoji nijedno stanje Bosne u savremenoj historiji koje je bilo manje loe od sadanjeg. Samo takva teza moe biti
podsticajna za traenje razloga kojima bi bio otkriven smisao bosanstva kao ukljuivog okvira za sve razliitosti razumskih i osjeajnih artikuliranja individualnih
i kolektivnih pripadanja.
Slobodno iskazivanje pripadanja ili nepripadanja, religijskog i politikog jednako,
ne vodi direktno ni u privilegiranost ni u disprivilegiranost. Sreivanje odnosa drave
i kolektivnih identiteta je pothvat koji zahtijeva vrijeme i pomo. etiri religijske
zajednice u Bosni razliito su i doktrinarno i povijesno uobliene. Na Bonjacima/
Muslimanima je da nau put usklaivanja svojih posebnosti u bosanskoj drutvenoj
i politikoj cjelini.
Sadanje stanje poistovjeivanja etnonacionalnog i religijskog pripadanja nije
interes ni Bonjaka/Muslimana ni Bosne. Organiziranje vjerujuih je i njihova potreba
i njihovo pravo, ali takvo organiziranje nije i ne moe biti poistovjeeno s etnonacionalnom cjelinom niti s bilo kojim oblikom politikog organiziranja u demokratskoj
dravi. Ta nemogunost je opasno invertirana. Veina artikulacija religijskih pitanja
direktno ili indirektno iskljuuje potrebu razluenja opeg pripadanja od njegovih
svjesno opredjeljujuih sadraja.
Ako Bonjaci/Muslimani nasljeuju kulturna dobra kojima je u prolosti upravljano
preko ustanova osmanskog teokratskog sultanata, to ne moe znaiti da oni politiki
nasljeuju taj nestali sultanat. Naroito su za njihovo drutveno konsolidiranje i
njihovo harmoniziranje odnosa s drugima u cjelini bosanskog drutva opasne pojave
poistovjeivanja tog osmanskog naslijea s njihovom vjerskom organizacijom i
njenim vjerskim vodstvom.
Godinjak 2012/215
MAHMUTEHAJI
Kako su pojave takvog poistovjeivanja brojne, esta su paradravna nastojanja i

djelovanja unutar vjerske organizacije. Distanciranje od takvog emocionalnog naslijea
znailo bi da muslimani prihvaaju da oni ne mogu imati nikakvu privilegiju koja
bi bila drukija od privilegija drugih religijskih zajednica. To znai da oni, kao i
svi ostali, svoja prava ostvaruju na jednak nain na cijeloj dravnoj teritoriji, te da
su ta prava ureena zakonom, principijelno govorei, jednaka za sve. Shvaanje
i primjenjivanje te injenice jeste jedan od bitnih uvjeta za politiko sreivanje
bosanske drave i onemoguavanje razornih djelovanja, ije je nestajanje teko
prognozirati. To jeste jedan od bitnih uvjeta. Ali i drugih bitnih uvjeta je mnogo.
9. Opasne konstrukcije
Nema ni individualnih niti kolektivnih slika svijeta za koje bi bilo opravdano rei
da posve odgovaraju realnosti. Ljudska je srea u nemogunosti da usvojene slike
budu tako uvrene da ih nikada nije mogue promijeniti, te da ostaju nepromjenljive. Takve slike realnost neprestano potkopava i pokazuje kao svoje odraze u svome
nestiljivom toku. Svaku ideologiju mogue je zamisliti kao nastojanje da konstruirana slika zbilje bude usvojena kao vanija i monija i od same zbilje. Tako nastaju
groteskne pojave u kojima se ne zna ta je zbilja a ta njena slika.
ovjeanstvo iskuava najgore oblike nasilja koji nastaju kada ideologijska
elita, koristei raspoloive moi, nastoji svom ideologijskom programu potiniti
realnost. Pojedinci koji su svjesni relativnosti i svojih i tuih slika svijeta u odnosu
sa zbiljom, te stalne mogunosti popravljanja i sebe i svojih slika svijeta, ustrajno
nastoje preispitivati apsolutizirane ideologijske predstave o ovjeku, svijetu i
Bogu. Prisutnost i djelovanje takvih pojedinaca u svim ideologijskim programima
smatrana je smetnjom i opasnou za realiziranje zamiljenog ideologijskog poretka.
Zato neki pojedinci, grupe i narodi u ideologijskoj slici moraju postati anomalije
te unutarnji ili vanjski neprijatelji od kojih valja spaavati ljude i svijet.
U svim balkanskim nacionalnim ideologijama antimuslimanstvo je njihov konstitutivni i proimljujui sadraj. Unitavanja sveg muslimanstva unutar ideologijski
postuliranih nacija je, kako se jednostavno moe vidjeti, uvjet svake balkanske
etnonacionalne teleologije. Ideologijski obrasci antimuslimanstva se mijenjaju u
obliku, ali im sutina preivljava kroz stoljea. U dananjoj etnopolitikoj retorici
nekoliko je obrazaca koji su sutinski antimuslimanski, pa je njihovo dekonstruiranje
preduvjet mogueg politikog djelovanja koji vodi kulturi dijaloga. Ovdje e biti varirani najei oblici etnopolitike retorike koji su ideologijske forme antimuslimanstva.
Osmansko carstvo je istovjetno s perenijalnim predstavama islama kao esencijom
prokletog i pokvarenog agarjanstva, kako je navoeno u brojnim spominjanjima
Muslimana, pa je borba protiv njih jednaka borbi za osloboenje i politiku emancipaciju evropskih kranskih naroda. Zato je ideologijski torzo islama, u kojem je
mogue predvidjeti svaku vrstu opasnosti, neistoe i prijetnje, najbolji nain
216/Godinjak 2012
pretvaranja zbilje ivih ljudi u ideologijsku sliku. Kada je ta slika napadana, napadani
su oni koji zagovaraju slobodu i demokraciju, pravdu i ujedinjenje, kranske
vrijednosti i tome slino.
U antibosanskom pothvatu dugog trajanja konstruirani su brojni obrasci kojima
je pravdano osporavanje i razaranje svega bosanskog. Prva konstrukcija je usporeivanje Bosne s Jugoslavijom, a druga je isticanje nemogunosti Bosne kao unitarne
zemlje. U obje te konstrukcije je mogue otkriti antimuslimanstvo kao njihov
bitan sadraj.
Mnogi Muslimani zalau se, zajedno s mnogim drugim sudionicima bosanske
pluralnosti, za opstanak bosanske politike, kulturne i ekonomske cjelovitosti u kojoj
bi i oni i Srbi i Hrvati, kao i svi ostali, mogli realizirati svoje poeljne budunosti. Ali
to nije mogue, istiu govornici spomenutih elita. Nije, jer se raspala Jugoslavija.
A kako bi onda bila mogua Bosna. Iz raspada Jugoslavije nastale su dvije homogene
drave Srbija i Hrvatska, a Bosna to ne moe biti jer ima Muslimane, pa se mora
raspasti da bi od nje postala neka muslimanska teritorija koja je, zapravo, to ime
se potkopava mogunost bosanskog pluralnog drutva. Ako se ona ne bi raspala,
to bi znailo da bi mogla biti muslimanska na slian nain kako je to Srbija srpska
a Hrvatska hrvatska. Tako je anitimuslimanstvo gradivni initelj antibosanstva i
zagovaranja etnonacionalnog homogeniziranja na teritorijama koje e biti odreene
raspodjelom politike moi.
Meu antibosanskim mantrama je i ta koju u Bruxellesu ponavlja predsjednik
Tadi, a to je da Bosna i Hercegovina predstavlja Jugoslaviju u malom i da je Jugoslavija bila komplikovana zemlja.37 U toj tvrdnji Boris Tadi namjerno, u skladu s
ideologijski konstruiranom slikom Bosne u velikosrpskim programima, zanemaruje
injenicu da je bosansko pluralno drutvo preivjelo kroz gotovo tisuu godina
u prvoj polovini tog vremena kao eklezioloki i kristoloki pluralno, a u drugoj
i kao religijski pluralno. Tako i Boris Tadi ponavlja mantru gotovo svih ideologa
antibosanstva. Njegov prijatelj i mentor Dobrica osi pie: U svesti Hrvata i Srba
zasnovalo se uverenje: ako nije mogla da opstane multietnika Jugoslavija, ne
postoje uslovi, ni razlozi, da postoji multietnika Bosna.38
Meu zemljama koje su 1918. godine ule u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i
Slovenaca, od koje je potom nastala Kraljevina Jugoslavija, Bosna je toj Kraljevini,
kao i komunistikoj Jugoslaviji, najmanje slina. Jugoslaviji je, zapravo, najslinija
Srbija u svim njenim historijskim oblicima. Shvatljivo je da je Jugoslavija i smatrana
konstrukcijom koja utjelovljuje historijsku ideju Srbije kao srpske nacionalne
drave, koja bi, kad-tad, trebala, prema miljenju njenih ideologa, obuhvatiti i
brojne teritorije izvan granica svake ikad postojee Srbije.
37
Vidjeti: Boris Tadi, Moramo nai rjeenje za bosanske Hrvate, Osloboenje, 8. juni
2011. godine, 5.
38
osi, O Stvaranju Republike Srpske i njenom piscu, 29.
Godinjak 2012/217
MAHMUTEHAJI
Bosna je u cijelom svom trajanju jedinstvena zemlja jednog jezika, jedne teritorije,
jedne etnogeneze i tako dalje. Nikada u sebe nije ukljuivala ni nebosanske teritorije
niti nebosanske etnose. Srbija, za koju historiarka Latinka Perovi kae da ni danas
ne zna gdje su joj granice, ukljuuje u svoju cjelinu teritorije na kojima ive Albanci,
Maari, Bonjaci, Hrvati, Vlasi/Rumuni. Nijedan od tih naroda nije na te teritorije
doao u neko kasnije doba u odnosu na Srbe, pa mu ne moe biti osporavano ni
historijsko ni prirodno pravo da tu bude.
Uz to, u srpskom nacionalnom programu pretpostavljeno je ukljuivanje i
brojnih drugih teritorija Makedonije i Crne Gore, Bosne i Hrvatske, naprimjer.
U sluaju Jugoslavije ona je sastavljena od razliitih teritorija, nacija i etnosa koji
ukljuuju i posve drukije etnogeneze, iskustva, jezike i tome slino. Zato je obrazac
Bosne kao Jugoslavije u malom konstrukcija koja se koristi u nacrtima za
razaranje te zemlje.
Konstruiranjem Jugoslavije Bosni je oduzet njen subjektivitet. Ona je u toj dravi
nestala, pa su njeni narod, teritorija i kultura fragmentirani radi ukljuivanja u
pretpostavljene cjeline. Kada ponavlja taj antibosanski stav, predsjednik Tadi
samo napominje da dravna politika Republike Srbije ostaje i dalje jednaka onoj
koju je uobliio Ilija Garaanin. Jasno je da malo ljudi voli uti tu tvrdnju. Ako se
raspravlja o principima, onda je njena tanost neosporiva. Mijenjaju se oblici, a
pojava ostaje jednaka.
Jugoslavija je ideologijski projekt. Ona je izvorno konstruirana u ideologijskoj
slici zbilje. Potom je ta slika nametana geografskoj, kulturnoj i religijskoj realnosti
prostora koji su odreivale jugoslavenske granice. Bosna je posve obrnuta pojava.
Ona je realnost koju je ideologijska slika Jugoslavije negirala, pa joj je nametano
ideologijsko dijeljenje i razdvajanje. Da je tako, jasno svjedoi i injenica da se
koheziona energija Bosne pokazala monijom i od zajednikog vojnog djelovanja
dviju dravnih struktura na njenom razbijanju.
U cijelom trajanju Jugoslavije postojala je napetost izmeu njenih dijelova i
sredita. Gotovo svi ti dijelovi nastali su u dugom historijskom trajanju, pa su njihove
cjelovitosti nadlazile Jugoslaviju kao sastavljevinu. Srbija i srpski nacionalni
program bili su sredinja pojava tog nastajanja. Beograd, kraljevska dinastija, srpska
vojska i srpska nacionalna ideologija smatrani su meu Srbima samom jezgrom
Jugoslavije. Otpori tome pokazivani su kao tenja ouvanja slovenakog, hrvatskog,
makedonskog, crnogorskog, albanskog te bosanskog subjektiviteta. Postupno je
otpor Jugoslaviji prerastao u mjeru tienja subjektiviteta koji su je sainjavali.
Jugoslavija je postala za sve, osim za Srbe, srpski program.
Za unitarnu Jugoslaviju zalagali su se samo srpski nacionalisti i njihovi saveznici.
Takvoj dravi opirali su se svi koji su u Jugoslaviji gledali poredak koji omoguuje
opstanak i razvoj njihovih historijskih, kulturnih i politikih subjektiviteta. Zato
je razaranje bosanskog subjektiviteta za velikosrpske nacionaliste bio preduvjet
realiziranja Jugoslavije kao srpskog programa. Nijedan prostor bive Jugoslavije
218/Godinjak 2012
nije bio izloen takvom osporavanju kakav je Bosna trpjela u cijeloj svojoj jugoslavenskoj historiji.
Iako je tu rije o cjelovitom i jedinstvenom drutvu, nastalom u neprekinutom
historijskom trajanju, te kulturi i jeziku unutar kojih su trajale i male i velike razlike,
ali nikad tako da tu cjelinu razore u fiziki rastavljive dijelove, svako nastojanje
da takva cjelovitost bude artikulirana predstavljano je kao bosanski unitarizam,
a njegovo razaranje predstavljano je kao nastojanje na postizanju ravnopravnosti
i konstitutivnosti. Kada god neko kae da je normaliziranje bosanskog dravnog
poretka mogue samo preko baznih pretpostavki dva entiteta i tri konstitutivna
naroda, pozivajui se pri tome na Dejtonski sporazum, time potvruje svoje razarateljsko gledanje na bosansku cjelovitost.
Isticanje nemogunosti bosanske drave ili, u relativiziranoj varijanti tog stava,
njene nemogunosti na temeljima evropskih demokracija, redovito postulira muslimansko pitanje kao uzrok tog. Taj stav je uoblien u tvrdnjama o nemogunosti
primjene principa jedan ovjek jedan glas, o opasnosti unitarizma, o graanskoj
dravi i tome slino. U jezgri svih tih iskaza je antimuslimanski stav o nespojivosti
evropskih, shvaenih kao kranskih, predstava o demokratskoj dravi s prisutnou
Muslimana. Nije mogue objasniti ni narav posljednjeg rata protiv Bosne bez uzimanja
u obzir te injenice. Nije, jer nema i ne moe biti realizacije genocida bez ideologijskog pozicioniranja cijelog naroda ili njegove veine u zloinaki pothvat.
Svaka evropska drava je organizirana u skladu sa svojim posebnostima, ali
nikad mimo principa koji bi joj omoguavali opstanak i politiku koherentnost.
Na taj nain svaka od njih je unitarna u znaenju da njen opstanak nije mogu bez
okupljenosti svih razliitosti oko nekog zajednikog principa. Nema drave koja
moe opstati bez jasnog definiranja sredita u odnosu na koje se osigurava njegova
kohezija. Na pitanje o nainu povezivanja pojedinih dijelova sa sreditem mogu
biti dani razliiti odgovori. Ali, ako te povezanosti nema, ako u svom konceptu nije
u dovoljnoj mjeri unitarna, drava je osuena na raspad. Osporavanje unitarnosti
je, prema tome, razumljiv i prepoznatljiv sadraj antibosanskih programa.39 Okrivljavati zagovornike i branitelje bosanske cjelovitosti za unitarizam je isto to i
zagovarati raspad te drave.
Kako god bila organizirana ustavna razglobljenost nekog dravnog poretka, od
pojedinca do najviih organa zakonodavne, izvrne i sudske vlasti, povezanost
politike strukture pretpostavlja postojanje sredita iz kojeg je politika mo
39
Osporavatelji Bosne kao drutva, kulture i politike gotovo redovno njenim braniteljima
pripisuju krivicu zalaganja za unitarnu dravu. Time se najee skrivaju odgovornosti susjednih
drava za razorna djelovanja prema toj zemlji. Nije teko u toj konstrukciji prepoznati antimuslimanski
sadraj koji je usporediv s evropskim naslijeem antisemitizma. Unitarna Bosna, prema toj konstrukciji, znai omoguenje uloge veine, to je nedopustivo, jer je ona, kako ti konstruktori smatraju,
muslimanska. Vidjeti, naprimjer: Darko Tanaskovi, Neoosmanizam: Doktrina i spoljnopolitika
praksa, Beograd: Slubeni glasnik Republike Srpske, 2010., 29.
Godinjak 2012/219
MAHMUTEHAJI
razdijeljena do krajnjih rubova dravnog poretka. Kada tog sredita i povezanosti

s njime nema, raspad drave je nuan. Uz to, djelovanje veza s vanjskim sreditima,
za koja se vidljivo ili nevidljivo veu dravne strukture, podstie i snai taj raspad.
Prisutnosti i utjecaji tih vanjskih sredita, meu kojima su Beograd i Zagreb najpresudniji, pravdani su kao ideologijske nunosti srpskog i hrvatskog nacionalnog
integrizma, te odgovornosti za poloaje Srba i Hrvata u susjedstvu. Takav odnos
prema Srbima i Hrvatima u Bosni ukljuuje direktno i/ili indirektno njihovo tienje
od onih initelja koji ih ugroavaju. A ti ne mogu biti nikoji drugi do Bonjaci/
Muslimani, jer u Bosni nema drugih koji su u odnosu sa Srbima i Hrvatima.
Iz tog nastaju konstrukcije o izvorima te opasnosti muslimanski radikalizam,
brojanost, unitarizam i tome slino.
Iako mnogima mogu izgledati benigne dvije tvrdnje koje e ovdje biti navedene,
njihova je sutina opasno prosljeivanje antimuslimanstva kao prikrivenog, ali
politiki razornog negativnog stava prema Bosni. U poznatoj i iroko raspravljanoj
izjavi Ive Josipovia, predsjednika Republike Hrvatske, koja je dana Reutersu,
istaknuto je kako u Bosni ima puno Muslimana40. Josipovi nije nikada objasnio
kako ih to ima puno i od kuda njegova saglasnost s mnotvom onih koji su govorili
i djelovali protiv Bosne, obrazlaui to stavom o opasnosti od velikog broja Muslimana u Bosni. Nije li ta tvrdnja u korijenu sve tragedije balkanskih Muslimana?!
Svejedno je da li je izjava predsjednika Ive Josipovia rezultat njegove nedovoljne osvijetenosti o pitanjima o prolosti, sadanjosti i budunosti geopolitikog
prostora u kojem je i Republika Hrvatska, kojoj je on predsjednik, ili ona odraava
njegovu sliku bosanske pluralnosti. Jasno je da antimuslimanstvo implicitno i eksplicitno proima politika osjeanja, miljenja i djelovanja gotovo svih balkanskih
politiara. Da je tako, evo jo jednog jasnog dokaza: Iz niza razloga Hrvati su u
poziciji da zapravo nemaju pravi temelj utjecaja. Za Srbe je to Republika Srpska
koja je, to god mislili o njoj, dobro organizirana, Bonjacima je to broj, a Hrvati
nemaju nikakav temelj politikog utjecaja.41
40
Osloboenje Izjava prenijeta 7. aprila 2011. godine.

U: Nije lako, ali Srbija ne treba da stane zbog Kosova, intervju Vesne Pusi, ministrice
spoljnih i evropskih poslova Republike Hrvatske Julijani Mojsilovi Deulovi, Novi magazin,
19. januar 2012. godine, 22-25, 24.
41
220/Godinjak 2012

ON BUGABOO OF BOSNIANHOOD AND THOSE WHO ARE FRIGHTENED BY IT
Rusmir Mahmutehaji
Summary
No condition of Bosnian state is separable from the condition of Bosniaks. Both of these
concepts, as well as images of reality, are the vague categories, and serious talking about
it presupposes a critique of what is offered as knowledge of them. Exemption from these
amoebic terms, as key content of political philosophy in Bosnia and about it, remains the
most important challenge on the stage of intellectual public. The knowledge depends on this
venture and on its basis would be possible to predict desirable and undesirable political,
cultural and economic changes that are associated with these categories. This paper deals with
some of the taboo- issues on Bosnia and Bosnianhood, and existing conflicts and ideological
constructions and reality to which they are applied.
Keywords: Bosnianhood, anti-Bosnianhood, the state of Bosnia and Herzegovina, internal politics
Godinjak 2012/221
UDK 821.411.21: 28-23 =163.41

929 Ljubibrati, M.
929 Vidojkovi, M.
Koja rije o dvojici prevodilaca

Sinan Gudevi
Zagreb
U ovom radu dani su podaci o dvojici zaslunih i uglavnom zaboravljenih prevodilaca

Mihajlu Mii Ljubibratiu (1839-1895) i Marku Vidojkoviu (1895-1964). Ljubibrati je
napravio prvi cjelovit prijevod Kurana na na jezik. Tako je u junoslavenskoj kulturi otvorio
novo razdoblje demistificiranja odnosa prema slavenskom muslimanstvu. Vidojkovi je
prevodio s ruskog i francuskog. Taj opseni prevodilaki pothvat proima gotovo cijelu kulturu
slavenskog juga. Dio tog Vidojkovievog pothvata je i prvi cjelovit prijevod Hiljadu i jedne
noi. I taj prijevod je znaajno doprinio barem emotivnom dekonstruiranju preovlaujuih
slika o muslimanskoj kulturi i mogunostima njene prisutnosti u pluralnosti naroda i
jezika. Autor ukazuje na potrebu istraivanja ivota i djela i Ljubibratia i Vidojkovia, te
ukljuivanja znanja o njima u savremene kulturne tokove.
Kljune rijei: prevoenje, prevodioci, Mio Ljubibrati, Marko Vidojkovi
vrijeme kad se na svim stranama jugoslavenske ruevine nastavljaju

runa ienja u takozvanim nacionalnim korpusima, dopustite mi da vau
panju svratim na dva ovjeka koji su svojim radom dali velik i jedinstven
prilog kulturi naroda Bosne i Hercegovine, a zanemareni su, skrajnuti, ili zaboravljeni.
Njihova su imena Mio Ljubibrati i Marko Vidojkovi. Nijedan od njih dvojice,
prema danas preovlaujuim kriterijima, ne bi mogao biti upisan u Bonjake. Jedan
od njih je, dodue, roen u Bosni i Hercegovini, i dobar dio ivota u njoj proivio, a
umro je i ukopan u Beogradu. Drugi, prema onome to sam uspio utvrditi, nije ni ivio
u Bosni i Hercegovini, moda ni boravio u njoj. I njegov je grob u Beogradu. Na
grobovima obojice nalaze se krstovi, na Ljubibratievu je krst izraen od kamena
na grobnom mramoru, dok je na Vidojkovievu spomeniku krst uklesan na ploi.
Gledajui im nadgrobne spomenike, moe se rei da su ova dvojica bili hriani
pravoslavnog zakona. Bilo bi, moda, jednostavnije rei da su po nacionalnosti
obojica bili Srbi, no takva tvrdnja ne bi bila liena obaveze da se, barem u sluaju
Ljubibratia, podrobnije obrazloi to srpstvo. Jer njega danas jedni trpaju u politike
222/Godinjak 2012
velikosrbe, drugi u mladobosance, trei u masone, etvrti u pretee crnorukaa,

neki u sve zajedno, i tako dalje. Jedna druina je, ako vjerujemo novinama i internetu,
povodom 136. godinjice Hercegovakog ustanka, posjetila njegov grob i drano je
govora, te se moglo uti kako je on uvar srpstva i borac za ujedinjenje svih srpskih
zemalja. Ono o emu u neto rei ovdje jeste prevodilaki rad ove dvojice ljudi.
Prvi je na na jezik nainio prvi cjelovit prijevod Kurana, a drugi je nainio prvi
cjelovit prijevod Hiljadu i jedne noi.
Mio Ljubibrati
Mihailo Mio Ljubibrati u jugoslavenskoj kulturi jedva da je poznat. Tek
natuknice u dvama biografskim leksikonima, jednom austrijskom1 i drugom,
nedavno objavljenom, srpskom, te jedna u Enciklopediji Jugoslavije ukazuju na
njegovu ulogu u hercegovakim ustancima u drugoj polovini 19. stoljea, uz turu
napomenu da se bavio i prevodilakim radom. Spominje se da je bio u prepisci i
ivim kontaktima sa Garibaldijem i Mazzinijem, ali se nigdje podrobnije ne
ukazuje na opseg tih kontakata kao ni na grau koja ih dokumentira. Jedno
Garibaldijevo pismo Ljubibratiu spominje Marcella Deambrosis2: u njemu,
oktobra 1875., Garibaldi hrabri Ljubibratia da izdri zimu koja dolazi i da ne
poputa pred Turcima. Od prevodilakih radova njegovih, u austrijskom biografskom
leksikonu spominje se samo perijod Kurana, a u onome srpskom je i tvrdnja da
je, sa italijanskog i francuskog, preveo vie drama koje su se izvodile u Narodnom
pozoritu u Beogradu, te da je, kako se kae, s francuskoga, uz jo jednu knjigu o
Suvorovu, preveo i Kuran. Osim Kurana, bilo koji od drugih prevoda Ljubibratievih
nije dostupan u bilo kojoj biblioteci na teritoriji nekadanje Jugoslavije, a svi napori
da neki negdje nabavim pokazali su se neuspjenim. O njegovom glavnom prevodilakom djelu, prijevodu Kurana, pisali su najpodrobnije Muhamed Hadijahi
i Enes Kari. Jusuf Rami3 se, naalost, ne uputa dovoljno u njegovu traduktoloku
problematiku.
Mio Ljubibrati je, dakle, prvi na na jezik preveo Kuran u cijelosti. Taj je prijevod
iziao 1895. u Beogradu (na samoj knjizi stoji: Biograd), nakon prevodioeve smrti,
tampan je u Dravnoj tampariji Kraljevine Srbije, a o troku Zadubine Ilije Milosavljevia Kolarca. Kuran, u prijevodu Ljubibratievu, prema onda uobiajenom
nazivu, ima naslov Koran, a ispod naslova stoji: preveo Mio Ljubibrati (Herce1
sterreichisches Biographisches Lexikon 18151950 (Band 5, Lieferung 23, 1971., str.

254-255.
2
Marcella Deambrosis: La partecipazione dei garibaldini e degli internazionalisti italiani
allinsurrezione di Bosnia ed Erzegovina del 1875 1876 e alla guerra di Serbia, u: Atti e memorie
1967. Studi garibaldini ed altri saggi, Mantova, 1967., str. 37.
3
Jusuf Rami: Nai prijevodi Kurana, Sarajevo: Connectum, 2010.
Godinjak 2012/223
GUDEVI
govac). Knjievniku i etnologu Milanu . Milieviu (1831-1908) dugujemo

svjedoanstvo, zapisano 14. marta 1895. godine, o jedinstvenoj zgodi s naslovnom
stranicom.4 Koran je objavljen est godina nakon smrti, pa je izdava kraj imena
prevodioca stavio krsti, uobiajeni znak da je preminuo onaj kraj ijega imena
stoji. O tom krstiu ovako pie Milievi: Doe mi Ljuba Stojanovi i potseti me
da je na Koranu iziao krst uz pored imena pok. Ljubibratia (prevodioca) i da e to
biti skandal za muslimane a zgodna prilika za ispredanje protiv nas pravoslavnih.
Te se jadu dosetih i noiem krst istrah sav. Pisah umiu da i on navali da se na
svim primercima to uini. Muhamed Hadijahi pie da se na svakom primjerku
knjige moe zapaziti izradirano to mjesto gdje je uz ime prevodioca bio odtampan
krst.5 O Ljubibratievu velikom prevodilakom poduhvatu, ini se, osim davne
pohvale islamologa Darka Tanaskovia6 (nije sa arapskog, ali je jeziki i stilski
najbolji, a znaenjski zadovoljavajui), nema prikladnih recenzija sve do devedesetih
godina dvadesetog stoljea. Tada e Enes Kari taj prijevod nazvati prvorazrednim
ekumenskim dogaajem7, uz napomenu da je Ljubibrati prevodio Kuran u
jezik koji je pod vidnim uticajem naeg pravoslavlja, no da se, uprkos tome, radi
o svjedoanstvu koje pokazuje da kuranski diskurs znakovito bljesne i u onom
prevodu koji koristi biblijski pojmovni i terminoloki instrumentarij.
Ljubibrati je bio prvi koji se kod nas, prema davno uvrenim mjerilima,
ogrijeio o zabranu prevoenja Knjige islamske vjere. Ta je zabrana, kao to znamo,
sloena i zahtjevna stvar, o ijim aspektima ovdje nije mjesto za podrobnije bavljenje.
Neuporedivost i jedinstvenost kuranske Objave mnogi ueni predstavnici vjerskih
struktura koristili su i kao izgovor za uvanje statusa unutar muslimanske zajednice.8
Grijeh prevodilaki Ljubibratiev je svakako u naoj javnosti bio manji, budui
da je inovjerac. O tome govore i svjedoanstva o prihvatanju njegova prijevoda. Ovih
je na broju malo, no ton njihov nije jednoduan: ide od priguene simpatije do tvrdnje
kako nije svaiji poso Kuran prevesti i njegove temeljite navode ustanoviti.9
Ovakav sud, po sebi, svakako nije sporan, ali je on iskazivan manje zbog kompleksnosti pitanja prevoenja jedinstvenog kuranskog teksta, a vie zbog toga to se
4
Iz uspomena M. . Milievia, Beograd: Srpski knjievni glasnik, 1931., knjiga XXXIV,

br. 5, str. 350.
5
Hadijahi, str. 43.
6
Darko Tanaskovi: Kuran, Mogunosti, br. 8-9, Split 1979., str. 882.
7
Mio Ljubibrati (prev.): Koran, (reprint izdanja iz 1895. godine), Sarajevo: Svjetlost,
1990, str. 43.
8
Tako, konzervativni tuzlanski asopis Hikjmet u broju 23-24 za god. 1931. pie: prevodi
Kurana, radi svoje mravosti, manje ili vie praznine i jednostranosti, ne djeluju na duu itaoca ni
iz daleka kao original, koje ui vrlo esto sa punim potovanjem i onaj koji ga ne razumije (citat
prema Kari, str. 20).
9
Bonjak, Sarajevo, 10. decembra 1896.
224/Godinjak 2012
u taj posao upustio neko ko ne samo to nije islamske vjere nego je i bundija bio i
ratnik protiv Osmanskoga carstva, i to ne bilo kakav, ve ideolog i voa i vojskovoa.
Uprkos svemu tome, Carigradski glasnik, od 21. novembra 1896., u rubrici Carigradske vesti, spominje prevodioca, po prezimenu, u vijesti s naslovom Prevod
Al-Kurana na srpski: upieva zadubina u Beogradu izdala je na svet Ljubibratiev prevod Al-Kurana na srpskom jeziku. Zvanini list skadarskog vilajeta,
javljajui o tome, kritikuje to izdanje, jer, veli, da prevod Al-Kurana ne moe drukiji
biti nego pogrean, poto se zna da itave glave, kao i stihovi u njima imaju mnogobrojna znaenja.10
Ko je bio taj ovjek Mihailo Mio Ljubibrati, iji je knjievni rad oskudan i
jo oskudnije poznat, a nainio je prevodilaki podvig, preveo Kuran? Iako je ivio
samo pedeset godina, budui istraivai e imati zahtjevan posao u sastavljanju
njegova ivotopisa. Svjedoanstva o njegovu ivotu su jedno oskudna, drugo
teko dostupna, ako ih gdje jo ima.11 Onaj ko se bude zadao da takav posao uini,
neka ima na umu rije spomenutoga Milana . Milievia: Bavim se biografijama
zaslunih Srba. Teko se zbira graa. Dok se jedna sitnica uhvati, oveka muka
uhvati.12 Ono to se o Ljubibratiu do danas zna, to je preuzimao mlai od starijega,
i pomaka u istraivanju slabo da ima. Zna se da je roen u Ljubovu kod Trebinja,
godine 1839., da je zavrio italijansku klasinu gimnaziju u Dubrovniku, da je ondje
nauio i francuski, te da je u ustanikim godinama 1857-1862., ove posljednje godine
nekoliko mjeseci bio sekretar voe ustanka Luke Vukalovia. Od godine 1862.
sastavljai natuknica o njemu kau da ivi u Beogradu, da vodi tajne organizacije,
da je podreen Garaaninu, te da je pod velikim utjecajem oslobodilake ideologije
italijanskoga risorgimenta. No, ti su podaci listom turi te, budui da im nedostaje
podrobnosti, djeluju nepotpuno, a ponegdje i neuvjerljivo. U raznim feljtonima o
masonskim loama spominje se i Ljubibratievo ime. Najuvjerljivija su svjedoenja
o Ljubibratiu ona Koste Grujia13, iz ljeta i jeseni 1875. godine. U njima se vidi
strana drama cijeloga Ljubibratieva ratnikog izbora. On je u svojim naelima
borbe za osloboenje Hercegovine od osmanske vlasti posve usamljen, rtva politikih
spletkarenja, izopen od vlasti u Crnoj Gori, a preputen ratnoj srei od onih u
Beogradu. Blagonaklonost austrougarskih vlasti u Dubrovniku prema njegovim
planovima i vojnicima jako je ograniena i iza nje stoji tenja da se osmanska
10
Carigradski glasnik, Carigrad, 21. novembra 1896, str. 184.

Spisak dokumenata Ljubibratieva arhiva, koji se nalazio u Muzeju Hercegovine (sada
Kantonalni muzej) u Mostaru, nije nikada objavljen. Savo Ljubibrati i Todor Kruevac piu da je
1929. izgubljeno 40 stranica kopije pisma Mie Ljubibratia crnogorskom knjazu Nikoli Petroviu,
koje je imalo 56 stranica.
12
Srpski knjievni glasnik, 1931, knj. 34, str. 182.
13
Kosta Gruji: Dnevnik iz Hercegovakog ustanka (od 6. avgusta do 16. oktobra 1875.
godine). Predgovor i komentar napisao major Petko Lukovi, Beograd, 1956.
11
Godinjak 2012/225
GUDEVI
drava slabi u Istonoj Hercegovini, kako bi se stvorile prilike za ulazak AustroUgarske u Bosnu i Hercegovinu. Njegova nastojanja da Hercegovinu uvrsti u drutvo
ureenih drava raspadaju se i pod navalom pljakakih i drugih nasilnitava
krajnje nejedinstvenih dijelova hajduije. Na italijanske dobrovoljce garibaldince
crnogorski, a i hercegovaki ustanici gledaju s prezirom kinjei ih da su u Hercegovinu doli zato to u Italiji nemaju ta da jedu ili da su pobjegli od osvete ili suda
za moebitno poinjene zloine. Sve to i mnogo ta drugoga nagoni Grujia da,
21. septembra 1875., zapie: Sve oko mene spava, samo sam ja budan, koje to me
vai jedu a koje iz deperata, jer vidim da je ceo ustanak promaen. Crnogorci to su
ovde, veina su samo za pljaku tu, bez ikakve discipline, gotovo kao i nai Hercegovci
od kojih neki sa Turcima uruju i rade protiv nas, drugi nemaju nikakve hrabrosti;
a ono malo to je valjano bez ikakve (je) uredbe. Glavari ne moe gore biti, centralne
vlasti nema. Mii se svuda protiv radi a i on je sam siroma(h) klonuo i telom i duhom;
jer i on je svu nadu izgubio u napredak nae stvari. Srbija se ne die, Crna Gora ne
sme, a mi sami nismo nita kadri uiniti sa takovim ljudma. Odbori nita ne valjaju
i oni kode stvari. (H)leba se nema, niega nema. Upravo cela je stvar propala.14
O hrabrosti Ljubibratievoj u mnogim dogaajima tokom ustanka ima mnogo,
svjedoenja o njegovu altruizmu i gospodstvu prema stotinama italijanskih dobrovoljaca takoer, o vezanosti tih garibaldinaca za njega i njihovoj odanosti isto tako,
ali ni traga nema ni o kakvoj prevodilakoj djelatnosti. U jednom izvjetaju Edward
King15, dopisnik tada jako uglednih novina New York Herald, Ljubibratia opisuje
iskljuivo kao ustanika, koji govori italijanski jezik bolje od dubrovakog Italijana,
vozara amca kojim njih dvojicu vozi iz pristanita u Gruu. Kada poinje Ljubibratieva prijevodna djelatnost, moe se, za sada, samo nasluivati. Moda joj poetak
ne treba traiti prije godine 1877., nakon povratka u Srbiju iz austrijske internacije.
Odluka da se upusti u prevoenje Kurana zasluuje posebno istraivanje. Takvim
bi se poslom svakako odbacile prizemne kvalifikacije nacionalista od svake ruke
(ima ih i na internetu) kako je taj posao bio injen kao izraz politike elje da
muslimane prevede u Srbe, te kao tenje da prevodom prikae ovakvom ili
onakvom knjigu koja je svim muslimanima sveta.
Ono to se danas, skoro 120 godina nakon izlaska Ljubibratieva prijevoda, o
njegovu poslu moe rei jeste da tekst djeluje stilski jako lijepo, da je jako itljiv,
te da ga u itljivosti drugi nai prijevodi ne nadmauju. Nema nikakve sumnje u
to da je prevodilac svoj posao inio s najveom ljubavlju. To to u svom prijevodu
melek prevodi sa aneo, to za Boga negdje upotrebljava Gospod, za poslanika pak
prorok, i tako dalje, ne moe mu biti uzeto danas za zlo, jer u njegovo vrijeme na
14
Gruji, str. 164.

Tekst objavljen u Lippincotts Magazine, Philadelphia, October 1876., str. 477-487. Vei dio
teksta, u prijevodu Branka Momilovia, pod naslovom Jedan dan sa vojvodom (Ljubibratiem),
objavljen je u asopisu Nastava istorije, br. 12 (2000), str. 129-142.
15
226/Godinjak 2012
jezik nije imao izgraenu prevodilaku kuransku terminologiju, pa je on preuzimao

onu francusku. Greke koje je u svom prijevodu inio nisu vee od greaka koje su
u ono vrijeme inili drugi prevodioci Kurana. I dananji prevodioci Kurana ine
greke, u Bosni i Hercegovini toliko je polemikih tekstova o pitanju prijevoda
Kurana da se skoro moe govoriti o knjievnoj vrsti. Ti tekstovi su esto preotri,
zlobni, polemiari su ak i sami prevodioci, te nije rijedak sluaj da se pokazuju
kao ljudi toliko zavidni da izgleda posve neobjanjivo kako takvi mogu prevoditi
tekst kuranske Objave. Poneki od njih zna u netrpeljivosti dogurati dotle da bi i
dobronamjeran ovjek, ako bi prema takvima sudio, mogao pomisliti kako i nije tana
ona rije po kojoj je prevoenje drugi po starosti zanat na svijetu, ve da je prvi.
Ljubibratiev prijevod je, kae se, nainjen sa francuskog prijevoda Kurana, no
se niko nije dao u istraivanje da nedvosmisleno pokae koji je to francuski prevod.
Poneko navodi da je predloak Ljubibratiu bio prijevod Kurana prevodioca po
imenu Albert de Biberstein Kasimirski. Kau to kritiari i protivnici Ljubibratieva
prijevoda, ali nikakva o tome ne nude dokaza. Neki kau da je Ljubibrati preveo
Kuran sa ruskog. To nije vjerovatno, jer on sa ruskoga jezika nije prevodio, teko da
ga je za takav poduhvat dostatno i znao. Prijevod Kasimirskoga je, kao svi prijevodi
iz 19. i s poetka 20. stoljea, oslonjen na raniji prevod, na onaj Savaryjev iz 1783.,
a ovaj je bio zastario pa ga je trebalo ili popraviti ili nainiti novi.
Prvi sljedei cjelovit prijevod Kurana u Bosni i Hercegovini objavljen je 43
godine nakon Ljubibratieva. Nainio ga je hadi Ali Riza Karabeg. Taj je prijevod
ne samo naslonjen na Ljubibratiev, ve je, kako su filolozi lako dokazali, samo
njegova dosta povrna prerada.16 To e priznati i sam Karabeg, nakon nelagode
koju su mu priredili kritiari ne samo njegova posla ve i Ljubibratieva, za koji
su, neki, zlobno napisali da je orbine orbe orba. Ljubratiev veliki prevodilaki
rad je, tako, bio Karabegu ono to je Kasimirskom bio rad Savaryjev, samo to Karabeg
nije ni popravio Ljubibratia niti nainio svoju verziju.
Prijevod Kurana je ivotno djelo Mie Ljubibratia. U svome revolucionarnom
i oslobodilakom ubjeenju i zanosima doivio je teke poraze. Knjaz Nikola ga
je podlo podrivao, hapsio ga i doputao da ga vojvoda Peko Pavlovi udara
batinama, Vlada u Beogradu ga je poniavala bijedno ga plaajui, ostavila ga
samoga kad sam nije smio biti ostavljen, a doivio je i da ga austrougarski graniari
kod Imotskoga uhapse, te sprovedu u Linz, potom u Graz, gdje e, zajedno sa svojom
enom Marom, roenom Nikoli, provesti ravnu godinu u internaciji. Doivio je
i da cijelom Bosnom i Hercegovinom zavlada Austro-Ugarska, to je za njegov
oslobodilaki zanos bila najneprihvatljivija mogunost. Po povratku u Beograd,
jo ga nee napustiti idealizam u smislu osloboenja junoslavenskih zemalja.
16
Vidjeti: Jusuf Rami: Nai prijevodi Kurana i stil kuranskog izraza, Sarajevo: Connectum,
2010., str. 13-22 passim.
Godinjak 2012/227
GUDEVI
Mio Ljubibrati e biti na elu ustanikim voama koji e uputiti ovaj dragoj
brai muhamedancima i hrianima proglas17 za saradnju, ije su osnove ovo:
1. Izmirenje muhamedanaca sa hrianima na osnovu politike, graanske i
vjerozakonske ravnopravnosti.
2. Poziv na oruje svih muslimana i hriana u Bosni, Ercegovini i Novopazarskom
paaluku.
3. Poziv na sve ustae bosanske, ercegovake i novopazarske, da se slobodno
vrate u svoju zemlju te da je pomognu braniti od tuinske navale.
4. Staranje o ratnoj spremi i ureenju odbranbene vojske.
5 Izjava svim Evropskim silama, kako je postignuto izmirenje izmeu hriana
i Muhamedanaca i toga radi da nije nuna intervencija Austrinske vojske.
6. Traenje materijalne pomoi i politikog naslona na strani.
No austrijska vojska e ui u Bosnu i u Hercegovinu, te e Ljubibrati oslobodilac
doivjeti i slom svojih ideala i okrutno ponitenje one sarkastino-oajnike
minimalistike politike formule iji je bio najglasniji zastupnik: ispod Turina
ikad, a ispod esara nikad.
O njemu je pisano uglavnom selektivno i uglavnom nacionalistiki. Todor
Oraovac18 prednjai u egzaltiranosti i netanostima. Tako, kae kako je Ljubibrati
ostao u austrijskom zarobljenitvu, sve do godine 1878., iako je rije o internaciji19,
a ne zarobljenitvu, koja je trajala do 18. marta 1877. Nigdje ne spominje njegov
prijevod Kurana, a spominje malo vjerovatan podatak da je sa uspjehom preveo
mnogo djela, kao ivotopise slavnih ljudi, koji su se sa uspjehom predstavljali po
raznim mjestima pa za dugo godina i u beogradskom pozoritu. Spominje kako je
sam u ivoj prepisci bio s njime i u mnotvu razgovora, a preuuje da su Ljubibratiu
o glavi radili i vladar na Cetinju, a i oni iz Beograda. Stranu i zakulisnu ulogu knjaza
Nikole te njegovih vojvoda Petra Vukotia i okrutnoga Peke Pavlovia dananji
italac je prvi put saznao iz dokumenata koje su podastrli Savo Ljubibrati i Tomo
Kruevac20 tek pedesetih godina dvadesetog stoljea. Tek se odatle moe stei
17
Dokument AIISAN inv. br. 17/277, cit. prema Milorad Ekmei, Ustanak u Bosni 1875-1878,
Sarajevo, 1960., str. 357.
18
Todor Oraovac: Tri znamenita Hercegovca, Beograd, 1908., str. 7-22.
19
Relevantan rad na ovu temu napisao je Ferdinand Hauptmann pod naslovom Internacija
hercegovakog ustanikog vojvode Mie Ljubibratia u Gracu (Grazu) 1876/77, objavljen u: Prilozi
Instituta za istoriju u Sarajevu, br. 14-15, god. XIV, 1978., str. 363-370. U njemu, na osnovi
policijske arhive gradova Linza i Graza, Hauptmann utvruje da je Ljubibrati u Austriji boravio
u nekoj vrsti ograniene slobode kretanja, ali da zatvorenik nije bio. Do 29. jula je bio u Linzu,
a onda je prebaen u Graz. U Grazu je morao potpisati izjavu da nee naputati grad i da nee podizati
nikakav ustanak protiv austrijske vlade. S njime je ondje boravila i njegova supruga.
20
Savo Ljubibrati, Tomo Kruevac: Prilozi za prouavanje hercegovakog ustanka (Iz arhiva
vojvode Mia Ljubibratia), poseban otisak Godinjaka Istoriskog drutva Bosne i Hercegovine,
br. 8/1956., str. 301-340.
228/Godinjak 2012
predstava o ostavljenosti i usamljenosti Mia Ljubibratia te saznati da on nije bio

eksponent ni srbijanske ni crnogorske vlade, ve da je samostalno doao u Hercegovinu da pomogne u njenom oslobaanju. Danas je nekorektno spoitavati mu
velikosrpske tenje. Nekorektno je jer se iskustvima u traginim ratovima i etnikim
ienjima koje je Bosna i Hercegovina doivjela u dvadesetom stoljeu ne bi
smjelo mjeriti ovjeka iz 19. stoljea. U godinama hercegovake katastrofe Ljubibrati
je bio i do kraja ivota ostao zagovornik skuptinskog odluivanja. O tome je sauvano
mnogo materijala u njegovoj ostavtini, a dovoljno je ovdje navesti jedan dio iz
pisama u kojima svoju zamisao o koncepciji osloboenja objanjava crnogorskom
knjazu Nikoli Petroviu:
Kako sam mislio poeti? Optim ustankom, pravilnim ustankom. Kako da
se doe do pravilnog, pravog ustanka? Dogovorom. Kako da se doe do dogovora?
Skuptinom. ta je Skuptina imala da radi?
1-vo. Da objavi rat turskoj vladi;
2-go. Da taj rat pismeno motivira svijem evropskim vladama i da ih zamoli za
moralnu i materijalnu pomo;
3-e. Da odredi koliko e koje mjesto dati vojnika i da naredi da se ti vojnici
jednog ureenog dana skupe na odreenoj taki;
4-to. Da pozove u bratsko kolo Srbe muslimanske vjere, davi im podpunu
religioznu i graansku ravnopravnost podjemivi im imaovinu;
5-to. Da propie privremeni zakon;
6-to. Da izabere nekoliko ljudi od kojih da se obrazuje privremena vlada.
U pismu knjazu Nikoli od 17. jula 1875. iz Dubrovnika svojom rukom Ljubibrati
kazuje i ovo: Gospodaru, zaklinjem Vam se Bogom i mojom au da me ni Srbija
ni niko drugi nije poslao ovamo niti ja radim po ma ijem uputstvu nego isto i jedino
po mojemu uputstvu i nahoenju. Strano mi se ini to da se ovjeku smeta i da se
ovjek okrivljuje zato to je doao u svoju domovinu da se bori za njezinu slobodu.21
Crnogorski knjaz e ga ljubazno primati, ali e mu raditi iza lea, i preko svojih
vojvoda, a naroito preko neogranieno poslunog ali nepismenog i neopisivo
svirepog Peke Pavlovia, slabiti ustanike akcije. Pljake, zlostavljanja i poniavanja
koja je trpio od crnogorskih vojvoda gospodski je trpio, a lai u izvjetajima crnogorske
tampe stoiki podnosio.22 Kad, po ko zna koji put, doivi izdaju Crnogoraca, kao
za boja na Zupcima, njegova gorina prima izraz sarkazma (prepis je ekavicom,
vjerovatno Mare Ljubibrati): Kad pak videe da Turci poee beati, oni, kao srne,
potrae i na beee Turke navalie i mnoge posekoe. Karakteristino je to to
Katunjani a i svi pravi Crnogorci imaju tu osobinu da beeeg neprijatelja jure i
stiu sa neobinom brzinom. Kad bi provienju bilo ugodno pa bi dozvolilo da
se svo srbstvo oslobodi i ujedini, meni se ini da bi vrlo pametno bilo kad bi se
21
22
Isto, str. 318.

Isto, str. 304, 327.
Godinjak 2012/229
GUDEVI
od Crnogoraca ustrojio zaseban korpus vojske koja bi dejstvovala tek onda poto
bi neprijatelj bio suzbijen. Ta bi vojska dovrila njegov poraz i pobrala bi plodove
pobede bolje nego ikakva konjica, osobito na neravnom zemljitu.23
Onaj ko je to diktirao, nekoliko godina kasnije, kad u svome oslobodilakom zanosu
ostane jo samlji, zapoet e rad na prevoenju Kurana. Dokumentacija o toku
njegova rada nije objavljivana, moda i ne postoji. Moda je i preuena, kako bi,
iz konformistikih razloga, koje dobro znamo, slika o Ljubibratiu oslobodiocu
i ustaniku ispala po neijem uvjerenju ljepa. Taj posao i utvrivanje postojanja
te dokumentacije eka nekog budueg istraivaa.
Ime Mie Ljubibratia imaju dvije ulice u dananjoj Bosni i Hercegovini. Obje
su u Republici Srpskoj: jedna je u Trebinju, zove se Obala Mia Ljubibratia, druga,
u Banjoj Luci Mie Ljubibratia. Obje su imenovane u godinama strane pogibije
za Bosnu i Hercegovinu, u devedesetima dvadesetog stoljea. Sa sigurnou se moe
rei da vlasti koje su donijele uredbe o imenovanju nisu to uinile zbog prevodilakog
rada Ljubibratieva. U Trebinju je, prema onome to sam saznao, ulica Mia Ljubibratia postojala i ranije, u naselju Police, ali je devedesetih godina, Obala Omera
Kapetanovia u Abazovini predjenuta u Ljubibratievu. U Banjoj Luci je Ljubibratieva ulica mala, a izlazi na veliku Ivana Gorana Kovaia. Ako imamo na umu
kakva se politika danas vodi iz Banje Luke, neemo pogrijeiti ako kaemo da ni
ulica Mie Ljubibratia ne postoji zbog knjievnog ili prevodilakog njegova
rada, niti da ona na koju izlazi postoji zbog kame koja je zvjerski ubila pjesnika,
ve zbog Jame, pjesnikove poeme o zvjerstvima. Ni u Srbiji ni u Crnoj Gori nema
ulice Mie Ljubibratia. Predlaem Bonjakoj kulturnoj zajednici Preporod da
uputi zahtjev Kantonu Sarajevo (uo sam da je tamo za to nadlena administracija)
da jednu ulicu u gradu Sarajevu nazove imenom Mie Ljubibratia.
Marko Vidojkovi
O Marku Vidojkoviu se moe rei da je danas potpuno nepoznat. Njegov je
sluaj takav da nema paralele u kulturnom ivotu na prostoru Jugoslavije. Nijedna
enciklopedija, nikakav leksikon, bilo biografski, bilo neki od onih vie puta tampanih
(T)ko-je-(t)ko u Jugoslaviji, nemaju o njemu nikakve natuknice. Nema ga u arhivama
nijednoga od knjievnih, prevodilakih ili bilo kojih drugih umjetnikih udruenja
u bilo kojoj od jugoslavenskih republika ili pokrajina. Nijedan knjievni ili jeziki
institut nema o njemu ni sloga. Ne samo to, nego se meu ljudima od kulture koji bi
ga se morali sjeati ne moe nai niko ko bi se sjetio da ga je poznavao! Raspitivao
sam se kod takvih, svaiji odgovor je bio: pojma nemam!
A Marko Vidojkovi je ovjek ijih su knjievnih radova pune biblioteke irom
nekadanje Jugoslavije. Sima Pandurovi ga je uvrstio u Antologiju najnovije lirike,
23
Isto, str. 330.
230/Godinjak 2012
godine 1921., a napisao je predgovor i za jedinu njegovu zbirku stihova, Pesme, izilu
1937. u Beogradu. No, u tom predgovoru nema nikakve biografske pojedinosti o
autoru, osim tvrdnje da je doao iz unutranjosti u Beograd. Iz kataloga bibliotekih
moe se utvrditi da je Vidojkovi od godine 1925. pa do 1937. objavljivao po
asopisima24 poneku pjesmu i poneki prijevod pjesme kakva pjesnika Rusa ili
Francuza. Nekoliko prevedenih pjesama uvrstio je i u svoju zbirku. Najvie prijevoda
i pjesama objavljuje mu asopis Misao. Iz godina 1937-1940 moe se saznati da
je prireivao i francuske itanke sa pregledom gramatike za sve razrede srednjih
kola, koje su tampane kod uglednog izdavaa Gece Kona. Kod istog izdavaa e,
1941, objaviti i prvu knjigu prijevoda sa francuskog, Vermeylenovu Psihologiju
deteta i mladia.
Poslije rata njegova prireivaka i prevodilaka djelatnost dobiva mjere grandioznosti: 1945. prireuje izabrane pripovijetke Petra Koia, a 1946. Vukadina Stevana
Sremca i udan svet i Knez u kupatilu Jakova Ignjatovia te prevodi s francuskoga
Na pragu novoga doba Anatolea Francea, i Alfonsa Daudeta Pripovetke iz francuskopruskoga rata. Obje knjige izlaze u beogradskoj Prosveti, a nemaju skupa 80
stranica, i najtanje su knjige prijevoda Vidojkovievih. Ono to e uslijediti nakon
njih monumentalno je: ukupan broj stranica knjiga koje e s francuskoga i ruskoga
u desetak godina prevesti Marko Vidojkovi nije manji od 10.000, i jako je teko
u jugoslavenskoj kulturi nai nekoga ko bi mu mogao uz bok stati.
Bilo bi dugo nabrajati te knjige. Evo nekih debljih: Honor de Balzac Sjaj i beda
kurtizana; Visarion Grigorijevi Bjelinski Knjievno-kritiki lanci; Maksim Gorki
Mati, Detinjstvo, U svetu, Moji univerziteti; Guy de Maupassant Novele; Jedan ivot
Montesquieu Persijska pisma Hejfec-Jefimov-Tarle Istorija novoga veka Andr
Maurois Lelija ili ivot or Sandove.To su sve plodovi prvih deset godina poslije
Drugoga svjetskog rata. U njih valja ubrojiti i onaj radi kojega smo ovdje Hiljadu
i jednu no.
Nju je Vidojkovi preveo s ruskoga prijevoda Mihaila Aleksandrovia Saljea.
Prijevod je izdala beogradska Prosveta, u osam knjiga. Prvi tom je tampan 1949.
u 5.000, a osmi 1954., ve u 10.000 primjeraka. Taj komplet je odmah bio kulturni
dogaaj i postao ukras mnogih kunih biblioteka, poklanjao se za najsveanije prilike.
Ukusno opremljene knjige u tvrdom povezu sa omotom od dvije ruke, jedan za
prve etiri, drugi za druge etiri, lijep irilini slog, nezaboravne ilustracije Nikolaja
Aleksejevia Uina, slavnog ilustratora lenjingradskog Saljeova ruskog prijevoda,
i danas mogu posluiti kao prikladan primjer za onu rije Stephanea Mallarma
kako je smisao svijeta u tome da stvori jednu lijepu knjigu, Le monde est fait pour
aboutir un beau livre. Ta je knjiga bila vaan dio italakog poleta muslimanske
etnike zajednice u mom rodnom kraju, a neka mi bude doputeno da kaem da je
24
Pjesma Nadanja biveg roba u: Misao, Beograd, 1925., sveska peta i esta, str. 370. U
istom asopisu, godine 1933. objavljene su jo dvije pjesme: U kupatilu, str. 224, i Dalija, str. 410.
Godinjak 2012/231
GUDEVI
presudno utjecala i na moje italako formiranje. Sjeam se da su barem dvojica

hoda na pitanje mojih roaka ta misle o toj knjizi koju malo koja kua posjeduje,
a ljudi bi rado iz nje sluali da im neko ita, odgovorili kako je ta knjiga mutna i
kako i kod samih Arabljana vlada miljenje da e svako onaj ko se u itanje svih tih
noi dade prije umrijeti no to e itanje zavriti. Kad se danas prisjeam tih godina,
ini mi se da je Hiljadu i jedna no u toj planinskoj zajednici stoara i zemljoradnika
za njenu emancipaciju imala velik utjecaj, i da bi ga valjalo barem opisom sauvati
od zaborava kad ga se ve vie ne moe istraiti.
Ko je bio Marko Vidojkovi, prevodilac prvog cjelovitog izdanja Hiljadu i jedne
noi? Na ovo pitanje nikakav odgovor ne daju biografski leksikoni i enciklopedije,
ni srpske ni jugoslavenske, pa sam se sam dao u istraivanje. Moja je potraga malo
odmakla od poetka, te neka se od mene ne oekuje da sada i ovdje iznesem ikakvu
cjelovitiju biografiju toga potovanog ovjeka. Iznosim ono to smatram da sam
sa sigurnou saznao.
Marko Vidojkovi je roen u Parainu one godine kad je u Beogradu iziao prijevod
Kurana Mie Ljubibratia, 1895. Datum roenja je 22. septembar. Roditelji su mu
bili Mihailo i Marija Vidojkovi, oboje teaci. Zna se da je sa srpskom vojskom 1915.
preao preko Albanije, a da mu je na istom tome putu, u Bitolju, umro otac Mihajlo.
Marka e, kao i mnoge druge srpske vojnike tada, saveznika laa odvesti u Francusku.
Nastanti e se i kolovati u Jausiersu, u provansalskim planinama, gdje e ga, po
svjedoenju koje se sauvalo u kunom pripovijedanju, udomiti jedna jevrejska
porodica. Ondje e dobro nauiti francuski, a gdje je uio ruski ne moe se s pouzdanjem rei. Nakon zavretka Prvog svjetskog rata, po svoj prilici 1920., vratit e se
u Srbiju kako bi posjetio grob svoga oca, i nee se vie vraati u Francusku. Godine
1921. ve je oenjen Ankom, roenom Kaarevi, iz Velike Drenove, uiteljicom
klavira. Iz braka s njom rodit e mu se dva sina: Aleksandar i jo jedan, koji e jo
kao dijete umrijeti. Aleksandar je roen u Vlasotincu, gdje su njegovi roditelji vjerovatno radili. Ve 1922. Marko je urednik Moravskog zadrugara, lista za irenje
zadrugarstva i narodnog prosvjeivanja, koji izlazi u Varvarinu i Parainu. U jednom
pismu svojoj eni ali se na ivot u Varvarinu i proklinje to mjesto. Nakon toga
uiteljuje po kolama u Beogradu, dok mu je ena s djecom jo neko vrijeme
u Varvarinu. Pisma25 koja jedno drugome piu svjedoe o besparici, zaduivanju,
zlopaenju i pobolijevanju. Krajem dvadesetih ili poetkom tridesetih Vidojkovi
je uitelj u nekoj koli u Novom Sadu. Na jednoj od fotografija razreda s njime su
i dva mala sina. O tim godinama ima, zasad, malo svjedoanstava. Sin Aleksandar
e nainiti biljeku kako se Marko drui sa novosadskim Jevrejima i spominje
pjesnika Davida Naftalija, koji je stalno kod njih u kui. O tome pjesniku ja nikakva
25
Zahvalnost za uvid u dvanaest pisma dugujem gospoi Aleksandri Pani-Vidojkovi, unuci

Marka Vidojkovia.
232/Godinjak 2012
traga jo nisam naao. To su godine u kojima Vidojkovi objavljuje pjesme i prevodi

pjesnike Ruse i Francuze, kad mu izlazi i spomenuta zbirka stihova.
Mora biti da se krajem tridesetih ili poetkom etrdesetih godina Marko rastao
od svoje ene. Oenit e se s nastavnicom zemunske gimnazije Zdenkom melik,
koja e mu 1942. roditi sina Slobodana. Sa drugom suprugom i ovim sinom e ivjeti
u kui u Zemunu sve do smrti, 13. febraura 1964. Supruga e ga nadivjeti dvije godine,
a sin e umrijeti 1980. Sve troje su sahranjeni u jednoj grobnici na Zemunskom groblju.
Na spomeniku je uklesano nekoliko Markovih stihova, a najupeatljiviji su ovi:
Obmana sve je
I varljiv sjaj;
Ovo je meta,
Ovde je kraj.
Ova poruka je skoro vizionarska. Zaborav u koji je kulturna elita Srbije i Jugoslavije umotala Marka Vidojkovia posve je nejasan. Beogradska Politika u februaru
1964. nije nijednim slogom zabiljeila smrt ovjeka koji je preveo gotovo kubni metar
knjiga. Biografski leksikoni i enciklopedije pune su neuporedivo manjih ljudi od
Marka Vidojkovia. Prijevodi Vidojkovievi su tampani u vie izdanja, izlazili su
u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu. Neki od njih se tampaju i dan-danas, neki zato
to su najljepi, a neki su i jedini. Njihov udesno lijepi jezik je omoguavao da se
lako ijekaviziraju, to je i injeno, mnogo puta. Tako je Hiljadu i jedna no imala
i svoju ijekavsku varijantu, u dva zagrebaka izdanja, 1971. i 1977. Istraivanje bi
pokazalo da su od prodaje knjiga koje je Vidojkovi preveo izdavake kue imale
pouzdan izvor velike zarade.
O njegovom prijevodu Hiljadu i jedne noi literatura je jako oskudna. Esad
Durakovi, jedini ovjek koji je na naem jeziku nainio cjelovit prijevod i Kurana
i Hiljadu i jedne noi, u predgovoru za ovu posljednju26 priznaje Vidojkoviu
izuzetnost prijevoda i ogroman uticaj koji je ostvario kod naroda bive SFRJ preko
vie ponovljenih izdanjaali bez pretenzija da se na ovome mjestu ponudi iscrpan
kritiki pristup tako monumentalnom djelu, dok ga neki drugi preuuju27.
Sarajevo ima ulicu po imenu jednoga prevodioca Hiljadu i jedne noi. To je Ulica
Alije Bejtia, koji je preveo jedan izbor eherzadinih prianja,28 Bejtiev je prijevod
jako tean, i udesno lijep, teta to nije preveo sve noi. Bio bi znak velikoga gospodstva gradskih i kantonalnih vlasti u Sarajevu kad bi dale da se jedna ulica nazove
i po Marku Vidojkoviu, u znak priznanja za to to je isto tako teno i lijepo preveo
26
1001 no, preveo Esad Durakovi, Sarajevo: Ljiljan, 1999., knjiga 1, str. 37.
Tako, naprimjer, Delila Babovi u svom radu Recepcija Hiljadu i jedne noi u Bosni
i Hercegovini, Prilozi za orijentalnu filologiju, br. 55 (2005), str. 267-278, nijednom rijeju ne
spominje Vidojkoviev prijevod.
28
Tisuu i jedna no (izbor), preveo s arapskog i protumaio Alija Bejti, Zagreb, 1951.,
knjiga ima 480 stranica.
27
Godinjak 2012/233
GUDEVI
eherzadinu terapiju priom cara ahrijara, i to cijelu, onako kako je sadri uveno
kalkutsko izdanje. A kulturna zajednica Preporod bi uinila jo jedan lijep korak
ka upristojavanju nae stvarnosti ako bi se kod vlasti zaloila da se barem na taj
nain iskae priznanje zaboravljenom prevodilakom geniju.
A FEW WORDS ABOUT TWO TRANSLATORS

Sinan Gudevi
Summary
This paper contains the data about two meritorious and mainly forgotten translators
Mihajlo Mico Ljubibratic (1839-1895) and Marko Vidojkovic (1895-1964). Ljubibratic made
the first complete translation of Quran into our language. So, in the South Slavic culture
he opened up a new period of demystifying attitude towards Slavic Moslemhood.
Vidojkovi translated from Russian and French. That comprehensive translational venture
pervaded almost the whole culture of Slavic south. The part of that Vidojkovics venture
was the first complete translation of the Thousand and One Nights. This translation was a
significant addition to at least, emotional de-construction of prevailing images about Muslim
culture and the possibility of its presence in the plurality of peoples and languages. The
author emphasized the need to study the life and works both Ljubibratic and Vidojkovic,
and knowledge inclusion about them into contemporary cultural trends.
Keywords: translation, translators, Mico Ljubibratic, Marko Vidojkovic
234/Godinjak 2012
UDK 726 (497.6):711.168

28-523.4 (497.6): 341.31 (497.6)
Raslojavanje bosanskog identiteta

kulturno pamenje i njegova
savremena interpretacija
Amra Hadimuhamedovi
Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika
Sarajevo
S ciljem ocrtavanja moguih okvira za razumijevanje ta u savremenom dobu znai

vjersko ienje kroz odnos prema bosanskoj sakralnoj i vjerskoj arhitekturi, ovim radom
su postavljene tri recepcije bosanskog naslijea u odnosu prema pitanju identiteta. Prva
recepcija je kompleksni identitet, druga sukobljeni identiteti, i trea identiteti u nadmetanju.
Sve tri recepcije su ive, ali je prva recepcija u odbrambenom, a dvije druge u ofanzivnom
procesu. U okviru tih recepcija, analizirani su sluajevi znaenja pojedinih graevina u ouvanju,
oblikovanju i razaranju kako bosanskih historijskih kulturnih krajolika, tako i bosanskih
pejzaa pamenja. I kroz ta razmatranja ustvrdivo je da su cilj i predmet ienja muslimanski
sadraji bosanskog identiteta. Svi oblici pravoslavnih, katolikih i muslimanskih vjerskih
graevina nastalih poslije rata u Bosni pokazuju tu usmjerenost na zatiranje, preoblikovanje
ili prilagoavanje bosanskih muslimanskih sadraja politikim nacrtima koji instrumentaliziraju
religiju.
Kljune rijei: bosanski identitet, kulturno pamenje, politike pamenja, historijski urbani
krajolik, sakralno naslijee, vjersko naslijee, ienje vjere
Bosanski identitet iskaz sloenosti i zamrenosti
ecepcija kompleksnosti bosanskog1 naslijea neophodni je temelj epistemologije bosanskog identiteta, koja podrazumijeva neodvojivost njegovih
sadraja, iskazivanu i kroz neodrivost bilo kojeg izdvojenog sadraja
Naziv Bosna koriten je u geografskom i geopolitikom smislu kao oznaka za prostor i

dravu koja u savremenom dobu nosi naziv Bosna i Hercegovina. Posljedino, na isti nain je
Godinjak 2012/235
HADIMUHAMEDOVI
pojedinano. O toj uslovljenosti jednine cjelinom i cjeline jedninom u svim njihovim

bosanskim iskazima i svim njihovim ontolokim vrijednostima uspostavljeni su
epistemoloki okviri u radovima nekolicine bosanskih autora, ali pokazivanje
kompleksnosti bosanskog identiteta kroz pojedinane studije primjera u bosanskom
naslijeu do sada nije predstavljalo sustavni znanstveni proces, kao to to obino
biva sa stanjima koja u ljudske ivote postavljaju neupitnost oblikovanja stvarnog
postojanja njihovo znaenje nije potrebno dokazivati jer se podrazumijevaju poput
aksioma u matematici.
Kompleksnost bosanskog identiteta iskazuju sakralni objekti i mjesta, njihova
prostorna, vremenska i korisnika struktura. Ta struktura odraava ne samo njihov
raspored u geografiji Bosne nego i raspored njihovog znaaja i znaenja, njihovog
historijskog preklapanja, poklapanja i kontinuiranja, kao i njihovu povezanost sa
jednom ili vie vjerskih skupina u Bosni na izravan nain, kroz povremeni i redovni
ritual, ili na simboliki nain, kroz kulturno pamenje i oblikovanje predanja.2
Pritom je neophodno uspostaviti razlikovnost izmeu sakralnih i vjerskih objekata
i prostora. I sutina i oblik sakralnih prostora istie iz duhovne istine sakralni objekti
utemeljeni su u znanosti o oblicima, koja omoguava koritenje svojstva simbola,
inherentnog odreenim oblicima, koji pomou ontolokih zakona manifestiraju svoj
arhetip. Sakralna arhitektura je simbolna arhitektura. Kod vjerske arhitekture koja
je svojstvena savremenoj bosanskoj slici i kojoj svjedoe primjeri dati u ovom radu
religijska funkcija moe biti nametnuta bilo kojem obliku.3
Bosanski identitet zasnovan je na postavci kulture kao trodimenzionalne mree
vjerovanja i namjena, pri emu svaka naizgled mala promjena uzrokuje proces aktivne
ili potencijalne promjene. Konfiguracija mree biva stalno mijenjana bilo kojom
niti koja povlai ostale.4
Slijedei tu slikovitu definiciju kulture, moemo utvrditi da za definiranje ove
recepcije kulturnog naslijea od sintagme sloeni identitet vie odgovara sintagma
zamreni identitet, koja odraava nemogunost njegovog jednostavnog analiziranja,
razumijevanja i prezentiranja. Rije zamreni ovdje oznaava onu strukturu koja je
nastala preplitanjem, vezanjem, stapanjem niti, i koja izdvajanjem ili raskidanjem
bilo koje niti biva u cijelosti preoblikovana ili razorena.
koriten i etnikum Bosanac. Izuzetak je navoenje zvaninih naziva institucija i dokumenata, kada
su oni navedeni doslovno, i citiranja ili parafraziranje koritenih izvora. Pridjev bosanski oznaava
sve ono to je izvedeno iz, na ovaj nain koritenog, imena Bosna.
2
Hadimuhamedovi, Amra: The challenge of protecting spiritual values of Bosnian cultural
landscapes through Annex 8 of Dayton Peace Accord, Bosnia. Zbornik radova: Mallarach JosepMaria: Spiritual Values of Protected Areas of Europe, Bonn: Federal Agency for Nature Conservation,
2012., str. 47.
3
Burckhardt, Titus: The Essential of Titus Burckhardt. Reflections on Sacred Art, Faiths, and
Civilizations. Uredio William Stoddart. Bloomington, Indiana: World Wisdom, 2005., str. 87-93.
4
Barzun, Jacques: The Culture We Deserve. Middletown: Wesleyan University Press, 1989., 89.
236/Godinjak 2012
Raslojavanje bosanskog identiteta kulturno pamenje i njegova savremena interpretacija
U manifestacionoj ravni bosanske kulture, njeno sakralno znaenje ima najsnaniji

formativni uinak. Tako, bosansko naslijee u cijelosti zrcali odreenje religio perennis,
temeljne religije, sutinske istine i spasiteljske milosti koja je u srcu svake velike
objave.5 Ta temeljna religija itljiva je u ezoterikom i u egzoterikom sloju
bosanskog bia. Recepcija bosanskog naslijea kao izraza univerzalne religijske
slike izvedena je, izmeu ostalog, iz graditeljskih oblika, ornamenata i simbola
prisutnih u arhitekturi u Bosni; iz jezika, ali i iz rituala i obiaja, koji ukljuuju
brojne pojave u prirodi ili svete dogaaje i ljude lipu koja je saena ispred damija
i crkvi, drijen, kukurijek, naprimjer; ili vjesnika Jahjaa (sv. Ivu Krstitelja, sv. Jovana
Preteu); sv. Iliju, sv. Jurja (ora) i sl.6
Sorabji izvjetava o vjerskim simbolima, ritualima i vjerskim obiajima u Bosni,
ak i u vremenu ateizacije Bosne u doba socijalistike vlasti, kao o prilikama za
iskivanje i ojaavanje veza izmeu tri zajednice. Postojanje razliitih predanja
nije prihvaano kao neka velika opasnost, nego jednostavno kao jedan vid ivota
u Bosni.7 Ta slika bosanskog identiteta, koju bosanska zbilja na kraju dvadesetog
stoljea, na poetku razornog rata, nudi istraivau nebosancu, zapravo je poeljna
perspektiva viestrukih identiteta, kako odnos evropskih naroda i demosa Evropske
unije predstavlja Andrea Schinkler. Jednako kako je u Bosni koncem dvadesetog
stoljea bilo mogue istovremeno biti Srbin, Hrvat, Bonjak pravoslavac, katolik,
musliman i biti Bosanac, tako je kroz model viestrukih identiteta mogue
da bude postignut evropski ideal jedinstva u razliitosti.8 Bosna je, sljedstveno,
zametak i dragocijeni test mogunosti oivotvorenja evropskog ideala, pa je zato
bilo prirodno oekivati da e zagovornici evropskog jedinstva u razliitosti, kroz
njihovo institucionaliziranje u Evropskoj uniji, osigurati opstanak te bosanske zbilje.
Njen opstanak je bilo mogue oekivati najprije kroz spreavanje razaranja bosanskih
kulturnih krajolika, a potom kroz provedbu jasne strategije restauracije bosanskog
naslijea nakon njegovog razaranja u toku rata 1992-1995. Meutim, graditeljsko
naslijee je u svim godinama poraa bilo izvan zbiljnog i efektivnog zanimanja
Evropske unije. Prvi, ali vrlo oprezan i vrlo selektivan, korak razmatranja moguih
znaenja naslijea za mir u Bosni napravljen je deceniju i po nakon zavretka rata.
Odgovarajui na sve snanije profilirane izvjetaje o stanju i vanosti kulturnog
naslijea na podruju zapadnog Balkana za sve procese evropske integracije,
Evropski parlament je na svojoj plenarnoj sjednici odranoj 13. decembra 2007.
5
Stoddart, William: Remembering in the World of Forgetting. Bloomington, Indiana: World

Wisdom, 2008., 28.
6
Hadimuhamedovi, Safet: Bosnian Sacral Geography: Ethnographic Approaches to
Landscape Protection. Zbornik radova: Mallarach Josep-Maria: Spiritual Values of Protected
Areas of Europe, str. 55-63. Bonn: Federal Agency for Nature Conservation, 2012., 55-56.
7
Sorabji, 1993., 7.
8
Schinkler, 2007., 6.
Godinjak 2012/237
HADIMUHAMEDOVI
godine donio odluku o pokretanju pilot-projekta Zatita i restauracija kulturnog

naslijea u podrujima sukoba, za koji je utvren budet od tri miliona eura, podijeljen
na dva projekta jedan na Kosovu i jedan u Bosni. Projekt je, kako je to stajalo
u odluci Evropskog parlamenta, usmjeren na poticanje interkulturnog dijaloga unutar
zajednice i, posebno, na poticanje procesa povratka izbjeglica u svoje domove.
U intervjuu koji je Catherine Guy-Quint, lanica Evropskog parlamenta, dala 29.
oktobra 2007. godine, nakon prve rasprave o budetu za 2008. godinu, na ohrabrujui
nain je najavljeno da e projekt biti usmjeren na restauraciju vrijednih kulturnih
i vjerskih objekata, ukljuujui crkve, damije, biblioteke, muzeje, spomenike i dr.,
koji su oteeni ili uniteni u ratu ili u drugim politikim sukobima na Balkanu. Posebna panja Evropskog parlamenta usmjerena je na projekte koji mogu doprinijeti
uspostavi meusobnog povjerenja u Bosni.9
Odluka Evropskog parlamenta je kroz njenu provedbu, za koju su bili odgovorni
prije svega Evropska komisija i njena delegacija u Bosni, bila izloena promjenama,
koje su znaajno izmijenile njen sutinski politiki sadraj. Kriteriji koje je postavila
Delegacija Evropske komisije u Sarajevu bili su: (1) da se radi o nacionalnom spomeniku; (2) da je spomenik oteen ili uniten u toku rata; (3) da se ne radi o sakralnom
objektu. Posljednji kriterij, koji Evropska komisija uvodi za naslijee u Bosni, ali
ga ne primjenjuje na Kosovu, bilo da je zasnovan na neznanju da vie od 60 posto
bosanskog kulturnog naslijea ine sakralni objekti ili na negativnoj recepciji tog
naslijea u procesu uspostave mira, usmjeren je na prekrajanje bosanskih historijskih
urbanih krajolika i moe doprinijeti otvaranju vrata njihovoj akulturalizaciji i
deevropeizaciji kroz izgradnju novih vjerskih objekata simbola iskljuivosti,
vjerskog ienja10 i vjerskog nadmetanja.
O tom kriteriju Evropske komisije, koji je naglaavan i u zvaninoj prepisci
slubenika njene misije u Sarajevu i u vezi sa kasnijim pripremama prijedloga
projekata za sredstva namijenjena za pret-pristupnu pomo,11 i koji je uspostavljen
iskljuivo za Bosnu, mogla bi biti postavljena pitanja koja su zasnovana na razlici
pristupa restauraciji veinom muslimanskog vjerskog naslijea, za to je potrebna
9
Group of the Progressive Alliance of Socialists&Democrats in the European Parliament,

Interview with Guy-Qint, MEP, 29. 10. 2007., http://www..socialistgroup.eu/gpes/public/detail
(13. 1. 2013).
10
Naziv vjersko ienje i ienje vjere u ovom radu je koriten kao izvedenica od naziva
etniko ienje, koji je od devedesetih godina dvadesetog vijeka bio predmet paljivog razmatranja
vie meunarodnih tijela, a upotrijebljen je i kao zvanina oznaka za jedan oblik genocida u dokumentima Generalne skuptine UN-a, potom kao genocidu srodan zloin u dokumentima ICTY-a.
(vidjeti: Andreopoulus, Georhe J, Ethnic cleansing, Encyclopaedia Britanica, www.britanica.com/
EBchecked/topic/194242/ethnic-cleansing (10. 1. 2013).
11
Pandurevi, Vladimir, Delegacija Evropske komisije, Sarajevo, e-mail od 1. decembra 2011.,
proslijeen lanovima radne skupine za programiranje IPA-e 2012-2013. (dokumentacija Komisije
za ouvanje nacionalnih spomenika BiH).
238/Godinjak 2012
evropska podrka u Bosni, i, nasuprot tom, veinom kranskog naslijea, ija je

restauracija predmet evropske podrke na Kosovu, naprimjer.
Fenomenoloki aspekti vjerskog ienja u bosanskim kulturnim krajolicima
Iskazi bosanskog vjerovanja u sakralnoj arhitekturi alegorijski mogu biti vezani
za sudbonosne oi Meduze, koje u kamenu neplodnost pretvaraju svaku zamisao
o razdjeljivosti bosanskog identiteta.
ienje vjere u Bosni paljivi je poduhvat velikih razmjera. Pojave u arhitekturi,
s obzirom na nepobitnost jasnih fizikih pokazatelja, ukazuju na mitsku borbu u
kojoj su spremljeni i tit i oklop, i ma i vrea, za glavu Meduze. A uvidom u metode
i predmete vjerskog ienja na zapanjujui je nain mogue utvrditi da je ta opaka
nakaza, koja prijeti da svojim ivim pogledom okameni svaku vjersku iskljuivost
proizvedena, prisutnou muslimana u Bosni, njihovog oslanjanja na vlastitu kransku
povijest i njihovog davanja i primanja utjecaja u odnosima sa kranima.
U Bosni su nedvojbeno bili ieni, i iznutra i spolja, i pravoslavlje i katolianstvo,
ali su ieni na takav nain da njihovi iskazi budu u cijelosti osloboeni veze sa
bosanskim muslimanima i odreeni u pobjedonosnoj nadmoi kranske vjere.
Nije mogue utvrditi znake natjecanja, trijumfalizma u podrujima izravnog dodira
dvaju kranskih odreenja, bar ne onako jasno provedene arhitektonskim jezikom
kako to biva na prostorima na kojima je bila ili je jo uvijek zadrana prisutnost
muslimana. Naprotiv, utvrdivi su sluajevi razmjene znanja izmeu pronositelja
zamisli o iskljuivo katolikim ili iskljuivo pravoslavnim prostorima o nainima
obezglavljivanja meduze postavljanjem trijumfalnih krieva i pobjedonosnih crkvi.
Cilj ovog rada je, na odabranim primjerima novih vjerskih objekata, ukazati na
trajue nastojanje da bosansko pogreno vjerovanje zasnovano na preplitanju,
koritenju meusobno razumljivih simbola i iskaza, trajuem uzimanju i davanju
meu bosanskim svetim predanjima bude ispravljeno. Ta misija utjerivanja u pravu
vjeru dolazi iz onih sredita u kojima su stoljeima uspostavljani intelektualni,
ideoloki, politiki, vojni i finansijski stoeri za ispravljanje bosanske vjere u skladu
sa kanonima istonog ili zapadnog kranstva, a ija su uporita bila Katolika
crkva u Hrvata i Srpska pravoslavna crkva, ali i iz nekih vrlo monih i strateki vrsto
usmjerenih do sada u Bosni neaktivnih sredita, od kojih evangelistike12 i ve12
Iz zvaninog izvjetaja o evangelistikoj misiji u Bosni, dostupnog na: http://www.mrni.org/
ChurchBasedMissionStrategy, mogue je utvrditi: da su cilj misije bili muslimani u Bosni, da je
misija bila planirana prije rata koji je poeo 1992. godine, da su misionarska djelovanja bila u
prvim godinama rata usmjerena na oko 3.500 prognanih muslimana, smjetenih u izbjeglikom
kampu Gainci u Hrvatskoj. Damir Spolijaric, voa Evangelistike crkve u Hrvatskoj, zapazio je da
je vie bosanskih muslimana pristupilo vjeri u prvih est mjeseci djelovanja misije u Gaincima
nego u cijeloj Bosni u zadnjih pedeset godina! U izvjetaju je potvreno da su misionarske aktivnosti
u Bosni, usmjerene na muslimane, nakon rata osnaile i da su do pisanja izvjetaja obuhvatile oko
1.500 misionara.
Godinjak 2012/239
HADIMUHAMEDOVI
habijske13 globalno orijentirane misije imaju najznaajniju ulogu, ali nikako nisu
jedine ije djelovanje svoje odraze ima i u arhitekturi.
Sukobljeni identiteti razaranje i ienje drugih i takmiarski identiteti
preoblikovanje i ienje sebe da bi se razlikovala od drugih, usmjereni su na razaranje
Bosne. Takvo razaranje i preoblikovanje naslijea u cijelosti odraava koncept velikohrvatske i velikosrpske podjele Bosne, u kojoj su Srbi vezani za Srbiju, Hrvati za
Hrvatsku, a Bonjacima su ponuene opcije da postanu muslimani koji su izgubili
svaki osjeaj veze sa bosanskom dravom i sa tlom na kojem ive, istiui jednu od
dviju spasiteljskih mogunosti priklanjanje arapskoj ili turskoj ponudi bosanske
akulturalizacije.
Oblici savremenih vjerskih graevina i naini i mjesta koritenja vjerskih simbola
u Bosni odraavaju, dodatno, i prethodnim procesima dopunjujue, nastojanje da,
kontroliranjem i manipuliranjem procesa stalnog uspostavljanja kulturnog pamenja,
religija u Bosni bude u cijelosti etnicizirana i smjetena unutar ratom povuenih
granica izmeu vjetaki izvedenih regiona, sa cjelovitim programom osiguranja
razlikovnosti nasilno odvojenih i homogeniziranih zajednica.
Vjerski objekti koji svojim oblicima ispoljavaju grandioznost iji je cilj upuivanje
poruke drugima o dominaciji onoga ija je vjera ozrcaljena u tom objektu su najprisutniji oblikovni initelji nastojanja da budu uspostavljeni novi iskljuivi urbani
krajolici na palimpsestima razorenog bosanskog jedinstva u razliitostima. Veliina
graevina, osobito visina tornjeva i munara, njihovo postavljanje u odnosu na
okruenje ne proistiu iz potrebe za zadovoljenjem prava na vjerovanje.
Etniciziranje religije biva provoeno u svrhu konstruiranja sustava takozvane
konstitutivnosti svega u Bosni, imajui u vidu da Bosnu i Hercegovinu nakon rata
ine ustavom definirani konstitutivni narodi Srbi, Hrvati i Bonjaci.14 U posljednjoj
13
O nainu akulturalizacije bosanskih muslimana kroz unutarnje ienje vjere i o metodama

instaliranja vehabijskih misionarskih sjedita Antunez u svojoj analizi kae: [...]Nekoliko stranih
zaklada - vakufa multimilionske vrijednosti uspostavljeni su nakon 1995. godine, i oni, na osnovi
ugovora sa Islamskom zajednicom, imaju punu neovisnost djelovanja zagarantovanu za razliita,
najee dvodecenijska, razdoblja. Kulturni centar Kralj Fahd (CCKF) u Sarajevu je jedan od primjera
tog procesa, zajedno sa saudijskim kulturnim centrom u Bugojnu i kulturnim centrom u Hadiima.
Financiranje obnove neke damije koje su vrile organizacije osnovane u Saudijskoj Arabiji bilo je
dio strategije iji je cilj postizanje duhovnog vodstva u zajednici. Rezultat tog procesa je zamjenjivanje
umjerene tradicionalne hanefijske bosanske verzije islama sa vehabizmom. Antnez (2008)
Karabegovi izvjetava o promjeni usmjerenja misionarskog vahabijskog djelovanja: U toku
prole sedmice, jedna internacionalna vehabijska organizacija je u Bosni i Hercegovini pokrenula
kampanju pozivanja ne-muslimana da preu na islam. Ta organizacija, koja sebi daje ime Poziv
u Raj, postavila je panoe i plakate i dijeli letke u Sarajevu, Bihau, Sanskom Mostu, Maglaju,
Zenici, Travniku, Tuzli i Tenju. (Karabegovi, 2010)
14
Ustav Bosne i Hercegovine, u izvornoj verziji, u zadnjem paragrafu svoje preambule glasi:
Bosniacs, Croats, and Serbs, as constituent peoples (along with Others), and citizens of Bosnia
and Herzegovina...
240/Godinjak 2012
reenici preambula Ustava BiH, koji je napisan kao Aneks IV Opeg okvirnog
sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, stoji zbunjujua i opasna fraza: Bonjaci,
Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i graani Bosne i
Hercegovine [...]. Stavljajui ustranu nejasnoe ta znai u zajednici sa ostalim
i zanemarujui, u ovom radu, da iz te fraze slijedi i mogue tumaenje da graani
Bosne i Hercegovine nisu konstitutivni, vano je utvrditi da koritenje rijei
konstitutivni (engl. constituent) nije objanjeno u Ustavu koji je napisan i potpisan
na engleskom jeziku pa ga je mogue tumaiti na najmanje tri naina, kako to
nudi The American Heritage Dictionary of the English Language, naprimjer:
1. slui kao dio cjeline; sastavnica, sastavni elemenat;
2. ima pravo da bira i imenuje;
3. ima ovlasti da sainjava ili mijenja ustav: ustavna skuptina.
S obzirom na tu injenicu otvorena je mogunost nastavka rata protiv Bosne,
kombiniranim koritenjem triju moguih znaenja, ali je najprisutnije i najotvorenije
zastupano ono iz kojeg proistie da su Srbi, Hrvati i Bonjaci dijelovi koji sainjavaju
cjelinu. To znaenje uitano je svakodnevno u njegovoj neizravnoj primjeni, a najjasniji
primjer je preimenovanje ustavne sintagme institucije Bosne i Hercegovine u
zajednike institucije Bosne i Hercegovine15 u dnevnom govoru, u sklopu provedbe
programa naglaavanja meusobne razlikovnosti i odijeljenosti konstitutivnih
naroda u svim segmentima javnog ivota. Inzistiranje na trojezinosti u Bosni
naglaeno je na jednak nain kao i inzistiranje na troreligijskom nepomirljivo razliitom
odreenju stanovnika Bosne, s obzirom na znaaj religije i jezika u definiciji nacionalnog identiteta.16 Koncept trodijelnosti Bosne, utemeljen na tumaenju Ustava,
iskljuuje nacionalni i religijski pluralizam najprije iskljuuje druge, one koji
15
Primjeri su brojni i svakodnevni. Vidjeti, npr. Nedeljka Breberina, Suzana Stambol, Brisel
i Sarajevo konano priznali Zajednike institucije BiH ne funkcioniu, 14. 10. 2011. 02:02h,
http://www.blic.rs/Vesti/Republika-Srpska/283091/Zajednicke-institucije-BiH-ne-funkcionisu/print,
Posjeta zgradi zajednikih institucija BiH, april 2007, web stranica Ekonomskog fakulteta, Univerzitet u Zenici http://www.ef.unze.ba/images/PosjetaZgrada2007/index.html. U nekim tekstovima u
medijima istovremeno bivaju koritena odreenja zajednike institucije BiH i institucije Bosne
i Hercegovine.
16
Vidjeti npr. Brodnjak, Vladimir. 1991. Razlikovni rjenik srpskog i hrvatskog jezika. Zagreb:
kolske novine. Taj rjenik je koriten kao obavezni prirunik javnih djelatnika u Bosni i Hercegovini u njihovoj slubenoj korespondenciji i pri javnim obraanjima. Ulogu rjenika bosanskog
jezika u javnoj korespondenciji nekih zvaninika je nezvanino dobio rezultata istraivakog projekta
Alije Isakovia, objavljen 1992. Rjenik karakteristne leksike u bosanskome jeziku. Wuppertal:
Bambi. Na prvim politikim sastancima nakon potpisivanja Vaingtonskog sporazuma, kojim je
trebao biti ugaen front izmeu Hrvatskog vijea obrane i Hrvatske vojske, s jedne strane, i Armije
BiH, s druge strane, kolokvijalno nazivan sukob Hrvata i Bonjaka, zvaninici paradrave Hrvatske
Republike Herceg-Bosne, uspostavljene u toku tog sukoba, inzistirali da bude osiguran simultani
prijevod s bosanskog na hrvatski jezik kao preduvjet njihovog sudjelovanja skupu.
Godinjak 2012/241
HADIMUHAMEDOVI
nisu ni Bonjaci, ni Srbi ni Hrvati, a potom i svaki konstitutivni narod iz prostora

kojim iskljuivo on ne vlada.
Taj sustav konstitutivnosti neminovno proizvodi potrebu odreenja ta kome
pripada kako bi, preureenim metodama, dijeljenju Bosne sluilo prvo poelo
Augsburkog sporazuma iz 1555, kojim je okonan veliki rat izmeu katolika i luteranaca priznavanjem prava da onaj ko vlada odreuje vjeru na zemlji pod svojom
vlau. Konstitutivnost implicira da je neto zasebno pa udrueno u cjelinu, a to,
po naravi svih procesa, uvijek ima mogunost suprotnog toka, za koji je neophodno
odreenje pripadnih injenica meu kojima je mogue povui granice u razdruujuim procesima.
Poznato poelo Augsburkog sporazuma Cuius regio, eius religio, koje iskljuuje
religijski pluralizam, bilo je neprihvatljivo i neprimjenjivo i u tadanjoj Bosni. Demokratizacija i razvoj dostupnosti ljudskih prava uinili su odavno prevazienim i na
onim evropskim prostorima na kojima je izumljen. Paradoksalno, u savremenoj
bosanskoj zbilji poelo ija vlast toga i vjera postalo je slikovita oznaka nastojanja kako bosanskih i u Bosni utjecajnih politikih oligarhija tako i vjerskih elita.
U tom smislu prisutno je nastojanje da bude provedeno jasno i otro razgranienje
svih pojava u bosanskom naslijeu prema aktualnoj emi raslojavanja bosanskog
identiteta na tri sastavnice. Svaki fenomen koji je historijski predstavljen kao mogui
sintetizirajui i koji se ne uklapa u emu raslojavanja bosanskog identiteta na tri
jednostavne, iste, meusobno zatvorene komponente, predmet je nastojanja da mu
bude uitano pripadno odreenje unutar konstrukcije bosanske trodijelnosti, koritenjem znanstvenog aparata i znanstvene forme, ali bez izvoenja stvarnih dokaza.17
Vie je eksplicitnih i implicitnih u znanost obuenih nastojanja te naravi, od kojih,
s obzirom na njegov kripto antibosanski stav, ovdje biva navedena izjava Dubravka
Lovrenovia, data u pismenoj raspravi o pojavi prenoenja steaka sa grobova u
dvorita pravoslavnih i katolikih crkvi i franjevakih samostana. Pravdajui prenoenje i prisvajanje steaka, s ciljem preoblikovanja odnosa o kojima svjedoi
bosanski prostor, Lovrenovi pie svojim kolegama:
Vjerske zajednice konkretno franjevaki samostan u Kraljevoj Sutjesci ne
mogu prisvajati steke jer su steci neodvojivi dio povijesnog krajolika srednjovjekovnih crkava, jednako katolikih kao i pravoslavnih. [...] Isto tako treba znati da
je povijesna znanost steke identificirala kao nadgrobne spomenike triju kranskih
konfesija: pravoslavne, katolike i vjere (Crkve) bosanske. Logino je zato zakljuiti
17
Srednjovjekovna bosanska groblja sa stecima, koja na znanstveno zagonetan nain svjedoe

o temeljnoj religiji, predmet su savremenog seciranja s ciljem pokazivanja istoe vjere u Bosni.
Kao primjer takvih nastojanja vidjeti, npr, vie tekstova iji je autor M. Palameta, od kojih je
najranije objavljen: Palameta, Miroslav (1996), Kranska simbolika na stecima, Napredak
- Hrvatski narodni godinjak za 1996, godina XLIV, Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Sarajevo,
kao i Lovrenovi, Dubravko (2009), Steci, Rabic, Sarajevo, str. 27-29, 237-246.
242/Godinjak 2012
da ni katolika ni pravoslavna crkva ne mogu prisvajati steke oni su njihovi.

To naravno ne znai da se i svi drugi, ukljuujui ateiste, ne mogu poistovjeivati
i identificirati kroz steke. Naprotiv smrt univerzalizira svaku pojedinanu
ljudsku egzistenciju.18
Na pretpostavljeno pitanje o pravu muslimana u Bosni, naprimjer na poistovjeivanje s naslijeem koje ine grobovi njihovih pra-pra-oeva, dobijamo odgovor
smrt univerzalizira svaku pojedinanu egzistenciju. Iz toga je mogue izvesti
zakljuak: Bonjaci, pogotovo ako su muslimani nemaju pravo svojine, ali se mogu
poistovjeivati sa stecima onoliko koliko i bilo koji pojedinac na kugli zemaljskoj.
To je njihovo pravo u razumijevanju onih koji im odriu bosansko naslijee, izmeu
ostalog i kroz pokazivanje da bosanskog naslijea, zapravo, i nema nego je uniteno
razlaganjem na njegove sastavnice, kojima se na razliite naine, ukljuujui i
upotrebu arhitekture i kulturnog naslijea, nastoji udahnuti smisao i samoodrivost.
Poslijeratna raspodjela vlasti u Bosni najjasnije je itljiva kroz raspored razorenih
objekata bosanskog sakralnog naslijea i izgradnje novih vjerskih objekata. Nova
vjerska arhitektura konstruira novi bosanski kulturni krajolik, koji slijedi obrazac
iskljuivanja, nadmetanja, punjenja sakralnih objekata znaenjem politikog i vojnog
trijumfalizma i prijetnje, usmjerenih drugim, ostalim i graanima Bosne
i Hercegovine.
Primjeri tog konstruiranja su brojni, ali izdavajamo tri ilustracije: (1) graenje
u Bosni stranih pravoslavnih tipskih crkava u tzv. neosrpsko-vizantijskom ili neomoravskom stilu; (2) podizanje gigantskih trijumfalistikih katolikih graevina
u savremenim oblicima zapadne arhitekture; (3) podizanje detradicionaliziranih
damija po uzoru na saudijske, malezijske, turske i druge nebosanske oblike. Posezanjem za eklektikom upotrebom oblika iz davne srpske graditeljske historije,
nove bosanske pravoslavne crkve bivaju oiene od svih bosanskih sadraja; nove
katolike crkve u cijelosti detradicionaliziraju i zanemaruju bosansko naslijee,
a bosanske damije iskazuju udaljavanje od svega to njihov oblik moe povezati sa
bosanskim kranskim naslijeem i njegovim utjecajima. Time biva uspostavljen
razlikovni rjenik arhitektonskih oblika i simbola, koji nisu meusobno razumljivi
i prihvatljivi, niti su univerzalno itljivi. Crkve se nadmeu sa damijama, krievi sa
glasnou ezana. Ne kao izraz pruene ruke ljubavi i razumijevanja, nego kao znak
nadmoi i natjecanja.
To preoblikovanje identiteta novim izrazima u jeziku, arhitekturi, obiajima i
ritualima odraz je recepcije naslijea koja proistie iz nadmetanja identiteta u Bosni.
Nadmetanje se iskazuje graenjem visokih krieva i tornjeva, najviih munara na
18
Lovrenovi, Dubravko, Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine,

e-mail upuen 26. 10. 2010. lanovima Komisije u sklopu slubenog usaglaavanja stavova o pitanju
izmjetanja steaka sa grobova i njihvog prenoenja najee u dvorita pravoslavnih, katolikih
crkvi i samotana (dokumentacija Komisije za ouvanje nacionalnih spomenika, lina arhiva).
Godinjak 2012/243
HADIMUHAMEDOVI
vrhovima brda s ciljem ruenja krajolika koji mogu odslikavati Bosni neophodni
vjerski pluralizam.
Nove vjerske graevine o dosljednosti tog poela govore neporecivo tano,
snanije i sustavnije od javnih djela i rijei, koje su ovdje navedene samo kao predtekst
novih kulturnih krajolika.
Nezavisne novine, banjaluki dnevni list, izvjetavaju u novembru 2010:
Milorad Dodik, predsjednik RS, Igor Radojii, predsjednik Narodne skuptine RS, i novoizabrani
poslanici u parlamentu RS poloili su jue u crkvi Svete trojice u Banjaluci vjersku zakletvu
na nove dunosti, kojom su se obavezali da e uvati i braniti RS.
Vjerski obred obavili su episkopi zvorniko-tuzlanski Vasilije, bihako-petrovaki Hrizostom
i zahumsko-hercegovaki Grigorije, a vjerskoj inauguraciji prisustvovao je i vladika banjaluki
Jefrem.
Okupili smo se ovdje da molimo Gospoda da bude na pomoi svima nama, a posebno vama
koji stupate na kormilo nae RS, rekao je vladika Vasilije nakon zakletve.19
Mjesto gdje je odrano molitveno slavlje kojim je potvreno da u savremenoj

percepciji odnosa u Republici Srpskoj, bez obzira na ustavna odreenja, vrijedi
pravilo: ija je vlast, toga je i vjera, svojom historijom znakovito upuuje na promjenu
znaenja sakralnih u vjerske prostore, kojima je dodijeljena formativna uloga novih
urbanih krajolika, odraza vjerske iskljuivosti. Gradnja Crkve sv. Trojice poela
je 1928. godine na vakufskom zemljitu, koje je Vakufski odbor u Sarajevu, na osnovi
ugovora, ustupio za gradnju prvog sabornog pravoslavnog hrama u Banjoj Luci,
na osnovi projekta arhitekte Duana ivanovia, obrazovanog u skladu sa historicistikim kanonima.
Taj in ustupanja muslimanskog drutvenog posjeda, uspostavljnog na vjerskom
institutu zaklade koja moe biti koritena samo u svrhu javnog dobra muslimana,
za gradnju pravoslavne crkve jasno svjedoi o meuvjerskim odnosima u Banjoj
Luci poetkom 20. stoljea i razumijevanju meuvjerskog sklada kao javnog dobra,
ili, kako o tome pie i banjaluki srpski list Otadbina u martu 1925. godine, vidljiv
znak vjerske tolerancije od strane vakufske uprave i znaajno razumijevanje za
nae kulturne i prosvjetne svrhe.20
Crkva je oteena u toku njemakog avionskog napada 1941. godine, a nakon
njemake okupacije Banje Luke, s opravdanjem da ruevina nije sigurna, zvonik
je miniran, a ostatke hrama su uklanjali graani Banje Luke, koje je okupacijska
i ustaka vlast na to prisilila. Obnova crkve poela je 1992. godine i u javnosti je taj
in predstavljan kao uspostava pravde i prava na javno ispoljavanje vjerovanja i
obnove sruenog. Crkva je obnavljana tokom cijelog rata i nakon njega, na osnovi
19
ajinovi, Dejan: Dodik: Biu predsjednik svim graanima RS. Nezavisne novine,
15. 11. 2010.
20
Portal Hram Hrista Spasitelja, (2011-2012), administrator Joomla CMS, http://hhsbl.org/
index.php?option=com_content&view=article&id=5&Itemid=5&lang=sr (10. 2. 2013).
244/Godinjak 2012
starih fotografija u istom vanjskom obliku u kojem je bila, uz brojne izmjene u odnosu
na izvorno stanje, ukljuujui i izgradnju prostranog podzemnog prostora. Za njeno
novo graenje upotrebljavani su najskuplji materijali i najfinije tehnike graenja,
ukljuujui fasadu od najkvalitetnijeg uvezenog mesopotamskog crvenog i utog
travertina, koji je za ugradnju obraivan u Italiji, i kupolu od pozlaenog a ne bakarnog
lima, kakva je bila izvorna.21
Temelje crkve osvjetao je srpski patrijarh Pavle 17. oktobra 1993. godine tano
pet mjeseci i deset dana nakon ruenja damije Ferhadije a sa javno dostupnih
fotografija uoljivo je da su sveanosti, uz ostale, prisustvovali najmanje dvoje od
etvero kljunih srpskih voa optuenih pred Meunarodnim sudom za ratne zloine
i genocid u Bosni i Hercegovini Biljana Plavi22 i Momilo Krajinik.23
U februaru 1993. godine poelo je ruenje petnaest banjalukih damija i drugih
spomenika graditeljskog naslijea koje je svjedoilo o ulozi nesrba u oblikovanju
gradskog krajolika, a tekom mehanizacijom dobro opremljeni timovi, koje je finansirala tadanja banjaluka vlast, odvozili su ulomke razorenih spomenika sa mjesta
na kojem su bili i sasipali ih u smetljita i okolna jezera. Ruenje banjalukih damija
i skrnavljenje katolikih objekata provoeno je uporedo sa otputanjem sa radnih
mjesta, izgonom iz kua, deportacijom, zatvaranjem u koncentracione logore, zlostavljanjem i ubijanjem muslimana i katolika.
Patrijarh Pavle je predvodio slavlje obnove saborne banjaluke crkve, sagraene
neposredno uz Banski dvor s graditeljskom namjerom da i u slici grada oznai
jedinstvo vjere i drave, ne osvrnuvi se na trajue zloine ruenja hramova drugih,
progone i ubijanja onih koji nisu u pravoj vjeri. U tom slavlju sudjelovali su i oni
koji su i izravno i neizravno odgovorni za te zloine. Osvetenje temelja banjalukog
sabornog hrama bilo je, tako, neizravni blagoslov ruiteljima drugih vjerskih
graevina i izgoniteljima onih koji ne pristaju uz pravu vjeru.
Kljuna razlika izmeu izvorne i obnovljene saborne crkve nije u drugaijim
materijalima, njihovoj obradi i u veliini graevine kljuna razlika je njenom
nematerijalnom znaenju. Izvorno, crkva je odraavala sklad i meusobno uvaavanje
banjalukih graana; obnovljena crkva iskazuje netrpeljivost, iskljuivost i trijumfalizam zasnovan na slavljenju zloina.
O legitimnosti zalaganja za prvo poelo Augsburukog sporazuma u Bosni u 21.
stoljeu na jednako izravan nain svjedoi Promemorija biskupa Ratka Peria
predsjedniku Republike Hrvatske, koju je Peri uruio a Josipovi, bez osvrtanja
21
Svi podaci o crkvi i sveanostima u vezi s njenom obnovom preuzeti su sa zvaninog Portala
Hrama Hrista Spasitelja, navedena stranica, na kojoj su tekstovi, crtei i fotografije preuzeti iz
knjige Kulundija, Radmila, Radujkovi, Rajko (2009), Saborni hram Hrista Spasitelja, Srpska
pravoslavna crkva, Grafid, Banja Luka.
22
http://www.icty.org/x/cases/plavsic/cis/en/cis_plavsic_en.pdf (1. 2. 2013)
23
http://www.icty.org/x/cases/krajisnik/cis/en/cis_krajisnik_en.pdf (1. 2. 2013)
Godinjak 2012/245
HADIMUHAMEDOVI
na njen sadraj, primio 15. aprila 2012.24 Biskup se, pri susretu sa predsjednikom
u mostarskoj katedrali, poziva na pravo dato Srbima da imaju svoj entitet pri uspostavljanju zahtjeva da dijelovi Bosne budu odreeni kao podruja u kojima funkcioniraju institucije, kole, kulturne i zdravstvene ustanove, banke pod vladavinom
Hrvata a biskup je zalog da to znai: ija zemlja toga i vjera.25
Promoviranje trijumfalnih krieva i novih crkvenih tornjeva koji visinom prenose
tu poruku o vladanju zemljom i vjerom, pravdanje ruenja damija i zalaganje za
graenje crkvi na njihovim mjestima dio su ustrajnog javnog djelovanja skupine
sveenika u Katolikoj crkvi, kojima je na elu biskup Ratko Peri. Haverfordski
profesor sociologije religije, autor vie tekstova o religiji i nasilju, Michaell Sells je
27. oktobra 2003. godine uputio otvoreno pismu papi Ivanu Pavlu II, upozoravajui
ga na nasilje u prostoru koje provodi Crkva, a ije provoenje nadzire biskup Peri,
i dokumentujui svoje tvrdnje slikama i izvjetajima o brojnim novim krievima,
raspeima, kapelicama Blaene Djevice, zvonicima, hrvatskim zastavama i ahovnicama na ostacima sruenih spomenika i na javnim objektima (kao to su javne
kole, bolnice, i zgrade vlade), iji je cilj pokazati isto-katoliku narav grada i
njegovih institucija.26
O tome kako Ratko Peri izravno koristi nove vjerske graevine za provedbu
strategije iskljuive vlasti Hrvata katolika na bosanskim prostorima slikovito svjedoi
novi urbani krajolik Mostara, u kome je biskupovo sjedite. On je najprije je fiziki
razoren, a potom preoblikovan tako da u Mostaru u kojem vijekovima ive zajedno
muslimani, pravoslavci, katolici i jevreji umjesto nadopunjavanja i uzajamnog
potovanja, bude uspostavljena dominacija katolianstva. Konkretno kri nad
Mostarom i toranj franjevake crkve u Mostaru nisu znakovi koji upuuju na
transcendenciju i Boga, nego poruka muslimanima da nisu dobrodoli u Mostaru,
to je nespojivo s Radosnom vijeu Isusa Krista, rekao je profesor Franjevake
teologije u Sarajevu fra Ivo Markovi u jednom od javnih obraanja u sklopu polemike
sa mostarsko-duvanjskim biskupom Ratkom Periem. Tu polemiku su vodili od
biskupove reakcije objavljene u listu Crkva na kamenu u martu 2012. na lanak
Kaos ili novi Jeruzalem fra Ive Markovia, koji je objavljen u sarajevskom tjedniku
Dani, 11. novembra 2011.
24
Pavii, Darko: Biskup Peri Josipoviu: Hrvati u BiH moraju imati svoj entitet. Veernji
list, 28. 9. 2012. http://www.vecernji.hr/vijesti/biskup-peric-josipovicu-hrvati-bih-moraju-imatisvoj-entitet-clanak-458259 (10. 2. 2013)
25
Peri, Ratko: Promemorija biskupa Ratka Peria predsjedniku Republike Hrvatske. 2012,
http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=23914:promemorija
-biskupa-peria-uruena-predsjedniku-rh-ivi-josipoviu-&catid=24:bih-vijesti&Itemid=100 (10. 2. 2013).
26
Sells, Michael: Open Letter to Pope John Paul II. Hadzimuhamedovic, Amra (urednik):
Human Rights and Destruction of Cultural Memory: the Stolac Case, Sarajevo: Helsinki komitet
za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, 2005, 228-233.
246/Godinjak 2012
Fra Ivo Markovi se u svom zalaganju za potovanje bosanskih nekrana i za

neprovoenje nasilja nad njihovim naslijeem nametljivim graevinama, ispranjenim
od njihovog sakralnog znaenja i napunjenim trijumfalizmom, poziva na deklaraciju
Drugog vatikanskog koncila, poznatu kao Nostra Aetate (1965). Doslovni prijevod
sa latinskog naziva te deklaracije je U nae vrijeme.
Kri nad Mostarom, koji je jedan od najee spominjanih simbola nasilja nad
historijskim urbanim krajolikom, ima svoje inaice ne na onim prostorima koje
nastanjuju veinom krani, nego iskljuivo nad gradovima u kojima su provedeni
ratni zloini protiv nekrana u toku rata. Od njih su, moda, najslikovitiji primjeri
kria koji je podigla Katolika crkva nad Stocem, jednim od najrazorenijih
historijskih sredita u dvadesetom stoljeu u Evropi, i kri nad Srebrenicom, koji
je podigla pravoslavna crkva u Srebrenici. Koncem 2012. godine najavljena je izgradnja pravoslavne crkve sa velikim trijumfalnim kriem na istaknutom vrhu Zlatite
iznad historijske jezgre Sarajeva, na mjestu sa kojeg su sarajevske ulice bile kontrolirane u toku opsade, a graani Sarajeva bili izloeni paljbi iz razliitih oruja u toku
rata. Zamisao o krstu, visine dvadesest est i irine osamnaest metara, koji nosi poruku
Sarajlijama koji su preivjeli opsadu o njihovoj neistoj vjeri kao razlogu opsade
grada i trajuoj prijetnji njenog ienja, izvedena je iz primjera mostarskog
trijumfalnog kria. Pravoslavna crkva, se, meutim, protivi izgradnji krsta nad
Sarajevom i predlae izgradnju crkve sa istim znaenjem.27
Kri u tvravi Stari grad Stolac sazidan je od kamena iz tvravskih zidova iznad
ostataka stare tvravske damije u vrijeme kada su nekatolici koji su 1993. godine
protjerani iz grada poeli u njega da se vraaju pod pritiskom koji je meunarodna
zajednica izvrila na lokalne vlasti. U 2012. godini u sreditu Stoca, u neposrednoj
blizini arijske damije iz 1519. godine koja je bila sruena 1993. godine i restaurirana 2003. uz brojne prepreke koje su zajedniki provodile Katolika crkva i
nacionalistika hrvatska vlast u Stocu poelo je instaliranje sjedita Trebinjskomrkanjske biskupije u zgradi predratne Robne kue.
Robna kua je poetkom sedamdesetih godina dvadesetog stoljea interpolirana
u stolaku historijsku jezgru na osnovi projekta arhitekte Faruka erkia. Savjetnici
za arhitektonsko oblikovanje bili su prof. Demal eli i prof. Juraj Neidhardt, a cilj
je bio postii da nova gradnja ne narui sklad stolake arije: svojim niskim
dijelovima to korespondiraju sa duanima stolake arije na koju se nadovezuju, s
doksatnim elementima to se hijerarhijom masa nameu u prvi plan uspostavljajui
ravnoteu sa starom Kiraethanom [...]28 Ta graevina je novim projektom pretvorena
u crkveno sredite, a na jugozapadnom uglu je dograen kubus, koji razgrauje
27
Halimovi, Denana Crkva umjesto krsta na Zlatitu, 16. 5. 2008., Slobodna Evropa,
http://www.slobodnaevropa.org/content/article/1116169.html.
28
eli, Demal: Arhitektonska tradicija i nae savremeno stvaralatvo s osvrtom na Stolac.
Slovo Gorina: Skuptina optine Stolac, 1986,, 195.
Godinjak 2012/247
HADIMUHAMEDOVI
prvobitnu zamisao o korespondiranju sa duanima stolake arije, i 33 metra visok

toranj, ija je visina utvrena poreenjem sa munarom i sahat-kulom u blizini,
kako bi on bio najvia i najdominantnija graevina. Postavljanju kupole na toranj
prisustvovao je biskup Ratko Peri, katedralni upnik i dekan iz Mostara msgr.
Luka Pavlovi, stolaki upnik i dekan don Rajko Markovi, mostarski kancelar,
i trebinjski dekan don Ante Luburi.29
Trebinjsko-mrkanjska biskupija je prestala funkcionirati u 14. stoljeu. Njeno
obnavljanje i pozicioniranje njenog sredita u Stolac mogue je povezati sa nastojanjem da bude nadvladan u Bosni trenutno najsnaniji otpor uspostavi naela ija
vlast njegova i vjera, koji prua zajednica Stoana od 2001. godine kroz rekonstrukciju i predstavljanje isprepletenosti sadraja bosanskog kulturnog naslijea,
rehabilitaciju u ratu sruenih javnih spomenika i organiziranje meunarodne ljetne
kole Mladi i naslijee.30
Postavljanje kria nad Mostarom, Stocem i diljem podruja na kojima je uspostavljena vlast i vjera katolika, koncem dvadesetog stoljea, u nae vrijeme neposredno
nakon zatvaranja koncentracionih logora u kojima su mueni i ubijani nekrani,
vrijeme nakon razaranja damija i pravoslavnih crkava, izraz je nadmoi, prijetnje,
mrnje i iskljuivanja; oznaka je to za osvojene prostore na kojima drugima nema
mjesta, a nikako nije Kristov kri kao znak Boije univerzalne ljubavi i izvor sve
milosti, kako je u Nostra Aetate sugerirano koritenje kria u uspostavi suradnje
i dijaloga sa pripadnicima nekranskih vjera.
Iako je iskljuivost i poziv na hegemoniziranje naroda bratstvom po vjeri mogue
itati samo neizravno i u naznakama u dokumentima Svjetskog bonjakog kongresa,
ti dokumenti, kao i vodstvo kongresa, kojega ine Mustafa Ceri i Muamer Zukorli,
osobe koje su svoj profesionalni i u javnosti prepoznatljivi profil izgradili kao
viskopozicionirani vjerski slubenici Islamske zajednice, vidljivi su kao paralelni
podravajui stavovi o iskljuivoj vjeri, vlasti i regiji. Najave poeljne iskljuivosti,
kao potvrde bonjakog identiteta u ienju od drugih propliu tekst obimne
Programske povelje, poput tvrdnji na njenom poetku: Upravo je nejasnoa
oko bonjakog kolektivnog naslijea, ponajvie kulturnog, razlog to Bonjaci
pojedinci stjeu navike, usvajaju vjerovanja, prihvaaju ponaanja i utapaju se u
osjeanja druge ili drugaije zajednice.
Panbonjaka zamisao, koja je promovirana kroz dokumente Svjetskog bonjakog
kongresa, poziva na prepoznavanje bonjakog identiteta, kao samodovoljnog i
odrivog izvan bosanske sloenosti.
29
M. M.: Stolac postaje novo sjedite Trebinjsko-mrkanjske biskupije, Hrsvijet.net, 2012,

http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&bid=24224:stolac-postajenovo-sjedite-trebinjsko-mrkanske-biskupije&catid=:vjera&Itemid=144 (12. 1. 2013).
30
Meunarodni forum Bosna, Sarajevo, ww.ifbosna.org.ba/index/index.php?option=com_
content&view=article&id=226%3Ainternational-summer-school-youth-and-heritage-issyhjuly-26thaugust-8th-2012-stolac-bosnia-and-herzegovina&catid=10&lang=hr (10. 10. 2012).
248/Godinjak 2012
Implicitno iskljuivanje prava na bonjatvo nemuslimanima, ili suavanje

bonjatva na okvire koje zadaje Islamska zajednica, inzistiranje na istoi starosti
genetskog koda Bonjaka, iz ega proistie njihovo pravo na zemlju, i svi manifestirani
oblici nove monumentalne, nacionalnim porukama bremenite vjerske arhitekture,
potvruju jedan od ciljeva Svjetskog bonjakog kongresa, iskazan u Programskoj
povelji: Do sada su Bonjaci vjerom uvali i sauvali naciju i kulturu, a od sada e
nacijom da uvaju i sauvaju vjeru i kulturu!, a ta je to nego poelo ija zemlja,
toga i vjera.
Stavovi Islamske zajednice u Bosni u vrijeme od 1992. do 2012., kada je reisul-ulema bio Mustafa Ceri, ukoliko arhitekturu vjerskih graevina koristimo za njihvo
itanje, iskazuju pomutnju i zbunjenost pred odgovornou za ouvanje identiteta
koji sadri i univerzalne i bosanske ulaznice, i trajne i promjenjive vrijednosti.
U sluaju novih damija, ti oblici naglaavaju pravo na javno vjerovanje. Na
mjestima gdje su vreni progoni muslimana, a damije ruene, u razdoblju nakon rata
prisutna su razliita usmjerenja, koja imaju slian poticaj, iako znaajno razliite
posljedice u historijskim urbanim krajolicima i u kulturi uope. Prvi pristup je
ponovna uspostava sruene damije u istom obliku i na istom mjestu gdje je bila.
Taj pristup je legitimiran odredbama Aneksa 8 Opeg okvirnog sporazuma za mir
u Bosni i Hercegovini. Drugi pristup, iskazan kroz izgradnju novih damija na
mjestima srenih ili na potpuno novim lokacijama na osnovi kriterija njihove
ideoloke upotrebe, Azra Akamija klasificira u dvije skupine: damije koje iskazuju
prkos i damije koje memorijaliziraju zloin i njegove rtve.31 Najvie munare i
najnapadnije damije nastale su na mjestima na kojima su u toku rata 1992-1995.
injeni ratni zloini i zloini genocida nad muslimanima, a u kojima su nakon
rata muslimani uspostavili dominantnu vlast.
Trijumfalne damije, tako, bivaju punjene ideolokim porukama o opstojnosti,
neunitivosti i prkosu. One preuzimaju ulogu znakova rata sa antimuslimanstvom.
Klasifikacija, meutim, moe biti napravljena i kroz odnos savremene arhitekture
prema odranju i izgradnji identiteta. Na osnovi tog kriterija utvrdiva su tri pristupa.
Prvi pristup je traenje modernih iskaza sa oslanjanjem na savremenu arhitekturu
zapadne Evrope i Amerike. Najreprezentativniji arhitekti promotori takvog pristupa
su Aida Daidi, Zlatko Ugljen, Husein Dropi. Drugi pristup predstavlja traenje
istog muslimanskog arapskog identiteta kroz arhitekturu koja simbolizira unutarnje
ienje vjere i nametanje pravovjerja po mjeri razliitih muslimanskih misionarskih skupina. Najslikovitiji primjeri tog pristupa su Damija kralja Fahda (2000)
i brojne druge damije izgraene novcem iz saudijskih donacija, ije su makete
izloene u toj damiji nebosanske arhitekture u prostranom, mermerom poploanom
atrijumu sa staklenim krovom. Trei pristup predstavlja traenje istog osmanskog
31
Akamija, Azra: Our Mosques are Us: Rewriting National History of Bosnia and Herzegovina
through religious Architecture. Doktorska teza, Massachusetts Institute of Technology, 2011.
Godinjak 2012/249
HADIMUHAMEDOVI
identiteta, historiciziranjem i eklektikom primjenom klasinog osmanskog stila

u arhitekturi. Od brojnih primjera mogue je izdvojiti slikoviti sluaj Kajserije
damije u Goradu, koja je otvorena 2009. godine. Arhitektonski manir damija
odraava isti ideoloki predtekst koji sadre i njihova imena.
Zakljuak desakralizacija je destrukcija Bosne
Iz dijelaktike uspostavljene djelovanjem navedenih procesa globalizirajueg i
nadnacionalnog pravovjerja, s jedne strane, koje isijava iz samoodreenih sredita
vjere, i etnicizirajueg vjerovanja usmjerenog na uspostavu razlikovnosti u bosanskom
drutvu s ciljem osiguranja njegove (de)konstitutivnosti, s druge strane nastaje
snano preoblikovanje bosanskih kulturnih krajolika u desteljeima prijelaza drugog
u trei milenij. To konstruiranje novih znaenja i iskaza bosanskih kulturnih krajolika,
prvenstveno koritenjem oblika koji su prepoznatljivi identifikatori jedne od
religija prisutnih u Bosni, posljedica je uspostave politika pamenja.32
Politika pamenja u ovom radu podrazumijeva strategijsko odreenje interpretiranja
svih formativnih initelja kulturnog pamenja, strategijsko naglaavanje ili zanemarivanje odreenih dijelova unutar tih initelja, a najee metode provedbe politike
pamenja su preoblikovanje, konstruiranje i punjenje rupa u pamenju proizvedenih
konstruiranim zaboravom. Kulturno pamenje na zgusnut nain objedinjuje znaenja
koja odreuju neku zajednicu i koja bivaju manifestirana u spisima, svetim knjigama,
historijskim hronikama, lirici i epici, kao i u spomenicima, zajednikim materijalnim
simbolima, znacima i alegorijama, praznicima, obredima. Kulturno pamenje je
neodvojivo od mjesta i prostora, pa iz toga slijedi da je mjesto kljuno za odreenje
kulturne zajednice.33
Kako Jan Assman objanjava, pamenje je drutveni konstrukt u kojem vitalnu
ulogu imaju i sjeanje i zaborav. Pamenje je proces u kojem bivaju uvoeni
drutveno uslovljeni red i poredak u na unutarnji ivot, koji nas povezuju sa
drutvenim svijetom, i to tako da odreeni dijelovi bivaju snanije osvijetljeni, drugi
potisnuti u pozadinu, a neki potpuno zamagljeni. To zatamnjivanje sjeanja zaboravom
omoguava da pamenje ima svoj horizont i svoju perspektivu.34 Nakon rata u Bosni
prisutni su procesi agresivnog preoblikovanja pamenja u sklopu ekskluzivistikih
politika proizvoenja razlikovnosti i razaranja svih mostova razumijevanja meu
etnikim (konfesionalnim) zajednicama.
32
Politika pamenja je termin koji je esto u upotrebi u tekstovima o ratu i porau u Bosni.
Vidjeti, np.r: Karai, Banjeglav, Govedarica, 2012.; Ashplant, Dawson, Roper, 2000.; Hpken, 2007.
33
Heller, Agnes: A Tentative Answer to the Question: Has Civil Society Cultural Memory?
Social Research, Vol. 68, No. 4, Civil Society Revisited (WINTER 2001), str. 1031-1040,
The New School, http://www.jstor.org/stable/40971525.
34
Assmann, Jan: Religion and Cultural Memory Ten Studies, Studies. Stanford University
Press, 2006., 2-9.
250/Godinjak 2012
Politike pamenja u Bosni u toku rata i u porau su u manifestiranoj zbilji

suprotstavljene. Na semantikoj ravni politike pamenja imaju isti metodoloki
sustav, koji moe biti oznaen inaicom izvedenom iz zvaninog termina u dokumentima UN-a etniko ienje koji je prihvaen kao eufemizam za istrebljenje
bosanskog naroda i nazvan vjersko ienje. Razaranje kulturnog naslijea u toku
rata, odabir rtava na osnovi imena koja su pokazivala vjersku pripadnost u zajednici
u kojoj su jezik, nonja, obiaji nerazlikovni, obnaivanje mukaraca prije njihovog
smaknua kako bi bilo utvreno da li su obrezani, to je dokazivalo da li su muslimani,
i sporadini, jo nedovoljno dokumentirani, izvjetaji o integraciji muslimana koji
su u toku rata pokrteni (u Stocu, Trebinju, Brkom, naprimjer) mogu potkrijepiti tezu
o vjerskom ienju, ali proces njenog punog dokazivanja do sada nije proveden.
Edina Beirevi navodi dio svog razgovora sa jednim od rijetkih preivjelih
logoraa iz srpskog logora u Bratuncu, koji nedvojbeno ilustrira vjersko odreivanje
zloinca i rtve: Gledao sam kako ljudima urezuju krstove na elo. Svjedok sam
ubistva efendije Mustafe Mujkanovia. Njega su strano muili. Tjerali su ga da die
tri prsta, ali on to nije uradio. Potom su ga pitali da li zna da klanja. I kad je zanijetio
i poeo klanjati, ubili su ga.35
Vjersko ienje posredstvom arhitekture mogue je klasificirati, ovisno o
razmjerama zacrtanih promjena koje tom metodom bivaju uspostavljene, u tri skupine:
1) ienje od nevjere ili izvanjsko ienje; 2) ienje krivovjerja, ili unutarnje
ienje; i 3) poliranje, koje moe biti dvostrano i prividno suprotno usmjereno:
fundamentalistiki, na vraanje javno proklamiranom iskljuivom tumaenju
autentinosti vjere, i, posljedino, prilagoavanje vjerskih graevina tom tumaenju,
ili liberalno na usavravanje ivota vjere naeg vremena, i potpuno odvajanje od
svih tradicionalnih formi. Svi navedeni oblici predstavljaju modernizaciju i desakralizaciju religijskih formi.
Ta desakralizacija religijskih formi predstavlja rezanje niti sloenog bosanskog
identiteta, razaranje Bosne kao jedinstvenog iskaza povezanosti mjesta i znaenja,
i posljedino, negiranje bosanskog naslijea kao injenice koja osigurava bosanski
identitet s ciljem njegovog svoenja na srpske i hrvatske iskaze i primijeane
orijentalne utjecaje.
35
Beirevi, Edina: Na Drini genocid, istraivanje organiziranog zloina u istonoj Bosni.

Sarajevo: Buybook, 2009., 57.
Godinjak 2012/251
HADIMUHAMEDOVI
Literatura
Akamija, Azra: Our Mosques are Us: Rewriting National History of Bosnia and Herzegovina
through religious Architecture. Doktorska teza, Massachusetts Institute of Technology, 2011.
Andreopoulus, Georhe J.: Ethnic cleansing. Encyclopaedia Britanica, www.britanica.com/
EBchecked/topic/194242/ethnic-cleansing (10. 1. 2013).
Anthony D. Smith, Culture, Community and Territory: The Politics of Ethnicity and Nationalism,
International Affairs (Royal Institute of International Affairs 1944-), Vol. 72, No. 3, Ethnicity and
International Relations (Jul., 1996), pp. 445-458, Published by: Wiley, Article Stable URL:
http://www.jstor.org/stable/2625550
Antnez, Juan Carlos: Wahhabism in Bosnia-Herzegovina - Part One, Bosnian Institute,
London, 2008. http://www.bosnia.org.uk/news/news_body.cfm?newsid=2468 (12. 10. 2012).
Ashplant, T. G.; Dawson, Graham; Roper, Michael: The politics of war memory and commemoration: context, structures and dynamics. The Politics of War Memory and Commemoration, ur.
T.G. Ashplant, Graham Dawson i Michael Roper, London i New York: Routledge, 2000, str. 3-85.
Assmann, Jan: Religion and Cultural Memory Ten Studies, Studies. Stanford University Press, 2006.
Barzun, Jacques: The Culture We Deserve. Middletown: Wesleyan University Press, 1989.
Beirevi, Edina: Na Drini genocid, istraivanje organiziranog zloina u istonoj Bosni.
Sarajevo: Buybook, 2009.
Brodnjak, Vladimir: Razlikovni rjenik srpskog i hrvatskog jezika, Zagreb: kolske novine, 1991.
Burckhardt, Titus: The Essential of Titus Burckhardt. Reflections on Sacred Art, Faiths, and
Civilizations. Uredio William Stoddart. Bloomington, Indiana: World Wisdom, 2005.
eli, Demal: Arhitektonska tradicija i nae savremeno stvaralatvo s osvrtom na Stolac.
Slovo Gorina, Stolac: Skuptina optine Stolac, 1986.
Declaration on the Relation of the Church to Non-Christian Religions NOSTRA AETATE,
proclaimed by His Holiness Pope Paul VI on October 28, 1965. http://www.vatican.va/archive/hist
_councils/ii_vatican_council/documents/vat-ii_decl_19651028_nostra-aetate_en.html (10. 9. 2012).
Hadimuhamedovi, Amra: The challenge of protecting spiritual values of Bosnian cultural
landscapes through Annex 8 of Dayton Peace Accord, Bosnia. Zbornik radova: Mallarach
Josep-Maria: Spiritual Values of Protected Areas of Europe, Bonn: Federal Agency for Nature
Conservation, 2012, str. 47-55.
Hadimuhamedovi, Safet: Bosnian Sacral Geography: Ethnographic Approaches to Landscape
Protection. Zbornik radova: Mallarach Josep-Maria: Spiritual Values of Protected Areas of Europe,
Bonn: Federal Agency for Nature Conservation, 2012, str. 55-63.
Halimovi, Denana: Crkva umjesto krsta na Zlatitu, 16. 5. 2008. Slobodna Evropa,
http://www.slobodnaevropa.org/content/article/1116169.html
Heller, Agnes: A Tentative Answer to the Question: Has Civil Society Cultural Memory? Social Research, Vol. 68, No. 4, Civil Society Revisited (WINTER 2001), str. 1031-1040, The New
School, http://www.jstor.org/stable/40971525
Hpken, Wolfgang: Between memory politics and mourning. Remembering World War ii in
Yugoslavia. Bad memories. Sites, symbols and narrations of the wars in the Balkans, prilozi
konferenciji Bad Memories Rovereto 9. 11. 2007. (rovereto: osservatorio balcani e caucaso, 2010),
28, takoer publicirano kao elektronsko izdanje na web stranici: http://www.balcanicaucaso.org/
eng/ our-products/bad-memories-75492.
Karabegovi, Denana: Wahhabi Group Launches Conversion Campaign In Bosnia. Radio
Free Europe, Radio Liberty, 2010. http://www.rferl.org/content/Wahhabi_Group_Launches_Conversion_Campaign_In_Bosnia/2001137. html.
252/Godinjak 2012

Karai, Darko, Banjeglav, Tamara, Govedarica, Nataa: Re:vizija prolosti, Slubene politike
sjeanja u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji od 1990. Sarajevo: Asocijacija Alumni centra za
interdisciplinarne postdiplomske studije (ACIPS) i Friedrich-Ebert-Stiftung (FES), 2012.
Lovrenovi, Dubravko: Steci, Rabic, Sarajevo, 2009., str. 27-29, 237-246.
M . M.: Stolac postaje novo sjedite Trebinjsko-mrkanjske biskupije, Hrsvijet.net, 2012,
http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&bid=24224:stolac-postajenovo-sjedite-trebinjsko-mrkanske-biskupije&catid=:vjera&Itemid=144 (12. 1. 2013).
Palameta, Miroslav: Kranska simbolika na stecima, Napredak Hrvatski narodni godinjak
za 1996, godina XLIV, Sarajevo: Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, 1996.
Pavii, Darko: Biskup Peri Josipoviu: Hrvati u BiH moraju imati svoj entitet. Veernji
list, 28. 9. 2012. http://www.vecernji.hr/vijesti/biskup-peric-josipovicu-hrvati-bih-moraju-imatisvoj-entitet-clanak-458259 (10. 2. 2013).
Peri, Ratko: Promemorija biskupa Ratka Peria predsjedniku Republike Hrvatske. 2012,
http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=23914:promemorijabiskupa-peria-uruena-predsjedniku-rh-ivi-josipoviu-&catid=24:bih-vijesti&Itemid=100 (10. 2. 2013).
Sells, Michael: Crosses of Blood: Sacred Space, Religion, and Violence in Bosnia-Hercegovina. Sociology of Religion, 64 (2003), 309-331.
Sells, Michael: Open Letter to Pope John Paul II. Hadzimuhamedovic, Amra (urednik):
Human Rights and Destruction of Cultural Memory: the Stolac Case, Sarajevo: Helsinki komitet
za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, 2005, str. 228-233.
Stoddart, William: Remembering in the World of Forgetting. Bloomington, Indiana: World
Wisdom, 2008.
ajinovi, Dejan: Dodik: Biu predsjednik svim graanima RS, Nezavisne novine, 15. 11. 2010,
http://www.nezavisne.com/novosti/bih/Dodik-Bicu-predsjednik-svim-gradjanima-RS-71999.html
(10. 1. 2013.)
ajinovi, Dejan: Dodik: Biu predsjednik svim graanima RS. Nezavisne novine, 15. 11. 2010.
Group of the Progressive Alliance of Socialists&Democrats in the European Parliament:
Interview with Guy-Qint, MEP, 29. 10. 2007, http://www..socialistgroup.eu/gpes/public/detail
(13. 1. 2013).
http://www.nezavisne.com/novosti/bih/Dodik-Bicu-predsjednik-svim-gradjanima-RS71999.html
ICTY, http://www.icty.org (1. 2. 2013).
Meunarodni forum Bosna, Sarajevo, www.ifbosna.org.ba/index/index.php?option=com_content
&view=article&id=226%3Ainternational-summer-school-youth-and-heritage-issyh-july-26th
august-8th-2012-stolac-bosnia-and-herzegovina&catid=10&lang=hr (10. 10. 2012).
Portal Hram Hrista spasitelja, (2011-2012), administrator Joomla CMS, http://hhsbl.org/index.
php?option=com_ content&view=article&id=5&Itemid=5&lang=sr (10. 2. 2013).
Svjetski bonjaki kongres (SBK) (2012), Programska povelja, http://www.sbk.eu.com/doku
menta/programska-povelja/.
The American Heritage Dictionary of the English Language, etvrto izdanje, Houghton
Mifflin Company, dopunjeno u 2009.
Godinjak 2012/253
HADIMUHAMEDOVI
DISINTEGRATION OF BOSNIAN IDENTITY CULTURAL MEMORY AND
ITS CONTEMPORARY INTERPRETATION
Amra Hadimuhamedovi
Summary
Aiming the expressing of possible framework for understanding what in modern times means
religious cleansing through attitude towards the Bosnian sacred and religious architecture,
this paper deals with three receptions of Bosnian heritage in relation to the issue of identity.
The first reception is a complex identity, the second - conflicting identities, and the third - the
identities in competition. All three receptions are alive, but the first one is in the defence, and
two others are in the offensive process. In the framework of these receptions, we analyze the
cases of importance one of the individual buildings in conservation, design and destruction
as well as the Bosnian historical cultural landscapes and Bosnian landscape of memory. And
through these considerations we can claim that the purpose and object of cleaning activities
are the Muslim contents of Bosnian identity. All forms of Orthodox, Catholic and Muslim
religious buildings built after the war in Bosnia have shown that focus on eradication,
transformation or adaptation of Bosnian Muslim contents by political plans that make the religion
as its instrument.
Keywords: Bosnian identity, cultural memory, politics of memory, historical urban
landscape, sacred heritage, religious heritage, religious cleansing
254/Godinjak 2012
GODINJAK
GODINJICE _____
UDK 32: 929 Durakovi, N.
Biser naune i politike misli

(Godina nakon smrti Nijaza Durakovia)
Safet Halilovi
Sarajevo
Odlazak jednog ovjeka kao to je Nijaz Durakovi znai odlazak ovjeka ije e ime,
kao simbol jedinstvenog djela, ui u noviju historiju Bosne i Hercegovine. Uz niz drugih
zasluga pripada mu i ta da je bio meu kljunim politikim akterima koji su omoguili
mirnu demokratsku transformaciju i tranziciju vlasti monistikog, jednostranakog sistema
u pluralistiki, tranzicijsko-demokratski, te dao nemjerljiv doprinos ouvanju meunarodno
priznate suverene drave Bosne i Hercegovine, kao i multietnikom karakteru bosanskohercegovakog drutva jednakopravnih naroda i graana.
Kljune rijei: Nijaz Durakovi, klasno i nacionalno, jednakopravnost, Bosna i
Hercegovina, demokratija, agresija, genocid, meunarodna zajednica
Uvod
anas, godinu poslije smrti Nijaza Durakovia, moe se rei da se radi
o povijesnoj linosti nae zemlje, jednoj iz prvog reda u posljednjih
stotinu godina. On je 20-ak godina u vrijeme predratnih, ratnih i poratnih
zbivanja u Bosni i Hercegovini bitno utjecao na njih, i to na krajnje konstruktivan
nain. Bio je meu kljunim politikim akterima koji su omoguili demokratsku
transformaciju i tranziciju vlasti monistikog, jednostranakog sistema, u pluralistiki,
tranzicijsko-demokratski, iako je cijena toga bila izborni poraz politike partije
na ijem se elu on naao. Odolio je iskuenjima ponuda da sa nedemokratskim
snagama prisvoji vlast, suprotno volji veine graana na izborima 1990. U odbrani
cjelovite i demokratske BiH bio je iskreni patriota, a uinio je sve to je mogao da
ouva ravnopravnost graana i naroda, i multietniki karakter Bosne i Hercegovine.
U toku rata 1992. godine napisao je program SDP-a i svoju partiju vratio na izvorne
demokratske principe moderne socijaldemokratije. Darovit naunik i profesor koji
Godinjak 2012/257
HALILOVI
je svoju znanstvenu akribiju uvijek stavljao u funkciju opih interesa i opeg dobra.
Bio je beskrajno odan svojoj zemlji i njezinim graanima, ali isto tako i svojim
prijateljima, kojih je imao na svim stranama i u svim drutvenim slojevima.
Nijaz Durakovi je bio jedna od najmarkantnijih figura ukupnog drutvenog
ivota posljednjih decenija u Bosni i Hercegovini, sa jedinstvenim angaovanjem
i rezultatima. Dosta dugo je posjedovao znaajnu drutvenu mo, iako u biti nije
obnaao funkcije vlasti u pravom operativnom smislu. Moglo bi se rei da je Nijaz
Durakovi, gledano u cjelini, bio miljenik sudbine, premda mu je ivotni vijek protekao
u silnim protivrjeima, ali i mogunostima tog vremena, proivjevi rijetko vienu
intelektualnu avanturu, ali i nesvakidanji politiki angaman. Uz njega prevalira
atribucija sretnog uprkos tome to je u spisateljskom smislu najvie poznat po knjizi
gotovo zlokobnog naslova Prokletstvo Muslimana, sa deset izdanja u pedesetak
hiljada primjeraka (od toga polovina na stranim jezicima), sa zlosretnom sudbinom
da mu politiki projekat, kome je on bio i otac i sin, a koji je stvorio u najteim
uslovima ratne kataklizme krajem 1992. godine, praktino preotmu oni koji e u
meuvremenu iznevjeriti i njega i taj politiki projekt.
Povodom iznenadne i prerane smrti Nijaza Durakovia, dekan Fakulteta politikih
nauka u Sarajevu air Filandra istie da znanstveni opus i ukupno ivotno djelo
Nijaza Durakovia proimaju tri nosee ideje: ideja nacionalne ravnopravnosti,
vizija i politika praksa multietnike Bosne i Hercegovine te ideja odbrane
bosanskohercegovakog drutvenog i dravnog subjektiviteta.1 U pregledu
procesa u kojima je Durakovi bio jedan od kljunih aktera, Filandra konstatuje
da se Durakovi cijelim svojim biem i u svim prilikama zalagao za ouvanje
nacionalne, kao ljudske, graanske ravnopravnosti svih ljudi i naroda Bosne i
Hercegovine, te da je svako naruavanje bosanskog klatna nacionalne ravnopravnosti
Bonjaka, Srba i Hrvata samo uvod u sukobe, koji su se u ratnoj formi devedesetih
godina i desili. Shodno tome, klju opstanka Bosne i Hercegovine su afirmacija,
ravnopravnost i jednakopravnost njenih naroda, zasnovani na demokratskim drutvenim i politikim odnosima.
Na komemorativnoj sjednici Parlamenta Federacije BiH, u svojoj rijei, profesor
Mirko Pejanovi ocjenjuje da je Nijaz Durakovi svojim znanjem, politikim
iskustvom i nesebinim angamanom podario zemlju bosanskohercegovaku i
njene ljude najboljim idejama za ivot u miru i zajednitvu i evropskom prosperitetu.
Smatrajui istinitim navod Alije Izetbegovia o historijskoj ulozi lanova Predsjednitva RBiH 1992-1996., kada je Bosna i Hercegovina bila izloena stradanju
i nestajanju, da je ona u toj svojoj tragediji imala sreu da je otporom i odbranom
rukovodilo Predsjednitvo sastavljeno od patriota jedinstvenih u postizanju cilja
da Bosna i Hercegovina doe do mira i opstane sa svojom multietnikom strukturom
u meunarodno priznatim granicama, Pejanovi istie da je Nijaz Durakovi u
1
air Filandra: Povodom smrti Nijaza Durakovia, Pregled , br. 1(2012), str. 273-275.
258/Godinjak 2012
ulozi lana Predsjednitva RBiH imao historijsku ulogu za sve narode u BiH, a u
tom svakako veliku ulogu za opstojnost i Bosne i Hercegovine i bonjakog naroda
kome je pred rat zaprijeeno nestankom. Posebno je znaajna njegova uloga ouvanja
ljevice kao politike opcije u ratnim uslovima.
Profesor Slavo Kuki u In memoriamu o Nijazu Durakoviu je napisao da je
ovaj svijet napustio ugledni bosanskohercegovaki intelektualac profesor i
politiar iza kojeg je ostalo esnaest knjiga, kojeg je u obraunu sa suludim ideologijama, ali i partijskim potrkalima i idiotima, krasila nesvakidanja lucidnost.
itavog ivota su mu vani bili samo principi. I nikada nije smatrao kako je
dokaz pripadanja principima partijsko svrstavanje. Potpuno suprotno. Vlastitim je
primjerom svjedoio opredijeljenost za principe bez partijske legitimacije.2 Za
Kukia usprkos svemu, Durakovi je bio i ostao nepatvoreni socijaldemokrata
i ljeviar, ali i istinoljubac i buntovnik. I humanista iznad svega.
Obrazovni profil
Nijaz Durakovi je gotovo bio predodreen za ulogu koju e kasnije realizirati.
Jo u mladosti iskazao je intelektualnu darovitost, literarni talent, kulturoloku
radoznalost i mladalaki aktivitet, silno eljan, kao i veina mladih ljudi, da to odmah
pokae u ivotu. Mladalaki buntovan i pravdoljubiv, u duhu ezdesetih godina
prolog vijeka, bio je spreman da se bori za bolji i pravedniji svijet, pokuavajui
sa nekim vrnjacima da se upusti i u odreene nesvakidanje avanture, gdje je u
opasnost dolazio i sam ivot.
Studij sociologije u Sarajevu 1967-1971. godine, koji je u to vrijeme bio meu
najkvalitetnijima u zemlji jer su u njemu uestvovali gotovo svi najznaajniji
jugoslovenski profesori iz te oblasti, a posebno postdiplomski studij koji je odmah
poslije toga uslijedio, sa praktino istim akterima, omoguili su Nijazu Durakoviu
da, u punom kapacitetu studijskog angamana, stekne temeljita znanja u irokom
dijapazonu od sociologije, filozofije i kulturologije, do prava, politologije i meunarodnih odnosa. Pri svemu tome Durakovi je posebnu panju usmjerio na pitanja
koja su se nalazila u ii svih relevantnih drutvenih zbivanja ali i istraivanja u
posljednjem stoljeu, a to su socijalni dinamizam klasne borbe drutva modernog
doba, i nacionalnu zbilju i nacionalnu emancipaciju kao bitan faktor politikih procesa
kako unutar drutva drava-nacija tako i na meudravnom planu, artikuliranim
kao pravo na nacionalno samoopredjeljivanje i stvaranje sopstvenih drava. U
ovim izuavanjima Durakovi se vodio humanistikom idejom svekolike ljudske
emancipacije, a inspiraciju je nalazio u Lenjinovim analizama klasnog i nacionalnog,
za koga je smatrao da na kreativan nain primjenjuje marksistiku doktrinu u
posebnim uslovima razvoja vienacionalnog nedovoljno industrijaliziranog ruskog
2
S. Kuki, Depo portal, 2. 2. 2012.

Godinjak 2012/259
HALILOVI
drutva (sa 164 naroda). U tome je Durakovi nalazio paralele sa jugoslavenskim

i bosanskohercegovakim drutvom i mogunostima njihovog razvoja na pravednim
osnovama, od socijalne i kulturne, do nacionalne emancipacije i ravnopravnosti.
Seriozno teorijski pripremljen, a eljan da testira sva ta akumulirana saznanja
u politikoj praksi tadanjeg bosanskohercegovakog drutva, o kome on nije
imao previe iluzija, Durakovi se upustio u angaman unutar ezoterine partijske
strukture, prvo kao struni saradnik, a od 1986. godine i kao politiki akter osobenog
profila. Dakle, upravo u periodu kada je nastupilo vrijeme odlunih politikih
procesa u jugoslavenskom i bh. drutvu, sa svim protivrjenostima preispitivanja,
povijesnih revizionizama, raskola i lomova. Bilo je to vrijeme u meunarodnim
relacijama globalnih sueljavanja politike, vojne, drutvene i psiholoke naravi
gdje je jedan drutveno povijesni eksperiment monistikog karaktera sa totalitarnim
politikim sistemom i planskom netrinom privredom doivljavao svoju imploziju
i nevieno uruavanje, ustupajui supremaciju takozvanom novom svjetskom poretku.
Prijelomno razdoblje
Kao dio tih irih drutveno-povijesnih pomjeranja, taj proces na jugoslavenskom
prostoru artikulirao se na nain raspada starog politikog sistema, ali i duboke krize
do tada relativno prosperitetne drave vienacionalnog sastava, sa est ustavno
jednakopravnih republika, utemeljenih na avnojevskom federalizmu i titovskom
principu bratstva i jedinstva naroda. ansa za pluralizmom i demokratizacijom
rtvovana je tom prilikom, naalost, u korist demona prolosti i destruktivnog nacionalizma. Nijaz Durakovi 1986. godine biva prvi put izabran za lana Predsjednitva
SKBiH, a 1988. godine za predsjednika Predsjednitva SKBiH, i ini sve da spasi
brod koji tone. Prvo u pogledu profila stranke kojoj je doao na elo, Durakovi ini
sve da je reformira, redizajnira, demokratizira, da joj promijeni organizaciju i nain
djelovanja, primjerene novostvorenim prilikama. On ljubomorno uva pozitivne
tekovine prethodnog sistema, ali se odluno ograuje od svega loeg to je taj
sistem inio. Durakovi snano afirmira injenice pozitivnih tekovina socijalistikog
perioda postojanja BiH:
da je BiH formirana kao jedinstvena i samostalna drava republika unutar
federativne Jugoslavija,
da je skoro pola stoljea ivjela bez ratova i nasilja,
da su u tom periodu stvorene solidne pretpostavke za drutveni, ekonomski,
kulturni i intelektualni razvoj BiH, itd.
Durakovi je svjestan greaka komunistikog reima i on ih priznaje, ali ih
najee pripisuje nedemokratinosti pojedinaca u ranijim partijskim i dravnim
rukovodstvima. O tome u jednom intervjuu, septembra 1990., Durakovi kae: Sva
vlast u tom periodu, bez ostatka, bila je skoncentrisana u partiji i njenim kadrovskim
260/Godinjak 2012
krugovima,...te partijske strukture su doslovno preko noi mogle upropastiti ljude

koji se nau u nemilosti Saveza komunista, ba kao to su nekome preko noi mogle
napraviti karijeru i lansirati ga u zvijezde. Deavalo se svata, ne treba to kriti,
objektivno se sve vrtjelo oko nekolicine ljudi, manje vie poznato je i kojih.3
Opasnost bavljenja nacionalnim
Osvrui se na odreena miljenja da je u to vrijeme bilo kurentno baviti se
nacionalnim pitanjem u BiH, te na upit da li je i on osjetio dio slasti bavljenja tom
problematikom, Durakovi negira takvu ocjenu i navodi da mu je bavljenje nacionalnim uglavnom donosilo neprijatnosti, kritike i sl. Sve je to posljedica jednog
globalnog (ne)raspoloenja, po kojem je bilo dovoljno da bude Musliman i pri
tom se jo bavi nacionalnim pitanjem, pa da te se nesmetano moe proglaavati
za bilo to, samo ako to neko poeli. Meutim, nije rije samo o meni, ini mi se,
a to je mogue i dokazati, da je krajnje tuna, pa i tragina sudbina svih ljudi u
BiH koji su se ozbiljnije bavili nacionalnom problematikom. Gotovo da nijedan
od njih nije na normalan nain zavrio svoju karijeru, a neki ak ni ivot. Pa eto
uzmite sluaj Kasima Suljevia i sve neprijatnosti i ikaniranja koja je doivljavao
a koji su, uglavnom, proisticali iz injenice da se poeo baviti muslimanskim
pitanjem. Vrlo brzo je doveden u pitanje, izgubio je posao: Ili Atif Purivatra, koji
je preko noi, pod krajnje misterioznim okolnostima penzionisan sa pedeset dvije
godine... Ili uzmite sudbinu Muhameda Hadijahia, koji je takoer poslije
objavljivanja knjige Od tradicije do identiteta, doivio niz neprijatnosti i u
politikom i u naunom smislu. Mogu se jo navesti primjeri Esada imia pa i
Hamdije Pozderca, i jo bar dvadesetak ljudi ije e ivotne i profesionalne
sudbine posvjedoiti da je bavljenje nacionalnim pitanjem predstavljalo krajnje
delikatan i rizian posao.4
Ovakva delikatnost kada je u pitanju bilo bavljenje nacionalnim do devedesetih
godina u BiH, dovela je do toga da je pitanje nacionalnih kultura, nacionalnih
historija ostalo neistraeno, neverificirano i zaputeno, o emu Durakovi iznosi:
Naravno da jeste. To se moe vidjeti i po tome to mi danas u BiH nemamo iole
estite istorije, kako Srba tako i Hrvata i Muslimana. Recimo, kad su u pitanju
Muslimani, koji su tek sedamdesetih godina slubeno priznati kao nacija, postoji
moda svega pet-est knjiga koje se bave njihovom kulturom, svjedoe o njihovoj
istorijskoj utemeljenosti, i to na manje-vie panoramski, nekonzistentan nain.5
Avdi, S.: Nijaz izbliza, str. 18.

Ibid., 22.
5
Ibid., 23.
4
Godinjak 2012/261
HALILOVI
Montirani procesi
Iako je lan Predsjednitva SKBiH postao tek u ljeto 1986. godine, Durakovi se
nije libio da i u najburnijem periodu pred izbore 1990. sasvim otvoreno progovori
o represivnoj strani dotadanjeg sistema, tehnologiji i logici njegovog djelovanja, te
sprezi izmeu policijskog, dravnog i partijskog vrha, kao i njihovoj ulozi u
montiranim politikim procesima osamdesetih godina. Govorei o poznatom
procesu iz 1983. godine, Durakovi, uz odreene ograde, precizira da je i sam o
tome recentno pisao, koristei pri tome relevantne informacije koje je posjedovao,
ali da lino ni na koji nain nije uestvovao u konstruiranju tih, esto monstruoznih
optubi, a da su metodi policijske drave dobrim dijelom motivirali i uslovili
cjelokupan scenarij tog suenja. injenica je da je posrijedi bio klasian politiki
proces i da su, naravno gledano iz dananjeg ugla, optube u velikoj mjeri bile
iskonstruirane. Jasno je i to da svi mi skupa tada nismo mogli znati sve ono to
sada znamo. Nismo znali da su svjedoci u sudskom procesu na silu dovoeni, da su
davali izjave pod pritiskom, da su mnogi ljudi koji su ve bili u zatvoru koriteni
za konstruiranje pojedinih dijelova optunice. To sigurno ne slui na ast onima
koji su uestvovali u tom scenariju, i oni toga treba da se stide.6 Dodajmo i to da su
neki od glavnih izvoaa radova ovakvih montiranih procesa, i u poslijeratnom
pluralistikom miljeu Bosne i Hercegovine, nastavili da istrajavaju na istom zadatku
i da se slue istim instrumentarijem i metodama, fabrikujui sline morbidne
scenarije, te pokuavajui da ak piu paralelnu, virtuelnu historiju, pored one stvarne.
U sutini sprege izmeu policijskog, s jedne, i dravnog i partijskog vrha, s druge
strane, te ko je kome bio ef a ko kome podreen u ovim montiranim politikim
procesima, Durakovi navodi da nije raspolagao pouzdanim informacijama ko je
kime manipulirao, ko je vukao glavne potez i gdje se nalazio stvarni centar donoenja
odluka, ali je uvjeren da je to tako vjeto raeno da se moda nikada nee saznati
ko je bio glavni ef i gdje je bio smjeten. Po mojim saznanjima, on se nije nalazio
bar u to vrijeme u SKBiH, odnosno u njegovom tadanjem oficijelnom politikom
vrhu. Gdje je bio, na koji je nain djelovao i ostvarivao svoju neprikosnovenu mo,
vjerovatno je pitanje na koje emo odgovor moi dobiti tek u budunosti.7
Afirmacija Bosne i Hercegovine i limiti u doba socijalizma
Analizirajui unutarstranake sukobe sedamdesetih godina u BiH, i ta su oni
znaili u smislu promjena na politikom i drutveno-ekonomskom planu, Durakovi
ih ocjenjuje veoma produktivnim, jer je ta nova, srednja generacija politiara, iji su
protagonisti Branko Mikuli i Hamdija Pozderac, uz koje su jo i predstavnici
6
7
Ibid., 34.
Ibid., 36.
262/Godinjak 2012
stare generacije Rato Dugonji, Demal Bijedi, Cvijetin Mijatovi, odigrala krupnu
ulogu, primarno u afirmaciji BiH kao faktora u jugoslavenskoj federaciji. Na ekonomskom planu BiH se sve vie oslanja na sopstvene snage, zahtijevajui pravednije
ekonomske odnose u Federaciji i ravnopravniji tretman BiH u njima. Do progresa
dolazi i na kulturnom i planu meunacionalnih odnosa, jer tada na uvenom
Mostarskom savjetovanju u organizaciji navedenih politikih rukovodilaca dolazi
do znaajnog pomaka na utvrivanju principa knjievnojezike tolerancije, a u
smislu napretka u meunacionalnim odnosima dolazi do potvrde i afirmacije
muslimanskog naroda. Tada je, takoer, realizovan koncept hiljadu kola u BiH,
izvreno povezivanje svih bosanskohercegovakih opina asfaltnim putevima,
ubrzan razvoj pojedinih regija, kao naprimjer zapadna Hercegovina, zaokruena
izgradnja velikih sistema Energoinvesta, ipada, Unisa, Upija i dr. Puni
procvat desio se na kulturnom planu: afirmira se Narodno pozorite u Sarajevu,
poinje sa radom RTVSA, a nakon dueg perioda nesporazuma i suprotstavljanja
formirana je Akademija nauka i umjetnosti BiH.
U sutini, unutarpartijski sukob iz 1972. godine vodio je uvrenju federalne
pozicije BiH i nunom koraku ka njenoj suverenosti, jer tek tada BiH poinje liiti
na jednu suverenu i samostalnu dravu, dolazi do njenog oslobaanja iz stega unitarnog
zagrljaja i pozicije svojevrsnog pijemontizma i pravovjernog jugoslavenstva. U
tom periodu odlunije se poinje razvijati svijest o neophodnosti oslonca na
vlastite snage, afirmirati pripadnost BiH, i zajedniki ivot ljudi koji u njoj ive.
U desetak godina takvog trenda BiH je uspjela izboriti svoju poziciju u Federaciji,
a njen glas, kao nikada do tada, postajao je sve znaajniji i utjecajniji, a mnoge
probleme na relaciji Srbija Hrvatska, kao i na drugim relacijama, bilo je lake
rijeiti pomou takvog statusa i pozicije BiH.
Zanimljivo svjedoenje o tom vremenu zabiljeio je zagrebaki historiar
Duan Bilandi u svojoj Povijesti izbliza, gdje je uz 20. januar 1983. godine
zabiljeio da je nakon predavanja na FPN u Sarajevu posjetio Branka Mikulia,
od koga se zanimao kako je dolo do promjene u BiH, koja je prvih petnaestak
godina bila u statusu beogradske provincije, a zatim zauzela otar kurs da se BiH
izjednai s drugim republikama. Po Mikuliu, poetak je proljee 1965. godine kada
je Kongres SKBiH iznio pobjedu nad unitaristikim snagama. Definitivna pobjeda
zapeaena je na kongresu 1968. godine u smislu uzdizanja BiH na status drave
lanice federacije...to se tie dananjeg trenutka, Mikuli mi je rekao da se
bez Tita, Kardelja i Bakaria dananja borba protiv velikosrpskog nacionalizma
teko vodi i da je ishod neizvjestan. On identificira pretenzije i Beograda i Zagreba
na BiH, pa kae: Ja pripadam hrvatskoj naciji, ali sam vrlo odan bosanskoj dravi.
Moja matina nacija je Hrvatska, ali ja branim BiH kao republiku i spreman sam
da, kao Hrvat, idem protiv onih hrvatskih nacionalista koji pretendiraju na BiH.8
8
D. Bilandi: Povijest izbliza. Memoarski zapisi 1945-2005., 259.

Godinjak 2012/263
HALILOVI
Tehnologija vladanja
Nijaz Durakovi je otvoreno i vrlo zanimljivo jo 1990. godine opisao tehnologiju
vladanja u Jugoslaviji i BiH, posebno u posljednjih dvadesetak godina, precizirajui
da je partijski vrh bio vrsto hijerarhijski strukturiran, gdje se tano znalo kolike
su ije kompetencije i prava, ko je taj koji nareuje, presuuje, te da je u cijeloj
Jugoslaviji u to vrijeme sva vlast bila koncentrisana u SK, odnosno u njegovom
rukovodstvu i prvim ljudima tog rukovodstva. Uz to, u posljednja dva desetljea
predratne BiH specifinost politikog ivota, zbog njene nacionalne strukture, bila je
ta, prema Durakoviu, da je sva vlast poivala na principu trijumvirata sa Brankom
Mikuliem na elu, a da su dva druga trijumvira bili Milanko Renovica i Hamdija
Pozderac, s tim da se odnos unutar tog trijumvirata u godinama u kojima je funkcionirao mijenjao... Moramo znati da je sam princip trijumvirata jedan gvozdeni,
neprobojni princip, i kad se po prvi put ispostavi da su zakoni tog principa na bilo
koji nain narueni, tad se trijumvirat raspada i prestaje funkcionirati. Odnosno kad
se jedan od trijumvira rtvuje tada i ostala dvojica padaju za njim. Prvi rtvovani
bio je Hamdija Pozderac, to je moralo dovesti i do pada Milanka Renovice, a
nedugo zatim i Branka Mikulia. To je jednostavno istorijski provjerena zakonitost
i ni u ovim naim bosanskim uslovima jednostavno nije moglo biti drugaije.9
Agrokomerc i druge afere
Poetak kraja tog trijumvirata predstavljala je afera Agrokomerc, koja je oznaila
prekretnicu na politikom planu u BiH, nakon koje su mnoge stvari poele da se
temelje i grade na potpuno drugaijim pretpostavkama. Za Durakovia sluaj
Agrokomerc je bio neobino teak fenomen, koji je sadravao itav koloplet
politikih, idejnih, ekonomskih i ukupnih socijalnih dogaanja, iza kojih stoji i ono
to je eminentno privredna problematika i razvojne perspektive, ali i ono to je
pragmatska politika, te ono to je problem borbe za vlast i obraun odreenih
struktura. U najkraem, razvoj Agrokomerca imao je mnoge odlike jednog
modernog, ka svijetu otvorenog, jedinstvenog privrednog organizma, ali takvog
koji je rastao u uslovima svih bitnih zabluda dogovorne ekonomije i u okruenju
i dominaciji partijske politike nad privredom. Zato je Agrokomerc platio cijenu
svog preranog nastojanja da u tadanjem jo nereformiranom politikom i ekonomskom miljeu realizuje ono to je omogueno tek sa provoenjem ekonomskih
reformi u smislu modernih preduzea i moderne poslovne politike: to jest. da bude
samostalan da se ponaa u skladu sa uslovima trita, da sam priprema i stvara
trite za novu proizvodnju.
9
Avdi, Ibid., 39.
264/Godinjak 2012
Partijska drava u tom sluaju iskazuje nevieni cinizam i primjenjuje neprimjerene mjere dravnih organa na temelju informacija i poticaja koji su dolazili
nekada iskljuivo iz partijskih organa po mehanizmu paralelne moi, ali i preko
snanog utjecaja slubi bezbjednosti. Uz opravdane mjere prema neregularnostima
u privrednim tokovima (lani teleks nalozi, upad u platni sistem zemlje, zloupotrebe
mjeninog poslovanja), intervencija partije i drave se primarno demonstrirala kroz
masovne pritiske nad ljudima, unoenje straha i nesigurnosti, te potpune blokade
i paralize na bilo kakve aktivnosti u spaavanju imovine u koju su uloena ogromna
sredstva, za koju su dobijeni zajmovi, kao i nespreavanju neprocjenjive tete za
republiku privredu u cjelini. Ovakvim odnosom narod cijelog jednog kraja doveden
je na ivicu gladi i siromatva, navodne ekonomske krivice prevedene su na
nacionalne, pa i nacionalistike licitacije o karakteru ovog ili onog naroda, ime
se Bosna i Hercegovina na dui period zabavila sama sobom, a svoje uee u
jugoslavenskoj politici reducirala na minimum.
Prislukivanje Hamdije Pozderca
U uskoj vezi sa aferom Agrokomerc je i politika, a kasnije i fizika smrt
Hamdije Pozderca (potpredsjednik Predsjednitva SFRJ i predsjednik Ustavne
komisije), nakon ega su isplivale injenice o njegovom dugogodinjem prislukivanju
i policijskom tretmanu, iako je obavljao tako visoke politike i dravne funkcije.
Premda je smatrao da su neke okolnosti ostale i dalje nejasne, Durakovi je na
osnovu privatnih saznanja potvrdio istinitost i tanost navoda, u koje se i lino mogao
uvjeriti, da je Sluba bezbjednosti odigrala krajne neasnu i prljavu iguru u vezi sa
Hamdijom Pozdercom, to jest da ga je kao potpredsjednika jugoslavenske drave
dugi period prislukivala. To prislukivanje Hamdije, kae Durakovi, mogu
dokumentovati i potvrditi na vie naina. Eto, svjedok sam da mi je u jednom
razgovoru to otvoreno rekao Milan Uzelac i nudio mi audio trake na kojima se
nalaze neki Hamdijini razgovori sa bankarima, privrednicima itd...10
Jasno je da je fabrikovanje sluajeva kakvi su Agrokomerc i Neum, Moevac
i Milii, kao i neki drugi kojima je davan veliki publicitet, sluili tome da se dizajnira
slika o BiH kao mranoj, neprohodnoj staljinistikoj praumi, dok su identini pa
i drastiniji primjeri koji su se mogli nai u svakom dijelu Jugoslavije ostavljani
postrani, bez bilo kakvog zanimanja. To je bio nain na koji je u gotovo kompletnom
jugoslavenskom informativnom prostoru u tom periodu tretirana BiH, trebalo je
napraviti od ove Republike pokusnog kunia za dogaaje i procese koji su neposredno
slijedili. Zapravo, smatra Durakovi, sve je to predstavljalo test za izvoenje anti10
Ibid., 49.
Godinjak 2012/265
HALILOVI
birokratske revolucije, te da su ti Miloevievi patenti za testiranje nacionalizma

dravnih ambicija ipak najprije primijenjeni ovdje kod nas.11
U navedenim memoarima D. Bilandi biljei 31. decembra 1988. godine da
je Branko Mikuli podnio ostavku na dunost predsjednika jugoslavenske vlade,
pa navodi: Biljeim jo jedan razgovor 10. 1. 1989. s Brankom Mikuliem. Tunim
izrazom lica kae mi da je 90% rukovodeih kadrova, koji su nosili njegovu, kako
on kae, Titovu politiku graenja suvereniteta BiH, uklonjeno s vlasti.12
Prokletstvo Muslimana
Uz svoj ukupni politiki aktivitet, Nijaz Durakovi je nadaleko postao poznat
po svojoj knjizi intrigantnog naslova Prokletstvo Muslimana (doivjela 10 izdanja,
od toga polovinu na stranim jezicima), koju je napisao u ljeto 1992. godine, u vrijeme,
kako autor u predgovoru kae, trajanja najstravinijeg rata u naoj cjelokupnoj
povijesti, koji je predstavljao takvu golgotu, stradanja, obespravljenosti i ponienja
kakvu je rijetko koji narod u povijesti doivio. Ovaj rat, kae autor, izmeu ostalog,
ima cilj etniko istrebljenje Muslimana (Bonjaka) njihovo fiziko istrebljenje.
Budui da se ve dvadesetak godina nalazio (a posebno od 1988. kao elnik SKBiH)
u sreditu lomova predratne Jugoslavije i jasno sagledao strateke ciljeve, glavne
aktere i tehnologiju raspleta, iji reiseri su nedvosmisleno ukalkulirali masovne
zloine kao sredstvo provedbe takve politike, Durakoviu je od samog poetka
ratne kataklizme bilo jasno da nije stvar u bilo kakvom pravednijem politikom
redizajniranju Jugoslavije, niti BiH, nego naprosto o klasinoj agresiji na referendumom obnovljenu dravnost BiH, tek meunarodno priznate, kao i injenju
genocida prema svima onima koji ne prihvataju rezultate agresije kao svren in.
Autor tu svjedoi o tragici bonjakog naroda kao glavne rtve genocida u takvim
okolnostima. To je jedini narod na ovoj planeti kome osporavaju pravo da ivi
i da bude narod i koji, iako nekada nije nikoga napao, niije drave nije osporavao,
niije kulture negirao i uniavao, danas pred oima cijelog svijeta doivljava da se
sa njim trguje, da mu se negira pravo na svoje nacionalno ime, na svoju otadbinu,
svoju dravu, svoj politiki izbor. Rui mu se i satire sve to ga narodom ini. Sistematski se zamagljuje njegova historija, negira njegova kultura, unitavaju se
kulturna blaga, rue najvelianstveniji sakralni objekti, ubija i proganja njegova
inteligencija i bukvalno unitava sve to je ljudski um i ljudska ruka stvorila na
ovim prostorima.13
Durakoviu je i u takvoj tjeskobi svekolikog unitenja sasvim jasno da sve nedae
ne dolaze samo od drugih, ve da se dio uzroka nalazi i unutar samog naroda kome
11
Ibid., 52.
D. Bilandi, 328.
13
Prokletstvo Muslimana, 8.
12
266/Godinjak 2012
se ta zla dogaaju, da i tu postoje uzrono-posljedine veze. Da bi nesrea bila

vea, u samoj Bosni i Hercegovini u kojoj je koncentrisan i najvei broj Bonjaka,
najmlaoj dravi svjetske zajednice, oni danas nemanju nikakav konzistentan nacionalni program, imaju nedoraslo i obezglavljeno politiko vostvo, idejno su razjedinjeni, socijalno veoma raslojeni (i na toj osnovi konfrontirani), vjerski takoer,
a jo k tome i najvie optereeni iluzijama i utopijama starog sistema i apstraktnog
jugoslovenstva kome su se tako rado i masovno decenijama priklanjali i u njemu
traili varljivu nadu svog samoodranja i tihe posredne emancipacije.14 Utopije
su razobliene, iluzije pale, nade u jednu kozmopolitsku civilizacijsku zajednicu
tolerancije, mira, suivota i prirodne akulturacije su tako drastino pogaene da je
tek sada, u ovom najkrvavijem i najprljavijem ratu, dolo do kolektivnog otrenjenja,
no taj mahmurluk se lijei uz najveu cijenu u cjelokupnoj historiji Bonjaka (od
bogumilskih vremena do danas).15
Durakovi se pita koji su razlozi da Bonjaci plaaju najkrvaviju cijenu, i to
uvijek iznova, gotovo u ciklikim razdobljima, u svakoj generaciji? Je li sama Bosna,
od Porfirogeneta, kada se za nju prvi put ulo, pa do danas, kada je meunarodno
priznata drava, prokleta tako da je uvijek bila predmet osvajanja, prisvajanja,
dijeljenja, sukobljavanja tuih interesa i konfrontiranja politike evropskih sila? Za
Durakovia sam naslov, Prokletstvo Muslimana, opredjeljuje i sadraj i raspoloenje
da na jedan primarno esejistiki i popularan nain, namjerno pristrasno i emocionalno, prezentira neto od zlokobne historije genocida nad Bonjacima, da se
kroz kratak presjek njihove historije i kontroverzi u procesu njihove nacionalne
emancipacije opserviraju i drugi nacionalni programi koji su pripadnike bonjakog
naroda po ko zna koji put doveli u poziciju ubijanih, prognanih i ugnjetenih.
Kao ovjek koji je cijeli period agresije i genocida dijelio sudbinu graana
Sarajeva, svoje drave i svog naroda, a kao lan Predsjednitva RBiH dodatno nosio
breme odgovornosti, iskuenja i patnji, Durakovi, u vrijeme kad se ta golgota
odvija pred oima cijelog svijeta, dramatino svjedoi da je Sarajevo neprestano
bombardovano, da je talac jedne sumanute politike koja na njemu iskaljuje bijes,
mrnju, ksenofobiju, da se snajperom gaaju djeca, bombarduju porodilite i djeija
obdanita, spaljuje uvena Vijenica sa najveim bibliotekim blagom na Balkanu
i Orijentalni institut, rui Zemaljski muzej, kao najznaajnija kulturna ustanova
junoslavenskih zemalja, monumentalna Begova damija, eljeznika stanica,
zgrade Osloboenja i Svjetlosti, najslavniji olimplijski objekti Zetra, Skenderija
i Olimpijska dvorana na Mojmilu itd. Konstatujui da je na djelu jedan od najdrastinijih zloina u modernoj povijesti, i to u maloj Bosni i Hercegovini, koja
broji svega oko 4,5 miliona ljudi, autor reda brojke ubijenih, onih u egzodusu, posebno
14
15
Ibid., 8.
Ibid., 8.
Godinjak 2012/267
HALILOVI
onih u konc-logorima, itd. irom Bosne i Hercegovine. Opisujui patnje i stradanja

ljudi Gorada, Mostara, Dervente, Bijeljine, Zvornika, Foe, Viegrada, apljine,
Gacka, Trebinja, Bilee, Nevesinja, Kotor-Varoi, Bosanske Dubice, Sanskog Mosta
i drugih, Durakovi svrhu ovakve knjige vidi u potrebi da podsjeti, upozori da se
tota ne zaboravi, a da bi se razumjelo sadanje stanje i navedena stradanja, neophodno je bilo makar u najkraem presjeku naznaiti historijske korijene bonjakog
etnosa, sloene i protivrjene puteve njegovog nacionalnog osvjeenja, afirmacije
samobitnosti. Zato autor prezentira neophodne naznake o porijeklu bonjakog
naroda, njegovom poloaju u Osmanskom carstvu, preko okupacije BiH 1878.,
aneksije 1908., njegovom poloaju u Kraljevini SHS, odnosno Kraljevini Jugoslaviji,
preko ratnog i poratnog perioda, do recentnog perioda njegove savremene drame.
Mirovne konferencije
Nakon sedam mjeseci dodatnih zloina i planetarne tragedije kojoj je Bosna i
Hercegovina bila izloena, Durakovi prethodnom spisu dodaje poglavlje pod
naslovom Umjesto epiloga, u kome se bavi rezultatima pregovora u smislu politikih
aranmana za BiH. Tako za Londonsku konferenciju 1992., iji je dokument potpisalo
vie od 40 zemalja, autor navodi da je polazila od toga da se nee priznati nita
od onoga to je osvojeno silom i agresijom, da se nee priznati rezultati nasilnog
etnikog ienja i protjerivanja ljudi, da nije dozvoljena nasilna promjena granica,
niti samog ustavnog poretka, da se za poinjene zloine pred Meunarodnim sudom
treba odgovarati itd.16
Izvjesne nade su polagane u tzv. Vance-Owenov plan, koji je predviao ouvanje
Bosne i Hercegovine kao labave savezne drave, koja bi bila maksimalno decentralizirana, podijeljena na 10 gotovo potpuno autonomnih provincija, sa veoma irokim
nadlenostima vlasti. Naime, svugdje gdje su Srbi bili u veini plan je predviao
autonomiju sa maksimalnom samostalnou u izvrnoj, zakonodavnoj, a najveim
dijelom i u sudskoj vlasti, uz punu ekonomsku samostalnost, sa sopstvenom policijom
i punom autonomijom u oblasti kulture, zdravstva, prosvjete i obrazovanja. Prerogative
savezne bosanskohercegovake drave bile su svedene na najmanju moguu
mjeru, tako da je bilo ak neizvjesno i njezino funkcionisanje. Bez obzira, dakle, to
je plan nudio paljanskoj kliki mnogo vie nego to su oni sami na poetku agresije na
BiH traili, paljanska skuptina je uz itavu predstavu za meunarodnu javnost,
odbacila Vance-Owenov plan, ime su razotkrivene neistine o tobonjoj ugroenosti
i neravnopravnosti srpskog naroda u BiH, te pokazani pravi ciljevi velikosrpske
agresije koja se nije mirila sa opstankom bilo kakve BiH kao suverene i meunarodno priznate drave u njenim historijskih granicama. Velikosrpski projekt je
elio ili cijelu BiH ili njezinu podjelu sa velikohrvatskim nacionalistima ili u krajnjem
16
Ibid., 236.
268/Godinjak 2012
sluaju njeno cijepanje na tri toboe suverene drave, od kojih bi dvije (srpska i
hrvatska) prvom prigodom izvrile secesiju i prikljuile se tzv. nacionalnim
maticama.17 Dodatni razlog odbacivanja Vance-Owenovog plana je bio po njemu
predvieni povratak svih prognanih u svoje domove, ime bi se pod meunarodnom
kontrolom ponitili rezultati provedenog etnikog ienja.
Izdaja meunarodne zajednice
U zavrnoj rundi enevskih pregovora (august-septembar 1993) Durakovi je
vidio da su svjetski monici (prije svega politika V. Britanije i Francuske) spremni
da pogaze temeljne principe svjetske zajednice, Povelju UN-a, kao i rezolucije koje
su upravo na njihov prijedlog i pod njihovom auspicijom izglasane. U enevi su
prekonono naputeni svi principi i sam smisao Londonske konferencije, a kopredsjedavajui Owen i Stoltenberg, iako su dobili mandat upravo na osnovu te konferencije, svojim prijedlozima i ustavnim projektom budue unije republika BiH ili
su na rastakanje bosanskohercegovake drave, suverene i meunarodno priznate,
a u prilog konceptu triju kvazietnikih dravica, gdje se apstrahira od toga ko je
agresor, kakve je zloine poinio i kakvi su njegovi stvarni hegemonistiki planovi.18
Tako je u enevi razgraivano povijesno bie i duh BiH u korist nametanja njezine
vjetake podjele na tri suverene dravice, koje bi perspektivu traile u prividu spoljnjeg jedinstva, a u stvarnosti samo na bazi uzajamnog straha i osvetnikih ambicija.
Nakon izostanka pomoi Zapada i vojne intervencije, ili barem zaustavljanja
varvarskog bombardiranja prevashodno gradova i civilnih ciljeva, kao i elementarne
zatite tzv. sigurnosnih zona i humanitarnih konvoja, graani branitelji BiH postupno
shvataju da su ostavljeni na cjedilu, da su rtva interesa velikih svjetskih monika
i da svijet, a posebno Evropa, kako to potcrtava Durakovi, upravo na indiferentnom
odnosu prema bosanskoj tragediji drastino potire i devalvira sve principe na kojima
hoe graditi demokratsku budunost i tzv. novi svjetski poredak. U historiji meunarodnih odnosa 20. stoljea nema primjera da je jedna drava meunarodno priznata
uz jednoglasnu podrku svih lanica UN, da je to priznanje dijelom upravo i bilo
isforsirano od strane najmonijih sila svijeta, da bi se poslije toga ta drava ostavila
na milost i nemilost jedne mone nacifaistike armije bez prava i mogunosti na
odbranu i bez prave vojne i ekonomske pomoi da se odupre toj varvarskoj najezdi.19
U vrijeme kada su jo tinjale neke nade u mogunost postizanja pravednog
mira i kada se oajniki oekivao odluan korak Zapada, kada je BiH bila praktino
na koljenima, ponovo biva oivljen stari plan Tuman Miloevi o podjeli BiH.
Jer su se dva diktatora uvjerila u ispraznost zapadnih prijetnji i da Evropa praktino
17
Ibid., 234.
Ibid., 236.
19
Ibid., 236.
18
Godinjak 2012/269
HALILOVI
u krajnjem uvaava samo silu, te da nee svoj konformizam i interese rtvovati radi
neke pseudodemokratije i humanih principa. Zahvaljujui, prije svega, Tumanovoj
historijskoj promaenoj politici prema BiH, vjeto je izreiran i isforsiran sukob
Hrvata i Bonjaka, koji je otvorio nove bosanske rane i stradanje zavaenog i
nedunog naroda. Sukob je imao eminentno politiki karakter i pozadinu, a povod
je bio dijametralno suprotno vienje provoenja Wance-Owenovog plana. Tada
je BiH dobila i novog agresora, koga uz Bobanove secesioniste ine i odreene
jedinice regularne armije drave Hrvatske, sa desecima hiljada boraca i najmodernijom ratnom tehnikom.20
Nakon rata Nijaz Durakovi je 1999. objavio knjigu Bosanski izazovi, kao
rezultat sabranih kolumni koje je iz sedmice u sedmicu ispisivao, prije svega, u
sarajevskom nedjeljniku Svijet, gdje je tematizirao brojna pitanja bosanskohercegovake politike svakodnevice, zaplete, kontroverze i izazove koji pred BiH jo
stoje i koji se pregnantno nameu kao pitanja njezine sudbine.
Prevara Bosne
Nijaz Durakovi godine 2004. objavljuje knjigu Prevara Bosne, u kojoj nastoji
da osvijetli dio nesretne predratne i ratne povijesti BiH, s ciljem da razjasni neke
bitne momente koji su odluujue utjecali na njezinu budunost. Ova knjiga je, kako
sam autor navodi, svojevrsni nastavak knjige Tragedija Bosne (koju je napisao zajedno
sa Muhamedom Filipoviem i koja je doivjela tri izdanja) i ima pretenziju da utvrdi
i literarno verificira gole istorijske injenice i da otrgne od zaborava ono to je
o Bosni istina: da u duhu naslova Prevara Bosne razotkrije beskrupuloznost tzv.
meunarodne zajednice, silna meetarenja i prevare Bosne i Hercegovine. Jer,
prema autoru, BiH je prevarena iznutra (od domaih politikih faktora), i spolja
(od meunarodnih monika). Kao neku vrstu predgovora kritikoj elaboraciji
najznaajnijih dogaaja koje prezentira u knjizi, Durakovi posebno naglaava da na
poetku kao svojevrsnu preambulu stavlja jedan saet zapis o Bosni i Bonjacima,
gdje na kondenzovan nain kroz kratke teze, sa najnunijim obrazloenjima,
reinterpretira glavne povijesne nesporazume oko bonjakomus-limanskog imena,
do konane bonjake nacionalne samonominacije na Saboru 1993. godine. U
narednim poglavljima izlae se o tome: Kako je sve to, zapravo, poelo s prevarom
Bosne 90-ih godina, Razliiti koncepti ustavnih promjena, Rat i raspad Jugoslavije,
Politika i vojna uloga JNA, Napad JNA na Sloveniju, Agresija na Hrvatsku,
Bosanskohercegovaka kataklizma, Politike prilike uoi agresije, Dogovor
Miloevi-Tuman o podjeli Bosne i Prijedlog srpsko-muslimanskog sporazuma.
20
Ibid., 240.
270/Godinjak 2012
Zablude i greke A. Izetbegovia

Durakovi jedno poglavlje naznauje kao Zablude i greke politike Alije
Izetbegovia, koje on pronalazi u politikoj ulozi A. Izetbegovia, svrstavajui ih
i eksplicirajui kroz sedam pitanja, da bi zakljuio: Moglo bi se jo dosta govoriti
o grekama i zabludama Izetbegovieve politike. Naravno, moglo bi se jo i vie
kazati o njegovim ne malim zaslugama u odbrani Bosne i Hercegovine, stvaranju
Armije BiH, te za meunarodno priznanje i afirmaciju Bosne i Hercegovine ... Za
sada ostaje utisak da je u kljunim momentima Izetbegovieva politika najblae
reeno bila kontroverzna. esto oklijevajua i kolebljiva, bez strateke vizije,
odabira pravih politikih saveznika, a gotovo po pravilu, kljune politike odluke
Izetbegovi je donosio sa zakanjenjem.21
Plan podjele BiH prije njezinog priznanja nezavisnosti
U zavrnom poglavlju Durakovi podsjea na hronologiju predratnih zgusnutih
zbivanja signifikantnih za budunost BiH. Tako je kao reakcija na Memorandum
o namjerama Skuptine SRBiH (od 14. oktobra 1991) 24. oktobra 1991. godine
protivustavno formirana Skuptina srpskog naroda u BiH. Takoer 18. novembra
1991. formirana je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna. Vlada i Predsjednitvo RBiH
20. decembra 1991. godine podnijeli su zahtjev Evropskoj zajednici da se BiH prizna
kao nezavisna i suverena drava. Devetog januara 1992. godine bosanskohercegovaki
Srbi, pod vodstvom Karadia, odgovorili su proglaavanjem Republike srpskog
naroda BiH. Na odluku Skuptine SRBiH da se na traenje Badinterove komisije
raspie referendum graana BiH za nezavisnu i suverenu BiH (referendum odran
29. februara i 1. marta 1992. godine) bosanskohercegovaki Srbi sljedbenici
Karadieve politike odgovaraju donoenjem Ustava Srpske republike BiH 28.
februara 1992. i odbijanjem uea na referendumu. Tim ustavom Srpska republika
BiH prikljuena je Jugoslaviji kao buduoj federaciji srpskih zemalja. Iz ove hronologije se jasno vidi da su Skuptina srpskog naroda i Hrvatska zajednica HercegBosna formirane znatno prije nego to je BiH dobila meunarodno priznanje, a
ustavna odluka o prikljuenju Srpske republike BiH Jugoslaviji donesena je prije
odravanja referenduma graana o nezavisnosti BiH. Na osnovu ovoga potpuno
je nedvosmisleno da je plan podjele BiH postojao znatno prije meunarodnog
priznanja BiH, do koga je dolo 6. aprila 1992. godine, kada je Evropska zajednica
donijela odluku o priznanju BiH kao nezavisne drave.22
Poto su ve detaljno bili utanaili podjelu BiH, Miloevi i Tuman su kroz
svoje propagandne mainerije grubo falsificirali historiju, dokazujui da BiH nije
21
22
Prevara Bosne, 220.

Ibid., 237-238.
Godinjak 2012/271
HALILOVI
mogua kao zajednika, cjelovita drava, u svojim historijskim granicama, zato

to je sastavljena od tri naroda, odnosno da je historija toboe pokazala da ona moe
opstati samo kao dio vee cjeline, to jest Srbije ili Hrvatske. Po ovakvoj logici samo
mononacionalne drave mogu imati svoju punu egzistenciju, ime Miloevi i Tuman
bezono prenebregavaju injenicu da ni Srbija i Hrvatska nisu jednonacionalne
drave, kao ni veina od 180 zemalja lanica UN-a.
Licemjerstvo meunarodne zajednice spram bosanske tragedije Durakovi
posebno vidi u njenom odbijanju da se ukine embargo na uvoz oruja Bosni i Hercegovini, odnosno onim snagama koje su branile njenu slobodu, ime je prekrena
Povelja UN-a (lan 51), odnosno pravo svake suverene i meunarodno priznate drave
da se u sluaju agresije brani, odnosno da joj UN osigura pomo i garanciju njenog
suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Dakle, iako je Evropska zajednica priznala
BiH, a Ujedinjene nacije je primile u svoje lanstvo, oni su je ostavili samu, na milost
i nemilost agresoru, koji je ve jasno pokazao svoju nakanu da poniti njezinu nezavisnost, da je vojno porazi i uniti, za sebe cijelu prisvoji ili eventualno podijeli.23
Ovakav odnos prema BiH, kao i pasivan odnos tzv. zatitnih snaga UN-a doveli su
do zloina genocida u Srebrenici i epi, kao najveeg zloina genocida izvrenog
u Evropi od vremena holokausta nad Jevrejima u Drugom svjetskom ratu. Srebrenica
e ostati sinonim birokratske nemoi UN-a te sukobljenosti interesa i neokolonijalne
politike UN-a.24
Na kraju knjige Prevara Bosne nalazimo sukus Durakovieve poruke: Bosna
je prevarena jo davne 1463. izmalipulirana, prevarena. Ostavljena od Turske na
Berlinskom kongresu 1878, na prevaru evropske diplomacije i starih evropskih
sila... data na pladnju Esterajhu, pa onda poslije raspada starih imperija, monarhija
(Turske, Rusije i Austrougarske), Krfskom deklaracijom bez da se iko iz Bosne
pita data u zagrljaj Kraljevini SHS. Prevarena je i 1945. i poslije, jer u prvom grbu
DFJ, FNRJ bilo je samo pet buktinja (pet republika pet nacija), iako je ustavno
bila ravnopravna i suverena Federalna Republika. Konano, krvavo je prevarena
u dramatinim zbivanjima u periodu 1990 1992. godine... 25
Naunoistraivaki i pedagoki rad
U uem smislu, u oblasti naunoistraivakog i pedagokog rada na Univerzitetu
u Sarajevu i kao lan akademske zajednice profesor Nijaz Durakovi je djelovao
autorski, istraivaki i pedagoki na svoj specifian dinamian nain, sa mnogo
spontanosti i neposrednosti, ali veoma autoritativno, predano i istrajno. Raspon tog
23
Ibid., 242.
Ibid., 244.
25
Ibid., 253.
24
272/Godinjak 2012
aktiviteta je bio rijetko uporediv, i kretao se od institutskog i projektnog istraivanja,

pisanja univerzitetskih udbenika (to je posebno zahtjevan posao), knjiga, studija,
razliitih priloga po asopisima, na naunim konferencijama, savjetovanjima,
seminarima, o raznim fenomenima, dogaajima, knjigama, prigodama i linostima,
do vrlo frekventnih medijskih uea i oglaavanja o gotovo svim relevantnim
procesima u naem drutvu i meunarodnim odnosima. Kao veina njegovih
knjiga, i udbenici profesora Durakovia su doivljavali vie izdanja, posebno oni
o uporednim politikim sistemima i meunarodnim odnosima. U univerzitetskom
udbeniku Uporedni politiki sistemi prof. Durakovi na vrlo akribian nain
uspjeno prezentira relevantne injenice o politikim sistemima od Ujedinjenog
Kraljevstva Velike Britanije, Kanade, Australije, Nizozemske i Sjedinjenih Amerikih
Drava, preko Rusije, Kine, Njemake, vicarske i Francuske, do Republike Srbije,
Republike Hrvatske, Kine i Turske, u njihovim bitnim oblicima i karakterima, transformacijama, promijenjenim meunarodnim pozicijama i slino, naglaavajui
da je poznavanje politikih institucija drugih zemalja veoma vano za svakog ko
eli da bolje shvati politike institucije i funkcioniranje organa vlasti u sopstvenoj
zemlji. Tako, naprimjer, kritiko promiljanje o tzv. Dejtonskom ustavu BiH, o
njegovim dometima i ogranienjima, nuno trai poznavanje ustava i politikih
sistema zemalja iji su ustavni modeli imali utjecaja na rjeenja primijenjena u BiH
(npr. ustavi SAD, vicarske, Njemake), jer poznavanje i kompariranje tih sistema
je preduslov da se bolje shvate i kritiki osmisle bitni ustavnopravni principi i
nain funkcioniranja modernih parlamentarnih demokratija.
Profesor Durakovi je autor i univerzitetskog udbenika Meunarodni odnosi,
koji je tampan 2009. godine, i to je prva cjelovita studija iz oblasti meunarodnih
pravno-politikih odnosa, koju je neko sainio u modernoj povijesti u BiH, od
1945. do danas. Fokus istraivake panje je na teorijama meunarodnih odnosa,
iniocima meunarodnih odnosa, dravama kao subjektima meunarodnih odnosa,
meunarodnim organizacijama, transnacionalnim subjektima, transnacionalnim
vjerskim organizacijama i UN-u, preko spoljnopolitikih sredstava, savremenog
terorizma, globalizacije i periodizacije meunarodnih odnosa, do Evropske unije
kao faktora meunarodnih odnosa.
Tana, precizna i objektivna ocjena o svakom od oblika aktiviteta Nijaza
Durakovia u usporedbi sa drugima zahtijevala bi vrlo detaljna i obimna istraivanja i komparacije, to je predmet drugog dijela studije.
Literatura:
Avdi, Senad: Nijaz izbliza, Ljubljana: KUC Forum, 1990.
Bilandi, Duan: Povijest izbliza, memoarski zapisi 1945.-2005., Zagreb: Prometej, 2006.
Cigar, Norman: Genocid u Bosni, Sarajevo: Bosanski kulturni centar i Institut za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, 1990.
Godinjak 2012/273
HALILOVI
eki, Smail: Genocid, istina o genocidu u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: Univerzitet u
Sarajevu i Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, 2012.
Durakovi, Nijaz: Klasno i nacionalno u socijalistikom samoupravnom drutvu, Sarajevo:
Marksistiki studijski centar gradske konferencije SKBiH Sarajevo, 1978.
Durakovi, Nijaz: Aktuelnost Lenjinove misli o nacionalnom pitanju, Sarajevo: NIRO
Osloboenje, 1983.
Durakovi, Nijaz: Kontroverze o nacionalnon i nacionalistikom, Sarajevo: Centar drutvenih
aktivnosti RKRKSSO BiH, 1986.
Durakovi, Nijaz: Prokletstvo Muslimana I. izdanje, Sarajevo: Osloboenje, Sarajevo, 1993.,
II. izdanje, Sisak Zagreb, 1994, III. izdanje, Ljubljana, 1994, IV. izdanje na slovenskom jeziku,
Ljubljana, 1995, V. izdanje, Frankfurt, 1995, VI. izdanje, Tuzla: Harfograf, 1998, VII. izdanje,
Sarajevo, 2001, VIII. izdanje, Sarajevo, 2003, IX. izdanje, izmijenjeno i dopunjeno na arapskom
jeziku, Kairo, 2006, X. izdanje, izmijenjeno i dopunjeno na arapskom, Tripoli, 2007.
Durakovi, Nijaz: Bosanski izazovi, Sarajevo: DES, 1999.
Durakovi, Nijaz: Prevara Bosne, Sarajevo: DES, 2005.
Durakovi, Nijaz: Uporedni politiki sistemi (udbenik), Sarajevo: Pravni fakultet, 2000. i 2010.
Durakovi, Nijaz: Meunarodni odnosi (udbenik), Sarajevo: Fakultet politikih nauka i
Pravni fakultet, 2009.
Durakovi, Nijaz: Prilog raspravi o ustavnim promjenama u Bosni i Hercegovini, Godinjak
BZK Preporod, 2011.
Durakovi, Nijaz: Politika Milorada Dodika i destrukcija drave Bosne i Hercegovine,
Godinjak BZK Preporod, 2011.
Filandra, air: Povodom smrti Nijaza Durakovia, Pregled, br. 1/2012.
Filipovi, Muhamed i Nijaz Durakovi: Tragedija Bosne, Sarajevo: Walter, 2002.
Raanje nacije iz due proletera: (pisma Nijazu Durakoviu), priredio Muhamed Delilovi,
Sarajevo: DES i Zalihica, 2008.
Restitucija bosanske dravnosti, (priredio Safet Halilovi), Zenica: Centar za bosanske studije
KDM Preporod, 1993.
Thatcher, Margaret: Dravniko umijee, Strategije za svijet koji se mijenja, Zagreb: kolska
knjiga, 2004.
PEARL OF SCIENTIFIC AND POLITICAL THOUGHT

(YEAR AFTER DEATH OF NIJAZ DURAKOVI)
Safet Halilovi
Summary
Departure of a man such as Nijaz Durakovi means departure of a man whose name will,
as a symbol of a unique deed, enter into the recent history of Bosnia and Herzegovina. Among
274/Godinjak 2012

his many merits, he was also among key political actors, which enabled peaceful and democratic
transformation and transition of power from monistic, single party system into pluralistic,
transitional-democratic one, and gave immeasurable contribution to preservation of
internationally recognized sovereign state of Bosnia and Herzegovina, as well as to multiethnic
character of Bosnian and Herzegovinian society of people and citizens with equal rights.
Key words: Nijaz Durakovic, class and national, equal rights, Bosnia and Herzegovina,
democracy, aggression, genocide, international community.
Godinjak 2012/275
UDK 821.163.43*.09
929 Dizdarevi, Z.
Politika aksiologija Zije Dizdarevia1

Elvis Fejzi
Sarajevo
Zija Dizdarevi jedan je od najznaajnijih knjievnika meuratne bosanskohercegovake

knjievnosti. Ubrajamo ga u red najperspektivnijih marksistikih intelektualaca u vremenu
izmeu dva svjetska rata u Bosni i Hercegovini. Pripada generaciji tragino stradalih
ljeviarskih pisaca u Drugom svjetskom ratu. Aktivno participira u radu naprednih omladinskih
udruenja koja radikalno kritiziraju zvanini politiki reim vlasti. Jedan je od potpisnika
otvorenih pisama koje je progresivna studentska inteligencija iz Bosne i Hercegovine uputila
ondanjoj politikoj vlasti, javnim radnicima i javnosti, nezadovoljna tadanjim politikim
stanjem i rigidnim politikim okolnostima koje su reducirale normalnu graansku i narodnu
egzistenciju. Radikalni je kritiar povrnosti, jednoumlja i neznanja u drutvu, politici, nauci,
kulturi i knjievnosti. Ubrajamo ga u red atipinih, naprednih i liberalnih intelektualaca
unutar jugoslavenskog revolucionarnog marksistikog pokreta. Sumornu drutvenu i
politiku stvarnost nerijetko karikira peorativnim tonovima, izraavajui tako svoje
nezadovoljstvo epohom u kojoj egzistira. Dizdarevi preferira antropoloki pristup u
stvaranju svojih proznih radova. Prikazuje stvarni ivot ljudi u bosanskoj provinciji i
ondanjoj Bosni koji je, izmeu ostalog, markiran paternalistikim tradicionalizmom,
autentinim obiajima, vjerskom diferencijacijom, imovinskom oskudicom, kapitalistikim
novotarijama i osjeajem bezizlaznosti, to ga meuratna politika epoha donosi sa sobom.
Knjievnik Zija Dizdarevi ima jasno izgraen ideoloki, politiki i etiki stav o javnoj sferi
i ideji politikog. On kritiki percipira zvanini apsolutistiki reim vlasti, nacizam i njegove
trabante, kapitalizam, patrijarhalni provincijalizam te, uz to, ima razvijen bosanski politiki
i etniki identitet koji zasniva na ideji vjerske konvergencije.
Kljune rijei: knjievnik Zija Dizdarevi, revolucionarni marksizam, internacionalizam,
tradicionalizam, patrijarhalizam, nacizam, drava, narod, vjerska konvergencija
Uz 70. godinjicu smrti knjievnika Zije Dizdarevia (1916-1942-2012)
276/Godinjak 2012
Politika aksiologija Zije Dizdarevia
Uvodne instrukcije, biobibliografske crtice i primarne pretenzije
njievnika Ziju Dizdarevia svrstavamo u red najznaajnijih i najeminentnijih reprezenata meuratne bosanskohercegovake knjievnosti.
No, osim toga, ubrajamo ga i u red najodabranijih i najmeritornijih
intelektualaca ljeviarskog opredjeljenja u vremenu izmeu dva svjetska rata.
Dizdarevi pripada i generaciji tragino stradalih ljeviarskih intelektualaca u
posljednjem svjetskom ratu. Roen je u Vitini kod Ljubukog, 18. februara 1916.
godine. No, ve kao etverogodinji djeak sa roditeljima dolazi u Fojnicu, gdje
se njegova porodica preselila 1920. godine. Fojnika kasaba i njeni stanovnici
koji potjeu iz razliitih socijalnih stratuma postat e primarni izvor tema i
inspiracija za veinu njegovih pripovijedaka. Nakon to je zavrio osnovnu kolu
u Fojnici, 1926. godine upisao je Niu erijatsku gimnaziju u Sarajevu, koju je
uspjeno zavrio 1930. godine. Slijedee godine upisuje Uiteljsku kolu u Sarajevu
i uspjeno je zavrava 1936. godine. U septembru 1937. godine odlazi u Beograd i
upisuje se na studij pedagogije Filozofskog fakulteta. Tokom studija se izdravao
sam iako mu je zdravlje bilo u dobroj mjeri narueno nastupajui kao muziar
na zabavama. Kao vrlo talentiran violinist Dizdarevi je izvjesno vrijeme svirao
prvu violinu u beogradskim pozoritima.
On je ve kao srednjokolac, a kasnije i kao student, aktivno participirao u
radu progresivnih omladinskih udruenja, izraavajui na taj nain svoj kritiki
stav spram surove drutvene stvarnosti i zvaninog politikog reima vlasti. tavie,
uestvuje u omladinskim trajkovima protiv apsolutistikog monarhijskog oblika
vladavine koji je prakticirala tadanja politika elita vlasti. Zija Dizdarevi je
zbog revolucionarnog rada uhapen u januaru 1937. godine, a u istranom zatvoru
ostaje do marta iste godine, dok e pod istragom ostati do kraja 1939. godine. Zbog
svoje revolucionarne politike djelatnosti bio je, izmeu ostalog, pritvaran i u
zloglasnom beogradskom zatvoru Glavnjaa. U Beogradu boravi do poetka
Drugog svjetskog rata. Do hapenja aktivno djeluje kao marksistiki ilegalac i
revolucionar u Fojnici i Sarajevu. U proljee 1942. godine dan prije nego to je
namjeravao da se pridrui partizanima uhapen je u Sarajevu i zvjerski muen tokom
provoenja istrage. Nakon toga prisilno je odveden u logor Jasenovac, gdje e biti
po dolasku transporta zarobljenika na vrlo monstruozan nain ubijen.
Dizdarevi je jedan od potpisnika vano je to apostrofirati otvorenih pisama
koje je progresivna studentska inteligencija iz Bosne i Hercegovine uputila ondanjoj
politikoj vlasti, javnim radnicima i cjelokupnoj javnosti, iznosei na taj nain svoje
nezadovoljstvo tadanjim politikim stanjem i rigidnim politikim okolnostima
koje su reducirale normalnu graansku i narodnu egzistenciju. Svoje prve knjievne
radove objavljuje ve tokom 1935. godine, a od 1937. godine intenzivnije se bavi
knjievnim radom. Bio je saradnik nekoliko asopisa: Oplenac, Uiteljski podmladak,
Mlada kultura, Politika, Pregled i Putokaz. Uprkos nepovoljnim politikim
Godinjak 2012/277
FEJZI
okolnostima koje su direktno utjecale na njegovo stvaralatvo, uspio je napisati

trideset kraih proza i pripovijedaka, kao i dvije recenzije. Posebnu aksioloku notu,
sa izraenom socijalnom i psiholokom pozadinom pri emu nemamo namjeru
da minimiziramo vrijednost njegovih drugih knjievnih ostvarenja imaju pripovijetke: U bosanskoj kafani, Abdagina ograma, Majka, Blago u duvaru, Bonjakluk
Joze avara, Prosanjane jeseni, Svjedok Mujo Tica, Junatvo Rame Agana i
Studeni putevi Meana ore. No, njegova tragina smrt i relativno kratak ivotni
vijek bili su nepremostiva prepreka i limitirajui faktor u demonstriranju njegovog
cjelovitog i stvarnog knjievnog, politikog i humanistikog potencijala.
Iskreno prijateljstvo i kritiki odnos prema surovoj stvarnosti vrsto ga vee sa
Hasanom Kikiem2, Brankom opiem3 i Rizom Ramiem4. Javno je apologirao
knjievno stvaralatvo i javni angaman Miroslava Krlee5. tavie, pie pismo
Krlei6, gdje mu otvoreno komplimentira i daje podrku participirajui na taj
nain u sukobu na knjievnoj ljevici ali, uz to, dijeli s njim i razoarenje tadanjim
drutvenim i politikim stanjem u dravi. Radikalni je kritiar povrnosti, jednoumlja
i neznanja u drutvu, politici, nauci, kulturi i knjievnosti. S razlogom ga moemo
svrstati u red atipinih, naprednih i liberalnih intelektualaca unutar jugoslavenskog
revolucionarnog marksistikog pokreta. Sumornu drutvenu i politiku stvarnost
nerijetko karikira peorativnim tonovima, izraavajui tako svoje nezadovoljstvo
epohom u kojoj egzistira.
Privren je antropolokom diskursu u stvaranju proznih radova, pri emu
temeljito istrauje najintimnije crte karaktera svojih glavnih junaka. On pokuava
prikazati stvarni ivot ljudi u bosanskoj provinciji i ondanjoj Bosni koji je, izmeu
ostalog, markiran paternalistikim tradicionalizmom, autentinim obiajima, vjerskom
diferencijacijom, imovinskom oskudicom, kapitalistikim novotarijama i osjeajem
bezizlaznosti, to ga meuratna politika epoha donosi sa sobom. On teko podnosi
osjeaj zatvorenosti i statinosti egzistencije u fojnikoj kasabi, a upravo taj intimni
osjeaj uveliko je utjecao na njegovo knjievno stvaralatvo. Njegovi prozni
radovi skoncentrirani su na probleme koje detektira i filozofija egzistencije, kada
2
Poginuo je u maju 1942. godine kao pripadnik partizanskog pokreta.

Posvetio mu je svoje djelo Bata sljezove boje te, uz to, napisao dirljivo i emotivno pismo
koje je naslovio Dragi moj Zijo.
4
Urednik je Sabranih djela Zije Dizdarevia. Izdavaka kua Svjetlost tampala ih je
1968. godine u Sarajevu.
5
Jedan je od najeminentnijih jugoslavenskih knjievnika i enciklopedista u 20. stoljeu. Bio
je vatreni pristalica revolucionarnog marksistikog pokreta, uz to, posebno zadivljen Lenjinom
i efektima sovjetske komunistike revolucije. No, pred Drugi svjetski rat poeo je da sumnja i da
gubi vjeru bio je naroito razoaran Staljinovom totalitarnom vladavinom u praktinu djelatnost
i humanistike intencije komunistikog pokreta.
6
Napisao ga je 25. decembra 1939. godine u Beogradu.
3
278/Godinjak 2012
u terapijskom stilu pokuava odgovoriti na krucijalne egzistencijalne probleme

modernog ovjeka. Imajui to u vidu, Dizdarevi u svojoj biljenici pie: Rastrgan
sam izmeu bezbroj pitanja i odgovora, izmeu jasnih spoznaja i osjeanja nemoi
da se neto uini, izmeu jakih, iskonskih elja i neostvarenja neto bi trebalo
poeti, neku ruku povui da se osjeti zaokret, trzaj, bre, a eto, sve stoji mrtvo.
Bole me brave i zastori i zidovi!7 On, ustvari, ezne pri emu nema nikakvih
dilema za promjenama, za napretkom, za radikalnim zaokretom u drutvu,
politici i kulturi.
Ideoloka pozadina i socijalno-politiki angaman
Dizdarevi ima itekako razvijen i izgraen ideoloki, politiki i etiki sistem
vrijednosti koji, ustvari, ini polazinu osnovu za njegov cjelokupan javni angaman.
Kritiko percipiranje zvaninog apsolutistikog reima vlasti, revolucionarnog
marksizma, nacizma i njegovih trabanata, kapitalizma, patrijarhalnog provincijalizma, bosanske drave, bosanskog naroda i vjerske saradnje daje nam, recimo
to, jasan uvid u njegovu intelektualnu skicu i njegove primarne preokupacije
koje nastoji do kraja izraziti kroz jedan osebujan medij knjievnog stvaralatva.
Knjievnika Ziju Dizdarevia prepoznajemo, izmeu ostalog, i kao radikalnog
oponenta tadanjeg apsolutistikog reima vlasti. Pristalica je, ustvari, politike koja
trai korijenite politike promjene i revolucioniranje postojeeg reima vlasti. On
je akceptirao i u to vrijeme javno popularizirao marksistiki svjetonazor kao i
politike koje su izvorno bile zasnovane na marksistikoj ideologiji o emu nam
svjedoi, recimo, i njegova saradanja s asopisom Putokaz8. Prihvatio je ideju
revolucionarnog marksizma, a, uz to, i marksistiko shvatanje internacionalizma,
drutvene jednakosti, republikanizma i drutvene pravde. Dizdarevievo vienje
internacionalizma je autentino te korespondira s njegovom percepcijom drutvene
stvarnosti, koja je zasnovana na kritici patrijarhalnog mentaliteta, provincijalizma
i politikog tradicionalizma. Naime, zatvorenost, nelagoda i ogranienost koju
intimno osjea dok boravi u provinciji, ali i u ondanjoj jugoslavenskoj metropoli
govori nam da on ne trpi nikakve granice i ljubomorno zaokruivanje teritorije
nacionalnih drava to mu je strano i neprirodno ve udi za slobodnim,
bezgraninim i nelimitiranim svijetom, odnosno, za stvaranjem svjetske drave.
Marksistima meuratne politike epohe u Bosni i Hercegovini a samim time
i Ziji Dizdareviu svojstvena je borba za ukidanje postojeeg monarhijskog oblika
vladavine te uvoenje pravednijeg ili, pak, republikanskog oblika vladavine
zasnovanom na narodnom suverenitetu koji ne prihvata razlike u pravima izmeu
7
Preuzeto iz njegovih proza i biljeki.

tampan je u Zagrebu, a ureivao ga je Hasan Kiki. Saradnici Putokaza bili su uglavnom
pripadnici napredne i ljeviarski orijentirane studentske inteligencije.
8
Godinjak 2012/279
FEJZI
drutvenih stratuma i klasa. Naime, apsolutistiki monarhizam Kraljevine SHS

i Kraljevine Jugoslavije potirao je prava seljatva i marginaliziranih drutvenih
grupa, prije svega siromane radnike klase, smatrajui da je prirodan i logian
razliit tretman to i jeste obiljeje oblika vladavine koji su zasnovani na konzervativnoj dogmatici u politikim, ekonomskim i socijalnim pravima drutvenih
stratuma i ekonomskih klasa. Ovaj oblik vladavine, prema tome, nije imao potreban
demokratski kapacitet, jer je ignorirao principe narodnog suvereniteta i egalitarizma.
Apsolutistiki monarhizam onemoguavao je uvoenje funkcionalnijih i racionalnijih
drutvenih odnosa u politiku zajednicu koji bi bili zasnovani na naelima
drutvene jednakosti i drutvene pravde a emu su, izmeu ostalog, Dizdarevi
i ondanji progresivni ljeviari bezrezervno teili. Naime, jugoslavenski monarhizam
bio je naklonjen naelu status quo u politici, pri emu je osim to je bio podloan
konformistikom prihvatanju i prakticiranju destruktivnih kapitalistikih politika
imperijalizma, ekspanzionizma i militarizma imao apologetski odnos i prema
recidivima feudalizma u sferi drutva, politike i ekonomije, zbog ega su ga
Dizdarevi i ljeviarska inteligencija odluno anatemizirali i odbacivali. Smatrali
su, ustvari, da je revolucionarni marksizam najbolji svjetonazor vjerovali su da
bi njegova praktina primjena stvorila drutvo sigurnosti i blagostanja, zasnovano
na naelu socijalnog egalitarizma i socijalne pravde zanemarujui, pri tome, ili, pak,
ne znajui za njegov demokratski redukcionizam, koji nastaje kao produkt praktinog
populariziranja doktrina politikog monizma, revolucionarnog nasilja i stroge
dravne kontrole u svim sferama ivota. Dizdarevi percipira revolucionarni
marksizam kao ideoloku oazu koja nudi odgovore na sva drutvena pitanja i
probleme, ali i kao efikasno politiko sredstvo u borbi protiv arijskog morala
kasabe i anahronog drutvenog sistema.
Njegovo vienje nacizma korespondira sa shvatanjem da je to beskrupulozna
i nehumana politika kapitalizma, inspirirana imperijalizmom, hegemonizmom,
ekspanzionizmom i negiranjem Drugog. Kvislinke reime naklonjene nacizmu,
takoer, demonizira i anatemizira, smatrajui ih olienjem i kolijevkom zla, zato
to bespogovorno akceptiraju dehumanizirajue politike nacizma i poriu prava
drugih na slobodnu nacionalnu egzistenciju. No, on otro kritizira, uz to, i imperijalne
politike drugih evropskih drava, jer njihova vanjska politika ima izraene ekspanzionistike namjere. Ideja nacionalnog samoopredjeljenja je vrhunski ideal u oima
Dizdarevia ovo nas upuuje na zakljuak da on bezuslovno respektira ideju
slobode i slobodarske politike to vidimo, recimo, kroz njegovu beskompromisnu
osudu okupacije ehoslovake od nacistike Njemake. S tim u vezi, on u svom
linom dnevniku pie: I sad stvar stoji tako da je u septembru 38, u danima sahrane
blaenopoive SR nisam nizato (kao to uostalom ni danas nisam), sposoban
sam da krepam od ogorenja s pukom u ruci negdje u jarku, pucajui na makar
koga. Ili da vritim ljudima na ui da su kreteni i idioti kad ne vide kakve se komedije
od njih prave, kako ih gg dravnici iz Minhena zajebavaju i kako oni mirno jedu
280/Godinjak 2012
i spavaju, vjerujui da je mir spasen, kad 11. decembra dadnu glas Stojadinoviu,
zloinci koji sankcioniu srednjovjekovna krvoprolia danas, u paniji, Kini, SR,
pa Rajhu i svuda.9 Nacizam i njegove kolaboracionistike kvislinke inaice
smatra anticivilizacijskim pojavama koje uzurpiraju prava pojedinih naroda na
slobodnu egzistenciju. Takvi politiki reimi su autokratski, zasnovani su na
neracionalnoj sakralizaciji kulta voe i njegovih nadnaravnih sposobnosti, pri
emu uope ne osjeaju potrebu za graanskom legitimacijom svoje vlasti, zato
to je, u njihovom uvidu, voa olienje boije volje na zemlji. Stoga, takvi reimi
ne mogu ni imati humanistiki potencijal, pa ih on demonizira i, uz to, smatra
anahronim, mesijanskim i militaristikim.
Dizdareviev patriotski odnos prema dravi Bosni i Hercegovini, ali i prema
Bonjacima je razvijen, uvijek prisutan i jasan. Iako ljubomorno uva svoj zaviajni
i bosanski politiki identitet, on prihvata koncept jugoslavenstva s kojim se bezuvjetno poistovjeuje u politikom i nacionalnom smislu. Kroz tekst svoje
pripovijetke Bonjakluk Joze avara, ali i kroz pisma iji je supotpisnik pokazuje
nam da je etniki samosvjestan i predan svom domicilnom etnikom identitetu, tj.
bonjatvu, iako je ono tada bilo suspendirano i eliminirano iz sfere javnog izjanjavanja. Vano je apostrofirati da Dizdarevi otvoreno akceptira politiku vjerske
konvergencije. No, navodi da je razliito tumaenje religije unijelo primjetnu dozu
nerazumijevanja meu bosanske vjerske entitete. Imajui ovo u vidu, Dizdarevi
skeptino i zbunjeno istie: Dva svijeta. ivi tako ovjek do ovjeka i ne razumiju
se. Ne vide. Ne shvaaju. ivot muslimanske kue i ivot katolike kue. Ljudi i
jedni i drugi ive od roenja do smrti vezani komilukom i interesima a nikako se
ne udubljuju meu sobom, ne premouju jaz to je vjekovima meu njima dubljen.10
Dakle, on nema razumijevanja za vjersku netoleranciju ona mu je strana i nepoznata zbog ega smatra da sfera vjerovanja ne smije biti prepreka u uspostavljanju
meuljudske komunikacije koja je zasnovana na etici komiluka i konvergencije.
Njegova kritika percepcija drutva, politike, ideologije i religije osigurala
mu je vano mjesto osim to je njegovo stvaralatvo viestruko vrednovano i
memorirano u historiji bosanskohercegovake knjievnosti u povijesti moderne
politike misli u Bosni i Hercegovini.
Literatura:
ekli, Sava: ivot i knjievno djelo Zije Dizdarevia. Sarajevo: Osloboenje, 1982.
Dizdarevi, Zija: Pismo Zije Dizdarevia Miroslavu Krlei. Sarajevske sveske, god. 3, br.
6-7 (2004), str. 454-465.
Dizdarevi, Zija: Blago u duvaru: pripovijetke. Sarajevo: Zadrugar, 1983.
9
Zapisano u njegov privatni dnevnik 03. 6. 1939. godine.

Preuzeto iz njegovih proza i biljeki.
10
Godinjak 2012/281
FEJZI
Dizdarevi, Zija: Prosanjane jeseni: sabrane prie. Sarajevo: Svjetlost, 1991.
Dizdarevi, Zija: Sabrana djela. Sarajevo: Svjetlost, 1968.
Kala, Iso: Pria i vrijeme: Zija Dizdarevi i meuratna pria u BiH. Sarajevo: Osloboenje,
1985.
Knjievno i revolucionarno djelo Zije Dizdarevia. Fojnica: SIZ za kulturu, 1976. (Serdarevi,
Ahmed, ur.)
Kritiari o Ziji Dizdareviu. Sarajevo: Svjetlost, 1978. (Memija, Minka; Ljiljak, Aleksandar, ur.)
Ljiljak, Aleksandar: Pisci i pojave. Sarajevo: Veselin Maslea, 1981.
Rami, Rizo: Na putevima slobode: eseji i kritike o knjievnicima borcima i izbor njihovih
radova. Sarajevo: Svjetlost, 1961.
Tutnjevi, Stania: Socijalna proza u Bosni i Hercegovini izmeu dva rata. Sarajevo: Veselin
Maslea, 1982.
ZIJA DIZDAREVICS POLITICAL AXIOLOGY

Elvis Fejzi
Summary
Zija Dizdarevic is one of the greatest writers of between-two-wars Bosnian-Herzegovinian

literature. He was ranked as the most promising Marxist intellectuals in the period between
the two world wars in Bosnia and Herzegovina. He belonged to a generation of leftist writers
tragically died in the Second World War. He actively participated in the work of advanced
youth associations that radically criticized official political ruling regime. He is one of the
signatories of the open letters that progressive students intelligentsia from Bosnia and
Herzegovina sent to the former political authorities, public workers and the public, unhappy
with the current political situation and the rigid political circumstances that reduced the normal
civil and national existence. He was radical critic of superficiality, one-track-ideology and
ignorance in society, politics, science, culture and literature. He was ranked as atypical,
progressive and liberal intellectual in the Yugoslav revolutionary Marxist movement. He
often caricatured the gloomy social and political reality by pejorative tones, reflecting his
dissatisfaction by epoch in which he existed. In creating his prose, Dizdarevic preferred the
anthropological approach. He showed the real life of people in Bosnian province and former
Bosnia, which, among other things, was highlighted by paternalistic tradition, authentic
customs, religious differentiation, shortage of properties, capitalistic new-trends and sense
of hopelessness, which was brought by political era between-two-wars. Zija Dizdarevic, the
writer had clearly built the ideological, political and ethical attitude on the public sphere and
the idea of the politics. He critically perceived the official absolutist ruling regimes, Nazism
and its followers, capitalism, patriarchal provincialism and, besides, he had developed the
Bosnian political and ethnic identity that was based on the idea of religious convergence.
Keywords: Zija Dizdarevic, revolutionary Marxism, internationalism, traditionalism,
patriarchalism, fascism, state, nation, religious convergence
282/Godinjak 2012
UDK 821.163.43*.09
929 Kadi, R.
Ironina istina o Ilhamiji Reada Kadia1

Sead Mahmutefendi
Sarajevo
1.
Autor je dramatizirao pojedine indikativne odlomke na kraju romana
Delalija: Hajde, da ujem onu tvoju pjesmu udan zeman nastade zarad koje
sam te i pozvao u Travnik. Htio bih da je ujem iz tvojih usta.
Ilhamija zazebe.
Hajde, da je ujem!
On spusti glavu i sklopi oi. Poutje malo, pa hoe recitovati. Glas mu je potresno
zvuao:
udan zeman nastade,
Sve zlikovac postade,
Din-dumanin ustade,
ta se hoe, zaboga?
Ve takata nestade,
Zlo nam svako postade,
Dobrih ljudi nestade,
ta se hoe zaboga?
Turin nema amela,
Krivda pravdu zamela,
Pa se pravda...
----------ajduk (u pritvoru zatvora uhapenicima): Da vam Delalija skida glavu,
eto ta! Dolazite mu na noge kao ovce na so! Ko kurbani! Zar nema niko
meu vama pa da ustane, da se digne!... Ginte kad ste budale!... Ko sam
H
1
Uz 100. godinjicu roenja knjievnika Reada Kadia (1912-1988-2012)

Godinjak 2012/283
MAHMUTEFENDI
ja i ta sam ja? Niko i nita! Nekakav gologuz Musa odnekud od Doboja, al sam imo
petlje da ustanem i da hajdukujem!
...........
Beg (iz Vlasenice. Prije pola godine Delalija mu je pozvao brata koji se vie
nije vratio. Uskoro je stigao glas da je pogubljen): Eh, nee l dragi Bog dat pa da
i Delalija u crno jutro doeka ta je zaradio!
Svak e doekat... apnu Ilhamija.
Znam, al teko je ekat.
Ako gleda od beike do motike, tako je ko to kae. Samo, ne treba bit
odvie gladan dunjaluka, jer dunjaluka je nafaka kratka, pa se je bojat da se potlje
ne ostane gladno...
Beg: Belim je tako ko to kae. Ja samo jedno velim: nek nam je dragi Bog
na pomoi!
(str. 86. 88.)
-------Delalija: ... Moje su pjesme bile drukije od tvojih! ... Ja sam svojim pjesmama
veliao Carevinu i naeg svijetlog padiaha! ... Sve to je veliko i lijepo treba da
se hvali.
------Delalija: Pa ti, na sve to, pjesmom ustao?
Ilhamija: Srcem sam ustao, pao, srcem! A ono je u pjesmi.
Delalija: ... kao musliman, duan si da se pokorava?
Ilhamija: Ustao sam protiv zla koje nas satire. A zlu, ma s koje strane dolazilo,
nisam duan da se pokoravam ve da se borim protiv njega.
Delalija (posprdno): ime?
Ilhamija: Za sablju nisam. Pjesma je moja sablja.
2.
Kadi je jedan od onih pisaca, koji u svom stvaranju realiziraju romantinu
koncepciju o jedinstvu mita i literature.
Mitos je, ustvari, kao psiholoki mehanizam, rastereenje i najvia kristalizacija
neuroze. Potrebno je da inspiracija dostigne stepen neurotiarskog preliva, da bi
se rasteretila kroz formu mitosa: svi tvorci ili realizatori mitosa bili su neurotiari, od
Mojsija, historijski najveeg mitotvorca, do Helderlina, Van Goga, Dostojevskog,
Kafke i Hesea.
Pakleno putovanje Ilhamijino2 kroz sebe i svoje komare podstaknuto je i
poniklo na suprotnosti izmeu konvencionalnog svijeta spokojstva, reda, istoe,
pristojnosti i pitomosti i onog drugog koji se samo nazire vatrenom enjom da
2
Read Kadi: Ilhamijin put u smrt, Sarajevo: El-Kalem, 2007.
284/Godinjak 2012
Ironina istina o Ilhamiji Reada Kadia
se razbiju ti ustaljeni oblici ivota pod torturom i siromatvom naroda. To je sukob

izmeu nemoi socijalnog bunta, surovosti prema onima koji se drznu iskazati svoj
protest, bez ivotnijeg pokreta i osjeanja i elje da se poduzme bilo ta to bi
izmijenilo status quo.
U dnu pjesnikovog revolta svakako su odjeci romantiarskog prezira prema
osrednjosti i prozainosti, ali i moderan senzibilitet ovjeka, koji odbranu svoje
potisnute, ali i prisutne postojee volje za ivotom, za osjeajnom svjeinom trai
u jakim uzbuenjima, silnim nadraajima i narkotikim senzacijama, podiui
pomou njih branu protiv ulne umalosti i osjeajne iivjelosti.
Mi nosimo u sebi, isto kao i Ilhamija, mit o dva bia, dvije due, boansku i satansku
prirodu, sposobnost da budemo sretni i da sebi zagoravamo ivot, da uivamo i da
patimo, a sve to jedno pored drugog i jedno u drugom, isto tako neprijateljski zapleteno
i suprotstavljeno, kao to je pjesnik i sufija u Ilhamiji.
A ta dva svijeta, ustvari, dva zaotrena oblika izmeu mnogih krajnosti kao to su
osmanlijska tiranija i pravda, data su ovdje kao ironija i karikatura na suprotnosti
u ljudskom duhu, na njegovu neusklaenost, kojoj je izvor u nedosljednosti u pobunjenom ovjeku kamijevske provenijencije i vjernika, koji shvata patnju kao
apriornu kategoriju. Ono to je u Ilhamijinom putovanju u smrt uzdignuto psiholoki
i filozofski do naelnog zahtjeva za totalitetom linosti u kojoj se nuno prelivaju
krajnosti kao uzajamna prirodna dopuna ovdje je dato kao nalije, kao karikatura,
parodija na jedan neuspjeli produkt te vrste, kao ironija na psiholoku nedovrenost
iz straha da se ide do kraja. Strah je motivirajui i obvezujui motiv da se ide krvniku
na noge i to pjeke pod najteim okolnostima.
Ilhamija je romantini buntovnik, zarobljen i uhvaen u svoju ogranienost i
polovinost. Prvobitno strastan, apstraktno ist bunt protiv socijalnih nepravdi u Bosni
poetkom 19. stoljea, u tenji za totalitetom linosti dobio je u svojoj praktinoj
primjeni karakter nedovrenosti, izvrgao se u tragikomiku pobunjenog meleka.
Gdje je onda izlaz i da li ga uope i ima? Naravno: u humoru.
Humor je jedino sredstvo da se sintetizirano zahvati i savlada neurotiarski
iskompleksirana stostruka raspoluenost ljudske prirode, da se podjednako izbjegne
i tragika iskljuivosti i banalnost kompromisa. Humor premouje i sjedinjuje sve
oblasti ljudskog svjesnog bia i harmonino spaja njihova znaenja u kristalnoj prizmi
svog nepokolebljivog integriteta i jedinstva.
U Ilhamijinom putovanju u smrt neurotiarski kompleks uzima vid nervoznog,
patetino-mitskog, nepokolebljivog uobraenja koje ima svoje dvije strane: kompleks
suvinosti, nepoeljnosti, izbaenosti iz drutva i osjeanje nepomirljive dvojnosti
svoje linosti, osjeanje podvojenosti samog sebe, na ejtana i meleka, satansko
i boansko, koje mue linost i prijete da raskinu njen labav okvir.
To se postie snovidnom igrom kojom se od samog sebe ini sopstveni teatar.
Time se samom akteru, tj. neurotiaru, daju u ruke bezbrojne psiholoke mogunosti
pomou kojih on moe da se rastereti neurotine opsesije.
Godinjak 2012/285
MAHMUTEFENDI
Kadi ne moe to prevazii. On puta svog junaka da tragikomino srlja u sutinu

svog bia i problema, iako je ona pogotovo sa akcidencijalne periferije pojavnosti,
potpuno nedodirljiva i ta nesposobnost Kadieva Ilhamije da uvidi tu notornu
injenicu komina je samo sa strane, jer je ona stvar nedostatka humora kod Ilhamije
sve dok svoj problem apsolutizira a ne relativizira. To je humor samog bia, koje
je, iako toga nesvjesno, na stajalitu humora a ne samoga Ilhamije kao njegovog
izvoaa, ustvari, samo pasivnog uesnika u nesvjesnoj igri bia, ijoj je zamci nasjeo.
Kadi nesvjesno kanjava narcisoidni egoizam svoga Ilhamije, koji strasno eli
sebe da spasi.
Jedna je od pretpostavki svake naracije da sve to postaje iskazom teksta ima
svoju funkciju i svoj smisao u tom tekstu. Ono to pripovjedau nije vano, to
mu nije potrebno u iskazivanju odreene knjievne namjere, on nee, dabome, ni
spomenuti. Kadiev pripovjeda demonstrativno upozorava na tu konvenciju i tako
itaoca dovodi do svijesti. italac je, uostalom, apostrofiran, jer se autor s istom
namjerom poigrava sa shemom iz prolosti knjievnog pripovijedanja, napr. iz romana
18. stoljea, gdje su uz likove dio narativnog sistema i lini pripovjeda i apostrofirani
italac, pa izmeu njih dolazi do intimnog sporazumijevanja, takorei iznad glava
pravih likova, u konkretnom sluaju izmeu Ilhamije i Delal-pae.
Razumije se, Kadiev roman nije filozofski traktat, on je umjetniko djelo, na
svoj nain savreno, pa njegovo djelovanje na itaoca moramo pripisati, u prvom redu,
estetskim vrijednostima. itajui tekst, budi se neobian dojam da sve to se prikazuje
primjeujemo dvojako: kao da stvari gledamo as povealom u krupnom planu
sa svim pojedinostima, a as dalekozorom okrenutim naopako, pa se sve ini sitno
i daleko. tavie, ta se dva aspekta proimaju, kao da su istodobni. Pokuamo li
slikovitu usporedbu zamijeniti slikovitim pojmovima, rei emo da autor sve
promatra s gotovo jednakom panjom, i likove, i predmete i ljudske strasti.
Ilhamijin put u smrt je skrivena alegorija, slika sloma pobunjenog umjetnika
i sufije. Mislim da ovaj roman o otmjenoj i bijednoj smrti sadri mnogo vie.
Sukobivi se na bolan i intiman nain, Ilhamija doivljava slom svog intelektualnog
i socijalnog identiteta na raun svog religijskog integriteta, koji se temeljio na
lanoj harmoniji, na uvjerenju da je disciplina, kojoj je bio ideolog, uvjet humanosti
i uticanja u sferu Boijih principa ponaanja. Njegov doivljaj socijalne bijede
bonjake raje opovrgava takvo uvjerenje da bude konzistentan u takvoj pobuni,
jer pokazuje da je pragmatini moral u opreci s totalitetom ljudskih osjeaja. Stoga
je smrt jedini zavretak, koji odgovara umjetnikoj logici romana, blago rjeenje
za Ilhamiju i u isti mah karakteristino s obzirom na drutvenu praksu, kojoj je
najdraa izglaena povrina, fasada koja je dio drutvene lai. Za autora je u tom
djelu, toliko bogatom razgranatom simbolikom i viestrukim znaenjima, naglasak
bez sumnje bio na opreci izmeu individualne strasti i sustava, propisa i tabua.
Svojim postupkom, dakle, odlaskom na noge svome katilu i delatu, Ilhamija je
proet sumnjom u smisao pjesnitva, koje slui samo sebi, odnosno prihvaenoj
286/Godinjak 2012
Ironina istina o Ilhamiji Reada Kadia
estetikoj konvenciji, igrajui se samodopadljivo novim nijansama ritma i slikovitosti.

U trenutku kada, uoi smrti, nestaje sva tatina pjesniku se ini da njegova pjesma
nije nita drugo do tvorevina isprazne igre, jer u njemu nema one mudrosti bez koje
umjetnost nema opravdanja.
Najbolji dijelovi Kadievog romana preivjeli su mode vremena, jer o ljudskoj
sudbini izraavaju neto to samo vrijeme nikada ne dokida i to je upravo zato
nemogue definirati.
O Ilhamijinom misticizmu, s kojim se on nastoji pomiriti, rekao je nauk o
metempsihozi. Teko je uskladiti predodbu o neprekidnoj seobi due uz neraskidivu
povezanost sa svijetom i njezinom tenjom da se stopi s Bogom.
Kadievom djelu, u cjelini, uputnije je prilaziti kao umjetnini nego kao odreenom
(nekoherentnom) filozofskom sistemu, uprkos filozofinosti najveeg broja tih
djela. To znai da je Kadi, prije svega, knjievnik, a tek onda teoloki, drutveni i
politiki mislilac. No, filozofinost njegova djela nije sporedno, nego bitno supstancijalno obiljeje: moda bi nam, u ovom sluaju, vie pomoglo da rije filozofija
uzmemo u njenom konvencionalnom znaenju, tj, kao ljubav prema mudrosti, a
ne u tehnikom, krajnje, kompleksnom smislu.
Sam izraz mudrost je toliko kompromitiran, tako da se tehnika filozofija njome
vie i ne slui, a u prirodnom jeziku, pa i u naem, vrlo esto ima ironino znaenje
(mudrica, mudrija, mudrovati, pa i mudroser). No, kod nekih pisaca (Dante, William
Blake), pa i kod naeg Kadia, ovaj pojam moemo dokuiti pomou isto literarnih
kriterija. Kod njega, rije mudrost sugerira da se suoavamo sa dubinskom proetou unutarnjeg i vanjskog ovjeka, kad je posrijedi linost, ili pak s proetou svijeta
temeljnih predodbi o najviem i o najniem kad je posrijedi drutvena zajednica
ili ak kad je posrijedi udnja za takvom proetou, a javlja se u stvaralakim
linostima kao to je Ilhamija, krajnje osjetljivim na procese dezintegracije, pa ak
i u nesvjesnim dubinama zajednice.
Kod Kadia, bonjaki i islamski svijet, ini se, otkriva ono to mu je bilo nasuno
potrebno: mudrost, premda ju je prigrlio iz najpovrnijih motiva, to jest, da omami
vlastitu lou savjest. tavie, poinju se u prozapadnjakoj duhovnosti, i to meu
sekularnim traiteljima, otkrivati njezini ahistorijski, gotovo istonjaki aspekti.
Ono to bismo kod Kadia odbili kao nepodnoljiv izraz nadmene pretencioznosti,
ak i kao sentimentalnu banalnost, u djelima ljudi s Istoka primamo kao autentinu
proetost religijske i svjetovne sfere: mudrost.
Kadiev roman Ilhamijin put u smrt oituje neka bitna obiljeja njegovog
pripovjedalatva: naoko hladna suzdranost analitikog promatraa, otro zapaanje
promatraa, otro zapaanje detalja, psiholoku determinaciju likova s obzirom na
njihovu drutvenu pripadnost, ali i sklonost autorovu da ljudsku sudbinu, a i tenje,
prikae uopeno, donekle, apstraktno kao primjere nekih tipolokih opreka u
ljudskoj naravi.
Godinjak 2012/287
MAHMUTEFENDI
Bi li Ilhamijina shvaanja, formulirana tako uopeno kao da su aksiomi za sva

vremena, mogla biti istina i za umjetnika? Jedva je zamislivo da je graditelja grkih
hramova progonio jaz izmeu umjetnika i zbilje, da su Homer i Dante pokuavali
nai utoite u ironiji, a ni Bach ni Mozart ne bi imali mnogo razumijevanja za estetiku
distance i za opreku izmeu ivota i umjetnosti. Otud kod nekih pisaca borbeni
individualizam i kult stvaralake osame i tradicija artistikog fanatizma. Za pjesnike,
kojima je umjetnost apsolutna vrijednost, stvaralatvo je ivotna dogma i rtva,
neka vrsta rituala koji obavljaju s asketskom ozbiljnou. Takav stav ne doputa
relativizam. Kadi bi trebao biti majstor ironinog relativizma, koji se temelji na
spoznaji da ivotne pojave imaju svoju dvostruku optiku i da je svaki ekstremizam
opasan, to, pogotovo, vrijedi za umjetnost, koja svoje dostojanstvo vidi u kritikoj
slobodi, parodiji naivnog pripovijedanja, to jest na ogoljavanju postupaka.
To je uzaludan dijalog izmeu sebinog krvnika opsesivne samodostatnosti
Delal-pae i pjesnikog vapaja Ilhamijinog. Krvnik i njegova rtva se meusobno
trae, i napokon se nalaze. Ta mala spiritualna drama s konanom krvavom katarzom,
vjerovatno se, ne kao knjievna razbibriga, nego kao moralna dihotomija, posljednja
zbivala u duhu umirueg sufije i pjesnika.
288/Godinjak 2012
UDK 929
Kalajdi, M. B.
Uloga i znaaj Muslimanske biblioteke

Muhameda Bekira Kalajdia1
Lamija Hadiosmanovi
Filozofski fakultet
Sarajevo
uhamed Bekir Kalajdi (1892-1963), iako ima iza sebe izuzetno

vrijedno djelo, zaboravljen je i zapostavljen. Ustvari, ta snana linost,
pema svojim kulturnim rezultatima, prvenstveno za Mostar, pa i cijelu
Bosnu, zasluuje da mu se oda dostojno priznanje i da se esto, u raznim prigodama,
o njemu govori. Sigurno je da bi evropska zemlja za nekog ko je iza sebe ostavio
takvo jedno djelo, ne samo obiljeavala godinjicu njegovog roenja i smrti, nego
bi, u najmanju ruku, i neka znaajnija institucija u Mostaru nosila njegovo ime.
Moramo se zapitati: jesmo li mi narod koji brzo zaboravlja linosti koje su svojim
predanim radom i realiziranim idejama obiljeili ne samo svoje vrijeme, nego i
utjecali i na ono koje dolazi.
Iako Muhamed Bekir Kalajadi nije imao formalno neko visoko obrazovanje, jer
je zavrio samo mekteb i rudiju, a zatim se upisao u trgovaku kolu, on je shvatio
prelomni trenutak za Bonjake. Njegov iskriav um mu je kazivao da bi se moglo
dogoditi ono najgore da se Bonjaci utope i pretope u druge, i tako izgube svoju
samosvojnost i svoj identitet, jer je ve poela polarizacija meu njima. Obezglavljeni
i nepriznati kao narod, poeli su se masovno seliti u Tursku i naputati svoju domovinu
Bosnu. Stoga je Kalajdi okupio bonjaku elitu grupu knjievnika i kulturnih
radnika, koji su u to vrijeme djelovali u Mostaru. Meu njima spomenut emo samo
nekoliko znaajnijih imena: Hivzi Bjelevac, Husejn ogo, Salih-beg Bakamovi,
Omer Bali, hadi Muhamed Behlilovi, Hamdija Muli, Nazif Resulovi, Jusuf
Tanovi i mnogi drugi. U dogovoru s njima, voenom na vie sastanaka, odlueno
je da se osnuje Prva muslimanska knjiara i tamparija, jedina muslimanska
izdavaka kua na bosanskohercegovakim prostorima. Zamisao je ostvarena, te
1
Uz 120. godinjicu roenja Muhameda Bekira Kalajdia (1892-1963-2012)

Godinjak 2012/289
HADIOSMANOVI
je dala i velike rezultate. Ova izdavaka kua imala je cilj da narodu prua za nj
korisne knjige.2
Takav jedan poduhvat prihvaen je sa oduevljenjem, to ne udi, ako se zna
da je Mostar u vrijeme osmanske vladavine na ovim prostorima bio nosilac kulturne,
knjievne i filozofske misli. Po tome se mogao nositi sa Sarajevom, a u nekim
periodima imati i prednost nad njim. Dovoljno je podsjetiti se da je Mostar dao,
izmeu ostalih, pjesnika Zijaiju Hasana elebiju (umro 1584), jednog od najveih
lirskih pjesnika na turskom jeziku; Dervi-pau Bajezidagia (Mostar ? Budim
1603), tesavvufskog pjesnika snane poetske rijei i visokog dravnika osmanske
administracije, koji je ostavio i pjesmu o svome rodnom gradu; Dervi-paina
savremenika Adliju elebiju (16. st 17. st.), dosta plodnog pjesnika, i moe se
s pravom rei hroniara svoga grada; hadi Dervia agria (16. st. 17. st.), koji
je pjevao nazire (paralele) na Drevi-paine pjesme; Medaziju aniju (Mostar?
1610), kojega biljee i turske anatologije; Hasana Hukmiju (16. st. 17. st.),
izuzetnog pjesnika i carskog biografa; Mahmuda Damada (Mostar? Halep), pisca
djela iz arapske sintakse, stilistike i metrike na arapskom jeziku; nezaobilaznog
filozofa Mustafu Ejubovia, ejh Juju, kako navodi Hazim abanovi, najmarkantniju
linost i najplodnijeg pisca muslimanskog intelektualnog kruga i openito kulturnog
ivota Bosne na prelazu iz 17. u 18. stoljee; njegova biografa i uenika Ibrahima
Opijaa, i takoer autora ejh Jujina ivotopisa; Mustafu Huremiju i mnoge druge.
I tako je 1. juna 1812. godine objavio prvi broj asopisa Biser, lista za irenje
prosvjete meu muslimanima u Bosni i Hercegovini. Biser je odista postao tribina
islamske prosvjete.
Istina, asopis je imao dugu, pa i veoma bogatu publicistiku tradiciju na koju
se mogao osloniti, pa se iz nje i dosta okoristiti. Ali, da nekim sluajem Muhamed
Bekir Kalajdi nije pokrenuo ovo glasilo, sigurno bi, barem za izvjesno vrijeme,
nastala praznina u publicistikom ivotu Bonjaka. Treba naglasiti da pod pojmom
islamskog duha Biser podrazumijeva i vjersko i nacionalno pa, iako propagira
slogu i meusobno potovanje meu svim narodima koji ive na ovom tlu, nastaje
i traje na zasadama islama, nastojei da Bonjaci, prihvatajui evropsku pismenost,
sauvaju svoje bie. U Biseru je naglaeno: neka se svak osjea koje hoe narodnosti,
samo neka je pravi muslim.
Kalajdia ne zanima politika, pa je tako i Biser ostao izvan svih politikih tokova.
ak se uti i o poetku Prvog svjetskog rata. Ideja je jasno kazana ve u ovim razmiljanjima: Boe daj da Biser bude stjecitem kulturnog i prosvjetnog podizanja
naih naroda, da bude jedna nit koja e nas sve u jedno kolo zdruiti i podii na
onaj stepen nae jakosti, kako bi za sva vremena osigurali sebi i svome potomstvu
ljepu i sigurniju budunost.
2
Biser; 1 (1912-1913), str. 5.
290/Godinjak 2012
Uloga i znaaj Muslimanske biblioteke Muhameda Bekira Kalajdia
Sredinom 1913. godine Kalajdi je pokrenuo i svoju drugu ediciju Muslimansku

biblioteku. Namjera mu je bila da iz Behara pretampa znaajnije tekstove, originalne
ili prevedene s turskog, arapskog ili perzijskog jezika, religiozno-kulturnog obiljeja,
kojima bi se okoristio na millet, a naroito naa porodica.3 Takoer, namjera
Biblioteke bila je da uvrsti nove radove koji nisu mogli ui u Biser.
Kada ostvarenje ove zamisli danas provjeravamo na podacima o fizionomiji
Muslimanske biblioteke, moe se potvrditi da je Muhamed Bekir Kalajdi sa
svojim saradnicima ostvario ideju koju je imao. Istina, oni nisu spasili od zaborava
priloge iz Bisera, nego su vie proveli ideju o ulozi i funkciji pisane rijei. Ako uporedimo profil ove edicije, utvrdit emo da se gotovo nikako ne razlikuje od Bisera.
Iako edicija Prve muslimanske biblioteke nije bila brojna (objavljeno je oko
osamdeset knjiga), ona je svojom aktivnou na polju pisane rijei uinila mnogo.
Ne bi trebalo smetnuti s uma uvjete pod kojima je djelovala, kao ni vrijeme koje
joj nije bilo nimalo naklonjeno.
Kaladieva akcija pada u doba nacionalno-politikog i kulturnog buenja
Bonjaka. Sve ustanove ove vrste objavljivale su svoja izdanja na bosanskom
(srpskohrvatskom) jeziku, na latinici i irilici, osim vjerske literature na arpskom
ili arebici, odnosno pismu prilagoenom naoj jezikoj i misaonoj konstrukciji.
Treba napomenuti da ta pisma narod jo nije bio prihvatio, pa ga je trebalo privui
prikladnim, njemu bliskim temama. Sve vie osjea se potreba za zajednikim
djelovanjem i zajednikom inicijativom, kada se osnivaju mnoga drutva sa
preporodilakom namjenom. To su, recimo, bili: Udruenje bosanskohercegovake
ilmijje (1912), Klub muslimanskih akademiara (Be, 1913). To je i doba u kojem
se javljaju ultraliberalni reformatori islamskih ustanova, ali i oni koji su davali
prednost naciji.
Kalajdi i krug intelektualaca okupljen oko njega zauzimali su srednji put. Oni
trae da ne dolazi do razdora meu muslimanima, podravajui misao bekih studenata
da treba izbjegavati svako nacionalno prepiranje.
Emancipacija i preporod, za koje se zalau Kalajdi i njegovi saradnici, pa u
izvjesnom smislu i istomiljenici, sadri oznaku da ti napori u svojoj sutini budu
isto muslimansko okupljanje, iji je cilj islam, put prosvjeta, a oruje znanje
i naobrazba.
Oni se trude da se unese vie razuma u dogmatiku, da se islamske ustanove kritiki
sueljavaju s naukom i novim saznanjima, takoer traei da se razmilja i pie
o odnosima islam Evropa i da ljudi postanu svjesni vieg cilja, koji je, kao to
se u Biseru navodi, prei od naih privatnih probitaka i linih naklonosti, u elji
da se uvrsti misao islama u generacije koje dolaze. Islam, razboritost, pravda, rad
3
Biser; 1, 12 (1912-1913), str. 277.

Godinjak 2012/291
HADIOSMANOVI
i napredak u Muslimanskoj biblioteci este su teme iz historije islama, ali i ideje

utjehe i pouzdanja u bolju budunost.4
Vrijeme u kojem djeluje Bekir Kalajdi jeste doba masovnog iseljavanja
Bonjaka u Tursku. Ali, on i grupa intelektualaca oko njega bili su izraziti protivnici
iseljavanja, jer se time slabi brojnost Bonjaka. U toj tuoj zemlji neminovno e doi
i do odnaroavanja i utapanja u druge, a time i do gubljenja vlastitog identiteta.
Ako se trae korijeni cjelokupne orijentacije Bekira Kalajdia i njegovih
saradnika, odnosno istomiljenika, nai e se u vjersko-prosvjetnoj autonomiji, za
koju su se Bonjaci, nakon velikih prepreka, izborili u prvoj deceniji dvadesetog
stoljea. Kalajdiev program i njegovo djelovanje, svakako su ne samo podstaknuti,
nego i realizirani autonomijom. Sakib Korkut ve 1912. godine naglaavao je da je
autonomija bedem osvjeivanja masa u namjeri da sauvaju svoj identitet i svoju
duhovnost.
Ideja o osnivanju Matice muslimanske bila je dobro razraena. Proglas koji je
istovremeno znaio i poziv objavljen je u Biseru 1. marta 1918. godine. Ova institucija
trebala je podstai religiozno-moralni i ekonomski preporod Bonjaka. Naalost,
ovo nije ostvareno, jer historijske okolnosti i odnos prema ovome narodu to nisu
dozvoljavali.
Knjige koje su objavljene u ediciji Muslimanske biblioteke, iako preteno govore
o islamu, kao religiji i civilizacijskoj tekovini, islamskoj moralki, i naravno panislamizmu, ipak mnogim svojim naslovima pokazuju irinu i toleranciju, jer nailazimo
i na udbeniku literaturu, pripovijetke, romane, premda su mnoge sadrajem
vezane za islam.
Tu su i prie iz ivota Boijeg poslanika Muhammeda s. a. v. s. U ovoj ediciji,
u relativno velikom broju, zastupljena je i pripovijedna kao i prijevodna literatura,
uglavnom s turskog i arapskog jezika, te originalne pjesme, drame i didaktike prie.
Zanimljivo je napomenuti da su u ovoj biblioteci objavljene i dvije knjige
autora Nikole Buconjia, s naslovom Gazi Husrev-beg, njegov ivot i rad, opjevan
u deset pjesama po poznatim povjesniarima, Ljiljanke, rodoljubne poune pjesmice
za hrvatsku mlade, to govori o irini redakcije i toleranciji, s jedne, ali i naklonosti
prema Hrvatima, s druge strane. Ako se uzme u obzir da je izdata i Gramatika srpskog
jezika, onda se ova konstatacija o naklonjenosti Hrvatima relativizira.
Muhamed Bekir Kalajdi, pokreui Prvu muslimansku knjiaru i tampariju,
uinio je neprocjenjivo mnogo za narod kome je pripadao, pa bi mu stoga trebalo
odati duno potovanje.
Biser; 1, 7 (1912-1913), str. 2-3, 7; Biser; 1, 2 (1912-1913), str. 8.
292/Godinjak 2012
GODINJAK
IZ HISTORIJE
BOSNE I HERCEGOVINE _____
UDK 94: 336 (497.6) 04/14
Radi Miobratovi, mercator de Cerniza:

(1467-1506)
Esad Kurtovi
Filozofski fakultet
Sarajevo
Angaman domaih bosanskih trgovaca na dubrovakom podruju uglavnom je vezan

za kreditnu trgovinu. Na ovom mjestu predmet analize je trgovako poslovanje krupnog
cernikog trgovca Radia Miobratovia. Kroz 50 samostalnih kreditnih ugovora u periodu
1467-1503. godine on se predstavlja najjaim cernikim trgovcem druge polovine XV
i poetka XVI stoljea.
Kljune rijei: Radi Miobratovi, Cernica, Dubrovnik, kreditna trgovina
adi Miobratovi predstavlja jednog od najpoznatijih trgovaca u Cernici

u drugoj polovini XV i poetkom XVI stoljea. Impozantan broj dunikih
ugovora napravljenih sa uglednim dubrovakim trgovcima u etiri decenije
poslovnog djelovanja vie je nego dovoljan razlog za skretanje panje na njega i
njegovo zasebno isticanje na ovom mjestu. Informacije o njemu potjeu u potpunosti
iz neobjavljene grae Dravnog arhiva u Dubrovniku sa ijim graanima je bio u
stalnim ekonomskim vezama. Cernianin Radi Miobratovi nije nepoznat strunoj
javnosti. Obraujui cernike trgovce u radu posveenom privredi Cernice na njegov
trgovaki aranman znaajnu panju skrenuo je Bogumil Hrabak.1
Zbog nedostatka informacija, kao kod veine ljudi iz srednjega vijeka, ni
mladost Radia Miobratovia nije poznata. Prezime Miobratovi zapisivano je u
formama Miobratovi i Milobratovi (Miobratouich, Milobratouich). Njegovo
prezime, uobiajeni patronimik, ukazuje na ime oca Miobrata/Milobrata kojeg
nam poznati izvori nisu zabiljeili ili ga mi u dostupnom materijalu nismo mogli
prepoznati. Ni njegove savremenike iz ue porodice ni direktne potomke ne
1
, , . ,
, 4, , 2008, 64-109.
Godinjak 2012/295
KURTOVI
poznajemo najbolje. Jedino se spominje njegov sin Petar (1491-1503). Radiev prvi
spomen nalazi se krajem januara 1467., a njegovog sina Petra krajem januara 1491.
godine. Na oba mjesta radi se o spomenima koji podrazumijevaju odrasle osobe koje
odgovorno ulaze u poslove sa Dubrovanima. Ako bismo pretpostavili da su za takve
poslove trebali imati barem 20 godina, moglo bi se onda rei da se Radi Miobratovi
rodio 40-ih, a da se enio i dobio sina Petra 60-ih godina XV stoljea.
Razliiti dokumenti koji slijedi pokazuju da je Radi bio trgovac. Jedne je prilike,
januara 1489. godine, Radi upravo nazvan trgovcem iz Cernice (Radiz Miobratouich
mercator de Cerniza) to nam je kao interesantna sintagma njegovog vremena i
posluilo za naslov rada.2 Iako ne znamo nita konkretnije iz njegove mladosti,
prisiljeni smo da konstatiramo da je Radi u okrilju svoje porodice i u svojoj sredini
lako mogao da prepozna trgovinu kao najprosperitetniju granu privreivanja na
cernikom i irem hercegovakom podruju. Cernica predstavlja najvaniju ilu
kucavicu smjetenu na Bosanskom (Drinskom) putu koji je povezivao Dubrovnik
sa Podrinjem, a u njenoj okolici su znaajna privredna i upravna sredita kao to su
Klju, Bilea, Gacko i Samobor.3 Ti elementi spojeni sa Radievom talentiranou
rezultirali su njegovom trajnijom, rekli bismo ivotnom orijentacijom na polju
trgovine, kojom se uspjeno bavio dugi niz godina.
***
Najbolji prikaz Radieve poslovnosti odaju dubrovake dunike knjige u
kojima je on ostavio znaajnoga traga.4 Radi se o veem broju kreditnih ugovora
putem kojih je Radi, uzimajui robu od dubrovakih trgovaca na kredit i trgujui
njome u zaleu, obiljeio trgovaku aktivnost Cernice i njene okoline u drugoj polovini
XV i poetkom XVI stoljea. Izgled kreditnog poslovanja Radia Miobratovia
vidljiv je kroz tabelarni pregled:
Ego Radiz Miobratouich mercator de Cerniza confiteor quod super me et omnia mea bona
obligo me dare et soluere Johanni Valentinouich ducatos auri sexaginta usque ad menses duos
proxime futuris. Sub pena etc. Renuntiando etc. Hec autem carta etc. Judex ser Gauge de Restis
et Pasqualis Primi testis (09.01. 1489.god.), Dravni arhiv Dubrovnik, Debita Notariae, LII, 98v.
3
Pored rada B. Hrabaka za prolost Cernice uporedi, Desanka Kovaevi-Koji, O knezovima
u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne, Radovi Filozofskog fakulteta, 6, Sarajevo, 1971.,
333-345; , , , 1978, 92-93, 176;
Pavo ivkovi, Ekonomsko-socijalne promjene u bosanskom drutvu u XIV i XV stoljeu, Tuzla,
1986., 143-148.
4
O kreditnoj trgovini, Ignacij Voje, Kreditna trgovina u srednjovjekovnom Dubrovniku, Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1976.
296/Godinjak 2012
Radi Miobratovi, mercator de Cerniza: (1467-1506)
Zaduivanja Radia Miobratovia 1467-1503:
Godinjak 2012/297
KURTOVI
Od ovdje prezentiranih poznatih zaduivanja Radia Miobratovia (ukupno

51 zaduivanje) moe se kazati da se on skoro uvijek zaduuje sam. Izuzetak ini
jedno zaduivanje sa zemljacima Vukainom Ratkoviem, te braom Vukom i
Radanom Obratkoviem iz augusta 1489. godine.5 U svim vremenima samostalan
pristup u kreditnom zaduivanju kroz due vrijeme pretpostavlja izuzetno sposobnog
dunika i trgovca, osobu koja je svjesna svojih materijalnih mogunosti i linih
predispozicija vanih za obavljanje trgovinskih poslova. To su vrline koje bi se mogle
prepoznati kao osnovne iz ovog podugakoga brojanoga niza kreditnih zahvata.
U samostalnih 50 ouvanih ugovora o zaduivanju kroz 36 godina u periodu
1467-1503. godine Radi Miobratovi se zaduio na ukupan iznos od oko 2.570
dukata. To bi znailo da se Radi kroz 36 godina kreditne trgovine prosjeno svake
godine zaduivao na iznos od blizu 70 dukata. Isto tako, to bi znailo da je on u
tolikom iznosu godinje mogao da preproda robe u svojoj sredini. Navedeni iznos
od 70 dukata, koji je dobar pokazatelj za razne analize o mjestu i ulozi pojedinca i
sredine, svakako je samo donja granica Radievog godinjeg poslovanja. Trgovac
ovakvog kalibra svakako je imao i drugih aranmana, prije svega u izvoznom
segmentu iz svoje sredine na dubrovako podruje.
Radi se zaduuje skoro svake godine, a ima situacija da tokom jedne godine
pravi vie zaduivanja, dok rijetko pravi due pauze u zaduivanju. Nije poznato
njegovo zaduivanje 1468., 1469., 1474., 1475. i 1498., a prema poznatom najveu
5
(8. 8. 1489.g.), Debita Notariae, LIII, 137v.
298/Godinjak 2012
je pauzu napravio u periodu 1478-1485. godine, kada u nizu od ak osam godina

nema ouvanih ili poznatih njegovih ugovora o zaduivanju. Za ovakvu znaajnu
pauzu u njegovom kreditnom poslovanju podrazumijevamo i znaajan, nama
nepoznat razlog. U isto vrijeme djeluju drugi cerniki trgovci pa ne bismo mogli
pretpostavljati da je problema bilo u opem trgovakom prometu meu susjedima.
Prije e biti da su razlozi u vezi sa Radievom linom pozicijom, kroz koju treba
traiti opravdanje za ovo kreditno pauziranje.
Zaduivanja Radia Miobratovia kreu se u rasponu od najnieg ugovora sa
est dukata do najvieg u iznosu od 200 dukata. Ovi granini najnii i najvii iznosi
su vrlo rijetki. U malim zaduenjima do iznosa od 10 dukata Radi se zaduuje samo
tri puta, u rasponu 12-20 dukata zaduuje se 13 puta, u rasponu 21-40 dukata zaduuje
se 12 puta, u rasponu 40-60 dukata 10 puta, u rasponu 61-90 dukata devet puta,
dok se dva puta zaduuje na iznos od 100 dukata i jedne prilike na iznos od 200
dukata. Na 100 dukata zaduuje se januara 1491. i maja 1497., dok se na 200 dukata
zaduuje septembra 1472. godine. Vie od polovine Radievih zaduivanja su sa
iznosima vie od 40 dukata.
Kako se Radi ne zaduuje svake godine (nema ga u knjigama zaduivanja tokom
12 od 36 godina ukupnog uea u kreditnoj trgovini), proizlazi da bi se njegovo
prosjeno godinje zaduivanje u toku 24 godine zaduivanja moglo raunati sa
iznosima vie od 107 dukata godinje. U ovom svjetlu dolazimo do jo vee polazne
osnove u kojoj se moe raunati mjesto i uloga Radia Miobratovia u trgovini
u dubrovakom zaleu. Detaljnije sagledavanje godinjeg zaduivanja omoguuje
jo nekoliko pojedinosti u Radievom poslovanju. Zahvaljujui kontinuiranom
poslovanju, mogua su i shematska prikazivanja njegovog angamana.
Godinje zaduivanje u dukatima:
Najvie kreditnih ugovora Radi je sainio u

toku 1501. godine. U tadanjih sedam zaduivanja,
maja, augusta i novembra 1501. godine, ukupno
se zaduio na 316 dukata i 21 gro. Najvei iznos
zaduivanja Radi je izvrio tokom 1502. godine,
kada se pet puta zaduio na iznos od 350 dukata.
Inae u osam godina (1472, 1491, 1493, 1497,
1499, 1500, 1501, 1502) Radi se zaduivao u
godinjem iznosu veem od 100 dukata. Tokom
tri godine imao je godinja zaduenja vea od 300
dukata (1472, 1501, 1502).
Godinjak 2012/299
KURTOVI
Ukupno kroz 50 samostalnih ugovora Radi se zaduuje kod dvadesetak razliitih

kreditora. Kreditori Radia Miobratovia uglavnom su predstavnici dubrovakog
graanstva. Istaknuto, to je lanar Pribislav Bogeti. Kod njega se Radi zaduivao
11 puta, od ega konstantnije u periodu 1490-1503. godine. Osim njega, znaajan
broj kreditnih ugovora Radi ima s Marinom Florija Turinoviem (8 ugovora),
Bratutom Gradojeviem i njegovim sinom Nikolom (7 ugovora), Venturom Maroja
Miljkoviem (4 ugovora), dok je u ostalim sluajevima rije o manjem broju ugovora
ili o samo jednom ugovoru.
300/Godinjak 2012
Septembra 1493. godine za zaduivanje Radia Miobratovia kod dubrovakog

vlastelina Marka Lukarevia kao Radiev jemac se pojavljuje Marin Seganovi.6
On je jemac za Radia i deset godina kasnije. Maja 1503. godine Radi se zaduio kod
lanara Pribislava Bogetia na iznos od 44 dukata.7 U Radievo ime Pribislavljevim
nasljednicima dug je isplaivao podstriga sukna Marin Seganovi januara 1504.
godine.8
Izostaju konkretnije informacije o vrsti robe koju Radi prima u obliku novanog
kredita. Oito je da se radi o tkaninama kao najvanijem artiklu kreditne trgovine
u Dubrovniku.
U poreenju sa ostalim poznatim trgovcima svoga vremena, sva navedena
statistika prikazuje i krasi Radia Miobratovia kao jednog od plodnijih trgovaca
u dubrovakom zaleu druge polovine XV i poetka XVI stoljea. Veliki broj ugovora
u duem vremenskom trajanju ukazuje na njihovo brzo realiziranje, time i na
njegovo pozitivno poslovanje.
***
Juna 1476. godine Radi Miobratovi je registriran kao dunik lanara Ratka
Radosalia koji mu je dao dva komada tkanine.9 Osim funkcije dunika, Radia
Miobratovia susreemo i kao jemca. Januara 1494. Radi je bio jemac za svoga
zemljaka Sekula Radovanovia, koji se zaduio kod
Ego Radiz Milobratouich de Cerniza confiteor quod super me et omnia mea bona obligo
me dare et soluere ser Marco Mich. de Lucharis ducatos auri triginta quinque grossos 32 usque ad
medium mensem decembris proxime futuris. Sub pena etc. Renuntiando etc. Hec autem carta etc.
Judex et testis ut supra. Marinus Seganouich plegius ad melius tenendum. Renuntiando. Judex et
testis ut supra (26.09. 1493. god.), Debita Notariae, LV, 183v.
7
me dare et soluere Pribissauo Bogetich lanario ducatos auri quadraginta quattuor usque ad menses
sex proxime futuris. Sub pena etc. Renuntiando etc. Hec autem carta etc. Judex et testis ut supra
(25.05. 1503. god.), Debita Notariae, LXII, 159v.
8
Sa strane i ispod: Die 19 januarii 1504 Paulus Nicolich nepos et unus ex successoribus
testamentariis bonorum contrascripti olim Pribissaui in nome suo et nomine et vice Martini fratris
sui similiter successoris pro quo de rato promisit confessus fuit quod habuit et recepit a suprascripto
Radicio per manus Marini Seganouich cimatoris tamen de denariis dicti Radicii ut dixit ducatos auri
triginta pro parte qui statim soluti fuerunt ser Antonio et ser Clementi Mar. de Goze creditoribus
suprascripti Pribissaui pro parte debiti sibi in presentia mei notarii. Renuntiando, Debita Notariae,
LXII, 159v.
9
Ego Ratchus Radossalich lanario confiteor quod super me et omnia mea bona obligo me
dare et tradere causa debiti Radicio Miobratouich petias duas bonas pannorum (10.06. 1476.
god.), Debita Notariae, XLIV, 161.
Godinjak 2012/301
KURTOVI
Marina Turinovia na iznos od 104 dukata.10 Svoje obaveze kao jemac Radi
je morao i provesti, vraajui taj kredit sredinom novembra 1494. i krajem januara
1495. godine.11
Radi Miobratovi se ponekad pojavljuje i kao kreditor. Decembra 1472. godine
kod njega se na 500 perpera zaduuje mesar Nikola Radivojevi.12 Januara 1491.
godine Pribislav Bogeti se zaduuje kod Radia sa etiri komada tkanine.13
Mesar Radoje Vukosali zaduuje se kod Radia na iznos od 60 perpera augusta
1491. godine.14
Osim istog kreditiranja, Radi se rijetko udruivao u trgovaka drutva (societate
seu collegantia) sa drugim poslovnim ljudima (socii).15 U jedno takvo je uao zajedno
sa Bratutom Gradojeviem februara 1469. godine. U ovom drutvu Radi je bio socius
tractans, tj. osoba koja je ulagala rad u drutvo (koleganciju). Bratut Gradojevi
bio je socius stans, odnosno osoba koja je u zajedniko drutvo ulagala novac i
10
Ego Seculus Radouanouich de Cerniza principalis debitor et ego Radicius Milobratouich de
dicto loco Cernize plegius qui me tamen principalem constituo debitorem confitemur quod super nos
et omnia nostra bona obligamus nos dare et soluere Marino Florii Turcinouich ducatos auri centum
quattuor hinc ad unum annum proxime futuris. Sub pena etc. Tenente se etc. Renuntiando etc. Hec
autem carta etc. Judex et testis ut supra (30.01. 1494. god.), Debita Notariae, LVI, 39v.
11
Sa strane: 1494 die 15 nouembris Marinus Turcinouich creditor contrascriptus fuit confessus
habuisse et recepisse a contrascripto Radicio plegius et de suis denariis ut dixit ipse Radicius ...
ducatos auri quinquaginta unum pro parte contrascripte obligationis. Renuntiando. Die 28 januarii
1495 Marinus suprascriptus confessus fuit habuisse et recepisse a contrascripto Radicio plegio
dato pro suprascripto Seculo pro parte ... ducatos auri triginta duos. Renuntiando, Debita Notariae,
LVI, 39v.
12
Ego Nicola Radiuoyeuich becharius confiteor quod super me et omnia mea bona obligo me
dare et soluere Radicio Milobratouich de Cerniza iperperos quingentos ad voluntatem creditoris.
Sub pena etc. Renuntiando etc. Hec autem carta etc. Judex et testis ut supra (prije 09.12. 1472.g.),
Debita Notariae, XLI, 59v.
13
Ego Pribissauus Bogetich confiteor quod super me et omnia mea bona obligo me dare
et soluere Radicio Milobratouich de Cerniza quattuor petias panni de 60 turchinos bonos et bene
conductos usque ad Pasca resurectionis proximef uturis. Sub pena etc. Renuntiando etc. Hec autem
carta etc. Judex et testis ut supra (31.01. 1491.g.), Debita Notariae, LIII, 201v.
14
Ego Radoe Vuchossalich bechariis confiteor quod super me et omnia mea bona obligo
me dare et soluere Radicio Milobratouich de Cerniza yperperos sexaginta usque ad tres ebdomadas
proxime futuris. Sub pena etc. Renuntiando etc. Hec autem carta etc. Judex et testis ut supra
(01.08. 1491.g.), Debita Notariae, LIV, 45v. Ispod: Die X septembris 1491 cassum quia soluit, Isto.
15
O trgovakim drutvima, Gregor remonik, Naa trgovaka drutva u srednjem veku,
Glasnik Zemaljskog muzeja, 36, Sarajevo, 1924, 69-81; , collegantia
, , X-1
( ), , 1970, 289-305; , ,
, : Knowledge, 739-741.
302/Godinjak 2012
oekivala zaradu bez ikakvog drugog djelovanja. Uloio je 120 dukata. Radi je sa
novcem trebao trgovati (traficare), a dobit ili teta (lucrum aut damnum) se trebala
dijeliti meu lanovima drutva na nain da se glavnica, tj. uloeni kapital vrati
ulagau, a ostatak podijeli meu njima. Radi je tako prema dogovorenom trebao
dobiti dvije treine zarade, a Bratut jednu treinu.16 Te je prilike Radi za svoja
poslovanja za svoga prokuratora imao zlatara Jurja Radovanovia. Kao prokurator
on je Radia predstavljao pred Dubrovanima.17 Drugi put je Radi bio u trgovakom
drutvu sa Milutinom Vlatkoviem i Venturom Miljkoviem. Drutvo je sklopljeno
jula 1505. godine, a ono je podrazumijevalo da Radi i Milutin posluju na podruju
pod osmanskom vlau (ad partes et loca Turcorum) sa 100 dukata Venture Miljkovia, dobavljajui na dubrovako podruje ivotinje za tamonju mesaru. Zaradu
bi dijelili po pola na nain da bi prvo Venturi bilo vraeno njegovo ulaganje,
a ostatak bi bio podijeljen po pola izmeu njih i Venture.18
U jednom sluaju Radi Miobratovi je bio i sudija. U raiavanju preostalih
trgovakih odnosa izmeu Dubrovanina Jurja Rutoevia i Cernianina Radonje
Brajkovia, kupoprodaje konja vrijednosti est dukata kojeg je Juraj prodao
Radonji, birana su dvojica sudija. Od Jurja Rutoevia izabran je Radi Mio16
Ego Radiz Milobratouich de Cerniza confiteor quia super me et omnia mea bona habui
et recepi a Bratuto Gradoeuich michi dante et soluente in societatem et collegnatiam inter nos
duraturam ad voluntatem ipsius Bratuti ducatos auri centum viginti. Cum quibus debeo traficare
prout melius mihi videbitur et lucri secuturi tercia pars sit dicti Bratuti et due partes fuit mei
Radizii et similiter sit de damno si quod erit quod auertat Deus. Et in fine presentis societatis
teneor dicto Bratuto ostendere bonam et rectam rationem de administratione per me facta more boni
mercatores et socii et sibi restituere suum capitale suprascripti, videlicet, ducatos auri centum viginti
cum sua tertia parte lucri vel damni prout secuturum fuerit. Sub pena etc. Renuntiando etc. Hec
autem carta etc. Judex et testis ut supra (18.02. 1469. god.), Debita Notariae, XXXVIII, 16.
17
Radiz Miobratouich de Cerniza fecit suum procuratorem Geregorium Radouanouich
aurificem ad petendum, exigendum, recipiendum et recuperandum omne id totum et quic quid dictos
consentiens habere debet seu in futurum debebit a quamcumque persona quamcumque ratione vel
causa (18.02. 1469. god.), Procura de Notariae, IV, 126.
18
Nos Radiz Milobratouich de Cerniza et Milutinus Vlatchouich perlabuch confitemur quod
super nos et omnia nostra bona habuimus et recepimus a Venture de Maroe Miglchouich ibi presente
et nobis dante in societatem duraturam inter nos ad voluntatem partium ducatos auri centum cum
quibus ire debemus ad partes et loca Turcorum ad emendum cum omni auantagio nobis possibili
pro utilitate presentis societatis et conducendum Ragusium vel quo nobis videbitur animalia pro
becharia qui finiri debeant hic aut alibi ubi et prout nobis melius videbitur, lucri autem secuturi
medietas sit dicti Venture et alia medietas nostra et idem intelligatur et sit de donum si quod
sequeritur quod Deus auertat. Et in fine presentis societatis tenemur dicto Venture dare et ostendere
bonam et rectam rationem administrationis nostre et sibi restituere suum capitale suprascriptum,
videlicet, ducatos auri centum cum sua medietate lucri vel damni prout secutum erit. Sub pena etc.
Tenente se etc. Renuntiando etc. Hec autem carta etc. Judex et testis ut supra (05.07. 1505. god.),
Debita Notariae, LXIV, 61v. Sa strane: Die ultimo martii 1506 cassum quia soluit, Isto.
Godinjak 2012/303
KURTOVI
bratovi, dok je Radonja Brajkovi izabrao Grubiu Rutoevia.19 Na kraju treba

spomenuti da se Radi javlja i kao tuilac. Januara 1468. godine on je podigao
tubu protiv klobuara Radoslava Ivanovia kojem je u Cernici dao 160 perpera
a koje je ovaj trebao predati dubrovakom vlastelinu Andriji Martolu Crijeviu.20
***
Spomenuli smo da je Radi imao sina Petra. Krajem januara 1491. godine Petar,
sin Radia Miobratovia (Pethar filius Radicii Milobratouich de Cerniza), obavezao
se za mjesec dopremiti 47 ovnova u Dubrovnik mesarima Vlatku Miliieviu i Radoju
Vukosaliu.21 Naredno Petrovo spominjanje je deset godina kasnije. On je dva puta,
putem dvije rate, krajem decembra 1500. i krajem februara 1501. godine, vraao
kredit koji je njegov otac Radi imao kod Hieronima Marina de Dimitrija.22
Posljednji poznati Petrov spomen je iz 1502. godine. Oktobra 1502. godine Petar se
19
Giurag Rutosseuich de Raguseo ex una parte et Radogna Braicouich de Cernia ex altera
pro certa eorum diferentia quam habent occasione unus equi venditi per dictum Giurag dicto Radogne
pro ducatis sex ut dixerunt, compromiserunt quod dicta lite et diferentia, in Radi Millobratouich de
Cernia electum per dictum Giurag et in Grubissam Rutosseuich de Ragusio electum per dictum
Radognam Braichouich tanquam in eorum arbitros arbitratores (18.02. 1474. god.), Diversa
Cancellariae, LXXVI, 76v.
20
Radi Millobratouich de Cernia coram dominis judicibus de criminalis quorum caput
erat ser Aloysius de Georgio lamentum fecit contra Radossauum Iuanouich clobucarium, dicens
quod ipse Radi dedit centum et sessaginta yperperos de grossis Ragusii ipsi dicto Radossauo in dicto
loco Cernia ... dictam peccuniam predictus Radossaus ex parte cuius Radicii defere deberet
et consignare ac dare ser Andree Mart. de Crieua qui Radossaus dictam pecuniam minime dedit
(16.01. 1468. god.), Lamenta de foris, XXXIX, 281v.
21
Ego Pethar filius Radicii Milobratouich de Cerniza confiteor quod super me et omnia mea
bona obligo me dare et consignare Vlatcho Milichieuich et Radoe Vuchossalich bechariis quadraginta
septem castratos ad eorum elictionum de numero castratorum septuaginta quinque usque ad unum
mensem proxime futuris. Sub pena etc. Renuntiando etc. Hec autem carta etc. Judex et testis ut
supra (31.01. 1491. god.), Debita Notariae, LIII, 201v. Ispod: Die ultimo januarii 1494 cassum
quia soluit, Isto.
22
me dare et soluere Hieronymo Marini de Dimitrio ducatos auri octuaginta duos per totum mensem
septembris proxime futuris. Sub pena etc. Renuntiando etc. Hec autem carta etc. Judex et testis ut
supra (04.02. 1499. god.), Debita Notariae, LX, 29. Ispod: Die ultimo decembris 1501 Hieronymus
creditor suprascriptus confessus fuit habuisse et recepisse a suprascripto Radicio debitore pro parte
ducatos auri quadraginta per manus Petari eius filii. Renuntiando. Die 27 januarii 1501 Hieronymus
creditor suprascriptus confessus fuit a suprascripto Radiz habuisse pro parte ducatos auri undecim.
Renuntiando. Die 20 februarii 1501 Hieronymus suprascriptus confessus fuit a suprascripto Radiz
per manus Petri eius filii habuisse ducatos auri decem et septem. Renuntiando, Isto.
304/Godinjak 2012
obavezao da e dopremiti u Gacko za 15 dana 382 ovce mesarima Matku Radosaliu

zvanom Bruta, Francisku Radohniu i Radoslavu Radeljiu. Do decembra iste
godine Petar je izvrio svoje obaveze.23
Zakljuak
Cerniki trgovac Radi Miobratovi predstavlja najjaeg poslovnog ovjeka
cernikog podruja u drugoj polovini XV i poetkom XVI stoljea. Ouvanih
impozantnih 50 samostalnih dunikih ugovora u periodu 1467-1503. godine, a u
kojima se zaduio na ukupan iznos od oko 2.570 dukata, ukazuju na nesvakidanji
kontinuitet u poslovanju jednog trgovca u dubrovakom zaleu. Radi se zaduuje
skoro svake godine, a ima situacija da tokom jedne godine pravi vie zaduivanja,
dok rijetko pravi due pauze u zaduivanju. Nisu poznata njegova zaduivanja
1468., 1469., 1474., 1475. i 1498., a najveu je pauzu napravio 1478-1485. godine.
Zaduivanja Radia Miobratovia su u rasponu od est do 200 dukata. U
zaduenjima do iznosa od 10 dukata Radi se zaduuje samo tri puta, u rasponu
12-20 dukata zaduuje se 13 puta, u rasponu 21-40 dukata zaduuje se 12 puta,
u rasponu 40-60 dukata 10 puta, u rasponu 61-90 dukata devet puta, dok se dva
puta zaduuje na iznos od 100 dukata i jedne prilike na iznos od 200 dukata. Na
100 dukata zaduuje se januara 1491. i maja 1497, dok se na 200 dukata zaduuje
septembra 1472. godine. Vie od polovine Radievih zaduivanja su sa iznosima
veim od 40 dukata. Najvie kreditnih ugovora Radi je sainio u toku 1501. godine.
U tadanjih sedam zaduivanja maja, augusta i novembra 1501. godine ukupno se
zaduio na 316 dukata i 21 gro. Najvei iznos zaduivanja Radi je izvrio tokom
1502. godine kada se pet puta zaduio na iznos od 350 dukata. U osam godina
(1472, 1491, 1493, 1497, 1499, 1500, 1501, 1502) Radi se zaduivao u godinjem
iznosu veem od 100 dukata. Tokom tri godine imao je godinja zaduenja vea
od 300 dukata (1472, 1501, 1502). Ukupno kroz 50 samostalnih ugovora Radi
se zaduuje kod dvadesetak razliitih kreditora. To su predstavnici dubrovakog
graanstva: lanar Pribislav Bogeti kod koga se zaduivao 11 puta, konstantnije
1490-1503. godine, Marin Florija Turinovi (8 ugovora), Bratut Gradojevi i njegov
23
Ego Petar filius Radicii Milobratouich de Cerniza confiteor quod super me et omnia
mea bona obligo me dare et consignare Gazchum Matcho Radossalich dicto Bruta, Francisco
Radochignich et Radossauo Radeglich bechariis aut eorum commisso animalia ouina tercenta
octuaginta duo pro becharia usque ad dies quindecim proxime futuris. Sub pena etc. Renuntiando
etc. Hec autem carta etc. Judex et testis ut supra (17.10. 1502. god.), Debita Notariae, LXII, 62. Ispod:
Die 16 decembris 1502 Matchus Radossalich Bruta confessus fuit quod a suprascripto Petharo
habuit integre partem suam animalium suprascriptorum. Renuntiando. Die 20 decembris 1502
Franciscus Radochignich confessus fuit quod habuit suam tertiam partem de suprascriptis animalibus
a suprascripto Petro. Renuntiando. Die suprascripta cassum quia satisfecit, Isto.
Godinjak 2012/305
KURTOVI
sin Nikola (7 ugovora), Ventura Maroja Miljkovi (4 ugovora), i drugi. Radievo

godinje zaduivanje u prosjeku od 107 dukata kroz aktivne kreditne 24 godine
u 36 godina poslovanja prikazuje jednog od najjaih trgovaca u dubrovakom
zaleu u drugoj polovini XV i prvoj polovini XVI stoljea. Osim zaduivanja Radi
je bio i jemac, sudija, kao i kreditor drugim trgovcima. Od njegovih nasljednika
poznat je njegov sin Petar (1491-1502).
RADIC MIOBRATOVIC, MERCATOR DE CERNICA (1467-1506)

Esad Kurtovi
Summary
Radic Miobratovic, the merchant from Cerniza, was the most powerful businessman
from Cerniza area during the second half of the 15th and the beginning of the 16th century.
The preserved imposing fifty independent debtors contracts in period from 1476-1503
indicate to unusual continuity in trade of a merchant in the Dubrovnik hinterland. Radic made
annual debt, averagely 107 ducats through 24 active credit years during 36 years of trade, and
that has shown one of the strongest retailers in the hinterland of Dubrovnik in the second
half of the fifteenth and the first half of the sixteenth century. Besides debts, Radic was the
guarantor, the judge, and the creditor other retailers. His son Peter (1491-1502) was his
successor.
Keywords: Radic Miobratovic, Cerniza, Dubrovnik, trade credit
306/Godinjak 2012
UDK 061.22 (497.6=163.43*)
Muslimansko kulturno drutvo

Narodna uzdanica u Brkom
Emina Pita
Srednja kola
Brko
Ovaj tekst govori o muslimanskom kulturnom drutvu Narodna uzdanica. Njegov cilj
je aktualiziranje problematike kojom se drutvo bavilo u tekoj drutveno-politikoj
situaciji i uspostavljanju paralele s dananjom neangairanou drutva kada su u pitanju
mladi. Glavne aktivnosti Narodne uzdanice bile su pomaganje mladima tokom kolovanja,
zbrinjavanje socijalno ugroenih i irenje prosvjete meu Bonjacima. Poseban naglasak
stavljen je na Brko, to jest na Mjesni odbor Narodne uzdanice u ovome gradu. Podaci koji
su obraeni preuzeti su iz Historijskoga arhiva, veinom iz slubene prepiske na relaciji
Sarajevo Brko, te iz Registra lanstva Narodne uzdanice za Mjesni odbor u Brkom.
Posebno mjesto izdvojeno je za dr. Abdulah-bega Bukvicu, istaknutoga intelektualca i
humanistu, povjerenika i predsjednika Narodne uzdanice i Islahijjeta u Brkom. O
Narodnoj uzdanici se malo pisalo, te, u elji da ne ostane nepoznanica, ovaj rad je mali
poticaj u osvjetljavanju njenoga znaaja i doprinosa bonjakoj inteligenciji.
Kljune rijei: Narodna uzdanica, kulturno drutvo, mladi, Brko, IslahijJet, Abdulahbeg Bukvica
uslimansko kulturno drutvo Narodna uzdanica nastalo je u vrijeme

Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Sarajevu. Njegova svrha je bila
jasno naglaena: kulturno i privredno podizanje muslimana, davanje
materijalne pomoi mladima koji se obrazuju i struno osposobljavaju, podizanje
i odravanje smjetaja za uenike i studente, irenje prosvjete u bonjakome narodu
kroz opismenjavanje, odravanje popularnih predavanja, osnivanje biblioteka i
itaonica, izdavanje knjiga i listova itd. itav taj proces odravao se na takvom
nivou kakvom bismo i danas, skoro stotinu godina poslije, mogli pozavidjeti. Ovo
drutvo nastalo je u burnoj politikoj atmosferi, to potvruje nunost njegovoga
osnivanja. Ta nunost se najvie ogledala u potrebi da se muslimanska mlade koluje
u skladu s tradicionalnim vrijednostima.
Godinjak 2012/307
PITA
Ideju za osnivanje Narodne uzdanice dao je Hamzalija Ajanovi, poslanik

Jugoslavenske muslimanske organizacije iz Tenja, a njenu ideoloku platformu
oznaio je istaknuti javni i kulturni radnik, knjievnik Edhem Mulabdi. U ideolokome usmjerenju prevladavala su dva naela: islam i patriotizam. Budui da je
ovo drutvo osnovano kao protutea Gajretu, sa zadatkom da neutralie njegovo
politiko djelovanje u bonjakome narodu (koje je smatrano prosrpskim), postavljalo se pitanje njegove prohrvatske orijentacije, prvenstveno zbog politike
saradnje Jugoslavenske muslimanske organizacije sa Hrvatskom republikanskom
seljakom strankom. Vrh Narodne uzdanice je takve tvrdnje kategoriki zanijekao,
a sam Mulabdi je izjavio: Narodna uzdanica je samo jedno prosvjetno i humano
drutvo i nita vie... (ona) je narodna i ponikla je iz naroda.
Predsjednik Osnivakog odbora Narodne uzdanice 17. oktobra 1923. godine bio
je dr. Atif Hadikadi. Naziv Drutva inspirisan je stihovima uvaenoga bonjakog
pjesnika Safvet-bega Baagia (Mirze Safveta): Ustaj omladino mila, uzdanico
roda svog. Od 1923. do 1945. godine Narodna uzdanica je pomogla da stotine
uenika i studenata zavre razne zanate, kole i fakultete. Nudila je smjetaj u
domovima, stipendije, jednokratne pomoi, zajmove i sl. Najvii organ upravljanja
Drutvom predstavljala je Glavna skuptina, dok su izvrni organi bili Glavni odbor,
mjesni odbori i povjerenici. Glavna skuptina je predstavljala skup delegata mjesnih
odbora i povjerenitava koji su izabrani na njihovim godinjim skuptinama. U
Glavni odbor birani su vodei predstavnici muslimanskoga graanstva: profesori,
ljekari, bankari, advokati... Na elu Drutva od 1929. do 1945. godine bio je Edhem
Mulabdi, a ovu funkciju su obavljali i Asim-beg Dugali (1924-1927), Fehim Spaho
(1927-1928) i dr. Asim Musakadi (1928-1929). Sekretar Narodne uzdanice je dugi
niz godina bio knjievnik Alija Nametak.
U Narodnoj uzdanici nastavljena je programska koncepcija koju su njegovali
Gajret do 1907. godine i predratni Behar. I poslije 1907. godine, iako su se Gajret
i Narodna uzdanica politiki razilazili, imali su iste ideje i svrhu, te su se ve 1925.
godine pojavile prve ideje o ujedinjenju ovih muslimanskih drutava. Voljne su bile
i jedna i druga strana, ali u tadanjim prilikama to se nije moglo i ostvariti.
Prema Statutu Narodne uzdanice formiranje mjesnih odbora vrilo se u sreskom
mjestu ili u seoskoj opini kada u tim sredinama Drutvo okupi pedeset ili vie lanova.
U sluaju manjeg broja lanova osnivaju se povjerenitva. Naalost, do tanog datuma
o osnivanju mjesnog odbora u Brkom nismo mogli doi. Iz podataka preuzetih
iz Historijskoga arhiva Mjesni odbor Narodne uzdanice u Brkom djelovao je od
1933. do 1944. godine. Prije tog perioda povjerenik za Brko bio je dr. Abdulah-beg
Bukvica, hrabar i odluan ovjek, vrstan ljekar i istaknuti bonjaki intelektualac, ije
se ime u naim krajevima izgovaralo s dunim poto-vanjem. Njegov humanitarni
rad narodu Brkog i okoline bio je poznat i prije angamana u Narodnoj uzdanici.
On je 1907. godine sainio program dobro poznatog drutva Islahijjet.
Abdulah-beg Bukvica je zavrio Medicinski fakultet u Beu i bio jedan od prvih
muslimanskih ljekara u Bosni i Hercegovini. Rad ovog velikog humaniste u
308/Godinjak 2012
Muslimansko kulturno drutvo Narodna uzdanica u Brkom
Narodnoj uzdanici i u Islahijjetu je bio neprocjenjiv. Osim to je radio kao

gradski ljekar i upravnik bolnice, dr. Bukvica je u Brkom osnovao Drutvo za
borbu protiv prosjaenja, uredio je opinsku zgradu za smjetaj beskunicima, bio
je na elu podrunice Crvenoga krsta, generalni tajnik, a zatim predsjednik Islahijjeta,
predsjednik mjesnog odbora Narodne uzdanice, odbornik Glavnog odbora Narodne
uzdanice u Sarajevu (1939/40; 1943/44.). Prije svega je bio veliki ovjek, govornik
pet stranih jezika koji je usvojio i odkolovao tri djevojice, drao pouna predavanja,
materijalno pomagao izgradnju seoskih demata u okolici Brkog, besplatno lijeio
siromahe, i u svemu bio ispred svoga vremena i savremenika. Njegov primjer nas
navodi da se zapitamo kako bonjaki intelektualci djeluju danas i kako se trebaju
postavljati u razliitim situacijama i uvjetima. Ulica u kojoj je ivio ovaj rahmetlija,
i gdje se jo nalazi njegova kua, danas se zove njegovim imenom.
Slika 1. Dr. Abdulah-beg Bukvica

Mjesni odbori ovoga drutva su imali preteno aktivistiku ulogu, pa tako i ovaj
u Brkom. U njemu su bili ukljueni i muslimani i nemuslimani koji su eljeli
dobrobit bonjakome narodu. Znatan trud je ulagan da bi se namakla sredstva.
Organizirali su teferie, tombolu, prodavali kalendare i razglednice. Imuniji lanovi
Drutva su donirali novac, a oni manje imuni su pomagali kako su mogli: poklanjali
su kurbanske koice, suhe ljive itd. U dokumentima iz 1939. godine spominje se
veliko sijelo koje je u Islahijjetu organizirano povodom proslave Nove erijatske
godine. U Bijeloj damiji je poklonjena hatma uz prisustvo uenika iz mekteba i
medrese, a u prostorijama Islahijjeta odran je teferi uz tamburaki orkestar i
harmonikaa. Sva prikupljena sredstva bila su namijenjena za izgradnju i potporu
smjetaja za uenike.
lanovi Drutva dijelili su se na poasne, dobrotvore, utemeljitelje i redovne,
u zavisnosti od visine lanarine. Drutvo je najjae uporite imalo u bonjakome
sitnom graanstvu, koje je zbog slabog materijalnog poloaja u zadovoljavanju svojih
potreba za savremenim kolovanjem bilo upueno na njegovu pomo. U periodu
od 1933. do 1944. godine lanovi Narodne uzdanice u Brkom bili su:
Godinjak 2012/309
PITA
1. Smail H. Mehmedagi
2. Muhamedaga Abadi
3. Rabija h. H. Mehmedagi
4. Fadil Mujanovi
5. Ihsan H. Mehmedagi
6. Smail Mujki
7. Husein ef. Trebinevi
8. Ferid Kuukali
9. Kasim Mujki
10. Ibrahim Abadi
11. Ibrahim Edhemovi
12. Ilija Rebba
13. Sadik Sarajli
14. Sadik Ibrahimovi
15. Husein Behmen
16. Ivica emper
17. Zumruta h. Kulenovi
18. Hasan Spahali
19. Ibrahim abi
20. Ibrahim Hadi
21. Mehaga Kantardi
22. Zuhdija Gavranovi
23. Hasan Dervievi
24. Vejz Goli
25. Mehmed Novalija
26. Meho Berberovi
27. Osman Sajdovi
28. Bakija H. Selimovi
29. Hf. Mustafa H. Mehmedagi
30. Dr. Eligija Jovanovi
31. Mehmedalija Edhemovi
32. Hamid ehi
33. Sumija Bukvica
34. Redo Hantalaevi
35 Ibrahim Redepovi
36. Ever Kuukali
37. Pao Mehmedovi
38. Razija Behmen
39. Avdo Ajanovi
40. Artur Paden
310/Godinjak 2012
41. Salih aki

42. Himzija Jerkovi
43. Dr. Mirko Kudr
44. Fehim Kuukali
45. Drago Venos
46. Ibrahim omi
47. Ibrahim Murselovi
48. Osman Omerbai
49. Ibrahim Topi
50. Josip Kosor
51. Salih Serdarevi
52. emso ulki
53. Sakib Avdi
54. aban Bai
55. Bego Kurtagi
56. Munib H. Avdi
57. Began Peki
58. Sulejman Debo
59. Ahmed Dozi
60. Vasva Debo
61. Galib Trebinevi
62. Muhamed Turnadi
63. Stevo Jakin
64. Dafer Berberovi
65. Ivo amalovi
66. Husein Smajlovi
67. Husein Zejirovi
68. Tahir Mujai
69. Samuel Klimpl
70. Ramadan Mujai
71. Dr. Seid Buljina
72. Omer Omerovi
73. Hafiz Hamidovi
74. Arif Dervievi
75. Fejzo Demirovi
76. Jakub Mezildi
77. Abdulah Bajram
78. Samid Fazli
79. Franjo Blaevi
80. Husein Mujanovi
81. Hafiz Hasanefendi

82. Emin Ahmetovi
83. Hafiz Sulji
84. Asim Omerovi
85. Milivoj Henich
86. Hamdija erifovi
87. Avnija h. Bukvica
88. Mustafa Ibrievi
89. Hafiz Tabakovi
90. Mustafa Ibriimovi
91. Hamzalija Sulji
92. Salih ehovi
93. Hasija Spahali
94. Ragib Dautovi
95. Muderiz Ibrahimbegovi
96. Osman Deli
97. Halil Gagi
98. Dervi Mulali
99. Mustafa Jazvin
100. Hazim Huriai
101. Alija Slomi
102. Bego Alimanovi
103. Said teti
104. aban Alimanovi
105. Riza teti
106. Reo Alimanovi
107. Redep Melki
108. Salih Alimanovi
109. Ibrahim Bali
110. Zejir Hasi
111. Mijo Rebba
112. Vilma Far
113. Dervi-beg Hasanpai
114. Rajif Begi
115. Kadija Mulali
116. Hasan ibonji
117. Ibrahim Muki
118. Ahmed Mehmedovi
119. Mujo Ajanovi
120. Mehmed Dervievi
121. Pero Pavlovi

122. Ibrahim Dervievi
123. Refik Azapagi
124. aban Bai
125. Osman Mehmedovi
126. Alija H. Halilovi
127. Fadil ati
128. Asim airagi
129. Osman Ibrahimovi
130. Jerolim Blinja
131. Bajro Kavazovi
132. Dr. Mihajlo Bobali
133. Hivzo Hadi
134. Hajrudin Bilal
135. Hasan Dervibegovi
136. Sadik Meanovi
137. Mustafa Demirovi
138. Haim Spahali
139. Mustafa Paali
140. Alosman Alosmanovi
141. Mehmed Dedi
142. Joco Kosor
143. Muharem umurovi
144. Aziz Ekmei
145. Hasan Vukoti
146. Zaim Sulji
147. H. Raid Ibrahimovi
148. Avdo erifovi
149. A. Ibrahimbegovi
150. Hamdija Buri
151. Omer Brkanovi
152. Hamdija Belagi
153. Alija Ridalovi
Godinjak 2012/311
PITA
Branski mjesni odbor vodili su predsjednik dr. Abdulah-beg Bukvica i sekretar

Osman Sajdovi.
U drutvenoj organizaciji Narodne uzdanice jedan dio je pripadao enskim
mjesnim odborima, koji se po svojoj drutvenoj angairanosti nisu razlikovali od
mukih. Njihovo osnivanje podsticajno je djelovalo na ukljuivanje bonjake ene
u javni i kulturni ivot. U mjesnom odboru u Brkom ene su se ravnopravno angairale s mukarcima, a posebno ih je privlaila diletantska grupa. Islahijjetov
enski pododbor osnovan je 1930. godine. Osim za uobiajene prihode i rashode,
brinuo se i o podjeli ogrjeva siromasima, hrane, odjee, obue, pa i novca.
Osnovni pravci kulturno-prosvjetnog djelovanja Narodne uzdanice iskazivali
su se na planu formiranja bonjake inteligencije. Te planove Drutvo je ostvarivalo
kolovanjem srednjokolske i studentske bonjake mladei putem stipendija,
potpora, zajmova i osnivanjem internata.
Osnovni kriteriji za dobijanje stipendije bili su uspjeh u koli i materijalno
stanje kandidata. Prioritet su imali oni kandidati koji su dolazili iz mjesta koja su
se isticala aktivnim radom za Narodnu uzdanicu. Prednost su imali i kandidati
iji su roditelji bili lanovi Drutva. Prvenstvo su imala ona zanimanja koja su bila
deficitarna u bonjakoj sredini. Brko je imalo po jednog srednjokolskog stipendistu
u kolskim godinama:1925/26, 1927/28, 1928/29, 1930/31. i 1932/33. Stipendisti
Narodne uzdanice iz Brkog u periodu od 1925. do 1934. godine bili su Husejn
Abdievi, uenik Uiteljske kole u Sarajevu, i Riza teti, uenik Umjetnike
akademije u Zagrebu. Stipendisti su vjerovatno bili i mnogi od onih uenika koji
su bili smjeteni u Uzdaniinim domovima, ali tanih podataka, naalost,
nemamo. Osim stipendija, Drutvo je pomagalo izuzetno siromanim uenicima
i studentima u nabavi knjiga, plaanju putnih trokova i slino (tzv. potpora).
Narodna uzdanica je podigla i odravala konvikte u Sarajevu, Mostaru,
Banjoj Luci, Tuzli i Zagrebu.
Smjetaj i ishrana u ovim ustanovama su se plaali, a cijena je zavisila od
materijalnoga stanja pitomca. Najmanji broj uenika je plaao punu cijenu, a znatan
broj pitomaca je bio smjeten potpuno besplatno (uglavnom siroad). Osim smjetaja
i ishrane, uenici su u internatima imali i neophodnu ljekarsku njegu, itaonice,
biblioteke, uionice, te su bili pod stalnim nadzorom internatske uprave. I Braci
su se koristili uslugama Uzdaniinih internata. Uenici i njihovi roditelji slali
su molbe za smjetaj. Pozitivan ishod molbe umnogome je zavisio od preporuke
mjesnoga odbora. Poglavari naeg mjesnog odbora: dr. Bukvica, Osman Sajdovi,
Ibrahim Edhemovi i drugi, arko su se zalagali za svakog Braka, toliko da su
njihove preporuke poprimile familijaran karakter. To su bila prijateljska pisma
upuivana u Sarajevo, u kojima se skoro uvijek potcrtavalo da se radi o siromanoj
djeci iji su roditelji i pored tekog materijalnog stanja i velikog broja ukuana
dugogodinji Uzdaniini lanovi, pa ih stoga mjesni odbor toplo preporuuje
za svaku pomo. Bilo je i sluajeva u kojima su imuniji ljudi molili za smjetaj
312/Godinjak 2012
u konviktu s punom cijenom jer nisu htjeli da im se djeca smucaju bez nadzora.
Narodna uzdanica je pomagala i pri upisivanju uenika u kole, da ne bi
bespotrebno putovali, a i zbog pomanjkanja kadra. Meutim, nisu doputali razne
pokuaje manipulacija, kada bi se uenik radi smjetaja ili stipendije upisao u
traenu kolu, pa se ubrzo prebacio u neku drugu. U to su posumnjali i u sluaju molbe
Osmana Dervievia iz Brkog, pa su strogo zaprijetili i naglasili mogunost
gubljenje prava na bilo kakvu pomo. Meutim, to je usamljen sluaj koji je, ipak,
pozitivno rijeen. Konvikti Narodne uzdanice primali su Brake:
Sarajevo (1931-1944)
1. Sead Hasanefendi, uenik Trgovake akademije
2. Ibrahim Ibrahimovi, uenik Tehnike kole
3. Edhem Kantardi, uenik Trgovake akademije
4. Akif Karamehi, uenik Gimnazije
5. Reza Rejzovi, uenik Uiteljske kole
6. Alosman Topi, uenik Tehnike kole
Banja Luka (1936-1944)
1. Belaga Dervibegovi, uenik Trgovake akademije
2. Hilmija Jerkovi, uenik Trgovake akademije
3. Behaudin Mori, uenik Uiteljske kole
Tuzla (1937-1944)
1. Osman Dervievi, uenik Gimnazije
2. Sakib Edhemovi, uenik Gimnazije
3. Mehmed Hadiselimovi, uenik Gimnazije
4. Mustafa Sulji, uenik Uiteljske kole
Zagreb (1936-1944)
1. Bahrudin Mori, uenik Uiteljske kole
Zapaena uloga rada ovoga drutva pripadala je izdavakoj djelatnosti, u kojoj se
oitovala njegova socijalna priroda, programska orijentacija i kulturno-knjievna
potencija. lanovi i prijatelji ovoga kulturnog drutva objavljivali su u raznim
listovima i asopisima, prvenstveno u Pravdi i Novom Beharu, a samo Drutvo
je publiciralo itanku i Kalendar.
Tekstovi su bili, uistinu, raznovrsni od onih koji su sluili opismenjavanju do
ozbiljnih rukopisa znaajne knjievno-umjetnike vrijednosti. Nemjerljiv doprinos
su dala mnoga velika imena bonjake knjievnosti: Edhem Mulabdi, Salih Ali,
Alija Nametak, Safvet-beg Baagi, Abdurezak Hifzi Bjelevac, Musa azim ati,
Enver olakovi, Hamid Dizdar, Hamdija Muli, Ahmed Muradbegovi, Sait
Orahovac, Muhsin Rizvi, emsudin Sarajli i dr. Na dr. Abdulah-beg Bukvica je
bio stalni saradnik u izdavakoj djelatnosti Narodne uzdanice u podruju medicine.
Godinjak 2012/313
PITA
Objavio je sljedee radove:

1. Prva pomo kod nesretnih sluajeva ovjeka (1933)
2. Racionalan ivot ovjeka (1934)
3. Desinfekcija (1937)
4. Abdest sa higijenskog gledita (1938)
5. Merhum H. Ahmed Bukvica; Smail ef. Bukvica, Mustafa ef. Bukvica;
Muhamed Bukvica (1940) Bez potpisa
6. Jo jedno narodno zlo (1941)
7. Malarija (1942)
8. Lovci mikroba (1942)
9. Bedrenica ili crni prit (Antrax) (1943)
U ratnome periodu Drutvo je radilo u izuzetno tekim uvjetima. Iz prepiske
izmeu Brkog i Sarajeva saznajemo da je mobilizacija pogodila i ljude koji su ga
pokretali i odravali. Osim toga, postojali su i snani politiki pritisci. Naziv Drutva
je nasilno izmijenjen 27. jula 1941. godine u Hrvatsko muslimansko drutvo Narodna
uzdanica. Predsjednik Uzdanice i njeni visoki lanovi uzaludno su ulagali prigovore i brojne argumente protiv tog postupka. Rad Gajreta je od 30. aprila 1941.
godine bio potpuno zabranjen, a njegova imovina je predana Narodnoj uzdanici.
I ovaj postupak tadanjih vlasti je naiao na otro negodovanje i protivljenje Drutva,
koje je bilo primorano da od dva zla izabere ono manje. Nova, komunistika vlast,
potpuno je zabranila rad Narodne uzdanice, otela joj svu imovinu, veliki dio nje
i unitila, a vodee lanove zatvorila i optuila za saradnju s neprijateljima.
Muslimanski kulturno-prosvjetni radnici iz cijele Bosne i Hercegovine 13.
septembra 1945. godine odrali su sastanak na kojem je donesena odluka o osnivanju
novoga kulturnog drutva muslimana Preporod.
Literatura:
Hadiahmetovi, Ismail: Narodna uzdanica u kulturnome i drutvenome ivotu Muslimana
Bosne i Hercegovine, Tuzla: Historijski arhiv, 1998.
Hamzabegovi, Nedim: Dr. Abdulah Bukvica ivot i djelo: diplomski rad, Sarajevo: Fakultet
islamskih nauka, 2004.
Kemura, Ibrahim: Znaaj i uloga Narodne uzdanice u drutvenom ivotu Bonjaka (1923.1945.), Sarajevo: Bonjaki institut: Institut za istoriju, 2002.
Kopija dokumenata iz Historijskog i Dravnog arhiva koja se nalazi u biblioteci Preporoda
Brko Distrikt BiH.
314/Godinjak 2012

MUSLIM CULTURAL ASSOCIATION NARODNA UZDANICA AT BRCKO
Emina Pita
Summary
This text deals with Muslim cultural association Narodna uzdanica. Its aim is to actualize the issues that the association dealt with during difficult social-political situation
and establishing the parallel opinion with the current uninvolvement of youth. The main
activities of Narodna uzdanica were helping the youth during schooling, caring for socially handicapped and spreading the education among Bosniaks. Special emphasis was
placed on Brcko, i.e. the Local board Narodna uzdanica in this city. Data that have been
collected are taken from Historical archives, mostly from the official correspondence of the
Sarajevo-Brcko and from the Registry of membership Narodna uzdanica for the Local board
in Brcko. A special place set aside for Dr. Abdullah-Bey Bukvica, a prominent intellectual
and humanist, trustee and president of Narodna uzdanica and Islahijjet in Brcko. There
are not much writings about Narodna uzdanica, and as an effort not to remain unknown,
this paper is a little impetus in the lightning of its importance and contribution to Bosniaks
intelligence.
Keywords: Narodna uzdanica, cultural association, youth, Brcko, Islahijjet, Abdullah-Bey Bukvica
Godinjak 2012/315
UDK 061.22 (497.6=163.43*)
Kulturno-prosvjetno drutvo
Gajret u Brkom
Almir Deni
Srednja kola
Brko
U tekstu se govori o kulturno-prosvjetnim prilikama u Bosni, a prije svega u Brkom

i okolici, na prijelazu stoljea. Dolazak Austro-Ugarske doveo je do velikih promjena, ali
su pojedinci, shvativi potrebu za prilagoavanjem, osnivali prosvjetna drutva i na taj
nain pomagali kolovanje mladih. Gajret je kao nacionalno-kulturna institucija uveo
Bonjake i Bosnu i Hercegovinu u jedno novo, moderno doba, te dodao jednu zapadnoevropsku
dimenziju bosansko-muslimanskoj kulturi. To se ogleda, prije svega, u razvoju pismenosti,
poticanju i pomaganju kolovanja mladih momaka, a kasnije i djevojaka. Gajretova
uloga je znaajna i u razvoju zanatstva i trgovine na suvremen nain, prosvjeivanju
seljatva i emancipaciji ena. U tekstu se nalaze mnoga imena branskih dobrotvora koji
su finansirali Gajret, kao i imena djece koja su dobijala stipendije Gajreta. Aktivnosti
Gajreta bile i su organizovanje pododbora, koji su u svojim selima prikupljali sredstva koja
su kasnije preusmjeravana za plaanje kolarine.Takoer, na osnovu arhivskih podataka
hronoloki su poredani neki dogaaji u Brkom, a koje je organizovao Gajret.
Kljune rijei: Gajret, kulturno-prosvjetna drutva, dobrotvori, Islahijjet, evropeizacija,
Austro-Ugarska
Dolazak Austro-Ugarske
ustrougarskom okupacijom 1878. godine za Bonjake, na odreeni
nain, poinje XX stoljee. Time je zavren orijentalnoistoni, a poinje
zapadnoevropski period, u bosanskoj kulturi. Dolazak Austro-Ugarske
u Bosnu i Hercegovinu donio je probleme muslimanskom stanovnitvu, koje je
zapalo u apatiju i moralo je da se prilagoava novim prilikama. Na te promjene
stanovnitvo nije reagovalo rairenih ruku, tako da su u to vrijeme kulturno-prosvjetna drutva imala veliki zadatak i znaaj na evropeizaciji zemlje i stanovnitva,
316/Godinjak 2012
Kulturno-prosvjetno drutvo Gajret u Brkom
kao i na prilagoavanju novim prilikama. S obzirom na gluho doba1, knjievni

i kulturni rad u Bosni i Hercegovini je zastao i bilo ga je potrebno reorganizirati.
Teka borba da se bude u toku i da se uhvati korak sa ekonomskim i kulturnim
standardima toga vremena tjerala je i bonjake intelektualce na nove poglede.
Meu prvim intelektualcima i knjievnicima koji su to shvatili i krenuli u tom
pravcu bili su Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak, Edhem Mulabdi, Safvet-beg
Baagi Poetkom XX stoljea pokreu se kulturno-prosvjetna drutva i asopisi
(Behar, Biser, Gajret, Zeman, Vatan, Islahijjet), koja e u narednom periodu,
pa sve do poslije Drugog svjetskog rata, odigrati veliku ulogu. Prosvjetna, nacionalno
opredijeljena drutva, bila su centri okupljanja i djelovanja i kod Srba, Hrvata i
Bonjaka. Ta drutva su imala zadatak okupljanja intelektualaca, kolovanja mladih
i stanovnitva, otvaranje itaonica, izdavanja godinjaka i kalendara, asopisa
Osnivanje Gajreta
Dvadeseto stoljee za Bosnu i Hercegovinu je vrijeme kad vie puta dolazi do
promjena identiteta Bonjaka. Te promjene su ile od tradicionalnih, vjerskih
vrijednosti, pa do modernih preplitanja. Sve to deava se kroz znaajne historijske
momente: dolazak Austro-Ugarske, Prvi svjetski rat, formiranje i raspad Kraljevine
Jugoslavije i Drugi svjetski rat. To je vrijeme velikih poremeaja u socijalnoj strukturi
stanovnitva. S jedne strane dolo je do osiromaenja muslimanskog stanovnitva i
gubljenja utjecaja, a s druge, dolazi do nacionalnih pritisaka na bonjako
stanovnitvo, od srpskog i hrvatskog nacionalizma. U takvoj sredini dolazi do
idejnog koncepta i zadataka bonjakih intelektualaca, o kulturnom preporodu
Bosne, pri emu se neminovno valjalo prikljuiti Zapadu, ali isto tako zadrati
islamsku vjersku i kulturnu komponentu bonjakog identiteta. Ti zadaci se
ostvaruju u Bosni i Hercegovini putem tampe, knjievnosti, itaonica, kao i
prosvjetno-kulturnih drutava, meu kojima je i Gajret.
Muslimansko prosvjetno-kulturno drutvo Gajret osnovano je 20. februara
1903.2 godine u Sarajevu, s ciljem prikupljanja pomoi i kolovanja muslimanskih
aka obezbjeivanje stana i hrane, a naroito onih na visokim i srednjim kolama.
Samo ime Gajret simboliziralo je pomo3, a i najee se spominje kao Drutvo
za potpomaganje aka muslimana. Osnivanje Gajreta jedne od najznaajnijih
institucija toga vremena u Bosni i Hercegovini, bilo je rezultat djelovanja prve
1
Muhsin Rizvi naziva gluhim dobom period potpunog kulturnog i knjievnog zastoja
dolaskom Austro-Ugarske.
2
Privremeni odbor je 12. januara 1903. usvojio pravila Gajreta, 20. januara sazvana je
skuptina Drutva u sarajevskoj Kiraethani, i taj datum se zvanino smatra danom osnivanja
drutva Gajret.
3
Rije gajret je arapskog porijekla i znai pomo, nastojanje, trud.
Godinjak 2012/317
DENI
generacije muslimanskih intelektualaca obrazovanih u evropskom duhu. U to

vrijeme osnivai i meu najznaajnijim intelektualcima toga vremena bili su
Safvet-beg Baagi i Edhem Mulabdi, kao i Halid-beg Hrasnica, Hilmi Hatibovi,
Hajdar Fazlagi, Hasan Hodi prvi lanovi privremenog odbora Gajreta. Do
1907. godine drutvo Gajret je mnogo ojaalo i proirilo svoju djelatnost, tako da
je postalo jedno od najznaajnijih mjesta okupljanja muslimanske inteligencije,
kao i centar kulturno-prosvjetnog rada u Bosni i Hercegovini meu Bonjacima.
Rad Gajreta se irio, tako da se od primarne zadae (pomaganje kolovanja muslimanske omladine), proirio (1919), i na uope prosvjeivanje muslimanskog
stanovnitva kroz predavanja, kurseve pisanja, izdavanje kalendara te pokretanje
asopisa Gajret. Pored svega ovoga, drutvo je osnovalo svoju biblioteku, a kasnije
i banku koja se zvala Gajret-banka (Bankovni raun br. 2). Sve je to bilo u svrhu
sakupljanja novca za stipendije acima, a najee djelatnosti pododbora su bile
angaovanje to veeg broja ljudi u Gajret, prodavanje markica, razglednica,
dobrotvornih priredbi, a i jedan veliki dio novca dobijan je od lanarine u Gajretu.
Zbog politikih opredjeljenja i antireimskog stava Gajret je prekidao svoj rad
poetkom Prvog svjetskog rata (1913. godine suspendovan upravni odbor drutva),
pa je nastavio sa radom nakon rata, da bi tokom Drugog svjetskog rata (1945) ponovo
bio ugaen i nastavljen nakon toga sve do 1949. godine.
Gajretovi povjerenici dobrotvori
Iako je Gajret u Brkom osnovao pododbor tek 1912. godine, od samog poetka
rada povjerenici Gajreta su bili aktivni u prikupljanju sredstava. Tako se u Gajretovom Godinjaku 1903-1928 koji je ureivao Hamza Humo, navode imena
dobrotvora i iz Brkog: Alijaga Kuukali (1903), Huseinbeg Salihovi, Islamska
kiraethana, Abid ef. H. Smajlovi, Abdulah ef. Kadi, Mula Ahmet Edhemovi (1907),
Eminbeg Kapetanovi, Abdulah ef. H. Kuukali, Fehimbeg H. Kuukali, Ibrahimaga
Kuukali, Mehaga Kuukali, Salihaga Kuukali, Salihaga Redepagi, Paaga
Biogradlija, Izet H. Mulahmedovi, Adem hafiz Hodi (1910), Raidaga Ibrahimovi
(1911), Abazbeg H. Zaimovi (1913), Fehimbeg Zaimovi, Selim Kantardi, Suljo
Novalija, Ejubaga Niki, Mehmedbeg Salihbegovi, braa Edhemovi, Emin
Hajdarovac (1919), Gradsko poglavarstvo (1920), dr. Abdulah Bukvica, Riza
Dubinovi, Mehaga Kantardi, Alija Mehmedovi, Sulejman Novalija, teti i
Mujki, Husejnaga Trebinjevi, Husejnaga Zejirovi (1921).
Osnivanje pododbora Gajreta u Brkom
Glavni odbor Gajreta sainjavali su intelektualci, vii inovnici, trgovci, industrijalci, vjerski slubenici, prosvjetni radnici, to jest vodei slojevi muslimanskog
318/Godinjak 2012
stanovnitva, dok je u pododborima bio jedan manji broj pripadnika i radnika i seljaka.
Jedna vrsta pretee prosvjetno-kulturnih drutava bile su itaonice kiraethane.
Nakon sarajevske itaonice osnivaju se i po cijeloj Bosni i Hercegovini (Teanj,
Tuzla, Banja Luka, Brko, i druga mjesta). One su bile mjesta okupljanja, predavanja,
raznih teajeva za mlade, a dio sredstava od zabava su nakon 1903. godine davale
u fond prosvjetnog drutva Gajret.
Odluku o osnivanju pododbora Gajreta u Brkom donijela je Zemaljska vlada
u Sarajevu 24. januara 1912. godine. Sjedite pododbora je u Brkom, a njegovo
djelovanje protee se na Brko i okolicu. Pododbor je bio sastavljen od pet lanova:
predsjednika, blagajnika, tajnika, prvog i drugog revizora. Pododbor se sastajao
jednom mjeseno, a imao je vie zadataka upisivanja novih lanova, pobiranja
lanarine, davanje prijedloga za podjelu stipendija, imenovanje povjerenika,
slanja izvjetaja glavnom odboru... Osim odbora u Brkom, postojali su i djelovali
i pododbori i Gornjem Rahiu, Brci, Koraju, Oraju, eliu.
1920.
Dr. Abdulah Bukvica bio je prvi ljekar u vrijeme Kraljevine Jugoslavije i jedan
je od osnivaa muslimanskog prosvjetnog drutva Gajret i Islahijjet, oko
kojih se okupljala omladina raznih profila i zanimanja. Na poziv dr. Bukvice odrana
je skuptina drutva Gajret 14. decembra 1920. godine, na kojoj je istaknuta
velika vanost Gajreta, njegova potreba, te apel na odziv graana. Na skuptini je
izabran sljedei pododbor: predsjednik Murat Sinanagi, profesor, potpredsjednik
Riza Dubinovi pravnik, blagajnik Sulejman Novalija, trgovac, tajnik Ahmed H.
Mehmedagi, trgovac, za revizora odbornika dr. Abdulah-beg Bukvica ljekar.
1922.
Na sjednici pododbora 6. decembra 1922. godine poslan je izvjetaj iz kojeg
se vidi da su prodali neto ivotnih namirnica koje su sakupili u gradu, dok po selima
akcija nije uspjela. Takoer, neto su novca prikupili od priloga i od zabave koja
je bacila dosta dobitka. Uz novac koji se prikupi esto se alje i povre, voe:
ljive emo vam poslati eljeznicom skrivene u sanducima4. Sav prikupljeni novac,
kao i lanarine, slan je odboru Gajreta u Sarajevu, koji je, kako se vidi iz korespondencije sa pododborom u Brkom, dalje njime raspolagao i razdjeljivao ga.
U izvjetaju Nijaza Resulovia, povjerenika iz Gornjeg Rahia, o radu pododbora
on daje prijedloge Glavnom odboru da se pokrene Gajretova lutrija, koja bi donijela
dobre prihode. Takoer, naglaava da bi osnivanjem egrtskog doma trebalo
pronai osobu sa strunom zanatlijskom spremom i srednjokolski obrazovanu.
Pismo pododbora Brko Odboru Gajreta 6. decembar 1922. M. Sinanagi, Historijski arhiv
Godinjak 2012/319
DENI
1926.
I ove godine u Brkom je kao i svake odrana zabava u korist Gajreta, koja
je donijela 2085 dinara prihoda od dobrovoljnih priloga i reklame, a M. Sinanagi
je dijelio ak i poasne karte bankarima i istaknutim linostima. Meutim, prihodi
su u odnosu na prethodnu godinu za 65 % manji po izvjetaju predsjednika
pododbora. U pismu se istie politika igra u koju je zapao Gajret, pa odziv na
zabavu i nije bio onakav kako se planiralo.
1929.
Glavni odbor Gajreta je 21. oktobra 1929. godine razrijeio dunosti Fehima
Sejdia, dotadanjeg Gajretovog povjerenika. Dan poslije odrana je sjednica
pododbora na kojoj je izabrano novo Gajretovo vodstvo. Za predsjednika se bira
Abdaga Kuukali, za tajnika Ahmet Dindi, za blagajnika Galib Trebinevi,
za prvog revizora Mehaga Kantardi, za odbornike bez funkcije Ibrahim efendija
Hadi, Smajil Mehmedagi, Sulejman efendija Alijagi, hafiz Husejn Hasanefendi
i Selim Sejdi. Tom prilikom Abdaga Kuukali daje 500 dinara i upisuje se kao
utemeljitelj. Takoer, tom prilikom prijanji povjerenik predaje novom odboru popis
lanova sa imenima (upisan 91 lan). Iz spiska imena moemo vidjeti da nisu
samo Bonjaci bili lanovi, ve i pojedinci iz drugih nacionalnosti (Niko Antoli,
Ignjatija Savi, dr. Uro Vojnovi, Pero Leki, Artur Paen, Jovan Vukovi, Duan
Trifkovi, Ljubo Cvjetkovi, dr. Milorad Kosti ).
1931.
Po pismu predsjednika Glavnog odbora Gajreta Hasanbegovia, prilike u
drutvu nisu bile dobre. Stoga je pododbor Gajreta odluio da ne utroi 3615 dinara
koje je sakupio i da ne pravi uobiajene priredbe te godine. Glavni odbor je pomagao
i siromanu djecu nabavkom garderobe. Tako je na dopis enskog odbora od 11.
februara 1931. godine, koji je traio 2000 dinara za nabavku odjee siromanoj djeci
za Bajram, odobrio samo dio novca, a sve ostalo moralo se poslati Glavnom odboru.
Te godine odrana je i vanredna skuptina Gajreta 26. 1931, a od ranijih
lanova ostao je samo predsjednik Hadijalagi i Malki. U izvjetaju predsjednika
naglaeno je da Drutvo slabo radi, pa je predloeno 14 novih lanova mjesnog
odbora. Za predsjednika 30. septembra 1931. izabran je Rizo Dubinovi, potpredsjednik Duan Buen, sekretar Petar Boi, blagajnik Seid Buljina, nadzorni odbor
Jovan Stanisavljevi. Iz sastava Mjesnog odbora vidi se da je Gajret u to vrijeme
bio prosrpski orijentiran. ak se u korespondenciji esto spominje uz muslimansko
i srpsko prosvjetno drutvo. Tako, naprimjer, molbu za besplatno kolovanje, koju
je uputio Mustafa Mujdi, uenik etvrtog razreda Narodne osnovne kole u Brkom,
naslovljava Srpsko muslimansko kulturno prosvjetno drutvo Gajret. Isto tako u
pismu uitelj iz Brke Dervi Dervievi obraa se Glavnom odboru Gajreta srpskog
muslimanskog prosvjetnog drutva.
320/Godinjak 2012
1933., 1936. i 1937. godina

U to vrijeme gradonaelnik Brkog, Rizo Dubinovi, u pismu koje je uputio
Glavnom odboru u Sarajevu istie da je rad Gajreta u Brkom veoma slab.
Naime, prihodi, prema rijeima R. Dubinovia, u drutvu su nikakvi i drutvo je
veoma labilno, pa bi se vrlo lahko moglo desiti i da bude ugaeno. lanarine su
osnovni drutveni prihodi, bez plaanja lanarina ne moe biti ni lanova, a gdje nema
lanova nema ni drutva. Ne znamo koji su razlozi ovoj stagnaciji za Gajretov rad
u Brkom, ali smo miljenja da bi i pored postojee krize, koja vlada inae svuda
podjednako, grad Brko trebao i mnoge bez velikih tekoa da za isto vrijeme dade
drutvu Gajret deset puta toliko, koliko je dosad dao.5 Iz korespondencije lanova
pododbora i Glavnog odbora vidi se da su povjerenici i u Brci, i u eliu, kao i
u Gornjem Rahiu, vrlo malo radili i da ih treba smijeniti. Takoer, lo rad Drutva
i nezainteresovanost za aktivnosti u Gajretu nastavljaju se i sljedeih godina.
Iz pisama 1936. i 1937. godine vidimo da Glavni odbor nije zadovoljan sa radom
Gajreta u Brkom, jer su prihodi koji je pododbor u Brkom prikupi jako mali.
ak mnogo manja mjesta od Brkog imaju vee prinose od branskog Gajreta.
S druge strane, enski pododbor u Brkom pokazuje tih godina veu portvovanost
u radu i prikupljanju sredstava.
1941.
Mjesni odbor Gajreta je 1. marta 1941. godine odrao jako uspjenu zabavu, i
u moralnom i u materijalnom smislu. Ukupni prihodi ove zabave iznosili su vie od
10.000 dinara. Zabava je odrana u sali drutva Islahijjet, koje je tom prilikom
pomoglo Gajretu. Pozdravnu rije odrao je in. H. Dubravi; zatim je Enes
Dervievi odrecitovao Dolap M. Rakia i Poem, klecam J. Jovanovia Zmaja.
Kao trea taka zabavnog programa izvedena je narodna pjesmu Omer i Merima uz
narodne gusle koju je otpjevao Uro Elakovi. U etvrtoj taci programa izvedena
je predstava Emancipovana ena V. Imamovia. Nakon izvedenog programa
prireena je igranka i izbor za miss Gajretove zabave, a najvie glasova osvojile
su Zumreta Smajlovi i Emira abi.
enski pododbor u Brkom
Uz rad povjerenika i mukog dijela pododbora, u Brkom su djelovale veoma
aktivno i branske hanume preteno ene Gajretovih mukih povjerenika. Iz
pisma 16. februara 1924. godine iz Glavnog Gajretovog odbora gospoi Feridi
Mulamehmedovi vidi se zainteresovanost iz matice, da i enski dio Gajretov
treba da aktivno uestvuje u radu i prikupljanju sredstava. Ovom prilikom slobodni
5
Dravni arhiv Sarajevo, Pismo Rize Dubinovia Glavnom odboru Gajreta Sarajevo.
Godinjak 2012/321
DENI
smo Vas zapitati da li biste pristali na to da Vas imenujemo Gajretovom povjerenicom

u Brkom, da radite meu enskim svijetom.6 Takoer, runi radovi koje su hanume
i hanumice radile koriteni su i za izlobu na godinjoj zabavi Gajreta u Sarajevu.
Novi enski pododbor Gajreta na svojoj prvoj sjednici 9. aprila1931. godine
zakljuio je na prijedlog predsjednice Nafije Kuukali da se 17. aprila odri mevlud
prvi zadatak pododbora. Zakljueno je da se mevlud proui na naem jeziku, i
to da ga proue same odbornice. Veoma aktivnu ulogu u Brkom imao je enski
pododbor, koji je esto organizovao teferie i mevlude. Tako je u septembru 1931.
godine odran mevlud u mektebi-iptidaiji. U to vrijeme predsjednica je bila erifa
Trebinevi, dobrovoljne priloge je sakupljala Ifeta Glinevi, koji su iznosili 306
dinara i 77 dinara od prodaje znaki. Iste godine 6. septembra 1931. godine enski
mjesni odbor odrao je Gajretov dan na imanju Huseina ef. Trebinevia, na kojem
je prikupljeno 714 dinara. Najei nain odravanja zabava bio je da svaka ena
donese neto od hrane, pri emu su se pripremali domai specijaliteti.
Gajret je imao svog udjela u emancipaciji ene toga vremena putem njenog
kolovanja i ukljuivanja u privredni i drutveni ivot. Te promjene vidljive su ve
tridesetih godina, a poslije Drugog svjetskog rata bosanske ene postaju aktivne
sudionice drutvenih kretanja.
Pododbor Gajreta Gornji Rahi
Iz pisma Pododbora Gornji Rahi 23. decembra 1929. godine Glavnom odboru
vidi se da je njihov rad tek u kretanju, ali da imaju 95 lanova. 1. Kod naeg
Pododbora nije za sada upisan ni jedno lice za lana dobrotvora i utemeljitelja.
2. ivotne namirnice su se otpoele sakupljati. 3. Do sada su otvorena tri teaja za
nepismene.7 Tom prilikom je upisano 60 polaznika u Gornjem Rahiu, 70 u Palanci
i 70 u Maoi za analfabetski teaj.
Tadanji predsjednik pododbora Gornji Rahi Omer evro je 18. februara 1930.
Glavnom odboru poslao izvjetaj da su veina polaznika zavrili analfabetski teaj
u Maoi i Palanci. Uitelj u Palanci bio je Soko Hercegovac, uitelj Narodne osnovne
kole u Gornjem Rahiu, a u Maoi Omer evro, uitelj Narodne osnovne kole
u Gornjem Rahiu. Nakon zavretka ispita konstatovano je, da je sa uspjehom u
Palanci teaj zavrilo 67 polaznika, a 13 aka nije dobilo prolaznu ocjenu. U Maoi
na osnovu izvjetaja Omera evre analfabetski teaj zavrilo je 60 aka, 18 njih
nije poloilo teaj.
Novi Mjesni odbor Gajreta u Gornjem Rahiu izabran je 20. aprila 1930. godine,
i to: predsjednik H. Kasumagi, potpredsjednik Omer evro, sekretar Soko Herce-
6
7
Historijski arhiv Sarajevo, Pismo Feridi Mulamehmedovi od Glavnog odbora Gajreta

Dravni arhiv, Pododbor Gajreta Brko (Gornji Rahi).
322/Godinjak 2012
govac, blagajnik Hasan Hasanbegovi iz Gornji Rahia; lanovi bez funkcije

Meho Imamovi iz Maoe, Ahmet Ati iz Palanke i Beir Deli iz otorovia.
Pododbor Gajreta u Brci
Pododbori Gajreta osim u gradu radili su i na selima. Tako je 22. aprila 1931.
Dervi Dervievi uputio zahtjev Glavnom odboru u Sarajevu za pokretanjem
pododbora i u Brci: Ubjeen u vanost znaaja krajnjeg cilja naeg Gajreta, elei
da njegove vrle ideje prodru i u nae selo: Brku, u kojoj ivi iskljuivo muslimanski
deo naeg naroda, te drei da je sada najpogodniji momenat da se u Brci osnuje
povjerenitvo Gajreta molim vas da imenujete povjerenika.8 Na pismo D. Dervievia
Glavni odbor je pozitivno odgovorio, tako da je 25. aprila 1931. godine i u Brci
imenovan povjerenik Gajreta. Iz pisma se vide osnovni zadaci koje je dobio, a to
su da popie lanove i ubire lanarinu, sakuplja priloge u novcu i naravi (kurbanske
koice, ito..), odravaju analfabetske teajeve, osnuju poljoprivrednu zadrugu,
prikuplja pretplatnike za list Gajret, odravaju teferie, sijela i predavanja i
svakom zgodom upuujte tamonji narod o racionalnom obraivanju zemlje i
propagirajte ideju Gajreta.9 Meutim, poto povjerenik u Brci nije radio nita, prema
rijeima predsjednika Glavnog odbora, 23. novembra 1933. godine Glavni odbor
Gajreta imenuje Radovana Boljakovia za novog povjerenika u Brci.
Politika orijentiranost u Gajretu
Politika angairanost Gajreta moe se pratiti jo od osnivanja i kroz itavo
vrijeme postojanja. Ve na samom poetku protiv Gajreta je bilo i vodstvo autonomnog pokreta, zbog nepovjerenja, a i Zemaljska vlada, kojoj nije odgovaralo
postojanje jednog jaeg muslimanskog drutva, iako je Gajret imao humanitarni
karakter. Mnogi muslimanski intelektualci izgradili su svoje nazore u muslimanskom
kulturnom drutvu Gajret. Prve etiri godine Gajret se bavio svojim osnovnim
zadatkom prikupljanjem sredstava za stipendije aka. Od 1909. godine Gajret je
bio izrazito prosrpski raspoloeno drutvo (toliko izrazito da su ga vlasti zabranile
za vrijeme rata), a dralo je da se muslimani trebaju identifikovati sa Srbima ako
se ele osloboditi Austro-Ugarske. Meutim, taj stav je sve vie gubio pristalice
zbog nasilja koje su srpski seljaci i vojnici provodili nad Bonjacima u prvim
poslijeratnim mjesecima.
Politika orijentiranost Gajreta naroito je izraena u meuratnom periodu,
jer je putem njega, nasuprot Jugoslovenskoj muslimanskoj organizaciji, pridobijano
8
9
Historijski arhiv Sarajevo, pismo D. Dervievia Glavnom odboru u Sarajevu, 1931. godina.
Historijski arhiv Sarajevo, Pismo D. Dervievia Glavnom odboru, 1931. godina.
Godinjak 2012/323
DENI
muslimansko stanovnitvo i vezivalo se za tadanji reim. Gajret je pridobijao

znatan dio muslimanske inteligencije, koja se vezivala za srpske graanske stranke
i bila srpski nacionalno orijentirana.
Gajret je imao punu podrku reima tadanje Kraljevine i bio je od 1923.
godine zatitni znak kraljevske kue Karaorevia. Kao protuteu Gajretu
koji je smatran prosrpski orijentiranim drutvom, Jugoslovenska muslimanska
organizacija osniva drugo kulturno-prosvjetno drutvo Narodnu uzdanicu, koje
je bilo prohrvatski orijentirano.
Takoer, tridesetih godina Gajret sve vie nastupa sa srpskim drutvom
Prosvjeta u sastancima i aktivnostima. Tako je prva zajednika sjednica delegata
pododbora Prosvjeta u Brkom i pododbora Gajreta u Brkom odrana 16.
januara 1932. godine, u prostorijama Prosvjetinog akog konvikta. Predsjednik
Prosvjete Duan Trifkovi i predsjednik pododbora Gajreta Sulejman Hadialijagi u svojim izlaganjima su se saglasili da je ideologija drutava ista i da treba
da nastave sa kolaboracijom, te da e ovakav korak naii na podrku graana Brkog
i lanova oba drutva. Gajret je u poetku imao srpsku orijentaciju, a od 1929.
godine u svome nazivu i srpsku nacionalnu oznaku.
Pisma-molbe
1923.
Iz pisama odboru Gajreta koja su slali Braci vidi se da esto mole da im prime
djecu u konvikt na kolovanje, a da su oni spremni platiti ili dio naknade slati u robi.
Takoer, uz dokaze o zavrenom prethodnom razredu prilae se ljekarsko uvjerenje,
rodni list i potvrda o siromatvu. Takva su pisma Abdulaha Humanina, Husejina
Abduevia, Fuada Berberovia, Nijaza Resulovia, Beira Hercegovca, Mensura
Imamovia, Zekerijaha eerbegovia, Hamida Berbia, Sokola Beira Hercegovca,
Safeta Sinanagia, emse Dervievia, Hivzije Jerkovia, Huseina Salkovia, Mustafe
Mujdia, Mustafe Pandurovia, Ataulaha Hadijalijagia, Husejina Ahmedbaia,
Rifeta Paalia, Alije Suljagia, Safeta Spahalia, Muruvete Hadijalijagia, Hajrije
Travanjkia (Rukopis br 4a -Mustafa Mujdi) Iz arhivske grae vidi se da je
Gajret u Brkom finansirao tridesetak polaznika raznih zanimanja i zanata.
Meutim, deavalo se da pojedinci nisu izvravali svoje obaveze prema Glavnom
odboru, koji nije mogao da ikoluje sve ake koje je primio zbog finansijskih
problema. Gajret nee moi izdrati ovaj veliki teret, ako ga ne potpomognu svi njegovi
prijatelji, a u prvom redu povjerenici pododbornici kao i skrbnici gajretovih pitomica
i pitomaca. Budui da dobar dio ne radi onoliko koliko bi morali raditi za Gajret
a nekoji nikako da mu se odue, to je Glavni odbor zakljuio, da e tim pododborima
i povjerenicima staviti njihove ake na raspoloenje, djelimino ili posvema, ako
u dogledno vrijeme a najdalje do konca 1923. godine ne dokau stvarnim radom
324/Godinjak 2012
da su voljni raditi za Gajret.10 Moglo bi se rei da su esto povjerenici bili unutar

Gajreta zbog djece koja su se kolovala, a dobijala stipendije od drutva.
Od tridesetih godina primjetno je da meu molbama djece za Gajretovu
stipendiju sve vie ima i enske djece. Takva je i molba od 24. marta 1931. godine
koju je uputila Hajrija Travanjki. Ona u molbi trai da je Gajretov odbor
poalje na est mjeseci na kurs u ensku zanatlijsku kolu u Sarajevu. Isto tako i
16. jula 1931. godine u molbi Muruveta Hadialijagi moli Srpsko muslimansko
kulturno prosvjetno drutvo Gajret da je prime u enski konvikt, kako bi mogla
nastaviti nauku u enskoj uiteljskoj koli (Rukopis br. 3, enski pododbor...).
Zabave, teferii i predstave
Gajretovi povjerenici su sakupljali novac od lanarine, kao i od Gajretovog
asopisa. Meutim, esto su prireivane zabave i predstave, kao i teferii, koje je
i enski odbor Gajreta odravao, i to uspjeno. U pismu, Glavni odbor javlja
povjereniku Fehimu Sejdiu da su poslana dva pozorina komada, i to: Protivnici
i Susjedi, koji su prikladni za zabave. Takoer, Glavni odbor je 31. augusta 1927.
godine poslao Gajretovu himnu za odravanje zabave. Iako nisu uvijek davale
rezultate kakve su oekivali, moe se rei da su postojali odreeni kulturni potezi
u Brkom s ciljem prikupljanja sredstava.
Branski enski pododbor Gajreta priredio je 13. juna 1930. godine enski
teferi na ciglani Mehage Kantardia, koji je bio vrlo uspjean. Tom prilikom se
okupilo blizu tristo djevojaka i ena. Teferi je trajao od 13:00 do 20:00 sati. Takoer,
31. januara 1931. godine enski pododbor je u prostorijama Islahijjeta odrao sijelo
na kojem se sakupilo 395 dinara priloga. Predsjednica u to vrijeme bila je Emira
Kantardi, a tajnica Paa H. Mehmedagi. Branski odbor Gajreta je 16. jula
1931. godine priredio godinju zabavu uz dobrovoljno sudjelovanje beogradskih
studenata pitomaca Gajreta Osman iki iz Koraja. Tom prilikom izveden je
program zabave:
1. ivio Kralj od Ilia recitovala je Hajrija Travnjak pitomica Gajreta;
2. Gajretov pozdrav Protektoru Gajreta recitovao Safet Spahali pitomac
Gajreta;
3. Sevdalinke pjevala Zumreta Mujki, uenica II razreda mjeovite narodne
kole;
4. Sevdalinke pjevali lanovi i pitomci Gajreta;
5. Sevdalinke pjevao Nijaz Kuukali bivi pitomac Gajreta, a na harmonici
ga je pratio Kasimaga Mujki mjesni trgovac;
10
Glavni odbor Gajreta svim pododborima i povjerenicima Gajreta, Sarajevo 18. oktobra
1923.
Godinjak 2012/325
DENI
6. Protivnici, drama u jednom inu s pjevanjem od Muradbegovia izvodile su:

efika Dervievi, Murveta Hadialagi, Sadeta Kuukali, Muzejna Sulejmanovi,
Safija Plei, Hafa Hadiabdi, Safija Jazvin i Neziha Kuukali. Na toj zabavi
koja je ovog puta bila uspjena i posjeena prikupljeno je 1420 dinara.
Gajret Islahijjet
U Brkom je pored Gajreta djelovalo i Kulturno drutvo Islahijjet, koje se
nije slagalo uvijek sa radom Gajreta. Naime, esto se vidi da je konkurencija izmeu
dva drutva velika i da Islahijjet u nekim godinama djeluje, moglo bi se rei,
bolje od Gajreta. Tako se u pismu M. Sinanagia iz 1925. godine Glavnom odboru
Gajreta vidi bolji finansijski, ali i drutveni ugled Islahijjeta u Brkom. Ni Gajret
ni Uzdanica, ni ikoje drutvo ne moe u Brkom napredovati samo zbog toga to
ovdje radi Islahijet i to on pokazuje grandiozan uspjeh u svom radu. On izdrava
za egrte, on daje tipendje acimaOrganizacija u tom pravcu je vrlo jaka lokalni
patriotizam jai je od opega.11 Vidimo da je lokalno potporno drutvo Islahijjet
bio ozbiljan protivnik Gajretu. Meutim, osim konkurentskog odnosa, izmeu
dva drutva postojala je i saradnja, u vidu pruanja pomoi ili usluge jedni drugima.
U istom pismu se Islahijjet pismeno obratio centralnom odboru Gajreta da im
ustupi kostime za historijski komad Abdulah paa. Tom prilikom je Islahijjet
napravio zabavu koja je donijela profit od 21000 dinara. Islahijjet je takoer
davao svoje prostorije Gajretu za odravanje teferia.
Zakljuak
Rad prosvjetno-kulturnog drutva Gajret od osnivanja pa do gaenja imao je
svojih uspona i padova, imao je dobrih i loih godina. Moe se rei da je opstojao
zahvaljujui volonterskom radu pojedinaca, kao i onih koji su imali odreene
koristi od Gajreta. Meutim, Gajret je bez obzira na sve to, ipak, odigrao, uz ostala
kulturno-prosvjetna drutva, znaajnu ulogu kako u Brkom, tako i u okolnim selima.
To se ogleda, prije svega, u razvoju pismenosti, poticanju i pomaganju kolovanja
mladih momaka, a kasnije i djevojaka. Gajretova uloga je znaajna i u razvoju
zanatstva i trgovine na suvremen nain, prosvjeivanju seljatva, emancipaciji
ena, kulturnom uzdizanju na evropskim osnovama. Vrijeme postojanja Gajreta
kao drutva je bilo vrijeme teko za Bosnu i Hercegovinu, u smislu kulturolokih
promjena, tako da je i sa te strane Gajret bio veoma znaajan u premoavanju
tih prepreka. Gajret, kao nacionalna kulturna institucija, uveo je Bonjake i Bosnu
i Hercegovinu u jedno novo, moderno doba, te dodao jednu zapadnoevropsku
dimenziju bosanskomuslimanskoj kulturi. Djelujui skoro etiri decenije, Gajret
11
Dravni arhiv, Pismo M. Sinanagia Glavnom odboru u Sarajevu.
326/Godinjak 2012
je imao istaknutu ulogu u razvoju muslimanske zajednice u Bosni i Hercegovini

kako na opem tako i na lokalnom nivou. Rezultat toga je da je do 1941. godine
Gajret ili stipendirao ili je na neki drugi nain veina intelektualaca bila povezana
sa Gajretom.
Nakon zavretka Drugog svjetskog rata osnovano je novo kulturno-prosvjetno
drutvo Preporod, 14. septembra 1945. godine, koji je nastao spajanjem Narodne
uzdanice i Gajreta.
Literatura:
Graa iz Historijskog i Dravnog arhiva BiH (Kopija dokumenata iz Historijskog i Dravnog
arhiva koja se nalazi u biblioteci Preporoda Brko Distrikt BiH).
Husnija Kamberovi: Sto godina Preporoda (1903.-2003.).www.preporod.ba
Ibrahim Kemura: Uloga Gajreta u drutvenom ivotu muslimana Bosne i Hercegovine
(1903-1941), Sarajevo: Veselin Maslea, 1986.
CULTURAL-EDUCATIONAL ASSOCIATION GAJRET IN BRCKO

Almir Deni
Summary
The article deals with the cultural-educational circumstances in Bosnia, primarily in and
around Brcko at the turn of the century. Arrival of the Austro-Hungarian Empire led to major
changes, but individuals, realizing the need for adjustment, founded educational associations
and thus aided youth schooling. Gajret as a national and cultural institution introduced
Bosniaks and Bosnia and Herzegovina in a new, modern era, and added a Western European
dimension to Bosnian-Muslim culture. That was reflected primarily in literacy development,
encouraging and helping young boys schooling and later the girls schooling. Gajret role
was significant in the development of crafts and trade in a modern way, the education of
the peasantry and the emancipation of women. The text contains many names of benefactor
from Brcko who funded the Gajret and the names of children who received scholarships
of Gajret. Activities of Gajret were the organizing subcommittees, that raised funds in
their villages which were diverted later to pay tuition fees. Also, based on historical data,
some events in Brcko which were organized by the Gajret were chronologically arranged.
Keywords: Gajret, cultural-educational associations, benefactors, Islahijjet,
Europeanization, Austro-Hungarian Empire
Godinjak 2012/327
GODINJAK
KULTURNO STVARALATVO
BONJAKA* _____
*
Redakcija Godinjaka voena idejom da ponudi skroman prilog

bavljenju jezikom bonjake knjievnosti, donosi radove koji dobrano
nastavljaju liniju istraivaa koju su utemeljili Herta Kuna i Ismet Smailovi,
a nastavili, osim ovdje zastupljenih imena, Devad Jahi, Muhamed ator,
Kerima Filan, Amela ehovi, Adnan Kadri, Lejla Naka, Sabaheta Gaanin,
Alen Kalajdija i drugi. Ponuenim radovima (T. ui, A. Kalajdija, H.
Muratagi-Tuna, E. Durmievi-Cernica) u podtematu Jezik bonjake
knjeevnosti Redakcija eli ponukati mlade istraivae-jezikoslovce da
prostor naunog bavljenja bonjakom knjievnou obogate svojim lingvistikim ili lingvostilistikim studijama, kako bi dosadanja zanimanja
za ovu knjievnost dobila i nove poglede utemeljene na savremenim jezikim
analizama knjievnoumjetnikog teksta.
UDK 821.163.41/43*-13 (082):398.8

81367.3
Sintagmatske veze u Parry-Lordovoj

zbirci epskih pjesama
Tarik ui
Rektorat Univerziteta
Sarajevo
U radu je dat opis sintagmatskih veza u Srpskohrvatskim junakim pjesmama, zbirci epskih
pjesama nastaloj kao rezultat sakupljakog rada Milmana Parryja, profesora Harvardskog
univerziteta i homerologa, objavljenoj 1953. godine. Teite rada je na opisu sintagmatskih
veza koje su inherentne Parry-Lordovoj zbirci pjesama. Takoer, jedan dio rada posveen je
sintagmatskim leksikim vezama.
Kljune rijei: sintagme, Srpskohrvatske junake pjesme, Milman Parry, gramatika,
leksika, metrika
azvoj bonjake usmene epike valja dovesti u vezu sa turskim osvajanjem,

odnosno s procesom primanja islama, kada poinje formiranje historijskog
i duhovnog identiteta muslimana Bosne i Sandaka. Pod sintagmom
bonjaka usmena epika u ovom radu podrazumijeva se epska tradicija muslimana
obaju ovih podruja koja su u historijskom trajanju, iako esto odvojena dravnim
granicama, povezana vjekovnim zajednikim kulturnim strujanjima.
Prve obavijesti o bonjakoj epici potjeu iz hronike na turskom jeziku iz 1474.
godine. U hronici se spominje da su bonjaki epski pjevai pjevali o junakim podvizima smederevskog sandak-bega Ali-bega Mihail-oglua. B. Kuripei izvjetava o
postojanju epske pjevake djelatnosti u prvoj polovini 16. stoljea, a o njegovanju
epskih pjesama u 17. stoljeu izvjetava Ibrahim Peevi, turski historiar porijeklom
iz Bosne, u ijoj su hronici epski junaci imenovani Bosnewijama. Do objavljivanja
prve zbirke bonjakih epskih pjesama krajem 19. stoljea, ove pjesme bile su kontinuirano objavljivane u zbirkama hriansko-kranske usmene tradicije, i to u
pjesmaricama S. Milutinovia, Ivana F. Jukia, Grge Martia i M. unjia, a nekoliko
pjesama objavljeno je i u zbirkama Vuka S. Karadia. Vuk Vrevi je poeo sakupljati
Godinjak 2012/331
UI
bonjake epske pjesme 60-ih godina 19. stoljea u jugoistonoj Hercegovini. Te

pjesme (ukupno 37), koje samo Srbi turskog zakona pjevaju, nisu objavljene, a uvaju
se u Arhivu SANU-a u Beogradu.
Hronoloki, prva dva objavljena zbornika bonjakih epskih pjesama naslovljena
kao Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini I i II (ukupno 75 pjesama)
bila su rezultat sakupljake djelatnosti Koste Hrmanna, a publicirana su 1888
1889. godine. Hrmannova zbirka predstavlja jednu od triju bonjakih zbirki veeg
broja epskih pjesama. Druga je Junake pjesme (muhamedovske) Luke Marjanovia,
koja sadri 50 pjesama, a koju je objavila Matica hrvatska 18981899. godine. U
ovome kontekstu treba istai i kolekciju pjesama Milmana Parryja, koja sadri 1.500
junoslavenskih epskih pjesama, blizu 11.000 lirskih tekstova i 3.000 gramofonskih
ploa. Zbirka od 32 epske pjesme Parryjeve kolekcije naslovljena kao Srpskohrvatske
junake pjesme ini treu veu zbirku bonjakih epskih pjesama. Zbirka je plod
Parryjeva sakupljakog rada tokom 30-ih godina 20. stoljea, a objavio ju je Albert
B. Lord, Parryjev uenik i sljedbenik, 1953. godine.1
Upravo e zbirka pjesama iz 1953. godine biti istraivakim korpusom ovoga rada,
najprije da se opiu sintagmatske veze u Pjesmama2, da se ispita njihova upotreba
te da se ustanovi koje su sintagme svojstvene Parry-Lordovoj zbirci pjesama.
Sintagmom se naziva sintaksika jedinica bez svojstva predikativnosti koja nastaje
udruivanjem najmanje dviju sintaksema. Predmetom ovoga rada bit e neovisne,
vezane, slobodne, kolokacijske i frazemske sintagme.
I Neovisne sintagme
Karakteristine i brojne spojeve rijei u Pjesmama ine neovisne sintagme.
Ove sintagme nastaju nizanjem rijei istih ili slinih sintaksikih svojstava (paralelizama) i ine jednu sintaksiku funkciju u reeninom ustrojstvu.
esto se koriste u Pjesmama, zahvaljujui tome to uglavnom popunjavaju cijeli
drugi polustih, organiziran prema metriko-ritmikom obrascu 2 1 3, a preteno
su imenice lanovi neovisnih sintagmi, pri emu je prva u dvoslonom, a druga
u troslonom obliku, dok ih u jednu cjelinu povezuje jedan od sastavnih veznika
(ee i, rjee ni), npr.: pa dovede hoe i haije (str. 78); da pratimo zeta i svatove
1
Navedeni podaci koriteni su iz: Antologija krajike epike (pripredio Raid Duri), Biha:
NIP Unsko-sanske novine, 1998., str. 2430.
2
Kao krai oblik za Srpskohrvatske junake pjesme u radu e se koristiti naziv Pjesme (uz:
Parry-Lordova zbirka epskih pjesama). (Srpskohrvatske junake pjesme. Knj. 2, Novi Pazar: srpskohrvatski tekstovi sa uvodom i primedbama urednika i predgovorom A. Belia = Serbocroatian heroic
songs. Vol. 2, Novi Pazar: serbocroatian texts with introduction and notes by the editor and with
a preface by A. Beli; skupio Milman Parry; uredio Albert Bates Lord. Beograd: Cambridge: Srpska
akademija nauka: Harvard University Press, 1953.)
332/Godinjak 2012
Sintagmatske veze u Parry-Lordovoj zbirci epskih pjesama
(str. 80); pokupie kljue i harae (str. 141); da gledaju sela i itluke (str. 173);
razapee atre i adore (str. 196); a iznjee dibu i kadifu (str. 166); e! biju ga
topom i kuhvetom (str. 26); pokupiu pope i akove (str. 231); hon joj dade burme
i prstenje (str. 234); niti vidu Vlaha ni Turina (str. 150) itd.
S obzirom na sintaksiku funkciju, moe se ustvrditi da neovisne sintagme
dominatno imaju ulogu (najee blieg) objekta u Pjesmama: zapaljie mume i fenere
(str. 240); pa dofati divit i mureep (str.188); pa pokupi age i begove (str. 139);
pa pokupi pae i vezire (str. 8); pa mu dade toke i jeleke (str. 173); a natue izme
i kaline (str. 16); ne dade mi danak ni miriju (str. 261); i odneso kljue i harae
(str. 214); iti Muju izun i halala (str. 68); drau vam hudut i granice (str. 50) i sl.
Malobrojni su primjeri u kojima neovisne sintagme imaju funkciju drugih
reeninih lanova: a blizu je hudut i granica (str. 51); tu sedahu age i begovi (str. 41)
i e doljazi Talje i Aljija (str. 96) subjekatsku funkciju, zatim guslji su mu hrana i
idara (str. 131) hrana i idara ine imenski dio kopulativnog predikata. Takoer,
neovisne sintagme u Pjesmama imaju adverbijalnu ulogu, bilo da su izraene
funkcionalno preobraenim supstantivnim rijeima, npr.: te pobego gori i planini
(str. 213) neovisna sintagma ima ulogu adverbijalne odredbe za mjesto, bilo da
su izraene adverbijalnim rijeima, npr. sve mi bei tamo i ovamo (str. 103); pa otie
zdravo i veselo (str. 315) neovisna sintagma i u ovim primjerima vri funkciju
adverbijalne odredbe za mjesto.
U veini primjera epski pjevai koriste neovisne sintagme u tano odreenim
parovima, odnosno uz jedan lan gotovo redovno supojavljuje se njegov parnjak
pri emu parovi pripadaju slinom ili bliskom semantikom polju. Tako se uz hode
supojavljuju hadije, pae uz vezire, kula uz kapiju, zmije uz akrepe, izme uz kaline,
klanci uz bogaze, top uz kuhvet, hudut uz granicu, ati uz paripe, burma uz
prstenje, mum uz fenjer, izun uz halal, mal uz iar itd. ak i kada su razdvojeni
u stihu kada zajedno ne ine drugi polustih redovno se uz jedan lan javlja
njegov parnjak. U tim primjerima je prvi lan neovisne sintagme u sastavu prvog,
a drugi pripada drugom polustihu, npr.: kupi pae a kupi vezire (str. 22); ta ti
topa treba i kuhveta (str. 33); ej! Kad pae ue i veziri (str. 8); da mu kulu traim
i kapiju (str. 61) i sl.
Meu neovisnim sintagmama treba izdvojiti one kojima epski pjevai kreiraju
poseban poetski izraaj. Te neovisne sintagme nastale su nizanjem eufonijskih
paralelizama,3 npr: nit vidimo sunca ni meseca (str. 84); i pokupi lale i riale (str. 50);
a drugoga dina i imana (str. 94); da se branim vuka i hajduka (str. 77); nestade mi
ara ni iara (str. 211) i sl.
Mada su nastale prema istom strukturnom obrascu nizanjem jedne imenice
u dvoslonom i jedne u troslonom obliku, izmeu kojih stoji sastavni veznik
3
Naka, Lejla: Jeziki izraz usmenog stvaralatva Bonjaka, Jezik u Bosni i Hercegovini,
Sarajevo: Oslo: Institut za jezik: Institut za istonoevropske i orijentalne studije, 2005., str. 119.
Godinjak 2012/333
UI
od neovisnih sintagmi treba razlikovati hendiadys,4 odnosno sintagme kod kojih

dvoslona imenica ima atributivnu funkciju, npr.: ja u kupit kitu i svatove (str. 121);
pa ti kupi silu i svatove (str. 200) i sl. Pjevai Parry-Lordove zbirke naporedno
upotrebljavaju imeniki i pridjevski izraen atribut u ovim primjerima: spremie
se kieni svatovi (str. 195); jonda kupi silovne5 svatove (str. 207) i sl. Osim
promjene na gramatikom nivou prema kojoj, umjesto da dvije imenice imaju
funkciju jednog reeninog lana, svaki lan sintagme samostalno popunjava jednu
od sintaksikih funkcija u reeninom ustrojstvo u potonjim primjerima mijenja
se i strukturni obrazac drugog polustiha u 3 3.
II Vezane sintagme
U sintagme koje imaju jednu sintaksiku funkciju u reeninom ustrojstvu ubrajaju
se i vezane sintagme. Meu lanovima vezanih sintagmi ostvaruje se vrsta leksikosemantika i gramatika veza; upravni lan vezane sintagme je znaenjski nepotpun
i zahtijeva dopunu u vidu zavisnog lana.
A) Jedan od nekoliko tipova vezanih sintagmi ine koliinski prilog ili nepromjenjivi broj, kao upravni lan, i supstantivna sintaksema u obliku besprijedlonog
genitiva u funkciji dijelne dopune, kao zavisni lan sintagme. Upravni lan u ovim
vezanim sintagmama, posmatrano sa stajalita upotrebe u epskim pjesmama, mnogo
ee je nepromjenjivi broj, ili promjenjivi broj koji je izgubio svojstvo deklinabilnosti,
nego koliinski prilog, te se na mjestima, kako navodi T. Mareti, gdje se u svakodnevnom govoru prilozi upotrebljavaju, u epskim pjesmama koriste se brojevi, stoga
se uestala upotreba brojeva, pa i vezanih sintagmi u kojima su brojevi upravni
lanovi, smatra inherentnom crtom junoslavenske epike.6
Prema sintaksikoj funkciji, sve vezane sintagme ovoga tipa u Pjesmama imaju
subjekatsku, objekatsku ili adverbijalnu ulogu.
Ulogu subjekta vezane sintagme vre u sljedeim primjerima: ej! Otoe sedam
bajraktara (str. 13); i za Taljom sedam hizmeara (str. 53); a pod njome sedam
bedevija (str. 24); za abanom devet Belajia (str. 97); kod vezira dvadeset begova
(str. 168); ekaju ga dvades tevabija (str. 158); pored nji je trideset duana (str. 235);
na desnoj su trides kapetana (str. 70); pa dooe jo eset pandura (str. 155) i sl.
U vezanim sintagmama koje imaju funkciju objekta vie je priloga u ulozi
upravnog lana negoli kod onih koje vre subjekatsku funkciju, pa ipak i u tim
vezanim sintagmama poziciju upravnog lana ee popunjavaju brojevi, npr.:
al si mlogo drutva ostavijo (str. 97); i teraju mlogo devojaka (str. 184); vi ste dosta
jada zadavali (str. 84); mi smo dosta druga ostavili (str. 97); dosta hrane u odaju
4
Mareti, Tomo: Naa narodna epika, Beograd: Nolit, 1966., str. 77.
Umetkom -ov (od silovne) postie se metriko usklaivanje stiha.
6
Mareti, isto, str. 119.
5
334/Godinjak 2012
nosi (str. 112); da oenu podosta momaka (str. 184); imam dosta ljeba bijeloga
(str. 277); ufatijo sedam kapetana (str. 125); opet srete sedam Nijemaca (str. 166);
Aljo zovnu sedam bajraktara (str. 12); spremte, momci, sedam uljehana (str.
43); donijee sedam konopaca (str. 133); pa jopremi josam bedevija (str. 191);
hajd, povedi devet Nijemaca (str. 277); te otklopi devet katanaca (str. 278);
ukrau mu devet hamajljija (str. 267); pa drae devet bedevija (str. 244); doveli
su devet Ciganina (str. 251); i dae mi dvadeset hajvana (str. 284); jopremie
trides mazgi ravno (str. 192); nainite eset vrea blaga (str. 192) i sl.
Ukoliko imaju adverbijalnu funkciju, onda vezane sintagme ovoga tipa u Pjesmama
preteno ine adverbijalnu funkciju sa vremenskim znaenjem, npr.: bi ga mlogo
vakta priekala (str. 62); luda bijah od sedam godina (str. 239); tuna sedoh sadam
osam dana (str. 176); tu sedesmo sedam osam dana (str. 162); vade joj je za petnajes
dana (str. 58); ekae me za petnajes dana (str. 111); bijo Bagdat dvadeset godina
(str. 138); tuna bilji dvades sedam dana (str. 116) i sl.
Ukoliko je broj u poziciji upravnog lana, ove sintagme obrazuju se preteno
metrikim obrascima drugoga polustiha 2 4 i 3 3 i u ovisnosti o tome u koliko je
slogova izreena imenica (tri ili etiri), brojevi su iskazani u dvoslonom ili troslonom
obliku. Treba napomenuti da nerijetko dolazi do gubljenja sloga u brojevima iz
metrikih razloga (dvades tevabija, trides kapetana, eset vrea i dr.), zbog ega
bi se brojevi mogli smatrati sredstvima modificiranja broja slogova stiha i epskim
pjevaima korisnim za sastavljanje stihova, a u emu, zapravo, valja nalaziti razlog
njihove uestale upotrebe u epskim pjesmama.
B) U Parry-Lordovoj zbirci pjesama zastupljena su svega tri primjera za vezane
sintagme u kojima je upravni lan broj jedan ili zamjenica, a zavisni lan supstantivna
sintaksema u obliku genitiva s prijedlogom od ili izmeu, ili u obliku instrumentala s prijedlogom meu7. U dvama primjerima je broj jedan upravni lan,
dok su zavisni lanovi supstantivne sintakseme u obliku genitiva s prijedlogom od
i te vezane sintagme stoje u subjekatskoj poziciji: da se jedan od nas porobijo (str.
233) i teke nie jedan od druine (str. 235). U treem primjeru ne e Marko nita
od orua (str. 99) odrina zamjenica je upravni, a supstantivna sintaksema u obliku
genitiva s prijedlogom od zavisni lan te ova vezana sintagma ima funkciju objekta.
C) Meu vezane sintagme ubrajaju se i one kojima je upravni lan kopulativni
glagol biti u linom glagolskom obliku, dok je zavisni lan jedna od autosemantikih
rijei koja je ujedno nosilac leksikog jezgra ovog tipa vezane sintagme kopulativnog
predikata. U Pjesmama je leksiko jezgro kopulativnog predikata uglavnom izraeno
imenicama, pridjevima i prilozima, dok se druge vrste rijei rijetko ili nikako ne
javljaju u toj ulozi; imenice ine leksiko jezgro u stihovima poput: o kukae, nevolja
joj bee (str. 286); hajvan bee, zborit ne mogae (str. 16); bajraktar sam bekoga
esara (str. 161); ja nijesam bijela Latinka (str. 112); helj ja, stara, nijesam jabanija
7
Jahi, D. i dr.: Gramatika bosanskoga jezika, Zenica: Dom tampe, 2000., str. 342.
Godinjak 2012/335
UI
(str. 128); pridjevi: a koija gotova bijae (str. 68); alj sam malji, alji sam veljiki
(str. 121); prilozi: zdravo jesmo, tek mirno nijesmo (str. 237); tu su zmije, tu su
akrepovi (str. 57); pa vojvoda dvades tu bijae (str. 70); pored nji je trideset duana
(str. 235); kud god kreu, bez belaja neu (str. 97); u posljednjim dvama primjerima
prilozi su izraeni funkcionalno preobraenim supstantivnim sintaksemama.
D) Modalni i fazni glagoli, kao upravni lanovi, i infinitiv (ili konstrukcija da
+ prezent), kao zavisni lan, takoer ine jedan od tipova vezanih sintagmi, odnosno
sloeni glagolski predikat. Modalni i fazni glagoli su znaenjski nepotpuni te
zahtijevaju dopunu u vidu punoznanog glagola izraenog infinitivom. Od modalnih
glagola tek njih nekoliko, poput moi, smjeti, umjeti i trebati, a od faznih samo poeti
i nastaviti imaju ulogu upravnog lana u Pjesmama. Ostali modalni i fazni glagoli
(uspjeti, namjeravati, nastojati, usuditi se; produiti, prekinuti i dr.) nisu svojstveni
epskim pjesmama, stoga ih i nema. Punoznani glagol redovno se iskazuje u formi
infinitiva (a ne konstrukcijom da + prezent), s tim to infinitivno zavrno -i rijetko
biva eksplicirano, to valja dovesti u vezu s metrikim ureenjem stiha, pri emu
se neekspliciranim -i ostvaruje deseteraki stih.
Od modalnih glagola najee je glagol moi upravni lan, npr.: za pare ga prodati
ne mogu (str. 49); ne mogu te putiti, uljiu (str. 58); ovako ti mogu jostaviti
(str. 58); toga mua nabavit ne mogu (str. 62); pa ne mogu sina pogljedati (str.
65); da lj se mogu konji izbaviti (str. 155); i tako se vojska krenuti ne moe (str.
212); da lj moemo skoro pogoditi (str. 233); rjee glagol smjeti: nit ga smije niko
doekati (str. 102); ne smijemo tamo prolaziti (str. 169); da ne smijem do Timoka
sii (str. 289); on ne smije do Timoka sii (str. 289); nekoliko puta je u toj ulozi
glagol umjeti: dalje, Tale, zborit ne umijem (str. 143); humije mi to goj kaevati
(str. 241); a samo jedan stih u kojem je glagol trebati upravni lan pronaao sam
u Pjesmama: ako je hitro, trebam silaziti (str. 68).
Od faznih glagol treba izdvojiti nekoliko primjera sa glagolom poeti kao
upravnim lanom: a poeo zemlje zaraditi (str. 102); pa poee rasturat svatove
(str. 126); ta put poe sainjatpenicu (str. 149); poe mu se povaditi orda (str. 169);
poe sjei ju veliku bau (str. 215); pa poee pivo potroiti (str. 241); te samo
jedan stih u kojem je glagol nastaviti upravni lan: nastavie rujna piti piva (str. 155).
E) Nekoliko je primjera vezanih sintagmi u Parry-Lordovoj zbirci pjesama u
kojima je semikopulativni glagol upravni lan, a supstantivna ili adjektivna sintaksema
u obliku nominativa i instrumentala zavisni lan, te zajedno ine semikopulativni
predikat. Od semikopulativnih glagola jedino glagol ostati (esto bez zavrnog i, ako ima oblik infinitiva) ini upravni lan u Pjesmama, dok drugih glagola nema
u toj poziciji (iz istog razloga zbog ega nema ni veine modalnih i faznih glagola).
Supstantivne sintakseme iskazane su u nominativu: da ostanu ljuta sirotinja (str.
97); tu je dedo ehit ostanuo (str. 125); ili instrumentalu: ostat, majko, brukom
do vijeka (str. 10); dok su sve adjektivne sintakseme u nominativu: pa e, majko,
ostat samohrana (str. 173); luda su mi deca ostanula (str. 230); davno j kula
pusta ostanula (str. 246) i sl.
336/Godinjak 2012
F) Vezane sintagme mogu biti sastavljene i od nepunoznanog glagola (poput

vriti, izvriti, obaviti, imati, drati, dati, voditi, pruiti, izraziti, initi, uiniti, poiniti
i dr.), kao upravnog lana, i glagolske imenice u obliku besprijedlonog akuzativa
u aktivnoj i u obliku nominativa u pasivnoj konstrukciji, kao zavisnog lana, te
zajedno konstruiraju dekomponirani predikat.8
Glagol (u)initi/poiniti je najfrekventniji od svih glagola u Parry-Lordovoj zbirci
pjesama bilo punoznanih, bilo nepunoznanih dok se u poziciji zavisnog lana
javljaju (apstraktne) imenice orijentalnog porijekla u dvoslonom obliku. Te glagolsko-imenike vezane sintagme ine drugi polustih, a nastale su prema metrikom
obrascu drugog polustiha 2 4, npr.: neko jim je zulum uinijo (str. 268); sabah namaz
temil uinila (str. 45); kulu skoro tamir uinilji (str. 56); Haljil skoi, juri uinijo
(str. 92); ta je devljet peke uinijo (str. 128); ja sam, sine, tembih uinijo (str. 161);
na oga se aik uinijo (str. 36); noas emo konak uiniti (str. 42); i sa sestrom
halal uinijo (str. 130); Mujo ti je seljam uinijo (str. 93); jesam tvrdo jemin
uinijo (str. 128); a na vabu hudum uinila (str. 273); bajraktare surgun uinijo
(str. 13); s topovima enluk uinijo (str. 141); nego caru eder uineti (str. 73) itd.
Zbog ega je ova vezana sintagma ovrsnula i postala jedno od najfrekventnijih
jezikih sredstava u usmenom epskom stvaralatvu, moe se objasniti na ovaj nain:
dekomponirani predikat mogue je iskazati jednom (orijentalnom) glagolskom
leksemom, umjesto vezanih sintagmi juri uinijo, seljam uinijo, surgun uinio,
tamir uinili, enluk uinio, konak uinili i sl. moe stajati juriao, (po)selamio,
surgunisao, tamirili, enluio, konaili i sl., meutim, sami glagol (u)initi ima
etiri sloga i pridruivanjem njemu imenice od dva sloga (kojih je, zaista, mnogo)
dobija se najjednostavniji estosloni drugi polustih. Uz to, treba napomenuti da se
pojedini dekomponirani predikati ne mogu iskazati jednom glagolskom leksemom,
npr. hudum uinila; tembih uinijo; temil uinila i dr.
III Slobodne sintagme
Sintagme iji lanovi, zadravajui svoje samostalno leksiko znaenje i slobodno
se gramatiki veui s drugim, samostalno popunjavaju neku od pozicija u reeninom
ustrojstvu nazivaju se slobodnim sintagmama.
Uzimajui u obzir kojoj kategoriji rijei pripada upravni lan slobodne sintagme,
moe se ustvrditi da u Pjesmama dominiraju supstantivne i verbalne sintakseme
kao upravni lanovi, dok su adjektivne i adverbijalne sintagme rijetko zastupljene
u Parry-Lordovoj zbirci pjesama.9
8
Jahi, D. i dr., isto, str. 368.

Tek je nekoliko primjera slobodnih sintagmi u Pjesmama kojima je upravni lan adverbijalna
sintaksema, a zavisni ili adverbijalna ili supstantivna sintaksema. Isto tako, izuzetno rijetko su adjek9
Godinjak 2012/337
UI
A) Supstantivne sintagme
Upravni lan supstantivnih sintagmi je jedna od supstantivnih sintaksema (najee imenica), dok se u poziciji zavisnog lana nalaze ili adjektivne sintakseme ili
je zavisni lan (najee je imenica) funkcionalno preobraen u adjektivnu sintaksemu.
U sastavu supstantivnih sintagmi najee je zavisni lan pridjev i zajedno sa
supstantivnom sintaksemom obino zauzima drugi dio stiha, a moe stajati ispred
(u neobiljeenom poloaju): da mu bijem bijela Bagdata (str. 12); prifatite kladukog
serdara (str. 14); a niz prsi carevi niani (str. 13); da nai mi bajramske haljine
(str. 79); ispratih ga na adorska vrata (str. 176); podaj, majko, iradske tapije (str.
233); ispadoe pred odajska vrata (str. 94); ili iza supstantivne sintakseme (u
obiljeenom poloaju): srem fermana Bosni halovitoj (str. 8); da izbavi ae alatasto
(str. 109); drugi bee dlake dorataste (str. 242); pa zasede oku arenome (str. 12);
ja propinjte polju zeljenome (str. 13); ba ka mesec nebu oblanome (str. 122) itd.
U veini supstantivnih sintagmi ovoga tipa uz jednu imenicu najee stoji tano
odreeni pridjev ako su oba lana sintetike sintakseme, a ukoliko je jedan lan
(supstantivni, tj. imenica) izreen analitikom sintaksemom, tada poziciju zavisnog
lana popunjava neki drugi pridjev. Tako se, npr., u Parry-Lordovoj zbirci supstantivna
sintagma silovita Bosna (odnosno halovita Bosna) javlja 40-ak puta, dakle,
lanovi ove sintagme esto se supojavljuju, dok se mnogo rjee u ulozi zavisnog
lana supstantivne sintagme sa Bosnom kao upravnim lanom javlja neki drugi
pridjev, poput ponosna, ako je upravni lan izreen analitikom sintaksemom,
npr. niz Bosnu ponosu (est puta u Pjesmama javlja se pridjev ponosna uz
imenicu Bosna).
U ovisnosti o tome koji se metriki obrazac drugog polustiha obrazuje, adjektivna
sintaksema u supstantivnoj sintagmi moe biti neodreenog ili odreenog vida.
Osobina svojstvena epskom stvaralatvu jeste iva upotreba neodreenog vida,10
to valja dovesti u vezu sa metrikom usklaenosti stiha: u drugom polustihu uz
dvoslone oblike sintetikih adjektivnih sintaksema neodreenog vida stoje
etverosloni oblici sintetikih supstantivnih sintaksema (pa je metriki obrazac
2 4), a kada je sintetika adjektivna sintaksema neodreenog vida izreena
troslonim oblikom, onda i sintetika supstantivna ima isti broj slogova (obrazac
je 3 3), npr.: pa jon zove svoga tatarina (str. 188); da okahri moga dumanina
(str. 245); ha naoe Misirlia mlada (str. 264); da vidu ranjena serdara (str.
144); ja posede lijepa ogina (str. 215); i uzeo njegova ogata (str. 49); kad izbijo
Budimu iroku (str. 191) i sl. Umjesto adjektivnih sintaksema neodreenog vida i
tivne sintakseme upravni lanovi slobodnih sintagmi, stoga ni te slobodne sintagme nisu svojstvene
Pjesmama. Adverbijalne i adjektivne sintakseme uglavnom su u poziciji zavisnog lana supstantivnih
i verbalnih sintagmi.
10
Naka, isto, str. 118.
338/Godinjak 2012
pod istim metrikim uvjetima javljaju se oblici adjektivnih sintaksema odreenoga

vida bez fakultativnog vokala: a prilazi carskom tatrinu (str. 10); ja se krijem
svakom dumaninu (str. 112); pa kad dodo naem dumaninu (str. 160); pita Talje
kladukog serdara (str. 68) i sl. ee je sintetika adjektivna sintaksema etveroslonog oblika ako je iskazana odreenim vidom sa fakultativnim vokalom i tada
je sintetika supstantivna sintaksema u dvoslonom obliku (obrazac je 2 4 ili 4 2);
drugaije su obje sintakseme u troslonom obliku (3 3), npr.: porobijo mojega
Zajima (str. 282); dovesu ti tvojega Zajima (str. 282); da pazari svojega sultana
(str. 264); spremie je naemu sultanu (str. 8); te dozovnu brata njezinoga (str. 113);
judari mu ema nemakoga (str. 211); pita, Talje, kladukoga Muja (str. 67); pa
kad side polju primorskome (str. 145); e, sioe Beu bijelome (str. 269) itd.
Ukoliko sintetike adjektivno-supstantivne sintakseme ne mogu popuniti poziciju
cijelog drugog polustiha, supstantivna rije je iskazana analitikom sintaksemom,
iji nepunoznani lan (prijedlog) ima metriku funkciju: na divanu na bijelu dvoru
(str. 190); ima svadba u naeg sultana (str. 106); hajde, vikni do svojeg telala
(str. 202); svakom bratu po svojem zanatu (str. 208); kad upade u novom sokaku
(str. 167); ve slivene jod suhoga zlata (str. 202) i sl.
Meu adjektivne sintakseme u poziciji zavisnog lana ove sintagme spadaju
i nepromjenjivi pridjevi. U pitanju su opisni pridjevi orijentalnog porijekla11 koji
su u procesu primarne adaptacije ipak ostali nepromjenjivi, npr.: a kaza mu dilber
Natstasija (str. 113); hej kake su sajalji haljine (str. 237); okrenue sralji durbine
(str. 169); hajde, sedi ikali odaji (str. 210); kraj adora taze akibae (str. 47); pa
namesti turalji fermana (str. 191) i sl.
Brojni su primjeri u Pjesmama u kojima su supstantivne sintagme sastavljene
od supstantivne sintakseme, kao upravnog lana, i supstantivne sintakseme, kao
funkcionalno preobraenog zavisnog lana. Te sintagme se ustrojavaju na temelju
potpune kongruencije meu lanovima sintagme, pri emu su imenice u ulozi
obaju lanova sintagme, npr.: pa ga eto do konja dogata (str. 146); ljee ulji
do konja dorata (str. 81); a s ljijeve ordu emerljiju (str. 80); pa krenue sa grada
Stambola (str. 9); i sterae do grada irita (str. 137) itd.
Supstantivne sintagme sa funkcionalno preobraenom imenicom u Pjesmama su
specifine po tome to se zavisni lan uvijek ponavlja, odnosno redovno se iskazuje
istom rijeju, dok se upravni lan mijenja. S obzirom na to svojstvo zavisnog lana,
moe se ustvrditi da su brojnije od ostalih one sintagme iji su zavisni lanovi imenice
konj, sablja i grad.
Kada je zavisni lan imenica konj, onda se drugi polustih u kojem se javljaju ove
supstantivne sintagme obrazuje prema metrikom obrascu 2 4, pri emu imenica
konj stoji u dvoslonom obliku, dok je etverosloni lan, dakle upravni lan,
imenica koja daje naznaku o vrsti ili rasi konja, npr.: pa pokupit konje sedljenike
11
Takvih pridjeva je dvadesetak u Parry-Lordovoj zbirci.

Godinjak 2012/339
UI
(str. 97); i zajagmit konja uljejhana (str. 98); e, maala, konja arkidije (str. 163);
na dobrijeh konja hranjenika (str. 178); prifatite konje menzetile (str. 10) i sl.
Takoer, upravni lan sa ve navedenim znaenjem moe biti u troslonom obliku,
pri emu je u sastavu ove sintagme inkorporiran jednosloni prijedlog, tako da nastaje
prema obrascu 1 2 3: proturie pro konja dorata (str. 159); pa sad doe kod
konja ogata (str. 48); a turi je na konja edralja (str. 147); vie Talje sa konja kuljaa
(str. 165); vie bane za konja dralina (str. 181) i sl.
Ako je zavisni lan imenica sablja, ili njen orijentalni sinonim imenica orda,
supstantivna sintagma zauzima drugi polustih metrikog obrasca 2 4 (ili 4 2),
pri emu imenica sablja/orda ima dvosloni oblik, dok je upravni lan imenica
koja se odnosi na vrstu sablje te stoji u etveroslonom obliku, npr.: a podaj mu sablju
zulfikaru (str. 279); a pripasa sablju muhurkinju (str. 204); dade bane sablju
peakinju (str. 59); pa izvadi sablju alamanku (str. 112); a pisnu mu peakinja orda
(str. 60) i sl.
Ukoliko je zavisni lan imenica grad, ili orijentalni sinonim te imenice, dakle eher,
tada se upravni lan odnosi na naziv nekog od gradova i stoji u etveroslonom obliku,
obrazujui zajedno sa dvoslonim oblikom imenice grad/eher metriki obrazac
drugog polustiha 2 4: suoila grada Sarajeva (str. 237); i odoe gradu Bijeljini
(str. 98); pa sljegoe eher Seljaniku (str. 47) i sl. Ako je naziv grada u troslonom
obliku, onda se u sastav supstantivne sintagme dodaje jednosloni prijedlog, a imenica
grad/eher ostaje u dvoslonom obliku, dok supstantivna sintagma nastaje prema
obrascu 1 3 2 ili 1 2 3, npr.: da ih spremi ka iritu gradu (str. 138); krenu
Fata na Stambola grada (str. 51); dok dooe do Budima grada (str. 138); da hi
nosi u gradu Zvorniku (str. 184); doklen stie do grada Bagdata (str. 48); izbi
ala sa grada Mostara (str. 13) i sl.
Veze meu lanovima ovih sintagmi obrazovane su na temelju hiponimije, budui
da se uz nadreeni termin redovno javlja hiponim, a navoenje zavisnog lana
iskljuivo treba dovesti u vezu sa nainom kreiranja stihova. Naime, u znaenju
imenica npr. uhejlan, alamanka, Sarajevo implicirano je znaenje konj, sablja, grad,
zato bi se kombiniranje lanova ovih sintagmi moglo tretirati kao pleonazam, jer
epski pjeva umjesto npr. i zajagmit konja uljejhana; pa izvadi sablju alamanku;
suoila grada Sarajeva; moe pjevati/kazivati i zajagmit uljejhana; pa izvadi
alamanku; suoila Sarajeva, ali on to ne radi. Zapravo je pojavljivanje zavisnog
lana metrike prirode i epski pjeva redovno upotrebljava ove funkcionalno preobraene imenice zbog metrikog usklaivanja stiha i to je jedini razlog upotrebe
ovih konstrukcija u epskim pjesmama, to u konanici potvruje da je metriki princip
organiziranja stiha nadreen gramatiko-leksikim zakonitostima i odnosima u
epskim pjesmama.
Meu supstantivne sintagme sa funkcionalno preobraenom imenicom u Pjesmama valja izdvojiti vei broj onih u kojima je zavisni lan titula ili oznaka porijekla,
dok je upravni lan vlastita imenica (tj. ime/prezime onoga koji ima neku od titula
340/Godinjak 2012
ili onoga na koga se odnosi oznaka porijekla). esto epski pjevai kombiniraju
ime/prezime epskog lika sa njegovom titulom, formirajui tako metriki obrazac
preteno drugog polustiha, pa ime troslonog oblika povezuje sa troslonim oblikom
titule (obrazac je 3 3), dok uz etverosloni oblik imena stoji dvosloni oblik titule
(obrazac je 2 4), npr.: sad govori Ragibi vezire (str. 8); podranijo sultan Sulejmane
(str. 189), no se molji sultan Ibrahime (str. 263); no kad skoi paa Sehidija (str. 8);
jopremi ga begu Ljuboviu (str. 188) i sl. Istim metrikim obrascima epski pjeva
obrazuje supstantivne sintagme ovoga tipa povezivanjem imena epskog lika i naznake
njegova porijekla, npr.: e, uste lj ga, age Bosanljilje (str. 108); ta put prilji age
Krajinici (str. 73); kupila je bega Ljianina (str. 162); ta put ree Budimka Fatima
(str. 54) i sl.
B) Verbalne sintagme
Verbalne sintagme nastaju vezivanjem glagola, kao upravnog lana, i supstantivne
sintakseme (najee imenice) ili adverbijalne, odnosno adverbijalizirane sintakseme,
kao zavisnog lana. Ukoliko je supstantivna sintaksema zavisni lan, onda se meu
lanovima verbalne sintagme uspostavlja odnos rekcije, tako da glagol odreuje u
kojem e se gramatikom obliku pojaviti supstantivna sintaksema. Takva sintagma
naziva se objekatskom.
Od objekatskih sintagmi u Parry-Lordovoj zbirci pjesama najbrojnije su one
u kojima glagol zahtijeva da se zavisni lan pojavi u obliku blieg objekta
(besprijedlonog akuzativa), npr.: trai kulu Ajanevi Meha (str. 119); bijo Bagdat
dvadeset godina (str. 8); tevabije hoeldije daju (str. 11); te preskoi kaursku
kapiju (str. 165); pokupiu moju carevinu (str. 269); hod tebe u veru pazariti
(str. 232); doveu ti bagdatsku kraljicu (str. 48); ja si danas vojsku povratio (str.
191); opet Talje upita Haljila (str. 68); za dizgine vodahu kulaa (str. 157); a ko
li e Talja posluati (str. 165); tuna Goljo nalazi emiju (str. 156) i sl.
U poziciji zavisnog lana ovih sintagmi u Pjesmama nalazi se vei broj neovisnih
sintagmi koje imaju oblik besprijedlonog akuzativa, kako je to ve ranije navedeno,
i obino ove objekatske sintagme zauzimaju cijeli stih: sve neovisne sintagme u bliem
objektu: nabavijo doga i maljina (str. 157); pokupie kljue i harae (str. 141);
pokupie hode i haije (str. 157) i dr. Takoer, u poziciji zavisnog lana u obliku
blieg objekta mogu biti neke od vezanih sintagmi: a presee sedam konopaca (str.
134); jopremie josam bedevija (str. 191); ne e Marko nita od orua (str. 99) i dr.
U objekatske sintagme spada i vei broj onih u kojima je zavisni lan u bilo kojem
padenom obliku s prijedlogom ili bez prijedloga osim u besprijedlonom akuzativu,
npr.: hatar majci itetiti neu (str. 10); a prilazi carskom tatrinu (str. 10); hoeldije
dodaju tataru (str. 9); da ga Bosni nosi halovitoj (str. 9); ta put Mujo Hasi odgovara
(str. 163); pa paama sultan besedae (str. 8); kad u stara, sinu odgovara (str. 11);
spremie je naemu sultanu (str. 8); i u pivo zeher udariti (str. 155); pa ti predi s
majkom u odaji (str. 29) i sl.
Godinjak 2012/341
UI
U Pjesmama su brojne verbalne sintagme iji je zavisni lan neka od adverbijalnih

sintaksema, bilo da je izreena prilogom (ili prilonim izrazom), bilo nekom funkcionalno preobraenom supstantivnom sintaksemom (najee imenicom). Takve
sintagme nazivaju se adverbijalnoodredbenim.
Prilozi u funkciji zavisnog lana adverbijalnoodredbenih sintagmi blie odreuju
glagol u poziciji upravnog lana s obzirom na neku okolnost pod kojom se vri radnja
ili traje stanje. U Pjesmama se ee od ostalih javljaju vremenski, mjesni, nainski
i koliinski prilozi u funkciji zavisnog lana ovog tipa sintagme, npr.: tu stadoe,
te se odmorie (str. 156); davno bilo, sada pominjemo (str. 8); sad stanite da se
odmaramo (str. 156); ja pae mu tiho besedile (str. 188); lako bi ti Budum prifatijo
(str. 190); ha zeki je polje pregazijo (str. 238); elj emo mi dugo jostanuti (str.
69); pa Aljiji dugo besedili (str. 203); dok se dedo malo jodmorijo (str. 193) i sl.
Adverbijalizirani zavisni lan adverbijalnoodredbenih sintagmi u Pjesmama je
iskazan ili sintetikom supstantivnom sintaksemom (padenim izrazom) ili analitikom
supstantivnom sintaksemom (prijedlono-padenim izrazom), npr.: to ga devlejt
katalukom trai (str. 15); ne trai te devljet po garazu (str. 10). Izbor sintetike ili
analitike supstantivne sintakseme umnogome je uvjetovan metrikim razlozima.
Ukoliko epski pjeva moe pjevati/kazivati deseteraki stih bez jedne, makar jednoslone, nepunoznane rijei, upotrijebit e sintetiku sintaksemu, npr.: dovedoe
ikalji jodaju (str. 15); a teraju poljem zeljenijem (str. 156); pa dooe svilenu
adoru; (str. 203); pa kad doe ljedenu zindanu (str. 58); kad doosmo ljedenoj
tamnici (str. 85) i sl. Uglavnom su u pitanju supstantivne sintakseme uz koje se
u Parry-Lordovoj zbirci pjesama redovno javljaju tano odreene i metriki podesne
adjektivne sintakseme. Udruivanjem tih dviju sintaksema epski pjeva vrlo jednostavno konstruira drugi polustih i zato je adverbijalizirana sintaksema adverbijalnoodredbene sintagme izreena padenim izrazom.
ee negoli sintetikom sintaksemom, adverbijalizirani zavisni lan ovog tipa
sintagmi izreen je analitikom sintaksemom, npr.: dok dooe ju Kajnidu ravnu
(str. 207); da odemo u nau Krajinu (str. 163); pa sidoe do grada Bagdata (str. 8);
pa krenue sa grada Stambola (str. 9); na planinu stoku zajagmili (str. 85); dovede
ga kod gradske kapije (str. 32); pa kad doe do stare amije (str. 9); a zasee po meku
iljtetu (str. 11); sad Fatima ode u odaju (str. 16); no te sultan trai po junatvu
(str. 10); mene sultan trai jod gajreta (str. 11) i sl. U poziciji adverbijaliziranog
zavisnog lana adverbijalnoodredbenih sintagmi mogu stajati i, ranije spomenute,
vezane sintagme, npr.: tu sedesmo sedam osam dana (str. 162); ekae me za petnajes
dana (str. 111) i sl.
IV Sintagmatske leksike veze
Leksikim vezama u irem smislu dakle, ne samo sintagmatskim, nego i drugim
sintaksikim jedinicama klauzama i reenicama, naziva se uobiajeno, redovno,
342/Godinjak 2012
a ponekad i sistematsko, javljanje jedne lekseme u sprezi s najmanje jo jednom12.

Pod sintagmatskim leksikim vezama u ovome radu podrazumijevaju se kolokacijske
i frazemske sintagmatske veze.
S jedne strane, jedan lan kolokacijske sintagme moe se kombinirati s manjim
brojem leksema, tj. kolokacijska sintagmatska veza predstavlja znaenjski ograniene
spojeve leksema. S druge strane, sintagmatske frazemske veze ine kompaktne
spojeve u kojima postoji ili minimalna mogunost da se jedna leksema zamijeni
drugom ili se lekseme kombiniraju sa tano odreenim drugim leksemama, tj. sintagmatske frazemske veze predstavljaju spojeve sa (gotovo) potpuno ogranienim
spojevima leksema.
IV.1. Kolokacijske sintagme
Kolokacijom se oznaava ustaljena, gramatiki neuvjetovana veza rijei13.
U pitanju je veza najmanje dviju autosemantikih leksema koje se leksiki uestalo
udruuju uglavnom unutar sintagme a rjee reenice a poimanje kolokacije temelji
se na uestalome udruivanju leksema u sintagme i znaenjskome potencijalu
lanova te sveze14, npr.: piti kahvu, jaka kahva, piti jaku kahvu i dr. Ta veza smatra
se prirodnim nainom za izraavanje eljenog, mahom tipinog i unapred utvrenog,
sadraja u nekom jeziku15.
Mada se kao jedna od glavnih odlika kolokacija navodi uestala upotreba,16 u
epskim pjesmama uestalost supojavljivanja lanova kolokacija nije relevantan
kriterij da se kolokacije razlikuju od slobodnih sintagmi s obzirom na to da se u epskim
pjesmama, leksiki, iste slobodne sintagme esto ponavljaju. Valja napomenuti da
epski pjeva kreira stihove u trenutku izvoenja improvizira, i da bi kontinuirano
pjevao/kazivao nekoliko stotina ili hiljada stihova, on mora imati irok spektar
gotovih slobodnih sintagmi. Stoga uestalost supojavljivanja lanova slobodnih
i kolokacijskih sintagmi treba posmatrati izvan konteksta usmene epike. Npr. u
Parry-Lordovoj zbirci pjesama mnogo frekventnija je slobodna sintagma ledeni
zindan (ili ledena tamnica) od kolokacije zelena trava. Razlika je u ogranienom
sintagmatskom potencijalu, jer se leksema trava ustaljeno i tipino udruuje sa
leksemom zelena, tj. leksema zelena tipino se vee uz leksemu trava, dok se
12
Pri, Tvrtko: Semantika i pragmatika rei, Sremski Karlovci: Novi Sad: Izdavaka
knjiarnica Zorana Stojanovia, 1997., str. 115.
13
Senahid Halilovi, Ismail Pali, Amela ehovi: Rjenik bosanskoga jezika, Sarajevo:
Filozofski fakultet, 2010., str. 518.
14
Aneta Stoji: Kolokacije: prilog teoriji i praksi, Rijeka: Filozofski fakultet Sveuilita u
Rijeci, 2012., str. 57.
15
Pri, isto, str. 117.
16
Stoji, isto, str. 55.
Godinjak 2012/343
UI
za vezu rijei zindan i ledeni ne moe ustvrditi da je tipina, tj. da se rije ledeni
tipino vee uz rije zindan. Sutinski, ako je sintagmom izreeno tipino znaenje
onoga to lanovi te sintagme znae kao cjelina i ako bi se zamjenjivanjem lanova
te sintagme naruilo tipino znaenje te cjeline, u pitanju je kolokacijska sintagma;
a ukoliko se meu lanovima sintagme ne uspostavlja tipina veza onoga to oni znae
u cjelini, onda je rije o slobodnim sintagmama.
Strukturno posmatrajui, kolokacija je sainjena od najmanje dviju autosemantikih
rijei koje se nazivaju kolokatima, a koje meusobno, makar formalno, stoje u
hijerarhijskom odnosu, pri emu je taj odnos reguliran gramatikim pravilima jednog
jezika. Postoji vie naziva za nadreene i podreene kolokate, a u ovome radu e
se osnova odnositi na nadreeni, a kolokator na podreeni lan.
Postoji ukupno est vrsta kolokacija u bosanskom jeziku (raunajui pri tome
i kolokaciju sa svojstvom predikativnosti, poput srce kuca, maka mjaue i sl.),17 dok
se u Pjesmama pojavljuju tri vrste.
U jednoj od te tri imenica je osnova, kao objekat, a glagol je kolokator (dakle
imenica + glagol) i kazuje ta se s tim objektom tipino radi. Ove kolokacije su
najfrekventnije u Pjesmama, npr.: da mu pase travu deteljinu (str. 301); taman bila
oprala sahane (str. 250); da kuhamo bijela pilava (str. 273); zakuhati bijela pilava
(str. 273); ulji pije kahvu do oaka (str. 64); kahvu pie i ruak ruai (str. 178);
sve sedahu i kahvu pijahu (str. 182); erbet piti, eer pozobati (str. 133); eve pije
jutrenu rakiju (str. 275); pa obadva konje razjahae (str. 94); pa pojaha irokoga
arana (str. 100); on jahae iroka maljina (str. 115); sjaha vranca, otvori kapiju
(str. 166); kako koji na konja jahae (str. 214); ej! jon umu klanja u amiji (str. 9);
te klanjala akamskog namaza (str. 48); sabah namaz klanjala Fatima (str. 48);
bajram namaz klanja u amiji (str. 158) i sl.
Jedna leksema, kao to je uoljivo iz primjera, moe kolocirati (javljati se zajedno)
sa leksemama koje sadre kompatibilno dijagnostiko obiljeje,18 stoga se npr. glagol
piti moe supojaviti sa imenicama kahva, rakija, erbe i sl.
Drugu vrstu ine imenica kao osnova i pridjev kao kolokator (dakle pridjev +
imenica), pri emu pridjev govori koje se svojstvo tipino vee uz imenicu, npr.:
poljetoe dva crna gavrana (str. 265); i proklinje careve fermane (str. 245); kralje
pade na zelenu travu (str. 252); ba ka guja oko crna trna (str. 281) i sl.
Imenice ine i osnovu i kolokator tree vrste kolokacija u Pjesmama. Osnova
je druga imenica i redovno stoji u obliku genitiva, dok kolokator kazuje dio onoga
to je izreeno osnovom (dakle, imenica + imenica u G), npr.: e e sesti, koru leba
jesti (str. 250); a ljepa je jod kite cvijeta (str. 240); kad je hefta dana razminula
(str. 23) i sl.
17
18
Prema: Stoji, isto, str. 66, i Pri, isto, str. 118.

Pri, isto, str. 117.
344/Godinjak 2012
IV.2. Frazemske sintagme

Frazema19 se najee definira kao kompaktan i redovan spoj najmanje dviju
autosemantikih rijei koji ima prepoznatljivo, preneseno znaenje. I dok se kod
slobodnih sintagmi rijei mogu slobodno kombinirati, kod frazema je nemogue
ili gotovo nemogue zamijeniti jednu leksemu drugom; npr. frazema je (ii) grlom
u jagode, ali nije npr. (ii) grlom u ljive. Postoje izuzeci, vrlo rijetki, poput uvati
kao oi u glavi i paziti kao oi u glavi. Za razliku od kolokacijskog, znaenje frazema
uvijek je transponirano. Proces transponiranja znaenja najee se odvija putem
metaforizacije, poreenja i metonimizacije, pri emu dolazi do pomjeranja referencijalnog znaenja lanova frazema u asocijativno-konotativno znaenje.20
Jedinice sa frazeolokim znaenjem u Pjesmama nalaze se preteno u sastavu
prostih, i to slobodnih sintagmi.
S obzirom na vrstu slobodnih sintagmi sa frazeologiziranim znaenjem, za ParryLordovu zbirku pjesama moe se zakljuiti da dominiraju verbalne sintagme u ijem
je sastavu zavisni lan izreen imenicom u obliku besprijedlonog akuzativa,
npr.: ni i moju duu zgrijeiti (str. 66); e ne mogu grijeiti duu (str. 91); helj je
Selim izgubijo glavu (str. 280); grdno ste mi pamet izgubjelji (str. 270) i sl. Rjee
je zavisni lan iskazan imenicom sa prijedlogom ili imenicom bez prijedloga u
drugom padenom obliku (ne u akuzativu): pa mu neto do pameti doe (str. 119), bi
se kljeo nie due nema (str. 132). Takoer, frazeoloka jedinica moe biti iskazana
kongruentnom supstantivnom sintagmom: mrtve due, Bog vi enet dao (str. 120).
Frazeoloke jedinice u Parry-Lordovoj zbirci pjesama rijetko su izreene sloenim
sintagmama: a to ree, Bogu duu dade (str. 274); ero mila, hude sree bila21
(str. 121). Upravni lan sintagme hude sree bila (bila) zahtijeva sintagmu, u
ovom primjeru supstantivnu (hude sree), u poziciji zavisnog lana. Ova sloena
sintagma obrazovana je oko sintakseme hude, koja se ne moe izostaviti i naziva
se determinatorom.22
V Zakljuak
Inherentne Parry-Lordovoj zbirci epskih pjesama jesu sintagme koje se esto
ponavljaju u prepoznatljivim metrikim obrascima, a to su neovisne sintagme,
vezane sintagme sa nepromjenjivim brojem, ili promjenjivim brojem koji je izgubio
19
U ovome radu koristit e se termin frazema (uz: frazeoloka jedinica), prema: Tanovi,
Ilija: Frazeologija bosanskoga jezika, Zenica: Dom tampe, 2000.
20
Tanovi, isto, str. 49.
21
Ova frazema je karakteristina za bh. prostor; v. Tanovi, isto, 87.
22
U odnosu na neovisne, vezane i slobodne sintagme, frazemske sintagme kao i kolokacijske
mnogo rjee se javljaju u Parry-Lordovoj zbirci epskih pjesama.
Godinjak 2012/345
UI
svojstvo deklinabilnosti, u poziciji upravnog lana, vezane sintagme izreene dekomponiranim predikatom vezom nepunoznanog glagola i orijentalne imenice
i supstantivne sintagme.
Sve neovisne sintagme redovno se pojavljuju u metrikom obrascu 2 1 3, pri
emu su punoznani lanovi u dvoslonom i troslonom obliku najee imenice, a
rjee prilozi, dok ih u jednu cjelinu povezuje jednosloni veznik. Dvosloni lan neovisne sintagme na izvjestan nain implicira supojavljivanje troslonog lana; lanovi
neovisnih sintagmi javljaju se gotovo uvijek u tano odreenim parovima, te epski
pjevai vrlo jednostavno ovim sintagmama popunjavaju (najee) drugi polustih.
Vezane sintagme sa nepromjenjivim brojem, ili promjenjivim brojem koji je
izgubio svojstvo deklinabilnosti, nalaze se u metrikim obrascima 2 4 (ili 4 2)
i 3 3, pa ako je imenica izreena u etveroslonom obliku, onda je broj u dvoslonom
obliku (ili obrnuto), a u drugom obrascu imaju isti broj slogova (po tri). Poto u epskim
pjesmama brojevi nerijetko gube jedan od slogova radi metrikog usklaivanja stiha,
epski pjevai esto upotrebljavaju vezane sintagme sa brojevima u poziciji upravnog lana.
Karakteristian i izuzetno frekventan spoj rijei u Pjesmama obrazovan je dekomponiranim predikatom dvoslonim oblikom orijentalne imenice i etveroslonim
oblikom glagola (u)initi, dakle nastaje prema metrikom obrascu 2 4 (ili 4 2).
Konano, esto ponavljane sintagme u Parry-Lordovoj zbirci pjesama jesu
slobodne sintagme koje nastaju prema obrascima 2 4 (ili 4 2) i 3 3, a meu
kojima se (uglavnom u supstantivnim sintagmama) preteno kombiniraju isti
lanovi sintagme.
Literatura:
Antologija krajike epike, (priredio Raid Duri), Biha: NIP Unsko-sanske novine, 1998.
Filipovi, Rudolf (1986) Teorija jezika u kontaktu, kolska knjiga, Zagreb.
Hunjak, urica (1976) Oblici ponavljanja u epskoj narodnoj poeziji, knj. I, Institut za jezik
i knjievnost u Sarajevu, Sarajevo.
Jahi, Devad, Halilovi, Senahid, Pali, Ismail: Gramatika bosanskoga jezika, Zenica: Dom
tampe, 2000.
Lord, Albert Bates: Peva pria, knjiga I i II, Beograd: Nolit, 1990.
Mareti, Tomo: Naa narodna epika, 2. izd., Beograd: Nolit, 1966.
Naka, Lejla: Jeziki izraz usmenog stvaralatva Bonjaka. Jezik u Bosni i Hercegovini,
Sarajevo: Oslo: Institut za jezik: Institut za istonoevropske i orijentalne studije, 2005.
Pri, Tvrtko: Semantika i pragmatika rei, Sremski Karlovci: Novi Sad: Izdavaka knjiarnica
Zorana Stojanovia, 1997.
Rianovi, Midhat: Jezik i njegova struktura, 2. izd., Sarajevo: Biroset, 1988.
Stoji, Aneta: Kolokacije: Prilog teoriji i praksi, Rijeka: Filozofski fakultet Sveuilita u
Rijeci, 2012.
kalji, Abdulah: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo: Svjetlost, 1985.
346/Godinjak 2012

Tanovi, Ilijas: Frazeologija bosanskoga jezika, Zenica: Dom tampe, 2000.
Vladomirovi Vinogradov, Viktor: Stilistika i poetika, Sarajevo: Zavod za izdavanje udbenika,
1973.
Izvor:
Srpskohrvatske junake pjesme. Knj. 2, Novi Pazar: srpskohrvatski tekstovi sa uvodom i
primedbama urednika i predgovorom A. Belia = Serbocroatian heroic songs. Vol. 2, Novi Pazar:
serbocroatian texts with introduction and notes by the editor and with a preface by A. Beli;
skupio Milman Parry; uredio Albert Bates Lord. Beograd: Cambridge: Srpska akademija nauka:
Harvard University Press, 1953.
SINTAGMIC RELATIONS IN PARRY-LORDS COMPENDIUM OF EPIC SONGS

Tarik ui
Summary
This paper is going to present a description of syntagmic relations in the Serbo-Croatian
Heroic Songs, a compendium of epic poems published in 1953, collected through efforts
by Milman Parry, a Harvard professor and Homeric scholar. The papers focus is on the
description of syntagmic relations that are specific for Parry-Lords collection of poems.
A section of this paper is dedicated to syntagmic lexical relations as well.
Key words: syntagms, Serbo-Croatian Heroic Songs, Milman Parry, grammar, lexicon,
poetic meter
Godinjak 2012/347
UDK 821.163.43*.09: 81255

929 Mestvica, M.
Kratka pjesma Mula Muhameda Mestvice

na bosanskom jeziku
Alen Kalajdija
Institut za jezik
Sarajevo
U radu se tretiraju transkripcija, jeziki izraz i poetike osnove do sada neobjavljene

pjesme na bosanskom jeziku Mula Muhameda Mestvice, koji je u nauci poznatiji po
nekim svojim zapisima na turskom jeziku. Inae, navedena pjesma pronaena je u
arebikom rukopisu u Hronici Muhameda Enverije Kadia, koji je skraja XIX i poetka
XX st. prepisao i zabiljeio veliki broj razliitih dokumenata na arapskom pismu i
na etirima jezicima: arapskom, turskom, perzijskom i bosanskom. Navedena pjesma
jedna je od spomenika iz korpusa bosanske alhamijado pismenosti te je njen znaaj
prije historiografski i kulturni negoli knjievnoumjetniki. Naslov navedene pjesme
predlae se po poetnim stihovima koji glase: Vrelo zdrava vodica.
Kljune rijei: Mula Muhamed Mestvica, Muhamed Enverija Kadi, alhamijado
pismenost, arebica, Sarajevo
Historiografski aspekt
nizu bosanskih alhamijado pjesnika manje je poznato ime Mula Muhamed
Mestvica. Prema podacima koje daju knjievni historiari i historiografi1,
Mula Muhamed Mestvica poznatiji je kao pisar iz Sarajeva, koji je zapisao
nekoliko medmua i zabiljeki na osmanskoturskom jeziku, mada do danas nije
poznato njegovo stvaralatvo na bosanskom jeziku.
Inae, Riza Muderizovi (1932) bio je prvi naunik koji je javnosti obznanio
vanije detalje iz ivota Mula Muhameda Mestvice, fokusirajui se prvenstveno
U
1
Muderizovi, Riza: Biografija Mulle Mestvice i korespondencija Murad-kapetana Gradaevia iz 18181819, Glasnik Zemaljskog muzeja, 1936.; Nametak, Fehim: Pregled knjievnog
stvaranja bh. muslimana na turskom jeziku, Sarajevo: El-Kalem, 1989.
348/Godinjak 2012
Kratka pjesma Mula Muhameda Mestvice na bosanskom jeziku
na jedan aspekt njegova dokumentarnog rada, a koji se tie pisarske slube na

dvoru Murad-bega Gradaevia, kome je Mestvica od 1818. do 1821. bio lini
sekretar. Svi kasniji podaci o Mestvici bazirani su na Muderizovievu pionirskom
zadatku2 u predstavljaju ovoga autora.3 Kod ovdje navedenih autora, u najkraim
crtama, navode se neke vanije informacije o Mestviinu ivotu i djelu, uz injenicu
da je Mestvica predstavljen i literarno u djelu Baeskijin posljednji zapis Reada
Kadia (1997), u kojem se uz Baeskiju pojavljuje i Mestvica kao junak koji se s
Baeskijom drui i dijeli neke ivotne nedae.
to se tie historiografskih podataka o ivotu Mula Muhameda Mestvice, u navedenim radovima najee se navodi da je Mestvica roen potkraj XVIII st. u
Sarajevu, gdje je umro 1864. godine. Starinom je iz Budima, a njegovi preci u Sarajevo su doli nakon 1686., poto je Budim preao u maarske ruke. ivotni radni
vijek poeo je kao pisar u Visokom, Poitelju, Derventi, a 1818. postao je lini sekretar
Murad-kapetana, starijega brata Husein-kapetana Gradaevia. Godine 1821., poslije
Murad-begove smrti, vraa se u Sarajevo, gdje postaje narodni pisar. Sastavio je neka
djela o difru po Dafer-Sadikovoj metodi, o remlu po hzr. Alijinu i Denijalovu,
a pisao je hiromantiju, gatanje po janjeoj lopatici i sl. Takoer, za nj se veu odreene
humoreske, po kojima je Mestvica bio poznat u Sarajevu, kao i ona koja se tie
sluaja u kojem je Mestvica dobio nadimak Vrcanija. Bavio se okultizmom, a pisao
je na osmanskoturskom kako se treba traiti ena za udaju, kako znati po nekim
vanjskim fizikim karakteristikama koja je ena dobra domaica a koja nije i sl.
Mestvica je ostavio na stotine razliitih pisama i crtica iz ivota od kojih su ve
mnoge nestale jo u vrijeme Muderizovieva pisanja. U starosti je bio u tekoj
materijalnoj situaciji, pa mu je kupljena kua u Muhurdarevoj ulici, nedaleko od
Latinske uprije, gdje je pisao pisma i sastavljao molbe za sarajevski narod, u
kojoj je netom kasnije umro.
O imenima i pjesnikim pseudonimima autora
Poznat je i po imenima Mulo Mestvica, Muhamed Nazif, Muhamed Kulik,
Vrcanija, a u njegovoj kratkoj pjesmi na bosanskom jeziku, koja se predstavlja u ovom
lanku, navodi se i nadimak Batal [Vrelo zdrava vodica / Mulo Batal Mestvica].
Navedena leksema batal vodi porijeklo iz arapskog jezika, koja je prela u osmansko2
Riza Muderizovi (1932: 6970) navodi da je podatke o Mestvici crpio na osnovu rukopisnih
dokumenata, to su pripadali samome Mestvici, do kojih je doao ili kao u vidu poklona ili koje
je naao u damiji Sumbului, pri emu navedeni autor konstatira da su takvi rijetki spomenici
jo za njegova vremena ve polahko nestajali.
3
Nametak, Fehim: Pregled knjievnog stvaranja bh. muslimana na turskom jeziku, Sarajevo:
El-Kalem, 1989.; Mui, Omer: Medmua Mula Muhameda Mestvice s posebnim osvrtom na popis
hadija, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knj. IV, (1976), 109.; ehi, Sadik: Sumbuluki zapisi
Mula Vrcanije. Listovi iz burne bosanskohercegovake istorije, Most, god. 26, br. 132-133, (2001)
Godinjak 2012/349
KALAJDIJA
turski a potom u bosanski. Rjenici navedenu leksemu tretiraju razliito. U institutskom

Rjeniku bosanskog jezika4 navode se znaenja pokvaren, lo, neotesan. U Hrvatskom
enciklopedijskom rjeniku5 navode se etiri znaenja: reg. pejor. 1. onaj koji je
prost, zaputen; neotesan ovjek; 2. onaj koji je nespretan, neskladan, pamplast
ovjek; 3. podr. fam. onaj koji se ponaa suvie slobodno i neuglaeno [ob. splitski
batal]; 4. (u pridj. slubi) (indekl.) onaj koji je neupotrebljiv, bezvrijedan, pokvaren,
razvaljen; prevelik, glomazan. U rjeniku turcizama6 navodi se sljedee: pokvaren,
neuredan, nevaljalast, neupotrebljiv, poremeen, zaputen, preko obine mjere visok,
velik (...) < tur. baal 1. sa znaenjem kao u nas; 2. odvaan, hrabar junak < ar.
baal junak, junaina. U vezi s navedenim znaenjima, teko je odrediti ta
tano znai navedeni nadimak. Da li je posrijedi pejorativno znaenje, to je
mogue s obzirom na i duhoviti Mestviin temperament, ili se radi o potpuno
suprotnom znaenju koje se odnosi na izraavanje pozitivne osobine junatva
to je za sada nedokazivo, jer ne postoje dokumenti koji govore o Mestvici kao
vojniku teko je znati. Prije e biti da je u pitanju pejorativno znaenje, mada
znaenje u odreivanju osobe koja se ponaa neuglaeno i slobodno donekle
korespondira sa sadrajem pjesme u kojoj se navodi ova leksema. Nadimak Kulik
vjerovatno je izveden od imenice kuluk, to znai slabo plaen i teak posao,
odnosno teak rad bez direktne koristi7, pa bi kulik bio onaj koji obavlja takve
poslove, aludirajui tako na svoj posao od kojeg je ivio. Nadimak Vrcanija oito
je kontekstualno nastao u trenutku kada se andarima predstavio kao Vrcanija
umjesto Mestvica, aludirajui time na nekoga ko vrca i napadno se kree, miui
bokovima, tj. bjeei. Mestvica je, pak, nadimak koji je izveden od imenice koja
dolazi u obliku pluralia tantum mestve, kune papue, pokunice, preko kojih se
prilikom uzimanja abdesta moe uiniti mesh, tj. potiranje mokrom rukom umjesto
pranja nogu. Prema tome, mestvica bi bila jedna papua iz para mestvi, s napomenom
da sufiks ica treba tretirati kao nastavak za obiljeavanje deminutiva. Nadimak
Mulo hipokoristike je tvorbe, izveden od imenice mla, to oznaava titulu ovjeka
koji je zavrio vjersku kolu, makar i s niom spremom.8 Oito je da je njegov ozbiljan nadimak, ustvari, pjesniki pseudonim Nazif to doslovno znai ist, uredan.9
4
edi, Ibrahim, Hajdarevi, Hadem, Kadi, Safet, Kro, Aida, Valjevac, Naila: Rjenik
bosanskog jezika, Sarajevo: Institut za jezik, 2010., 28.
5
(www.hjp.novi-liber.hr)
6
kalji, Abdulah: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, etvrto izdanje, Sarajevo: Svjetlost,
1979., 125.
7
1979., 424.
8
1979., 472.
9
Smailovi, Ismet: Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini, Sarajevo:
Svjetlost, 1977., 392.
350/Godinjak 2012
O djelu autora
Kada je posrijedi Mestviino do danas poznato uglavnom prozno stvaralatvo na
osmanskoturskom jeziku, posebno znaajno mjesto u naoj historiografiji predstavljaju
pisma koja je Mestvica pisao po nalogu Murad-bega Gradaevia, aljui ih na
razliite strane, kao zvaninu ili linu dokumentarnu grau, po Bosni, iz kojih se
mogu saznati brojni podaci u vezi sa lokalnom zajednicom i odreenim drutvenopolitikim kretanjima. Osim navedenih pisama, znaajno mjesto zauzima Popis o uzajamnom jamenju stanovnitva u Sarajevu, koji je preveo i objavio Dervi Korkut
(1970) u Sarajevu. Naime, prema zahtjevu Vedihi-pae, Mestvica je sastavio
navedeni popis stanovnitva Sarajeva, to je vaan izvor za prouavanje strukture
stanovnitva u Bosni i Hercegovini uope. Osim toga, Mestvica je imao i jednu
zbirku razliitih zapisa (medmuu), koju je obradio i predstavio Omer Mui.10
Navedena medmua datirana je u februar 1830. u kojoj se nalazi: arapsko-turski
i arapsko-perzijski rjenik, uputa za pisanje pisma, popis hadija, popis plaa u Zvornikom sandaku. Osvrui se posebno na popis hadija iz navedene medmue,
Mui pobraja imena hadija, redajui ih po godinama, a posebno izdavaja prezimena
slavenskog porijekla, kao i ona koja upuuju na zanimanje, osobinu i sl., kao to
su: Voar, Zvonar, Kolar, Stupar, Krear, Salata, Trampa, Lojo, Pita, Sloboda, eta,
Mandra, Kajmak, Puka, Pinjo, Krehalica, Andelib, Dokara, Burek, Slino, Mando,
oso, Tiro, Krpo, Puhalo. Tujsuz, Kumbar, Kislak, Gro, Suduka, Jakro. Navedena
prezimena predstavljaju vaan dokument za onomastika istraivanja, koja zajedno
sa spomenutim Popisom o uzajamnom jamenju ini izuzetno bogat sloj antroponimske grae bosanskog jezika iz sredine XIX st.
Izvor za prouavanje
Izvor za prouavanje ovdje predstavljene bosanske pjesme predstavlja zbornik
Muhameda Enverije Kadia, poznat i s nazivom Hronika. Ime Muhameda Kadia
vee se za do sada najpoznatije ime jednoga prepisivaa u historiji Bosne i Hercegovine. Jo prije dolaska Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu Kadi je, radivi
u Arhivu bosanske vlade, poeo dugotrajni posao prepisivanja raznih dokumenata
do kojih je dolazio kao arhivist. Tako se deavalo, prije nego to bi poslao odreeni
dokument, najee u Istanbul, da bi ga Kadi prepisao u svoj notes. Na taj nain,
prepisano je na stotine razliitih dokumenata (fermani, bujruldije, vakufname, vasijetname, hudeti), te drugi spomenici historiografske, administrativne i knjievnoumjetnike vrijednosti (hronike, sidili, biografije, natpisi na nadgrobnmim
spomenicima, pjesme, zbornici). Na osnovu toga rada, nastala je ogromna kolekcija
10
Mui, Omer: Medmua Mula Muhameda Mestvice s posebnim osvrtom na popis hadija,
Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knj. IV, (1976), 109.
Godinjak 2012/351
KALAJDIJA
rukopisne grae koja se sastoji od 28 knjiga od po 400 stranica11 ime se dobija

podatak da je Kadi prepisao vie od 11.000 stranica. Ovdje analizirana pjesma
nalazi se na 52. str. XXIII toma zbirke.
Sadraj pjesme i njezine bitnije jezike crte
Mestviina pjesma iz Kadieve Hronike opisuje teferi koji se odravao u
Sarajevu, a iz natpisa na turskom jeziku koji joj prethodi Kadi navodi zanimljiv
podatak prema kojem se moe vidjeti da se teferi odravao u Pohvaliu (dananji
Pofalii). Mestvica u vezi s tim drutvenim dogaajem u kratkim crtama opisuje svoj
boravak, te ironizira navedeni praznik u kojem se jede, pije, lei, sjedi. Zapravo,
njegova je pjesma usmjerena na neke ljude iz tadanjeg sarajevskog drutva
dok sjede pokraj potoka, koji se, prema uputi vezanoj za izraz na bosanskom jeziku,
naziva vrelo Studenac. Kadi navodi i podatak da je pjesma nastala 1256. po
hidretskom raunanju vremena, to otprilike odgovara oko 1835. godine po
gregorijanskom kalendaru.
Iznad samog sadraja Mestviine pjesme na bosanskom jeziku navodi se na
turskom jeziku da je ono to slijedi pjesma Mulle Muhameda Nazif-efendije, a
neposredno iznad tog teksta, nakon kojeg slijedi pjesma na bosanskom jeziku,
zabiljeena su i dva bejta veinom na turskom jeziku, mada se u pojavljuju i neke
rijei i sintagme na bosanskom, u kojima stoji:
Mali potok okruuje trava metvica
Povrh potoka zasaeno drvo trenjica
Onaj koji iz potoka napaja ivog dana ja Mullo Mestvica
Oni koji plodove budu jeli neka vele lipa mivica12
Sadraj cjelovite pjesme na bosanskom jeziku dat je u sljedeim strofama:
Vrelo zdrava vodica / Mullo Batal Mestvica
Otio si na lipu danu / Te tarih vidijo na panju
Ti si io i vidijo / Ti si leo i sidijo
U njemu si izijo / Pokraj trave metvice
Teferid je bijo i va / Inallah e biti i na
Afijet ola size (Neka vam je na zdravlje) / Kalmi nobet bize (Na nas reda ostaje)
11
El-Kalem, 1989., 246249.
12
Transliteraciju i prijevod pjesme izvrio je orijentalist Adnan Kadri, kojem se svesrdno
zahvaljujem na ukazanoj pomoi. Takoer, u stihovima su potcrtane rijei ispisane na bosanskom,
dok je ostatak dat na turskom jeziku.
352/Godinjak 2012
Kada je u pitanju jeziki izraz pjesme, mogu se istai one jezike crte koje su
ujedno u knjievnojezikim interpretacijama i dijahronijskim istraivanjima najzanimljivije: one koje se tiu fonetike i fonologije, kao npr. zamjena jata, potom
nekih morfolokih oblika, posebno na planu tvorbe, pojedinih sintaksikih crta i
leksike. Treba posebno istai da navedene jezike crte mogu zavisiti od jezike i
ortografske kompentencije samoga prepisivaa, tj. samoga Kadia.13
Na fonetsko-fonolokom planu mogu se ustanoviti sljedee zanimljivosti.
Refleks jata ikavski je u: a) slobodnoj poziciji (Otio si na lipu danu; Ti si leo i
sidijo); b) vezanoj fonolokoj poziciji u konstrukciji + o (Te tarih vidijo na
panju; Ti si io i vidijo; Ti si leo i sidijo); c) leksikoj kategoriji glagola jesti (U
njemu si izijo), i ekavski: u fonoloki vezanoj konstrukciji K + r + kratko (Vrelo
zdrava vodica). Kao to se moe primijetiti, u pjesmi dominira ikavizam, koji je
posebno zanimljiv za njegovo pojavljivanje u slobodnoj poziciji, gdje se ak pojavljuje
i leksema lp-, koja je u alhamijado diskursu markirana s obzirom na dominantnu
upotrebu ikavske zamjene jata u ovoj rijei,14 ime se potvruje ikavski manir
alhamijado literature, napose pjesnitva.15 Na tom se tragu upotrebljavaju i lekseme
siditi (sidijo) i izisti (izijo). Ostale zamjene jata upuuju na svojevrsna kolebanja
u vezi i sa samom dijalekatskom bazom, gdje se pojavljuje ikavska zamjena u
konstrukciji + o, odnosno ekavska zamjena u konstrukciji K + r + kratko, to
moe upuivati na ikavsko i ijekavsko dijalekatsko porijeklo, mada se oito radi,
kada je rije o ikavizmima u slobodnoj poziciji, o ikavskom maniru. Od glasovnih
alternacija prisutne su: 1. pojava regresivne vokalske asimilacije, to upuuje na
narodni idiom, a moe se rei i razgovorni stil bosanskog jezika tog vremena, u
vokalskim sekvencama -ao i glagolima otii (otio), ii (io) i leati (leo); 2.
umetanje prijelaznog glasa -j- u intervokalnim pozicijama u kojima se pojavljuje
vokal i- kao prvi element vokalske sekvence: vidijo, sidijo, izijo, bijo.
Na morfolokom planu istie se tvorba deminutiva sufiksom -ica, to slui i u
stilske svrhe: vodica, mestvica, metvica.16 Osobenost izraza potvrena je oblikom
13
Navedena konstatacija moe biti potvrena znaajnijom analizom bosanskih zapisa u

Kadievoj Hronici, ime bi se otklonile navedene nedoumice vezana u vezi sa porijeklom navedenih
pojava.
14
Kalajdija, Alen: Razvoj refleksa glasa jat u alhamijado pjesnitvu i formiranje poetskoga
ikavskog manira, Magistarski rad u rukopisu, Sarajevo: Filozofski fakultet, 2007.
15
Potvrda navedenog ikavizma nalazi se i u strofi na turskom jeziku unutar koje se pojavljuju
nekolike lekseme i sintagme na bosanskom, meu kojima je i sintagma lipa mivica.
16
U strofi na turskom jeziku na kraju stihova pojavljuju se bosanske lekseme metvica, trenjica,
mestvica i mivica, koje oito slue poetskom markiranju teksta, a svojevrsna stilizacija i fonetska
eufonizacija postie se ponavljanjem sufiksa ic-a odnosno sibilanta -c-. Inae, leksema mivica
bosnizirana je dodatkom sufiksa ic-a, iako je njeno porijeklo vezano za perzijski oblik meywa, odnosno kasniji turski meyve (kalji 1979: 466), to u navedenom sluaju znai voka, tj. stablo voa.
Godinjak 2012/353
KALAJDIJA
neodreenog vida pridjeva lip, kako je karakteristino za stariju literaturu, naroito

za usmeni epski diskurs, to je opet u vezi s rimovanjem, gdje se ponavlja gramatiki
nastavak -u: lipu danu panju. Od glagolskih oblika preovladavaju perfekt i
glagolski pridjev radni mukog roda. Futur I tvoren je na pravilan nain: od infinitiva
i prezenta enklitikoga glagola htjeti: ...e biti. Prijedlog pokraj, upotrijebljen u
pjesmi, svoju upotrebu vee za svojevrsnu usmenu formulu, jer je tvoren dvoslono,
mada je pjesma ispjevana u nedosljednom metru. Veznik te u pjesmi je bez dodatka
partikule -r, to upuuje na novije procese jezikih unifikacija, budui da starija
alhamijado literatura esto pokazuje upotrebu veznika ter.
Na sintaksikom nivou: predikati su uglavnom prosti glagolski, a sloeni
predikat tvori se od kopulativnoga glagola i dopune u nominativu; veze meu
sloenim reenicama u vezanom tekstu uglavnom su sastavnog tipa, implicitne i
eksplicitne strukture izvedene veznikom i i rjee veznikom te.
Na semantikom planu, u pjesmi nema znaajnijih pomjeranja znaenja. Meutim,
gledajui je kao vezani tekst, stjee se dojam da pjesma korespondira s nekim drugim
tekstom ili se odnosi na neku konkretnu drutvenu situaciju, zahvaljujui kojoj je
nastao. Osim toga, u jednom sluaju nije ekspliciran objekt uz glagol izjesti, to donekle
zamagljuje semantiku pozadinu teksta.
Na leksikom planu, u pjesmi su veinom zastupljene domae lekseme, a od
orijentalnih su prisutne one koje su se ve adaptirale u bosanskom jeziku. Znaajnije
leksiko i tvorbeno odstupanje ogleda se u nadimku Mestvica, koji je izveden, kako
je ve napomenuto, iz rijei mestve, imajui znaenje lahkih konih zatvorenih
papua, a to se pojavljuje u obliku pluralia tantum.17 Zanimljivo je da nadimak
Mestvica izveden kao deminutiv imenice mestve, ali u obliku jednine, to predstavlja
krenje pravila tvorbe rijei koja oznaava pluralia tantum. Poto su mestve
svojevremeno imale praktinu funkciju u bonjakomuslimanskom miljeu, jer su
omoguavale uzimanje abdesta bez pranja nogu, tzv. meshom mogue je da je
Mestvica po njima dobio nadimak.
Specifina poetska struktura pjesme ogleda se u prisustvu zavrnih dvaju
stihova na turskom jeziku, to oigledno korespondira sa svojevrsnom poetizacijom
navedenog teksta.
Umjesto zakljuka
Zbog svega navedenog, istie se zakljuak da navedena pjesma, prije svega,
posjeduje dokumentarni i historijski karakter, mada to nipoto ne znai da se poetika
ovakve vrste knjievnog stvaralatva ne treba izuavati i u naunom smislu redefinirati
17
edi, Ibrahim, Hajdarevi, Hadem, Kadi, Safet, Kro, Aida, Valjevac, Naila: Rjenik
bosanskog jezika, Sarajevo: Institut za jezik, 2010., 713.
354/Godinjak 2012
i sintetizirati, imajui posebno na umu injenicu da do danas u knjievnoteorijskom

smislu nemamo kakvu-takvu zaokruenu sliku o alhamijado poeziji. Pjesma je, prije
svega, zanimljiva sa stanovita dijahronijske lingvistike i filologije uope, unutar
kojih su uvijek dobrodoli svi oni knjievnojeziki produkti koji omoguavaju uvid
u starije jeziko stanje, dajui vrijedne podatke o stepenu razvoja jezika u odreenom
vremenskom i stilskom kontekstu i koji omoguuju donoenje odreenih zakljuaka
zasnovanih na principima prouavanja starijega knjievnog jezika i donekle
historijske dijalektologije.
Bibliografija:
Izvor:
Muhamed Enverija Kadi: Hronika (fototipski primjerak), tom XXIII, str. 52, Orijentalni
institut u Sarajevu
Literatura:
edi, Ibrahim, Hajdarevi, Hadem, Kadi, Safet, Kro, Aida, Valjevac, Naila: Rjenik bosanskog
jezika, drugo izdanje, Sarajevo: Institut za jezik, 2010.
Kalajdija, Alen: Razvoj refleksa glasa jat u alhamijado pjesnitvu i formiranje poetskoga
ikavskog manira, Magistarski rad u rukopisu, Sarajevo: Filozofski fakultet, 2007.
Korkut, Dervi: Mulla Muhamed Mestvica, Popis uzajamnog jamenja stanovnitva u Sarajevu
iz 1841, Sarajevo, 1970.
Muderizovi, Riza: Biografija Mulle Mestvice i korespondencija Murad-kapetana Gradaevia
iz 18181819, Glasnik Zemaljskog muzeja, 1936.
Mui, Omer: Medmua Mula Muhameda Mestvice s posebnim osvrtom na popis hadija, Anali
Gazi Husrev-begove biblioteke, knj. IV, (1976)
El-Kalem, 1989.
Smailovi, Ismet: Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini, Sarajevo:
Svjetlost, 1977.
ehi, Sadik: Sumbuluki zapisi Mula Vrcanije. Listovi iz burne bosanskohercegovake istorije, Most, br. 132-133, god. 26 (2001)
www.hjp.novi-liber.hr datum pristupa: 22. 11. 2012.
THE SHORT POEM OF MULLAH MUHAMED MESTVICA IN BOSNIAN

Alen Kalajdija
Summary
The paper treats the transcription, linguistic expression and poetic basics of of thus
far unpublished poem in Bosnian by Mullah Muhamed Mestvica, who, in science,
is more known by some of his writings in Turkish. This poem was found in Bosnian
Arab manuscript in the Chronicle by Muhamed Enverija Kadi, who, at the end of the
Godinjak 2012/355
KALAJDIJA
19th and beginning of the 20th century, copied and noted many various documents
in Arabic and four languages: Arabic, Turkish, Persian and Bosnian. This poem is
a monument in the body of texts of Bosnian Aljamiado literacy, its importance
being more historiographic and cultural rather than literary-artistic. The title of the
poem is suggested according to its introductory lyrics that read: The spring of
healthy water
Key words: Mullah Muhamed Mestvica, Muhamed Enverija Kadi, Aljamiado
literacy, Bosnian Arab script, Sarajevo
356/Godinjak 2012
UDK 821.163.43*.09
929 Sui, D.
O imenu i govoru glavnog junaka romana

Ja, Danilo Dervia Suia
(lingvostilistika analiza)
Hasnija Muratagi-Tuna
Filozofski fakultet
Sarajevo
U ovom radu nastojali smo razotkriti jedno djelo, koje je dio jedne stvarnosti, te ukazati
na jezike jedinice koje pridonose stilistikoj vrijednosti i prenoenju informacija samoga
djela, primarno analizirajui ime glavnog junaka i njegov govor.
Kljune rijei: Dervi Sui, romani, Ja, Danilo, lingvostilistika analiza, govorne karakteristike glavnog junaka, jezike jedinice sa stilskom funkcijom, bonjaka knjievna kritika
Svako pruavanje literarnog teksta bez vrstih oslonaca u savremenim dostigniima
lingvistikih nauka ostae usko ogranieno, bie u opsanosti da se ispitivanja svih lepota
rei ogranie na lepe fraze. Mora se prouavati korak po korak, uz pomo munog
metoda koji mnogo zahteva, koji uveliava estetiku svekolikim sjajem istoga duha, svim
tajanstvenim svetlucanjem iskusne i ispitivake misli, koja se ne boji da ide napred
u sutinu stvari, okreui i prevrui injenicu sve dotle dok ne kae svoje pravo ime.
I tek posle dolazi radost koju vole istinski ljubitelji umetnosti, oni koji smatraju dostojnom
vrednog rada u probdevenoj noi. (Souriau)1
djelu Dervia Suia knjievni kritiari su vie puta dali svoj sud. Mnogo
je reeno i o njegovom jeziku.2 Ipak, mislimo da je ostalo jo prostora
za razliite analize i sinteze knjievnog opusa ovoga pisca, najvie na
Citirano prema J. Vukovi, Gramatike i gramatiko-stilistike kategorije u knjievnom

jeziku, Radovi, XXVI, knj. 9, 1965. (Poseban otisak)
2
Lj. Lovren, Neke jezike karakteristike u romanu Ja, Danilo Dervia Suia, Jezik, 5,
Zagreb, 1976-1977.; A. Kasumovi, Folklorni jeziki elementi u djelima Dervia Suia, u: A.
Kasumovi: Jezik i folklor, Tuzla: Univerzal, 1990.
Godinjak 2012/357
MURATAGI-TUNA
planu jezika. A kako na jezik gledamo kao na fundamentalno sredstvo svakog

umjetnikog djela, smatramo da ga treba detaljno prouavati i kod ovog pisca, jer
se u njegovim djelima nalazi mnotvo injenica interesantnih za jezik openito,
ali i za bolje sagledavanje i ocjenjivanje samoga djela. Mi emo ukazati na neke
specifinosti Suievog izraza, ali ne egzaktnim metodama, ve emo se zadovoljiti
time da istaknemo samo neke jezike jedinice koje su stilski markirane u romanu
Ja, Danilo, odnosno u govoru njegovog glavnog junaka. Dakle, sluit emo se lingvostilistikom metodom.
2. Najprije rije-dvije o romanu. Roman je objavljen 1960. i 1961. godine. Rije
je, zapravo, o dva romana: Ja, Danilo i Danilo u stavu mirno. Oni su kasnije spojeni
u jedan.3 Preveden je u vicarskoj, ehoslovakoj, Maarskoj, Poljskoj i Sloveniji.
To je hronika o borcu u poslijeratnim danima, o njegovim metamorfozama i izrastanju,
o njegovom nesnalaenju u novim drutvenim uvjetima. Istovremeno, to je uspjela
panorama jednog kraja, koja u drugom dijelu romana dobija ivopisan kolorit, pa
se identificira sa djelima pisaca koji su kreirali djela inspirirana Bosnom i njenom
posebnom ivotnom filozofijom. Ipak, Danilo Dervia Suia se izdvaja iz serijske
produkcije protagonista nae poslijeratne satire. On je vrlo kompleksna linost,
zato nije prikazan kao klie jedne osobine, vrline ili mahane, ve u punom
intenzitetu i kretanju, iznijansiran kroz bogato i suptilno doivljavanje stvarnosti
i ivota sa svim njegovim protivrjenostima, okukama i nedoumicama, doivljavanje
(je) tanano i rafinirano i pored sve prividne grubosti Danilove.4
Koncepcija romana je svjesno zasnovana na jednoj linosti, Danilovoj, a sve ostale
su podreene njoj; sve su u njenoj ogromnoj sjenci i njenoj odreenoj funkciji.
Ima se utisak da u romanu figuriraju dva glavna lika, dva Danila, onaj satiriki
jetki dvojnik iz labudovakih dana i vileniki malograanin Danilo. Radi se o
tome da Danilo ivi i stvara u malim bosanskim mjestima, Labudovcu i Vilenici,
ali se u tim sredinama ne ponaa na isti nain. Onaj iz Labudovca kori onog iz
Vilenice, pa se ovaj drugi stidi izai na oi onom prvom.
2. 1. Pisac je mudro izabrao Danila Lisiia prvoborca, istaknutog ratnika,
rukovodioca i ovjeka herojskog dranja u borbi da kritizira devijacije u drutvu.
Kritiku, dakle, izrie ovjek posebnih kvaliteta kojemu su napredak zemlje i
izgradnja socijalizma leali na srcu. To je borac koji nema iluzija o tekoama socijalistike izgradnje, ali koji je odluan da ispravlja greke i nedostatke tog novog
drutva5 tj. birokratiju, koja jo nije bila jaka i nije zahvatila sve pore drutva. Danilo
Lisii, u ime pisca, izrie kritiku drutva u vidu satire. Ravnopravan je sagovornik,
potpuno dorastao drutvenim tokovima. Danilov pad s poloaja i istjerivanje iz Partije
3
Mi smo se sluili romanom u izdanju IRO Veselin Maslea, Sarajevo, 1983.

Ivan op: Hronika o Danilu, Dervi Sui Ja, Danilo, Knjievne novine, br. 202, 26.VII 1963.
5
Cvijeti, Ljubomir: O romanu Ja, Danilo Dervia Suia, Predgovor u romanu Ja, Danilo,
Sarajevo: Veselin Maslea, 1983., 22.
4
358/Godinjak 2012
O imenu i govoru glavnog junaka romana Ja, Danilo Dervia Suia
rezultat su sukoba sa birokratijom. Danilo nije samo kritiar ve je i human ovjek,

spreman da pomogne drugom, da se rtvuje za druge, odriui se sopstvene koristi.
Zato ostaje svijetao primjer istinskog borca za humanizaciju meuljudskih odnosa
u borbi sa birokratijom bez obzira na njegove metode koje su, u biti, isto tako
birokratske.6 Danilo sanja, poteno i iskreno o progresu i prosperitetu Labudovca
i sve podreuje tom snu. Koraa u jedno budue vrijeme, mada nezadovoljan
sadanjou, pa roman zrai optimizmom. Nesuzdran optimizam i radost koja zrai
iz njegovog djela blii nas iscjeljenju a ne daljem ranjavanju...7 Vedrina i akcija
Danila Lisiia izvire iz njegovog uvjerenja u mogunosti ovjeka novog doba.
2.2. Dogaaji su ivi, djeluju istinito, jer je pisac i sam bio uesnik i svjedok
procesa razvoja novonastale drave. Stoga roman djeluje sigurno i uvjerljivo. Ali,
lahko se da uoiti da je Dervi Sui bio i novinar i da je to ostavilo traga na njegov
stil. Vrlo esto reporterski i povrno opisuje neke dogaaje u romanu, pa su to mali
padovi Dervia Suia.
Treba napomenuti i to da su u romanu, kvalificiranom kao satirinom, esta
kidanja, pa je to utjecalo na razumijevanje cjelovitosti i punoe romana. Ponekad
nedostaju veze izmeu pojedinih fragmenata. Kompozicija romana umnogome je
poremeena i time to je pisac spojio dva romana, a Sui je, kao to je poznato,
planirao o Danilu napisati i trei roman. Uprkos svemu tome, ne moe se porei
odreeni stepen cjeline romana.
3. Bitan stilistiki problem za razumijevanje teksta je odnos monologa i dijaloga.
Dominacija jednog uvjetuje stilsku boju teksta, pa govorimo o monolokom i
dijalokom stilu. Dijalog je uobiajeniji (u njemu su vidljiviji oblici ekspresije), ali
je monolog stilistiki inovativniji.8 U ovom romanu dominira naracija monologa.
Prialac Danilo je akcentiran. S problemom monologa i dijaloga povezan je i problem
direktnog i indirektnog govora. Smatra se da je indirektni govor stilistiki interesantniji (Bahtin), a posebno nepravi indirektni govor. Stav onoga koji govori, naratora,
bitno utjee na stil. Stil u romanu je emotivan, akcenat je stavljen na Danila, zato
je indiciran brojnim uzvicima.
3.1. U romanu je monolog osnovni oblik kazivanja. To je Danilov nain ispoljavanja, ali i piev komentar. Monolog Danilov je kritiki in, manje javnog a vie
unutranjeg djelovanja. To je unutranji govor. Danilo se ne plai da javno kritizira,
ali to ini rijetko. Kritiki sud Danilo govori sebi, za sebe i u sebi. On se u sebi
provjerava i ispituje. Monolog je istovremeno piev komentar ona taka u kojoj
6
7
Ivan Fogl: Danilo u stavu mirno ili mogui razlozi unitenja ei za ivotom, ivot, br.
10-11, (1961)
8
V. Vinogradov: Stilistika-Teorija poetskog jezika-Poetika, Sarajevo: Zavod za udbenike,
1971., 30-48.
Godinjak 2012/359
MURATAGI-TUNA
se pisac i Danilo poistovjeuju u stavu prema devijacijama u drutvu i u ljudima.

Stoga (pieva i) Danilova kritika nije apstraktna nego vrlo precizna i konkretna:
imenovani su i predmet, i dogaaji, i linosti.9
3. 2. Monolog vrlo esto prelazi u dijaloku formu. Dijalog je kratak i direktno
ide u sr problema; nema uvodnih rijei koje pripremaju dijaloki in. Tako
Dervi Sui vrlo ekonomino organizira radnju, obavi je i vraa se monologu.
Ponekad Danilo za sebe izrekne neki kratki komentar, ili neiji postupak proprati
jetkom primjedbom, pa se otuda stie utisak da se monolog ne prekida; samo
utihne, ili se na trenutak njegova ujnost prigui. Monolog nije statian. Dinamiku
mu daju iskriave primjedbe, opaske i zapaanja koje izrie Danilo.
4. Za potrebe nae detaljnije analize nuno moramo razbiti strukturu djela na
isjeke, odnosno dijelove, a to je adekvatno prirodnom procesu osvajanja umjetnikog djela. eki strukturalisti istiu da je knjievno djelo veoma sloen znak.
U njemu svaka komponenta (jezika jedinica) ima parcijalo znaenje, a parcijalna
se znaenja sklapaju u cjelovit smisao djela. To znai da italac mora prei odreeni
proces, mora uoiti odreene detalje, normalno jezike, kako bi dokuio cjelovit
smisao djela.
Ne zalazei u ispravnost ili neispravnost brojnih teorija koje se primjenjuju u
ispitivanju knjievnih djela, slijedili smo ono to zastupa najvei dio prouavalaca,
tj. stav da je knjievno djelo jeziko-estetski objekat iji je ekspresivni-emocionalni
utisak vieslojan. On zavisi od mnogo faktora, najvie od pievog individualnog
modela svijeta, koji izrasta iz njegove igre rijeima i njihovih pozicija koje zauzimaju u tekstu.
5. Roman smo proitali samo jednom. Dakle, to je ono itanje kada se italac
preputa uivanju i kad stvara opu sliku i sud (ve smo ih izloili). Ali, pri tom
prvom itanju pojavila su nam se brojna kliktanja, to znai da postoji veliki broj
interesantnih jezikih pojava, da je roman zvuan i soan, bogat leksikom i stilskim
obrtima. Kao to smo ve rekli, pisan je u prvom licu, dakle dominiraju monolozi, ali
dopunjeni dijalogom neobine svjeine i preciznosti. Spregovi rijei su neoekivani
(drue, Boe/?/), metafore brojne.
6. Lahko se uoava da Dervi Sui nije samo posmatrao ljude u jednom
karakteristinom, prijelaznom periodu; on je istovremeno skicirao i razvoj jezika,
njegovo kultiviranje i urbaniziranje. Dervi Sui je zapazio, i u ovaj roman to unio,
da se u novim uvjetima formira osoben jezik. Zadrane su navike, obiaji, duh i
mentalitet sela, ali se novi ovjek priklanja govoru po gradskom, jer je, kao i
svi stanovnici prigradskih naselja, bio svjestan da teko moe odrati seoska svojstva
u urbaniziranoj sredini, koja ima svoje zakone. Na formiranje jezika novih ljudi
utjecali su konferencije i sastanci sa svojim specifinim reenicama, sa frazama
9
360/Godinjak 2012
podignute patetike, optimizma, usklika i uzvika, poziva na izgradnju zemlje i

ovjeka, kako kae Danilo Lisii. Sve te rijei, izrazi i pojmovi borili su se za
vlastiti opstanak zajedno sa ljudima koji su ih izgovarali. Imale su izglede na duu
upotrebu, ali...
6.1. Uhu tog rastrojenog ovjeka iz predgraa odgovarao je jezik mjeanac
u kojem je bilo nemogue izvesti proces identifikacije i klasifikacije.10 Sui je
imao ula i registrirao takav jezik, pa je roman Ja, Danilo i pisan takvim jezikom
i stilom. Dakle, zato je Suiev jezik zanimljiv. U njemu se mijea ruralni i urbani
govor, parolaki i konferencijaki, ali se sva ova jezika mjeavina postepeno preprela
u jednu govornu melodiju. U samom nastajanju Suiev, tj. Danilov govor, parao
je ui, ruio tradiciju, unosio promjene i tamo gdje se mislilo da ih ne moe biti. Danas
je ovaj roman podsjeanje na takav jezik. Ilustracije radi navest emo jedan mali
odlomak i nekoliko rijei koje upotrebljava Danilo: Sumnjivo mi to to se smjehulji
i kad joj je najgore. Ja razumijem smijeh. Recimo dogovorimo se, hajd, drugovi
da se smijemo zainat reakciji, pa udarimo urlikati. Ali organizovano. A onda
individualno (43); (na vie mjesta Danilo upotrebljava tada vrlo aktualne rijei:
komitet, samoinicijativa, industrijalizacija, elektrifikacija, konspiracija, agitacija,
sitnosopstveniki itd.). Pored ostalog, i zbog ovoga knjiga je lahka, zabavna, podsmijava se udima i naravima naeg poslijeratnog perioda. U njoj se raaju
kalamburi i smijene situacije.
7. Roman Ja, Danilo nije prosto redanje jezikih jedinica. Njemu je kao i svim
knjievnoumjetnikim tekstovima svojstvena unutranja organizacija koja ga ini
strukturnom cjelinom. Konstruiran je po odreenim principima, primarno ponavljanjima.
Stilistika analiza predstavlja razumijevanje njegove anatomije i njegovo
funkcioniranje. Ona mora voditi rauna i o onim stilistikim implikacijama koje su
zavisne i od formalnog oblika teksta. Umjetniki tekst ne predstavlja samo hijerarhiziranu organizaciju konstituenata, ve predstavlja fenomen u kojem reenice i paragrafi
zauzimaju odreeni prostor. Knjievno djelo se pokazuje kao diskurs posebnog tipa,
iji je jedinstveni karakter jako obiljeen i koji esto sadri podjedinice mnogo ire
nego to je reenica: poglavlja, spojeve, scene. Da bi bila kompletna analiza takvog
diskursa, mora, dakle, prouiti meusobne odnose tih jedinica, kao i odnose koje
one imaju sa djelom kao cjelinom.11 Zato emo se zadrati na naslovu.
8. Iz naslova se jasno vidi da je akter u unutranjosti kadra slike; akcenat je
stavljen na onoga koji govori (Danila), a to sugerira (u terminologiji Todorova)
emotivni stil.
10
11
M. Kreso, Citirano prema N. Vukovi, Putevi stilske ideje, Podgorica-Niki: Jasen, 2000.,
str. 99.
Godinjak 2012/361
MURATAGI-TUNA
Poznato je da je naslov u odnosu na tekst relativno samostalan. Ukoliko ga elimo

odgonetnuti, moramo ga dovesti u vezu sa cijelim tekstom. Tada je najvanije utvrditi
njegovu funkcionalnu povezanost s tekstom.
Suiev naslov Ja, Danilo neotuivi je dio cjeline. To je naslov prvog romana.
Njemu je pripojen drugi Danilo u stavu mirno, a zatim su oba objavljena pod
naslovom prvog romana. S obzirom na radnju ovog drugog romana, vjerovatno bi
ga najvei broj italaca naslovilo ba tako. Onaj Danilo iz prvog romana je vojnik,
borac koji juri u nove mirnodopske pobjede. Zamjenicu Ja Danilo, ini se, izgovara
otro i znaajno, sigurno i mono. Naslov podsjea na zakletvu: Ja, vojnik (taj i taj...
Ja, Danilo) dajem obeanje da u sve uiniti za Labudovac. Na ovaj nain stvorena
je slika ovjeka koji zna za poretke u ivotu, a naroito za svoje ja. Danila su ponijele
nove ideje socijalizma pa ih je bezrezervno prihvatio. Otuda i njegovo prianje
u 1. licu, inae karakteristinom za romantizam. Poslije naslova, u inhoativnoj,
otvarakoj reenici pojavljuje se puno ime i prezime: Ja, Danilo Lisii... Linom
zamjenicom u prvom pasusu nastavlja i druga reenica: Ja sam obian smrtnik koji
je s vrha biografskog minareta tresnuo na kaldrmu. Ostao sam obnemogao, star
i umoran, personalno razrijeen, materijalno go.
Vojnik u meni dobijao je bitke, seljak batine. Nesrea je u tome to oba imaju
ista lea. (39)
Kako je ponavljanje bitan stilem modela Suievog pripovijedanja, ono je i
ovdje lijepo uklopljeno. Roman Ja, Danilo, (mislim na prvi roman objavljen pod
istim naslovom) zavrava ba kako je i poeo. Zato ono Ja, Danilo vie ne
doivljavamo mono, nadmeno, autoritativno, ve kao znak uenja ovjeka koji je
iznenaen i zbunjen sopstvenim padom. Dervi Sui je, inae, pisac koji preteno
plete priu u prvom licu. Njegovi romani su ponekad, ili bar samo kljuni fragmenti,
isto monoloki. ovjek govori, raspria se, sabira iskustvo.12 Ovakav nain prie
sugerira itaocu subjektivno vienje i slobodni nain pripovijedanja.
Ovim Ja sugerira se ispovijedni ton, lini glas ovjeka koji ima ta da kae, zato
to je irok i velik, ali gotovo uvijek sam, simpatino sam. Stoji naspram one
pokorne i poslune veine. Zato postaje tragini zanesenjak, sanjalica, koji nije
podoban za ovaj svijet. Danilo e priati o sebi otvoreno, a priu e poeti onda kada
je sve zavreno, kada se ve naao u podnoju svoje kadrovske spirale. Ironizirajui
vlastitu sudbinu, Danilo otkriva i svijet u kojem ivi. I, onda pisac kroz cijeli roman
prikazuje suprotnost izmeu Danila i svijeta oko njega. Postavlja pozornicu, u razgovoru sa sobom, u kojoj se odvija drama, odnosno sukob izmeu opeg i pojedinanog. Kako radnja romana odmie, posebno u drugom dijelu, Danilo e se ee
sukobljavati sa tim svijetom, ali najvie sa samim sobom, uglavnom u sebi. Zato e se
neprekidno raspinjati u svijesti izmeu onoga to je bio u prolosti i onoga to je sada.
12
R. Trifkovi: Skica za knjievni portret Dervia Suia, Bonjaka knjievnost u knjievnoj

kritici, Knj. IV (novija kjievnost proza), Sarajevo: Alef, 1998., 526.
362/Godinjak 2012
Autoritativnom Ja (kao u reenicama: Beograd je vrtio repiem oko mojih

nogu kao intelegentno kuence. udio sam se to se ne trese kad njegovim
plonikom gazim ja, Danilo /158/.) pisac suprotstavlja Ti. Kako?
Rekli smo ve, naslov romana je Ja, Danilo (subjekat i apozicija). Zamjenica Ja
kao da ima funkciju da pad ratnika, hrabrog borca, graditelja novog ivota, discipliniranog graanina ove zemlje, bude naglaeniji, izraajniji. Kada u oima
predsjednika Danilo postaje neki sasvim drugi ovjek, krivac, predsjednik mu
sipa u brk: Ti si varao ljude (...) Ti si stvorio preduzea kojima moramo doturati (...)
Ti si se petljao svuda, prodirui svojom arogancijom i primitivizmom. (178) Danilo
sve vie tone. Sredina ga ne razumije, a ni on samoga sebe, pritiskaju ga godine i
bolest, pa se vie ne uje onaj glasni njegov smijeh, izraen brojnim onomatopejama
smijeha kroz cijeli roman (ha, haha, hihi, hoho...), ni njegovo prepiranje sa smru;
ne uje se vie ni njegov dah. Ostaje samo jedan teak uzdah. Njega pisac izdvaja u
poseban paragraf i tako zavrava roman, odnosno ivot Danila Lisiia (...ooo, majko!),
bez onog produenog posljednjeg vokala, tzv. alonmana, onog koji se najdue
izgovara na samrtnom asu, kada se nestaje zauvijek i kada ostaje samo eho.
8.1. U naslovu se nalo ime glavnog junaka, a poznato je da imena knjievnih
likova, naroito ona istaknuta u naslovu djela, privlae panju italaca. Ali, pravilno
se mogu identificirati samo u kontekstu. Zato je potrebna detaljna analiza antroponima
u svakom knjievnoumjetnikom djelu. Ne smije se zaboraviti da najvei broj imena
pisac upotrebljava da bi proizveo estetski doivljaj. Mi emo se zadrati samo na
imenu glavnog junaka.
Vidjeli smo, odnos zamjenica Ja i Ti. Da li u slinom odnosu stoje ime i prezime
glavnog junaka?
U naem jeziku postoji jedan broj vlastitih imenica izvedenih od drugih imenica
sufiksom lo: Momilo, Jabuilo, Dobrilo. (Stevanovi, 1970: 490) Tako je nastalo
i ime Danilo. Meutim, lahko je zakljuiti da su prva navedena imena nastala od
mome, jabuka i dobro. Ime Danilo nastalo je prema imenici dan. Otkud ova
rije i ta ona znai? Drevna rije dan zajednika je mnogim jezicima, i ne samo
slavenskim. Potjee od indoevropskog korijena di-, to je znailo svjetlo, odnosno
od rijei dei sijati se, to je i bilo prvotno znaenje ove rijei. Istu osnovu imaju
dan i divan. Divno i sjajno i danas su sinonimini.13 (Telebak, 2003: 84) Sui je,
s obzirom na ulogu koju je u poetku namijenio Danilu, izabrao pravo ime. Ono
postaje znaajno vorite romana. Ono postaje element kompozicije. Fino se uklapa
u strukturu romana. Povezano s prezimenom proizvodi dodatni estetski doivljaj.
Danilo se preziva Lisii. Prezime je oito motivirano (kao i neki drugi antroponimi
koje nalazimo u romanu: Marko Psova /56/; Stojan, zvani Sjekira /296/; Vlast,
Gola /262/, Panto Vreica /371/). Jasno je da ima veze s lisicom. A u naem jeziku
nisu rijetka imena izvedena prema imenima ivotinja. Takva su Vuk, Vukovi, Kaplan,
Arslan, Golub, Labud, Lisac, Lisica, Tica, Zec, eva itd. Lisica je (zool.) zver
13
M. Telebak: ta se krije iza etimologije, Banja Luka: BINA, 2003., 84.

Godinjak 2012/363
MURATAGI-TUNA
iz reda pasa, u basnama poznata kao olienje lukavosti i podmuklosti. (Renik

srpskohrvatskog knjievnog jezika MS i NH 1969) Vie je nego jasno da se radi ba
o lukavom ovjeku Danilu Lisiiu. Dovoljno je napomenuti da mu se otvoreno
i kae da je lisica: Lopove! kae srdano (doktorka) ... Lisico! Meni je dvadeset
osam godina. Svata sam vidjela, ali takvog majstora za pretvaranje jo ne. (184)
9. Kako se to Danilo pretvara? Kako se to jeziki pokazije? Kako se prepoznaju
dva ovjeka u jednom. Dvije sasvim suprotne prirode jednog Danila; onog iz Labudovca i onog iz Vilenice?
9.1. Lahko se moe uoiti da se Danilo identificira sa medijem u kojem ivi
(Labudovac i Vilenica) jer upotrebljava brojne dijalektizme. Oni nose informaciju
o njegovom porijeklu, mentalitetu, obrazovnom nivou, psihologiji. Njima je stvorena
naroita atmosfera. Njima se Danilo esto svjesno i namjerno slui. Naprimjer,
u Beogradu, gdje se pretvara da je ovjek sa sela i ljuta sirotinja, da bi od vlasti
u Beogradu iskamio nekakvu korist za svoj Labudovac:
Fala ti velika (...) Joj, e je otilo to nae selo (...) Nego, uo sam ti,
seko da se ovdjen dijele maine za pilane (...) ista sam radnika klasa
(...) pa sam, eto, doo da vidim more li ta biti za nas tamo u bojoj
divljini.(...) ako more, da me pui do druga naelnika. (83-84)
9.2. Onaj lukavi Danilo Lisii vjeto se egai i s nepismenim inovnikom u
Beogradu tako to se pretvara da je iz Srbije, pria ekavski (inae je ijekavac), jer
zna da e samo tako (a i zahvaljujui neznanju geografije jednog slubenika, kojem
ne pada na pamet da se Labudovac nalazi u Bosni) izmamiti kamion pun robe,
koji, vidimo, ne bi nikad dobio da je kojim sluajem slubenik znao da e roba
otii s onu stranu Ladne Drine, Danilu je to bilo vie nego jasno:
Da nam je i ekonomika kao i politika, svetla obraza najavili bismo
poetak komunizma. Ali lebac delimo na etvoro, pa jedno konje
izvrava u selu setvene zadatke (...) Ne javljajte molim vas (...) Ja se
samo uzdam u tvoju pravednost, drue naelnie. Ja sam uo o tebi
lepih pria Kako svakome hoe da pomogne, kako... (89)14
14
(Treba rei i to da svi ekavizmi upotrijebljeni u romanu nose dodatnu informaciju. Sui,
dakle, vodi rauna o jezikim razlikovnim nijansama i to lijepo uklapa u govor svojih likova. Tako
e govor mlade slubenice iz Beograda, sumnjivog zanimanja, prikazati u poetku s karakteristikama
ekavskog izgovora, kasnije s mjeavinom ekavsko-ijekavskom /108/, na kraju ona govori samo
ijekavski, to govori o njenom postepenom prilagoavanju ijekavskoj sredini u kojoj ivi.
U jeziku bivih ratnika, vojnika, ijekavaca, ustalili su se neki izrazi iz vojske u ekavskom obliku
/zna se kako se komandovalo/. Predsjednik opine pie Danilu:
Nemoj da pua svojoj jeziini na volju, nego fino lijepo sasluaj ta ti drugovi vele
i kai razumem i nalevokrug /.../ /193/.
Arapkinja, kad govori naim jezikom, ne razlikuje rod, pa e pitati svog mua:
Oo, hadi, gdje ostati moja Sulejman. /309/.
Muradif ne razlikuje i pa e rei: ojee /315/.
Malinka e rei umjesto fajda vajda /362/).
364/Godinjak 2012
9.3. Danilo pripada staroj generaciji; njegov jezik je osavremenjen pod utjecajem
promjena, ali u sutini uva jezik sa folklornog vrela. U prvom redu to se vidi po
velikom broju citata iz narodnih pjesama.
Konja jaem kroz pokislu mrku goru, konja jaem, a u sedlu sjedim
(...) (259); Da ga poljubim u skut i u ruku (76)
9.3.1. Upotrebljava slavenski genitiv, a on nosi starinsku boju:
Momci glavinjaju od umora, hljeba nedjelju dana nisu vidjeli. (289)
Za dananjeg itatelja ovdje bi bio obiniji akuzativ.
9.3.2.Danilo upotrebljava neuobiajene, umnogome arhaine, prijedlonopadene veze:
ta bi s mene bilo (96); Turci poste mjesec dana enom i hranom
(126); Podrumi duvaju smradom do treeg sprata (141).
9.3.3. esto upotrebljava etiki dativ (Kako si mi, moj Nikol!? /243/), zatim, na
vie mjesta, enklitike zamjenica uz prijedloge (za me, na te, uza me...).
9.3.4. U Danilovom govoru egzistira jo jedna gramatiko-stilistika pojava,
rijetka u obinom informativnom izraajnom postupku; uva se jezika tradicija
ponesena sa izvora folklorno bogatih sredina, i ugrauje u grau ovoga romana.
Rije je o pridjevima s promjenom imenikom, odnosno o pridjevima neodreenog
vida i zamjenicama s imenikom promjenom.
Naporednost dviju formi iste semantike vrijednosti slui da se jedan, stilski
markiran, pridjev neodreenog vida (ili zamjenica koja se mijenja kao pridjev neodreenog vida) upotrijebi radi stilistikog efekta. Dua forma je neekspresivna,
stabilna, a kraa se upotrebljava u djelima pisaca i intelektualnim djelima. S
vremena na vrijeme pridjevi neodreenog vida bljesnu u romanu, svojom snagom
stilistikog efkta:
Nisam naao pogodna inovnika dobrovoljca (...) (107 Da, ivu
ovjeku svata na vrat ... (55); ); I zbog svakakva jada ozlojeeni (290).
9.3.4.1. U Suievom djelu puno je primjera oneobiavanja rasporeda lanova
reenice. Ovaj sintaksiko-stilistiki postupak podrazumijeva izmjetanje jezike
jedinice iz poloaja koji joj je predodreen u osnovnoj gramatiko-semantikoj
strukturi. Moe se govoriti o poloaju svih reenikih konstituenata. Meutim, zadrat
emo se na onim najeim. Od svih lanova reenice atribut je u osnovnom gramatiko-semantikom modelu reenice ispred svog supstantiva od kojeg dobija
gramatike osobine kongruencije. Sui esto premjeta kongruentni atribit u poziciju
iza supstantiva, ime se nuno dobija stilematina konstrukcija. Postpozicijom kongruentnog atributa uvodi se pauza koja nije svojstvena sintagmama s anteponiranim
kongruentnim atributom. to je pauza vea izmeu pridjeva i imenice, to jae dolazi
do izraaja svojstvo imenice.15 Ovim stilskim postupkom bojio je pisac govor
glavnog junaka:
15
Josip Sili: O razgranienju gramatikog o stilistikog plana jezika, Knjievnost i jezik,

XV/1-2(1967), 56.
Godinjak 2012/365
MURATAGI-TUNA
No zaguljiva i tmasta nije mi dala da zavrzem misao na bilo ta van

sebe. (180); Vrijeme umaene kape i iroke due partizanske izgleda
da je prolo. (176); Tu ne bih slagao, jer nema jedinice koja nije jela
zobnog hljeba po Bosni i ostavila ponekog mrtvog vojnika po kosama
bosanskim. (85); Laku no i tebi, eftelijo moja rascvjetala. (271).
9.3.5. Uope, u romanu, primarno u Danilovom govoru, velika je koncentracija
aorista i imperfekta, a oni su uvijek stilski obojeni:
Sjedosmo pored vrata. Izusmo se. Domain upali svijeu (...) Sekretar
odmah zaturi s njim razgovor (...) Ja se zabodoh u potajne studije (...)
Ne otrpjeh. Brzo smislih vjet manevar. Ustadoh i uputih se kunim
vratima. Vojislav skoi da mi otvori i da mi pokae kuda u ... A ja na pragu
uhvatih domaina za koulju i propitah mu uho. (53)
10. Kao obian ovjek, Danilo se slui i vulgarizmima, mada ih ne izgovara
u cijelosti; psuje, ali opsceni glagol uope ne izgovara (elidira ih):
Ala dimi kola, aa je njen ... (82); ta meni fali, sestru joj ...? (98)
10.1. Umjesto vulgarizma ponekad e upotrijebit metaforu ili perifrazu:
Jo nisi eerku dobro ni laznuo, a godine prou (285); Dok bijasmo
momci hoesmo vjeru promijeniti za onaj dlan enskog mesa (285).
10.1.1. Kao ovjek iz naroda Danilo upotrebljava brojne frazeologizme iz
razgovornog jezika:
Ide kao halva (135); I preem preko mrtvih k cilju (155); spremiti
poparu (240), (...) obrati bostan (240). Nije navikao da konja vee gdje
mu aga kae (60); Ja sam se pravio Too (150); Ja sam bog i batina
(150); Zato sam se brzo okanio orava posla (164).
Poznato je da su frazeologizmi (frazeme)16 izrazito stilski markirani. To se naroito
vidi kada se frazeologizmi usporede sa svojim neobiljeenim ekvivalentima. Njihova
se stilska obiljeenost ogleda u tome to svojom neobinou privlae panju
(naprimjer, time to su u njima spojene nespojive lekseme).
10.1.2. Izrazito lingvostilistika sredstva u itavom romanu openito, ne samo
u Danilovom govoru, jesu brojni frazeoloki obrti. Najvie je onih koji su blokirani,
ustaljeni, kao reenice ili sintagme, ali su interesantni i oni koji se destrukturiraju.
Veoma prepoznatljive frazeologizme Sui esto razgrauje ili pak samo upuuje
na njih, navodei dijelove prema kojima su frazeologizmi prepoznatljivi.
Kajmak humanizma pokupila je delegacija Optinskog odbora (168);
To sam uinio iz puke utivosti siavi im niz dlaku lokalistiku (223);
Ja slaem paru na paru, jer ja znam ta donosi dan, a ta no (297);
Nas dvojica smo jo uvijek bili varoka tema za razgovor i arena
vrata za telee oi (291); Svaka mu je rija pas s lanca putena (370);
umjesto utanaiti razgovor nalazimo ugajtaniti razgovor (320).
16
Ove pojmove uzimamo u irem smislu od onih koje nalazimo u leksikolokim i frazeolokim istraivanjima.
366/Godinjak 2012
11. S druge strane, Danilo je i uenik onih nepoznatih filozofa iz naroda, koji
su tokom vjekova svojim munim iskustvom plaali ivotnu mudrost. Otuda je
u roman inkorporiran veliki broj mudrih izraza.
Kome je kaldrma pamet krojila, taj se pameti nije nanosio. (79);
Radoznalost je vrlina ako ostane u granicama pristojnosti (223); U
kolo se hvata ko se u noge uzda (295); Uspomene treba drati u dnu
potiljka, a gledati u sutra (291).
12. Osim to uva jezike elemente koji miriu na staro i obino, narodno,
Danilo prihvata sve to novo vrijeme diktira. Nita mu nije strano. Nacionalno
neoptereen (usvaja bolesno muslimansko dijete). Iako je Srbin, u njegovom
vokabularu nalo se puno rijei karakteristinih za govor Hrvata i veliki broj
orijentalizama, karakteristinih za jezik Bonjaka. Upotrijebit e Danilo kava,
kahva i kafa (na vie mjesta u romanu); pravokutnicima rovova (96), Hej Slaveni
(206), arulja (241). Lijepo e pozdraviti (Selam alejk /248/) i otpozdraviti (Ejvala
/248/) starog duandiju Avdana, zbog toga, kako sam kae, da mi ko u moje
vanpartijske karakteristike ne upie kako ja Srbin nisam raskrstio s islamskom
vjeroispovijeu (248). Danilo Lisii u svom govoru upotrebljava veoma esto
rijei orijentalnog porijekla, ak i neke vrlo rijetke: rahvan (277), znai ravnomjeran
konjski hod pri kome se jaha ne trucka; konj takvog hoda.17 Openito, upotrebljava
puno orijentalizama (Allah, aur, afir, denet... /248/).
12.1. Danilo ne samo da prihvata novine, ve ih i sam kreira. U romanu se
javljaju nove leksike jedinice (neologizmi i druge manje frekventne rijei). Novo
vrijeme stvorilo je i nove jezike kombinacije. Rije tifusar nastala je, kako stoji
u Rjeniku MS i MH, u ratu (NOB-u). Meutim, Sui tvori jo jednu novu rije.
Danilo kritizira one koji piu o ratnicima u miru i kae:
udni momci ovi to o ratu piu. Ili niz njihove stranice jezdimo
glatki i svileni, ili smo nekakva suluda tifusarija nad kojom bi se i
najtvre srce oficirsko rasplakalo. (305)
Leksika jedinica tifusarija Suieva je kreacija, rjenici je ne biljee, svojom
neobinou skree na sebe panju, asocira naprimjer na rije nitarija, mlaarija i dr.
Umjesto glagola raznjeiti Danilo (Sui) upotrebljava razdraginjati. Navest
emo jo nekoliko neobinih, novih rijei i njihovih neuobiajenih kombinacija:
Socijalistiko voe (70); Raskritikovana dua (72); konferencija
mudrosti (74); industrijski svrbe dlanova (75); Ukvadraeni fanatizam
discipline (106); Pohasio si se u ovom labudovakom bonluku (120);
Glavobolan i skren doekam (...) svitanje (159); Zagrli me opasa
me nogama oko slabina i sva se razdraginja /190/).
17
Renik srpskohrvatskog knjievnog jezika MS i MH Renik srpskohrvatskog knjievnog

jezika, Novi Sad: Zagreb: Matica srpska: Matica hrvatska, 1969.
Godinjak 2012/367
MURATAGI-TUNA
Posebno su interesantne sraslice, odnosno polusloenice koje, takoer, nalazimo

u govoru glavnog junaka romana:
Odsedamododva (145); Vi vjeiti slaemoseuesnici (166); Prola
su me dockandolaenje (297); Sa onih nekoliko ljubimruke-manira
vladam bolje ... (279)
13. Rekli smo ve da se pripovijedanje u romanu na poseban nain oslanja na
folklorni izraz, na izraz usmene tradicije, kao i to da je Danilov jezik sav protkan
stihovima iz usmene knjievnosti (navest emo jo koji primjer: Dan je /.../ od
najnjenijih vlati izatkan, sam u srmi i svijetloj kadifi /246/; Dockan pooh gorom
Romanijom / s dobrim drugom, lijepom djevojkom /112/), ali Danilo (itaj autor
romana) rado oponaa stihove pisaca na ijim djelima je stasavao: (Branka Radievia: Zbogom nervozna optino, brdska poljoprivredo, seoska trgovino, veliki planovi
/.../ Zbogom i ti psihologijo /358/; P. P. Njegoa: Dokle li u, kako li u/353/: Boru
Stankovia /Mitketa/: Bjee ono nae dobro i poteno vrijeme /234/; Skendera
Kulenovia, Ivana Maurania, Meu Selimovia i dr.)
13.1. To oponaanje stila pojedinih pisaca prisutno je i u govoru pijanog Danila.
Danilo je ovjek iz naroda koji voli popiti. A govor pijana ovjeka ima odreenih
specifinosti. Sui ga u takvom stanju prikazuje tako to se na poetku vie uzastopnih paragrafa pojavljuje uzvik karakteristian za pijance, inae sklone kukanju:
Jooj, ta e biti s ovjeanstvom kad se ni mi komunisti ne moemo
da sloimo?
Jooj, kako li ive australijski crnci kad su tek sad u kamenom dobu?
Jooj, koliko naroda izginu u Drugom svjetskom ratu (...) Jooj, to me
ulja cipela (...)
Jooj, to je pogana rakija (...) Jooj, neka troim, to je koga briga u ta
u svoje pare potroiti (128-129)
U podtekstu je poznata poema Skendera Kulenovia.
14. Danilo se slui i elementima religijskog stila; moli i kune, a kletve i molitve
su protkane humorom i satirom:
Boe, ukoliko bi ti kad izbrisao krvavi luksuz svog postojanja, ukidaj
padee, i ove gramatike i sve ostale kroz koje se ljudska pamet mora provjeravati /.../ i upravi nam razvoj ka sve irem izboru ljepota, umjesto
sve stroem sapinjanju o pravila. Jezik su smislili ljudi radi osloboenja,
a na jezinim propisima insistiraju oni koji bi da su na vlasti, zavezali
nama ovakvima i jezik i jeziinu. Navali im, Boe, rak u grlo, a u dosije
niske tarifne stavove. Ko iskuje novu lijepu rije, podari mu cvijee na
putu u starost. Ko izmisli pravilo, udri ga, Boe, kamenjem/368/).
15. Zna se Danilo izraziti i u duhu novog vremena. Tada se slui elementima
administrativnog stila, ali ne u uvjetima kada se to oekuje (/Danilo se obraa
eni/ Nadam se da u se iz sreza vratiti do veeri, Izvijestiu te o zakljucima, ali
bez tvog prava na didkusiju. Jasno?).
368/Godinjak 2012
16. Danilo je grub i njean. Grubost izraava brojnim augmentativima i pejorativima, njenost deminutivima.
Veliki je broj deminutiva i augmentativa, hipokoristika, s pejorativnim ili
meliorativnim znaenjem. Pozitivan odnos izraava prema novom predsjedniku,
kvalificira ga neobinim deminutivnim pridjevom, tvorenim prema glagolu:
Lak i ist graanin, leporjek i potajno smjehuljiv (348).
Deminutivima se Danilo slui kada je oaran ljepotom mlade slubenice, prema
kojoj se, dok su zajedno radili, odnosio vrlo grubo, pa se sadraj iskazan deminutivima
jo jae istie:
(Mlada lijepa slubenica) vjeto izrezucka pilei batak, a ja se
nagoh i poljubih ruicu. (...) Stade preda me. Bosa. Pijane slabine
ljuljkaju se (...)
ja sam gubio pamet,
drhturio kao premlaen zeljov (...) (186-187).
16.1. Meutim, izuzetnu stilsku vrijednost imaju oni derivacioni morfostilemi
kojima Danilo ironizira ili degradira:
Pokuavam da se pretvorim u stabalce (...) (183); Bio je u zatvoru
zbog neke svoje antipolitiice (290); Poe dokazivati koliko je pametna
enica (361); Ovaj rastanak sa samim sobom (umiranje) je jedna obina
muica (375); (...) protjeramo kera kad dvije stare tune bearine (218);
(...) da istrgnem ovu jeziinu (342).
17. Danilo je srdaan i osjetljiv. Vidjeli smo, ljudima se obraa etikim dativom
ali se, povrijeen, i lahko distancira. One najblie (suprugu), to je neuobiajeno,
oslovljava sa vi (kada se naljuti na nju zbog toga to je bez njegovog znanja,
zalaui svoj ugled, radila na tome da ga vrati na posao).
18. Danilo je bivi vojnik, voli da komanduje, ali u tom komandovanju treba vidjeti
naslijeenu osobinu iz rata, gdje je nauio da se rije starjeine slua i izvrava
bez pogovora.18 Otuda one kratke komandne reenice: Razumijem. Naprijed,
ali, i one koje sadre samo predikat, koje iskazuje u trenucima monotonije:
Spavam.
Jedem.
utim.
Spavam.
Pa opet spavam. (183)
18.1. U trenucima oputenosti, kad uhom prati disanje svoga grada (171),
Danilo iskazuje duge reenice strukturirane po istom modelu:
Bilo se ve smrklo. Vrijeme kad se seljak kraj ognjita eka, zijeva
i skanjuje da legne, kad se stare akamdije skupljaju po budacima
18
Godinjak 2012/369
MURATAGI-TUNA
krijui ispod kaputa i po depovima koju mrvu mezeta, kad penzioneri

i propali politiari nabijaju naoari i sijedaju da proitaju u novinama
i ono izmeu redaka, kad svjesniji drugovi iza zastrtih prozorapomau
svojim drugaricama oko poreta i pelena, kad mladoenje nestrpljivi
kriaju koracima sobu i kunu stare, svoje ili njene, to ve jednom ne
idu u svoju sobu spavati, poto je mladom ovjeku navrlo na oi... (170)
Dominacija kratkih reenica formira jedan otar i estok stil, a duga reenica
dominira u intelektualnom diskursu.
Za stil svakog teksta od fundamentalne je vanosti odnos izmeu narativnih i
deskriptivnih sekvenci. Ove dvije forme se u tekstovima prepliu, jedna bez druge ne
mogu. U romanu je naracija dominantna, ali deskripcija mu daje lirski ton. Mislimo
da u red najboljih stranica romana idu opisi arije i portreti ljudi iz arije i sa
sela. Portretisanja pojedinaca, opisi duana, duandija, naroito varoi Vilenice,
zabiljeeni su do detalja, kao kamerom.
19. Danilo je seljak. Njegov svijet je u veoma bliskoj vezi s prirodom. Zato mu je
govor protkan zoonimima. U romanu nalazimo brojne lekseme iz ovog semantikog
polja. Ljude najee usporeuje sa ivotinjama. Nikada se ne ponavlja. (Hadiju, kod
kojeg stanuje i koji mu priskae u pomo, usporeuje sa jagurom (237) i leopardom
(329); voljenu enu Malinku s koutom , sebe sa arovom, kurjainom (354) itd.
Meutim, izbor vodi kulminaciji; razoarani Danilo na kraju romana regnizirano
zakljuuje da nema ovjeka s kojim bi mogao popiti pie u kafani, pa od konobara
trai da nae dukelu i da je kravatom vee za sto za kojim sjedi. Uini mu se da rije
dukela nije ba tako jaka, jer nije naa, onda upotrebljava domau rije, augmentativ,
trai zeljovinu (359).
19.1. S druge strane, onu njenu stranu pokazuje tako to osobe do kojih mu je
stalo usporeuje sa biljkama. Malinku sa eftelijom, senabijom itd.
20. Openito Danilov jezik (i stil) je prirodan, nesputan, slobodan, rasprian,
komotan. Tee lagano i glatko, bosanski, natenane, ali esto i zatalasano. Rije se za
rije vee, reenica za reenicu, po principu prianja govorljiva a pametna ovjeka,
kojeg naprosto nosi prialaki nagon. Otuda nailazimo na brojna epizeuksika
ponavljanja, tj. ona u kojima se uzastopce ponavlja homoformna sintaksika jedinica
sintaksema ili sintagma, i u govoru Danila Lisiia:
(...) ona mene gleda, / gleda me uporno i bezono (300); A vi, vi koji
niti smrdite niti miriete, vi koji s politikom imate veze samo do izbora,
vi ispunjene rubrike iz popisa stanovnitva, vi aplauderi, automatizovani
usljed nedostatka svojega miljenja, vi vjeiti slaemoseuesnici, zar
vi nijedan ne naoste za potrebno da me obiete. (166)
21. Jezike jedinice Sui esto osamostaljuje (zarezom...) ili parcelira (takom),
kako bi to vjernije prenio Danilov prirodno intoniran govor, ali i radi posebnog
isticanja, ili naglaavanja znaenja, tj. upotrebljava pauzu tamo gdje je ne oekujemo.
Rije je o pauzama kojih u osnovnoj komunikativnoj, stilistiki neutralnoj varijanti
370/Godinjak 2012
reenice nema. Prvi segment ima manju, a drugi veu komunikativnu vrijednost.
Pauza ispred drugog segmenta podrazumijeva i dizanje intonacije, pa se informacija
sadrana u parceliranom segmentu istie kao posebno znaajna, vana, neoekivana.
Ovim sintaksostilskim postupcima stvoreni su veoma ekspresivni sintaksostilemi.
U Suievom romanu nalazimo i parceliranje reeninih konstituenata, i izdvajanje
reeninih lanova intenzifikatorom, i izdvajanje reeninih komponenata s njihovom
permutacijom, ali i parcelirane reenice:
Naao sam se u glupom poloaju,
jer,
kad je moja mladost potroena kao municija na mravom teferiu tijela
(...) (253); (...) izaem na kuni prag, uim i puim (330):
Dva put smo se vidjeli. U Vilenici. (346); Trebalo je razmiljati.
Konstrutivno i efikasno. (84); Nie Jovanka. Sama. (97); Zato su valjda
carevi uvijek ivjeli u prijestonicama. Gore (99); Bio je kurir i tu je
izgubio kuriru najpree nogu. (104); Siva suknja do pod koljena, bluza
pod vratom zakopana neupadljivim, a ukusnim broem. ista, suzdrana,
elegantna i skromna. Zakleo bih se stenodaktilografkinja u predsjednitvu
Vlade. Za moje medvjee oi san. (107); Znao sam mrak, je najbolji
uslov za inicijativu ove vrste. (112)
U posljednjem primjeru pauza (zarez) je ba na neuobiajenom mjestu. U svim
primjerima reenica je izdijeljena na segmente stilskom, odnosno ekspresivnom
pauzom.
22. esto se naavi u afektivnom stanju Danilo ne izgovare sve dijelove reenice.
Takve eliptine reenice razbijaju gramatiku strukturu reenice, a dokazuju da
ivot stvara reenike strukture kao sredstvo specifine komunikacije:
Na stoiu gomila knjiga. Po vrhu partijski asopisi. Ispod kreveta
viri gomila (...) (226); ta te briga, ovjee za ljekovite trave!
Pogledaj trgovake radnje, pa onda doktoru. (243); E sad kai
zato nisi doao? Zna gdje stanujem. Veeras? (245); Jer supruga
sudijina nije imala tri hiljade ... Dok stan, dok mlijeko, dug u duanu,
dug kasi uzajamne pomoi, djeci cipele i odjela za zimu, a sudijina
plaa mizerija jedna. (293); Sin Ibrahim obino za stolom. Pleke
i ija, nepomini. (304); Danilo, / sutra odmah k meni! (356).
Nema sumnje, Danilovo komuniciranje je umnogome specifino, ba zbog toga
to je i prirodno i raznovrsno.
Moemo zakljuiti da se Danilo Lisii, glavni lik romana Ja, Danilo Dervia
Suia, pojavljuje kao individualizirana linost, kao prialac, odnosno pripovjedno
lice koje svim raspoloivim jezikim sredstvima iskazuje sebe kao dvostruku
linost, kao obinog ovjeka iz naroda i novog ovjeka stvorenog u ratnom i
poratnom vremenu. Njegov prirodan i raznovrstan govor/stil predstavlja onu
taku gledita iz koje se oblikuje i sagledava cijela struktura romana. Autorova
Godinjak 2012/371
MURATAGI-TUNA
taka gledita je skrivena, pa je njegova neutralna jezika pozicija samim tim

potisnuta. Otuda Danilov govor biva jo vidljiviji. Pisac omoguava Danilu da govori
tako da na najlaki nain sopstvenu historiju kompromitira i drugaije tumai. Istovremeno, pisac modernom itaocu omoguava da sada, kada je ve nestalo otrine
suda o vremenu kada se radnja dogaa, drugaije tumai ljude i dogaaje opisane u
romanu. Dopustio mu je, kao i glavnom liku Danilu, da ga jednostavno razoblii.
Literatura:
Cvijeti, Ljubomir: O romanu Ja, Danilo Dervia Suia, Predgovor u romanu Ja,
Danilo, Sarajevo: Veselin Maslea, 1983., 22.
Ivan Fogl: Danilo u stavu mirno ili mogui razlozi unitenja ei za ivotom, ivot, br.
10-11, (1961)
Renik srpskohrvatskog knjievnog jezika MS i MH Renik srpskohrvatskog knjievnog
jezika, Novi Sad: Zagreb: Matica srpska: Matica hrvatska, 1969.
Josip Sili: O razgranienju gramatikog o stilistikog plana jezika, Knjievnost i jezik,
XV/1-2(1967), 56.
M. Stevanovi: Savremeni srpskohrvatski jezik, I, Nauna knjiga, 1970, 490.
Ivan op: Hronika o Danilu, Dervi Sui Ja, Danilo, Knjievne novine, br. 202, 26.VII 1963.
M. Telebak: ta se krije iza etimologije, Banja Luka: BINA, 2003., 84.
R. Trifkovi: Skica za knjievni portret Dervia Suia, Bonjaka knjievnost u
knjievnoj kritici, Knj. IV (novija kjievnost proza), Sarajevo: Alef, 1998., 526.
V. Vinogradov: Stilistika-Teorija poetskog jezika-Poetika, Sarajevo: Zavod za udbenike,
1971., 30-48.
ABOUT NAME AND SPEECH OF MAIN CHARACTER IN

THE NOVEL JA, DANILO BY DERVIS SUSIC
(LINGUISTIC-STYLISTIC ANALYSIS)
Hasnija Muratagi-Tuna
Summary
We tried to reveal a work which was a part of reality and to point to linguistic units that
contribute to stylistic values and information transfer of the work itself, primarily analysing
the name of the main character and his speech.
Keywords: Dervis Susic, novels, I, Danilo, linguistic-stylistic analysis, speech
characteristics of the main character, linguistic units with stylistic function, Bosniaks
literary critique
372/Godinjak 2012
UDK 821.163.43*.09: 81367

929 Musabegovi, J.
Reenice bez predikata u funkciji dviju

stilskih figura (elipse i parcelacije) u
romanu Most Jasmine Musabegovi1
Elma Durmievi-Cernica
Filozofski fakultet
Sarajevo
Rad ima cilj opisati reenice bez predikata koje kao takve, nepotpune i eliptine, utjeu na
ekspresivnost i stilogenost romana Most Jasmine Musabegovi. Reenicama bez predikata
lingvostilistiki bavi se sintaksostilistika, i u naem radu, to su, zapravo, sintaksike
figure elipsa i parcelacija.
Kljune rijei: reenica bez predikata, elipsa, parcelacija, silepsa, ekspresivnost, nominativna reenica, ekspresivna sintaksa, Most, Jasmina Musabegovi, bonjaka knjievna kritika
1. Uvod
radu se bavimo reenicama bez predikata jer reenica bez predikata
nosi veu stilsku vrijednost2 pa emo, tako, analizirati sintaksikostilistike osobine elipse i parcelacije na primjerima ekscerpiranim iz
romana Most Jasmine Musabegovi.
U
1
Jasmina Musabegovi pie eseje, knjievne kritike, prozu i poeziju i prevodi sa francuskog
jezika. Roena je 1941. godine u Vogoi kraj Sarajeva, ali je djetinjstvom vezana za Mostar i
hercegovako podneblje koje e u kasnijem periodu i njenom knjievnom radu ostaviti znaajan
trag. U Sarajevu je zavrila klasinu gimnaziju i studij na Filozofskom fakultetu. Knjievnu kritiku
objavljuje od 1965. godine. Dvije godine provela je na studijskom boravku u Parizu gdje je napisala
knjigu o djelu Rastka Petrovia i novim stremljenjima u umjetnosti. ivi u Sarajevu. Navest emo
neka djela: Rastko Petrovi i njegovo djelo, Tajna i smisao knjievnog djela, Snopis, Skretnice, Most,
ene, glasovi.
2
Jahi, D., Halilovi, S., Pali. I.: Gramatika bosanskoga jezika, Zenica: Dom tampe,
2000., 371.
Godinjak 2012/373
DURMIEVI-CERNICA
Vano je naglasiti da je elipsa takva stilska figura koja spada u ekspresivnu

sintaksu i podrazumijeva izostavljanje nekog dijela iskaza. Najee je to predikat
(ali moe biti i bilo koji drugi reenini lan), pa je prava (je) retorika elipsa ona
u kojoj se izostavlja itav dio iskaza inae sintaksiki nuan3 S pravom smatramo da
je predikat sintaksiki nuan, jer je nosilac predikativnosti, sam sebi otvara mjesto
u reenici, ne zavisi od drugih reeninih lanova.
Mi emo analizirati elipsu (eliptine reenice) s potpuno elidiranim predikatom.
Parcelacija je realizacija jedne reenice u vie tekstovnih jedinica4, gdje opet
analiziramo one parcelate s elidiranim predikatom.
Gramatiki, nedostatak predikata, ukoliko nije naruena komunikacijska vrijednost, ne ini reenicu manje sintaksikom, ali itekako je ini specifinom.5
2. Ekspresivnost elipse u romanu Most
Elipsu pronalazimo ve na poetku romana. Druga i trea reenica romana jesu
elipse:
Za mene je put do mosta uvijek vodio niz rijeku. Iz kue, pravo u vreli tunel
sokaka, pa do hladne i uznemirene vode. Neretvom, sa oporom djece, uz
ciku, velike laufe i raskalaenost juga ka njemu. (JMM6: 7)
U prvoj i drugoj eliptinoj reenici, elidirani predikat jeste predikat iz prve reenice: vodio je. S obzirom na to da je enski subjekt u romanu, djevojica, zapravo
umjetnica, slikarica, tako se i ove eliptine reenice ponekad ine kao umjetniki
likovni zapisi, likovno-lirski momenti preneseni u jeziki izraz.
Okean: velik i inertan. A onda uhvatiti njegove brzace, naplavine, velike
ravniarske rijeke i plahe planinske. Mrea pokreta i puteva u nepokretnost.
U uvijek istom. Bujice i kamenje. Prepoznaju se bujicom i bojom. Hiljadu
boja u jednoj istoj boji: plavo do zelene. Duga u plavom. Dubine i pliine.
Ona pjeskovita, kamenita, muljevita, skliska, oporna, Divlja i tajanstvena
dubina. (JMM: 16)
Predikat elipse veinom se podudara s ve postojeim predikatom reenice
ispred ili iza, a ukoliko se izrazom ne podudara, onda se znaenjski pribliava ve
postojeem predikatu. I interpunkcijski znaci mogu biti iskoriteni umjesto predikata,
kao npr. dvotaka (:) ili crta (), to nas odmah upuuje na jeziku ekonomiju, ali i
na mogunost itanja vlastitog teksta/reenice. Svaki pojedini italac ili itateljka
moe pretpostaviti predikat kojeg ne mora pretpostaviti neki drugi italac ili
3
Katni-Bakari, M.: Stilistika, Sarajevo: Ljiljan, 2001., 259. (prema kiljan, 1985., 25).
Katni-Bakari, M.: Stilistika, Sarajevo: Ljiljan, 2001., 262.(prema Aleksandrova, 1984: 211)
5
Piper, P. i dr. Sintaksa savremenoga srpskog jezika. Prosta reenica. Beograd: Institut za
srpski jezik SANU, Beogradska knjiga, Matica srpska, 2005., 308.
6
JMM Jasmina Musabegovi, Most.
4
374/Godinjak 2012
Reenice bez predikata u funkciji dviju stilskih figura (elipse i parcelacije)

u romanu Most Jasmine Musabegovi
itateljka. Tako, dvotaka u naem primjeru (Okean: velik i...) moe znaiti: je,
je bio, sanja, spava, postoji... Naravno, u veini sluajeva, ova dvotaka znai:
je, jeste, su, jesu (oblici glagola jesam), ali ovakav umjetniki registar mora
nuditi (i nudi) mogunost drugaijeg itanja i tumaenja.
Lica i djevojke, i majke, zblanuta, ista: jedno starije, jedno mlae. On, u
poluprofilu, takoer isti. Tri ista lica u razliitim dobima i polovima. Sveto
trojstvo neko. (JMM: 40)
Prva navedena reenica (Lica i djevojke, i majke...) moe se dvostruko posmatrati,
kao elipsa s potpuno elidiranim predikatom, ili kao elipsa s djelomino elidiranim
predikatom. U prvom sluaju, zblanuta posmatrat emo kao popridjevljeni glagolski
pridjev trpni, i to u ekspresivnoj i stilogenoj postpoziciji, poziciji koja naruava
osnovni, ali i aktualizirani red rijei, inei ga obiljeenim.7 No, u drugom sluaju,
djelominom reduciranju podloan je (i) imenski predikat, sloen po modelu:
kopulativni glagol, tj. glagol biti ili neka njegova semantika varijanta + leksiko
neglagolsko jezgro8, tako da onda nedostaje kopulativni glagol su su zblanuta.
Veliki broj pronaenih elipsi u romanu Most jesu nominativne reenice. Navest
emo samo neke:
Skok. (JMM: 14)
Pljesak. (JMM: 14)
Glasovi! Glasovi! (JMM: 20)
To lijepo i drago lice. (JMM: 40)
Mekani bomboni. (JMM: 87)
Samoa, mrak, teina i snaga vrata, i prst moj prikljeteni. (JMM: 99)
Bijele plahte. (JMM: 100)
La. (JMM: 119)
Pauk. (JMM: 130)
Muk. (JMM: 153)
Nemir. (JMM: 154)9
Veliki broj eliptinih reenica u romanu Most ne naslanja se ni gramatiki ni
znaenjski na prethodnu reenicu. One, ak ni kontekstualno ni kolokacijski, ne
moraju pripadati cjelini ili pasusu u kojem se nalaze. Veoma su samostalne, kao da
su naknadno ubacivane u vezani tekst. To, svakako, ini ovaj roman ekspresivnim i
te elipse (i parcelacije, svakako) predstavljaju tekst u tekstu samostalan, poetiziran,
ali, svakako, i neodvojiv od osnovnog vezanog teksta romana. Svaka elipsa (i parcelacija) kao da predstavlja intermedijalnost: spoj knjievnog/pisanog i likovnog izraza:
7
O ovome vidjeti vie u D. Jahi i dr., str. 465473.

Puri, B.: Sintaksiko-stilistike osobine elipse (na primjerima ekscerpiranim iz djela
Taj ovjek A. Isakovia i Istoni diwan D. Karahasana), Bosanski jezik, 2 (1998), 111.
9
Ovo su samo neke izdvojene nominativne reenice za potrebe ovog rada. U romanu ih je
puno vie, to roman ini ekspresivnijim. Reenice postaju zatvorene, gotovo, poetske cjeline.
8
Godinjak 2012/375
DURMIEVI-CERNICA
Tijelo klonule ene kojoj je jedini oslon kameni zid u avliji. Sjedi na seiji.
Tijelo i tlo. Meso i zemlja. Jedno. Veliko jedno. Ne dramatino to je prepoznala
kao svoje. Rodenova skulptura: Zemlja. (JMM: 17)
Ljuljanje, pijesak, upiranje prsta u mene, smijeh, arenilo glava i ilima po
prozorima. Duga kolona koja e obii grad i opet se vratiti na ovu stanicu.
(JMM: 30)
Da li ivim sada u slici, dok moja bedra deru sve potencijalne televizijske slike
to se kriju u svakom djeliu vazduha i prostora, a ne kazuju mi se. Ne. Jedno
veliko ne. Odvlai me drvena stupa sebi. Drvo bez rane od eksera na sebi,
uklopljeno u sebi bez zacjepa. Plotimini udari razbijaju vodu, u biser se
pretvara i strmoglavo niz krene litice u maticu pada. (JMM: 39)
Ovdje me je svjetlost zasljepljivala odasvud, iz treptaja i ne samo voda, ita,
kukuruza, dolova, pseih oiju, kravljeg mukanja i zadriglih vimadi, ve i
iz njihovih glasova i pria. Njegovog posebno. Te ruke to vjeto barataju
ne samo udicama, mreama ve i sobom, gole uhvaaju ribu. Miris svjeine
iz njih. I pad ireva po krovu hladnjaka nad Bosnom. Ko jei u irovima
dok bobotaju? (JMM: 41)
Iz ovog je vidljivo da je elipsa I pad ireva... u ovoj izdvojenoj cjelini veoma
samostalna, te se gotovo ne moe povezati ni s jednom reenicom napisanom prije
nje. Ona kao da je uvertira za reenicu koja slijedi: Ko jei u irovima...
Koji je to predikat to nedostaje u eliptinoj reenici: I pad irova po krovu
hladnjaka nad Bosnom? To mogu biti predikati: osjeam, ujem, sluam, vidim...
Silepsu, takoer, moemo pronai u romanu, koja nastaje pri elidiranju leksiki
istorodnog a gramatiki nepodudarnog elementa10 (Kovaevi, 1991: 142):
Odoe. Ja za njima, kasnije. (Odoh) (JMM: 63)
Elidirani predikat gramatiki se ne podudara s navedenim predikatom: odoe/odoh.
Tako se u silepsikim konstrukcijama eksplicirana i elidirana leksema ne podudaraju u nekom od gramatikih znaenja (ili vie njih odjednom). U naem sluaju,
nepodudarnost je prisutna u kategoriji lica i broja. A mogua je i nepodudarnost
u vidu, rodu, ili padeu (kada je elidirana imenska rije).
Te noi je otac smiren, ali bez igre i razgovora legao. Majka takoer. (JMM: 62)
Nepodudarnost je izraena u rodu: je legao je legla.
Pod pritiskom vode to se sklapala iznad moje glave u zvuku kripave eljezne
kapije, a njoj u huku kolone, one prvomajske, to e proi kao izloeni ivoti
u kojem vie ne vidi mene.
Ja rijeima.
Ona stopama u grahu.
Ja novinama.
10
Kovaevi, M.: Gramatika i stilistika stilskih figura, Sarajevo: Knjievna zajednica Drugari,
199.1, 142.
376/Godinjak 2012

Ona rijeima uhvaenim na ulici, tajnim svojim znakovima.

Teturavo se nalazimo, dotiemo u nesigurnosti, prepoznajemo i jedno drugom
stremimo. (JMM: 54)
Elidirani predikati, ako pretpostavimo da su leksiki identini (nalaziti /se/)
gramatiki imaju razliku: nalazim/nalazi, i opet nepodudarnost u kategoriji lica,
ali i roda, to saznajemo iz konteksta.
Iz svih navedenih primjera zakljuit emo da elipsa i silepsa u romanu doprinose jezgrovitosti, naglaenosti i dinaminosti knjievnoumjetnikog teksta.11
3. Ekspresivnost parcelacije u romanu Most
Parcelacija kao sintaksika stilska figura zastupljena je u velikom broju u romanu
Most. Ona, kao i elipsa, utjee na jezik i stil samog romana, posebno na njegovu
ritminost i dinaminost. S obzirom na to da analiziramo reenice bez predikata,
samo su takvi parcelati uli u analizu. Inae, i parcelat i bazna komponenta jesu
iskazne realizacije jedne reenine strukture.12
To je put na most. Izvanjski, tuinski. (JMM: 8) Hvata me san. Sladak i dubok.
(JMM: 30) To lijepo i drago lice. Veselo. (JMM: 40) Njih dvije, mama i
dainica. Zamiljene. (JMM: 152)
Parcelacijom, u navedenim primjerima, naglaava se i opisuje sadraj iz bazne
komponente. Parcelirani su atributi, koji sada imaju ekspresivnu funkciju. Naprimjer,
pridjevi: lijepo i drago, koji se nalaze u baznoj komponenti, u antepoziciji, ne nose
tu stilogenost, kakvu nosi parcelat veselo, u markiranoj postpoziciji.
Sljedei parcelati jesu, zapravo, prijedlono-padeni izrazi u razliitim reeninim
funkcijama:
a) leksiko jezgro imenskog predikata:
Moj put do mosta je iznutra, odozdo. Od rijeke i vode, do luka. (JMM: 7)
b) nekongruentni atribut:
I pogled odozdo. Prema njegovom luku. (JMM: 7)
c) adverbijalne odredbe mjesta:
Sjedila bi na najprometnijoj ulici, u hladu, ispruene modre i natekle noge.
U blizini pijace ili kole. (JMM: 116) Ja ne pamtim njegovo klanajanje.
U oku velike, primae sobe. (JMM: 61)
d) adverbijalne odredbe popratne okolnosti:
ena je jo dugo plakala. Zajedno s majkom. (JMM: 64)
Parcelati se mogu ostvariti i kao adverbi naina:
U nejakim rukama, sama sa sobom, zamajana nosila sam ruak dajdi u duan.
11
Puri, B.: Sintaksiko-stilistike osobine elipse (na primjerima ekscerpiranim iz djela

12
Katni-Bakari, M.: Stilistika, Sarajevo: Ljiljan, 2001., 264.
Godinjak 2012/377
DURMIEVI-CERNICA
Polako, zaigrana. (JMM: 8) Udara o okove, tiho i postojano. Tako, dugo.

(JMM: 20) Biju! ponavlja tiho i sigurno. Rezignirano. (JMM: 21)
U navedenim primjerima jasno je kako parcelacija ima za funkciju naglaavanje
vanosti svakog elementa, isticanje sadraja svakog pojedinog parcelata ime se
pojaava emocionalnost i retorinost teksta.13
Isto vrijedi i za sljedee primjere parcelacije koji su sada uslonjeni:
I okeani imaju svoje rijeke i svoje brzace. Svoje velike i male naplave, izvore.
Svoju vodu u velikoj vodi. (JMM: 11) To je ipak slika. Bijela slika. (JMM: 14)
Kad su se dogurivali, sporazumijevali prstima, iaretom, ili bilo im drugim,
to je bila tiina to se glasa. ivotna tiina. (JMM: 44) Prvo je bila igra. Luda
djetinja igra. Prije svega sa sobom, svojim tijelom, nebom voem, vodama.
(JMM: 17)
Parcelacija biva posebno izraena i izraajna kroz druge stilske figure koje se
isprepliu u romanu:
a) anafora:
I ona je za mene od tada ivjela u carstvu mrtvih. Davno prije vlastite smrti.
Davno. (JMM: 36)
Zato je karpuza tako esto na mrtvim prirodama. To je raspuknuto ljetno
podne u crvenilu. Ta skrivena zrelost sunca. Ta skrivena vlanost u suhaji
elopeka. (JMM: 15)
b) poreenje:
Okrugao paketi. Kao lopta. (JMM: 86)
Mekani bomboni. Kao mali kolai. (JMM: 87)
Tihi samotnjak, prijaznog osmijeha i lica ako ga sretne. Kao pauk. (JMM: 130)
c) anadiploza:
Na vrhu njegova slika.
Ispod slike pismo.
Ispod pisma licitarsko srce s ogledalom.
Ispod licitarskog srca bomboni, utavi, sjajni, u papir zavijeni. (JMM: 87)
d) antiteza:
Drhtavost njihova nije slabost, to oni trepere na talasima koje samo tada mogu
da uhvate i prenesu. U koji to dio mozga. Do svijesti ne. Ali, do neeg jo ireg,
da. (JMM: 82)
Parcelacije u romanu Most este su i raznovrsne i kao takve vrlo funkcionalne.
Na neki nain, samim svojim prisustvom u romanu, daju specifinu notu istom,
jer se svaka parcelacija realizira (se) kao jedan takt ili kao slika za sebe.14
13
Katni-Bakari, M.: Stilistika, Sarajevo: Ljiljan, 2001., 263.

Puri, B.:Sintaksiko-stilistike osobine elipse (na primjerima ekscerpiranim iz djela
14
378/Godinjak 2012

Zakljuak
Analiza reenica bez predikata koje su u funkciji elipse i parcelacije, ali i drugih
stilskih figura (npr. silepsa), u romanu Most ponudila nam je zanimljive rezultate.
Roman obiluje reenicama bez predikata, koje smo svrstali i analizirali kao elipse ili
parcelacije. Nismo bili u mogunosti navesti sve primjere ekscerpirane iz romana,
ali smo ponudili najreprezentativniju pronaenu grau. Miljenja smo da je obilje
elipsi i parcelacija razlog jake ekspresije u romanu, stilske markiranosti i da
eliptine reenice i parcelati funkcioniraju vrlo nezavisno i slobodno u odnosu na
cjelinu (cijeli roman), ali istovremeno, u svakom trenutku, dio su konteksta same
prie u romanu.
Izvori:
Musabegovi, Jasmina: Most, Sarajevo: Bosanska knjiga, 1994.
Literatura:
Jahi, D., Halilovi, S., Pali. I. : Gramatika bosanskoga jezika, Zenica: Dom tampe, 2000.
Katni-Bakari, M.: Stilistika, Sarajevo: Ljiljan, 2001.
Kovaevi, M.: Gramatika i stilistika stilskih figura, Sarajevo: Knjievna zajednica Drugari, 1991.
Piper, P. i dr. Sintaksa savremenoga srpskog jezika. Prosta reenica. Beograd: Institut za srpski jezik
SANU, Beogradska knjiga, Matica srpska, 2005.
Puri, B.: Sintaksiko-stilistike osobine elipse (na primjerima ekscerpiranim iz djela Taj ovjek
A. Isakovia i Istoni diwan D. Karahasana), Bosanski jezik, 2 (1998), 103116.
Puri, B.: Sintaksiko-stilistike osobine parcelacije (na primjerima iz djela Taj ovjek A. Isakovia
i Istoni diwan D. Karahasana), Knjievni jezik, 21/2 (2003), 8792.
SENTENCES WITHOUT PREDICATES IN THE FUNCTION OF TWO FIGURES OF

SPEECH (ELLIPSIS AND SENTENCE FRAGMENTATION) IN THE NOVEL THE
BRIDGE JASMINA MUSABEGOVIC
Elma Durmievi-Cernica
Summary
The paper aims to describe a sentence without predicates as such, incomplete and elliptical,
affect expressiveness and style of language in the novel The Bridge of Jasmina Musabegovic.
Sentences without predicates, in our study, they are, in fact, syntactic figures ellipsis and
sentence fragmentation.
Key words: sentences without predicates, ellipsis, sentence fragmentation, syllepsis,
expressiveness, nominative sentences, expressive syntax, Bridge, Jasmina Musabegovic
Godinjak 2012/379
UDK 821.163.43*-31:81255.2
Prevodivost historije i kulture Bosne i

Hercegovine u romanu Uhode
Dervia Suia
Amira Sadikovi
Filozofski fakultet
Sarajevo
Rad se bavi mogunostima prevoenja pojedinih pojmova ili cijelih slika u vezi sa
historijom i kulturom Bosne i Hercegovine u romanu Uhode Dervia Suia. Autorica
dosadanja nauna postignua iz oblasti prevodilatva dobrano nadograuje, primjenjujui
ih pritom na primjere u vezi sa moguim prevoenjem integralnog teksta spomenutog
romana.
Kljune rijei: prevoenje, Dervi Sui, roman Uhode, kultura, historija, frazem
redinom devedesetih godina prolog vijeka, Lawrence Venuti uvodi termin

nevidljivosti prevodioca (eng. translators invisibility), koja se stvara
nainom na koji sami prevodioci prevode na tean engleski jezik, da bi
proizveli tekst koji je idiomatian i itljiv, ime stvaraju iluziju transparentnosti, pa
kae da se prevedeni tekst, bilo prozni ili poetski, dokumentaristiki ili fikcionalni,
kod veine izdavaa, recenzenata i italaca smatra prihvatljivim kad se ita teno,
kad ga odsustvo bilo kakvih lingvistikih ili stilistikih neobinosti ini naizgled
transparentnim, ime se stvara dojam da odraava linost ili namjeru stranog pisca
ili sutinsko znaenje stranog teksta privid, drugim rijeima, da prevod zapravo
i nije prevod, ve original.1
Venuti smatra da je prevodioeva nevidljivost povezana sa dvije prevodilake
strategije: podomaivanjem i postranjivanjem teksta (eng. domestication, foreigni-
1
Lawrence Venuti, Translators Invisibility: A History of Translation, London and New York:
Routledge, 1995., str. 1. Kao ekvivalent termina foreignization i domestication ve su ustaljeni
termini postranjivanje i podomaivanje. Cf. Mehmed Kico, Ogledi u poetici prevoenja, Sarajevo: El-Kalem, 2009.
380/Godinjak 2012
Prevodivost historije i kulture Bosne i Hercegovine u romanu Uhode Dervia Suia
zation)2 i kae da, kad su u pitanju metode prevoenja, postoje samo dvije: ili da
prevodilac to je mogue vie ostavi autora na miru i njemu pribliava itaoce, ili da
ostavi itaoce na miru i njima pribliava autora. Time se prevodiocu daje mogunost
da se opredijeli za podomaivanje, to predstavlja etnocentrinu redukciju stranog
teksta na kulturoloke vrijednosti jezika-cilja, ili postranjivanje, kojim itaocu
namee pritisak izlaska iz sopstvenih lingvistikih i kulturolokih vrijednosti da bi
upoznao strane. Sam Venuti kae da je danas, onoliko koliko predstavlja obuzdavanje
etnocentrine nasilnosti prevoda, postranjivanje u odreenoj mjeri i poeljno, kao
strateka kulturna intervencija u savremenom svijetu, usmjerena protiv hegemonije
engleskog govornog podruja i nejednake kulturne razmjene. Meutim, on naglaava
da je u savremenom svijetu potrebno graditi teoriju i praksu prevoenja koja se opire
kulturnim vrijednostima dominantnog jezika-cilja, te naznaava lingvistike i kulturoloke razlike stranog teksta.3
Mada zagovara postranjivanje, Venuti je svjestan i odreene kontradiktornosti
takvog stava, jer se radi o subjektivnom i relativnom pojmu, s obzirom na to da se
radi o uvoenju izvornika u kulturu jezika-cilja, te se vidljivost tog postranjivanja
osigurava samo kroz vidljivost dominantnih kulturolokih vrijednosti jezika-cilja.
Venuti ne nudi konkretnu metodologiju koja bi se mogla primijeniti na analizu
prevoda. U oba navedena djela nudi brojne primjere i analizira ih razliitim pristupima.
Jeremy Munday sugerira kako se, sagledane u cjelini, Venutijeve premise o podomaivanju i postranjivanju prevoda, kao i o relativnoj moi izdavaa i prevodioca, mogu
korisno sagledati na nekoliko naina:4
lingvistikim poreenjem izvornika i prevoda, s ciljem sagledavanja strategija
podomaivanja i postranjivanja;
razgovorom sa prevodiocima o strategijama koje koriste, te analizom razliitih verzija prevoda i eventualne komunikacije prevodioca i autora;
razgovorom sa izdavaima i urednicima, da se vidi koji su im ciljevi pri
objavljivanju prevoda, kako odabiru ta e se prevoditi i kakva uputstva
daju prevodiocima;
analizom ta se i koliko prevodi i prodaje, ta se prevodi i na koje jezike i kako
se trendovi s vremenom mijenjaju;
analizom ugovora po osnovu kojih prevodioci rade i koliko su vidljivi u
konanom proizvodu;
2
Ovdje Venuti citira njemakog filozofa Friedricha Schleiermachera, odnosno predavanje

koje je odrao 1813.; Lawrence Venuti, Translators Invisibility, op. cit., str. 19-23.
3
Lawrence Venuti, Translation as Cultural Politics: Regimes of Domestication in English,
u: Mona Baker (ur.), Critical Readings in Translation Studies, London: New York: Routledge,
2010., str. 65-79.
4
Jeremy Munday, Introducing Translation Studies, London: New York: Routledge, 2001.,
str. 156.
Godinjak 2012/381
SADIKOVI
analizom koliko je doslovno vidljiv sam prevod, u smislu prisustva prevodilakog predgovora ili pogovora, naznake imena prevodioca i sl.;
analizom kritika prevoda, autora ili perioda, da bi se vidjelo koliko se prevodilac
uope spominje, te prema kojim kriterijima recenzenti sude o prevodu u datim
vremenu i u datoj kulturi.
S druge strane, Umberto Eco kae da je prevoenje pojava koja se ne tie odnosa
izmeu dva jezika ili dva lingvistika sistema, osim u rijetkim sluajevima kad se
od izvornog govornika ili prevodioca kae da ponudi prevod nekog konkretnog
termina. Prevoenje je, prema njegovom miljenju proces koji se odvija izmeu dva
teksta proizvedena u datom historijskom trenutku u datom kulturolokom miljeu.5
Eco dalje kae da prevoditi znai razumjeti unutranji sistem nekog jezika i strukturu teksta datu u tom jeziku, te stvoriti dvojnika tekstualnog sistema koji, s izvjesnom
diskrecijom, kod itaoca moe proizvesti sline uinke i na semantikom, i na
sintaktikom, i na stilistikom, metrikom i fonosimbolikom planu, stvarajui
istovremeno i emotivne uinke kojima je teio izvorni tekst. Kad se kae s izvjesnom
diskrecijom, oito se eli rei da svaki prevod predstavlja granicu nevjernosti u
odnosu na neku jezgru tobonje vjernosti, ali odluka o poziciji te jezgre i irini tih
granica zavisi od ciljeva koje prevodilac sebi postavlja.6
Ecoova ideja o prevodiocu kao pregovarau bavi se upravo pitanjem uspjenosti
prevoda, ostvarenoj na razne naine. Brojni su faktori koje prevodilac uzima u obzir
pri procesu rada na tekstu: s jedne strane, stoji izvorni tekst, sa svojim autonomnim
pravima, a ponekad i figura autora, ako je iv, te njegovi eventualni zahtjevi za
kontrolom. Nakon toga slijedi itava kultura unutar koje je tekst nastao, a s druge
strane, sam prevod i kultura u kojoj se on pojavljuje, sa cijelim sistemom oekivanja
vjerovatnih italaca, a nekad i izdavakom industrijom, koja moe predviati razliite
kriterije prevoenja, u zavisnosti od toga da li je taj odredini tekst namijenjen nekoj
ozbiljnoj filolokoj ediciji ili ediciji zabavne, lake knjievnosti.
esto se kao osnov za analizu prevoda koristi metod koji se u literaturi na
engleskom jeziku naziva back-translation, tj. povratni prevod, a bavi se onim to
Ecco naziva reverzibilnost, tj. da idealni prevod izmeu dva jezika, zapravo, opisuje
situaciju kad je tekst B na jeziku Beta prevod teksta A na jeziku Alfa ako, prevodei
tekst B nazad na jezik Alfa, tako dobijeni tekst A2 ima na neki nain isto znaenje
kao i tekst A.7
Prava pitanja pojavljuju se tek nakon to se uvidi koliko je reverzibilnost
varljiva i koliko oekivanje reverzibilnosti ugroava razumijevanje teksta. Osnovno
pitanje onog ko poznaje izvornik uvijek e biti da li neko kome je dostupan samo
5
Umberto Eco, Mouse or Rat: Translation as Negotiation, London: Weidenfeld and Nicholson,
2003., str. 25-26.
6
Umberto Eco, Otprilike isto iskustva prevoenja, Zagreb: Algoritam, 2006., str. 16.
7
Umberto Eco, Mouse or Rat, op. cit., str. 56.
382/Godinjak 2012
prevod taj prevod doivljava na isti ili priblino isti nain kao i izvornik. Tu se ve
odmiemo od prvenstveno lingvistike analize elemenata poput znaenja i istovjetnosti
sintaktikih struktura, i idemo u pravcu kljunog pitanja svakog prevoda: da li on
postie isti uinak. Umjesto o ekvivalentnosti znaenja, cilj prevoda je da, na osnovu
svoje interpretacije, stvori isti efekt kakav stvara i original. Oito se radi o funkcionalnoj ekvivalenciji, to znai da prevodilac mora dati hipotetiku interpretaciju
o tome kakvi su efekti izvornog teksta, tj. da ostane vjeran namjeri teksta. Poto
su mogue razliite hipoteze o tome ta je namjera izvornog teksta, i u tom smislu
je ono to prevod pokuava reproducirati stvari pregovaranja.8
Podomaivanje je dugo bilo prihvaeno kao ispravan nain predstavljanja stranog
izvornika domaoj publici. Opasnosti podomaivanja, a istovremeno i elementi
koje prevodilac u svakom svom postupku mora imati na umu, moda su najbolje saeti
kod A. Bergmana,9 koji ih vidi kao:
1. racionalizaciju, tj. jednostavniju organizaciju jezikih konstrukcija i izraza,
te drugaiju upotrebu interpunkcije (eng. rationalization);
2. pojanjavanje, tj. opirnije i preciznije obrazlaganje (eng. clarification);
3. proirivanje, tj. tendenciju da zbog potrebe obrazlaganja prevod postaje dui
od izvornika, to se odraava na ritam teksta (eng. expansion);
4. nadinterpretaciju, tj. tendenciju da se prevod iskazuje elegantnijim
reenicama, ime prevoenje postaje stilistika vjeba na osnovu, odnosno
na tetu originala, i suprotnu tendenciju, populizaciju, kojom se elementi
prvenstveno razgovornog jezika unose u narativne dijelove, inei ih itljivijim, ali istovremeno i konfuznim (eng. ennoblement and popularization);
5. kvalitativno osiromaenje, tj. zamjenu termina, izraza i figura iz originala
terminima, izrazima i figurama koje nemaju bogatstvo zvunosti ili ikoniko
bogatstvo termin ikoniko upotrijebljen je u smislu stvaranja slike o referentu, koja omoguava percepciju (eng. qualitative impoverishment);
6. kvantitativno osiromaenje, tj. leksiki gubitak, u smislu zamjene rijei snanog
naboja rijeima slabijeg naboja (eng. quantitative empowerishment);
7. naruavanje ritma, u smislu da roman nije nita manje ritmian od poezije,
mada, s obzirom na to da je roman kretanje cijelim svojim tokom, i loe
preveden roman i dalje nosi itaoca; ovakvu pojavu lake je uoiti u manjim
odlomcima, esto monolozima, u kojima e, recimo, upotreba interpunkcije
bitno razliita od originala znaajno utjecati na ritam odreenog iskaza
(eng. the destruction of rhythms);
8. naruavanje spleta dubinskih znaenja, tj. tendencija da se veza izmeu rijei
i njihovih semantikih, odnosno subtekstualnih implikacija oslabi (eng. the
destruction of underlying networks of signification);
8
Eco, Mouse or Rat, op. cit., str. 56.

Antoine Bergman, Translation and the Trials of the Foreign, u: Lawrence Venuti (ur.),
Translation Studies Reader, London: New York: Routledge, 2000., str. 288-297.
9
Godinjak 2012/383
SADIKOVI
9. naruavanje jezikog sklada, tj. postupak kojim se ugroava nain na koji

izvornik koristi, recimo, vrste reenica, konstrukcije, odreenu vrstu subordinacije i koordinacije; takvim prevodilakim postupkom stvara se prevod koji
je i vie homogen od izvornika, jer ima vie stila u uobiajenom smislu
rijei, ali je istovremeno i vie nekoherentan i nekonzistentan, jer umjesto
praenja shema za koje se opredijelio autor, sam odluuje o tome gdje e od
tih shema odstupiti, a gdje ne (eng. the destruction of linguistic patternings);
10. naruavanje spleta dijalekatskih znaenja, tj. tendencija da se ekvivalenti
narodnog govora i stila pronalaze u knjievnom jeziku, bez obzira na stilsku
vrijednost izvornika, ili njihova egzotizacija, tj. odravanje stilskih vrijednosti
dijalekatskih formi njihovim ukljuivanjem u prevod, uz primjenu tipolokih
sredstava (npr. kurziv), ili dodavanjem lokalizama ili arhaizama jezika prevoda,
ime se esto stvara jezik koji je stran i izvorniku i prevodu, a kod itaoca
izaziva podsmijeh (eng. the destruction of vernacular networks or their
exoticization);
11. naruavanje znaenja uobiajenih izraza i idioma, tj. da se, u traganju za
ekvivalencijom potpuno etnocentrino pronalaze i u tekst unose elementi
koji izvornik obeznauju i obesmiljavaju (eng. the destruction of expressions
and idioms);
12. brisanje interferencije, tj. uklanjanje preplitanja razliitih jezikih nivoa,
kad se, npr., dijalekatski izraz ili dijalekatski prihvaena, a stilski markirana
strana rije prevodi izrazom iz leksike standardnog knjievnog jezika (ako se
ne radi o rijei za koju odgovarajui ekvivalent ne postoji) (eng. effacement
of the superimposition of languages).
Shvatanjem da su razumijevanje i tumaenje sastavni dio procesa prevoenja,
postajemo svjesni toga koliko je prevoenje autorski in i kolika je koliina odgovornosti koju prevodilac snosi u svakoj odluci koju donese. Svaka odluka koju donese
rezultat je pregovaranja: sa izvornikom, sa jezikom i kulturom izvornika, te sa
prevodom koji se stvara, tj. jezikom i kulturom u kojima e se prevod pojaviti i
postaje jasno s koliko elemenata prevodilac pregovara i ta sve u tom procesu mora
uzeti u obzir.
Svi spomenuti aspekti prevoenja mogu se sagledati u analizi objavljenog prevoda
odlomaka romana Uhode.
Roman Uhode Dervia Suia objavljen je 1971. godine i do sada nije u cjelini
prevoen na engleski jezik.
Prevodilaki je taj roman posebno zanimljiv, iz vie razloga: zato to predstavlja
knjievnu viziju koliko historijski, toliko i estetski autentinu, a to jedinstvo etike
i estetike komponente kojima zrai najvea je vrijednost njegovih proza.10 Ve
10
Enes Durakovi, Knjievno djelo Dervia Suia, u zbirci pripovijetki Pobune, Sarajevo:
Svjetlost, 1991., str. 10. (Muslimanska knjievnost XX vijeka, knjiga XVI)
384/Godinjak 2012
ovakva naznaka historijskog i estetskog elementa teksta najavljuje vrhunski

prevodilaki izazov. Najbolji opis romana je da se radi o djelu u kojem su razoreni
tradicionalni oblici i kovencije u strukturiranju romanesknog oblika i ukidanjem
jedinstvenog i jednoobraznog fabulativnog toka, ija bi se kompoziciona shema
zasnivala na ispripovijedanoj sudbini glavnog junaka. Roman je, naime, ostvaren
mozaikim uklapanjem samostalnih pripovijednih cjelina, literarno odrivih samih
po sebi, u kompleksniju estetsku tvorevinu. iroka panorama historijskih zbivanja
ostvaruje se kombinacijom raznih oblika pripovijedanja: sudbine Suievih junaka
prezentirane su u obliku pisama, arhivskih zapisa, dokumentarnih svjedoenja, a
pojedine pripo-vijedne jedinice [...] objedinjuju nekoliko oblika naracije.11
Roman poinje jednim generalnim izvjetajem:
Moj gospodaru,
zemlja zvana Bosna nesrena je zemlja koju ne vrijedi osvajati, jo manje drati, ali se
moe podnijeti kao prijateljska. Time nam ne bi smetala, a sluila bi bar kao sigurno
konaite na prolazu. Ona nije kraljevstvo u naem smislu. Kralj je sprdnja poludivlje
baronijade. Gospoda strepe jedan od drugog. Puk fanatino mrzi i kralja i barune. Sa
etiri strane, Vama ve poznati aspiranti podmeu, izazivaju, napadaju i otimaju. Ovo
je zemlja suza, pokolja i uasa. A lica ovog svijeta su mirna, razgovor se vodi sporo i o
prolosti se govori s ponosom, a o buduc<nosti s nadom.
udesa!
Mukarci su neka mjeavina Slavena, Ilira, Kelta i Romana. Kod kue ne vraaju
maeve u korice za pojilo, za ispau, za prijek pogled, za runu rije. Na evropskim
turnirima zadivljuju zdravljem, snagom, elegancijom i ratniim vjetinama. U vlastitim
kuama nehatom, lijenou, sujetom i prljavtinom.
Mahom su patareni. Sloj posveenih ivi isposniki i ispata za ostale koji uivaju u
paganskom komoditetu.
ene su im visoke, utljive i teke, bez arma. Moram priznati da ipak ima neto privlano
u njihovom mrkom kamenom dostojanstvu.
Umiju biti kraljice i slukinje. U dvor u koji uu, donesu korist i mir, ali vedrine nema.
Preporuio bih najmlau Kotromaniku za Vaeg neaka princa Eduarda. Samo bi njena
bosanska ozbiljnost ukrotila njegove udnje za rasipanjem i orgijama.
Neka se Gospod smiluje ovoj zemlji. Dok ona sebe ne nae, mi u njoj nema bogzna ta da
traimo. Osim gostoprimstva na naim proputovanjima prema Istoku.12
Do sada se pojavio samo jedan prevod odlomaka ovog romana, to je, samo po
sebi, hrabar prevodilaki poduhvat:
My lord,
the land named Bosnia is an unfortunate land, not worth conquering, even less worth
keeping, but still tolerable as a friendly land. In this way, it would pose no nuisance to us,
and we could at least use it as a safe stop en route to other lands. It is not a kingdom in
the way we understand it; the king being an object of ridicule among the half-wild
11
Ibid., str. 13.

Dervi Sui, Uhode, Sarajevo: NIRO Osloboenje, 1986. (Izabrana djela Dervia Suia)
(Jubilarno izdanje povodom 35-godinjice autorovog knjievnog rada)
12
Godinjak 2012/385
SADIKOVI
barony. The fine gentry are in fear of one another. The commoners loathe both the king and
barons. Contenders for power well known to you plot, provoke, attack and loot from all
the four sides. This is a land of tears, carnage, and horror. However, the faces of the people
here are serene; they conduct conversations slowly, and reflect on the past with a sense
of pride, on the future with a sense of hope.
How peculiar!
The men are a kind of mixture of Slavs, Illyrians, Celts, and Romans. At home, they do not
put their swords down for a watering place, a pasture, a loathsome look, or a foul word.
Their health and strength, their elegance and war skills impress everyone at European
tournaments. In their own houses, they impress with negligence and indolence, vanity
and filth.
They are mainly Patarines. The ordained live in abstinence, and atone for those enjoying
pagan comforts.
Their women are tall and timid, incorrigible and deprived of charm. And yet, I have to admit
there is still something alluring in their sombre, stone-cold dignity.
They do well both as queens and servants. If they come to Court, they bring riches and peace
but no joy. For your nephew, Prince Edward, I would kindly recommend Kotromanic<s
youngest daughter. Only her Bosnian composure could tame his lust for profligacy and
orgies.
May the Lord have mercy upon this land. Until it has found itself, we have nothing to look
for, except for the hospitality we may encounter on our travels to the East.13
Povratni prevod:
// Gospodine,
Zemlja zvana Bosna je nesretna zemlja, nije vrijedna osvajanja, jo manje vrijena
uvanja, ali jo uvijek podnoljiva kao prijateljska zemlja Na taj nain, ne bi nam prestavljala nikakvu smetnju, a barem bismo je mogli koristiti kao sigurnu stanicu na putu ka
drugim zemljama. Nije kraljevstvo na nain kako ga mi razumijemo; poto je kralj predmet
prdnje meu poludivljom baronijom. Fina gospoda u strahu su jedan od drugoga. Obini
svijet preziru i kralja i barone. Aspiranti za mo vama dobro znani spetkare, provociraju,
napadaju i pljakaju sa sve etiri strane. Ovo je zemlja suza, pokolja i uasa. Meutim,
lica ljudi ovjde su mirna; razgovore vode sporo, a o prolosti razmiljaju s osjeajem nade.
Kako udnovato!
Mukarci su neka mjeavina Slavena, Ilira, Kelta i Romana. Kod kue, maeve ne sputaju
za pojilo, ispau, prijek pogled, ili runu rije. Njihovo zdravlje i snaga, njihova elegancija
i ratne vjetine zadivljuju sve na evropskim turnirima. U svojim kuama, zadivljuju nehatom
i lijenou, sujetom i prljavtinom.
Uglavnom su patareni. Zareeni ive u isposnitvu, i ispataju za one koji uivaju u
paganskim komoditetima.
ene su im visoke i utljive, nepopravljive i liene arma. No, moram priznati da ima ipak
neto zamamno u njihovom mrkom, poput kamena hladnom dostojanstvu.
Dobro im ide i kao kraljicama i slukinjama. Ako dou u Dvor, donose blago i mir ali
13
Excerpts from the novel Spies, prevela Maja Paovi, Spirit of Bosnia, meunarodni,
interdisciplinarni, dvojezini, online asopis, dostupno na: http://www.spiritofbosnia.org/volume6-no-2-2011-april/excerpts-from-the-novel-spies/
386/Godinjak 2012

vedrine nema. Za vaeg neaka, princa Edvarda, preporuio bih ljubazno Kotromanievu
najmlau ker. Samo njen bosanski mir mogao bi da ukroti njegovu udnju za rasipanjem i orgijama.
Neka se Gospodin smiluje ovoj zemlji. Dok sebe ne nae, mi nemamo ta traiti, osim gostoprimstva na koje bismo mogli naii na naim putovanjima prema Istoku.//
Koliko je izazovno prevoditi ovakav tekst, toliko je izazovno i analizirati prevod.

Na prvi pogled je teko rei da li je dobar ili ne. Vrlo dosljedno slijedi original, koliko
leksiki, toliko u strukturi reenice, te djeluje dosta doslovno. Pitanje doslovnog
prevoda, kao neto to se esto spominje u analizi prevoda, generalno je zanimljivo,
jer se, prema literaturi, prvenstveno tie sintakse i esto se naziva interlinearnim
prevodom (eng. interlinear translation).14 Ovdje je to vrlo primjetno, mada ne i
u potpunosti tano, jer na nekim mjestima prevod odstupa od strukture reenice
izvornika. Neumitno se namee pitanje efekta koji takav prevod stvara. Savremena
izuavanja prevoda ukazuju na to da je ak i poeljan odreeni element postranjivanja,
da bi se doarala specifinost jezika. Ovdje doslovan prevod ne postie efekt
postranjivanja, ve u znaajnoj mjeri tekst liava tona koji izvornik ima.
Da bi se shvatio Suiev jezik, neophodno je uzeti u obzir da u osnovi Suieve
literarnosti lei izvorna pripovijednost,15 te da je njegova slikovita fraza najee
ba govorna. Ne sirova, ve stilizovana, ali ipak prizemljena. Taj utisak je pojaan
s obzirom na to to Sui i inae forsira govornu fazu da bi se to vie distancirao od
Andria. Andri govori u treem licu (preteno), Sui ipak (preteno) u prvom.
Njegovi romani su ponekad, ili bar samo kljuni fragmenti, isto monoloki.16 Istovremeno, pri analiziranju Suieve leksike, neophodno je uzeti u obzir i to da gajei
govornu frazu on ujedno naginje i humornom, narodski humornom gledanju na
stvari i pojave. Sklon je kenijanju, posprdici.17 Sve ovo, uz svijest o tome da se
roman sastoji od stilski, a time i jeziki vrlo razliitih elemenata, ukazuje na to da
je potrebno tako pristupiti i prevodu.
Prvi pijunski izvjetaj daje osnovnu sliku o zemlji o kojoj e dalje biti rijei i u
formi je pisma, ali ne pretjerano formalnog. Ton obraanja, kao i druge informacije,
odaju ovjeka koji je podreen onome ko pie, ali i dovoljno blizak da moe biti
otvoren u svojim komentarima. Sve to od prevodioca trai da tekst modulira na
nain da postigne isti efekt.
/Gospodine,/
14
Literal translation concerns the syntax rather than the lexicon. Nigel Armstron, Translation,
Linguistics, Culture A French-English Handbook, Clevedon, Buffalo, Toronto: Multilingual
Matters Ltd., 2005., str. 147.
15
Risto Trifkovi, Skica za knjievni portret Dervia Suia, kod E. Durakovi, Bonjaka
knjievnost u knjievnoj kritici, Sarajevo: Alef, 1998., IV knjiga, str. 525.
16
Ibid., str. 526.
17
Ibid.
Godinjak 2012/387
SADIKOVI
Prevodilac istu rije (lord) koristi i za gospodara kojem se obraa, i za Boga,

to je nepotrebno. Jasnije bi bilo to iskazati vrlo uobiajenom titulom liege, koja u
znaenju sadri i podreeni odnos, i feudalnu zavisnost, i potovanje, a nee precizirati
odnos koji ni u originalu u potpunosti nije jasan. Ili se na poetku opredijeliti za
uobiajeno obraanje my lord kao ekvivalent gospodaru, a kasnije za Gospoda upotrijebiti obino God.
/Zemlja zvana Bosna je nesretna zemlja, nije vrijedna osvajanja, jo
manje vrijena uvanja, ali jo uvijek podnoljiva kao prijateljska zemlja./
Oito je da pisac ovog izvjetaja hoe rei da je nama ne vrijedi osvajati, ali da
je mi moemo podnijeti kao prijateljsku. Bezlinost iskaza u prevodu je zbunjujua.
/Na taj nain, ne bi nam predsavljala nikakvu smetnju, a barem bismo je
mogli koristiti kao sigurnu stanicu na putu ka drugim zemljama./
Reenica je nepotrebno duga. Koritenje francuske fraze en route nema nikavu
stilsku funkciju.
/Nije kraljevstvo na nain kako ga mi razumijemo; poto je kralj predmet
prdnje meu poludivljom baronijom./
Nije jasno zato se prevodilac ovdje opredijelio za sastavljanje reenica, i to
interpunkcijskim znakom koji implicira zavretak iskaza, da bi naredna reenica
bila zavisna. Oito je da se prvom reenicom najavljuje opis razlika koje e obrazloiti
datu tvrdnju. Ovako se povezuje samo jedan od elemenata obrazloenja, i to ne
naroito jasno. Isto tako, imenica baronijada prevedena je kao baronija, mada se
ini da bi je ispravnije bilo shvatiti kao ironinu. Dovoljno bi bilo, umjesto toga,
upotrijebiti blago arhainu imenicu baronage, koja se u savremenom engleskom
jeziku ne korist (zamijenjena je imenicom peerage, istog znaenja).
/Fina gospoda u strahu su jedan od drugoga./
Ovdje je prevodilac postigao eljeni efekt, jer je fraza fine gentry ekvivalentna
gospodi na koju autor misli.
/Obini svijet prezire i kralja i barone./
Intenzitet opisa ni priblino ne odgovara izvorniku, jer se govori o fanatinoj mrnji.
/Aspiranti za mo vama dobro znani spetkare, provociraju, napadaju i
pljakaju sa sve etiri strane./
I sami aspiranti bili bi dovoljni, s tim to prebacivanje priloke odredbe na kraj
reenice smisleno tu odredbu povezuje samo s radnjom pljakanja, dok se ona u
izvorniku jasno odnosi na cijelu situaciju.
/Ovo je zemlja suza, pokolja i uasa./
Precizno.
/Meutim, lica ljudi ovjde su mirna; razgovore vode sporo, a o prolosti
razmiljaju s osjeajem nade./
Veznik however / meutim / se ne ini kao najbolji izbor, jer u izvorniku reenica
poinje suprotnim veznikom a, ime je veza s prethodnom reenicom jo blia. Prvi
dio reenice odvojen je taka-zarezom, za im nije bilo potrebe, jer se ne radi o
zavrenom i zasebnom iskazu.
388/Godinjak 2012
/Kako udnovato!/
Uzvik bi bio efektniji kao most peculiar, mada bi se mogao ostvariti i na drugi
nain. Pridjev peculiar oznaava ono to je udno i neobino, ali i specifino (naroito
kad se koristi kao imenski predikat). Ovdje se samo radi o iuavanju, tako da
bi fraza how odd ili odd indeed, ili ak most curious indeed bila znaenjski blia
udesima.
/Mukarci su neka mjeavina Slavena, Ilira, Kelta i Romana./
Precizno.
/Kod kue, maeve ne sputaju za pojilo, ispau, prijek pogled, ili runu
rije./
Poenta reenice se gubi. Prvi dio je od drugog odvojen crticom, iza koje slijede
dva pozitivna i dva negativna povoda za nesputanje maa. Odsustvo civiliziranosti
koje cijeli izvjetaj pokuava doarati ovdje se ilustrira ratobornou, koja e se
pokazati i na, uslovno reeno, oekivanim i na neoekivanim mjestima. Iz ovakvog
prevoda nije jasno o emu se radi.
/Njihovo zdravlje i snaga, njihova elegancija i ratne vjetine zadivljuju sve
na evropskim turnirima./
Prilokom odredbom na poetku reenice naglaava se kontrast koji se eli postii,
jer se ista struktura ponavlja i u narednoj. Zato je ovakvo transponiranje na kraj
reenice pogreno. Isto tako, ne radi se o ratnim, ve o ratnikim vjetinama.
/U svojim kuama, zadivljuju nehatom i lijenou, sujetom i prljavtinom./
Prevod je precizan, ali vie nije vidljiva veza s prethodnom reenicom.
/Uglavnom su patareni. Zareeni ive u isposnitvu, i ispataju za one
koji uivaju u paganskim komoditetima. /
Ne radi se o zareenima, tj. o organiziranom svetenstvu, ve o sloju posveenih,
to bi se uklapalo u prezriv odnos prema patarenima, ime bi prevod bio i vjerniji
i taniji u smislu historijske reference koju original sadri.
/ene su im visoke i utljive, nepopravljive i liene arma./
Nije jasno zato bi bile nepopravljive. Opis je u ovom obliku nejasan.
/No, moram priznati da ima ipak neto zamamno u njihovom mrkom, poput
kamena hladnom dostojanstvu./
Reenica nepotrebno poinje veznicima and yet, jer se funkcija kontrasta u
izvorniku postie esticom ipak, koja je prenesena i u prevod. Isto tako, moram
priznati bi, u kvaziarhainom tekstu poput ovoga, bilo primjerenije prevesti modalnim
glagolom must umjesto to have to.
/Dobro im ide i kao kraljicama i slukinjama./
Ovo djeluje kao pokuaj stvaranja blago arhainog tona, frazom to do well as
something, ali se takav efekt ne postie. Znatno bolja bi bila fraza to fare well as
something, koja jeste stilski arhaina.
/Ako dou u Dvor, donose blago i mir ali vedrine nema./
Godinjak 2012/389
SADIKOVI
Upotreba velikog slova bi mogla implicirati da se ve zna na koji se dvor misli,

to nije sluaj.
/Za vaeg neaka, princa Edvarda, preporuio bih ljubazno Kotromanievu
najmlau ker./
Prevodilac ispravno dodaje imenicu ker, jer bez toga ne bi bilo ni jasno o emu
se radi, niti bi jeziki bilo mogue realizirati reenicu.
/Samo njen bosanski mir mogao bi da ukroti njegovu udnju za rasipanjem
i orgijama./
Original, zapravo, kae da je njen bosanski mir jedino to bi moglo da ukroti, to
iz prevoda nije jasno, jer ovako zvui kao da se misli na sam njen bosanski mir. Ovakva
reenica trai znaajniju transformaciju strukture.
/Neka se Gospodin smiluje ovoj zemlji./
Reenica je precizna, osim to je ista rije upotrijebljena kao i u obraanju, mada
se moe rei da joj je samo ovdje mjesto.
/Dok sebe ne nae, mi nemamo ta traiti, osim gostoprimstva na koje
bismo mogli naii na naim putovanjima prema Istoku./
Original jasno misli da mi nemamo u njoj ta da traimo, odnosno nemamo ni
razloga u njoj da budemo, jer nam nita ne nudi. Ovako zvui kao da od nje neto
traimo, to je pogreno. Poenta jeste u posljednjem dijelu, koji je prevodilac pripojio
prethodnoj reenici, tako da joj se znaaj donekle gubi. Neophodno bi bilo da se iz
prevoda vidi da nam zemlja nita ne moe dati, da od nje koristi vladarske ili eksploatatorske nemamo, osim spomenutog gostoprimstva.
Slijedi stilski vrlo razliit izvjetaj:
...horribile visu... jer ta zemlja Bossina, kao stjecite najogavnijih jeretika, zasluuje
kaznu... Povremeno se okupljaju u umama, navodno da se mole, a, u stvari, prinose rtve
satani i tada, opsjednuti njime, odaju se bjesnilu i svakojakom razvratu.
...se vidi, nai manastiri su... oko njih more mrnje i satanskog mraka... ubistvima,
boletinama, svakojakim inim mukama prorijeena braa dre se kao odluni bra...
Od danonone borbe s neastivim znanje im je nitavno, ali im je vjerovanje dostojno
pohvale. Kao dobri poznavaoci prilika koje su vie nego strane, oni su miljenja, to
i ja potvrujem, da treba uiniti sljedee, i to im prije jer periculum in mora:
orujem preorati ovu zemlju, ence recidentum est, ne pars sincera trakatur, bana sadanjeg,
prevrtljivog i laljivog, kazniti konanom kaznom pravde, a gospodu velmoe nauiti
da kazna boja poinje na zemlji, satanine sinove u kostrijeti koji zavode plebs na put
pakla, ive spaliti javno da bi se zavedenima i oholima dostojno pokazala... ecclesiasticum,
a uiniti to brevi manu... Cloacas Augiae purgare, debellare superbos... tako in saecula
saeculorum uiniti ovu zemlju privrenom svetoj Matici, a rezultati e opravdati strogost.
...sveti pohod sa sjevera i zapada, pod uslovom da se predaja ne prima. Budimu im prije
zapovijediti, a zatim... in maiorem Dei gloriam.18
18
Uhode, op. cit., str. 6.
390/Godinjak 2012
U prevodu:
...horribile visu... because that land Bossina that confluence of the most abominable
heretics deserves to be punished... From time to time, they meet in the woods, allegedly
to pray, while in fact theyre bringing sacrifices to Satan, and thus, possessed by him,
they revel in madness and all kinds of lewd and heinous acts.
...as it shows, our monasteries are... a flood of hatred and satanic darkness surround
them... and slaughter, disease, and all kinds of afflictions make our decimated brothers
stick together like decisive breth.... Their knowledge has been rendered useless due
to the ceaseless struggle with the Slanderer, but their belief is praiseworthy. Being well
versed in dreadful circumstances, they are of the opinion, which I indeed confirm, that
the following needs to be done as soon as possible, for periculum in mora:
plow this land with weapons, ence recidentum est, ne pars sincera trakatur;
punish their current prince (ban) a fickle and deceitful man with the ultimate
punishment, and teach fine landlords that Gods punishment commences on earth;
burn at the stake the sons of Satan, wrapped in plain cloth capes, who entice the masses
into the endless path of hell, so that the misguided and the wicked be shown... ecclesiasticum
adequately, and do so brevi manu... Cloacas Augiae purgare, debellare superbos... thus,
in saecula saeculorum, make this land loyal to the Holy See, and the results shall justify
the harshness
...charge a crusade from north and west, provided that no surrender is accepted. Issue
an order to Buda1 as soon as possible, and afterwards... in maiorem Dei gloriam.
Povratni prevod:
//...horribile visu... jer ta zemlja Bossina to stjecite najogavnijih jeretika zasluuje
da bude kanjena... Povremeno, sastaju se u umi, navodno da se mole, a zapravo prinose
rtve satani, i tada, opsjednuti njime, odaju se bjesnilu i raznim vrstama pohodnih i stravinih djela.
... kako pokazuje, nai manastiri su... bujica mrnje i satanskog mraka ih okruuje... i
pokolj, bolest i razne vrste muka nau desetkovanu brau navode da se dre zajedno,
kao odluni bra.... Njihovo znanje uinjeno je beskorisnim zbog stalne borbe s
Klevetnikom, ali im je vjerovanje dostojno pohvale. Kako dobro poznaju strane
okolnosti, miljenja su, koje i ja zaista potvrujem, da treba uiniti sljedee to prije,
for periculum in mora:
preorati ovu zemlju orujem, ence recidentum est, ne pars sincera trakatur;
kazniti njihovog sadanjeg princa (bana) prevrtljivog i laljivog ovjeka konanom
kaznom, i fine zemljovlasnike nauiti da boja kazna poinje na zemlji;
na lomai spaliti satanine sinove, umotane u ogrtae od obine tkanine, koji mase potiu
na beskrajni put pakla, tako da se zvedenima i zlima pokae... ecclesiasticum prikladno,
i to uiniti brevi manu... Cloacas Augiae purgare, debellare superbos... time, in saecula
saeculorum, uiniti ovu zemlju odanom Svetoj stolici, a rezultati e opravdati strogost.
...pokrenuti sveti pohod sa sjevera i zapada, pod uslovom da se predaja ne prihvati.
Izdati nareenje Budimu1 to prije, a zatim... in maiorem Dei gloriam.//
Isto kao i prvi odlomak, i ovaj na prvi pogled dosljedno slijedi original. Ton
izraava gaenje i ljutnju, oito nekog izaslanika Katolike crkve. Iz odlomka se
donekle moe izvesti vrijeme deavanja, mada ga nije teko locirati. Recimo, John
Godinjak 2012/391
SADIKOVI
V.A. Fine o Bosni u dvanestom vijeku kae: Samo je panonska Hrvatska trajno
ostala s Maarskom. Jo dvije regije otile su Maarskoj: Bosna 1102, i Dalmacija
do 1107. Bosnu je, kao udaljenu regiju, bilo teko kontrolirati i uskoro se nala pod
sopstvenim banom, koji je teoretski ostao pod vrhovnom vlau Maarske. Pedesetih
godina dvanaestog vijeka, bosanski ban Bori vodit e bosanske jedinice na Beograd,
da pomognu Maarima protiv Bizantinaca. Osamdesetih godina dvanaestog vijeka,
Bosna je praktino postala nezavisna drava, mada je tokom najveeg dijela
perioda nezavisnosti Maarska insistirala da ima vrhovnu vlast.19 Samo ovaj
izvor dovoljan je da objasni i neke druge elemente koji se pojavljuju u odlomku.
/..horribile visu... jer ta zemlja Bossina to stjecite najogavnijih jeretika
zasluuje da bude kanjena... /
Prevod je dosta precizan.
/Povremeno, sastaju se u umi, navodno da se mole, a zapravo prinose
rtve satani, i tada, opsjednuti njime, odaju se bjesnilu i raznim vrstama
razvratnih i stravinih djela./
Fraza from time to time je primjeren izbor za povremeno, jer u svom znaenju
implicira neredovnost, to izvornik, u svom opisu haosa koji vlada u zemlji, eli
i rei. Na kraju reenice je prevodilac osjetio potrebu da pojaa iskaz dodavanjem
pridjeva stravini, za im nije bio potrebe, jer su se mogli odavati bjesnilu i svakojakom
razvratu /madness and lewdness of all sorts/.
/... kako pokazuje, nai manastiri su... poplava mrnje i satanskog
mraka ih okruuje... /
Sad je ve jasno da autor eli stvoriti dojam da se radi o prepisu sluajno
pronaenog, fiziki oteenog dokumenta, jer se ne vidi cijeli tekst. Zato su i iskazi
uoblieni kao nasilno prekinute reenice, to prevod ne prenosi, jer koristi kompletnu
konstrukciju, as it shows / kako to pokazuje. Isto tako, imenica poplava mogla se
zamijeniti imenicom more / sea, kako stoji u originalu, jer bi i efekt bio poetiniji.
/... i pokolj, bolest i razne vrste muka nau desetkovanu brau navode
da se dre zajedno, kao odluni bra.../
Prevod ne slijedi smisao originala. Braa su desetkovana pokoljem i boleu,
pa se, bez obzira na to, dre zajedno, to original ne kae. Na kraju se iskaz zavrava
dijelom rijei (bra...) ispred koje stoji pridjev odluni, koji se oito odnosi na imenicu
mukog roda. Iz toga se osnovano moe zakljuiti da se radi o tome da bez obzira
na to to ih pogaa, braa se dre zajedno, kao odluni branioci, a ne kao odluna
braa, kako to implicira prevod, dijelom imenice brethren / braa /, koji je iz ne
sasvim jasnih razloga stavljen pod navodnike.
/Njihovo znanje uinjeno je beskorisnim zbog stalne borbe s Klevetnikom, ali im je vjerovanje dostojno pohvale./
19
John V. A. Fine, The Early Medieval Balkans, A Critical Survey from the Sixth to the Late
Twelfth Century, Ann Arbor: University of Michigan Press, 1983., str. 288.
392/Godinjak 2012
Izbor pridjeva useless / beskoristan / je adekvatan, jer nitavno znanje ovdje

podrazumijeva beskorisnost njihovog uenja. Reenica je mogla biti kraa i jasnija,
jer je stalna borba s neastivim uinila njihovo znanje nitavnim, to se moe iskazati
reenicom koja je blia izvorniku: their permanent struggle with the wicked one has
rendered their knowledge useless. Izbor imenice the Slanderer za neastivog nije
potpuno opravdan, jer, mada se radi od jednom od naziva za avola, ovdje se vie radi
o narodskom nazivu, tako da bi izbor the wicked one / onaj koji je zao, zloest /bio
sasvi primjeren.
/Kako dobro poznaju strane okolnosti, miljenja su, koje i ja zaista
potvrujem, da treba uiniti sljedee to prije, for periculum in mora:
preorati ovu zemlju orujem, ence recidentum est, ne pars sincera
trakatur;/
Ovdje je prevod precizan, osim to sve jasnije postaje pitanje tretmana latinskih
elemenata teksta. Pitanje je koliko je i domaem itaocu jasno o emu se radi i da
li e, ako ne zna, traiti znaenja. Autorski postupak je vrlo precizan, jer se koritenjem
latinskog sam lik jasno smjeta u crkvene redove, a znaenje fraza besprijekorno
uklapa u sadraj izvjetaja. Slijedei primjer drugih prevoda, ukljuujui, recimo, prevod
romana Dervi i smrt,20 bilo bi opravdano da prevodilac prui dodatne informacije,
u obliku napomena na kraju teksta. Time se ne ugroava prohodnost samog teksta, a
itaocu olakava razumijevanje teksta, te daje uvid u autorski postupak.
/kazniti njihovog sadanjeg princa (bana) prevrtljivog i laljivog
ovjeka konanom kaznom, i fine zemljovlasnike nauiti da boja kazna
poinje na zemlji; /
Prevod koristi crticu kao nain umetanja opisa, to u ovakvoj reenici i nije bilo
neophodno. Titula ban je i mogla ostati prevedena kao princ, jer objanjenje nije
neophodno. Koritenje i jedne i druge titule uz upotrebu zagrade nepotrebno optereuje
tekst, naroito zato to slijedi dio odovojen crticama.
/na lomai spaliti satanine sinove, umotane u ogrtae od obine tkanine,
koji mase zavode na beskrajni put pakla, tako da se zvedenima i zlima
pokae... /
Original ne kae da se satanini sinovi umotaju u ogrtae od obine tkanine, ve
da satanini sinovi umotani u kostrijeti kao najjeftiniju i najprostiju tkaninu, umjesto
u odore dostojne crkve, zavode plebs. Oni ih zavode, pa zavedenima treba dati primjer
sasvim je mogue uraditi isto to je i autor uradio, ponoviti glagol i imenicu iz
iste osnove, a istog znaenja kao i original: to mislead, the misled.
20
U tom prevodu se, za svaki citat iz Kurana, nude dodante informacije u obliku prevodilakih
napomena, koje itaocu koji nije upoznat sa sadrajem i simbolikom takvog navoda, omoguava
da razumije sadraj i iz toga izvede njegovu funkciju, a istovremeno sagleda sloenost autorskog
postupka. Cf. Mea Selimovi, Death and the Dervish, prevod B. Raki i S. M. Dickey, Evanston:
Northwestern University Press, 1996.
Godinjak 2012/393
SADIKOVI
/ecclesiasticum prikladno, i to uiniti brevi manu... Cloacas Augiae

purgare, debellare superbos... time, in saecula saeculorum, uiniti ovu
zemlju odanom Svetoj stolici, a rezultati e opravdati strogost./
Prilog dostojno, prikladno smjeten je iza pridjeva crkveni, jer prevodilac ispravno
shvata da se cijelim prijedlogom eli dokazati snaga crkve, a da se moe pretpostaviti
da bi ispred mogla biti imenica na koju se ovaj pridjev odnosi. Slijedi nekoliko fraza
na latinskom, za koje je teko pretpostaviti da su lako razumljive. Peter Newmark
kae da prevodilac ne treba da pretpostavi da obrazovani engleski italac razumije
latinski, ve da koristi kuplete (tj. transferirani tekst plus prevod), uz naglaavanje
koja je alternativa vanija, a koji je dio podreen.21 Dodatna informacija, podreena
samom tekstu, jer je u obliku fusnote, bi bila od koristi za razumijevanje teksta, i u
smislu znaenja fraza na latinskom, ali i u smislu intenziteta prezira koji autor
izvjetaja iskazuje.
/...pokrenuti sveti pohod sa sjevera i zapada, pod uslovom da se predaja
ne prihvati. Izdati nareenje Budimu1 to prije, a zatim... in maiorem
Dei gloriam./
Nije bilo neophodno da prevodilac doda glagol pokrenuti, jer se time dodatno
tumai iskaz na nain koji je protivan onome to je autor htio, stvoriti dojam nasilno
prekinutih reenica. Jedino mjesto gdje se prevodilac opredijelio za dodatnu informaciju je objanjenje naziva Buda, to je sasvim ispravno. Informacija o vezi s Budimom je, isto tako, jo jedan element koji pomae u vremenskom lociranju odlomka.
Objavljeni prevod u prvom dijelu slijedi redoslijed izvjetaja iz izvornika. Naredni
se, opet, donekle razlikuje po tonu, a historijski slijedi razvoj dogaaja na teritoriji
Bosne i Hercegovine tog vremena ivot na bosanskom dvoru i pojavu Osmanlija.
Neka Allah uvea slavu Ishak-begu! Nalazim se u Pavlovoj zemlji koju jo zovu Bosna.
Vidio, uo, provjerio, utvrdio. Usuujem se preporuiti nekoliko istina neophodnih naoj
stvari.
Oni su teko pobjedivi, ako su jedinstveni. Pobijediemo ih ako se veemo s jedim protiv
drugoga. Treba se hitno primai njihovoj istonoj granici i odatle birati i po potrebi mijenjati
saveznike i protivnike.
Kmetu njihovom i sitnom plemenitau zatvorene su sve kapije u obilje i sigurnost. Te
kapije treba otvoriti. Hiljade prebjeglica spoznae uz nas prednost slube nepobjedivom
carstvu i vojsci islamskoj, neka joj Allah ustostrui pobjede. S tom novom vojskom bie
nam otvoreni putovi na zapad i sjever.22
U prevodu:
May Allah spread the glory of Ishak-bey! I am in the land of Paul, which they still call
Bosna. I saw, I heard, I checked, I acknowledged. I dare suggest a few truths necessary
for our purposes.
21
Peter Newmark, Paragraphs on Translation, Clevedon, Philadelphia: Adelaide: Multilingual

Matters Ltd., 1993., str. 14.
22
Uhode, op. cit., str. 7, dio izvjetaja.
394/Godinjak 2012

When unified, they can hardly be defeated. We can defeat them only if we rouse them against
each other. It is urgent to approach their eastern border, and from there select and change
allies and adversaries as necessary.
The serf and the petty nobleman in that land cannot access the gates of abundance and
safety. But these gates need to become accessible. With us by their side, thousands of
deserters shall discern the advantage of serving the invincible Empire and Islamic army;
may Allah multiply its victories. With this new army, the way to the north and west shall
be exposed to us.23
Povratni prevod:
//Neka Allah iri slavu Ishak-bega! Ja sam u zemlji Pavlovoj, koju jo uvijek zovu Bosna.
Vidio, uo, provjerio, primio na znanje. Usuujem se predloiti nekoliko istina neophodnih
naoj stvari.
Kad su ujedinjeni, teko da se mogu pobijediti. Moemo ih poraziti samo ako ih potaknemo
jednog protiv drugoga. Hitno je pribliiti se njihovoj istonoj granici, a od tamo odabrati
i promijeniti saveznike i protivinike po potrebi.
Kmet i sitni plemenita u toj zemlji nema pristup kapijama izobilja i sigurnosti. Ali te
kapije trebaju postati pristupane. S nama uz sebe, hiljade dezertera e razaznati prednost
sluenja nepobjedivom carstvu i islamskoj vojsci; neka Allah umnogostrui njene pobjede.
S tom novom vojskom, put ka sjeveru i zapadu e nam biti izloen.//
Izborom leksike, a donekle i reenikom strukturom, ovakav prevod ne postie ton

originala.
Uhoda se oito javlja iz zemlje Pavlove, tj. kranske, koju zovu jo i Bosna, to
prevod ne kae. Glagoli to check i to acknowledge nisu odgovarajui ekvivalenti za
provjeriti i utvrditi, jedan zato to pripada savremenijem jeziku, a drugi zato to
iskazuje drugaije znaenje. Primjereniji izbor bili bi glagoli to examine i to verify.
U drugom pasusu prevod odudara od izvornika, jer izvornik kae da su skoro
nepobjedivi kad su ujedinjeni, a ne da se jedva ili teko mogu pobijediti. Nije hitno
pribliiti se granici, jer se ne radi o radnji uslovljenoj nekom drugom, ve o prijedlozima za dalje djelovanje. Glagol to select je odgovarajui ekvivalent glagolu birati,
upravo zato to implicira viestruki izbor (za razliku od glagola to choose, koji implicira
jedan odabir). U istoj reenici, pak, nije jasno da e se ti protivnici i saveznici smjenjivati, te bi primjereniji ekvivalent bio to alternate.
Leksiki je izbor imenice nobleman ispravan, jer oznaava plemenitaa koji ne
mora biti bogat i moan, ve ak moe biti i bezemlja. S druge strane, kmetu i sitnom
plemenitau kapije nisu otvorene, te nema potrebe reenicu initi duom, niti ima
potrebe da naredna reenica poinje veznikom ali. Uz to to reenica koja ovako
poinje nije naroito jasna, jer je vezik zavisni, djeluje kao da se radi o objanjenju
situacije, a ne iskazivanju namjere, tj. budue radnje. Ne radi se o dezerterima, ve
o prebjeglicama, tako da se u narednoj reenici mogla upotrijebiti imenica defector,
koja upravo to znai. Spominje se vojska islamska, a ne islamska vojska, to je stilski,
23
Excerpts from the novel Spies, op. cit.

Godinjak 2012/395
SADIKOVI
a i znaenjski, bitno drugaije. Primjereniji prevod bi bio the army of Islam, iza ega
bi trebalo da slijedi neka joj Allah ustostrui pobjede, to je uobiajeni nain iskazivanja lijepih elja. Prema tome, odvajanje ovog dijela taka-zarezom je nepotrebno
i zbunjujue. I na samom kraju odabranog odlomka, nije jasno zato je put izloen,
kad je mogao biti otvoren, pa ak i nesmetan.
Istim kitnjastim jezikom se ovaj izvjetaj i zavrava:
...sablja neka sudi kratko, ali brzo i temeljiti, a potom zakon siguran, jasan, s vrstom rukom.
Vjerni e postati gospoda darivana dareljivom rukom onog koji udara posljednji peat.
A sad neka mi bude doputeno da izream podatke o putovanjima, naseljima i razdaljinama,
kao i o ostalom to potvruje na poetku iznesene istine, a to treba imati na umu kad,
ako bog da, dou na red ova zemlja i... a nebom zavijore nepobjedivi tugovi carstva...24
U prevodu:
...may the sword judge briefly, but briskly and thoroughly, and then a law clear and
reliable with a firm hand. The loyal shall become the gentry, awarded by the generous
hand of the one who places the final stamp.
And now, allow me to present facts on roads, settlements and distances, and on everything
else confirmed at the beginning of the presented truth, which one needs to bear in mind
when, if God wills, the time comes for this land, and... and the banners of the invincible
Empire flutter in the sky.25
Povratni prevod:
// ...neka ma sud kratko, ali brzo i temeljito, i onda zakon jasan i pouzdan s vrstom
rukom. Odani e postati gospoda, nagraena dareljivom rukom onog ko postavlja
posljednji peat.
I sad, dozvolite mi da predoim injenice o putovima, naseljima i razdaljinama, i o
svemu ostalom potvrenom na poetku predoene istine, a to treba imati na umu kad,
ako bog bude tako htio, vrijeme doe za ovu zemlju i... i zastave nepobjedivog carstva
nebom zavojore.//
Poto su se Osmanlije, o kojima se ovdje oito radi, vie sluile sabljom, prevodilac se mogao opredijeliti i za pravi prevodni ekvivalent sabre. Dio reenice
koji slijedi nije u potpunosti jasan, jer se neki dijelovi odvajaju crticom, to ovjde
nije u interesu razumljivosti. Nije ni jasno zato je upotrijebljen neodreeni lan,
kad se jasno radi o sablji i zakonu carstva koje dolazi, a ma je, na poetku reenice,
ima odreeni lan. Druga crtica je, zapravo, viak, jer se radi o povezanim elementima
opisa. Izvornik spominje vjerne, to su mogli biti i faithful, jer je to pridjev koji se
moe odnositi i na vjerne i na odane izvornik ostavlja upravo toliko dileme koliko
se moglo iskazati tim pridjevom. Imenica gentry je u znaenju ira od imenice nobility,
a podrazumijeva privilegirani sloj, te je takav izbor primjeren. S druge strane,
imenica stamp oznaava peat kojim se vri otisak, a imenica seal oznaava sam otisak
koji dokument ili neka druga vrijednosnica nosi. Prema tome, posljednji peat koji
stavlja vrhovni vladar bi bio the final seal.
24
25
Uhode, op. cit., str. 8.

Excerpts from the novel Spies, op. cit.
396/Godinjak 2012
Naredni pasus poinje obraanjem koje iskazuje primjerenu poniznost, ali

najavljuje vrlo bitne informacije. Fraza allow me to primjerena je savremenom
diskursu, naroito pismenom, ali ne i ovakvom, oito arhaiziranom. Primjerena tonu
bila bi, recimo, fraza if it may please you, kakva se jo uvijek koristi u formalnom
obraanju kad se sudu eli neto predoiti, ili glagol to permit, koji implicira formalno
obraanje. Nakon toga slijedi dio koji ukazuje na to da izvornik nije u potpunosti
shvaen: istine koje su iznesene na poetku potvruju ono to slijedi, dok prevod
kae da je sve to slijedi potvreno na poetku predstavljenih istina. Prevod je na ovom
mjestu jednostavno netaan. U istoj reenici se pojavljuje fraza iji bi uobiajeni
prevod bio God willing. Mada se koristi i fraza if God wills, ali obino uz objekat it,
u upotrebi jedne i druge postoji odreena diferencijacija, tako da se fraza if God wills
(it) koristi u diskursu koji implicira kransku tradiciju, a God willing u diskursu
koji se naslanja na islamsku tradiciju (kao prevod fraze inshallah). Izvjetaj se
zavrava spominjanjem tugova, koje je prevodilac preveo kao zastave / banners.
Arhaina rije tug, porijeklom iz turskog jezika, oznaava konjski rep na vrhu koplja,
oznaku koja se nosila ispred paa kad su ili u boj, a veziri su imali pravo na tri
takva repa.26 Ista rije koristi se i kao naziv za uspravne linije koje su na najviem
mjestu na tugri (osmanskom carskom peatu). Shodno tome, primjereniji prevodni
ekvivalent bila bi imenica standards, jer je znaenjski blia i podrazumijeva zastavu
na kojoj su oznake onog kome pripada i predstavljaju njegovu mo. Izvornik jasno
mo vezuje za tugove, tj. opisuje simbol njegove moi, to prevod ne kae.
Odabrani odlomci romana objavljeni su u dva dijela, na istom portalu,27 a detaljna
analiza dala bi slian rezultat. Nesumnjivo je u prevod uloen veliki napor, ali se,
naalost, iz njega ne moe prepoznati bogatstvo izvornika.
Iz ove kratke analize nekoliko odlomaka vidljivo je koliko je raznolik izazov
koji se postavlja pred bilo koga ko se odvai da krene u avanturu prevoenja
romana Uhode. Iz uvodnog dijela je jasno koliko slojeva ima svaki pojedinani
element tog izazova. Prijedlog prevodnih rjeenja izlazi iz obima ovoga rada, ali
je cijela analiza usmjerena ka tome da se, u skorijoj budunosti, pojavi prevod koji
e, koliko je to mogue, vjernije prenijeti vrlo razliite elemente historije i kulture,
precizno utkane u izvornik.
Bibliografija:
Armstron, Nigel, Translation, Linguistics, Culture A French-English Handbook, Clevedon,
Buffalo, Toronto: Multilingual Matters Ltd., 2005.
Baker, Mona (ur.), Critical Readings in Translation Studies, London : New York: Routledge,
2010.
26
Milan Vujaklija, Leksikon stranih rei i izraza, Beograd: Prosveta, 1961., str. 977.
Dostupno na: http://www.spiritofbosnia.org/volume-6-no-3-2011-july/excerpts-from-thenovel-spies-2/
27
Godinjak 2012/397
SADIKOVI
Durakovi, Enes (prir.), Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, Sarajevo: Alef, 1998., IV
knjiga.
Eco, Umberto, Mouse or Rat: Translation as Negotiation, London: Weidenfeld and Nicholson,
2003.
Eco, Umberto, Otprilike isto iskustva prevoenja, Zagreb: Algoritam, 2006.
Fine, John V.A., The Early Medieval Balkans, A Critical Survey from the Sixth to the Late
Twelfth Century, Ann Arbor: University of Michigan Press, 1983.
Kico, Mehmed, Ogledi u poetici prevoenja, Sarajevo: El-Kalem, 2009.
Munday, Jeremy, Introducing Translation Studies, London: New York: Routledge, 2001.
Newmark, Peter, Paragraphs on Translation, Clevedon, Philadelphia i Adelaide:
Multilingual Matters Ltd., 1993.
Selimovi, Mea, Death and the Dervish, prevod B. Raki i S. M. Dickey, Evanston:
Northwestern University Press, 1996.
Spirit of Bosnia, meunarodni, interdisciplinarni, dvojezini online asopis,
http://www.spiritofbosnia.org/volume-6-no-3-2011-july/excerpts-from-the-novel-spies-2/
Sui, Dervi, Pobune, Sarajevo: Svjetlost, 1991. (Muslimanska knjievnost XX vijeka,
knjiga XVI)
Sui, Dervi, Uhode, Sarajevo: NIRO Osloboenje, 1986. (Izabrana djela Dervia Suia)
(Jubilarno izdanje povodom 35-godinjice autorovog knjievnog rada)
Venuti, Lawrence (ur.), Translation Studies Reader, London: New York: Routledge, 2000.
Venuti, Lawrence, Translators Invisibility: A History of Translation, London: New York:
Routledge, 1995.
Vujaklija, Milan, Leksikon stranih rei i izraza, Beograd: Prosveta, 1961.
TRANSLATABILITY OF HISTORY AND CULTURE OF BOSNIA AND HERZEGOVINA

IN THE NOVEL UHODE BY DERVIS SUSIC
Amira Sadikovi
Summary
The paper deals with possibilities of some terms translation or the whole images connected with
history and culture of Bosnia and Herzegovina in the novel Uhode by Dervis Susic. The author
has been upgraded the recent scientific achievements in the field of translation, applying them to
examples connected to the possible translation of the integral text of this novel.
Keywords: translation, culture, history, phrase
398/Godinjak 2012
UDK 821.163.43*-13: 82.0: 398.8
Bonjaka usmena epika u

junoslavenskim antologijama
Nacrt za jedno kulturoloko itanje*
Sead emsovi
Filozofski fakultet
Sarajevo
Rad se najprije bavi istraivanjem prisutnosti bonjakih epskih pjesama u antologijama

koje su se pojavljivale na junoslavenskom prostoru i ponekad nagovjetavale junoslavenski
duh, a zatim pokuava postaviti neke osnovne teze o moguem itanju kulturalnih fenomena
proisteklih iz prvotnog istraivanja.
Kljune rijei: usmena epika Bonjaka, antologije, junoslavenski koncept, pamenje
risutnost epskih usmenoknjievnih pjesnikih uoblienja u antologijskim

izborima s junoslavenskog prostora u periodu od Prvog svjetskog rata do
raspada posljednje zajednike drave devedesetih godina 20. stoljea moe
se ocijeniti izuzetno slabom, to ve samim zakljukom predstavlja svojevrstan
kulturoloki pogled na status Bonjaka unutar bive Jugoslavije.
Prvi antologiar bonjake usmene epike svakako jeste Kosta Hrmann, o emu
ponajbolje govori enana Buturovi, dok je o narednom antologiaru Sarajliji Izetu
Pertevu, koji je za srpskog knjiara Mihajla Milanovia prireivao bonjake usmene
epske pjesme, do danas bilo veoma malo rijei. Budui da je bio samo prireiva,
nauka o usmenoj knjievnosti se nije posebno bavila Izetom Pertevim. Murko prvi
navodi da je na svojim putovanjima po Bosni i Hercegovini 1912. i 1913. godine
uo da muslimanske pjesmarice, koje su pripremali Pertev i Hak,1 izdaje u
*
Rad je ostvaren u okviru naunoistraivakog projekta Modeli prouavanja i poduavanja

knjievnosti naroda BiH pod pokroviteljstvom Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke
(voditelj projekta: doc. dr. Sanjin Kodri)
1
Rije je o pseudonimu Mihajla Milanovia Abdul Hak, koji je, kako pokazuje bibliografija
Mustafe emana, priredio zbirku: Bojevi Turaka i Rusa. Bitka na Plevni. Muslimanska junaka
pjesmarica, Sarajevo, 1912. (eman, 2227), to zasad nijedna druga bibliografija niti COBISS
sistem nisu potvrdili.
Godinjak 2012/399
EMSOVI
Sarajevu latinicom srpski knjiar Mihajlo Milanovi.2 Kasnije se na ovaj podatak

pozivaju i Dragoljub Miovi i . Buturovi, pri emu potonja bavei se pitanjem
Boja pod Banja Lukom, znatno vie panje posveuje Pertevu negoli Miovi.3
Govorei o Hrmannovom zborniku, autorica se takoer dotie Perteva:
Godine 1930. i 1931. A. Izet Pertev pokuao je da pripremi popularno izdanje Hrmannove
zbirke. Predvidio je da pjesme obje knjige objavi u dvadeset svezaka. Meuim, koliko je meni
poznato, izalo je svega est svezaka u kojima je publikovano sedamnaest pjesama.4
Najpotpunije bibliografske podatke o prireivakom radu Perteva nalazimo u

Grai za bibliografiju muslimanske knjievnosti 1883-19715 Alije Isakovia. Iako
Mustafa eman nastavlja Isakoviev pionirski rad, u njegovoj Bibliografiji bonjake
knjievnosti ne nalazimo spomenute bibliografske jedinice koje se odnose na Perteva.
Uvidom u sistem COBISS-BA saznali smo da umreene biblioteke Bosne i Hercegovine ne posjeduju neko od izdanja Mihajla Milanovia koje je priredio Pertev,
dok sistem COBISS-SR (Virtuelna biblioteka Srbije) nudi podatke o posjedovanju
desetak knjiga. Sjedinivi sve informacije, povremeno i suprotstavljene, nainili
smo moguu bibliografiju prireivakog rada Izeta Perteva:6
1. Beg Ljubovi. Muslimanska junaka pjesmarica, b. g. (COBISS-SR) (Isakovi,
br. 1266, s.a.)
2. Ropstvo likog bega Mustaj bega. Muslimanska junaka pjesmarica, b. g.
(COBISS-SR)
3. Junake muslimanske pjesme o Gjerzelez Aliji, 19?? (COBISS-SR)
4. enidba Hajdar alaj-bega sina ahinpae sa Glasinca, 1900? (COBISS-SR)
5. Junaka braa Mujo i Halil od Kladue. Junaka muslimanska pjesmarica,
1900? (COBISS-SR) (Isakovi, br. 1272, s.a.)
6. Musa Kesedija. Muslimanske junake pjesme, 1900? (COBISS-SR) (Isakovi, 106 [1909]) (Isakovi, br. 1275: Musa Kesedija i Kraljevi Marko)
7. Omer paa udara na Crnu Goru. Muslimanska junaka pjesmarica, 1900?
(COBISS-SR) (Isakovi, br. 1280, s.a.)
8. Ropstvo likog bega Mustaj bega. Muslimanska junaka pjesmarica,
1900? (COBISS-SR) (Isakovi, br. 1282, s.a.)
2
Matija Murko: Tragom srpsko-hrvatske narodne epike: putovanja u godinama 1930-1932.,

Zagreb: JAZU, 1951, 297.
3
enana Buturovi: Bosanskomuslimanska usmena epika, Sarajevo: Institut za knjievnost,
1992., 478.
4
enana Buturovi: Bosanskomuslimanska usmena epika, Sarajevo: Institut za knjievnost
1992., 515.
5
Separat iz asopisa ivot, XXI/1972, knj. XL, br. 4, 5-6.
6
Iza godine izdanja ponudili smo izvore koji potvruju postojanje knjige: COBISS-SR ili
Alija Isakovi. Povremeno Isakovi spominje knjigu slinog naslova koji ovdje donosimo jer bi
i knjiga s tim naslovom mogla postojati pored one koju COBISS-SR navodi da posjeduje. Godine
izdanja su navedene prema podacima koji stoje u izvorima.
400/Godinjak 2012
Bonjaka usmena epika u junoslavenskim antologijama Nacrt za jedno kulturoloko itanje
9. Sultan Bajezid. Muslimanska junaka pjesmarica, 1908. (COBISS-SR)

(Isakovi, br. 98)
10. Sultan Sulejman osvaja Budim. Muslimanska junaka pjesmarica, 1908.
11. Tale lianin budalina Tale. Muslimanska junaka pjesmarica, 1912.
12. uprili vezir. Muslimanska junaka pjesmarica, 1912. (COBISS-SR)
(Isakovi, br. 1283: Sultan Sulejman i uprili Vezir, s.a.)
13. Sultan Murat ili Boj na Kosovu, 1912 (Isakovi, br. 128)
14. Junaka smrt Hivzi-bega Dumiia. Boj pod Banja Lukom i Junatvo
Durali Meha. Muslimanska junaka pjesmarica, 1927. (Isakovi, br. 220;
Buturovi 478)
15. Boj pod Banja Lukom i Junaka smrt Hivzi-bega. Drugo poveano izdanje,
(s.a.) (Isakovi, br. 1267, s.a.)
Kao to vidimo, ovaj izbor bonjake usmene epike sastoji se iz petnaestak epskih
pjesama, to ini svojevrsnu antologiju, iako ova graa nije objavljena unutar korica
jedne knjige. Ocjenjujui da zbirka Muhameda Hadijahia iz 1934. godine pokazuje
kako tek u zadnje vrijeme izdaju sami muslimani puke zbirke Matija Murko nije
uzeo u obzir ovaj izbor Izeta Perteva zapoet na prijelazu iz 19. u 20. stoljee.7
Hadijahieva zbirka moe se smatrati drugim pokuajem jednog Bonjaka da
saini izbor iz grae usmene epike, mada je sastavlja usmjerio panju na jednog
junaka, te donosi dvadesetak pjesama o Aliji erzelezu.8
Znatno ozbiljniji antologijski izbor bonjake epike nainio je Mustafa Ziri pod
naslovom Junake narodne pjesme muslimanske i prvo je izdanje objavio 1953.
godine u Sarajevu, a drugo petnaestak godina kasnije u Zagrebu (1969). Kao izvori
iz kojih je crpio grau za svoj izbor Ziriu su posluile zbirke Koste Hrmanna, Luke
Marjanovia i Vuka Vrevia. Iste se godine kada je izalo drugo izdanje Zirieve
antologije (1969) pojavljuje zbirka Naska Frndia Muslimanske junake pjesme
u nakladi izdavake kue Stvarnost u Zagrebu, koja svojim obimom ni do danas
nije prevaziena jer sadri ukupno trideset i dvije pjesme. Osim predgovora i
rjenika prireiva ne donosi drugu popratnu aparaturu kojom bi itaoca obavijestio
o izvorima iz kojih su pjesme preuzete. Samo u primjeru triju pjesama prireiva
nas u fusnoti obavjetava o njihovom porijeklu: dvije su iz zbirke Alije Nametka, a
za jednu navodi da ju je dobio od bibliografa Mustafe emana, koji ju je, navodno,
pronaao u nekoj staroj muslimanskoj pjesmarici. Uvidom u sadraj Frndieve
antologije ustanovili smo da su dvadeset i dvije pjesme preuzete iz Hrmannovog
zbornika, pet iz Marjanovievog, a za dvije pjesme nismo uspjeli pronai porijeklo.9
7
Murko, 1951., 297.

Narodne pjesme o erzelez Aliji. Uredio Muhamed Hadijahi, Sarajevo, 1934.
9
To su pjesme erzelez Alija (II) 43-46 i Pisma od Nuke Barjaktara, 271-279.
8
Godinjak 2012/401
EMSOVI
Novi izbor bonjake epike uslijedit e tek etvrt stoljea nakon Frndieve:
Usmena epika Bonjaka iz 1995. i Antologija bonjake usmene epike iz 1997.
godine, obje kao prireiva postignue enane Buturovi.10 Antologijski izbor .
Buturovi je najbolji pregled razvoja bonjake usmene epike od kraja 17. i poetka
18. stoljea pa do osamdesetih godina 20. stoljea. Osim pjesama iz Hrmannovog
zbornika, koje su najbrojnije u ovom izboru, Buturovi donosi po dvije pjesme iz
Erlangenskog rukopisa i Beogiievog zbornika, zatim po jednu iz Marjanovieve
zbirke, Behara i Lordove zbirke iz 1953. (nema je u izboru iz 1997.), a u posljednjem
poglavlju donosi etiri pjesme Omera Zagorca, guslara sa obronaka Treskavice
kod Sarajeva, koje je prireivaica zabiljeila osamdesetih godina 20. stoljea.
U rasponu od skoro trideset godina (1969-1995) ne postoji integralni antologijski
izbor bonjake epike, ve pojedinane pjesme iz ovog korpusa nalazimo u antologijama epskih pjesama drugih junoslavenskih naroda. Zapravo, pojavljuju se zbirke
koje se temelje na konceptu srpskohrvatske epike. Takva je u ranijim vremenima
bila zbirka Branka Vodnika, a u periodu nakon Drugog svjetskog rata takav je, naprimjer, izbor Tvrtka ubelia u kojem nailazimo tek na pokoju bonjaku epsku
pjesmu. Antologija Salke Nazeia Junake narodne pjesme donosi sedam bonjakih
epskih pjesama (u tri izdanja u sarajevskoj izdavakoj kui Svjetlost: 1961, 1969.
i 1971. godine). Godinu nakon posljednjeg izdanja Nazeieve antologije (1972),
u okviru trotomne Bosanskohercegovake knjievne hrestomatije, kao knjiga
druga izlazi hrestomatija Narodna knjievnost, koju su priredili Hatida Krnjevi,
enana Buturovi i Ljubomir Zukovi. U ovom izboru prireivai su bonjaku
usmenu epiku predstavili takoer sa sedam epskih pjesama. Pritom, vanost ove zbirke
za bosanskohercegovaki kulturni prostor prepoznajemo, prije svega, u njezinom
koncipiranju izvrenom na temelju iskljuivo teritorijalnog a ne nacionalnog
omeenja usmene knjievnosti, to je, koliko nam je poznato, apsolutni presedan
u svim, i prethodim i potonjim, bavljenjima usmenom knjievnou, osobito epskom.
Koncept zbirki kao i procent prisutnosti bonjake usmene epike znatno je
drugaiji u zbirkama koje su H. Krnjevi i Zukovi odvojeno prireivali. Iz toga
saznajemo da koncept zajednike antologije nije slika sklonosti ovih istraivaam,
ve nakana izdavaa koja je uspjeno provedena u sve tri antologije, o emu i sami
prireivai vele:
Inicijativa za ovako zamiljenu i imenovanu ediciju, u ijem se okviru pojavljuje ovaj
izbor narodnih umotvorina, pripada izdavau. Sastavljai su, u dogovoru s izdavaem i
prema odreenim principima, o kojima emo rei koju rije vie, izvrili izbor tekstova
i dali uz njih neke najnunije podatke i napomene.
Ovaj posao pratile su izvjesne tekoe i nedoumice. One su se javile stoga to ne postoje
definisani kriteriji, pa se, prirodno, postavlja i pitanje postojanja uslova na osnovi kojih
bismo usmenu knjievnost zabiljeenu na srpskohrvatskom jezikom podruju mogli
jednostavno dijeliti nacionalnim ili regionalnim granicama (1972, 3).
10
Drugi izbor zapravo je samo za tri pjesme skraen u odnosu na prethodni.
402/Godinjak 2012
Bonjaka usmena epika u junoslavenskim antologijama - Nacrt za jedno kulturoloko itanje
U prvoj antologiji svekolike bonjake knjievnosti Biserje iz 1972. godine

prireiva Alija Isakovi donosi osam bonjakih epskih pjesama, to ostaje nepromijenjeno i u naredna dva izdanja: 1990. i 2002. godine. Od ukupno osam pjesama
etiri su preuzete iz Hrmannovog zbornika, dvije iz Marjanovievnog, i za dvije nismo
uspjeli ustanoviti porijeklo (Ljuboviu Mujo i Ropstvo Hrnjice Muje).
U okviru antologije Muslimanske narodne pjesme Saita Orahovca, koju 1977.
godine u obliku popularnog izdanja objavljuje beogradski Rad, prireiva donosi
sedam bonjakih epskih pjesama. Od sedam pjesama dvije su iz Hrmannovog
zbornika, jedna iz Marjanovievog i jedna iz Behara, dok za tri nismo uspjeli ustanoviti porijeklo (enidba Kurtagi Selima, Kostre-harambaa i Ahmed beg Ljubovi
i vila). Budui da se prireiva ve svojim prethodnim naunim i prireivakim
pregnuima znanstvenoj javnosti predstavio kao nepouzdan, to i ova zbirka potvruje,
izbor usmene epike Saita Orahovca nije izazvao posebnu panju niti odjek.
Zbirka sa bonjakim epskim pjesmama koja je nepromijenjena doivjela najvei
broj izdanja je uvena zbirka Koste Hrmanna, ukupno est: 1888/1889., 1931.
[nepotpuno], 1933., 1976., 1990. i 1996. godine. Odmah iza po brojnosti izdanja, ali
svaki put dopunjena, nalazi se zbirka Alije Nametka, koja je doivjela ukupno pet:
1938., 1941., 1943., 1967. i 1991. godine. Zatim slijede antologije Mustafe Ziria,
(1953. i 1969.) i enane Buturovi (1995. i 1997.), dok su ostale pobrojane antologije objavljivane po jedanput.
Izbori u kojima tek jedan dio ini bonjaka epika objavljivani su po vie puta, kao
to je sluaj sa izborima B. Vodnika,11 T. ubelia,12 S. Nazeia,13 H. Krnjevi14
i Lj. Zukovia.15 Zbog srpsko-hrvatske koncepcije ovih antologija najpotpunije
ih moemo imenovati kao junoslavenske. Pored njih, cijeli niz atologijskih izbora
sa srpskohrvatskim predznakom, ili ak junoslavenskim, nije sadravao niti
jedan primjer iz bonjake usmene epike. Moda je u tome jedan od najeklatantnijih
primjera zbirka s naslovom Usmena knjievnost junoslovenskih naroda, iji
naslov obeava i postojanje u najmanju ruku jo i bonjake usmene epike, ali to,
naalost, nije bio sluaj. Sa slinim su se naslovima pojavljivali i izbori na drugim
jezicima, kao, naprimjer, zbirka Jugoslovenske narodne pjesme objavljena u
Moskvi 1956. Prikazujui zbirku, Ferdinand Masli nabraja koji sve ciklusi
11
Narodne pjesme srpskohrvatske, Zagreb, 1908., 1924., 1925., 1930.

Epske narodne pjesme, kolska knjiga, Zagreb, 1952., 1953., 1956., 1960., 1965. i 1970.
Junake narodne pjesme, Zagreb: kolska knjiga, 1954., 1958., 1960., 1963., 1965., 1969.,
1971., 1972., 1974., 1975., 1977., 1978., 1979., 1980., 1981., 1982. i 1983.
13
Junake narodne pjesme, Sarajevo: Svjetlost, 1961., 1969. i 1971.
14
Narodne pjesme. Lirske, lirsko-epske i epske, Sarajevo: Veselin Maslea, 1973., 1978. i 1982.
15
Narodne pjesme. Izbor iz usmene knjievnosti naroda i narodnosti SFRJ, Sarajevo: Svjetlost,
1982, 1987, 1989. i 1990.
12
Godinjak 2012/403
EMSOVI
nedostaju, navodei meu njima i muslimanski.16 Ovakva situacija prikazuje kako

bonjake usmene epike nema ni u antologijskim izborima sainjenim na drugim
jezicima, to predstavlja i svojevrsnu konstrukciju jugoslovenskog identiteta u
kome prepoznajemo samo srpsku usmenu epiku. Pored izbora poezije, sline
vjetake iskonstruiranosti prepoznajemo i u knjievnokritikim radovima u
inozemstvu, od kojih je moda najznakovitija studija B. N. Putilova Ruski i junoslavenski herojski ep.17 Iz naslova bismo pomisli da je autor za usporeivanje dvaju
poetikih obrazaca epike posegnuo pored matinog ruskog zaista za junoslavenskim,
ali meu propitivanom poezijom ne nailazimo na bonjaku usmenu epiku ni u
tragovima. Govorei o kampu junaka na kome se junaci sabiraju kako bi krenuli ka
Kosovu, Putilov u biljeci iskljuuje muslimansku usmenu epiku, koje se ovdje
neemo doticati, a pozivajui se pritom na postignua Aloisa Schmausa donesena
u radu Kosovo u narodnoj pesmi muslimana.18
Razliito imenovanje jednog idejnog i ideolokog koncepta kao srpsko-hrvatske,
srpskohrvatske, jugosla(o)venske, junosla(o)venske ili jednostavno nae19 uspijevale
su prihvatiti od bonjakog identitarnog materijala u rasponu od jednog do sedam
naslova epskih pjesama, a u najveem broju sluajeva niti jedan.
Ukoliko bismo egzemplarno pogledali koji prireivai su uvrstili i ovaj epski svijet
unutar svog doivljaja zajednikih vrijednosti kolektiva, vidjeli bismo da jedinu
pjesmu koju Hatida Krnjevi donosi u svojoj antologiji Narodne pjesme, objavljenoj
1973. godine u sarajevskoj izdavakoj kui Veselin Maslea, jeste pjesma erzelez
Alija i Kraljevi Marko. Pjesma iznimne estetske vrijednosti o susretu dva najznaajnija epska junaka iz dvaju razliitih i esto sukobljenih kulturalnih krugova
ne ulazi u grupu najboljih reprezenata jednog epskog svijeta. Ona je sama riznica
bogatih slojeva prepletenosti dviju kultura, ali ve samim tim nuno izlazi iz
okvira tipinih epskih pjesama, na kakve u ovoj zbirci nailazimo, ali ne iz okvira
bonjake usmene epike.
Neto vei broj pjesama nalazimo u izboru Ljubomira Zukovia, ali je njihova
posebnost u izvorima za kojima je prireiva posegnuo. Pjesme Udaja sestre Ljubovia i enidba bega Ljubovia Zukovi donosi iz tree knjige Vukove zbirke
Srpskih narodnih pjesama, pjesmu erzelez Alija iz dvotomnog zbornika Koste
Hrmanna, a za pjesmu Osveta Ljubovia Hane nismo uspjeli utvrditi porijeklo,
osim injenice da ju je Zukovi mogao preuzeti iz antologijskog izbora Salke
Nazeia, koji, takoer, ne otkriva njezino porijeklo.
Sasvim je oigledno kako bonjaku usmenu epiku znatno bolje moemo upoznati
iz Zukovievnog izbora nego to je to mogue iz antologije Hatide Krnjevi. Iako
16
Ferd. J. Malsi: , PZKJIF, XXIII/1-2, 1957., str. 136-137.

B. N. Putilov: , Moskva, 1971.
18
Ibid., str. 289 i 306.
19
Sverozar Koljevi: Na junaki ep, Beograd, 1974.
17
404/Godinjak 2012
Bonjaka usmena epika u junoslavenskim antologijama - Nacrt za jedno kulturoloko itanje
je, osim Hrmannovog zbornika i dvotomne zbirke Luke Marjanovia, posegnuo

za nereprezentativnim pjesmama Vukove zbirke, kao i za nepoznatim izvorom
posljednje navedene pjesme, ili Nazeievom antologijom, ukupna slika koju italac
moe izgraditi na temelju ove zbirke umnogome je kvalitetnija od one slike
nainjene nakon itanja zbirke Hatide Krnjevi.
Iako su obje zbirke kao prethodnika imale antologijski izbor Salke Nazeia,
to se kod Zukovia primijeti po neidentificiranom izvoru jedne pjesme, nisu
uspjele nadmaiti oslikavanje bosanskohercegovakog ili junoslavenskog
prepleta epskih svjetova prisutnih na ovim teritorijima. Bonjaka usmena epika
je u Nazeievom izboru zastupljena sa sedam pjesama od ukupno etrdeset i
sedam. Prireiva vei dio pjesama donosi iz Marjanovieve zbirke (Budalina
Tale dolazi u Liku, enidba Kumali Mujage, Bianin ban i Duralagi Meho i
enidba Boji Delalile i Likog Mustajbega), jednu pjesmu preuzima iz
Hrmannovog zbornika (Svatovsko groblje na Koritima), a pjesmu Zlatija starca
eivana iz Vukove zbirke i, kako smo ranije i kazali, pjesmu Osveta Ljubovia
Hane iz nama nepoznatog izvora.
Svaku od ovih antologija doivljavamo kao doprinose pripadnik naune
javnosti radu na nacionalnom pamenju, kako bi to kazala Alaida Asman.
Naravno, tadanji politiki sistem eli ustanoviti vlastiti proizvod sagledan u
obliku novog identiteta, a za ije je ostvarivanje najplodnije upravo tlo kulturne
batine. Kako vidimo iz ova tri primjera koji se pojavljuju na prostoru iste federalne
jedinice, doprinos naunih djelatnika nije istovjetan. Svaki je od njih prema
vlastitom doivljaju novonastajue identitarnosti davao doprinos sagledan u
(ne)recipronoj zastupljenosti usmenoknjievnih oblika svih nacionalnih knjievnosti.
Iz opisanog stanja prepoznajemo da ovi izbori nisu bili nuno delegirani s nekih
viih instanci, jer bi tada bili uniformisani, nego su njihov oblik ipak definirali sami
prireivai i time oslikali lini doivljaj kolektivne identitarnosti. Uinci ovakvih
izbora usmene epske tradicije bili su upravo ostvarivanje, ili bolje zloupotreba,
pamenja epskih svjetova.
Zastupljenost bonjake usmene epike u antologijskim izborima izvan Bosne
i Hercegovine sugerira na dvojan nain njezine valorizacije. Meu hrvatskom
folkloristikom kolom ova je epika bila predmetom bavljenja jo u 19. stoljeu,
to se nastavilo i u vremenu zajednike drave, dok je srpska kola neprestano
radila na diskreditiranju ovog vida usmene knjievnosti, to se nastavilo sve do
naih dana. Upravo je ovakva situacija prenesena i u antologijske izbore. Na
prostoru Hrvatske, gdje najprije treba spomenuti neupitno vaan sakupljaki rad
Luke Marjanovia, nailazimo na nekoliko antologijskih izbora, meu kojima treba
posebno izdvojiti onaj Branka Vodnika iz 1908. godine u kome kao zasebno poglavlje
prepoznajemo ciklus muslimanski, u ukviru koga donosi pjesme Budalina Tale
dolazi u Liku i Smrt Likog Mustajbega. Nakon ovoga pojavljuje se izbor Olinka
Delorka iz 1971. godine u kome nalazimo pjesme Budalina Tale dolazi u Liku i
Godinjak 2012/405
EMSOVI
erzelez Alija. I, konano, zbirka Tvrtka ubelia sa sve tri pjesme koje su njegovi
prethodnici ranije donijeli.
Ovakvo stanje potvruju dvije vane knjige: Homersko pitanje Zdeslava Dukata
i Urok i nevesta Mirjane Deteli. Iako kreu sa razliitih pozicija, nadgradnje ili
osporavanja Parry-Lordovih teza, njihova su postignua od velike vanosti za
istraivae usmene epike.
Dukat utemeljeno propituje manjkavosti Parry-Lordovih uenja zasnovanih
ponajprije na njihovom isto morfolokom nainu sagledavanja jedne epike, dok
se M. Deteli odrie Homerovih epova kao mjere vrijednosti epskog svijeta i
ostaje unutar srpske usmene epike, u kojoj eli prepoznati formule. Time autorica,
zapravo, potvruje okretanje srpske folkloristike kole od paralela srpske epike
sa starogrkim epovima, koja je bila jako omiljena sve do pojave Lordove knjige
The Singer of Tales. Niz istraivaa, a osobito helenist Milo N. uri, potcrtavali
su svojevremeno snanu vezu epskog svijeta srpskih epova sa grkim epovima,
prepoznajui ponajvie na razini motiva i osobina i osobenosti junaka poveznice
sa starogrkim epovima. Naravno, same poveznice nisu nimalo upitne i podrazumijeva
se da ih jedna kvalitetna epika mora imati, ali je znakovit iznenadni prekid bavljenja
ovim pitanjem meu predstavnicima srpske folkloristike kole.
Kako se iz navedenoga kao mogui zakjuak da izvui, angairani rad na
nacionalnom pamenju, temeljen na epskoj tradiciji junoslavenskih naroda, ni
u kom sluaju nije sadravao ozbiljan stepen promocije bonjake usmene epike,
ve, sasvim suprotno, ostvarena slika stvarnih kulturnih preplitanja svedena je na
jednodimenzionalno sagledavanje srpske usmene epike i mita o Kosovu. Slika
sasvim odozgo koja bi u sebi sadravala pitanje objavljivanja epike i radova o
njoj u periodinim publikacijama zasigurno da bi bila ostvarena u sitnozrnoj
strukturi ili vioj rezoluciji, ali ishod samog rezultata u konanici ne bi bio
umnogome promijenjen.
BOSNIAKS ORAL EPIC POETRY IN SOUTH SLAVIC ATHOLOGIES

DRAFT FOR A CULTURAL READING
Sead emsovi
Summary
First of all, the paper deals with researching of the Bosniaks epic poems presence in
anthologies that appeared in the South Slavic area and sometimes suggested a South Slavic
spirit, and then tried to set some basic thesis about a possible reading of cultural phenomena
arising from the initial studies.
Keywords: Bosniaks oral epic poetry, anthologies, South Slavic concept, memory
406/Godinjak 2012
UDK 821.163.43*.09
821.163.41.09
Transformacija lika svetog Save od itija

do djela savremenih pisaca
Nudejma Softi
Al Jazeera Balkan
Sarajevo
Rad se bavi usporednom analizom predstavljanja lika svetog Save u srednjovjekovnoj

srpskoj knjievnosti i u savremenim knjievnim uoblienjima. Stanovita intertekstualna
relacioniranja nuno su ponudila i manje ili vee promjene u znaenjskim slojevima preuzetih
simbola i motiva.
Kljune rijei: sveti Sava, Rastko Nemanji, itije, Domentijan, Teodosije, Sveti izvor,
Vasko Popa, Sinia Kovaevi, srpska knjievnost
veti Sava (Rastko Nemanji) u historijama je predstavljen kao prvi srpski

arhiepiskop, najmlai sin Stefana Nemanje, brat kraljeva Vukana i Stefana,
koji se izborio za samostalnost rake arhiepiskopije od Bizanta 1219.
godine. Prema tim napisima, sveti Sava znaajan je zbog toga to je postavio temelje
dananjoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi i to je, zajedno sa svojim ocem Simeonom
(Stefanom Nemanjom), podigao manastir Hilandar, koji je prvi i jedini srpski manastir
na Svetoj Gori, Atosu. U Srbiju se vratio da bi prekinuo graanski rat, jer je izbio sukob
meu njegovom braom usljed borbe za vlast. Istovremeno se Sava bavio prosvjetiteljskim radom, kako bi svojim sunarodnjacima pribliio vjerske i svjetovne pouke.
To podrazumijeva da su iza njega ostala i neka pisana djela, a najznaajnija su: itije,
spomen na pokojnog oca Stefana Nemanju (Simeona), Karejski tipik, Hilandarski
tipik, Studeniki tipik, te Nomokanon. Kako u historijskim udbenicima, tako se
i u srpskim knjievnim historijama sveti Sava predstavlja kao poetna taka srpske
historije s obzirom na to da su se s politikom i vjerskom emancipacijom srpske
drave odvijali i formativni procesi na svim planovima nacionalnog ivota. Zbog
toga nije udno to su poetak stare srpske knjievnosti obiljeili Sava i Simeon,
najprije kao dravotvorci, zatim kao knjievnici i prosvjetitelji, a potom i kao
Godinjak 2012/407
SOFTI
knjievni likovi. To je posebno vidljivo u XIII stoljeu, kada je njima posveeno skoro
itavo izvorno knjievno stvaranje. Savi su posveena dva velika itija, Teodosijevo
i Domentijanovo, koja su obavezna polazina taka u analiziranju lika svetog Save.
Pria o svetom Savi se ve na samom poetku vezala uz legendu. Preispitivanje
historijskih injenica (koje su uvijek upitne), odnosno poetski postupak arhaiziranja
modernog i moderniziranja arhainog, karakteristino je za sve modernistike
stilizacije koje dijalogiziraju s historijom i tradicijom. O tome e biti govora u drugom
dijelu ovoga rada, gdje e biti preispitano kako se Savin lik transformisao u ciklusu
pjesama Savin izvor Vaska Pope, dok e se u treem dijelu prikazati kako je Sava
kao knjievni lik predstavljen u drami Sveti Sava savremenog i jo ivueg pisca
Sinie Kovaevia.
I itija svetog Save
itije Prema Reniku knjievnih termina1 itije je na poetku bio opi naziv
hagiografskog anra u bizantijskoj i staroj slovenskoj knjievnosti. Nastala iz
dokumentarnih zapisa o smrti muenika ili kraih povijesti i anegdota o podvigu
svetih pustinjaka isposnika, ova knjievna vrsta doivjela je znaajnu evoluciju
i razgranala se u vie podvrsta. Osim velikih retorskih itija, koja sainjavaju posebnu
knjigu (kakva su oba itija o svetom Savi), poznata su i kratka itija i naroito
veoma saeta i u izrazu svedena proloka itija, sa stihovima ili bez stihova. U svom
knjievnom obliku i strukturi, kao i u stilskom izrazu, itije se nadovezuje na tradiciju
helenistike biografije i u sutini predstavlja ivotopis. Od biografije u klasinom
smislu itije se razlikuje sakralnom podlogom i okvirom njegovog sadraja. Cilj radi
kojeg se itije pie i funkcija koju ono treba da vri je stvaranje i odravanje kulta.
Ono se pie da bi prikazalo ostvareni ideal, obrazac svetog ivota. Sve biografsko
podreeno je u itiju ovom cilju i posmatra se u tom svjetlu. Iako se lik svetog ovjeka
u itiju gradi na stvarnoj podlozi jedne biografije, sa mnogo stvarnih podataka o
vremenu, sredini i ponaanju ljudi, ipak je itije u naelu historijsko-biografski
netano, jer se u svrhu ostvarivanja prethodno istaknutog cilja mnoge injenice prepravljaju i preuveliavaju.
I.1. Domentijan (oko 1210 poslije 1264): itije svetog Save
Domentijan, prvi biograf svetoga Save, bio je ugledna linost u svetogorskom
monatvu. Za sebe je napisao da je Savin posljednji uenik, te se u vezi s tim pretpostavlja da je mogao biti njegov pratilac na posljednjem putovanju u Svetu zemlju.
Domentijan je, osim ovog, napisao i, manje znaajno, itije svetog Simeona (1264).
1
Renik knjievnih termina, Beograd: Institut za knjievnost i umetnost: Nolit, 1985., 895.
408/Godinjak 2012
Transformacija lika svetog Save od itija do djela savremenih pisaca
itije svetog Save je najobimnija i jedna od najznaajnijih knjiga srednjeg vijeka

u srpskoj knjievnosti, prava i puna biografija tipa takozvanih vizantijskih retorskih
itija, odreenih ne da se itaju na praznik svetiteljov, nego kao prava lektira (V.
orovi). Meutim, Domentijanu se zamjera da ima naporan stil, to jest da je
apstraktan, esto nerazumljiv, da je optereen biblijskim citatima, retorskim digresijama i opirnim paralelama. U oima prouavalaca njegovog djela, Domentijan je
esto gubio u poreenju s Teodosijem, iji je stil blii modernom poimanju knjievnosti.
Po hagiografskoj zamisli, postupku i stilu, Domentijan se nastavlja na Stefana
Prvovenanog, posebno na njegovo transcendentalno, estetsko poimanje svijeta
i uloge glavnog junaka. U najznaajnijim trenucima svog ivota Nemanja je kod
Prvovenanog zagledan u vjenu ljepotu od koje dobija podstrek za svoja djela. Ta
zagledanost u ljepotu boanskog svijeta kod Domentijana nije samo stvar izuzetnih
trenutaka i izraz vrhunskih ekstaza, ve je trajnost od koje sve dobija svoj puni
smisao, od linosti i djela glavnog junaka do naina kako je opisan njegov ivotni
put. U tome se nalazi polazna taka Domentijanove poetike. Svoje djelo on ne shvata
samo kao izvrenje zadatka koji mu je postavio kralj (koji je naruio itije), ve kao
ispunjenje vieg naloga koji dolazi od samog Boga. U inu knjievnog stvaranja,
po svom uvjerenju, on je spojio politiku i teologiju u jedno. To jedinstvo prenosi se
s ina pisanja na predmet o kojem se pie. Sava je shvaen kao neposredna emanacija
boanskog, on kao da nije ovjek koji tei da se sjedini s Bogom nego neko bie
kojem je boansko od poetka dato. Autor ga nesporedno dovodi u vezu s Hristom.
Domentijan pritom kao da ima u vidu boansku, a ne ljudsku prirodu Hristovu. Na
jednom mjestu on uporeuje mladog Rastka s Hristom u trenutku njegove teofanije,
kada vaskrsava iz mrtvih i nevidljiv izlazi iz groba. S. Radoji, historiar umjetnosti,
primjeuje da Domentijan na tom mjestu prelazi sve granice dopustivih poreenja
i dodaje: Ovo pretjerivanje nije ni sluajno ni usamljeno (...), njegova divinizacija
lanova porodice Nemanjia pomno se podvlai u Savinoj biografiji. Sava se od
poetka ponaa kao da ima svijest o svojoj boanstvenosti, a ne kao ovjek koji tei
da se uzdigne do boanskog. Prema Nemanji on se postavlja ne kao sin prema ocu,
nego kao stariji prema mlaem, vii prema niem. Sin rodeni bist ocu duhovni
otac, kae Domentijan. Ideja o Savinoj prednosti nad Nemanjom dobila je u ovom
itiju zavrni oblik, da bi zatim ula u ideologiju srednjovjekovne Srbije i u historijsku
svijest srpskog naroda. Dublji smisao Savine djelatnosti nije u tome da on odricanjem
i stvaranjem stekne carstvo nebesko, jer mu ono pripada od samog poetka, nego
da drugima otvori put u nebo, najprije svom ocu, a zatim ostalim izabranicima iz
svog naroda, i da tako uzvisi srpski narod meu drugim hrianskim narodima, kako
bi ih prikazao savrenima. To je osnovna Domentijanova misao, te se ona kao
osnovna, kao lajtmotiv, provlai kroz itavo itije, od prvih do posljednjih strana,
i ostvarena je sloenim i planski razraivanim knjievnim postupkom.
Osnovne injenice iz Savinog ivota iznesene su jasno i pregledno. Ta dokumentarna, hroniarska strana ivotopisa, ini jednu od njegovih bitnih vrijednosti.
Godinjak 2012/409
SOFTI
Domentijanova kazivanja su povremeno veoma detaljna, ponekad i neoekivana.

Iako je ovozemaljski ivot naao mjesta u njegovom djelu, pa se iz njega moe
mnogo saznati o tadanjim prilikama, Domentijan nije pripovjeda s mimetikim,
prikazivakim sklonostima. U njegovom kazivanju nema tenje ka narativnom
razvijanju pojedinosti. Kada pripovijeda o Savinom udesnom roenju, njemu je
od samog roenja vanije da istakne misao da je on veliki svetilnik Boiji, koji
Svetli se Boijom blagou. Dogaaj kod Domentijana nije vaan sam po sebi,
ve je samo povod za otkrivanje vie, boanske svrhe djelatnosti glavnog junaka.
Njega biografija ne zanima ni priblino koliko historija razvoja linosti. Njegov
junak takav je kakav jeste od samog poetka, od roenja, pa ak i prije roenja.
On je kao ideja koja je unaprijed data, ija je konkretizacija od poetka poznata. Lik
svetitelja ne zavisi od spoljanjih okolnosti u kojima je ivio, od ljudi, od ljudi s
kojim je dolazio u dodir, ne zavisi ak ni od njegovih vlastitih elja, od njegove volje
i linih sklonosti, jer taj lik postoji od poetka, u ideji.
Stoga, Savino itije nee biti historija razvoja linosti, ve je ono primarno historija
utjelovljenja Boije promisli, historija ostvarenja onoga to je dato unaprijed, to
je predvieno jo prije njegovog roenja. Biograf od poetka ima sasvim izgraen
lik svog junaka i puni uvid u itav njegov ivot, pred njim se nalazi cjelovita slika,
kao statua ili ikona. Osnovni postupak njegovog izlaganja je anticipacija: prikazivanje
sadanjosti iz perspektive budunosti, osvjetljavanje postupaka junaka ne toliko
pomou onoga to je on do tada bio i emu je teio koliko pomou onoga to ga jo
eka, to treba da uini ubudue, sve do konanog ispunjenja svoje misije. Na taj
nain, u svakom momentu izlaganja, ukrtaju se sva vremena itija, pisac iz svake
take vidi cjelinu, a to znai da vidi i proli i budui ivot junaka i ujedno smisao i
svrhu njegovog rada. Tim putem vri se preobrazba narativne u poetsku, simboliku
strukturu, pretvaranje ovog itija u posebnu duhovnu, hriansku poemu.
Citat: Pourite se, brao, i sa ljubavlju sauvajte moje zapovesti, da budemo
istiniti naslednici rajskih radosti i doslovni slave nebesne svetlosti, koju nam je
dostojno moliti u Gospoda; ne one svetlosti, koja na istoku ishodi i na zapadu
zahodi, koja se vremenom svrava, i koja se deli dolaskom noi, koju zajedniki
sa ivotinjama vidimo; no molimo svetlosti, koju sa jedinim anelima moemo
videti, kojoj ni poetak ne poinje, ni kraj prestaje.
I.2. Teodosije (XIII vijek): itije svetog Save slinosti i razlike
Teodosije, drugi Savin biograf, napisao je knjigu pod istim naslovom kao i
Domentijan: itije svetog Save. U opusu svakog od njih ova knjiga zauzima glavno
mjesto. Teodosijevo itije nalazi se u specifinom odnosu prema Domentijanovom
zbog toga to je napisano u odnosu na njega. Radi se o istom junaku, o istim dogaajima, koji su ispriani istim redom. Pa ipak, ova dva djela se umnogome bitno
razlikuju. Ovo i drugo Teodosijevo itije odlikuju se lahkim, tenim, ivopisnim,
410/Godinjak 2012
esto dramski intoniranim kazivanjem. To su osobine koje su omoguile da dva

istoimena djela otkrivaju suprotne naine kako se mogu knjievno oblikovati
vrijeme i dogaaji u vremenu. Domentijanova pozicija je nadvremenska, pripovjeda
se samo opire vremenu teei da sudbinu svog junaka osvijetli iz perspektive opih,
vanvremenskih, boanskih sutina. Teodosije ivot svog junaka prati onako kako
je on tekao u vremenu, reljefno naglaavajui pojedine znaajne momente i zbivanja;
u njegovom prianju osjea se ritam proticanja vremena.
Dok Domentijan u svom pisanju naglaava prisutnost vieg, boanskog nadahnua,
Teodosije sebi dodjeljuje skromnu ulogu izvjestitelja o onom to se dogodilo i to
je ve prije njega postalo predmet prie. Poto nije bio oevicem dogaaja o kojima
pria, njegovo pripovijedanje je pria ispriana na osnovu pripovijedanja drugih.
Za Teodosijev odnos prema prii karakteristina su jo dva momenta: to on
vjetinu prianja istie i kao osobinu svojih junaka i to se u njegovom postupku
esto javlja specifino pripovjedako oponaanje prie koja se pria.
Slika svijeta i ovjeka u Teodosijevom itiju je sloena i mnogostrana. U
poreenju s Domentijanom on djeluje skoro realistiki. Njegov Sava izgubio je neto
od nadzemaljskog sjaja kojim ga je okitio Domentijan i, uprkos tome to je idealizovan, postao je mnogo stvarnija linost. Teodosijev Sava se ne jednom bori sa
suprotnim motivima i tenjama: s jedne strane vue ga ljubav prema Svetoj Gori
i monakom ivotu, koji je pokazan idilinim, a s druge strane dunost prema
otadbini namee mu obaveze koje mu ne doputaju da ivi onako kako bi elio.
Naputajui Svetu Goru on se tuno osvre na poznata i draga mjesta na kojima je
proveo veliki dio svoje mladosti, a kao prvi arhiepiskop on o tome govori kao o velikoj
rtvi: ... vas radi, saplemenika mi, svetu i slatku pustinju mi ostavih...
Savina djelatnost u Srbiji i van nje, njegova putovanja u druge zemlje, diplomatska
i hodoasnika, zatim njegova nastojanja da prosvijetli narod opisani su s dosta
pojedinosti na osnovu kojih se naziru stvarni ivot i drutveni odnosi tog doba.
Iako u prikazivanju ivota polazi od idealnih modela svojstvenih hagiografskom
stilu, Teodosije se pokazuje kao dobar poznavalac ljudi i ne vara se kada su u pitanju
stvarni motivi njihovih postupaka. U vezi sa Savinim radom na prosvjeivanju naroda
date su injenice koje govore o narodnom ivotu i drutvenim obiajima u Srbiji
tog doba. Tu se nalaze i zaeci usmene tradicije o svetom Savi.
Ono u emu su ova dva biografa saglasna je pogled na prijelomni dogaaj u Savinom
ivotu, povratak u Srbiju nakon dobijanja autokefalnosti crkve. Dok Dimitrije Homatijan, teoloki pisac, Savi zamjera to je radi sluenja otadbini napustio mirni
monaki ivot, Savini biografi u tome vide neto drugo. Oni taj postupak ne definiu
kao odstupanje od hrianskog ideala, nego kao drugaiji, vii oblik tenje ka istom
idealu, prelazak s rada na linom usavravanju na djelatnost ija je svrha bila usavravanje drugih, najodabranijih meu saplemenicima, a potom i itavog njegovog
naroda. U njihovoj viziji iza Savinog svetiteljskog lika, koji su predano izgraivali
koristei u tome sve to im je mogla pruiti tradicija hagiografskog anra, nazire se
Godinjak 2012/411
SOFTI
i drugi, ne manje stvarni lik, Save prosvjetitelja, uitelja svog naroda, civilizatora
svoje otadbine.
Sakralna historija Srbije, iji su protagonisti Simeon i Sava, izgraivala se postepeno tokom cijelog XIII vijeka. Svoj zavrni oblik ona je dobila tek poto su bili
napisani svi spisi tog tematskog kruga, sva Simeonova i Savina itija i slube u
kojima se oni slave.
II
Vasko Popa
Vasko Popa, pjesnik izrazito antiromantiarske orijentacije, dunik je predratnih

nadrealista, smatra Dereti.2 Nadrealistima je blizak neloginou svojih slika i
sintagmatskih spojeva, iako tei saetom izrazu i trai pjesnike izvore na domaem
tlu, u narodnoj poeziji, folklornim predstavama i srednjovjekovnoj tradiciji. Za
razliku od nadrealista, Popa ne prihvata iracionalno kao ishodite poezije. Pjesma
se ne gradi po diktatu podsvijesti, ve je plod racionalnog cilja i izraz klasicistike
svijesti o formi. Premda svoje slike ispreda od mitske grae, njegova bitna odlika nije
uranjanje u mitsko, nestajanje u arhainom, nego savladanost mitskog i arhainog
i okrenutost modernome.
Pjesma se kod Pope ne javlja sama, ve se uklapa u vee cjeline, krugove, knjige,
opuse, pa tek u tom sklopu ona dobija puni smisao. Jedan od ciklusa koji zasluuje
panju iz knjievnog opusa ovog pjesnika je ciklus pjesama Savin izvor. Iscrpniji
osvrt na kompletan poetski rad Vaska Pope dala je prof. dr. Hanifa Kapidi-Osmanagi u knjizi Vasko Popa: lirika, ep, mit. Analizirajui sve objavljene zbirke,
Kapidi-Osmanagi ulazi u sutinu ove poezije i definie njenu poetiku, od ciklusa
do ciklusa. Za ciklus Uspravna zemlja, koji nas interesuje, Kapidi-Osmanagi
kae: Uspravna zemlja je zaranjanje u istorijsku prolost srpskog naroda, sa
centralnim, magistralnim ciklusom o bici na Kosovu polju, koja se odigrala prije
est vijekova. Sredinja pjesma i zove se Boj na Kosovu polju. Taj ciklus okruen
je pjesmokrugom Savin izvor, posveenim Savi Nemanjiu i onim o ele-kuli, o
Karaoru. Uvodni i zakljuni krugovi Hodoaa i Povratak u Beograd daju okvir
ovom zaranjanju u historiju, prvi obilaenjem najpoznatijih srpskih manastira i
njihovim pregnantnim modernim doaravanjem, posljednji mitskim predoenjem
Beograda i njegovih glavnih, takoe iz historije poteklih, znamenitosti. Dalje,
primjeuje da je Popa zadrao slovenske oznake, kao to su: lipa, grom, perunika,
sjedinivi ih sa hrianskim u jednu poetsku cjelinu. Preuzimajui jednostavno
i dostojanstveno mit, Popa ga na nivou pretoenja u poetsko vodi dalje i dodjeljuje
mu poetsko trajanje.3
2
3
Dereti, Jovan: Istorija srpske knjievnosti, Beograd: Sezam Book, 2007., 1170.
Kapidi-Osmanagi, Hanifa: Vasko Popa: lirika, ep, mit, Sarajevo: Veselin Maslea, 1990.
412/Godinjak 2012
II.1. Sveti Sava u ciklusu pjesama Savin izvor, Vaska Pope

U naslovu prve pjesme iz ciklusa sadrana je tema pjesme Savin izvor. U
prenesenom znaenju je u pitanju mjesto odakle je Sava krenuo, poeo svoju
slubu. Izvor je metafora poetka; u narodu se kae vratiti se svome izvoru.
U itiju sv. Save Teodosije ovako opisuje Savin odlazak od kue na Svetu Goru:
A mati kao mati zagrli ga i slatko poljubi, pa ga otpustie s mirom, ali mu zapovedie
da se brzo vrati. A ne znaahu da on nee da lovi jelene, nego hoe izvoru ivota,
Hristu, da njime napoji jelenu slinu duu svoju, raspaljenu ognjem arke ljubavi
njegove. Pjesma Savin izvor je pokazatelj poetka ovog srpskog sveca. Taj poetak
je proet paganskom tradicijom i na nju se direktno oslanja. Vuja glava je metafora
prethrianskog ovjeka. I upravo tom figurom vuka obiljeen je itav ciklus pjesama
o svetom Savi. Znaenje itave pjesme jeste to da je Sava svojim tapom otvorio
izvor, to jest svoje uenje ponudio ljudima.
U drugoj, pjesmi ivot svetoga Save, opisuje se odlazak svetog Save iz rodnog
mjesta u Svetu Goru, njegovo stupanje u slubu, a zatim povratak meu ljude i
praktino primjenjivanje nauenog. Pjesma hronoloki prati zapoeto u prvoj pjesmi
i u potpunosti je historijski relevantna.
Pjesma Sveti Sava je trea pjesma u ovom ciklusu i govori o Savinoj ulozi u
stvaranju samostalne srpske crkve, Crkve koja je, htjela to ili ne, morala pomiriti
svoje uenje sa dotadanjom paganskom tradicijom, iako je eljela da je u potpunosti izbrie.
etvrta pjesma nosi naziv Pastirstvo svetoga Save. To je pjesma o graditeljskoj
ulozi Savinoj podizanju manastira, te njegovoj afirmaciji duhovnog u svakidanjem
ivotu.
Kovanica svetoga Save, peta pjesma u ciklusu, pjesma je koja predstavlja
Savu kao iscjeljitelja, ovjeka koji je iao svijetom i lijeio bolesne, ono to nam
je poznato iz itija o sv. Savi. Proces preobrazbe je iao kroz duhovno uzdizanje,
odnosno iskupljenje od grijeha. Njegove metode lijeenja su bile poznate paganskom
ovjeku, ali ih je i hrianstvo priznavalo.
esta pjesma u ciklusu, kola svetoga Save, promovira Savu kao predvodnika
srpske crkve. U njoj je kultno drvo iz paganstva kruka, metafora za prijesto u novoj
vjeri. Tom slikom, u kojoj nova vjera preuzima obredno mjesto iz stare vjere i stvara
svoj prostor za propovijed, upravo je podrana ona teza koju pjesnik provlai kroz
sve pjesme ovog ciklusa, a u kojoj je Sava nasljednik hromog Dabe. Ovo je vrst
dokaz o dvojnosti ovog srpskog sveca, koji nije prezao ni od kakvog naina propovijedi, a sve u svrhu to uspjenije misije.
Putovanje svetoga Save je sedma pjesma u ciklusu i govori o propovjednikom
iskustvu, nedaama na putu propovijedi. Put je povezan sa ivotnim putem, s putovanjem due u zagrobni svijet, i semantiki se izdvaja u ritualima prelaza. Put je
jedna od granica izmeu svog i tueg prostora. Put svetog Save je, prema tome,
sveti put.
Godinjak 2012/413
SOFTI
Posljednja pjesma u ciklusu je pjesma Sveti Sava na svom izvoru. Ona svojim
naslovom i tematikom simboliki zatvara krug u kojem sve poinje i zavrava se
na izvoru. Sve se zavrava na izvoru, tamo gdje je i poelo. Voda koja nastavlja
tei je simbol ciklinosti mitske svijesti, svijesti koja se protee iz prethrianskog,
preko hrianskog, pa sve do sadanjeg vremena.
itav ciklus pjesama o svetom Savi opisuje ivotni put ovog srpskog sveca, njegov
nain propovijedanja, sutinu vjere koju propovijeda, te, konano, njegov kraj smrt.
Svaka pjesma je zasnovana na historijskim injenicama poznatim o svetom Savi.
Meutim, metafore i jezik imaju dubok korijen u slovenskoj mitologiji i folkloru.
Izvor je sutinska ideja ovog ciklusa, on i poinje i zavrava motivom izvora, kao
povratka svom iskonu. Tema je linost svetoga Save, njegov ivot i vjera koju je irio.
Ciklus Savin izvor je u znaku mota iz srpske narodne pjesme: Moj zaludni
hodu / Na Savinu vodu, a kojieg pjesnik stavlja kao uvod u svoje pjesme ovog
ciklusa. Narodnom pjesmom Popa progovora u svoje ime, ali i u ime itavog srpskog
naroda. Hod je uzaludan, jer Savina voda nije toliko ubjedljiva i uspjena. Savin
izvor je samo jedna karika u historijskom lancu ponavljanja, ponovljena mitska
pria. Zasnovana na mitologiji i narodnom folkloru, kao i poznatim injenicama
o Savinom ivotu, ova poezija reinterpretira tradiciju o ovom srpskom svecu. Popa
ciklusom pjesama o svetom Savi paganski panteizam predstavlja kao izvornu, prvu
vjeru, na koju su se kasnije vezale ostale, nadolazee, vjerske koncepcije, u ovom
sluaju hrianstvo. Ukazuje na mitske otiske, paganska vjerovanja, narodni folklor,
zatim ih preureuje i od njih stvara modernu poeziju. Ovom poezijom Popa kulturno
pamenje srpskog naroda usmjerava na fiksne take u prolosti. Te take postaju
simbolike figure koje se pamte. Podizanje manastira, uvoenje ljudi u hrianstvo,
putovanja, prisjeana su prolost koja ulazi u kulturno pamenje. Tako ova poezija
direktno utjee na formiranje nacionalnog identiteta, koji ne poinje od hrianstva,
nego i mnogo prije. U svojoj znaenjskoj kodiranosti mitskim, folklornim, epskim
i drugim kontekstima ova poezija se otkljuava u njihovoj simbiozi, u onom
Popinom kodu koji je tako jedinstven i poseban.
III Sinia Kovaevi
Da je lik svetog Save motiv kojem se savremeni autori vraaju s vremena na
vrijeme, dokazuje i drama Sinie Kovaevia Sveti Sava. Sinia Kovaevi je
dramaturg, profesor i dekan na Akademiji umetnosti u Beogradu. Roen je 1954.
godine. Pie za pozorite, film i TV. Autor je mnogobrojnih pozorinih drama i
dobitnik mnogobrojnih priznanja i nagrada. Kada se govori o njemu, meutim,
veoma rijetko spomene se drama Sveti Sava, koje se svojevremeno i sam odrekao,
zato to je njome izazvao na sebe gnjev srpskog naroda. Zbog te drame doivio je
mnoge uvrede i vie puta je izbjegao ak i fizike obraune. Prilikom prikazivanja ove
drame u Jugoslavenskom dramskom pozoritu 1990. godine, gdje je publika bila
414/Godinjak 2012
razliite starosne i socijalne strukture, dolo je do prekida predstave i tjeranja

glumaca sa pozorinih dasaka, to je bio dogaaj koji je u javnosti iroko odjeknuo.
III.1. Lik svetog Save u drami Sveti Sava Sinie Kovaevia
Smisao za komino i satirino, savremenost tematike, kritinost i zaokupljenost
razliitim mentalitetima svojstveni su savremenom dramskom stvaranju u srpskoj
knjievnosti. U vremenu drutvene i dravne krize gledaoci su razne drame razliito
pratili i razliito ih prihvatali, kao to smo prethodno spomenuli. Najtee su prihvatane
satirine drame, jer su najee ismijavale upravo stavove njihovih prosjenih
gledalaca. Takav sluaj je i sa dramom Sveti Sava Sinie Kovaevia.
U ovoj drami Kovaevi je potpuno tranformisao, ismijao i preoblikovao lik svetog
Save, koji je stoljeima meu jednim narodom smatran svecem. Kao umjetnik,
on ima pravo da se ne slae sa nekim stavovima i da ih preispituje i taj knjievni
postupak je sasvim uredu. Meutim, problematian je nain na koji je to Kovaevi
uradio. Naime, ova drama obiluje vulgarizmima i ini je sasvim umjetniki neukusnom.
Da bismo pokazali kako se lik ovog sveca preoblikovao od itija do savremene
knjievnosti, navest emo neke primjere iz drame koje moemo uporediti s prethodnim navodima. Ova pozorina drama sastoji se od etiri dijela i dvadeset sedam
slika. Prvi dio naziva se Odlazak ili pasja sorta, drugi Podvinik ili nakon nekoliko
godina, trei Vuji opor ili otaastvo, a etvrti Lomaa ili ponovo medju kurjacima.
Ve iz samih naslova, koji su inae kljune pozicije teksta, vidi se do koje mjere
je iao Kovaevi u ismijavanju i lika svetog Save i ismijavanju cijelog mita koji
je oko njega stvoren.
Dok je u itijama ovjek s boanskim osobinama, u ovoj drami sveti Sava je ovjek
niskog morala, kao i svi lanovi njegove porodice i osobe za koje se on bori u drugim
napisima o njima. Sava je ovdje nekulturan, vulgaran, pristaje na takvo okruenje
u kojem se psuje, u kojem nema nikakvih moralnih vrijednosti, i samo slijepo eli
da provede svoju ideju zatitnitva Srba i Srbije.
Postavlja se pitanje koliko je moralan ovakav postupak ismijavanja i izrugivanja
jednog miljenja, stava i mentaliteta jednog naroda kroz neki motiv, odnosno neki
lik koji je stoljeima smatran svetim i prema kojem se odreivala itava jedna kultura
godinama. injenica da je sveti Sava u staroj srpskoj knjievnosti glorifikovan i
previe nije opravdanje Sinii Kovaeviu da knjievnost pretvara u tekst pred kojim
se ustruava svaka moralna osoba.
Literatura:
Dereti, Jovan: Istorija srpske knjievnosti, Beograd: Sezam Book, 2007.
Jugoslovenske knjievnosti srednjega veka, Trifunovi, ore, (pri.), Beograd: Prosveta: Nolit:
Zavod za udbenike i nastavna sredstva, 1982.
Godinjak 2012/415
SOFTI
Kapidi-Osmanagi, Hanifa: Vasko Popa: lirika, ep, mit, Sarajevo: Veselin Maslea, 1990.
Kovaevi, Sinia: Drama Sveti Sava kopirana verzija koju su glumci koristili prilikom
pripreme za glumu
Popa, Vasko: Ciklus pjesama Savin izvor, (elektronsko izdanje)
Renik knjievnih termina, Beograd: Institut za knjievnost i umetnost: Nolit, 1985.
TRANSFORMATION OF SAINT SAVAS CHARACTER FROM HAGIOGRAPHIES TO

CONTEMPORARY WRITERS WORKS
Nudejma Softi
Summary
The paper deals with a comparative analysis of the character of St. Sava in Serbian
Medieval literature and contemporary literary shapes. Certain intertextual relations necessarily
offered minor or major changes in semantic layers of taken symbols and motifs.
Keywords: Saint Sava, Rastko Nemanjic, hagiography, Domentian, Theodosius, Sacred
source, Vasko Popa, Sinisa Kovacevic, Serbian literature
416/Godinjak 2012
UDK 821.163.43*-32
Fedra ili slika psa koji plae

Sead Mahmutefendi
Sarajevo
o se vie nije moglo izdrati. Neko je morao da izae iz ove igre: otac
ili ja? Uglavnom, morao ju je napustiti na vrijeme dok nije dolo do
onoga najgoreg.
Nejma i ja smo ve priliito vremena ivjeli zajedno. injenica to smo stanovali pod istim krovom davala nam je izvjesne prednosti da skrivamo nau vezu.
Namjerno neu da kaem da je ona bila grena, jer se ne bih usudio da tvrdim da bi
neto moglo da bude greno ako nije prisilno ili pak na prevaru uinjeno. Oduvijek
mi je taj pojam navodnog grijeha bio nekako nejasan i mutan, naravno, ako to oboje
ne znai isto. Recimo, da njime moda nisam bio optereen samo stoga to dotad
nisam ni imao prilike da o njemu podrobnije razmiljam.
Kaem, priliito vremena smo ivjeli pod istim krovom i krili pred drugima da
se volimo.
Ne znam ba odreeno kako je to sve poelo, ali mi se ini da je do toga moralo
kad-tad doi, inae bih ja prvi morao da odem od kue i to ni zbog kakve ljubomore
prema ocu ili pak ozlojeenosti prema njoj, ve stoga to bi njenim odbijanjem bila
spremna to i da zahtijeva od oca. Naravno da bi prikrila prave razloge tog zahtjeva.
Ja bih se i prepustio svemu tome da ona nije konano shvatila da nita nee od toga
postii ako neto sama ne uini sa svoje strane i sama ne preduzme prvi korak.
Otac je radio po cijeli dan, a ona se za to vrijeme izleavala sve do ezana za ikindiju
s oblinje damije.
Sa mnom je bio neto drukiji sluaj. Moram da priznam da sam ve priliito
zapustio kolu. U to vrijeme, kasno sam nou dolazio kui i samim tim, slino njoj,
ostajao do podneva da se izleavam u krevetu. I umjesto da se oko podneva osjeamo
kao dvije ljenuge, s obzirom na to da je otac ve tad prevalio vie od pola radnog
vremena, mi bismo ustajali samo zato jer bismo na to bili prisiljeni: ili bismo ili u
klozet obavljati ono to se tamo obavlja ili bismo cunjali po kuhinji tek toliko da
se neto nabrzinu pregrize i da se ponovo vratimo u krevet na nastavak knjavanja.
Ono to mi je odmah moralo da padne u oi bilo je to da ona uope za sobom
ne zatvara vrata klozeta. Mokrila je sa trapom tako umno i glasno putala vjetrove
Godinjak 2012/417
MAHMUTEFENDI
da je to moralo u meni da ponuka i pokrene izvjesna pitanja i sumnje na te njene

udne i neobine postupke koji su se mogli svaim tumaiti samo ne bezazlenou
i bez nekog rauna.
Tako sam bar ja mislio.
No, i pored svega, ona nije bila toliko naivna i neoprezna da uini prvi korak.
Osjeao sam kako me lagano bari, u pravom smislu rijei, da me kuha i mijesi svojom
kutlaom ije sam obline osjeao kako me ovla dotiu, as gurkaju pa me zaobiu,
pa nanovo tiskaju, te kad bi vidjela da nema nita od toga (ko zna: ili ne shvatam
ili galantno izbjegavam igru?), tad bi uz gestu neke naroite povrijeenosti, koja
se uoavala njenim ravnim pravocrtnim razvlaenjem tankih usana kao da ih je
neko olovkom produio, odlazila bilo kamo (u blagovaonicu, u sobu, pajz) i tek bi
usput replicirala, recimo, naprimjer ovako: Ako ti ove godine poloi razred, onda
e to da bude pravo udo.
Osmo svjetsko udo!
I vie od Osmoga!
U poetku, ne shvatajui ovu igru, zaustio bih da neto kaem, neto to bi
eventualno mirisalo na duhovitost, ali je to bilo ishitreno, tavie, neduhovito, da je
nakon toga zrak ostajao nekako mlaan i jadan, a nas dvoje jo amotnji, tako da je
bilo daleko pametnije da usta nisam uope otvarao.
Istog dana bi ona s ocem postajala priljivija i srdanija. Osobito bi to bilo izrazito kad bih ja tu bio negdje u blizini ili bi pretpostavljala da je mogu uti u susjednoj
prostoriji. Ako bi kojim sluajem bilo ovo drugo, makar vatom i dlanovima zaepio
ui, morao sam uti njen isforsirani smijeh, koji je vie otkrivao njenu tugu i bijes
nego radost i zadovoljstvo. Znao sam da je to inila meni zainat (o, kako me je tad
potresalo nekakvo suludo smijuljenje), kako bi mi dala priliku da zakljuim da je
ona toliko zadovoljna u drutvu moga oca (po onakvome smijehu, reklo bi se ak
i prezadovoljna). A ja, ako sam to drugaije shvatio i pokuao iz toga neto da
izvuem ili pak da zakljuim, estoko sam se varao.
Otac kao nita od toga nije razumijevao. utio je i srkao svoju supu, oprezno vakao
svojom zubnom protezom nabrzinu skuhan kupus sa mlijekom, mljackao jezikom
kolae koje mu je ona uvijek u takvim prilikama mijesila, te se usput udio za sebe
zato se ba danas ona toliko napadno keseri da je ovjeku od svega toga muka,
osobito kad on ne vidi ta je u svemu tome neto posebno smijeno, jedino ako se
izuzme injenica to se ona tako histerino smije. Dalje od ukusnih kolaa njegova
mata nije eljela bilo kakav napor da uini.
Dodue, znao bi se on i potruditi da se naali svojom uroenom i nadarenom
neduhovitou da ju je on oenio jedino iz razloga to je uo da ona pravi najbolje
baklave i pite na svijetu. No, izgleda, da bi to njoj upravo dolo kao kec na desetku
nakon njenog afektiranog histeriziranja da se toboe uvrijedi, da zbog toga ode
uvrijeena u sobu, ali nikad ne zaboravljajui da pripomene da joj je najvea i fatalna
418/Godinjak 2012
greka u ivotu (veu ne moe da uini ni najvei kreten) to ju je ikad avo dao
nagovoriti da priviri i u ovu kuu i da ivi sa dva klinika manijaka i krepaline.
Sjajno, smijao sam se ja u susjednoj prostoriji. Sjajno si to izvela!
Da je neto meu nama, osjetio sam nekoliko dana kasnije.
Bila je nedjelja. im sam ustao, poeo sam se spremati da izaem vani. Ocu to
nije moglo da promakne iz oiju, te me sasvim neljubazno upita: e si ti kreno?
Vani.
Znam i ja da ide vani, ne ide valjda unutra.
Ta njegova prokleta neduhovitost upravo onda kad arko eli da bude duhovit.
Nisi nimalo duhovit prigovor stie od Nejme.
Ti uti, tebe nita ne pitam. Ne moe ii vani, a tamo u koli livadu bi mogo
ograditi keevima.
Ponem da se izuvam. Namjeravao sam da odem u svoju sobu. Meutim, otac
ree u tom trenutku: Ti samo zna da napne tu svoju nosinu, a ne bi se prevario da
sjedne s nama i da jednom popriamo kao svaka prava familija. Samo zna da
uti i nita vie.
I tele kad ue u talu mukne, a ti ni to dodam ja.
Jest, jest, i tele mukne kad ue u talu.
Ono si ga, maloprije, do kraja uprskao, pomislim. Da se kao prava familija nas
troje okupimo oko stola, a supa krka, a maka prede, a mi mota oko plota.
I jo vatrica pucketa
I dalje sam utio dok Nejma ne stade na moju stranu: Kako ti, ovjee, ne vidi
da je on zreo i svoj ovjek i da ti ne moe vie njime da komanduje kao nekad dok
je bio dijete.
Mogu ja i tebi da budem komandant ako mi bude volja patetino se isprsi otac.
Gledaj ti sad nje! Znao sam da je Nejma lukava i prepredena, ali nisam mogao ni
da pretpostavim da se u ovakvim situacijama moe snai kao riba u vodi. Odakle
joj samo tolika umjenost da izmigolji kako joj se u nervoznom tiku gornje usne
ne bi raspoznala uvrijeenost. Ocu je veoma lahko moglo postati sumnjivo to to se
ona bez nekog jakog razloga stavlja na moju stranu. Ovaj put se pokazala izuzetnom
za mene, koji sam je znao sluati i posmatrati ne ba s velikim simpatijama i oduevljenjem. Takva njena reakcija me nije ostavila ravnodunim, ak sam od nje bio
neto i blaziran.
Ona ree u tom trenutku: Da meni moe komandovati, to stoji, ali da njemu
jo uvijek moe, u to isto sumnjam.
Kao prvo, bilo je jasno kao dan da joj on ni sluajno ne moe da zapovijeda, ali
mu je sad ona ila na ruku samo zato da ga i dalje sigurno dri na uzdi, to je meni
automatski davalo prednost nad njim, a i njoj, vjerovatno, nad njim. Jo sam bio
toliko uviavan da osjetim tu njenu ne ba sasvim bezazlenu i otrovnu porugu na
tu njegovu umiljenost, sujetu ili pak apsolutnu ludost da on moe onakav kakav
jeste da vlada s nama dvoma kako mu prahne u mozak.
Godinjak 2012/419
MAHMUTEFENDI
Prvi put se dogodilo da osjetim izvjesnu naklonost prema njoj, osobito to ona nije
drala za sigurno da sam to i ja sam primijetio i tom njenom fintom bio ushien.
A moda je to, usput, bila jo jedna njena dodatna gluma? Vjerovatno.
Svata je za oekivati od takve individue samo ne naivnost i prostodunost,
neumjenost i odsutnost duha i tijela.
Ona je odmah potom izala iz sobe, ne udostojivi nas obojicu ni onim njenim
obaveznim, zagonetnim i fatalnim pogledom pokupljenim iz petparakih westernfilmova.
Tako smo ostali nasamo ja i moj otac, valjda prvi put poslije nove ere. Naravno,
utjeli smo kao dvije prave jejne.
Nejma se vratila nakon desetak minuta. Kad nas je vidjela onako snudene i mualjive kao pravog oca i sina, odluila je da sjedne izmeu nas i nekako da pokua
da nas izmiri.
Priznajem da je za takve stvari bila pravi majstor. Obermajstor.
Oca je mazno uhvatila ispod ruke i rekla mu direktno u oi, kao, da on nema
pravo da se na mene ljuti, a mene je ovla dodirnula prstima i priprijetila mi prstom
da me mora odati pred ocem. Kazala je da me je nekidan vidjela sa nekom curom
na ulici.
Bogme, lijepa i plaha cura.
Dat u ja njemu njegovu curu. Neka on zabije glavu u knjigu.
Ni sad ne mogu da savladam jezu kad se sjetim kako se to moglo dogoditi da
iznevjerim sebe. Otad poinjem sebe da muim i poniavam s takvom divljom surovou da se ona s vremenom stala graniiti s nekom vrstom zanosa i predanosti
na koje sam dobrovoljno pristao.
Sasvim sigurno tvrdim da se u nekim stvarima ne mogu smatrati odgovoran za
ono to se dogodilo izmeu mene i Nejme. Izgleda mi da je tako bilo sueno te prema
tome odbacujem sa sebe svaku odgovornost. Ne moe se rei da sam bio umjeren
u svim stvarima, ali elja da ne dovedem sebe u nepriliku, ovog puta pred ocem,
poticala je u meni jo vei oprez koji, eto, u ovom sluaju nije bio krajnji, jer se,
ipak, dogodilo ono ega sam se najee klonio: da povrijedim nekog bliskoga do
ije mi je naklonosti stalo.
Prekidam ovakvu vrstu izlaganja, jer se sjetih da dogaaj treba ispriati po redu
i do najsitnijih detalja.
Nejma je bila devet godina mlaa od oca. To to mu je esto prigovarala na njegovo
pretjerano spavanje, itanje novina u pola glasa te akutnu mrzovolju u najveem
dijelu dana, jo nita nije moralo da znai da se ona odbija od njega. Mene to nije
ni najmanje zanimalo; bio sam u godinama kad je ovjek dovoljan sebi i sav sebi
okrenut, te stoga veinu stvari koje su se u kui dogaale nisam smatrao dostojnim
svoje panje.
Ovako sam rezonirao: niti me je pitao hoe li se ponovo oeniti nakon to je majka
umrla, niti me uope zanima taj brak. Oenio se da bi jeo najbolje baklave i pite na
svijetu, a sad spava, ili uti, ili kopa po novinama ima li koja nerijeena ukrtenica.
420/Godinjak 2012
Eto ti sad baklave i pite pa ih jedi u slast, prijatno ti bilo.

Nejma se i dalje izleavala do podne, naravno osim nedjelje, kad su po nekom
nepisanom scenariju uloge se stubokom mijenjale. Ona je rano odlazila u kupovinu
namirnica i dolazila vajkajui na cijene, a on mljackao svojim kravljim jezikom
ostatke kora od nekadanjih baklava. Prethodnu no nije spavala, uo sam je kako
svaki as izlazi iz spavae sobe i i uzdie proklinjui ovakav ugav ivot.
Kako ugav?
Ne moe biti ugaviji!
Nikad mi nije bilo ba sasvim jasno na koji to ona ivot misli: na ovaj na koji
se svako ali ili ovaj koji mora da dijeli sa ocem? Moda sam u tu kombinaciju
ukljuen i ja, moda, bolje rei, moju neuviavnost i podrugivanje s njom? Priznajem da sam paranoik, to mi daje izvjesno pravo da mislim ono to mi moja
sumnjiavost pretpostavi.
Rekao sam, ona se i dalje do podneva izleavala. Ja sam ulazio u kuhinju da neto
prezalogajim i da se odmah povratim u svoj brlog. Ona je uzimala sebi za slobodu
ili pak pravo, ta li, da me pita za kolu i ocjene. Dodue, to je bilo nekad. Sad je znala
da pita openito: Kako ide nauka?
Zar nije smijeno ta sve ljudi ne krste naukom? I najobinije icanje za dvojku
naziva se naukom.
to se mene tie, ja sam ta njena pitanja, te tobonju brigu za moj uspjeh u koli
primao sasvim ravnoduno, tavie, jednom sam joj otvoreno dao na znanje da se
ne treba suvie da trudi oko mene i moje nauke. Vjerovatno sam je dobrano
iznenadio kad sam je upitao: Zar ti nema pametnijih i interesantnijih stvari?
Vidjelo se, besumnje, da je bila zateena i pogoena do te mjere da jedino pametno
to je imala rei u tom trenutku bilo je: Je l?
Drugi put me je pitala da li itam neku zanimljivu knjigu. Odgovorio sam joj
da uope ne itam knjige jer samo budale mogu satima da bulje u slova a i nema
bogzna ta tamo. Onda me je pitala jesam li jo sa onom istom curom. Kad sam joj
rekao da jesam, a slagao sam joj to kao pas samo da joj vadim mast, kazala je da joj
se mala jako dopada i da je mala jako slatka. Ona je uvijek umjesto veoma, kad
bi htjela neto naglasiti ili blewfirati, govorila jako.
Morat e dobro da se potrudi da je sauva za sebe od ostalih mukih upozori me ona.
Nije mi promakla ta njena intimna zabrinutost, no ja sam se pravio kao da to
nisam primijetio.
Zato bih se morao truditi?
Ona mi je tad navela Njegoev stih u vezi sa enskom prevrtljivou.
Bi li ti mogla da bude prevrtljiva u onom smislu? usudim se da iz usta izbacim.
Tu se vie nita nije dalo uiniti, osim da ekam njenu reakciju. Moja draga Nejma,
s nekakvom navrlom strau koju pusti s uzda postavi jastuk pod pazuho te se svom
teinom nauznak osloni na lakat.
Godinjak 2012/421
MAHMUTEFENDI
Osjeam da je koka sjela na jaja.

Zavisi ko bi to bio mazno ona zijevnu, irei ruke kao da je helikopter.
Sjetim se nanine prie da je nekad bila najljepa enska na svijetu.
Najplahija emska! Sve su je emske zbog toga mrzile!
Ocu joj se dugo niko nije usudio da ode u pronju, bojei se da ne bude odbijen.
Zbog toga je neko vrijeme bila sama. Skoro da ne ostade usidjelica.
Onda se najednom, iznenadivi sve u mjestu i sve one koji prognoziraju i koji
sve unaprijed predviaju, udala za jednog sitnog berberina.
Svi su se iuavali, a ene likovale.
Mislila si? Sad te je Allah sveo na tvoju mjeru. Sad se more duriti pred svojim
bricom. Krpa nae zakrpu!
Njeni bivi udvarai, oboavaoci i opsjenari, sad ve oenjeni ljudi, sjede povazdan
za kafanskim stolom kod Turskog, te krvavim i mutnim oima posmatraju svijet
oko sebe, zapravo, bulje u njega bez ikakve jasne i odreene misli, osim one o sebi
i najplahijem emsku kojeg je sama vila rodila i ovakvom ljepotom obdarila. Svako
je mislio na nju, a pored nje je obavezno vidio i sebe. Tako se ona pojavljivala u bezbroj
varijanti dok je u stvarnom ivotu, bar na papiru, pripadala samo berberinu.
Ponekad bi ona proela sa svojim muem, koji se bio trostruko stariji od nje i
koji je na sve prije liio nego na supruga onakve pustane Nejme. ak je bila putena
u opticaj jedna opaka pretpostavka da je njen otac silan novac dobio za nju.
Takva je, dakle, bila Nejma. ena s najljepim guzovima i sisama na svijetu. Svi
smo uz Desanku aki mislili na tu krstaricu.
Ne zna se od ega je njen berberin bolovao, no jednog dana ljudi iz Bakija zabie
rajsnedle po uglovima osmrtnice. Berberin se preselio na Ahiret. Od ega? Zbog
ega? Allaha ti dragog pitaj. Vie se mislilo na Nejmu nego na berberina, kojeg je,
to je sto posto, ivota kotala ona stvar.
Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiah!
Sedam godina je bila udovica. Dodue, nije bila onako jedra i mlada kao nekad.
I dalje je odbijala, dodue, rjee i vremenije prosce, da bi kao i prvi put, sasvim
nenadano, dala rije mome ocu. I danas se pria kako mu je ona prva prila na ulici
i upitala ga hoe li da joj dozvoli da zajedno nose preteku torbu: Ja u za te
poi ako me ti hoe. Ako me nee, neu se naljutiti.
Dogovor je odmah sklopljen bez ikakvih uslova.
Sutradan je Nejma dola u na stan da ivi zajedno sa nama. Odmah je poela
da isti silnu prljavtinu koja se nakupila nakon mamine smrti. Otac je zbunjeno
preda mnom uvijao: Sine, nemamo nas dvojica puno da razmiljamo. Mrtvima
ast i sjeanje, a ivima ivot.
Niti sam se saglasio niti sam mu zamjerio. Mislio sam: ako se oenio, sebi je naao
enu. Ako je dobro izabrao, bit e nam oboma dobro, ako nije, jao njemu! Usput,
moda i meni?
422/Godinjak 2012
Tako su prole etiri godine, a ona, evo kako mi govori da su ene prevrtljive
sve odreda, dakle, tu moe raunati i na sebe; jedino zavisi ko bi to bio. One su ba
pravi majstori da ovjeku izvuku tepih ispod nogu, a potom ga svega uvale u drek.
Kako sam idiotski uivao da se poigravam s rijeima, sasvim otvoreno je upitam:
A ta bi bilo kad bih to bio ja?
Kad bih ga prevarila s tobom, ubila bih ga hicem iz prve. Poto nemam namjeru
da ga ubijem, jo ne mislim da ga prevarim s tobom pjevuckala je moja Nejma.
Ona je pjevuckala, vidio sam kako joj se usne pomjeraju, osjeao sam da me onim
to izlazi iz njih direktno nabija na raanj, te me na njemu sad vrti na tihoj vatri,
polijevajui me zejtinom da mi koa ne zagori. Bio sam re peen. Tad uope nisam
znao da ona uope ne misli na oca.
to se nje tie, sigurno je da tako nije mislila, ve je bila prisiljena da ponovo
upotrijebi svoju lukavtinu, iskuavajui me valjda da li sam doista ozbiljno mislio
ono to sam maloprije onako otvoreno upitao. Poto-poto, nastojala je svim silama
da sauva prednost nada mnom, ako ne zbog drskosti i oholosti, a ono bar zbog godina.
itav dan proveo sam kao u bunilu.
ta e rei ocu i hoe li mu ita rei? Kako sam dozvolio da me onako jeftino nasanjka? Iuavao sam se, grizao se i skoro da sam zaplakao nad svojom glupou.
U uobiajeni as nije me ni pozvala da jedem. Dakle, i s njom se neto dogaalo,
no sad je ve u meni uplaeni pubertetlija totalno zavladao. Ona moe da glumi uvrijeenost, a ti, tobonji melee, to prodaje svetost za gloginje Kako bih se mogao
pojesti od muke i srama! Strah i sram naprosto su me razarali.
Bio sam jo tolicno gord da ne odem u kuhinju i da neto pojedem, mada mi se
vrtjelo u glavi od gladi. Nije mi se izlazilo vani da jedem kod nane. Na spoj nisam
ni pomiljao. Predveer, samo to nisam pao od gladi i muke.
Preko vrata sam uo da otac odlazi na partijski sastanak. Tako smo nas dvoje
ponovo ostali sami.
Nije prola ni cijela minuta a vrata moje sobe se irom otvorie. Nejma je u rukama
pridravala pladanj s tanjirom u kojem je bio ruak podgrijan od danas. Ona ga odloi
na sto i sjede kraj mene.
Mogue je da smo tako ostali frtalj sata a da se nismo estito usudili da neto
reknemo jedno drugom a da nas glas ne oda. I kad isfrfljasmo neto, to su bile neke
nebitne sitnice reene u obliku glagola ili ak priloga.
Znam. Hou. Dobro. Aha.
Za vrijeme te vjenosti, nijedanput je nisam pogledao, bolje rei, da sam to uradio,
ini mi se istog asa bih se sruio.
Ona koja me nikad nije primjeivala u vrijeme svoga udovitva u buljuku
uspaljenih i viljavih masturbatora i ja koji sam sve te godine proveo mislei na
nju u mraku.
Iskoristio sam obostranu utnju da pojedem. Nikad nisam volio da jedem u neijem
drutvu. Po emu se te dvije radnje razlikuju, osim to u prvom sluaju ubacuje
Godinjak 2012/423
MAHMUTEFENDI
u sebe, a u drugom sluaju izbacuje iz sebe. Nikad mi nije bilo jasno to su u prvom
sluaju ljudi zajedno a to u drugom sluaju su sakriveni. Zar to nije ista stvar. Zato
bi se pristup tim stvarima razlikovao.
Konano i ona stavi pravu rije u promet: Znam zato si cijeli dan ostao u sebi.
Stoga nisi veeras ni otiao curi na randes.
Nismo imali zakazan randes pokuavao sam nekako da se izvuem.
Vidjela sam ja nju kroz prozor da te eka na ulici. Poslala sam maloga iz komiluka da joj rekne da te nema kui i da si poslom otiao jutros u Sarajevo. Jesam
li pogrijeila?
Opet me je iskuavala. Ovaj put drala me je vrsto u svojim apama. to bih
god rekao da ili ne mogla me je matirati i dovesti u zabunu u tri poteza.
Stoga sam se odluio za lakonski odgovor: Nisi!
Odgovor je bio kratak i glagolski da ne poremetim vibracije u zraku.
Pretpostavljao sam da me njena blizina ima uskoro da navede i da me vee za
onu stvar, kojoj se ja, eto, ne mogu, i da hou, da oduprem. Pa kakav sam to ja? Imam
li ja svoje ja?
Sjetim se da sam sino neto slino sanjao. Siguran sam da sam sino neto slino
sanjao, ali nikako ne uspijevam da sjetim ta. Doista, mislim da je rije o izvjesnim
slikama, jer me na to upuuje i moje tjelesno stanje, no ne mogu uope da dokuim
o emu bi mogla da bude rije. Da li je to bila smrt ili je to bilo ovo to upravo pred
sobom gledam? Ne zahtijevam odvie, odgovor e biti dovoljno i umjesno ovo moje
pitanje s kojim se mnogo lake nosim u snu, raunajui na izvjesnost nego sad u
stvarnosti strepei za svoju duu kako e to ona da primi. Drhtao sam od neke psee
napetosti. Sad bih najmanje elio da ode iz moje sobe s tanjirom na pladnju natrag
u kuhinju. Neka sve padne na moju glavu: i oeva kletva ako dozna, te bilo kakva
kazna, njegova ili Boija.
ta mogu da uradim kad sam sasvim nemoan?
Stoga ja otklonim pladanj od sebe i kleknem pred nju, obgrlivi joj listove. Osjetim
na koi da brije dlake po njima.
ta da radimo, Nejma?
Uradi ono to misli da treba da uradi.
Nejma, kad ovjeka treba da bude sram? Odgovori mi iskreno.
Ne treba da ga bude sram pred drugima odgovara ona, drei mi glavu meu
dlanovima. Sebe e nekako ovjek uvijek da opravda. Drugi udnju za ljepotom
ne oprataju.
Kako da me ne bude sram od oca i od tebe, a da nikog od vas dvoje ne povrijedim?
Njega utnjom a mene onim to osjea. U koi sam tvojoj i znam dobro kako
se osjea.
Oko mene se okretala cijela vasiona.
Volim te, Nejma otkide mi se s usta kao balon od sapunice koji ostade da
treperi i drhturi u zraku. O Boe, otkad te elim! A otac? upitam sav preneraen.
424/Godinjak 2012
Otac ti je otiao na sastanak. Vratit e se kasno. Zna ti njihove kongrese.

Sigurno, Nejma.
Kad ti Nejma kae, samo se ti raskomoti i opusti, da ja svjetlo ugasim.
Otac se naveer kasno vratio. Izgleda da je bio i u kafani. Mrsio je jezikom i
prepriavao neto to je na sastanku ubrk skresao.
Nema danas skromnih ljudi, a s tim se socijalistiki moral ne moe graditi. Ako
nema morala, nema onda niega. S tim sam im sve rekao. ivi bili pa uli: to je bila,
najprije takva grobna tiina, a onda se najednom prolomio gromoglasan aplauz.
Razbuena Nejmna je ustala. Toboe razbuena. Ljutila se to je u cipelama uao
u stan i poto nema ivaca da ga i dalje ubjeuje u pravila kunog reda, jer je on sad
prilino nakresan a uz to i poprilino bezobrazan gle uda! ona kleknu na koljena
da mu pertle odvee.
Bila je to njena kardinalna i kobna greka. Ohol ovjek mora da se uvijek ponaa
oko granica svoje oholosti i kad je zadovoljan i kad je nezadovoljan. Ovaj put ona
je bila potpuno zaboravila da mu dotad nije inila ni sitnije ustupke, a kamoli da klekne
njemu, ovako pijanome i da mu odvezuje pertle na cipelama kao da je zadnja.
Otkud sad najednom tolika ljubaznost i susretljivost? To mu se moralo uiniti kao
sumnjiva rabota, pa on stoga podozrivo izmaknu nogu ispod njenih ispruenih prstiju
i dobro nacentrira one svoje ourde u nju to su liile kao dva tvrdo kuhana jajeta.
ta je tebi noas pa si tako usluna? upita on nju.
Ne elim, ovjee, s tobom da se svaam kad narod spava. Nisi toliko ni pristojan
i da pred vratima skine cipele recitirala je onu pjesmicu napamet, glumei histeriju
kakvu ispoljavaju usamljene i zapostavljene ene.
Vidi, vidi, ta jo noas neu uti zacmokta on usnama. Ti se ne eli svaati?
Pa ti, sorella, ampion u toj plemenitoj vjetini. Kapali-arija ti ne bi mogla parirati.
Dobila bi je klasinim nokautom.
Sad i vrijea. Pijan si i sad ti je najpametnije da ode u krevet da se ispava. Taj
ti sport zna najbolje da obavlja. Tu si ti pravi maral!
Prdon, u krevetu se, drugarice, neto drugo radi osim drinjanja.
Ja sam, eto, i zaboravila da ti u krevetu neto drugo radi osim to drinja.
E, sad e mako vidjeti ta dasa radi u krevetu. Moemo i van kreveta: hoe
uza zid, moemo ovdje odmah na podu, a moemo i u krevetu. Molim lepo, dame
biraju!
Sad neemo uzmae ona kad nisi dosad noima inio, neemo ni noas.
Tvoje je samo da legne na lea i rairi noge. To nee boliti kad ti kae
ika-doktor.
Ona ponovo uzmae, inei korak unazad. On poe ka njoj, ali ga ona estoko
odgurnu. On posrnu, no ipak je uspio da je uhvati za list noge. Ona pokua da mu jo
jednom izmakne, meutim, on istom prihvati za njen drugi list. Tako ju je vrsto
stezao kao da se u nabujaloj rijeci prihvatio nekog plutajueg debla.
Godinjak 2012/425
MAHMUTEFENDI
Prsti se doepae njene spavaice. Ona se savi u pasu, poe bedrom da se odbrani,
no on se ve nasukao na nju, te svu snagu upotrijebio da se jednom rukom raspojasa
a da joj drugom smiri i rairi noge, koje su bez uspjeha mlatarale po zraku iznad
njegovih lea.
Tad me ona vidje kako stojim na otvorenim vratima. On mi je bio okrenut leima,
pa me nije mogao ni da primijeti.
Ona mi dade rukom znak preko njegovih lea da se sklonim kako me ne bi vidio.
Otac pomisli da ga to ona pokuava da zbaci sa sebe, pa joj usput zarea: Nemoj da
se mrda, inae u da te rastavim na proste faktore. Hou da te pogodim u sridu.
Ja se sasvim pribliim. Zamahnem da udarim oca.
Ne! viknu Nejma iz svega glasa.
Kao iz sna, otac se prenu od njenog vriska. Istoga asa izroni iz onog svog zanosa
te krenu u pravcu kamo su grozniavo piljile Nejmine oi.
Ti! zabezeknu se on odakle ti?
Bilo je neeg tunog i kominog dok se on dizao s Nejme i uvlaio mlitavog mia
u lic, a sperma mu se cijedila u razvuenim kapljama po raspojasanim pantolanama.
Kako se ti usuuje? viknem ja na njega.
On se toliko zbuni od tog besmislenog pitanja da nisam mogao a da mi se usne ne
pokrenu u osmijeh kad mi je odgovorio, gotovo pravdajui se: Ona mi je ena
ja imam pravo
Odsad je ona samo moja reknem i ja glasno i jasno.
Zuka! zavapi ona s poda. Zuka, tek smo sad oboje prokleti!
Pseto jedno! prosikta otac ujedno ga i proklinjui. Vie nisi moj sin. Isti
as da si se izgubio iz kue, proklet da si!
Sutradan se probudim pretvoren u psetance. Otac je ve bio otiao na posao,
rekavi da me vie ne eli vidjeti u kui. Kako je jo bio mrak, ja se izvuem za njim
na hodnik.
Znao sam da Nejma nee ustati do podne. uo sam kako otvara vrata moje sobe
i plae. Po plau sam osjeao ta osjea dok gleda u moj prazan krevet. I meni doe
zbog toga teko oko srca, ali nisam mogao, ko zna zbog ega, ni ja vie da plaem.
Stoga iz sve snage zakevem.
Izgleda da je moj lave Nejma ula. Ulazna vrata se otvorie. im me ugleda,
ona uzviknu: Gle, kakvo draesno psetance!
Ona uini korak prema meni da me uzme u naruje, neto malko zazirui od
mojih iskeenih zuba da je ne ugrizem. No, im me uze u svoje naruje, ja joj obliznem
jezikom ruku, uvjeravajui je da nema ni najmanjeg razloga da me se plai. Ona me
najzad privi na grudi i unese u stan. Unutra mi dade mlijeka da se napijem. Za to
vrijeme mi je govorila: Kakvo draesno psetance! Kakvo u ja tebi dati ime?
Ja sam, naravno, utio i gledao je pravo u oi.
Kao da sam te negdje vidjela, a? uskliknu ona.
Ja zakevem.
426/Godinjak 2012
Dat e tebi tvoja mamica neko lijepo imence ree ona. Recimo, recimo, da
se zove recimo, Zuka! To e biti najbolje. Zar nije to lijepo ime? I tebi e se to
ime sigurno dopasti. Zu-ka! Zuka. Zuka Zu-kaa! Pae?
Opet sam pred sobom vidio moju lijepu i njenu Nejmu. Hoete li vjerovati da
nisam bio nimalo nesretan to sam sad jedno obino psetance. Vie volim biti i
psetance a da sam kraj svoje Nejme, nego ovjek a da moram biti odvojen od nje.
Kaznu sam od oca dobio time to me je prokleo. Sad je nosim s ponosom i ona mi
je kao utjeha. Nasreu, nadam se da u uvijek imati u blizini svoju Nejmu koja e
lahko da ubijedi oca da joj treba neko psetance za razbibrigu i zabavu i da nije
povazdan sama. Drhtao sam od pomisli da u moda jo veeras da prisustvujem
njihovim njenostima. Nai u ja nain kad na mene zaborave da se izvuem i da
negdje ubijem tugu. Znam da e i Nejma misliti na mene i pitati zato joj se jo
ne javljam i da li sam jo uope iv? Pojma nema, jadnica, da sam ja tu pokraj nje.
Hou li se ikad ponovo da pretvorim u ovjeka?
Svijetu nije bio nita neobian brani par i njihovo novo psetance, koje je,
uostalom, bilo toliko draesno da su ga mnogi poeljeli da je njihovo.
Jedino to niko nije znao gdje se denuo Zuka. Da ne bi kod nekih probudili
sumnje, otac dade asnu rije Nejmi da ne moe zadrati psetance. Jedini joj postavi
uslov da ga ne zove Zuka ve nekako drugaije.
Helem, bilo kako samo ne Zuka. Zna ve svijet, kakav je na svijet, on vidi ono
i to ne vidi, moe da pomisli da se to rugaju njegovom odbjeglom sinu za kojeg
se nagaalo da je nesretnik otiao u Nepal za nekom curom iz hipi-grupe.
Ako te neko pita, zato, ti reci, nita. Rahmetli mater, te pubertet, te maeha, te
Mujo te Haso. Ako te drue zanima, nai ga i pitaj zato je od kue otiao. Meni nije
podnosio izvjetaj! savjetovao je otac Nejmi kako da odgovori radoznalosti mjetana.
Nejma dade psetancetu ime Reks. Krae je i lake se izgovara. Neke zlobnike
navela je i na ovakav zakljuak: Vidi je kako se lijepo i paljivo ponaa prema onoj
dukeli. Zuka ne bi pobjegao od kue da mu je s njom bilo dobro. E, e je mati
maeha, tu je otac kolac! Ele!
Uskoro se Nejma poe ekscentrino da ponaa. Izlazila je na ulicu u raznobojnim
cipelama, sa psetancetom obojenim u utu limun boju na kojem je crvenom farbom
bilo ispisano veliko tampano slovo P. Mjetani su se opasno ljutili i durili, mislei
da je to slovo poetno njihovog mjesta. ak su i milicijom prijetili, te je doista jednu
no provela u zatvoru zbog naruavanja javnog reda i mira, te unoenja uznemirenosti
kod graana. Tek ujutro se udostojila da inspektoru objasni da veliko tampano slovo
P znai psetance.
Pustili su je a da s njom ni sami nisu znali ta da urade.
Drugi put je izala na ulicu s kiobranom koji je imao samo razapete ice. Kia
je lila kao iz kabla. Prvom prolazniku je rekla da joj kiobran po svoj prilici neto malo
prokinjava. Rekla mu je i to da joj se ne pokuava udvarati, jer e inae napujdati
svoje psetance na njega. Dodala je da njen pas laje na nekom jeziku kojeg ne
Godinjak 2012/427
MAHMUTEFENDI
poznaje savremena lingvistika i da on, tj. jezik, pripada nekom narodu koji je
odavno zbrisan s lica ove zemlje. Jedino jo ona na cijelom svijetu taj jezik uspijeva
nekako da razumije.
Drugom prolazniku je kategoriki tvrdila da ona nije roena u mjestu P., kako
to pie u njenom rodnom listu, ve je ona roena kao Starorimljanka jo od prije
nove ere. Tamo je ivjela i bila udata za jednog centuriona. A tamo je i umrla. Potom
je njen duh etao svemirom, doao iznad ovih krajeva i ovog Boijeg mjesta i tu
se pomijeao s ostalim umrlim duama. To joj je isto potvrdila vidovita Ajkuna
dok joj je gledala u pijesak u kojem je prije toga otisnula svoje stopalo. Tvrdila
je i to da joj je oca opila njena starija sestra, spavala s njim i od njega dobila nju.
Tako joj je starija sestra i majka u isto vrijeme.
S ocem ve odavno ne spava. Najprije je postavila sjekiru izmeu sebe i njega.
On ju je kleo i molio, prijetio i plakao, ali je ona ostala neumoljiva. ak je i u novinama
objavio Zukinu fotografiju uz tekst u kojem ga moli da se vrati kui. To je dao prevesti
za jedne dnevne novine iz Katmandua. Da e mu sve oprostiti, to je izostavio. Uskoro
se sasvim odmetnuo od ljudi. Ni na sastanke vie nije imao volje da ide.
Jednog dana nalo ga je dvoje ribara kako pluta rijekom. Bacio se s oblinjeg
eljeznikog mosta.
Nejma na brzinu rasproda stvari i odseli se preko noi nekud. Dugo se nije znalo
gdje je otila i je li sad uope iva. I ne bi se nikad ni doznalo, da neki na ovo,
koji je ivio i radio u Chicagu, nije poslao u koverti, uz pismo, isjeak iz nekakvih
lokalnih amerikih novina. Tekst u prevodu je glasio: NEOBINO VJENANJE
Da se u USA mogu dogoditi i najudnovatije stvari, potvrdit e i ovaj primjer
neobina vjenanja. Naime, izvjesna graanka Neyma Caytas, poznata zarad svoje
ekstravagancije i ekscentrinosti, ovih dana uinila je neobian gest, vjenajui
se sa svojim izabranikom po imenu Rex, allias Succa. Na vjenanje bilo pozvano preko
tisuu zvanica. Kad su se mladenci pojavili na vratima Opine, prisutne uzvanice
su doekale mladence uzvicima oduevljenja. I mladenci su bili radosni i razdragani.
Ovo ne bi bilo nita neobino da mladenac nije bio psetance foksterijera, koje je
u znak oduevljenja svatove pozdravilo laveom.
Posljednje to se odlomilo kao komadi sna, prije nego to u ponovo izai na
javu, ostade mi slika psa koji plae.
428/Godinjak 2012
UDK 821.163.43*-1
Psalmi Nemanjini pred dverima

Grada Andrigrada
Sead Mahmutefendi
Sarajevo
Tamo gdje su psalmi

tu su i prokletstva.
Mak Dizdar: Zapis o otkrivanju
Ovo je zapis mog boravka

pred vratima Grada Tanatopolisa.
Ne znam zbog ega ne prooh kroz njih,
mada me njihova odkrinuta krila
bjehu skoro sasvim privukla i
uvukla u okvir.
Zato je teko i muno oivljavanje onoga
to samo od sebe navire i nudi se,
zavlaei nas u nedozvoljeni i
mrani svijet?
Poslije rata nisam se vratio u Bosnu;
ja sam htio da ne budem Bosanac!
O svijete, ostaj mi pola zbogom pola doavola,
Kao bol budi lak i otar
Kako bi ostao s anelima i vjeticama..
S neznanom polovinom kukova i patnje,
Ostavljen u majinom snu.
U bljutavim danima sastaju se u njemu
I pomaljaju krvavi prsti.
Blie smo smrti nego ivotu
Zbog bola koji se tui
I plaa koji se ne prazni
Kao i svaki snovi
Na dnu naih irisa.
Godinjak 2012/429
MAHMUTEFENDI
Ne ujem da iz zemlje rastu kletve i osvete,

Sluam vjetar i uzdahe rahmetlija.
Njihove mrtve oi historiju zidaju
I igraju mire po slijepome groblju.
Unutra im mrakoderi vau nebo od mesa
U jednom zalogaju.
Ne plai dok vranci u pjeni
Kidaju svoje kaieve
I dok zvijezde padaju
Na utrnule kande.
Milujem lice vode
Da none zvijeri ne budu tako
Tune i mutne
I da ne bjee divljim snovima,
Da mi ne budu sivlje i tunije.
Skoro e doi pjesma
S cvrkutom ispod streha,
Zaklon od hihota i smijeha
Sanjae da pjeva ljubav i proljee.
Koliko jo noi i pjesama
Ima da udahnem.
Je li ono vatra to crveno liu opori pasa
I zato gavrani lete u stopu za nama?
Pokaite mi na ovjeka
Koji ne voli vatru tue krvi
I koga ne zanosi sloboda
to lije iz vedra naeg njedra.
Mirisi i daleka mjesta
Osmijesi i tama
Smrtnog vala nas eka.
Sutra e nas podii s usne vremena
Da mi iz usta potekne zadivljeno proljee.
430/Godinjak 2012
GODINJAK
PRIJEVODI _____
UDK 821.163.43*-1
Kasida o Novom Pazaru

Ahmed Gurbi
(priredio i preveo Avdija Salkovi)
derviu Ahmedu Gurbiju (u zaviaju poznatijem kao Gurbi-baba) u

tezkerama i ostalim izvorima gotovo da ne postoji nikakva informacija,
to umnogome oteava prouavanje njegove linosti i djela. Sve to
se moe uti ili proitati o njemu dobijeno je iz njegovog Divana. Taan datum
pjesnikovog roenja nije poznat, ali se iz stihova moe vidjeti da je sa pisanjem
djela poeo 1135. godine po Hidri i da je na taj dan, kako sam kae, imao 25 godina.
Iz ovoga proizlazi da je roen 1698/99. godine. Nakon sticanja odreenog stepena
obrazovanja Gurbi je otiao iz Novog Pazara i dugo je vremena proveo u turskom
gradu Edirne, nekadanjoj osmanskoj prijestolnici. Mnogi pjesnici, umjetnici i daroviti
uenici toga doba, a i ranije, u elji za sticanjem veeg znanja, afirmacije i bogatih
sponzora, odlazili su iz svojih zaviaja u Carigrad, Bursu, Edirne i u druge velike
gradove. Meutim, ono to se osjea iz Gurbijevog duevnog stanja koje zrai iz
njegove poezije kazuje nam da on nije bio u potrazi za neim to je imalo materijalnu
formu. O tom specifinom stanju u velikoj mjeri govori i njegov mahlas/pseudonim.
U pjesmama Dervi Ahmed koristi mahlas Gurbi. U divanskoj poeziji vladao je obiaj
da mladi pjesnici poetnici na poetku svoje karijere dobijaju mahlas/pseudonim
od afirmisanih pjesnika koji su imali ulogu mentora, naalost, u ovom sluaju ostaje
nepoznanica kako i kada je Ahmed dobio svoj mahlas.
Nakon viegodinjeg izbivanja iz svog zaviaja, Dervi Ahmed Gurbi vraa se
u Novi Pazar, u kojem i umire. Ukopan je na gradskom groblju Gazilar, a njegovi
uenici podiu mu turbe koje je ouvano do danas. Godina smrti nije poznata, ali se
sa tariha koji se nalazi na njegovom turbetu moe vidjeti da je turbe izgraeno 1771.
godine. Osim toga, iz distiha koji se nalazi pri kraju Divana zakljuuje se da je pesnik
oko 1747. godine jo bio u ivotu.
Gurbijev Divan spada u gajri muretteb/nesreene divane. Divan sadri 189
pjesama, pored kojih se u odreenim dijelovima nalaze i kuranski ajeti i hadisi. Uz
Gurbijev, Divan sadri i pjesme drugih pjesnika. Mejlija1 je napisao gazel o Gurbijevom divanu.
1
Mehmed Mejlija Guranija (Sarajevo, 1713-1781) bio je plodan i talentovan pjesnik. Bio je
vaiz i bakatib erijatskog suda. Napisao je mnogo pjesama i iza sebe je ostavio medmuu u koju
je sam ispisao mnogo svojih stihova.
Godinjak 2012/433
GURBI
Gurbi pjeva o Stvoritelju univerzuma Allahu, o svetim knjigama Kurani Kerimu,

Zeburu, Indilu i Tevratu, o kuranskim surama Maide, Araf, Hidr, Ankebut,
Jasin, Din, Rahman, Insan, Adijat, Taha. Od meleka Debrail, od pejgambera Adem,
Nuh, Sulejman, Isa, Idris, Musa, Ismail, Ishak, Jahja, Davud, Salih, Junus, Lut, Hud,
Muhammed, zajedno sa Ali Abaom, Hidrom, Ebu Bekrom, Osmanom, Omerom,
Alijom, Hasanom i Husejnom, dvanaestoricom imama, vjerskih velikana poput
Sejjida Alija i Hadi Bektaa Velija, sve ove linosti razliitim povodom spomenute
su u tkivu divanske pjesme. Osim njih u bejtovima su obraeni i vjerski elementi
poput kalubela, elesta, Irema, denneta, dehennema, Kevsera, Tube, Kabe,
mirada, Kurana, hadda, namaza, pokajanja i dr. U Gurbijevom Divanu, osim
vjerskih tema, spomenuti su i tzv. junaci ljubavi Lejla i Mednun, Husrev i irin,
Vamik i Azra, zatim legendarne historijske linosti Aleksandar, Rustem, Kahraman,
Kanber, Haman, Lokman Hekim i dr.
U Gurbijevim pjesmama spominju se imena divanskih pjesnika Kaimije2,
Mejlije, Hafiz Efendije, Reida3 i Hamdija. Gurbi je napisao pjesme kojima velia
pjesnika XVII vijeka Kaimiju i pjesnika XVIII vijeka Mejliju. Takoer je i Mejlija
napisao jedan bejt kojim velia Gurbija i jedan gazel kojim velia Gurbijev divan.
Osim tariha koje je napisao za linosti kao to su Ferhad-agin sin Muhammedpaa, halvetijski ejh Sulejman-efendi i Dervi-efendi, Gurbi ima i jednu pjesmu
koju je posvetio pjesniku Hafizu Efendiji, a u kasidi o rodnom mjestu Novom Pazaru
spominju se i imena vojskovoa Sinan-bega i Isa-bega.
Zajedno sa naunim disciplinama kao to su muzika, medicina, astronomija i
astrologija, koje predstavljaju jedan od sadrinskih elemenata turske klasine poezije
koji se esto sreu u divanskoj poeziji, u Gurbijevom Divanu esto se obrauju
teme poput ljubavi, prirode, tesavufa, enje, drutvenog ivota i dr.
Kasida o Novom Pazaru kao primarni historijski izvor
Opis gradova spada u neizbjenu temu gotovo svih divanskih pjesnika. U
veini sluajeva ove pjesme nastajale su u trenucima kada su njihovi autori bili daleko
od svojih zaviaja, te zbog toga u njima preovladavaju osjeanja tuge i enje.
Poznato je da su divanski pjesnici naih krajeva (Ahmed elebi, Dervi-paa Bajezidagi, Mejlija, Nerkesija, Mustafa Muhlisija) napisali dvadesetak pjesama o svojim
2
Hasan Kaimija (Sarajevo, prva polovina XVII vijeka Zvornik, 1680 ?) pripadao je
krugu pjesnika koji su pisali i na bosanskom i na turskom jeziku. Bio je veoma vezan za narod, pa
ga je to uinilo poznatim i harizmatinim. kolovao se u Sarajevu i Sofiji. Autor je dva divana na
turskom jeziku, od kojih je jedan poznat kao Varidat.
3
Mehmed Reid (Sarajevo, sredina XVII vijeka ?) roen je u Sarajevu kojeg je napustio kada
ga je Eugen Savojski popalio, jer je ostao bez svoga imanja. Sklonio se u Istanbul u kojem je naao
i slubu. Pisao je preteno na turskom jeziku.
434/Godinjak 2012
gradovima. Dervi Ahmed Gurbi takoer je napisao jednu kasidu o svome rodnom
gradu Novom Pazaru, u kojoj je detaljno opisao ljepote ovoga kraja. Nakon to je
opisao prirodne ljepote, arhitekturu i osobe visokog duhovnog ranga, rijeima i
kada bi mora bila mastilo, a drvea pero rekao je da se ni tada ne bi mogao opisati
ni hiljaditi dio ljepota njegovog zaviaja. Osim nekih opepoznatih geografskih
pojmova, on spominje i Kopanik (Kopaonik), Guliju (Golija), Mukrar (Mokra gora),
Guznu (Rogozna), Trnavu, Raku, Ibar, Deevu, Savu u Neretvu.
Kasida o Novom Pazaru4 ima 61 bejt/distih i napisana je 1744. godine. O svome
gradu Gurbi poinje kazivati stihovima u kojima moli Boga da sauva njegove
stanovnike. Nakon usrdne molitve, tipine za pisca koji ezne za zaviajem, Gurbi
poziva itaoca da poslua o geografskim ljepotama Novog Pazara, premda sudei
po toponimima koji se spominju, nije rije samo o novopazarskom kraju, ve i o
mnogo iroj regiji.
1. Yenibzrun itsem ben gerekdr vasf- gftrn
Bild ile ibd hep ola hfznda Settrun
Novog Pazara osobine moram spomenuti
Njegovi predjeli i robovi pod zatitom su Settara5.
2. Ne denl mcrim sim olursa cmle avmine
Umaram olmazam nevmid ire ufrn affrun
Koliko god da je krivaca i grjenika, do svih njih
Nisam bez nade stii e milost Gaffara6.
3. Bizm bu hal ile ehre yavuz asd iden dya
Erenler himmeti birle irr hm Cabbrun
Naem narodu i naem gradu zlo to smjeraju dumane
Sa nastojanjem upuenih, stii e srdba Debbara7.
4. Eger bir kec nazar eyler olursa s-yi zann-ile
Ol urar ahrna hir ne yirde olsa ahhrun
4
Prilikom prevoenja na bosanski jezik, veliku pomo imao sam od prof. Mehmeda Fatiha
Kksala, velikog turskog uenjaka i poznavaoca divanske knjievnosti, koji je na moju molbu stihove
sa osmanskog jezika prevodio na suvremeni turski jezik. Svjestan nedostatka moga prijevoda italakoj javnosti nudim transkripciju originalnog teksta, a sve u elji i nadi da e neko ponuditi bolji
prijevod, kakav dolikuje ovoj izuzetnoj linosti. Osim toga, digitalna kopija Gurbijevog Divana moe
se nai na sajtu gradske biblioteke u Novom Pazaru, www.biblioteka-np.org.rs u sekciji Digitalna
biblioteka. (Autor teksta)
5
Es-Settar Onaj Koji pokriva nedostatke (Allahovo ime).
6
El-Gaffar Onaj Koji prata (Allahovo ime).
7
El-Debbar Silni, Onaj Koji popravlja sve naruene stvari (Allahovo ime).
Godinjak 2012/435
GURBI
Ako neko pogled uputi sa loom namjerom

Stii e ga sila Kahhara8, gdje god da je.
5. Hud slh idp tebdil ide iy hle kem hlin
inde fs u si olan hem dah fccrun
Neka Huda9 popravi loe stanje i na bolje ga promijeni
Kod onih koji su grjeni, nepokorni, pa ak i nemoralni.
6. Medine anlur nki mubrek nm- digerdr
Ounur ho ol ism-ile bu demde ehr-i muhtrun
Spominje se kao Medina10, jer to mu je mubarek ime drugo
Zove se ovim lijepim imenom, u ovom trenu taj posebni grad.
7. Muhammed Mustaf ha dah hem ravasn anun
Mutahhar hrmeti ha o Beytullh- envrun
Zarad hakka Muhammeda Mustafe i njegove ravze11
I zarad istog hurmeta tog nurli Bejtullaha12
8. Bizm bu ehrmz Allh ide thir habiden
O Kdir itmege slih mnflarla errn
Neka ovaj na grad Allah oisti od prljavtine
On je Kadir13, od munafika moe napraviti dobre.
9. Rsna muvf ben dilerven ide ol Hli
amumuz her ne kim varuz kebirn ile asrun
Shodno Njegovoj volji, elim da Taj Halik14
Sve nas, koliko god nas je, i velike i male
10. Hidyet eyleye Hdi niyzum zhir btn
Hatdan salaya dim refi la ebrrun
Nek nas uputi Hadi15, elja mi je da od tajne i javne
Sauva grjeke, da nam uvijek dobre robove uini za drugove.
8
El-Kahhar Onaj Koji pobjeuje sve (Allahovo ime).

El-Huda Onaj Koji upuuje (Allahovo ime).
10
Medina (ar. grad) Grad u Saudijskoj Arabiji u kojem je ukopan Poslanik Muhammed.
11
ravda - bata; mjesto u kojem je ukopan Poslanik Muhammed.
12
Bejtullah Allahova kua (Kaba).
13
El-Kadir Moni (Allahovo ime).
14
El-Halik Tvorac, Onaj Koji stvara sve iz niega (Allahovo ime).
15
El-Hadi Onaj Koji upuuje sve na pravi put (Allahovo ime).
9
436/Godinjak 2012
11. Ber gel bir nidem dinle auben g- hn

Biraz tarif idem ibu zeminn sana etvrn
Ovamo doi, jedan tren sasluaj, otvori uho pameti
Malo da ti opiem predjele ovog mjesta.
12. Yedi ta ile be nehrn hem arun arasnda
Yaradup ehrmz Mevl ol rif anla esrrn
Meu sedam planina i pet rijeka i jo tri jaza
Stvorio je grad na Mevla16 i budi upuen, shvati tajne u tome.
13. Birine Trnav dirler ol rmaun bilp anla
Birinn Radur ad n buz tutmaz enhrun
Jedan Trnava zovu, taj potok znaj i shvati
Jednom je Raka ime, zimi se ne ledi.
14. Biri Yuphadur biri dah Dijv ile Lok
Yigirmi drt degirmn ta dner su ile arlarn
Jedna je Juaha, jedna Diva i Loka17
Dvadeset i etiri kamena vodenice okreu vodom njihovom.
15. i taun sair evsat olup bu drd arasnda
opan uliy Murr u uzn ba talarun
Tri su male, jedna je srednje veliine meu ove etiri
Kopanik, Gulija, Mukrar18 i Guzna19 vrhovi su planina.
16. Banda lle v snbl yanalarnda zerrin gl
aranfil alur tutm benefe ta eteklerin
Po vrhovima lale i zumbuli po obrazima narcis, rue
Karanfil cvate, prekrile su ljubiice padine.
17. Dah rvend ile behmen olur cedvr u kendse
Olur hterle antaryun hisb yo o otlarun
Jo i rabardara i pucavca ima, kedra i kendusa
Ima dimnjae i kantariona, nebrojeno mnogo trava.
16
Mevla Pomonik, Gospodar, Prijatelj.

Rijeke o kojima Gurbi govori jesu rijeka Raka, Trnavica, Joanica, Deevska rijeka i Ljudska.
Osim njih gradom su tekla i tri jaza, potoci izvedeni iz rijeke Rake koji su sluili za navodnjavanje.
Kako se grad irio i modernizovao, tako su i jazevi nestajali. Posljednji, vidno zaputen, ukinut je
2009. godine i njegovim koritom izgraeno je etalite.
18
Mokra gora
19
Rogozna
17
Godinjak 2012/437
GURBI
18. rmz eruvn zanba zaafrn u nigr zlfi

Gmi altun demr cevher olur ztnda bunlarun
Crvenog rogaa, zambaka, afrana i nigarzulfua
Srebra, zlata, gvoa, dragulja ima u njima.
19. aribinde anun bre dinr bir nehr-i zam var
Sana vasf itmege bil degl anun meklerin
Blizu njega Ibar zvana jedna velika rijeka ima
Tebi opisati nemogue je ribe njene.
20. Dah hem drt ulu der-bend boaz drd cevnibde
Olur amm zemini dz direm rs v bzrun
Na etiri strane nalaze se velika etiri klanca
Ali ravna je, kaem, arija i pijaca.
21. Haiatle grr idn an sen ser-be-ser bi-ekk
nyet eylese Bri gzinden gitse pindrun
Da si ga istinski vidio u cjelini
Pa da Bari20 pomogne da ti iz oiju sumnja nestane.
22. Teferrc-gh o yet revdur biran dimek
amudan apluca evvel anun kk ile sularn
Mjesta za teferid mnogo je, kaem nekoliko veoma ugodno je
Prije svih, banja i njen dvor i vode.
23. Alas emesi Kki dinr bir dah seyrn-gh
Nedr ol Pdie Bayr ser--p sti blarun
Dvorac Alaksa-esma zovu jo jedno mjesto za etnju
Kakva je to padina Padie21 to vinogradima pokrivena je.
24. aval estuv dirler biridr b-ile meshr
Biri hem sye suy mferrih bil emenzrn
Zovu ga estuva sa topolama, po vodi poznato je
Jo i Usuje22 voda, znaj radosnim livade njene.
20
El-Bari Stvoritelj svega iz niega.

Ne zna se da li je rije o padinama Parikog brda ili o naselju Parice koje se nalazi u kotlini,
na samim krajevima padina istog brda. U izvornom obliku upotrebljena je rije ba koja se moe
prevesti i kao vinograd i kao vonjak.
22
estovo i Osoje naselja u okolici Novog Pazara.
21
438/Godinjak 2012
25. Eger Vrn suyn dirsen ne mmkindr beyn itmek

Dah Mi suy dirler odur ba bunarlarun
Ako vodu Varnik spomene, nemogue je opisati je.
Zovu je voda Mai, to svih izvora glava je.
26. Kirzl Bacas b- revndur emeler andan
Suy yet sovu olur ehir ire uylarun
Iz esama trenjevika vode teku.
Voda prilino hladna je, iz gradskih bunara.
27. Olur bostn ile b ger ho-hl-ile a
Kermid-hnenn suy anlur biri bunarun
U vinogradima i vrtovima provedi vrijeme lijepo
Voda Kiremithane23 spominje se kao jedan od izvora.
28. Beyet o olur blbl ter hep alnca gl
Hazna irir ir bahrn vati glzrun
Mnogo bude bulbula, stalno pjevaju kad rue procvaju
I kada doe dan, tren proljea ruinjaka stie do jeseni.
29. Ne mmkin binde bir erhin beyna eylemek isl
Mrekkeb olsa derylar alem hem cem-i ecrun
Nemogue je opisati ni hiljaditi dio njegov
I kada bi mora bila mastilo a sva drvea pero.
30. Diyem gel ziler Yoln dah Beg Baasn dinle
Tem-gh- irfndur gelp bir gr avalarn
Da ti ispriam doi, sluaj o Putu gazija i Begovoj bati.
To mjesto znanja je, doi i vidi njihove topole.
31. Yire basmaz dinr emrd olur buzl sul alma
Bulnmaz degme bir yirde ys it sir esmrn
Kruka zvana jerebazva, i jabuka sulija
Nema na drugom mjestu, usporedi i ostalo voe mjesta ovog.
32. ki dzlik yirmz var ceride gdle ahbb
Byk ile kk ova segirdr anda atlarn
Dva ravna mjesta za dirit imamo,
Veliko i malo polje, konji se po njima trkaju.
23
eremidinica naselje u Novom Pazaru.

Godinjak 2012/439
GURBI
33. O Cabls v Cabl mili didm anlarsan

Biri ar biri arb iki hcet bayrlarun
Poput Dabulse24 i Dabulke, rekoh, shvatit e
Jedna na istoku druga na zapadu dvije uzviice za molitvu.
34. amu etrf vsidr giyh cmle nfidr
Bip mahsl alan bilr ne denldr ayrlarn
Sve mu strane iroke, sve su mu biljke ljekovite.
Oni to siju i anju znaju kako su njive berietne.
35. at mnbit mbrekdr zeminmz Ha emriyle
Gren misk ile anber dir asel peynirle yalarn
Mnogo plodan i svet na vatan je, Allahovom naredbom.
Ko mu vidi med, sir i maslo, kae da misk i amber je.
36. Egeri o usrumuz bizm krini itmekde
Eti yet leziz olur oyunla o uzularun
Ali mnogo je nedostatka naeg u zahvali
Meso mnogo ukusno je, ovaca, ovnova i janjadi.
37. Nevhisi gzel yet havs hem latif olur
Derisinden olur gnler anun cmle srlarun
Povetarac mu je veoma lijep, vazduh mu prijatan
Od koe se prave onovi, od svih njegovih goveda.
38. Yedi ilime erbb aluben yine erbba
Hedy idp iltrler kilid ile anahtarn
Njegove zanatlije u sedam krajeva majstorima
Poklanjaju, a i snabdijevaju ih katancima i kljuevima.
39. Beg beg-zde v eyh dah eyh-zdeler vardur
Hatibn u immlar hem muallim hocalar varun
Begova i begovih sinova, ejhova i ejhovih sinova
Hatiba i imama i uitelja i hoda ima.
40. Biri Ferhad Beg ol kim Muhammed Pdur ad
O mirn miridr imdi dah malm hnrun
24
Dabulsa i Dabulka mitski gradovi (prvi na istoku, drugi na zapadu) sa hiljadu kapija.
U tasavvufu dabulka predstavlja prvi korak prema Allahu, dok dabulsa predstavlja krajnji cilj
dostizanje do Allaha.
440/Godinjak 2012
Jedan je Ferhad-begov sin, Muhammed-paa ime mu je

On je beg nad begovima, sada i padiah zna za njega.
41. ehid ile veliyullh mam odur eyvallh
Olara didi Hayy Allh drst it Haa irrun
ehidskih i evlijskih makama mnogo je, ejvallah
Hajj25 Allah im je rekao Hakku26 inite ikrar27 ispravno.
42. Sinn Beg ile s Beg o ziler ile cndi
Bu yirler emr-i Ha-ile olupdur fethi anlarun
Sinan beg i Isa beg, te gazije sa vojnicima
Ovih mjesta, Allahovom naredbom, desio se feth28 njihov.
43. ki kez feth vatinden ber ehr istil grdi
Hud emriyledr zir sorulmaz ii mimrun
Dva puta nakon fetiha grad je doivio napad
To je naredbom Hudaa29, uistinu neimar se o svom poslu ne pita.
44. Biri bin yzdedr biri olupdur bin yz ellide
Biz isyn eyledk Haa musallat itdi kffrun
Jedan se dogodio 1100. (1688.), a drugi 1150. (1737.)30
Mi se Hakku pobunismo, a On je svalio kafire (na nas).
45. kincisine ben irdm neler old an grdm
Ulu dergha yz urdum bulnca derde timrn
Za drugi sam ja stasao, ta se desilo vidio
U uzvieni dergjah lice sam potro, kad se nae izlaz za brige.
25
El-Hajj ivi (Allahovo ime).

El-Hakk Istiniti (Allahovo ime).
27
ikrar svjedoenje
28
osvajanje
29
El-Huda Onaj Koji upuuje (Allahovo ime).
30
1150. godine po Hidri, odnosno 1737. godine pjesnik je imao 40 godina. Kao to je poznato,
Osmanlije su 1736. godine krenule u pohod na Rusiju, ali su u isto vrijeme bili primorani da ratuju
i sa Iranom i Austro-Ugarskom. Austrougari su zauzeli Ni i Bukuret, meutim, Osmanlije su
ih ponovo vratili, i 1739. godine sa Rusijom su potpisali Beogradski sporazum. Pojedini bejtovi
iz Gurbijevog Divana predstavljaju dokaz da je i pjesnik uestvovao u ratovima voenim sa
Austrougarima.
26
Godinjak 2012/441
GURBI
46. Otuz mihrba blidr eger art degl ise

Kimi mescid kimi cuma lnur bil namzlarun
Skoro trideset mihraba, ako ne i vie
Neki mesdid, u nekima se Duma-namaz31 klanja.
47. Birisi Eski Cmidr biri Altun Alem dirler
Biri el-Hc Hrremdr bilenler bildi midrn
Jedna je Eski-damija, za jednu Altun Alem kau
Jedna je El-Hadi Hurrem32, vrijednost joj upueni znaju.
48. Dimek mmkin degl bu dem amusn ism resm-ile
Mezzinler olur sfi kimi slihdr anlarun
Ovog trena ih je nemogue sve pobrojati imenom i slikom
Muezzini su im pobone i estite osobe.
49. amu ahbb u yrnum dah ashb u ikrmum
abilem hsmum avmm benmdr cemi bunlarun
Svi oni su moji dostovi i prijatelji, moji blinji
Moje pleme svi oni su.
50. Yeni hammm ile eski hamm hem bezistnun
Bilr tccr olan kimse anun hn u dknlarn
Novi hamam i Stari Hamam i jo Bezistan
Znaju oni to su trgovci njegove hanove i duane.
51. Yenibzrun iinde bizm bir alamuz vardur
ki apu hem ulle olur devrinde divrun
U Novom Pazaru jednu tvravu imamo
Dvije kapije i tri kule opasane zidovima.
52. Acib tbilar var dah toplarla zindn
Var ol cebhnede brd szm tut sorma antrn
Jo i udnih utvrda ima, sa topovima i zindanom
U toj dephani33 baruta ima, dri me za rije i ne pitaj za mjeru.
31
Duma-namaz podnevna molitva petkom.

Bor damija Zadubina izvjesnog Hadi Hurema. Smatra se da je ovaj dobrotvor vakif
i hamama, poznatijeg kao Stara banja, koji se nalazi izvan Novog Pazara.
33
Dephana skladite oruja i municije.
32
442/Godinjak 2012
53. Aceb an birin evvel diyem bilmem cenbna

Ummen analum birden mahallt u soalarn
Zaboga, ne znam ta najprije da kaem
Spomenimo odjednom sve mahale i sokake.
54. ki dizdrumuz vardur birisi Berrinigindr
Piydeyle svri bin nefer var hem aalarun
Zapovjednika dva imamo, jedan je Berrinigin
Sa pjeadijom i konjanicima, age imaju hiljadu vojnika.
55. Taalludur bana bunlar bilrsin sen ey Vehhb
eriatde niyzum bu bala hep gnhlarn
Za mene vezano je ovo, Ti zna, o, Vehhab34!
Ovo je moja dova u eriatu: oprosti im sve grijehe.
56. Gerek al gerek edn dah yohsul u bay olsun
Sairn u kebirn senndr cmle ullarun
Bilo da su visoki, bilo niski, bilo bogati bilo siromani
I veliki i mali, svi su Tvoji robovi.
57. lhi hm-ile bama bizi ahr odna yama
Bu dr- dinmz yma sa eyle cmle bimrun
Boe, ne gledaj nas sa srdbom, ne pali nas u vatri muke
Ne rui nam ovu kuu vjere, ozdravi sve bolesnike.
58. Muhammed Mustaf ha dah Merve Saf ha
Hayrl mr-ile irgr kemle sen ualarun
Zarad haka Muhammeda Mustafe i hakka Safe i Merve35
Sa hajirli vijekom dovedi do zrelosti Ti djecu njihovu.
59. Bu Dervis Ahmedn y Rb rics bu durur dim
Bize lutf it naib eyle dem-i hirde didrun
Ovog Dervia Ahmeda, o Rabbe36, ovo stalna molba je:
Smiluj nam se, dosudi nam u posljednjem dahu lice Voljenoga.
34
El-Vehhab Onaj Koji mnogo daje (Allahovo ime).

Safa i Merva brda u blizini Kabe.
36
Rabb Gospodar (Allahovo ime)
35
Godinjak 2012/443
GURBI
60. asidem ouyan cna niyzum setr ide aybum

usrum odur afv itsn benm nazmumda gr varun
Onaj to dui kasidu moju ita, molim ga da mi sramotu pokrije
Nedostatka moga mnogo je u pjesmi mojoj, nek oprosti.
61. Revdur ibu ebyta olursa byle bir trih
Bu demde hep egler beni hl o dildrun
Ispravno je ako se ovim bejtovima kae ovakav tarih:
U ovom trenu ak ovog voljenog mene jo uvijek obuzima.
[H.1157 M.1744]
Osim ove kaside, koja je u cijelosti posveena Novom Pazaru, Gurbi je jo na mnogo
mjesta premda u znatno kraoj formi (u jednom ili dva bejta) spomenuo svoj
rodni grad.
444/Godinjak 2012
UDK 821.161.1-31=163.43*
Poslanici perzijskog cara

Ato Hamdam Leonid igrin
uslimani. Trebalo je i na njih raunati. Car je naredio da pozovu k njemu

asnik Olm. Te veeri se on pojavio u toru svojeg vladara sasvim
pocrnio, s kratkom bradom i brkovima, koji su mu oiviavali muevno
lice. Olm je bio profesionlni vojnik, od mladosti nije zno za drugo znimanje,
osim sudjelovanja u bitkama, i sad je, kko se kae, bio u svom elementu. On je bio
uzbuen i udio za skoranjom borbom s protivnikom. Olm je bio striji od cara
deset godina i smatrao je sebe po vojnom pitanju vieg od Hozroja Prviz. I to
to se on, kljen u borbi, mora pokoravati tom balavcu koji se samo zbog svoga
roenja domogao vlsti, boljelo je Olm. No, svoje osjeaje on je uvao duboko
u sebi, nadajui se da e doi i njegovo vrijeme. A do tada se hinio poslunim i sva
careva nareenja ispunjavao briljivo i brzo.
Sa svoje strane Hozroje Prviz je imao nepovjerenje prema Olmu. Car nije
zboravio da je taj asnik bio n strani onih koji su pokuali skinuti ga s vlsti i
ostvariti prevrat. Ipak, ktivno im nije pomago i pri pojavi mladog cara na elu
bizantske vojske pred zidinama Ktezifont, odmah je preao n njegovu stranu i
izjavio pokornost. Zato je Olm i izbjegao kznu z sudjelovanje u osvajanju vlsti,
no mladi car mu svejedno nije vjerovao. Olm je komndirao konjicom u perzijskoj
vojsci, no konjic se tkoer izravno potinjaval Hozroju Prvizu, i zato je vlst
asnik bila ograniena. U sluju ega njemu nije bilo ni n koga se osloniti. Oni
su obojic i car i asnik to znli, no hinili su da svatko ima svoj krug djelovanja.
Hozroje Prviz je bio suh i suzdrn. Olm je bio paljiv i stalno izvana izrvao
spremnost isti s ispuniti svako nareenje vladara. asnik je kleknuo n jedno
koljeno, zveknuo maem i naklonio se.
Car mu je ponudio da sjedne z niski stol n kojem je bila prigotovljena veer.
Jeli su peeno meso i kuhano povre, pili fuku, sltki npitak od jema. Mladi car
nije volio vino i probao bi ga samo u vrijeme velikih sveanosti.
N kraju su se obojic zsitili. Oprali su ruke u zdjelama s toplom ruinom vodom
i zahvalili svevinjem Ahurmzdu z zdravlje i blgodati, ztim preli na
ozbiljan rzgovor.
Potovani Olme, mi smo ve u Judeji ree Hozroje Uskoro idemo k Jeruzalemu. Iako se ini da sve dobro ide, postoji ozbiljan povod za uznemirenost. Judeja
se grnii s Arbijom. Tmo jaaju muslimani. Jeruzalem je i za njih sveti grad.
Godinjak 2012/445
HAMDAM IGRIN
Olm je sluo, kimnuo, djui znak da slua svaku rije.

Mene brine hoe li pomoi muslimani svojim susjedima? Nee li nas napasti
s lea im ponemo opsdu Jeruzalem? Za ns bi to bilo krjnje nepoeljno.
Ja sam ve mislio o tom uzvrti asnik.
I utio?
Svijetli care, snga vojske nije samo u veliini i umijeu rtovanja, no i u
tome da bi svatko zno svoje mjesto i savjesno ispunjavao svoje obaveze. Veliki
bogovi zorasterijaca odrili su te mudrou, bez obzira n mladost, i mene ne udi
to zabrinuto govori o muslimanim. D, oni mogu predstvljati za ns opsnost,
i nma sljeduje saznti njihove nmjere.
Zato sam te i pozvao car je dohvtio svoju meku bradu i stegnuo je akom.
Uzmi tisuu jahaa i poi u Arbiju. Nastoj se tmo sastati s Muhmedom. Muslimani ga nzivju Poslnikom Jedinog Bog. On predvodi sve svoje vjernike. Reci mu
da smo poeli rat protiv Bizanta i da elimo vratiti ne zemlje. Nekada nam je
Jeruzalem pripadao, Bizantinci su ga sebi prisvojili. N rat nije religiozni, ve
samo obnova historijske prvde. Uvjeri Poslanika u nu miroljubivost u odnosu
prema muslimanima i nastoj ga uvjeriti u to da smo mi njegovi budui saveznici.
Ni u noj vojsci ovjek koji dobro zn rpski jezik, da bi tono prenio ne
rijei poslaniku Muhmedu.
Imamo tkvog ovjeka ree asnik. To je satnik Muzfr. Njegova mjka
je Arpkinj, i on izvrsno zn svoj maternji jezik.
Poalji ga brzo naredi Hozroje Prviz. Dok se mi budemo kretali prema
Jeruzalemu i opkolimo ga, ti e se uspjeti vratiti do napada na grad.
Olm se nakloni i napusti crski tor. Izdlek se uo glas cara koji izdje
nareenja. Hozroje Prviz je jo dugo sjedio sam u svom toru, gledajui n treperavo
svjetlo i sasvim utonuo u rzmiljanje. On je shvaao da se prihvatio neeg velikog
i opsnog, to ga je, u sluju neuspjeha i porza, moglo kobno stajati. No povratka
nije bilo. Oluja zapoetog rata ga je zahvtil i ponijel n svojim valovima.
I ponovo se pred njima rairilo uto crstvo pijeska. Sunce je peklo neizdrljivo.
Staklast sumaglic ege se njihala i inilo se da pjeani breuljci kreu nekamo
u dljinu u beskrajnom redu. Olm i njegovi neveliki odred muili su se od vruine.
Oni su skinuli sa sebe svu odjeu, ostvi tek u lakim platnenim kouljama. Rzodjenuti se do gol bilo je opsno n tijelu su se isti s pojavljivali plikovi od
opekotina. Konji su strdli vie od ljudi. Oni su soptali, iroko ririvi usta, klatili
se, po sapima im se se pojavila pjen. Olm je sto ozbiljno strahovati da konji ne
pdnu od umora i ei, i tada ljude eka neumitna smrt u beskonanim pjenim
prostorima. I sm asnik i njegovi vojnici su kriom proklinjli cara koji ih je
poslao na taj muni pohod.
Negdje dleko su promicale figure jahaa, no pribliiti im se nije im uspijevalo.
Konji Perzijanaca su bili sposobni kretati se u pustinji samo kork po korak.
446/Godinjak 2012
Ili su u pravcu gdje se nalazi Mekk, no nisu znli idu li u pravom smjeru.
Uveer ih je stigl grup Arpa n visokim konjima. Vojnici su bili rzne dobi u
dugoj bijeloj odjei. Glave su im bile pokrivene trakama od bijele tknine s dvama
obruima, ne doputajui spasti u stranu. Najstriji od jahaa, mravi Arapin otrog
lica, sa irokim polukrunim obrvama, priao je k Perzijancima i upitno ih osmotrio.
Reci da nas je poslo n vladar, moni h Perzije k njihovom poslaniku
Muhmedu. Imamo vno priopenje za njega.
Satnik Muzfr je uljudno pozdravio tamnopute sinove pustinje i preveo ono
to je rekao asnik Olm.
Lice Arp je ostlo bezizraajno.
Zovem se Sd Vks. Ja sam blizak poslaniku Muhmedu, neka bude slavljeno
njegovo ime stoljeima do kraja svijet, i prenosim njegove vne poruke. Vidjeti
Poslanika je mogue, no treba ekati. On je sad u Mekki i treba doi u n logor.
Poite z nma.
To je bio onaj smi Sd Vks, koji je ubio u dvoboju legendrnog Rustm1 ,
kasnije e s muslimanskom vojskom ui u Perziju i osvojiti je. Samo ime tog rpskog
asnik tjeralo bi neprijatelje da se prekinu suprotstavljati i ponu bjeati.
Do oze gdje se nalazila zajednica muslimana bio je jedan dan puta. To je bio
neveliki blgodtni otok, sa svih strana okruen pijeskom. Neveliki izvor opskrbljivao
je tridesetak plmi. Tu je bilo nekoliko prizemnih zdanja od gline, oko njih su se
zbijali platneni tori, zatita od sunanih zraka, koji su se zabijali u pijesak kao koplja.
Perzijanci su dugo pojili konje, punei vodu u kona vjedr, malo pojeli i popili
smi, potom se se sklonili u atore kamo su ih Arapi odveli i sklonili od dnevne
vruine. Hiljadu ljudi rzmjestiti bilo je sloeno, no nekako se uspjelo. Sad je ostlo
samo ekati.
Uveer je asnik Olm i satnik Muzfr pozvao u svoj tor Abu Bkr,
bliski prijatelj i suborc Poslanika, koji je bio na elu te muslimanske zajednice.
Nastojte mu se svidjeti ree Perzijancima Sd Vks. Od Abu Bkr
zvisi hoe li vas primiti Poslanik i razgovarati s vma. On je dugogodinji Muhamedov prijatelj i jedan od prvih Kureja2 , koji su primili islm. Zovu g savjeu
islm. Budite s njim iskreni i otvoreni.
Abu Bkr jo nije bio str ovjek, no godine su ostvile svoj trag n njegovoj
vanjtini. N tamnom licu su se vidjele bore, u bradi i brkovima svijetlile su sijede vlasi.
On je goste primio ljubazno. Osmijeh je ozrio njegovo umno lice. Ponueno
ugoenje je bilo skromno kruh, urme i hladn izvorska vod.
to vas je dovelo u nu pustinju? upita Abu Bkr, gladei uvojke brade
svojim tamnim tankim prstim.
1
Junak iz perzijske mitologije, jedan od sredinjih likova Firdusijeve ahname.

Arapsko pleme koje pripada ogranku Arapa Adnanija. Pleme je nastanjivalo podruje u i
oko grada Mekke u Saudijskoj Arabiji.
2
Godinjak 2012/447
HAMDAM IGRIN
Olm je isprio o cilju pohod u Jeruzalem, oslanjajui se n to da Perzijanci

samo hoe vratiti teritorije koji su im ranije pripadali, dok ih nisu silom osvojili
Bizntinci. Samo to i nita vie. Nikkvog napada n ljude u Judeji i na arpske
nrode nee biti.
Abu Bkr je utke sluo perzijskog asnik i rzmiljao o tome kakva je sad
situacija meu muslimanima u Arbiji. Jo je nestabilna i, naravno, suprotstaviti
se zauzeu Jeruzalem od Perzijanac oni nisu u stanju. Kkve god bile nmjere
Perzijanaca, u svakom sluju oni su stranci i nita se dobroga od njih ne moe
oekivati. No, uvi kakve su okolnosti, sljeduje uvjeriti ih u prijateljske odnose
k njima, dalje e se vidjeti.
Sve sam razumio ree Abu Bkr. Mislim da n Poslanik nee omesti
ve plnove. Svaki nrod im svoj put pod suncem.
Sad, kada su se Perzijanci nli u smom sreditu islm, sasvim je jasna bila
njihova elj saznti vie o toj vjeri. Abu Bkr je rado udovoljio njihovoj radoznalosti.
On im je ispriao o osnovnim uenjima poslanika Muhamed i o otkrovenjima
Jedinog Bog, poslnih preko Poslanika.
Trpite li vi one koji ispovijedaju drugu vjeru? upita Olm. Primjerice, mi
ispovijedamo uenje Zaratustrino. Kkvi smo mi u vim oima?
Tvoje pitanje je potpuno jasno, potovani goste nasmijei se Abu Bkr.
Tomu je Allh posvetio ak posebnu suru Nevjernici, u kojoj je uio Muhamed
i svakog vjernika.
Ajet: O, vi, nevjernici!
Ja se neu klanjati onima kojima se vi klanjate,
a ni vi se neete klanjati Onome kome se ja klanjam,
ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali,
a vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam.
vma v ver, meni moja!3
Kko vidite dodde Abu Bkr ta sura ne sadri nikkvog neprijteljstva
prema onima koji ispovijedaju drugu vjeru. I u isto vrijeme vam se dje znak,
ako hoete osvijetliti mrk svoje due svjetlom ne istinske vjere, tad e se islm
otvoriti za vs.
A zato vi smatrate da je v vjer istinska, na zoroastrijska nije? upita
asnik Olm.
Abu Bkr nije oklijevao s odgovorom.
Zato to vi ispovijedate mnogobotvo. A koliko je bogova, toliko je i istina.
Mi se klanjamo Jedinom Bogu Allhu, koji nas je, kroz svojeg poslnik Muha-
Kuran, Sura 109, ajet 1-6, preveo s arapskog Besim Korkut.
448/Godinjak 2012
med, obdrio svojim otkrovenjima. U ns je jedn istin, i potjee od Jedinoga

Bog, iznad kojeg nije nita mudrije u cijelom svijetu.
Nije sve bilo jasno Olmu u vjeri muslimana, no on se nije urio izrei svoje
sumnje. Vrlo mlo je zno o islmu, njegovo glvno ivotno prvilo bilo je sljedee
prvo izmjeriti dubinu rijeke, potom je prijei.
I zato Olm ree:
Potovani Abu Bkr, mi imamo vremena do dolask Poslanika. Dopustite da
pogledamo kako se ivi u voj muslimanskoj zajednici i potom emo imati o
njoj svoje miljenje.
Abu Bkr je potvrdno kimnuo glavom.
To nikomu nije zbranjeno. Da bi nam bio jasan sjaj svjetiljke, trebamo joj
se pribliiti.
Tri dana su stjecali uvid Perzijanci kko se ivi u muslimanskoj zajednici u
udljenoj ozi. Gledali su kko se oni mole i kkav im je nain ivota. Padalo im je
u oi to u njihovim srcim nema lukavosti, zvisti, koristoljublja u odnosu jednih
prema drugima. Svi zajedno su inili brtstvo iskrenih odnosa jednih prema drugima.
Uvijek su bili spremni pomoi svojim blinjem, da z poslanika Muhamed
ddu svoj ivot nisu ni dvojili. Sve to je zapanjilo Perzijance, koji su ivjeli prema
drugim prvilima, i Olm je ak osjetio zvist prema tim ljudima ije su misli i
djelovanja isti i lieni bilo kkvog osobnog interesa. Nije bilo ulagivanja, ropske
poniznosti, formalnog potovnja vlasti onog to je bilo tako krkteristino za
dvorjane u Ktezifontu. I Olm je, neoekivno za sebe, doao do zakljuka da je
islm budunost. T je religija mlad, to zni da je njoj prisutn energija djelovanja. Zorastrizam je drevna religija, njeni svi obredi, koji potjeu iz davnine,
sadre trdicionalnost i manje iskrenosti. Muslimani su potovli poslanika
Muhamed, no odnosili su se prema njemu ko prema uitelju, otvorene due, bez
pridvornitva i licemjerne slvorjeivosti. I to je zapanjilo perzijskog asnik. I on
je, takoer, poelio iskrenosti u ljudskim odnosima, jednostavnosti i povjerljivosti
sve ono to je odsustvovlo u okruenju cara Hozroja Prviz.
Olm je uvidio da je do tkvog uvjerenja doao i satnik Muzfr i poneko od
strijih vojnika. I to je takoer govorilo u korist islm, iskrenost i istoa uvjerenja
su uvijek primamljivi i oplemenjuju ovjek, dok licemjerje rzjed duu i
obezobrzuje je, kao to hra sniva cijenu klin.
Poslanik Muhamed je doao kroz tri dana. Bez obzir n umor poslije dugog puta,
on je odmah htio vidjeti poslnike perzijskog cara. asnik Olm je na prvi pogled
zapanjio izgled Allhovog Poslnik. To je bio snaan ovjek, u svakom pokretu
i u njegovim rijeima se outil suzdrn energija. Visoko elo, ravan nos, isto
lice, lijepo uokvireno nevelikom bradom i brkovima. Duga crna kosa dopirala
mu je do ramena. No najvie su bile zapanjujue Poslanikove oi velike, iste,
nalik n duboka svijetla jezer. Njihov pogled je bio pronicljiv, prodiro je u duu
Godinjak 2012/449
HAMDAM IGRIN
i, inilo se, odmah pokazivao glvno u njemu. Tkvomu ovjeku je bilo nemogue
lagti. On se pokorio od prvog asa arom svoje linosti i snagom uvjerenja u veliinu svoje misli.
Abu Bkr je ve bio priopio Muhamedu o cilju pohod perzijske vojske n
Jeruzalem. I sad, pitajui za podrobnosti asnik Olm, Poslanik se sjetio svoje
nedvne vizije u Kbi. Njega je probudio neo Dibril, naredivi mu da ustne
i izae iz hrm. Kada je Muhamed izaao, ugledao je pred sobom Burk, zvijer
boje snijega, npola mulu, npola mgarca, no s ljudskim licem i ogromnim
krilima. Burk znai munjeviti. Dibril je posdio Muhamed n lea Burk
i zajedno s njim ga u trenu prenio u Jeruzalemski hrm, gdje su Muhamed ve
ekali Ibrhim, Mus, Is i drugi poslanici. Zajedno s njima Muhamed se molio
on je bio glvni meu njima, predvodnik zajednike molitve.
Prema vratima Jeruzalemskog hrm s neb su bile sputene ljestve, po kojima
je Muhamed, praen Dibrilom, poeo uspon n nebes. Tada je on vidio svih
sedam nebeskih sfera s njihovim udesima, ztim je stjao pred smim Allhom,
skrivenim iz bezbrojnih zvjesa
Tada se on konano uvjerio u svoju boansku izabrnost i do konc uvrstio
se u vjeri. I sad su ti nevjernici krenuli n Jeruzalem da bi ga osvojili, osvojili
grad, koji je svet i za muslimane takoer. Kad oni mole Poslanika da ih ne omet
u tome, zni da oni vjeruju u njegovu snagu i raunaju s njom. Ipak, sve je u dui
Muhamed prosvjedovlo protiv toga da se suglsi s nevjernicima. No moe li on
njih omesti? Ne, perzijska vojska broji gotovo sedamdeset hiljada ljudi. Tko moe
zaustviti tkvu lvinu? Arbija jo nije cijela primil islam, Kurji prijete da e
objaviti muslimanima bojkot, i zato slijedi dti znak Perzijancima da su pristalice
islm njihovi saveznici. Jo neprijatelja sad Poslaniku ne treba, tim vie onih
koji su jai od njega. Zni, slijedi se saglsiti s nevjernima i ekati vrijeme kada
e postti jai od njih. I tada e im on npltiti za ponuenu suglsnost konanim
trijumfom svoje vjere i okrenuti sva njihova osvjanja u svoju korist.
Sve to o emu je mislio poslanik Muhamed stalo je u precizno oblikovan dogovor.
Neka perzijska vojska ide n Jeruzalem, no njena pobjed e biti privremena i
nee ih proslviti.
Muhamedove oi su se iroko ririle, on je ravno osmotrio perzijskog asnik
koji je utke sjedio.
Nma nije do vih sporova s Bizntincima, no hoe li biti otvoren Jeruzalem
za muslimane?
Iako Olm nije dobio od cara u vezi s tim nikkvih ukz, on je odmah odgovorio:
U to nema nikkve sumnje. Taj grad tko mnogo zni za vs i njegova vrata za
ve vjernike bit e iroko otvorena. Snaga linosti poslanika Muhamed bila je
tkva da mu Olm, uza svu svoju odlunost, nije mogao rei ne.
450/Godinjak 2012
Drugog dana je za perzijske goste bio prireen pir. Vin nije bilo, ugoenje
je bilo skromno. Poslanik Muhamed je do ostlima primjer uzdrnosti. A kod
njega je bila vana sadrjna besjeda, a ne pijanstvo i halapljivost. Samo trijezni
um je sposoban poroditi velike misli, smatrao je on, i slijedio to prvilo istrajno
tijekom svog ivota.
Olm je bio na kraju pokoren snagom linosti Allahovog Poslnik.
Imate li kkve elje?! Moemo li vm pomoi u emu? dobroduno upita
poslanik Muhamed.
Da odluno odgovori asnik Olm. Ja elim postti musliman.
Poslije pir Olm je u prisustvu Sd Vks i Abu Bkr izgovorio obrazac
islmske vjere i istog asa posto sljedbenik nove religije. Njegov primjer je slijedio
i satnik Muzfr. Poslamik Muhamed ih je potapao po ramenima i sveano izjavio:
Tko je prisego meni, taj je prisego i Allhu. Ruk Allh je nd vim rukma.
N vs je sil Allhov blgodt, da bi vs odveo u vrtove gdje teku rijeke i gdje
ete vjeno prebivti i da bi vas izbvili od poroka i to je u Allh velik milost.
Jo dv dana proveli su Perzijanci u blgodtnoj ozi u smom srcu pustinje.
Prvi put u ivotu asnik Olm se osjetio lagano i slobodno. Nije nuno bilo ugoditi
vladaru i uvjeravati ga u svoju prednost, nije nuno bilo biti sve vrijeme oprezan,
okruen intrigama niih asnika, koji su teili doi n njegovo mjesto. Prema njemu
su se odnosili prijateljski i s potovanjem, i tu je naao svoje nove prijatelje.
On je ak poelio ostti s muslimanma, no predomislio se. S njim je dol hiljada
vojnika i on je bio obavezn vratiti ih u osnovnu jedinicu. Z to vrijeme je jo trist
Olmovih vojnika primilo islam. Sa svakim od njih su razgovarali posebno, nije
nuno bilo da vijest o osnivanju prve muslimanske zajednice dopre do uiju cara
Hozroja Prviz. On bi to procijenio ko otpadnitvo od drevne religije Perzijanaca
i neizvjesno je kko bi se odnosio prema tkvomu postupku svojega asnik, iji
primjer bi mogli slijediti i ostali vojnici.
Tristo muslimana u perzijskoj vojsci je malo. No, ope je poznato da velik
lvin poinje od mlog kmen. Gledano u budunost, mogue je bilo rei da e
kasnije, vrativi se u svoju domovinu, novoobreni muslimani produiti vrbovti
istomiljenike. Njihov broj e rasti, perzijskoj vojsci prijeti rslojavanje. Nije bilo
sklda izmeu asnik i vrhovne uprve. I zato kada su se Arpi kasnije ustremili
n osvajanje Perzije, pod komndom ve znnog nm Sd Vks, oni nisu naili
na osobito suprotstavljanje. Tko je asnik Olm jedan od prvih u Perziji primio
islm, nagovijestivi krah zoroastrijskog perzijskog carstva i pomogao ne jaanju
perzijskog carstva ve islama. Historija je jo jednom pokzl da postupak
jednog ovjek moe biti veliki potres za cijelu zemlju.
No, bilo je i problema. Arpi su usdili islm u Perziji ognjem i maem; moda
se od tih vremena i sauvao neprijazan odnos Perzijanaca prema Arpima, koji nisu
imali z sobom viestoljetnu kulturu i tek su bili izali iz polunomadskog drutva.
Godinjak 2012/451
HAMDAM IGRIN
Uenjaci koji se znimju historijom religije smatraju da je izrazom tog gluhog

prosvjed stlo iroko rsprostranjenje u Perziji heretikog pravca islm iizm,
u to vrijeme kd su se osvajai pridravli sunizm, ortodoksnog prvca islm.
(Odlomak iz romana Kri Isusa Krista)4
(Prijevod s ruskog i biljeke arko Mileni)
Ato Hamdam (pravim imenom Ato Hamdamovi Hodaev) roen je 1948. u mjestu Tbulk
u Hisrskoj oblasti u Tadikistanu); zavrio je Filoloki fkultet Tdikog sveuilita (1973) i Viu
politiku kolu u gradu Tkentu (1977). Rdio je niz godina kao novinar u raznim listovima te
na rdiju i televiziji. Objavio je dvadesetak knjiga proze: Zlatar, Njenost (s I. Nsridinom, 1973),
Osmijeh sree (1974), Smisao ivota (1977), Produenje puta (1978), Dva tjedna n Bamu (s H.
Fjzijevim, (1979), Zlatne ruke (1982), Gospodarica zemlje (1983), Visin (1984), Drago srce
(1985), Jutarnji susret (1987), Podvig (1989), Prije kie (1992), Cvijet na oprotaju (s K. Fjzom,
1997), Ustni, sudi se! (1997), U nem srcu, nem sjeanju (1999), Vrijeme ide dalje (2000), Kau
da Fjzli (2001), Drugi mu (2002), Krik (2003), Fjzli i njegovi prijatelji (2004), Izjava nije
napisana (2005), eljeni prijatelj (2007). Knjige su mu prevoene n mnoge strne jezike i objavljene
u vie republika biveg Sovjetskog saveza, u Irnu, Pkistnu, ehoslovkoj, Poljskoj i SAD-u.
Nositelj je zvanja Zaslunog djelatnika Republike Tdikistn. Bio je ministar kulture i vrio
druge dunosti na dravnoj razini. Takoer je bio direktor dravnog izdavakog poduzea Adib.
Sad je glavni urednik naklade Er-grf.
Leonid Aleksndrovi igrin je roen 1942. godine u tdikom gradu Knibdmu. Po
nrodnosti je Bjelorus. Diplomirao je na Pedgokom fakultetu u Duanbeu. Rdio je kao urednik
n Tdikom rdiju i obavljao druge novinarske dunosti. Sada predaje na Odjelu urnlistike Ruskotdikog (slvenskog) sveuilita. Pie prozu i drame. Prevodi djela tdikih pisca n ruski jezik.
Napisao i scenarije za mnoge dokumentrne i znnstveno-popularne filmove te za dva igrana filma
Gle veselog (o Nasrudinu hodi) i Traite ene. Samostalno je objavio zbirku pripovijesti Isplt
i zbirku pjesama Slavuji ne pjevaju po narudbi.
Ato Hmdm i Leonid igrin piu zajedno due od dvadeset godina. Npisli su dvdesetak
povijesnih romna: Spitmen (o pohodu Aleksndr Mkedonskog u Aziju), ivot Tsan-Chana
ili Veliki Put Svile (o Putu Svile), Venecijnac Mrko Polo, Venecijnev pmirsk ljubav (o
doivljajima Mrka Pola n Pmiru), Ozr iz Ustruna ili Sprtkov ma, Greka Timur-lenk,
Nasljednik Dingiz-kn, Stvaranje vatre, Htlonska utvrda, U ime zkon, Pod znmenjem Abu
Muslim, Kri Isusa Krista i dr.
452/Godinjak 2012
UDK 821.163.41-992
Jugoslavija. Mala zemlja izmeu svjetova

Sarajevo Ahmed i Emina
Otto i Lisa Bihalji-Merin1
edna mala baa restorana, jedna suptilna fontana, a u blizini zelenilo iz kojeg
izranjaju muslimanski niani. A zatim pogled na grad koji se prostire u dolini.
Muslimanske livade niana, kae slikar Ahmed, prostiru se po svim breuljcima. Bilo je mnogo borbi dok su Austrijanci zemlju zauzimali. Mrtvih je mnogo
vie nego ivih. Mezari ispod ovih hrastova nisu stari. Jasno se vidi da je groblje
nedavno bilo koriteno. Na nianima se vide metalni urezi s podacima o onome ko
pod njima lei, neto slino kao kod kranskih nadgrobnih spomenika. Ovdje definitivno ne lei neznani junak. Ovo je novo, kae Ahmed i dalje pojanjava, mi ne
poznajemo kult mrtvih. Kad poloimo mrtve u zemlju, preko njih stavljamo tek
nekoliko dasaka. Te daske se stavljaju ispod umrlih ena. Njihovi niani mogu se
prepoznati po tome to nemaju turban. Mrtve sahranjujemo umotane samo u lanene
tkanine, bez mrtvakog sanduka. esto se mogu susresti niani bez imena i drugih
podataka o ivotu i smrti ukopanog. Spomenici iz godine u godinu tonu u zemlju, pa
se nakon izvjesnog broja godina ne moe nai nita to upuuje da tu lei mrtvac.
Moda je tako i najbolje. Svi se opet zemlji vraamo.
Sjedimo na jednom bijelom nianu. Vjetar je ovdje gore otar. Jo prije nekoliko
dana tu je bilo snijega.
Ovaj svijet nestaje, kae Ahmed prodorno me gledajui kao da eli provjeriti da
li ga ja pozorno sluam. Ne tako davno, na naim esmama i bunarima sakupljale su
se lijepe i vesele djevojke, odjevene u nonje ivih boja. Danas se taj obiaj gubi.
Velovi su pali. S njima i tajanstveno iekivanje, tabui i obiaji. utei sjedimo,
1
Oto Bihalji-Merin, knjievnik i kritiar, roen je u Zemunu 3. januara 1904., a umro u Beogradu 22. XII 1993. S bratom Pavlom osnovao je 1928. godine izdavaku kuu Nolit. Pisao je na
srpskom i njemakom jeziku drame, romane, memoare, putopise, pozorine kritike i eseje te studije
s podruja likovne umjetnosti. Zajedno sa suprugom Lisom, autor je brojnih putopisa koji su nastali
na putovanjima na podruju bive Jugoslavije. (Otto i Lisa Bihalji-Merin, Yugoslawien Kleine
Land zwischen der Welten, Zuerich 1955). Za vrijeme boravka u Sarajevu zabiljeili su prie zanimljivih osoba: Ahmeda, u ijoj se ivotnoj prii prepoznaje lik slikara Ismeta Mujezinovia i
njegove sestre Emine, kao i pria Zehre, partijske aktivistkinje Zehre Muidovi. Ti razgovori predstavljaju i sliku sudbine njihovih porodica u prelomnim razdobljima prolosti Bosne i Hercegovine.
Godinjak 2012/453
BIHALJI-MERIN
okrueni lancima brda. Vrhunci planina jo su snijegom pokriveni. A dolje u baama

cvjetaju voke. Ljeskajui se u zeleno-bijelim nijansama. Visoki djeiji glasovi, automobilske sirene i meket ovaca.
Oblaci se skupljaju iznad nas. Na onom mjestu nebo se ini bliim. Zemlja, bae,
groblja, njive, ume... Sve je to ispresijecano razbacanim grupicama kua, pa se
stie osjeaj arenila i smiraja istovremeno.
Sjedei ovdje izmeu trava, kamenja i gutera, gledam ka gradu.
Prije pola tisuljea ovdje su stigle prethodnice osmanskih trupa i razapele atore.
Bio je to sudbinski as za zemlju. Na obalama rjeice Miljacke bivaju izgraena prva
naselja i utvrde. Tokom stoljea koja su uslijedila, nicale su velianstvene damije,
areni bazari, poznata kupatila i bezistani, melanholina groblja, sahat-kule...
Ovdje su ivjeli bogati trgovci, moni begovi i age, gazde s nargilama. Nastajali
su haremi, a sve je bilo podreeno surama Kurana.
Takoer je tu ivjela kranska raja, zanatlije, hamali i mnogi drugi koji su pripadali
sloju siromanih.
Mislim da vie ne postoji ono to bismo mogli okarakterizirati kao feudalna
patetika i patrijarhalna nonalancija. Ta letargija je isparila. Zelenih poslanikih
brada vie nema. Brade openito nose rijetko. One su moderne meu umjetnicima
koje sam sretao u klubu umjetnika. Ali su i njihove brade potkresane na nain da
budu u trendu. Umjesto tunih orijentalnih sevdalinki odzvanjaju jazz ritmovi
modernih hitova. Lica ena su otkrivena. Pobjeda napretka! Zar nisam uo miljenja
da bi ene trebale odbaciti partizanske manire. Na svim mjestima vidjeh muko
oduevljenje pri pogledu na vitke enske noge u hulahopkama, crvene nakarminjene
usne i odnedavno za eirie ala Renior nakoene na trajnama. Ali ljepote, one
koje su do juer nosile velove danas su umotane samo u svoju gracioznost, a njihove
oi plamenom are, ba kao nekad iz proreza ferede.
Slikovite nonje su prolost. One su ustupile mjesto ogoljenosti. Sve to ima pomalo
otrjenjujui i razoaravajui efekt.
Kada bi Sarajevo bilo malo uredniji grad, kae Ahmed, moglo bi se rei da
je lijepo i privlano. Poduzetnost i otuenost ovog novog smeta. Muslimani su
ranije bolje razumjeli ivljenje; voljeli su kontemplaciju. Mnogi su odselili na
sarajevske obronke, izgradili kakvu kuicu, zasadili baticu i sjedili u tom svom
svijetu, kao da gledaju razvoj stoljea i uivaju u svojim satima. Bio je to njihov
pokuaj bijega od novog.
Idemo nazad preko pijace u Starom Gradu, gdje seljaci i seljanke trguju, priaju
i igraju kolo u predveerje pred praznik.
Ovaj pogled na arenilo proizvodi sasvim suprotan dojam od pogleda na slubene
zgrade nikle za austrijskog perioda u ovom gradu.
Od ovog mjesta idemo dalje i prolazimo pored starih duana sa drvenim verandama, gdje mnogi starci stoje i razgovaraju. U centru je jedan neboder u kojem
ivi slikar Ahmed. Ovaj kvart izgraen je na mjestu gdje je nekad bilo mezarje.
454/Godinjak 2012
Jugoslavija. Mala zemlja izmeu svjetova. Sarajevo Ahmed i Emina
Corbusier bi bio zadovoljan ovim istim i modernim mjestom. Dojam, ipak,

naruava spomenuti neboder. On ne prati izvedbenu liniju kvarta. Uostalom, izgradnja
neeg ovakvog i mogua je u sredinama koje nisu navikle na liftove.
Neboder nije lijep. Oni koji tu stanuju vjerovatno se oputaju tako to izau na
stubite i gledaju u zelenilo u daljini. Ne sumnjamo da su stanovi, ipak, zadrali
neto od duha svojih starih. Jer u ovom neboderu, sagraenom prema amerikoj mustri,
krui jedan pravi balkonski ejtan. Tako barem kau stari muslimani vjernici. Oni
smatraju da je ejtan duh uznemirenih dua. Ovaj kvart napravljen je na mezarju,
pa due nou krue, ne mogavi nai mira.
Ahmedova supruga Marija (ona nije muslimanka), ne vjeruje u takve prie, ali
tvrdi da je prve noi koje je zanoila u ovom neboderu doivjela neto udno. Desila
se nevjerovatna stvar jedna vrata u stanu su se sama otvorila i potom zalupila,
to je probudilo nju i Ahmeda. Oboje tvrde da su uli neije korake, hladan dah
neto je prolazilo pored njih. Ne vjeruju da je to bio ejtan. Ali je to neto, onostrano
i bezimeno, zaista te noi prolo kroz njihova vrata. Slikar potjee iz muslimanske
porodice. Njegova lijepa sestra Emina nosila je feredu jo prije nekoliko godina.
Otac je bio zlatar, ali je u svom malom duanu prodavao i satove. On je umro.
Staratelj malog Ahmeda tada je postao jedan hoda, strog i iskljuiv. Ahmed je
volio slikati. Hoda mu je to zabranio iz vjerskih razloga. Ahmed je uspio sainiti
jedan portret, ali ta slika nije imala due. Onaj ko slika likove, prema muslimanskom
vjerovanju, prkosi Stvoritelju. Takav e na onom svijetu morati oivjeti svoje likove.
Dakako, nee uspjeti, jer to moe samo Bog, pa e ga ekati teka kazna. Majka mu
se preudala za jednog policajca. On je bio strog i krt. Kada je Ahmed naslijedio
novac od bogate tetke, kupio je komplet boja za slikanje. Ouh ga je zbog toga
poastio takvim batinama da ih jo pamti. Promuuran i materijalist, ouh je shvatio
da bi mogao unoviti pastorkov talent. Na tome se kasnije i obogatio. Prodavao je
skice i crtee, koji su sada bili daleko od djeijih radova, a okolina se divila i udila.
Kada je poeo rat, otiao je od supruge Marije, koja je tada ivjela u jednom
selu nedaleko od Sarajeva, gdje je radila kao uiteljica. Ona je tada bila u drugom
stanju. utjela je i radila. Ahmed je na planini Ozren stupio u partizane. Tada su poeli
vojni pohodi od Ozrena do Zenice, pa opet umama i planinama do Romanije.
Uslijedili su i marevi kroz Crnu Goru. Probijali su se kroz meave i snjena bespua,
a hranili darovima uma. Put je bio teak, a snijeg visok.
Godine 1945. vratio se u selo svog djetinjstva. Prvo je posjetio majku. Ona je skoro
okamenjena gledala u sina koji se vraa iz rata, krei na prsima smeurane ruke.
Vrijeme siromatva, samoe i stranih godina ostavilo je brazde na njenom licu.
Sjedila je poput stranca, ne maknuvi se. Konano je progovorila starakim
aputavim glasom: Tako dugo, sine...
Ula je tada jo jedna seljanka. Njeni pokreti odavali su uzbuenje kad je
pozdravila: Kako si, hanuma? Ubrzo je zamirisala kahva, a razgovor je potekao
u razliitim pravcima. Ahmed je u tim trenucima mislio o tome koliko je dug i teak
Godinjak 2012/455
BIHALJI-MERIN
bio njegov put. Borac, mladalaki tvrdoglav, gord, odluan, leprave kose, izraenih
jagodica, poluotvorenih usta i visokog ela, koje licu daje duhovnost. Tako ga je
kipar Augustini vidio. Pred kukavicama nema junaka. Ali oni pod kiparskim
rukama postaju i bronze i kamenja.
U stvarnosti je Ahmed njean i krhak. U njegovom izrazu lica esto se moe
nazrijeti neto mualjivo i nezadovoljno. Samo katkad na vidjelo izau vrstina
i odlunost biva to onda kada on pripovijeda o vremenima koja su bila jad i
emer za ovjeka.
Ponekad pria o stvarima koje mi ne razumijemo. Ali tada zauzme iskljuiv stav
kao da se mi moramo identificirati sa onim to je on proao i njegovim uvjerenjima.
Njegov ivani sistem je preosjetljiv, a stomak bolestan, to nerijetko dovodi
do negodovanja. Dok ga gledam, on zabacuje svoj umjetniki al oko vrata.
Ne mogu da procijenim je li on samopouzdana osoba ili, pak, neko duboko nesiguran u svoje znanje i osjeanja. Poloio je ispit za borca. Nadaren je za slikara.
Neosporan mu je i osjeaj za muziku. Njegov pogled je otar, a pokret ruke siguran
i energian. Ipak, za njegove boje ne moemo rei da su ive preko njih je patina
sivila. Njegove slike su beivotne, poput starih crkvenih freski. Tek tu i tamo, na
nonjama Muslimanki koje on slika, zasvjetlucaju roza i ljubiasta.
Stojimo na balkonu njegovog neboderskog stana. Ispod nas defiliraju radnici,
vojnici i omladina. Danas je 1. maj jedne nemirne godine. Na ovaj datum prole
je godine ila omladina drei zapaljene baklje. Bilo je to poput vatrene rijeke.
Imao sam sree da me sluaj dovede u ovaj grad. Gledao sam taj mete i proslavu
sa povlatenog mjesta. Prolazili su jurei kamioni, okieni zastavama i transparentima. Omladina iz okolnih sela plesala je u svojim ivahnim nonjama. Male
djevojice su nosile lutke, a narod slike politikih voa, ophodei se prema njima
kao prema ikonama. I meu posmatraima i meu onima koji se vesele, bilo je i ena
Muslimanki; neke su bile jo pokrivene platom ferede, a druge su veo zbacile
s lica, jo ga potpuno ne odbacujui.
Svijetlo lice uokvireno tamnim ramom gledalo je strogo. Nismo mogli a da ne
primijetimo te lijepo oblikovane crte lica.
U daljini je tutnjao slavljeniki voz.
Danas su ljudi sveano obueni. Vie ne nose niije slike, a velovi su potpuno
nestali. Iza onih koji mariraju dolaze oni koji se vesele i tako u nedogled. Pleu
uz zvune melodije obanske frule. Njihovo kretanje ruku, nogu i glave stapa se sa
ambijentom koji je stvorio ovaj veseli dan. Kada ovjek ivi u dobu mehanizacija,
kada ivi i radi sa mainama, on mora pronai ventil relaksacije. Pogledajmo, naprimjer, vicarce, koji ive u svijetu mehanizacije kojeg su stvorili. Jesu li oni
sretniji? ini mi se da na narod ima neke unutranje barikade, koje ga spreavaju
da se istinski raduje i bude zadovoljan. Puno se toga izgubi u procesu razvoja
civilizacije, bez koje vie ne bismo mogli ivjeti. Dok posmatramo slavlje sa ovog
balkona, pored mene stoji Emina, visoka i lijepa djevojka, u ije su lice ucrtane
456/Godinjak 2012
linije tuge. Mora da je doivjela neka razoarenja. Pitam je o tome tiho i oprezno.
Ono to ujem pria je o patnji jedne ene patnji koju svakodnevno proivljavaju
mnoge ene, ali i pria o nadanju u tihoj samoi muslimanske kue, unutar ijih
se zidova sanjari o neispunjenoj srei.
Postojao je tu jedan mukarac. Jedna vjeridba. Jedna tajna. Mukarac je sakrio
injenicu da je izmeu njih dvoje postojao i neko trei jedna ena. Emina je bila
sve za svadbu pripremila. A onda je saznala...
Kada se tajna proula, potraila ga je u pratnji jedne rodice. Pretpostavljam
kako je izgledalo ovo prefinjeno usko lice u tim trenucima. Kada ju je pogledao,
sve mu je bilo jasno. Govorio je tada ablonske isprike za kakvim mukarci obino
poseu u tim situacijama. Meutim, ona druga, pria Emina prestraeno, ona
je ta koja me je htjela ubiti. Mene, ije je srce ve ubijeno.
Nikad vie Emina nije posjetila to malo mjesto gdje joj se nalazi roditeljska
kua. Tu bi se o njoj svata prialo, jer je i njegova familija iz istog mjesta.
Tako se ona preselila kod brata, gdje se sada navikava na slobodniji gradski
ivot. Njeno lice pokazuje ponos, iako nije puno nauila. A gdje je, uostalom, mogla
puno nauiti? Veo je poput sudbine, ipak, simbolino povezan sa ivotima ovih
ena. Visoka, udesna, sa tenom poput slonovae, stoji naslonjena na ogradu i besciljno
gleda negdje u masu. Ona stoji izmeu juer i sutra, nesvjesna, naivna i tek napola
otvorena prema ivotu. Jedno neodreeno tiho smjekanje obigrava oko njenih usana.
Skoro da je to smijeh nade.
Ahmed je uspio napraviti neto od svog ivota, tako je napustio svoj prag u
zamjenu za gradski ivot jednog Evropljanina. Kako je u tome dobacio? Moda
i previe?! Ponekad mi se ini da je on taj put preao prebrzo. ini mi se da je
prebrz sa donoenjem presuda, prebrz sa svojom ljutnjom, a prebrz i sa ljubavi.
Kao da je prejeftino zamijenio ive boje svoje mirisne unutranje domovine za
slikarske palete i klavir akademija.
Moda mu nisu trebala putovanja u metropole umjetnosti: Moda je trebao
otputovati do svoga unutranjeg ja. Moda je jae trebao napregnuti svoje
slikarske oi, kako bi prepoznao ive boje koje poput duhova vrludaju po skrivenim
kutovima njegovog djela.
Velovi padaju
Jedna mala kafana nalazi se kod gradskog zida. U bai igraju ah i piju kahvu.
Crveni fesovi i naborana lica. Dimnjaari i eljezniari sjede prekoputa nas. Na
stolovima su mesingani lonii koji se ukasto presijavaju to su dezve. Dugo
bez rijei sjedimo i pijemo, a onda ja kaem: Sada, Zehra, ja u te sasluati. Ona
samo daje znak glavom. Palimo cigarete. Jo ne progovaramo ni rije. Nakon
nekog vremena ona pone oprezno i zategnuto. Bile su hrabre ene, kae. Majka
Durut pola je s vojskom. Bila je mala i povijena. Sin joj je bio ranjen i bolestan.
Godinjak 2012/457
BIHALJI-MERIN
Imao je tifus bolest partizana. Majka je ila uz njega kroz snijene meave. Nosila
je zar nonju muslimanskih ena. Nosila je i puku svoga sina. Njegova ruka je
u zavoju. Krv koja probija kroz platno pokazuje da rana jo nije zacijeljela. On
koraa nesigurno teturajui. Ta mala ena ga vodi naslonjenog na sebe. Preko njenog
ramena visi arena seljaka torba. Tako sam je ja vidjela u onoj tamnoj noi.
A sada o jednoj drugoj eni koja dri govor na tribini. I danas je moete sresti
u Tuzli. Bilo je to na jednoj konferenciji ena. Stigla je i delegacija ena iz Semberije. Ona stoji na bini, zabacuje s lica veo i kae: Drugarice, pet sinova sam imala.
Najstariji, Hamo, kasno je dolazio kui. Jednom je doao ranije. Iznenadila sam se
i upitala ga zato tako rano dolazi kui. Odgovorio mi je da eli sa mnom da razgovara. A onda mi ree da je odluio poi u umu sa svojim prijateljima. Te smo noi
dugo sjedili i razgovarali. Spremila sam mu jedan zaveljaj. Prije zore ispratila
sam ga, gledajui ga kako odlazi. Na rastanku je rekao: Ako ti neko kae, majko,
da ti je sin otiao u neprijatelje, nemoj vjerovati. Ako sazna da sam poginuo, plai.
Ali me nemoj aliti. Drugi sin zvao se Hasan. I njega sam ispratila. Treeg i etvrtog
takoer... Nijedan se nije vratio. Peti sin zove se Omer. On ima samo petnaest godina.
Ali je jak. Trebam li i njega pustiti?
Tako je govorila ova ena, tiho, ali u njenom glasu nije bilo sumnje. inilo se
kao da su njene rijei kliznule u zemlju. Lica prisutnih ena bila su okamenjena.
Nisu imale snage pogledati je u lice. Ko je mogao na sebe preuzeti breme odgovora
na ovo njeno pitanje. Tuga je, poput praine, prekinula njihova nijema lica. Glas
te ene je kao eho lebdio nad skupom. Ja plaem za mrtvima, ali plaem i zbog
ivih. ivima dajem i svoga zadnjeg sina.
Takve su nae ene, kae Zehra uzdahnuvi. Vi te ene ne znate, jer su bile
skrivene velom i konzervativnim obiajima.
Zehra je mlada i simpatina. Ona je po prijeklu Muslimanka, kerka jednog bega.
Danas je sekretar Gradske uprave Sarajeva. Ona se otrijeznila od prolih godina
i sa snagom i odlunou o njima pripovijeda. Ona nije princeza iz 1001 noi. Ona
mrzi i prezire za progres, ravnopravnost ena i slobodu. Ona je majka i poslanik
u organima vlasti: ivi u dobrom braku, sa naprednim i tolerantnim muem. Ona to
zna cijeniti, tim vie to je vidjela brakove u kojima su ene bile sluge, podreene
apsolutnoj dominaciji mukarca.
Mukarci sa fesovima, uivajui, sporo piju svoju crnu kahvu. Pored poreta u
kafani poredane su sjajne ute dezve. One su lijepa dekoracija u ovom jednostavnom ambijentu.
Zehra govori o svom djetinjstvu i odrastanju. Familija iz koje Zehra dolazi je
sarajevska. Otac je posjedovao nekoliko sela u Bosni. Imao je nekretnine i u
Turskoj. Ona se sjea da su nekoliko godina ivjeli u Bursi. Imala je est godina
kada joj je otac umro. Poslije Prvog svjetskog rata vratili su se iz Turske u Bosnu.
ivot se bio promijenio. Agrarna reforma uzela im je zemlju. Zadrali su samo kuu
i ljetnjikovac. ivjela je s nanom, majkom i sestrama Hatidom i Munirom. Kua
458/Godinjak 2012
je, ustvari, bila kompleks zgrada: kua za mukarce, kua za ene, kua za sluge
i nekoliko dvorita. Kod njenog oca su esto dolazili gosti. Sjedili su, puili i razgovarali: neki su ostajali sedmicama, nita ne radei. (Koristei poseban rotirajui
pult, begovske ene dostavljale su gostima hranu i pie, a nisu mogle biti viene.)
Otac je pomalo znao arapski, a bio je i talentiran za slikanje. To je bilo prijanje
vrijeme koje je odselilo u sjeanje, vrijeme drvenih verandi, oblucima poploanih
dvorita, po kojima su klepetale nanule, vrijeme starih, runo napisanih arapskih
knjiga i srebrenih kutijica, donesenih sa hodoaa u Mekku.
Naveer se sjedilo na verandama, na drvenim klupama, postavljenim sa mehkim
arenim jastucima. Tu se pilo erbe. Bila je to jedna prostrana kua, poput tvrave
od svijeta izolirana. Kasnije vie nije bilo sluga. Majka i sestre su vodile domainstvo. Zehra je bila veoma mala kada su se vratili iz Turske. Nije joj se bilo
lahko adaptirati. Ona je malim sokacima ila u kolu odjevena prema evropskim
standardima. Stari ljudi su je grdili zbog toga. Neki su je ak i pljunuli. Sram te
bilo, begovska ker, da hoda tako sramotno obuena, uzvikivali su. Oplakala je.
Majka ju je opet odjenula u dimije i al.
Lijepa su bila ljeta u ljetnikovcu, njihovom seoskom dvorcu. Cijela familija
preselila bi se tamo. Dane su provodili napolju, u bai. Kuhalo se na otvorenom,
igralo sa seoskom djecom. Rahat lokumi, turski slatkii i veeri obojene tunim
pjesmama. Zehra se htjela kolovati, ali majka je rekla: Cure ne trebaju u kolu
i taka. Sedam majinih sestara koje su bile prisutne odobravale su njen stav
nijemim klimanjem glave. One su svake sedmice dolazile na ruak. Prvo se
sluilo zaeereno voe. Zatim se kahva pila satima. Uz nju bi se prialo o njihovim
muevima i sinovima, o svaama i boleurama i tajanstvenim opasnostima
ljubavi. Bivala je prisutna i jedna oeva rodica koju su udali za bogatog kojeg nije
voljela. Preruena, tajno je posjetila svoju ljubav. Svi su o tome saznali. Nije puno
prolo, a o tome su spjevane pjesme rugalice. Bio je to veliki skandal.
Samo mukarci su imali pravo na ljubav. Otac je dovodio cure u kuu, a imao
je i ene na selu. Majka je morala utjeti i odobravati.
Zehra se htjela kolovati i tako napustiti ovaj zaarani krug stega, poslunosti
i letargije.
Stariji majin brat je pomagao. On je bio glava familije. Njegova je rije bila
zakon.
Zehra je puno i strastveno itala: Balzaca, Rousseaua, Dostojevskog i druge klasike
ruske i francuske knjievnosti. Plakala je nad nesretnom ljubavi Ane Karenjine.
Gledala je filmove i teatarske predstave. Jo u gimnaziji osjetila je otpor prema
nepravdi koja je okruuje. Kada je bila na prvoj godini studija, jo nije bila naisto
sa sobom ta, ustvari, hoe. Razmiljala je o prolaznosti ivota, zabavljala se
posmatrajui zvijezde... Nakon to je diplomirala preuzela je posao slubenice,
posao koji je vrsto na zemlji i daleko od zvijezda. Zehra dolazi iz drugog vremena
i svijeta. ta je ona uope mogla znati o ivotu radnika, o tekim danima ivota
Godinjak 2012/459
BIHALJI-MERIN
ispunjenog iscrpljenou i umorom, poslije ega ostaje samo toliko koliko je

neophodno za preivljavanje. Njen posao u banci omoguio joj je precizan uvid
u to ta predstavlja vrijeme u kojem ivi. Ubrzano je kupila nova saznanja. Bili
su to ope poznate istine, koje je ona tek tada otkrivala. Tek tada je bila potresena.
Pred oima joj se u punom svjetu tek tada pokazala nepravda, nejednakost,
korupcija, siromatvo i prljavtina, ali i ljubav i hrabrost, osobine koje ine ljepotu
jedne nade.
Jo prije prvog bombardiranja Sarajeva 1941. godine, Zehra je ve bila pripadnica pokreta otpora. Stajala je na brdu, na rubu umarka, i gledala ulazak
tenkova. Mnogi su obeshrabreno uzvikali: ovo je kraj! I Zehra je plakala, ali je
znala da to nije kraj nego poetak. Ustae su zauzele grad. Mnogi Zehrini prijatelji
zavrili su u zatvorima. Mnogi su, pak, poeli djelovati u ilegali. Zehra je bila
angairana na poslovima pomoi prognanim. Ve 1942. godine razbijena je njena
grupa. Zehra je pobjegla u jednu tuu kuu. Njen brat je bio uhapen. Majka je znala
za njeno skrovite. Odala ju je, mislei da e tako pomoi svome zatvorenom
sinu. Ili moda iz straha? Agenti su opkolili kuu, uhapsili Zehru i odveli je u
zatvor. Tada je pomislila da vie nikada nee izai. Svake noi je bivala pretuena.
Zato si se ti, kerka jednog bega, povezala i druila sa ovakvim ljudima? Imali
ste dobar posao i lijepu budunost. Ustae nisu neprijatelji muslimana, govorili
su joj. Zehra je odgovorila: Ja s tim nemam nita. Morate dati izjavu. Poslije
ete biti slobodni! Nisu mogli dokazati njenu povezanost sa razbijenom grupom,
pa ju je sud oslobodio.
Od tada se morala svaki dan javljati u policiju. To su bili dani ponienja,
svakodnevnog ikaniranja i pretresa kue. Jednog se dana nije javila. Pobjegla je
u Visoko, da bi se tamo povezala sa partizanima. Jedne noi pomraenog mjeseca
prela je rijeku. Svitalo je kada je stigla.
Radila je kao funkcioner enskog komiteta u Jajcu. Potom je djelovala u
centralnoj Bosni. Organizirala je sastanke sa enama po muslimanskim, srpskim
i hrvatskim selima. Radila je na osnivanju narodnih odbora u osloboenim mjestima.
Drala je govore danju i nou. Pomogla je osnivanju jedne bolnice. ene sa sela
donosile su darove. U Sarajevo se vratila 1945. godine. Nije otila u kuu majke.
Radila je na formiranju gradske vlade i osnivanju domova za invalide i djecu
poginulih boraca i na obnovi grada.
Jo uvijek sjedimo u maloj kafani. Stari kahvedija u crvenom fesu isti posue
i servira miriljavu crnu tenost. Koja nam je ovo kahva? Ispod crvenog fesa gleda
nas jedno mravo, blijedo lice i ispred nas stavlja dezvu. Spretnim koracima u
ravnoj obui on migolji izmeu stolova. Limunasto uti pojas omotan oko njega
daje mu svean izgled.
Zehra jo govori. Sada pria o velu koji je prekrivao lica ena. Ona ga mrzi jer
za nju predstavlja simbol potinjenosti i gaenja po dui i dostojanstvu ene.
460/Godinjak 2012
One su odgajane u mraku, nepismene i neslobodne. Njihovo miljenje bilo je

nesamostalno i ovisno o samovolji i autoritetu mukarca. Vei dio ena je na to
navikao i opravdava takav nain ivota. Bez obzira na to, mislim da je onaj dan kada
su pali velovi veoma znaajan dan za ene.
Nije pao samo onaj veo koji je pokrivao njihovo lice, nego i onaj simbolini veo
koji je stoljeima poput magle njihove poglede sputao samo do zemlje ispred njih.
(Preveo s njemakog jezika Zijad ehi)
Godinjak 2012/461
GODINJAK
PRIKAZI I OSVRTI _____
Sporazumijevanje i dijalog nasuprot

medijskom spektaklu
(Rije na promociji knjige dr. Fahire Fejzi-engi: Rije je temelj drutvenog
ivota, Sarajevo: Dobra knjiga, 2012.)
ad stranicama smo knjige Rije je temelj drutvenog ivota autorice

Fahire Fejzi-engi. Lijepa prilika da se okupimo oko neega toplog,
kao oko vatre oko koje se trebamo grijati, bar ove zime jer, na poetku
bijae rije i to je i sjedinilo ljude u zajednicu. Na poetku naeg druenja sada je
opet rije. Ovoga puta rije nae autorice, koleginice, neko nae drage studentice,
dr. Fahire Fejzi-engi. Ponosna sam da mogu predstavljati ovu knjigu i iz razloga
to je naa profesorica, autorica, na neki nain dio misli koja se na Fakultetu politikih
nauka razvija, uprkos svemu. Moda je zanimljivo napomenuti da je Fakultet politikih
nauka uvijek u javnosti dran za neku vrstu reimske misli, bez obzira kojeg reima
(!), a ja bih naglasila da smo mi uvijek bili kritiari (ne kritizeri) reima oko nas i
da smo svojim kritinim rijeima samo nastojali da poboljamo na svijet Ako
to i nismo uspjeli, a to e vrijeme suditi, uspjeli smo bar djeli naih nastojanja
da budemo ravnopravan dio svijeta, velikog svijeta u kojem ivimo i kojem nastojimo
da se prilagodimo, time to emo ga mijenjati.
Knjiga Rije je temelj drutvenog ivota i ima i nema velike aspiracije. To je zbir
tekstova autorice, njene publicistike djelatnosti, ali i naune, u kojoj nastoji da
ostavi traga i pokae da mi jesmo dio velikog svijeta koji ponekad moe poneto
od nas da ui. Ova knjiga je i knjiga zrelog promiljanja autorice o svim problemima koje je zamjeivala posljednjih godina, ponekad bismo rekli, pravo ensko
pismo, o svaemu pomalo i poneto
ini se da autorica i nije nastojala da napravi kohezivno djelo, nego upravo disperzivno, da bi za svakoga bilo to poneto i pomalo. Nai e svoj interes u ovome
i studenti i teoretiari i autori o kojima je pisala, nai e se tu i velike teme na koje
se ne moe odgovoriti ni u djelu sa vie pretenzija, ali je sigurno da e svi eljeti
knjigu iitati do kraja, uivati to ima za svakog poneto, za veoma obrazovane i
one manje obrazovane, teza i polemika koje se mogu voditi i na Istoku i na Zapadu,
ali rijei u koje ih autorica smjeta daju im obrise neega to je specifikum bosanske
drutvene misli i dijaloga sa svijetom u kojem ivimo, sa svijetom u kojem elimo
ivjeti i svijetom u kojem pokuavamo ivjeti.
Taj sudar svjetova, to nastojanje da se kompromis pronae i izgradi izvire iz svake
stranice ove knjige. Ponekad eksplicitno, ponekad samo u obrisima i nedoreeno.
Godinjak 2012/465
Prikazi i osvrti
Ponekad su pitanja upuena svima nama koji je itamo, a ponekad jednostavno

sebi, ne traei odgovor, ne oekujui zakljuak kojeg, zapravo, i ne moe biti. Ali kao
to je na poetku bila rije, danas je rije i pitanje, koje ne trai odgovor, pitanje koje je
esto samo intelektualna provokacija. Ponekad mislim provokacija sebe same. Ali,
ovo je i nastojanje da se ostavi trag u ovom svijetu koji nas okruuje i kojeg elimo
promijeniti u granicama nae moi i u granicama samih rijei, bez granice postavljenih pitanja. Ova knjiga koju promoviramo trai od nas da uestvujemo u promociji
ideja koje nam je autorica ponudila kao kroki za naa budua okupljanja, kao oko vatre
koja e nas dugo i grijati i sabirati. Ovo je divan, razgovor, komunikacija sa sobom
sa svima nama. ini mi se da je to osnovna ambicija nae autorice i ovih rijei
Dr. Fahira nam i analizira i uvodi neke nove fenomene u naa komunikacijska
polja koja treba i da se naviknu i prihvate npr. religijsku komunikaciju, koja je dugo
bila izvan domena javnosti na naim prostorima. Moda ba iz tih razloga danas
smo esto suoeni sa neodmjerenou u upotrebi ovih komunikacija, neodmjerenou
koja je esto u suprotnosti sa iskrenim vjerskim zadaama i osjeanjima. Jer, kako
objasniti da se iz religijskih zajednica danas daju smjernice za ponaanje pripadnicima
religija, uputstva kako se ponaati prema susjedima, partijama, politikama, obrazovanju, odgoju, znanju, ekonomiji, tehnici i svim ostalim domenima naih ivota.
Hereze u Bosni ive, ak i kada pomislimo da je to stvar prolosti odavno.
Naa autorica se bavi i pitanjima vrednovanja kulture, mas medija, identiteta,
kulturnog naslijea, globalnim i lokalnim temama i u tom vrednovanju pronalazi
svoje rijei sa kojim se ne moramo uvijek saglasiti, ali ih trebamo uvaavati kao
novu mogunost traenja i pronalaenja moda boljih rijei za sve ovo to se
danas sa nama u Bosni deava.
Rijei dr. engi kao da ele da nam ponude jedan novi svijet u susretu tradicije
i moderne. Ovo je sjajna ideja, ali da li je danas u nas mogua? Naalost, Bosna nije
Japan pa da univerzalno prihvatimo kao modernu, jer nismo jo razrijeili ni pitanja
tradicija. Kojih i ijih tradicija? Postoje li ovdje univerzalne tradicije, univerzalna
prolost, sadanjost, o budunosti da i ne mislimo Sadanjost je vei problem i
od prolosti i od budunosti. Ponekad, dok iitavah Rijei osjetih neki romantiarski
zanos kod nae autorice, emocionalno ensko pismo koje u sudaru sa realnou teko
moe opstati. Jer, ovo je, ipak, samo Bosna!
U bh. kulturnom miljeu mnogo toga nagovjetava nove obrasce (loto, bingo,
gender, seksualne slobode, SOS telefoni, vjerski rivalizam, ekoloka samostalnost,
kultura nevladinih subjekata, mrea inozemnih misija, verbalni europeizam, porast
novih devijacija, svjetski modni trendovi, luksuz izloga za pravi dep, svjetska
minka, moda i glamur, markiranje, kineski globalizam, jeftini shopovi, interexovi
i vf-ovi i drugi centri kraj cesti) str. 72.
Dr. engi se reflektira na velikane modernog miljenja, npr. Gadamera, koji nas
poduava Moramo se nauiti da ne budemo u pravu. Moramo nauiti da ne budemo
u igri to poinje u ranom djetinjstvu, kada nam je dvije godine ili jo manje
466/Godinjak 2012
Prikazi i osvrti
Ili neprevaziene spisateljice Suzan Sontag: Pravi posao pisca nije imati miljenje
i kazati istinu i odbaciti sauesnitvo u laima i dezinformacijama. Posao pisca je
da nas navede da vidimo svijet kakav jeste, pun mnotva razliitih prava, uloga, iskustava. Sutina mudrosti koja krasi knjievnost je dana da nam pomogne da shvatimo,
ta god da se deava, da se uz to deava neto drugo. Mene progoni to neto drugo
I naa autorica tokom cijele knjige, a ja bih dodala i cijelog njenog ivota, trai
to neto drugo, drugaije od obinog, a ipak jednostavno i ljudski da nije potrebna
osobita snaga uma da je razumijemo. Njeno je nastojanje da budemo nai, a svjetski,
a ponekad mi se ini da taj sudar svjetova koji se zbiva i u njoj samoj krhkost enske
due ne izdri. Razbije je sukob civilizacija, kao i veinu nas, razbije je neka slika
iz Afganistana ili Gaze ili afriko dijete meu leinarima u pustinji koje eka da bude
rastrgano, zbog kojeg se autor te predobre i prestrane fotografije i ubio.
Kao da bi to isto uinila i dr. engi da je uslikala tu fotografiju, a sama je
uslikala mnogo loih fotografija, vijesti, koje nam je i kao novinar dugo godina
sjajno predstavljala, nije bio spektakl, bio je samo rat! Ili predratno stanje, gdje se
u medijima itekako i napadalo i branilo, bio je rat gdje se stvarno i pucalo i klalo, i
poratno stanje u kojem se jo ratuje, najvie u medijima i raznim bh. parlamentima
i mehanama kuda se vucaraju nai vodei politiari za nae pare. Autorica, ini mi
se, eli samo rei istinu sve vrijeme, istinu koja mnoge zaboli, pa i same medije kada
im kae istinu da su neprofesionalni. I to nebrojeno puta! Aferim za ovo, Fahira.
Jer, ova zemlja je zasluila da ima i bolje medije i bolje politiare.
Plovei izmedu globalizacijskih velikih tema i naih malih, a vanih lokalnih
tema, dr. engi i sama postane rtvom znaenja poruka koje je eljela da iskae.
Bjeei u neverbalno, klonirano komunikacijsko ozraje, skrivajui se u anonimnost
ekrana koji trpi sve jer nas niko ne vidi i ne uje realno i stvarno, odlazimo sve blie
inteligenciji zla iza ekrana i on-line komunikacije, jer bjeimo od svoje empirije
u simulaciju. A to je bjeanje u propast!
I dalje parafrazirajui Baudrillarda, eksplicira da su mediji moderatori novije
filozofije ivljenja. Trend ovakvog svijeta postaje ne proizvoenje raznih mnijenja,
ve reprodukcija istog mnijenja. U pravoj pozadini svih medijaliziranih znanja je
paranoina elja jedne klase ili skupine koja sanja o udesnoj podudarnosti sa
njenim modelima. To je mjesto apsolutne manipulacije.
ivimo li mi danas u Bosni ovaj model i u komunikacijama u samom drutvu.
To je pitanje koje mui sve nas, a prije svega nau autoricu! Pitanja su postavljena,
a odgovore ne moemo dati, dakako. Ali, najvanije je ne zaboraviti pitanje!!! Jer
pitci ipak pokreu svijet, od prve izgovorene rijei do Assangea!
U posljednjem dijelu knjige autorica je sabrala svoje prikaze o knjigama
razliitih autora i razliitih tematika (od N. Ibriimovia, D. Latia, E. Zgodia,
F. Muhia do M. Pejanovia i E. Keo), to je veoma zanimljiv eksperiment. Pa ako
sami ne budemo trajali u svojim knjigama, imamo ansu da trajemo u Fahirinim
Rijeima. ini mi se da je to i bila ambicija autorice. To je samo ilustracija da
Godinjak 2012/467
Prikazi i osvrti
Fahiru zanimaju ne samo dobra pitanja, nego i tue dobre knjige, koje sama eli
zaustaviti u vremenu i prostoru.
Na kraju, naa zahvalnost dr. engi to nam je priredila ove Rijei, to ih je
pustila da ih javno cijenimo, to nas je knjigom okupila da divanimo, hvala joj na
velikim i malim pitanjima, i na nekim odgovorima koji e trajati. Najvanije je upaliti
vatru, a ovom knjigom naa autorica je to uinila. Koliko emo se na njoj grijati,
sada vie ne ovisi o njoj!
Emina Keo-Isakovi
468/Godinjak 2012
Prikazi i osvrti
Promiljanje o bonjakom narodu

(air Filandra: Bonjaci nakon socijalizma: o bonjakom identitetu u
postjugoslavenskom dobu, Sarajevo: BZK Preporod: Zagreb: Synopsis, 2012.)
red nama je nova knjiga sarajevskog profesora aira Filandre naslova

Bonjaci nakon socijalizma. Knjiga je rezultat viegodinjeg istraivakog
rada u polju bonjakog identiteta i njegovih kulturno-povijesnih mijena.
Struktura i tokovi identiteta oitavaju se iz dokumentarne grae sakupljane u duem
periodu po knjigama, znanstvenim asopisima, periodici raznovrsne provenijencije,
dnevnim listovima, saopenjima, za spisnicima i drugim oblicima izraavanja misli
i stavova od znaaja za profiliranje bonjakih pitanja. Vrijedno je, dakle, postavljanje
pitanja o Bonjacima i njihovom mjestu u svijetu na poetku dvadeset prvog stoljea.
Filandra je na poetku knjige ponudio socioloko-politoloku analizu stanja
Islamske zajednice (IZ) od 1988. godine, tanije, od polemike Silajdia i Hafizovia
s Neimarlijom o obnovi islamske misli kod Bonjaka. Silajdi i Hafizovi se
protive redukcionizmu na konzervativnu (vehabizam) ili progresivnu varijantu
(posvjetovljena teologija), te predlau vlastiti interpretativni pristup kao trei tok
unutar pitanja o obnovi vjerske misli. Na njihove stavove odgovorio je Neimarlija,
ukazujui, prije svega, na njihov jezik koji je, navodno, bio izmistificiran latinskim
frazama i izrazima. Time su se na razini fenomenalnog i interpretativno-diskurzivnog
pokazali ozbiljni tokovi razmimoilaenja u interpretacijama islama u samoj IZ.
Ali, to je istovremeno znailo pluralizaciju teolokog miljenja kod Bonjaka. Nezadovoljstvo funkcioniranjem IZ ispoljilo se u Pokretu imama, koji je oformljen u jesen
1988. Ova debata i Pokret dali su jedna poseban ton bonjakoj vjerskoj misli i bitno
utjecali na svijest o vanosti otvorenih razgovora unutar institucije Islamske zajednice.
Tokom 20. stoljea religija je kod Bonjaka bila izvor i okvir kolektivnog identiteta.
Na taj nain ne odstupaju daleko od susjednih naroda. Iz te analize razabiru se dvije
opcije unutar diskursa koji pokriva islamska zajednica: prvi je imamski ili klerikalnokonzervativni koji je personificiran pokretom imama i drugi je laiki ili posvjetovljenootvoreni. Na irem planu koji je odreen procesima modernizacije bosanskohercegovakog drutva, bonjaka inteligencija bila je razdijeljena na svjetovnu i vjersku,
odnosno inteligenciju i ulemu. Naravno, ova podjela nije nimalo sretna i s vremenom
je postala neprecizna i neupotrebljiva. Bilo bi interesantno povodom ove knjige i
njezinog interpretativnog toka pratiti komparativno stanje kod srpskog i hrvatskog
naroda ili kod nekog evropskog naroda. Tek onda bi se vidjela razina vlastite pozicije
i tek onda bi poeo proces oslobaanja od bonjakih provincijalnih hiperbola.
Filandra je na interpretativnom planu pokazao bitan utjecaj religije na bonjaki
etniki i nacionalni pokret u drugoj polovini dvadesetog stoljea, te naglasio
spoznaju da je religija bila primarni oblik kolektivnog identiteta, odnosno da su
Godinjak 2012/469
Prikazi i osvrti
Bonjaci svoj etniko-kulturni nacionalizam (etnonacionalizam) provodili kroz

religijsku formu i da nisu imali snaan graanski nacionalizam ili patriotizam
kojim bi postavljali pitanje o ouvanju i unapreenju drave Bosne i Hercegovine.
Islamska zajednica i list Preporod odigrali su veliku ulogu u narodnom profiliranju
Bonjaka od 1989. godine. IZ je bila od doba Austro-Ugarske (1882) sve do devedesetih godina 20. stoljea jedina postojana bonjaka institucija oko koje su se
Bonjaci mogli okupljati. Stoga je ona bila posebno interesantna vlastima i brojni
su pokuaji ostvarivanja kontrole nad njenim sadrajima. Pitanjima djelovanja IZ
Filandra je posvetio prvih 120 stranica knjige (11-131). Naravno, sasvim opravdano.
Ovo je posebno vaan socioloko-politoloki hod kroz dogaaje unutar IZ, rijetko
sretan i kvalitetan pogled izvan IZ jednog istraivaa, koji pokuava to objektivnije
uoiti i predstaviti ono to se deava unutar institucije a bitno je za oblikovanje
bonjakog identiteta i kolektivne svijesti. Idui tako od osamdesetih godina dvadesetog stoljea Filandra je doao do uvoenja vjeronauka u kole, do organizacijskih
problema u IZ, do odnosa prema vehabijskom pokretu u IZ BiH, do pitanja reforme
odreenih koncepcija na poetku dvadeset prvog stoljea.
U svojoj analizi autor je doao do promjene imena naroda 28. septembra 1993.
godine povrtaka starog imena Bonjak. Sami Bonjaci, naravno, snose odgovornost
za uvanje svoga imena. ovjeku niko ne moe oteti jezik i ime ako to sam ovjek
ne dopusti. U tom smislu bonjako iskustvo je tuno, mizerno, autodestruirajue i
dan-danas predstavlja pojam naivnosti i pravdajue nedoraslosti svjetsko-povijesnom
trenutku. No, bitno je da je ime vraeno i da se Bonjak nikome vie ne pravda to
se zove Bonjak. O pitanju narodnog imena autor e se pozabaviti imenovanjem
Bonjaka na Kosovu, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini. Danas Bonjaci Kosova
slave 28. septembar kao Dan Bonjaka.
Autor dolazi i do pitanja o mjeovitim brakovima. Ideja o biolokoj socijalizaciji
drutva, o bratstvu meu ljudima mijeanjem krvi i roda suprunika razliitih nacionalnosti tokom rata protiv Bosne i Hercegovine definitivno se zavrava. (437.)
Filandra primjeuje da rat nije unitio mjeovite brakove u Bosni i Hecegovini,
ali oni njime jesu izgubili svoju ideoloku ulogu, i to jeste najvanija promjena koja
se s ratom dogodila mjeovitim brakovima. (440.) Iz toga je Filandra pratio priu
o etvrtoj naciji, Bosancima. To je, naravno, semantiki i epistemiki izraz nae
dvadesetovjekovne nedoraslosti razumijevanju pojma nacije. Ona, navodno, postoji
neovisno od konteksta drave i povijesti i time se hipostazira u nadhistorijski entitet.
Posebno kontraproduktivno oitovanje je njeno mijeanje s pojmom etnije ili naroda,
koje je svojstveno za na balkanski region. S priznavanjem nezavisne drave Republike Bosne i Hercegovine, 22. maja 1992. godine, bosanstvo je postalo politika
kategorija, javno-pravni odnos pojedinca i drave, izraz dravljanstva, a ne etnika
oznaka, budui da se nacionalitet treba posmatrati kao dravljanstvo ili politiku
zajednicu dravljana Bosne i Hercegovine. U tome smjeru govori Vera Krinik-Buki,
na koju se poziva Filandra, sasvim suprotno od Kallayevog etnobosanstva.
U retrospektivi na dvadeseto stoljee, ini se da je koncept nacije bio rezerviran
samo za Srbe i Hrvate, tj. samo su oni mogli imati dravu ostali su morali da im
470/Godinjak 2012
Prikazi i osvrti
se prilagoavaju. Time je nacionalno pitanje razotkriveno kao teritorijalno pitanje

u srpskoj i hrvatskoj verziji. To posebno naglaava D. osi u knjizi Bosanski rat.
Kod Bonjaka, naalost, preovladava totalno pojmovno zbunjivanje i semantika
pervertiranost pa oni koriste uglavnom pojam nacionalnog u znaenju etnikog,
a ne razvijaju pojam dravnog, graanskog, politikog, patriotskog koji je povezan
uz naciju. Iz toga slijedi katastrofalna posljedica da Bonjaci nisu znali ni umjeli
da razvijaju pojam nacionalnog kao dravotvornog mislili su da su nacionalna
pitanja nacionalistika, a to se jasno vidi u Izetbegovievom govoru na 3. Kongresu
SDA. Bonjaci imaju potpunu pojmovnu zbrku kad je u pitanju vokabular politike
za to snose odgovornost bonjaki intelektualci koji su se bavili imitacijama,
prepisivanjima, ponavljanjima neega to nije proizlazilo iz promiljanja bonjake
egzistencijalo-kulturne i politike drame, koja traje od kraja 19. stoljea. Bonjaki
intelektualci vrlo neprecizno i povrno koriste pojmove, to ih dovodi do zbunjujuih
konstrukcija i besmislenih tvrdnji. to je najgore, oni uope ne slijede savremeni
vokabular iz drutvenih i humanistikih disciplina, nego su jo u kategorijama
19. stoljea.
Neprecizno koritenje pojma nacija svojstveno je za balkanske politike koncepcije.
Nikada se ne zna na to se misli. Sa stanovita filozofije jezika to je nedopustivo,
ta jezika pometnja, u kojoj se neprestano govori pogreno, i dovodi do smutnje
i nesporazuma. Umjesto toga predlaem za sve nas da jasno razgraniimo pojmove
etnija ili narod od pojma nacija ili dravljanstvo koje imaju dravljani/stanovnici
jedne zemlje. Onda e se vidjeti da postoje dvije razine pitanja o povijesnom i
politikom djelovanju jednog naroda. Mi to kao narod nismo vidjeli niti smo radili
na tome. S ciljem bistrenja ili razbistravanja ove jezike zbrke u naoj komunikativnoj
zajednici treba rei da se etnika pitanja veu za jezik, vjerovanja, tradicionalno
naslijee, obiaje, metafizike i druge forme kulture, a pitanje nacije je razina ustavnopravnog promiljanja, drave i njenog bia, koje provodi narod kao politika svijest
o sebi. Radi se, dakle, o etnonacionalizmu i o graanskom nacionalizmu. Mi ivimo
epohu etnonacionalizma i nismo je, naalost, jo adekvatno razumjeli i preradili
u svojim narodnim i nacionalnim projekcijama.
Nacionalno pitanje Bonjaka, dakle, moemo pratiti preko dvije dimenzije ili razine,
onako kako se ono pojavljuje u posljednjih dvije stotine godina meu drugim evropskim narodima:
Prva razina je drava u kojoj ive pripadnici odreenog naroda ili teritorija na
kojoj je drava koja odreuje naciju ona je njihova nacija ili njihova nacija je
dravljanstvo Bosne i Hercegovine. Stoga je nacionalno pitanje i teritorijalno pitanje
ili postavljanje drave u povijesno-geografski ambijent. Bonjaci itavo dvadeseto
stoljee nisu jasno postavili pitanje o dravi. Zato je srpski i hrvatski velikodravni
ekspanzionizmi, izmeu ostalog, doivljavaju kao lahak plijen i polau pravo na njeno
potinjavanje. Graani Bosne i Hercegovine ine bosanskohercegovaku ili bosansku
naciju. I ne treba, nema potrebe priati o pravljenju bosanske nacije kao neke nove
etnije ili neke nove grupe. Zato to postoji drava Bosna i Hercegovina oni su po
dravljanstvu Bosanci, odnosno to je njihov nacionalitet.
Godinjak 2012/471
Prikazi i osvrti
Druga razina je na nivou naroda ili etnije i ogleda se u antropolokom iskustvu

etnikog bia Bonjaka, u etnografskim izriajima i definiranju njihovih specifinosti,
uvanju njihovog jezika i obiaja, znanja i predanja, religije, tradicije i historije,
openito reeno kulture. To su gradivni elementi bonjakog etnikog (narodnog)
identiteta u povijesti koji su dinamika struktura i mogu se razvijati.
U te dvije razine ispreplie se stoljeima sve nae iskustvo svijeta. Mi ne smijemo
zanemariti nijednu razinu naeg postojanja. Na te dvije linije ili tranice smjeteni su
naa nacija i na narod, koje sami moramo oblikovati i ouvati. U osnovici njezine
snage je bosansko-bonjaka svijest, odnosno samosvijest koja izraava znanje o
sebi. Zato je za nas sinonimno dravni identitet i nacionalni identitet, to je jedno
te isto znaenje. U naciji je smjetena narodna svijest o sebi i graanska patriotska
svijest o svojoj dravi Bosni i Hercegovini. Niko drugi osim nas Bonjaka na te
dvije razine nee izgraditi kuu ili dom bonjakog naroda. Nacija se gradi u
vremenu i prostoru, tj. ona je neprekidan proces. Uz to, etnogeneza Bonjaka nije
zavren i definitivno dat fenomen ona se nastavlja i razvija kroz povijesne procese.
Bonjaci moraju nauiti da je sloboda odreena miljenjem i samosvijeu. Bez
pozitivnog graanskog nacionalizma nema drave on je kultivirana svijest o
uvanju vlastite drave Bosne i Hercegovine. To moramo probuditi u svakom naem
ovjeku. Mi se moramo kao narod osloboditi naivnog razumijevanja nacionalizma
koje nas spreava da se odluno borimo za bonjaki narod i bosanskohercegovaku
dravu. Kad naa bonjaka svijest bude snana da s ponosom nosi svoju naciju, bit
e kraj nasrtajima velikosrpskog i velikohrvatskog nacionalizma na nas i nau dravu.
Mi smo u ovoj konstelaciji jo posmatrani kao lahak plijen u socijaldarvinistikoj
igri svijeta. Svodei sve nae djelovanje na etniku dimenziju poetkom devedesetih
godina 20. stoljea, mi smo u nacionalnom smislu, naalost, dospjeli do plemenske
drave zasnovane na etnikoj teritorijalizaciji i Dejtonskom ustavu u kojem
svoje prste imaju domai i inozemni djelitelji Bosne. Radomir Konstantinovi je,
s druge strane, srpsku politiku doivljavao kao pleme u agoniji. Na poetku 1990.
bonjaka politika je napravila istu greku koju je Spaho napravio 1921. dao si
nekome legitimno pravo da te destruira do potpunog unitenja. Vidovdanski ustav
i pria o regionalizaciji BiH i novom dogovoru naroda rade na tome.
Filandra je na kraju dao vrlo kritiku ocjenu o Bonjacima. On kae: Bonjaci
tokom dvije prethodne decenije ni u jednom segmentu djelovanja nisu uspostavili
moralno vjerodostojne niti struno kompetentne elite koje bi osobnim primjerom
svjedoile uzoritost u potivanju moralnih, vjerskih, znanstvenih, kulturnih, strukovnih,
zakonskih i drugih naela. (454.) A to nas vodi do moralnog problema koji je
kljuni problem kod Bonjaka u dananjem vremenu. Zato smatra Filandra da je
pljakanje vlastitog naroda i drave, a ne rad za njihovo dobro, postao osnovni cilj
upravljakim elitama. (455.) To je dananje stanje Bonjaka.
estitamo profesoru airu Filandri na ovoj zahtjevnoj israivakoj studiji o
Bonjacima i nadamo se da e ona sa svojim kvalitetnim sadrajem nai brojne
itaoce i sagovornike u domaoj i inozemnoj znanstvenoj javnosti.
Senadin Lavi
472/Godinjak 2012
Prikazi i osvrti
Opinjenost teritorijama
(Esad Zgodi: Teritorijalni nacionalizam. Ideologija, zlotvorstvo i alternative,
Sarajevo: Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava, 2012.)
osanskohercegovaki politiki mislilac Esad Zgodi, profesor na Fakultetu

politikih nauka Univerziteta u Sarajevu, nastavlja s razvijanjem kritikoemancipatorskog diskursa i kulture skepticizma u svojoj novoj knjizi
Teritorijalni nacionalizam. Zgodi je vrhunski politiki mislilac i ugaoni kamen par
excellence u bosanskohercegovakoj politikoj teoriji u posljednjih petnaest godina.
On je sasvim odvano razvio vlastite intelektualne pozicije i ne pristaje na nametnute
obrasce, istine, dogme, ideoloke narative i povlatene pozicije. Tako je u knjizi
Realpolitika i njezini protivnici (Teanj, 2008) ustvrdio da sumnja u liberalistiku
eshatologiju i ideoloku naraciju o postpolitici, tj. da su naracije o postpolitici, ustvari,
ideoloke naracije koje tvore politiku mitologiju o kraju ideologije, kraju politike,
kraju povijesti itd. Spram te zagluujue naracije o kraju svega i svaega Zgodi je
upozorio da ovjeanstvo ivi u doba svemone, nekontrolive i uasno zastraujue
megarealpolitike, a ne u benignoj eri postpolitike. To e rei da nije jo nastupila
era postpolitike o kojoj zvone ideoloka postmodernistika zvona. Ali, za kim zvone
ta zvona? Iznosei ovakav stav, Zgodi se postavlja opozitno vladajuim predstavama
i pojaava svoju poziciju dopunjujuim stavom da e 21. stoljee biti stoljee politike,
pribliavajui se time E. Balibaru, koji takoer upozorava da ovjeanstvo ulazi
u novu epohu politike. U tom kontekstu nova politika 21. stoljea, smatra Zgodi,
morat e razrijeiti pitanje teritorijalnog nacionalizma ili teritorijalnog diskursa politike.
U dobu globalizacije, koje nam namee ovo post, pojavljuje se pria o kraju
teritorija ili kraju geografije, tavie, naglaava se da je ovjeanstvo uveliko
dospjelo u doba deteritorijalizacije, u eru postteritorijalnosti te je na djelu naracija
o kraju teritorija, kraju granica, tj. govori se da je, navodno, teritorija ili teritorijalni
aspekti politikog diskursa izgubila na vanosti. Zato se potcrtava proces deteritorijalizacije ivota za koji Zgodi smatra da je ideoloki govor i stavlja ga pod znak
pitanja. Iza koncepta deteritorijalizacije ivota stoji ideja ekonomskog neoliberalizma
i potpune slobode kretanja roba, ljudi i kapitala. U ovaj dominirajui diskurs Zgodi
uvodi pojam reteritorijalizacije i pitanje o smislu teritorijalnih granica drava.
On polae jasan skeptiki prigovor na koncept deteritorijalizacije.
U teritorijalnom nacionalizmu glavni i prvi akter jeste drava. Ona preko svojih
razuenih ideolokih aparata kae Zgodi te autoritetom monopoliste na silu
i znanje dobra nacije oblikuje, oktroira i indoktrinirajue popularizira i to u okvirima
Godinjak 2012/473
Prikazi i osvrti
i na tlu sakralizirane politike teritorijalnog patriotizma ideologiju, politiku i

zlotvorna djela dravnog teritorijalnog nacionalizama... (204-205) Ali, pored drave
tu su i politike partije koje mogu biti kreatori i praktini protagonisti politike
teritorijalnog nacionalizma u formi naciokratskih ili etnokratskih partija. Politike
partije presudno oblikuju maligne forme teritorijalnog ili dravnog nacionalizam,
mogu biti u njegovoj jezgri na elu populistikog nacionalizma opsjednutog
teritorijama. Politike partije, takoer, oblikuju secesionistike i iredentistike pokrete,
odnosno razvijaju do krajnjih konsekvenci politiku etnoteritorijalizma. I crkvene
hijerarhije na razne naine sudjeluju u asistenciji etnoteritorijalizmu, dajui crkveni
autoritet i religijsku dogamtiku kao opravdanje, sakralizirajui njihove ciljeve i
pretvarajui njihova djela u uzviene poduhvate, u sveta djela. Osim spomenutih aktera
teritorijalnog nacionalizma, svakako je uloga elita u ideolokom oblikovanju i
praktinom djelovanju relevantna i neizostavna. Slijedei stanovite S. Eisenstadta,
Zgodi upozorava da najvaniju ulogu imaju politike elite koje upravljaju regulacijom
moi u drutvu i kulturne elite koje imaju ulogu u konstrukciji znaenja te humanisti
ili artikulatori solidarnosti koji jaaju povjerenje u zajedniki ivot.
Zgodi smatra da svaka demokratska politika, ako hoe parirati nacionalizmu, pa
i teritorijalnom nacionalizmu, mora poznavati njegove lai, odnosno glavne postavke
njegove ideologije. Mi uglavnom nismo ni svjesni da smo postali rtve politikih
mitova i predrasuda kakve, naprimjer, iri nacionalizam. Ovdje se autor vraa Casireru
i upozorava na zmijsku mo paralize, odnosno mo zmije da paralizira rtvu prije
nego to je napadne. A tu je onda rije o nacionalistikom umijeu zavoenja, koje
umjesto zmija rade nacionalistiki demagozi sa svojim nacionalistikim ideologijamazmijama. Da bi se ljudi oduprli paralizirajuoj moi nacionalizma, neophodno je
da poznaju njegove proroke i poroke. (str. 211.) Zgodi upozorava da zoologozirajue-mitologizirajui diskurs politike, to ga stvaraju demagozi, treba odgovornim
kritikim skepticizmom destruirati i raskrinkati halucinantne utvare i ideoloke
besmislice u kojima se dovodi do rasula logike. (M. Krlea) To nam kazuje da
moramo izgraditi umijee razboritog odnosa spram nacionalistikih politika koje
predstavljaju arobnjake modernog doba.
U ideolokim perverzijama teritorijalnog nacionalizma zatiemo pozivanje na
Boiju volju i proces etnicizacije i nacionaliziranja Boga, gdje se nacionalizam u
svojim pervertiranim ideologizacijama poziva na Boga i boansku volju. Naravno,
za ovaj ideoloki mehanizam postoje brojni primjeri u povijesti, gdje su religijske
institucije sluile za legitimiranje teritorijalnih osvajanja pojedinih drava. No, ne
treba ii daleko od nae avlije pa vidjeti da je i srpski nacionalizam u Bosni koristio
naraciju o Bogu kao savezniku velikosrpskih teritorijalnih osvajanja, kao da je Bog
naklon prema njihovoj zlotvorakoj politikoj ideologiji. Crkveni velikodostojnici
podravali su vojnike koji su ili da ubijaju druge ljude samo to su druge narodne
i vjerske odreenosti. Religijske institucije vole i umiju da se naslone na mo drave
i da je crpe onako kako im je potrebno. To rade kroz cijelu ljudsku povijest, uvijek
474/Godinjak 2012
Prikazi i osvrti
su uz vlast i vladara, te tako slue za manipulaciju i esto zaboravljaju Boga i vjeru.

U velikosrpskom nacizmu povezani su na vulgaran nain religija i nacionalizam,
crkva i militarne formacije. Tako idu ruku pod ruku vulgarizacija religije i sakralizacija politike politika postaje novo svetite.
Povezanost izmeu nacionalizma i religije omoguava nam da uoimo i razumijemo fenomen nacionalnog mesijanstva u kojem se pojavljuju predstave o izabranom
narodu, obeanoj svetoj zemlji i slino, pri emu se preuzimaju u nacionalne
pripovijesti religijske judeo-kranske tradicije. U ovoj formi pojedini narodi se
u iskazima vlastitog nacionalizam vide kao mesijanski narodi u povijesti koji na
sebe preuzimaju ulogu voe i spasitelja zalutalog ovjeanstva te razvijaju kult
civilizacijske superiornosti.
Iza ovakvog povijesnog procesa koji slijedi iz teologizacije politike, navodno,
proishodee iz volje Boga, i njezine veze s teritorijalnim nacionalizmom doli smo
do dominantno-hegemonijske kulture eurocentrizma, iji je osnov vjerovanje u
evropskog bijelog ovjeka i evropske kranske narode. Ta navodna superiornost
evropskih naroda postala je osnovica brojnih rasistikih ideologija i njihove veze
s teritorijalizmom uinila specifinim i nevjerovatno patolokim. Ta kultura rasizma
donijela je najstravinije stranice u povijesti ovjeanstva. Iza svega je stajao krvavi
kolonijalni ekspanzionizam i unitavanje miliona ljudi irom svijeta.
U nacionalizmu dolazi do naturalizacije nacije u kojoj se govori o prirodi nacije
u zavisnosti od historijskih i drutvenih okolnosti. Taj sadraj nacionalizma ukazuje
na shvatanje nacije kao fiziko-prirodnog entiteta. Tokom povijesti nacionalizma
dolazi do kombiniranja prirodnog, organskog, etnikog i duhovnog u shvatanju
narodnog bia. Herder je prvi u Evropi razvio ideju o nepromjenjivoj sadrini nacije,
to prepoznajemo kod mnogih nacionalistikih proroka i demagoga. Nacija se
pojavljuje kao bie u mistikoj naturalizaciji.
Posebno izraen ideoloki konstrukt teritorijalnog nacionalizma je mit o svetoj
zemlji i pravu na nju. Govori se kao da je Bog dao tu zemlju nekom narodu da na
njoj ivi sam i da vie nikome ne dozvoljava da ivi u njenom okrilju da je ne bi
desakralizirao.
Spram ovih spomenutih ideolokih konstrukata teritorijalnog nacionalizma
postoji jedna vrsta demokratske politike koja nije optereena teritorijalnim diskursom
i koja ne pristaje na teritorijalnu samoizolaciju. Ona razvija eksteritorijalni diskurs
i stoji kao oblik prevencije zlotvorne politike teritorijalnog nacionalizma. Ona u
multietnikim dravama vodi brigu o izmijeanosti etnija i o njihovoj saradnji i
sporazumijevanju. Ona se brine o manjinama i hrabri ih da se osjeaju kao punopravni
lanovi drave-nacije i drutva.
U postkolumbovskoj epohi evropske zemlje su iskazale nevjerovatnu pohlepu
za teritorijama, to je bilo uzrok brojnim ratovima te uspostavljanju imperijalne hegemonije nad zemljama i narodima, odnosno moe se rei da od 15. stoljea do danas
traje jedna osvajaka aktivnost pojedinih drava i naroda irom svijeta. Dio te strane
Godinjak 2012/475
Prikazi i osvrti
pohlepe i zlotvorstva, rtva stradanja i ekspanzionistikog nacionalizma, bila je

Bosna. Naalost, Bosna nije imala adekvatan odgovor na agresivne poduhvate prvih
susjeda sve do posljednje agresije 1992-1995., kada je Republika BiH uspostavila
svoju Armiju Republike Bosne i Hercegovine i tako postala politiki faktor kojeg
se nije moglo zaobii u zdruenom srpsko-hrvatskom projektu.
Srpsko-hrvatska agresija na teritoriju Republike BiH kao izraz srpsko-hrvatskog
antibosanskog dogovora pokuava razrijeiti zahtjeve ekspanzionistikog nacionalizma
Srbije i Hrvatske. U tom ruilakom dogovoru dvaju osvajakih nacionalizama
dogaaju se ratni zloini nad bosanskohercegovakim graanima bez obzira na
narodnu pripadnost, a posebno zapanjuje zloin nad bonjakim narodom, koji se
ostvario u genocidu, kako je presudio Haki tribunal 2007. U srpsko-hrvatskom
dogovoru trguje se teritorijama i narodima kao s robama za razmjenu Posavina
(Tuman osigurava Miloeviu koridor kroz Posavinu), Krajina u Hrvatskoj (u akciji
Oluja 1995. godine Miloevi je ostavio tzv. RSK na cjedilu). U Karaorevu su
Miloevi i Tuman 21. marta 1991. godine pripremili sklapanje srpskih i hrvatskih
teritorija u njihove velike ili proirene drave na raun Bosne. Zato su Srbi iz Hrvatske
bili lahko topovsko meso 1995., a prije toga bosanskohercegovaki Hrvati iz Posavine
ostavljeni su i povueni preko Save osim Oraja i Odaka. Tako su dobijene kompaktne i etniki homogene teritorije u dvije drave. Ti dogovori u Karaorevu i
Tikveu, kojih je bilo desetine, a na kojima se pokazivala nacionalistika obijest
i opinjenost podjelom dravne teritorije Bosne i Hercegovine, uzrokovali su i i
dalje uzrokuju patnje, stradanja i probleme graanima BiH. Oni su bili opinjeni
teritorijama Bosne i Hercegovine i jo su uvijek. Zato je vano da Bonjaci povedu
jo vie brige o Bosni i Hercegovini, jer su oni njezini glavni uvari.
Senadin Lavi
476/Godinjak 2012
Prikazi i osvrti
Rije na promociji knjige

dr. Husnije Kamberovia
(Husnija Kamberovi: Demal Bijedi: politika biografija, Mostar: Muzej
Hercegovine, 2012.)
ugaak je bio put borbe koja je imala cilj obezbjeivanje mjesta historiji
meu naunim granama. Od Herodota do najnovijeg doba srodne i
manje srodne naune discipline su esto nastojale smjestiti historiografiju u svoje okrilje i predstaviti je svojim dijelom, oduzimajui joj samostalan
nauni karakter. esto se ni sami historiari nisu kretali istim putem, esto se
postavljalo pitanje gdje poinje a gdje zavrava bavljenje historijom, koje su teme
historijske a koje nisu, koje su teme vanije, koje manje vane, a koje, opet, nevane?
Koji su izvori prvog reda, koji drugog, treeg...? Razlike su se opaale meu pristupima historiji u razliitim vremenima, razliitim ideolokim i dravnim sistemima
u istom vremenu, meu razliitim kolama, meu pojedinim historiarima i onim
koji su smatrali da to jesu. Posljednjih nekoliko decenija dijelom je obiljeeno novom
potragom u bavljenju historijom i pribliavanjem razliitih naunih disciplina. Sve
vie panje se posveuje aktuelnim temama koje interesiraju nacionalne korpuse,
drutvo uope pa i politiku i politiare kao njegove sastavne dijelove. Sueljavanje sa
aktuelnim temama neki historiari izbjegavaju, drugi vjeruju ili se kriju iza historijske
distance i naune istine, a trei se hrabro suoavaju s ovim metodolokim izazovom
savremenog doba, nastojei da pri obradi najosjetljivijih i najopasnijih tema
trae zatitu u oprobanoj metodologiji donoenja zakljuaka nakon konsultiranja
svih dostupnih izvora i svih relevantnih miljenja o temi. Husnija Kamberovi
pripada ovoj treoj grupi.
Doktor Kamberovi spada u red plodnijih istraivaa historiografa u Bosni i
Hercegovini o emu svjedoi njegova bibliografija. Ona kae da je Husnija Kamberovi do sada objavio sedam knjiga, vie od ezdeset duih ili kraih lanaka i
rasprava, vie enciklopedijskih natuknica, desetke osvrta i prikaza historiografskih
knjiga, veliki broj kratkih historiografskih tekstova u tampi, nekoliko polemikih
tekstova i tako dalje i tako dalje. Profesor Husnija Kamberovi je jedan od rijetkih ve
afirmiranih historiara koji se due od dvije decenije uspjeno bave istraivanjem
historije Bosne i Hercegovine u cijelom 20. stoljeu. On se bavio i bavi irokom
lepezom tema iz politike, socijalne, ekonomske i drugih aspekata historije Bosne
i Hercegovine, mada bi se moglo rei da mu zadnjih godina historija istaknutih
pojedinaca i elita u bonjako-muslimanskom korpusu postaje draa od drugih
Godinjak 2012/477
Prikazi i osvrti
tema. Ili ih smatra najvanijim, najatraktivnijim u aktuelnom drutvenom trenutku.

Meutim, ni tada se ne radi o izolovanom posmatranju jedne linosti niti njegove
pratee strukture, ve je ona uspjeno smjetena u kontekst s kojim je neraskidivo
vezana bonjako-muslimanski, bosanskohercegovaki, jugoslavenski ili neki
drugi u kojem se nalazila Bosna i Hercegovina ili je bila upuena na njega. O tome
svjedoi i ova knjiga koju danas promoviramo.
Husnija Kamberovi nas ovom knjigom, upoznajui nas sa ivotnim putem
Demala Bijedia i njegove porodice, vodi i kroz neke od najvanijih pojava iz
historije Bosne i Hercegovine u socijalistikoj jugoslavenskoj stvarnosti, upoznaje
nas sa poloajem i promjenama poloaja Bosne i Hercegovine u Jugoslavenskoj
federaciji, kao i sa poloajem i promjenama poloaja bosanskohercegovakih
muslimana Bonjaka u toj istoj dravi. U njoj se mogu iitavati, direktno i indirektno, i razliite percepcije kako Demala Bijedia, tako i spomenutog konteksta,
bosanskohercegovakog i bonjako-muslimanskog. Ta iroka tema u knjizi je
prezentirana poevi od porodice Bijedi i Demalovog roenja, kolovanja, politike
aktivnosti pred Drugi svjetski rat, politike aktivnosti poslije 1945. u vezi s
Mostarom, Bosnom i Hercegovinom i saveznim nivoom te tako sve do smrti
Demala Bijedia. Doktor Kamberovi je posebno detaljno obradio Bijedievu
borbu za integraciju Bosne i Hercegovine, njenu ravnopravnost u Jugoslaviji,
njegovu borbu za afirmaciju muslimanske nacije i Bijedievu viestranu aktivnost
dok je bio na elu Saveznog izvrnog vijea od 1971. do 1977. godine.
Intrigantno koncipiranim uvodom, u kojem je otvorio a ne zatvorio definiranje
ivota i uloge Demala Bijedia u drutvenom i politikom ivotu Mostara, Hercegovine, Bonjaka, Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, vjeto uvlai itaoca u glavni
tekst, istovremeno nauan i zanimljiv. Tu Kambrovi pie; Teko je ukratko opisati
Demala Bijedia. Jedni su u njemu skloni gledati samo okorjelog komunistu,
drugi ga prikazuju kao rtvu zavjere, koji je ubijen jer je bio prvi Musliman
predsjednik jugoslavenske Vlade; jedni su u njemu gledali Hercegovca koji je bio
u grupi onih politiara koji su sredinom 1960-ih godina pokrenuli proces integracije
zapadne Hercegovine u bosanskohercegovake okvire, to je oznailo skidanje
hipoteke ustatva sa tog dijela nae zemlje, dok su neki ba u tome vidjeli otvaranje
prostora za oivljavanje ustake ideologije; jedni, poput srpskih seljana iz Vuje
Luke na Crepoljskom kod Sarajeva, smatrali su ga ocem ovoga kraja, jer je tu esto
dolazio, pomogao da se napravi put, uvede elektrina energija, izgradi vodovod
i tako dalje, dok su drugi smatrali kako je on rtva srpske zavjere Hrvati iz
zapadne Hercegovine jo uvijek pamte (a valjda i cijene) ulogu Demala Bijedia
u otvaranju njihovoga kraja od sredine 1960-ih godina. Veliki dio Muslimana je
u Demalu Bijediu vidio naeg ovjeka, Muslimana koji je obnaao najviu
funkciju koju je jedan Musliman obavljao u socijalistikoj Jugoslaviji. Kada je
poginuo, neki su to doivjeli kao ubojstvo jer je Musliman. Neki su, pak, u
Demalu Bijediu vidjeli pravog Mostarca, a biti pravi Mostarac u Mostaru je
478/Godinjak 2012
Prikazi i osvrti
tee zasluiti nego bilo kakav poloaj i visoke poasti i priznanja. ... To je
omoguilo da dosta rano pone ivjeti legenda o njemu u gradu.
Posebno znaajan prostor u knjizi posveen je smrti Demala Bijedia, sahrani
i uspomenama i sjeanjima na Demala Bijedia. I ovaj dio knjige ulazi u red
tema ili podtema kojima se Husnija Kamberovi sve vie bavi ili, bolje rei,
suoava. U ovom dijelu knjige posebno, kao uostalom i nekim ranijim knjigama
i radovima, Kamberovi indirektno i direktno problematizira pitanje odnosa
savremenog drutveno-politikog trenutka, historiografije kao struke i pisanja o
prolosti na jednoj strani i historije na drugoj. Ovakvim pristupom otvara pitanje
kulta rtve (ovdje konkretno meu Bonjacima) i uloge mita u homogenizacije
bonjake zajednice. Ranije se bavio i sluajevima graenja istog kulta zajedno
na primjerima smrti Mehmeda Spahe, Demala Bijedia i Hamdije Pozderca), a
ovdje s konkretizacijom problema na sluaju smrti Demala Bijedia, i to je jo
vanije na problemu percepcija njegove smrti. Iako Husnija Kamberovi drastino
ne favorizira nijednu stranu koja donosi podatke o Bijedievoj smrti (u knjizi
postavljeno u poglavljima Nesrea ili...; Zavjera, i Ostaje li Bijedieva smrt
zagonetna), pa iako ovakvim strukturno ravnopravnim tretmanom suprotstavljenih
verzija podrava neke tendencije u historiografiji za koje su slubeni podaci samo
jedna od percepcija dogaaja ili procesa, ipak se ini da on vie vjeruje slubenim
arhivskim dokumentima (izvjetajima) nego drugim podacima tipa rekao mi
je, uo sam i slino. Stie se dojam da on svojim metodolokim pristupom mit o
rtvi razbija nenametljivo, prvo otvaranjem problema, zatim ukazivanjem da je sve
moglo biti drugaije od onoga to odreena verzija iznosi kao apsolutnu istinu,
do svog stava koji, takoer, ima rezervu. Kamberovi pie: Teko je provjeriti
vjerodostojnost ovih razliitih teza o navodnoj zavjeri koja se krije iza Bijedieve
pogibije. Dodirna taka ovih teorija zavjere je borba za Titovo nasljee, to je u
vrhu vladajue elite moralo otvoriti prostor za prevlast, budui da su mnogi sebe
vidjeli u poziciji Titova nasljednika. ... Meutim, sve dalje to bi se na ovome
temeljilo bilo bi ista spekulacija. Sigurno je jedino to da je Bijedi bio do kraja
odan Titu i da je uivao Titovu podrku i u doba kada je Tito polagano gubio
kontrolu nad svim polugama vlasti u Jugoslaviji. Da li je zbog toga mogao biti i
glavna meta napada? O tome emo zauvijek moi samo nagaati! Dokaza o
zavjeri nema, a sve kasnije konstrukcije o tome vie su slika vremena u kojemu
su konstruirane nego stvarni odraz vremena kada je Demal Bijedi poginuo.
ta rei nakon ovoga o knjizi o cjelini: Mislim da ova knjiga obogauje nau
spoznaju o jednom vanom pitanju bosanskohercegovake historije 20. stoljea novim
podacima iz slubenih dravnih spisa i drugih raznovrsnih izvora. Kamberovi
pie zanimljivo, pa one koji budu itali ovu knjigu, to ja iskreno preporuujem,
osim novih saznanja eka nagrada uitka u itanju.
Edin Radui
Godinjak 2012/479
Prikazi i osvrti
Blago na putevima Bosne i Hercegovine

(Stari gradovi Bosne i Hercegovine, Ferhad Mulabegovi (ur.), Sarajevo:
Nacionalni komitet ICOMOS u Bosni i Hercegovini, 2012., 225 str.)
acionalni komitet ICOMOS-a (Internacionalnog Savjeta za spomenike

i cjeline) za Bosnu i Hercegovinu kao jedan od svojih prvih projekata
predstavio je monografiju posveenu starim, uglavnom srednjovjekovnim
gradovima Bosne i Hercegovine. Tehniki vrlo luksuzno opremljena, monografija je
objavljena uz pomo UNESCO VENICE i Ambasade Kraljevine panije, a predstavlja
rezultat rada tima strunjaka razliitih profila: historiara, arhitekata, arheologa,
konzervatora i dr. Naziv stari, za veinu srednjovjekovnih i gradove neto novijeg
datuma nastanka, u znanost je uveo iro Truhelka, a danas je veoma prihvaen u
svakodnevnom diskursu, to je autore ponukalo da ga prihvate kao zvanini naziv
svojeg projekta.
Monografija je sastavljena od uvoda i pet poglavlja na ijim stranicama je podrobnije obraeno 39 srednjovjekovnih utvrda, dok su ostale taksativno navedene
u popisu. U Uvodu (4-5), predsjednica nacionalnog komiteta ICOMOS u Bosni i
Hercegovini, Vjekoslava Sankovi-Simi, istakla je da ovaj Savjet u okviru svojih
djelatnosti tei ka podizanju razine svijesti i znanja o znaaju i ulozi kulturnopovijesne batine. Prva aktivnost u tom smjeru bila je publikacija monografije koja
bi skrenula panju strunih krugova i ire javnosti ka srednjovjekovnim gradovima,
kao izvanredno znaajnom, ali isto tako veoma zapostavljenom segmentu
kulturno-historijskog naslijea Bosne i Hercegovine.
Prvo poglavlje Razvoj utvrenih gradova i gradskih naselja srednjovjekove
Bosne (10-21) proizalo je iz pera Dubravka Lovrenovia i predstavlja teorijski uvod
u problem izuavanja srednjovjekovnih gradova. Osvrnuvi se najprije na kolaps
rimskog kolonijalno-municipalnog ureenja i cjelokupne antike civilizacije,
Lovrenovi slikovito istie da je slavensko rodovsko-plemensko drutvo, nastalo
na razvalinama Rimskog carstva (...), potonulo u anonimnost i brazdu seljakog
pluga .... No, upravo na tim razvalinama rimskih gradova Slaveni e pokrenuti
vlastiti urbanistiki izraaj, nastao pod utjecajem predromanike i romanike
arhitekture. Nastanak ove prve generacije bosanskih gradova utvrda, autor
vremenski smjeta na prijelaz iz 12. u 13. stoljee, sa 1204. godinom i padom Carigrada u etvrtom kriarskom ratu kao iznimno vanom prekretnicom kulturnog
razvoja evropskog kontinenta. Kao glavni faktor, na ijim krilima se gradovi ove
prve generacije ekonomski razvijaju, prepoznata je trgovina, no ipak, srednjo-
480/Godinjak 2012
Prikazi i osvrti
vjekovni gradovi e svoj puni razvoj doivjeti tek u drugom valu urbanizacije,
koji nastaje dolaskom njemakih rudara Sasa. Taj proces poinje u vrijeme bana
Stjepana II Kotromania, kada se razvija druga generacija utvrenih gradova, ali
i prva generacija gradskih naselja. Osnovna privredna aktivnost na kojoj se
razvijaju gradovi postaje rudarstvo, koje potie izgradnju gradskih naselja u blizini
velikih rudnih nalazita, u emu su veliki utjecaj imali i Dubrovani kreiranjem
svojih kolonija u tim centrima. Autor se ukratko osvre i na pravni status gradova i
sistem gradske uprave te na pokretljivost i socijalnu strukturu gradskog stanovnitva,
zakljuujui na kraju da je nastankom gradova u XIV stoljeu i njihovim razvojem
u kasnijem periodu drutvena evolucija srednjovjekovne Bosne bila u potpunosti
ispunjena.
Drugi dio monografije otvara uvodnik Evidencija i arheoloka istraivanja
starih gradova (24-31) iji je autor Lidija Fekea-Martinovi. Ovdje je dat historijat
arheolokih prouavanja srednjovjekovnih gradova u Bosni i Hercegovini, te je
istaknuto da je od cifre 300-350 srednjovjekovnih gradova, sa kojom se do danas
baratalo u nauci, urbicirano njih 240. Pionirska istraivanja starih gradova poinju
u vrijeme austrougarske vladavine nad Bosnom i vezana su za neizbjenog iru
Truhelku te Vadima Radimskog i Vejsila uria. Period izmeu dva svjetska rata
bio je mnogo siromaniji u arheolokim istraivanjima i veinom preputen inicijativi
pojedinaca, kao to su bili Mihovil Mandi, Vladislav Skari, Jozo Petrovi te naroito
oko Mazali. Desetak godina po okonanju Drugog svjetskog rata dolazi do novog
vala istraivanja, unutar kojeg e se unaprijediti kako metode arheolokih istraivanja, tako i njihovi rezultati. Kao vrhunac naunog rada ovog perioda istaknuto
je istraivanje koje je na Bobovcu i Kraljevoj Sutjesci obavio Pavao Aneli, dok su
svojim radom uveanju znanja o nizu utvrenih gradova doprinijeli i Ivo Bojanovski,
uro Basler, Zdenko eravica, Zdravko Kajmakovi, Branka Raunig, Hamdija
Kreevljakovi i niz drugih autora. U ovom dijelu predstavljeno je i est srednjovjekovnih gradova (32-57), na nain da je uporedo sa kratkim tekstualnim izlaganjem
o poloaju i znaaju ovih utvrda ponuen i niz dodatnih informacija, kao to su
podaci o dananjem vlasniku utvrenja, geografskim koordinatama i nadmorskoj
visini na kojima se nalaze gradovi, zatim arhitektonski plan i fotografija vrhunske
kvalitete. Tako je Aleksandar Ninkovi najprije predstavio stari grad Klju na Sani,
za kojeg je naroito interesantno da je to jedini od u ovoj monografiji predstavljenih
gradova koji se nalazi u vlasnitvu privatnog preduzea, a ne opine. U historiji ovaj
grad je ostao uven kao mjesto zarobljavanja kralja Stjepana Tomaevia. Opirno
izlaganje o kraljevskom gradu Bobovcu dala je Lidija Fekea-Martinovi, osvrnuvi
se na strateki poloaj, historijski znaaj i dosadanja istraivanja ovog administrativnovojnog centra srednjovjekovne bosanske drave. Ista autorica opisala je jo jedno
sredite srednjovjekovne Bosne stari grad Visoko, istaknuvi da je politiki znaaj
ovog centra umnogome nadilazio njegove odbrambene mogunosti, a zatim i
staro utvrenje Gradac, u dananjoj opini Hadii. Aleksandar Ninkovi je dao
Godinjak 2012/481
Prikazi i osvrti
opis Bora, administrativnog centra mone velikake porodice Pavlovia, te starog

grada Samobora, kojeg je krajem XIV stoljea podigao Sandalj Hrani Kosaa,
a koji je naroito interesantan zbog impresivne Donon-kule, koja predstavlja jednu
od najslikovitijih i najzanimljivijih graevina u kompleksima srednjovjekovnih
gradova Bosne i Hercegovine.
Tree poglavlje poinje izlaganjem Ferhada Mulabegovia Zatita i konzervacija
starih gradova (59-75) u kojem su za veliki broj srednjovjekovnih gradova taksativno
dati podaci o prvom spomenu u izvorima i o dosadanjim konzervatorskim radovima
na njima. Autor je istakao da je u ratu od 1992. do 1995. izgubljen veliki dio
dokumentacije o projektima zatite ovih utvrenja. U ovom poglavlju je poblie
predstavljeno 26 srednjovjekovnih gradova (76-139), koje je obradilo devetero
razliitih autora. Azer Alii je obradio stare gradove Buim, Ostroac i Vrnogra.
Iako autor ove gradove pogreno smjeta u okvire srednjovjekovne Bosne, oni danas
ipak pripadaju bosanskohercegovakoj kulturnoj batini i s pravom se nalaze u
ovoj monografiji. Na podruju Bihake krajine nalaze se i nekadanja utvrenja
knezova Frankopana stari gradovi Ostrovica i Sokolac, o kojima u ovoj monografiji
pie Mirzet Mujadi. Denana aran je autorica priloga o Podzvizdu, jednom od
najstarijih utvrenja na podruju Bosne i Hercegovine, Gradacu, unutar koga je
smjetena uvena Kula Husein-kapetana Gradaevia, i Maglaju. Interesantne
podatke o nekadanjem posjedu knezova Babonia-Blagajskih u Bosanskoj Krupi,
zatim o starom gradu Zvorniku ispod kojeg se razvio jedan od glavnih trgovakih
centara srednjovjekovne Bosne, te utvrenju u Stocu, jednom od administrativnih
centara Kosaa, prezentirao je Aleksandar Ninkovi.
Ukupno est starih gradova u ovoj monografiji je obradio njen glavni urednik
Ferhad Mulabegovi. Jo jedan posjed Babonia, stari grad Velika Kladua, ujedno
je po svojoj formi i arhitekturi jedno od najspecifinijih srednjovjekovnih utvrenja
na prostoru Bosne i Hercegovine. Ono, kao i danas, gotovo u potpunosti srueno
utvrenje Bjelaj u optini Bosanski Petrovac, nije ulazilo u okvire srednjovjekovne
Bosne. Teanjsko utvrenje prvi put se spominje u posljednjim godinama egzistiranja
Bosanskog kraljevstva i smjeteno je u samom centru dananjeg naselja. Nedaleko
od Modrie nalaze se ruevine starog grada Dobora, vrijednog primjera ratnog
graditeljstva srednjovjekovnog perioda. Ferhad Mulabegovi je autor i djela o jednom
od najznaajnijih utvrenih gradova srednjovjekovne Bosne Srebreniku. Niz
povelja su bosanski vladari izdali dok su se nalazili u ovom utvrenju, a uveno je
i po svojoj slavnoj epizodi u bosansko-ugarskom ratu iz 1363. godine. Hutovsko
utvrenje se hronoloki ne moe ubrojati u srednjovjekovne ve u osmanske stare
gradove, budui se prvi put spominje 1525. godine. Mirko Babi je autor priloga
o srednjovjekovnom gradu Doboju, jednom od najznaajnijih usorskih utvrenja;
zatim o utvrenju Boac koje je sluilo za zatitu karavanskih prijelaza u kanjonu
Vrbasa; i o starom gradu u Srebrenici, jednom od rijetkih srednjovjekovnih utvrenja
koje je bilo mlae od svog podgraa. Azra Hadi je obradila tri geografski ne
482/Godinjak 2012
Prikazi i osvrti
toliko udaljena stara grada. Travniko i prusako utvrenje prvi se put spominju
nakon pada Bosne 1463., no, bez ikakve sumnje, izgraena su u ranijem periodu.
Kraljevski grad Vranduk je iz izvora poznat neto ranije (1410.), a period njegove
intenzivne izgradnje je u vezi s vladavinom kralja Stjepana Tomaa (14431461).
Tihomir Glava obrauje dva hercegovaka utvrenja: Stari grad Blagaj na Buni,
koji je predstavljao politiko sredite Humske zemlje i bio jedna od glavnih
politiko-administrativnih rezidenicija Sandalja Hrania i njegovog nasljednika
hercega Stjepana Vukia Kosae. Utvrenje u Ljubukom bilo je od mnogo manjeg
politikog znaaja. Stari grad Kastel u Banjoj Luci prvi put se spominje 1494. godine,
u sklopu Jajake banovine, a u ovoj monografiji saetak o njemu napisala je
Milijana Okilj.
Posebnom obliku srednjovjekovnih gradova posveeno je sljedee poglavlje
Gradovi utvrenih naselja za koje je uvodnik napisala Vjekoslava Sankovi Simi
(141-143). Ovi gradovi su bili strateki odlino locirani, nastali na rudarskotrgovinskim privrednim osnovama, smjeteni van visokih zidina karakteristinih
za utvrenja, a opet sami utvreni. Ovi gradovi su bili idui korak u evoluciji razvoja
gradova srednjovjekovne Bosne i samo mali broj ih je uspio dostii tu fazu razvoja,
svega njih 7, koji su obraeni u daljem dijelu teksta (144-167). Sanda Pudari je
autorica priloga o tri grada utvrenih naselja: Vratniku, Livnu i Mostaru. Najslabije
poznat od gradova ove skupine, svakako je stari grad Vratnik, koji, iako se prvi put
u izvorima spominje u ranim godinama osmanske vlasti nad Bosnom, ipak sadri
niz karakteristika srednjovjekovnih gotikih defanzivnih ravniarskih utvrenja.
Stara upa Hlivno spominje se jo krajem IX stoljea i dok je gradsko naselje Livna
s jedne strane bilo zatieno brdsko-planinskim prirodnim bedemima, sa strane prema
Livanjskom polju titio ga je Bistriki stari grad. Formiranje srednjovjekovnog naselja
na podruju Mostara tradicija povezuje sa inicijativom hercega Stjepana Vukia
Kosae, no svoj pravi urbani razvoj Mostar je dostigao tek u osmanskom periodu.
Osnovnu fortifikacionu strukturu mostarskog starog grada inile su tri kule: Stara,
Halebija i Hercegua. Historijski razvoj gradskog naselja u Bihau i fortifikacija
koje su ga uvale, podrobno je opisao Mirko Jandri. Ovaj grad je od 1262. godine
imao status slobodnog kraljevskog grada, koji mu je dodijelio Bela IV. Milijana
Okilj predstavila je stari grad Trebinje za koji se zna da je utvren u XVII stoljeu, ali
i da je tada izgraeni sistem utvrenja Ban-Vir nastao na temeljima mnogo starijeg
srednjovjekovnog utvrenja. Dva izuzetno vana politika centra srednjovjekovne
Bosne opisala je Vjekoslava Sankovi-Simi. O historijskom razvoju Jajca i
Poitelja mnogo je pisano i malo ta nije reeno. Doprinos ove monografije svakako
je u veoma preglednoj urbanistikoj karti tih gradova na osnovu koje se precizno
moe vidjeti raspored gradskih struktura unutar utvrenih zidina.
Posljednje poglavlje Monografije predstavlja Izvod iz Arheolokog leksikona
Bosne i Hercegovine (169-218) u kojemu su date veoma kratke informacije za 266
do sada poznata stara grada. Na taj nain iroj javnosti su donekle pribliena malo
Godinjak 2012/483
Prikazi i osvrti
poznata utvrenja, esto egzotinih imena i na taj nain moemo stei uvid u
dinamiku razvoja gradskog ivota srednjovjekovne Bosne. Na samom kraju monografije prezentovana je arhitektonska i geodetska dokumentacija kao i bibliografija
izdanja koje su struni saradnici koristili u njenoj izradi.
Monografija Stari gradovi Bosne i Hercegovine predstavlja zapaen doprinos
prouavanju ovih rijetkih svjedoka srednjovjekovne prolosti Bosne i Hercegovine
i bit e dobro polazite za brojna historijska, arheoloka i arhitektonska istraivanja.
Visok kvalitet izrade mapa i skica, dvojezinost i niz vrlo vrijednih fotografija
potvruju da je Nacionalni komitet ICOMOS-a u Bosni i Hercegovini napravio
vrijedan izdavaki poduhvat, koji e, nadamo se, biti samo jedan korak u podizanju
svijesti ire javnosti prema ovom kulturno-historijskom blagu, kako bi se na to
vei nivo podigla zatita ovih ponosnih relikata naeg srednjovjekovlja.
Denan Dautovi
484/Godinjak 2012
Prikazi i osvrti
Iz historije Hercegovine
(Zbornik radova s Meunarodnog znanstvenog skupa odranog u
Mostaru 5. i 6. studenoga 2009. Hum i Hercegovina kroz povijest,
I. Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2011.)
organizaciji Hrvatskog instituta za povijest, 2009. godine u Mostaru je

odran meunarodni nauni skup Hum i Hercegovina kroz povijest.
Uee velikog broja autora potvruje znaaj postavljenog tematskog
okvira, o emu svjedoi dvotomni zbornik radova, koji je objavljen u Zagrebu 2011.
godine. irok spektar tema, od prahistorije do danas nametao je hronoloki koncept
urednitva zbornika. Na ovom mjestu predstavit emo njegov prvi dio, koji sadri dvadeset i est lanaka, sa zastupljenim temama od predantikog perioda do XIX stoljea.
Boko Marijan predstavio je rad Protopovijesno doba u Hercegovini, izloivi
glavne osobenosti hercegovakog teritorija s posebnim osvrtom na Neretvu, kao
granicu istonog i zapadnog dijela Hercegovine. Tekst fokusira prepoznatljive
kulturno-arheoloke ostatke s napomenom o pravcima civilizacijskih strujanja. Autor
zakljuuje da hercegovaki prostor ne treba posmatrati izolirano, ve i u etnikom
i kulturnom smislu u sklopu junodalmatinske i srednjodalmatinske regije.
Drugi rad u zborniku odnosi se na temu iz lokalne historije. Anelko Mijatovi pie
o selu Tiholjini u zapadnoj Hercegovini. Istaknuti su ostaci razliitih historijskih epoha,
to govori o frekventnosti kulturno-civilizacijskih strujanja.
Trojica autora, Pero Marjanovi, eljko Ragu i Stanislav Vukorep potpisuju rad
Mogue geoloko-morfoloke poveznice Hercegovine s povijesnim nazivom Crvena
Hrvatska. Koristei dva izvora, DAI i Ljetopis popa Dukljanina, trai se historijska
simbioza Crvene Hrvatske s teritorijom Hercegovine. Znaajan dio rada odnosi se
na toponime koji u nazivu sadre rije crvena kao i geoloke karakteristike hercegovakog podneblja. Rad nema tendenciju zakljuivanja teme ve namee nova
istraivanja za potpuniji nauni pristup.
Koncepcijski, urednitvo zbornika vodilo je rauna o tematski slinim radovima,
odnosno lancima koji se okvirno nadovezuju jedan na drugi, to olakava njihovu
preglednost i razumijevanje. Nekoliko autora istraivalo je vjersko-crkvenu problematiku srednjovjekovnog hercegovakog prostora, ime je zbornik u znaajnoj
mjeri obogaen novim saznanjima, idejama i pristupom prouavanju historijata
kranstva u Hercegovini.
Ante kegro pie o prvim kranskim organizacijama na tom prostoru, dajui
jasan pregled pojave i razvoja kristijanizacije. Opisana su reprezentativna biskupska
svetita s omeenim pravcima djelovanja. Sva kompleksnost crkvenog ustrojstva
Godinjak 2012/485
Prikazi i osvrti
hercegovakog podneblja oslikana je u radu Tome Vukia o biskupima koji su upravljali katolikom crkvom u Hercegovini. S konstatacijom da su se ingerencije biskupskih
dijaceza poklapale u odnosu na vrijeme i geostrateki poloaj, autor poimenino
nabraja o 120 biskupa koji su djelovali na prostoru humske zemlje.
Jednu od povijesno najznaajnih biskupija detaljno je opisao Vinicije B. Lupis
Povijesni pregled Zahumske (Stonske) biskupije od poetka do 1300. godine. Osim
vjerskog historijata predoen je i politiko-drutveni segment prolosti spomenute
biskupije. Dat je prikaz politikih promjena u Humu nakon proirenja srpske vlasti
na taj kraj, to je znailo i djeliminu promjenu u vjerskom smislu. Katolika crkva
pred sobom je imala sveprisutnije pravoslavlje u humskoj zemlji, to se posebno
odrazilo na zahumsku biskupiju.
Prvi dio crkveno-vjerskih tema u zborniku zaokruuje rad o crkvenoj arhitekturi
u Humu, Marinka Tomasovia. Prezentirani su najupeatljiviji primjeri crkvene
gradnje, uglavnom s podruja zapadne Hercegovine. Sutinu rada ine osvrti na
injenino stanje objekata od fizikog izgleda, eventualnih rekonstrukcija zatim
pitanja datiranja i nastanka pojedinih crkava i slino.
Razmatranje pitanja srednjovjekovne geografije u Humu zastupljeno je u radu
Vladimira Sokola, koji pie o granici Paganije i Zahumlja te radu Mladena Ania koji
analizira Neretvansku sklaviniju, s posebnim osvrtom na etniki element iste. Baza
na kojoj su temeljena istraivanja o ovim temama je djelo Konstantina Porifirogeneta
DAI. Vladimir Sokol Paganiju smjeta zapadno od rijeke Neretve s kartografskim
prikazom upa. Osim toga, na osnovu arheolokih ostataka autor podruje Paganije
poistovjeuje s arheolokim prostorom ostale Hrvatske, to je u pristupnom smislu
neoprezno, kada je ranosrednjovjekovna geografija u pitanju.
S druge strane, primjetna je obazrivost Mladena Ania koji, osvrui se na problem
percepcije i tumaenja termina Neretvani i Pagani u smislu etnikog prisvajanja
porijekla spomenutih kneevina, upozorava na opreznost u pristupu. Ani zakljuuje
da se ne moe govoriti o etnikom jedinstvu u ranom srednjem vijeku i poistovjeivati
ga s onim iz XIX stoljea.
Zbornik je obogaen sa tri nova rada koja tretiraju steke, na razliitim istraivakim osnovama. Miroslav Palameta analizira kransku likovnost na stecima.
Nesumnjiva dominantnost kranske ikonografije na srednjovjekovnim nadgrobnim
spomenicima svojevrsno su ogledalo ne samo religijskog ve i drutvenog ivota
srednjovjekovlja.
Zdenko eravica pie o krievima na nadgrobnim spomenicima kao simbolima
kranstva. Detaljnim opisom nekoliko vrsta krieva autor upuuje na kulturolokoreligijski kontinuitet od kasne antike do srednjeg vijeka, du istonojadranske obale
prema unutranjosti Balkana. Najupeatljiviji primjeri iz Konavala kazuju nam o
rasprostranjenosti zapadnog kranstva u Hercegovini.
Najopenitiji prikaz steaka nalazimo kod Milke Tice u radu o Lednikoj
nekropoli. Analizom iznimno bogate skupine steaka sa 54 neoteena primjerka,
autorica dodaje i kratak historijat sela Ledinac.
486/Godinjak 2012
Prikazi i osvrti
Utjecaj religije na svakodnevni ivot hercegovakog podneblja oslikana je u radu

Marka Babia Prinos hercegovakoj hagiotoponomastici. Predmet istraivanja
su toponimi nastali djelovanjem i irenjem kultova kranskih svetaca. Fokusirani
su odreeni predjeli, imena naselja, nazivi brda, vrhova, zaseoka u ijim imenima
autor trai vezu s djelovanjem i utjecaju svetakih likova. Naglaen je prostor za
budua detaljnija istraivanja mikrotoponima u Hercegovini.
Isprepletenu religijsku sliku u humskoj zemlji pratila je Dijana Kora u periodu
od XIII st. do pada pod osmansku vlast. Rad zasnovan na objavljenim izvorima
i literaturi naglaava vjersku uslovljenost politikim deavanjima. Dominantnost
kranstva zapadno od Neretve, pravoslavlja u istonoj Hercegovini te sveprisutnijoj
crkvi bosanskoj, najkonkretnije se naglaava vjerska kompleksnost u Humu.
Kroz vremenski iroko omeenu temu, od XV do polovine XIX Stoljea, Hrvatin
Gabrijel Jurii predstavlja Hercegovinu na primjeru njezinih svetaca i muenika.
Najvei dio rada odnosi se na kratke opise ivota 70-ak muenika s posebnim osvrtom
na hrvatske pobonjake.
Nekoliko radova u zborniku bave se pitanjem pismenosti na ostacima materijalnih
spomenika u srednjovjekovnoj Hercegovini. Marinka imi apostrofira prepoznatljive
primjere pismenosti preko Humske ploe, natpisa kneza Miroslava, epitafskih natpisa
sa steaka i sl.
Nesumnjiv je znaaj hercegovakog kraja za razvoj srednjovjekovne pismenosti,
to je uzrokovalo i nastanak tzv. humske kancelarije. Upravo je Milko Brkovi predstavio nastanak, razvoj i funkcionisanje predmetne kancelarije. Uporeujui je s
tadanjim zapadnoevropskim diplomatskim sreditima, Brkovi istrauje razliitost
dokumenata, vrste pisama, povod nastajanja i glavnim obiljejima Huma kao
administrativnog sredita.
O poecima upotrebe latinskog jezika u Hercegovini, njegova pojava, znaaj
franjevaca za rasporostranjenost tog pisma predstavljeno je u radu Pavla Knezovia i
ime Dema. Rije je o preglednom radu sa primjerima stvaralatva na latinskom jeziku
od pjesnika, historiara, filozofa i sl. Poseban akcenat je stavljen na ulogu franjevaca
u ouvanju latinice, naroito nakon osmanskog osvajanja hercegovakog kraja.
Djelimino na osnovu neobjavljene izvorne grae iz Dubrovnika i objavljenih
dokumenata, Radmilo Peki istrauje pitanje prisutnosti stranih trgovaca u Hercegovini tokom XIV i XV stoljea. Potcrtano je djelovanje i angaman trgovaca iz
Firence koji su bili nastanjeni u Dubrovniku i Zadru. Autor istie geopolitiki znaaj
humske zemlje kao sjecite puteva na Balkanu. Najprometniji artikl kojim su trgovali
Firentinci je so, a istaknuto je i roblje kao predmet trgovake razmjene.
Detaljnom analizom raspoloivih izvora o hercegovakim skupinama Vlaha,
njih dvadesetak, Esad Kurtovi dokazuje seniore dotinih vlakih katuna. Autor
navodi kako su prve informacije o vazalnim odnosima Vlaha upuivale na bosanske
banove i vladare. Meutim, iscrpnom istraivanjem pokazano je da je hercegovaka
vlastela najei senior Vlasima od XV stoljea. U tom smislu, istiu se Pavlovii,
Kosae i Nikolii kao najei gospodari vlakih skupina.
Godinjak 2012/487
Prikazi i osvrti
Fokus rada Petra Vrankia usmjeren je na identificiranje glavnih osobenosti drutveno-politikih strujanja u Hercegovini od pada Bosne do konanog osmanlijskog
osvajanja hercegove zemlje. Autor je prezentirao nekolicinu hroniara i ljetopisaca,
kako bizantskih, tako i osmanskih koji su kao suvremenici dogaaja u XV i XVI
stoljeu svjedoili i zapisali zapaeno. Veina tih ljetopisa je imala i opi pristup
koji se djelimino doticao deavanja u Hercegovini, to je u radu i naglaeno.
Dijana Pinjuh predstavila je rad o poloaju seljaka u Hercegovini, nakon osmanskog
osvajanja tog teritorija. Prezentujui drutveno-socijalnu strukturu stanovnitva,
autorica je izdvojila tekoe ivota za hercegovako seljatvo. esti porezi, neravnomjeran poloaj u strukturama dravnog ureenja Osmanlija, nesigurnost usljed
hajduke i uskoke opasnosti za stanovnitvo, glavni su postulati na kojima je
zasnovana struktura rada.
Istraivanje Milenka Kreia tematski se naslanja na prethodno opisani rad u
zborniku. Istaknut je emigracijski element stanovnitva koje se masovno iseljavalo
usljed sve vre osmanske vlasti u Hercegovini. Krei zakljuuje da je Dubrovaka
republika bila najea destinacija prebjega stanovnitva.
Trei rad u nizu o emigracijama iz Hercegovine djelo je Roberta Jolia. Ukazano
je na iseljenike procese od XV stoljea do danas, koji su najee uzrokovani
politikim, vojnim i religijskim razlozima.
Posljednja dva rada odnose se na nastanak, razvoj i sistem funkcionisanja
davanja linih imena meu Hercegovcima. Domagoj Vidovi naglaava ouvanje
hrvatskih narodnih imena u istonoj Hercegovini, kao i zastupljenost svetakih
imena meu stanovnitvom tog podneblja. Radoslav Dodig razmatra pitanje imena
i nadimaka u rasponu od XV do XIX stoljea, na analiziranih 29 primjera. Etimologiju imena autor posmatra kroz etniki, konfesionalni i regionalni kontekst, koji je
nesumnjivo utjecao na razvojnu strukturu linih imena i nadimaka.
Raznolikou tema i metodolokih pristupa dolo se do saznanja i ideja koje
otvaraju nove istraivake poglede na nemirnu, ali bogatu povijest hercegovakog
kraja, naroito kroz srednji vijek. Unato svemu, primjetan je nedostatak tema koje
tretiraju privredno-ekonomsku problematiku, to je zadatak vie, za budua istraivanja sline vrste. Zbornik pred nama, nema tendenciju bavljenja isto srednjovjekovnim temama s obzirom na iroko postavljen okvir. Ipak, historiografija o
srednjovjekovnoj Bosni ovim djelom u velikoj mjeri je obogaena konkretnim
pristupom jednoj geografskoj regiji. Neminovno je istai izuzetno kvalitetno
ukorieno izdanje zbornika, to u vizuelnom smislu naglaava kvalitet i ozbiljnost
urednikog pristupa. S pravom ostaje nada da e se u skorijoj budunosti organizirati novi projekti, koji e za postavljene istraivake okvire imati neophodne i slabije
zastupljene teme, prije svega, bosanskog srednjovjekovlja.
Semir Hambo
488/Godinjak 2012
Prikazi i osvrti
Znaajan jubilej historije

Bosne i Hercegovine
(Prilozi, br. 40, Sarajevo: Institut za istoriju, 2011., 466 str.)
Sarajevu je 2011. godine svjetlost dana ugledalo jubilarno etrdeseto

izdanje Priloga u izdavatvu Instituta za istoriju. Redakciju asopisa i
ovog puta sainjavaju neka od najeminentnijih imena struke. Dozu tuge
na ovo jubilarno izdanje ostavlja smrt dugogodinjeg direktora Instituta prof. dr.
Ibrahima Karabegovia. lanovi Redakcije su istakli kako je ve inicirano objavljivanje Spomenice u ast profesora Karabegovia, te mu je i u ovom broju posveeno
nekoliko reenica u rubrici In memoriam. I ovaj broj Priloga zadrao je ranije
utemeljene rubrike, odnosno podjelu na pet cjelina.
Prva rubrika, s naslovom lanci i rasprave sadri devet hronoloki poredanih
naunih lanaka iz razliitih historijskih perioda. Pod rednim brojem jedan nalazi
se lanak naziva Ime ilirskog naroda Dezitijata autora Salmedina Mesihovia.
Ovaj lanak predstavlja ui dio autorovog istraivanja o ovoj temi. Dezitijati su
predstavljali jedan od najvanijih domorodakih zapadnobalkanskih naroda, koji
su bili i glavni stup Velikog ilirskog ustanka. Narodnosno ime Dezitijata poznato
je kroz pet epigrafskih natpisa. Autor pravi usporedbu natpisa iz Soluna, te natpisa
iz Breze u kojem je dolo do gubljena znaka a. Pronalazak drke jedne posude
koja je ukraena ovnovom glavom sa savijenim rogovima potaklo je autora na
razmiljanje kako je i ime Dezitijata povezano s njihovim totemom ovnom. Na
kraju rada navedena je jedna zanimljiva teza prema kojoj su Delmati i Dezitijati
potekli iz istog protohistorijskog sredita.
Kroz rad Iz historije Kreeva u srednjem vijeku (Radoje Kristi zvani Kozoje)
Esada Kurtovia pratimo ivot i rad trgovaca iz kreevske porodice Kristi. Istaknute
lanove ove porodice u svojim radovima spomenula je i Desanka Kovaevi-Koji.
U ovom radu predmet izuavanja je vie generacija spomenute porodice. Prvi poznati
lanovi su Kozoje i Radovan Kristi. Kroz trgovake ugovore Kozoja vidljiv je
standardni tip tadanje trgovine, naime, on se zaduuje u Dubrovniku kod imunijih
trgovaca, te kupljenu robu prodaje u zaleu, odnosno Kreevu. Drugu generaciju
ove porodice predstavljaju sinovi Kozoja, Radoje i Ivan. Obojica su bili oenjeni,
ali nisu imali djecu. Radoje zvani Kozoje je, nastavljajui oev posao, trgujui tkaninama i srebrom, postao najpoznatiji trgovac u Kreevu u srednjem vijeku. Krunu
na njegove ivotne uspjehe predstavlja izbor za kneza Kreeva.
Godinjak 2012/489
Prikazi i osvrti
U lanku Trgovina Hercegovakog sandaka u prvim decenijama XVII vijeka

Faruk Taslida donosi podatke o ulozi ove oblasti u trgovakom sistemu Osmanskog
carstva. Trgovina je bila koncentrisana u gradskim sredinama meu kojima su prednjaili Foa, Mostar i Pljevlja. Vanu instituciju u razvoju trgovine ove oblasti
predstavljali su vakufi koji su davali kredite trgovcima. Autor istie znaaj skela
kako za prijevoz roba, tako i za novane prihode. Vaan segment je predstavljala
i izvozna trgovina preko Dubrovnika ka Ankoni, ali je ona uveliko zavisila od
odnosa Carstva, Dubrovnika i Mletake republike.
lanak Politika crnogorske drave prema nepravoslavnim podanicima poslije
1878. godine ivka Andrijaevia predstavlja zanimljivu historijsku lekciju
zasnovanu na veem broju historijskih izvora o konstelaciji navedenih odnosa. U
radu je vidljiva popustljivost crnogorske vlade spram ostalih elemenata, ponajvie
muslimanskog stanovnitva. Tako je vlada popustila kada je u pitanju bilo obavezno
noenje crnogorske kape, te obavezno kolsko obrazovanje. Vlada je ove akcije
poduzimala iz straha da velike sile ne revidiraju odluke Berlinskog kongresa, ali i
zbog nerijeenog graninog pitanja i prebjegavanja stanovnitva. Da bi kontrolisali
vjerski ivot nepravoslavnog stanovitva, vlada imenuje vrhovnog vjerskog poglavara kako za muslimane, tako i za katolike.
Autor rada The Human Concept in fin-de-siecle Bosnia and Herzegovina. A
comparison between Ljudevit Dvornikovi and Neo-scholastics, jeste Japanac
Mitsutoshi Inaba. Istraivajui odnos izmeu darvinizma i neoskolastiara, autor se
okrenuo analizi odnosa Ljudevita Dvornikovia i Josipa tadlera. Dok Dvornikovi
posmatra ljudsku historiju kao trajnu diferencijaciju, tadler je vidi kao rast unutar
svakog roda.
U ovoj rubrici se nalaze i radovi koji tretiraju period nakon Drugog svjetskog
rata. Vera Katz u radu O drutvenom poloaju donosi kratki historijat AF-a od
njegovog osnivanja do 1953. godine. U lanku se dalje govori o problemima ena
koje su u ratu stale rame uz rame sa mukarcima, te o nastojanjima komunista u
postratnom perioda na suzbijanju utjecaja AF-a. Autor dalje navodi kako su davanje
prava glasa enama i zabrana noenja ferede utjecali na konstelaciju drutvenih
odnosa. Bavei se procesom uspostavljanja nove vlasti nakon Drugog svjetskog rata,
Husnija Kamberovi u lanku Smrtne presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine
1945. godine skree panju na pet suenja. Znaaj ovog rada jeste u injenici to
autor obraa panju na organizaciju suenja koja nije podrazumijevala mogunost
drugostepenog preispitivanja presude. Ovaj rad u sutini objanjava klasian
odnos pobjednika i poraenog u ratu. Oduzimanje imovine Islamske zajednice u
Bosni i Hercegovini od zavretka Drugog svjetskog rata do 1961. godine naslov
je rada Denisa Beirovia. Komunistika partija je tokom prvih decenija svoje
vladavine kao jedan od glavnih zadataka postavila ovladavanje ekonomskom sferom
drutva. Do 1961. godine vlast je nizom pravnih propisa putem konfiskacije, nacionalizacije, sekvestracije, te eksproprijacije oduzela vie od polovine objekata
490/Godinjak 2012
Prikazi i osvrti
Islamske zajednice. Na oduzimanje vakufskih zemljinih posjeda najvie su utjecali

zakoni o agrarnoj reformi i kolonizaciji. Mesud adinlija u radu, Sudije ili historiari?
O znaaju prouavanja vojne historije na primjeru jedne presude Suda Bosne i
Hercegovine, istie znaaj pisanja vojne historije minulog rata. Naime, na primjeru
oslobaajue presude Apelacionog vijea u procesu protiv Kree Luia, autor istie
koritenje kvazi literature u sudske svrhe, koje su mogle dovesti do donoenja
pogrenih zakljuaka.
U drugoj rubrici pod imenom Prilozi nalazi se pet radova. Prvi na listi je prilog
Pavla Dragievia Povodom jedne pomorske nepogode. Nekoliko detalja iz privatnog
ivota o diplomatskim aktivnostima vojvode Sandalja Hrania. Jako je zanimljivo
kako je autor na osnovu dva, naizgled nevana pisma uz pomo objavljenih i
neobjavljenih dokumenata rekonstruisao jednu epizodu iz ivota vojvode. Edin
Radui u radu Abdul-Hamid u Bosni donosi zanimljivu ivotnu priu Afganca
roenog u britanskoj Indiji koji je u Bosni proveo posljednih petnaestak godina
osmanske vlasti. Mustafa Hasani u prilogu Stavovi Islamske vjerske zajednice
Kraljevine Jugoslavije o politikom angamanu njenih slubenika objavljuje i
nekoliko pisama iz Fonda arhivske grae Islamske zajednice. U radu se navodi
kako je Islamska zajednica naloila slubenicima da njihovo politiko djelovanje
ne smije biti na tetu Zajednice ili muslimana, ali rad ne objanjava zato im nije
striktno zabranjeno bavljenje politikom. Kako je tekla Izrada Napretkove Povijesti
Bosne i Hercegovine u narednom prilogu objavljuje Tomislav Iek. Autor u radu
iznosi probleme s kojima su se susreli lanovi Redakcije, te kolika su bila nastojanja
da knjiga bude to istinitija slika prolosti. Genetika istraivanja u Bosni i Hercegovini-kratak pregled razvoja je naslov priloga Ljubomira Berberovia. Autor
istraivanja ove vrste u BiH dijeli na tri perioda do osnivanja Instituta za genetiko
inenjerstvo i biotehnologiju u Sarajevu 1988. godine.
Naredne dvije rubrike tretiraju pitanja historijske grae i izlaganja sa naunih
skupova, dok se posljednja odnosi na prikaze naunih djela. Sinia Lajnert objavljuje
uputstva razliitih Uprava u vrijeme gradnje pruga pod naslovom Omladinske pruge
Brko Banovii i amac Sarajevo u arhivskim fondovima Hrvatskog dravnog
arhiva. Drugi rad u ovoj rubrici nosi naziv Vjesnici proljea. Reakcije u Bosni i
Hercegovini na objavljivanje Deklaracije o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog
jezika i Predloga za razmiljanje. Pretposljednja rubrika se odnosi na Izlaganja
sa naunih skupova. Josip Vrboi u radu Tretman aneksionog i ustavnog statusa
Bosne i Hercegovine u osjekom uglednom dnevniku Narodna Obrana objavljuje
novinske isjeke, te donosi svoj sud o navedenoj temi. Enes Omerovi u radu Kaznenopravna zatita drave na tlu Bosne i Hercegovine od stvaranja Kraljevstva SHS
do donoenja Vidovdanskog ustava, na osnovu zakonskih akata i arhivske grae
konstatuje da je glavno obiljeje rada na kaznenopravnoj zatiti drave bilo nedemokratsko djelovanje Ministarskog savjeta uredbama i zaobilaenje parlamentarne
procedure.
Godinjak 2012/491
Prikazi i osvrti
Na kraju treba istai kako Prilozi i ovim brojem pokazuju da su najreprezentativniji historijski asopis naeg podneblja. Kao to je to i napomenuto od Redakcije,
ovim jubilarnim, etrdesetim brojem Priloga poinje nova praksa koja e omoguiti
vie prostora za strane autore i mlae naunike. Glavni cilj ovoga asopisa jo od
davne 1965. godine sa svakim novim brojem jeste uiniti korak dalje k rasvjetljavanju
historijske istine.
Enes Dedi
492/Godinjak 2012
Prikazi i osvrti
Iz osmanske historije, jezika i knjievnosti

(Prilozi za orijentalnu filologiju, 61/2011., Sarajevo: Orijentalni institut,
2012., 504 str.)
auna i ira javnost obradovana je jo jednim izdanjem referentnog

asopisa Priloga za orijentalnu filologiju Orijentalnog instituta u Sarajevu. Kao to je to bio sluaj i do ovog broja, Redakcija i saradnici okupljeni
oko pripreme 61. izdanja pokazali su naunu i strunu vjetinu i znanje s ciljem
podizanja ljestvice naunih dostignua u nekoliko disciplina. asopis je i u svom
61. broju, prema ustaljenom standardu, podijeljen u tri osnovne kategorije: Izvorni
nauni radovi, Bibliografije te Ocjene i prikazi. U okviru kategorije Izvornih naunih
radova objavljeno je ukupno dvadeset radova koji su podijeljeni u tri naune discipline:
Filologija (jezik i knjievnost), Historija i diplomatika te Kulturna batina.
Svoje radove na jezikom polju naunoj i strunoj javnosti prezentirali su Elma
Dizdar (Semantiki odnos atributa u arapskom jeziku), Ekrem auevi (O rodbinskome nazivlju u turskom i hrvatskom jeziku), Marta Andri (Rekonstrukcija
nastajanja jednog transkribiranog teksta na temelju njegova sadraja i jezinih
obiljeja), Sabina Baki (Dobre elje i estitke u reklamnim porukama na turskom
i bosanskom jeziku), enita Haveri (Metaforiko-alegorijski jezik Fevzijinog
Bulbulistana) te Alen Kalajdija (Klasifikacija bosanskih leksema u Makbuli Arifu).
Radove odlikuje bogata izvorna podloga kao i pouzdana literatura, to je, uz metodu
analize, preduslov za doprinos daljem razvoju filolokih nauka openito.
Druga skupina radova u okviru Filologije odnosi se na knjievnost. Svoje
radove u tom dijelu asopisa objavili su Berin Bajri (Stilske odlike Tahmisa
Abdulaha Salahudina Uakija Bonjaka na al-Busirijevu poemu Qasida alBurda), Amina iljak-Jesenkovi (Spjevovi o Poslaniku u divanskoj poeziji:
primjer Mevluda/Miradije Salahuddina Uakija Salahija), Adnan Kadri (Ka
jedinstvenom modelu klasifikacije rime u divanskoj knjievnosti Bonjaka: na
primjeru poezije Sabita Uianina), Madida Mai (Jedna mersija Muhameda
Nerkesije), Alena atovi Fehim Nametak (Termini iz klasine turske muzike
u Divanu Ahmeda Hatemija Bjelopoljaka), Namir Karahalilovi Alena atovi
(Indijski knjievni stil: dominantne odlike u poeziji na perzijskom i osmanskom
turskom jeziku) te Sabaheta Gaanin (Zaboravljeni sarajevski pjesnik Nihadi:
perzijski gazeli iz perzijskog rukopisa Divana).
U okviru rubrike Historija i diplomatika objavljeno je est radova koji obuhvataju
period od 15. do 19. stoljea te se, osim manjeg dijela, odnose na historiju Bosne
osmanskog perioda: Aladin Husi (Teanj u 16. stoljeu), Behija Zlatar (O bosanskom
Godinjak 2012/493
Prikazi i osvrti
sandakbegu Skender-pai i njegovim potomcima), Elma Kori (Pratnja bosanskog

sandakbega Ferhad-bega Sokolovia), Nenad Filipovi (Dra in Fethi (1501),
Oru Bin-i Adil Vakayinamesi ve sabey-olu Mehmet elebi), Muamer Hodi
(Iz ivota jednog dubrovakog trgovca i diplomate u Bosni: ivan Pripinovi (?1479) te Lejla Gazi (Vakufnama Ali-bega sina Abdibegovog Erneb-zade (Zeevia)
iz Visokog iz 1273/1857).
S obzirom na to da se navedenim radovima dodatno produbljuju saznanja o pojedinim procesima i dogaajima iz bosanske historije u doba Osmanlija cijenimo da
je potrebno odvojiti neto vie redaka za njihov prikaz. U tom kontekstu, izdvajamo
rad autora Aladina Husia s naslovom Teanj u 16. stoljeu. Autor Husi, na temelju
arhivske grae osmanske provenijencije te uporednom analizom dosadanjih rezultata
u historiografiji donosi historijsku rekonstrukciju Tenja iz nekoliko uglova: vojnopolitikog, urbanog, duhovnog i privrednog. Od znaajnijih rezultata moe se izdvojiti
korekcija miljenja Jelene Mrgi o teritoriji pod upravom marionetskog bosanskog
kralja. Husi istie da se taj teritorij treba traiti od epa dalje na sjever. Vrijedni
su i podaci koji idu u prilog tvrdnji da je Teanj bio sjedite bosanskog kralja
od 1465. do 1476. godine. Osim toga, autor podrava tezu da je Teanj definitivno pao
u ruke Osmanlija oktobra 1512. godine u vrijeme bosanskog sandak-bega Firuzbega. Takoer, vaan je i prikaz doseljavanja stanovnitva na podruje Tenja tokom
16. stoljea u kojem osmanska vlast, kako se vidi, nije favorizirala muslimane.
Naime, pred kraj prve polovine 16. stoljea u Tenju je bilo 38 muslimanskih i 27
nemuslimanskih domainstava. Na kraju, znaaj ovog mjesta vidi se i po tome to
se, prema broju stanovnika do kraja 16. stoljea, moe svrstati meu deset veih
gradova u tadanjem Bosanskom sandaku.
Autorica Behija Zlatar je u radu O bosanskom sandakbegu Skender-pai i
njegovim potomcima, na temelju izvora osmanske i zapadne provenijencije, donijela
niz biografskih podataka o Skender-pai i njegovim potomcima sve do 20. stoljea.
Kako je Skender-paa bio jedna od znaajnijih linosti u historiji Bosne s kraja
15. i poetka 16. stoljea to je i ovaj rad vrijedniji sa stanovita prouavanja bosanske
historije navedenog perioda. Date su i neke korekcije dosadanjih uvrijeenih
stavova u historiografiji. Skender-paa je bio tri puta bosanski sandakbeg, odravao
je dobre odnose sa Dubrovanima, ostavio vidan trag svojim zadubinama kako
u Sarajevu, tako i u Istanbulu i Novoj Varoi, iji je i osniva.
Interesantan rad s naslovom Pratnja bosanskog sandakbega Ferhad-bega
Sokolovia napisala je i Elma Kori. Na osnovu Ovjerenog spiska kulova bosanskog
sandak-bega Ferhad-bega, a koji se nalazi u Osmanskom arhivu Predsjednitva Vlade
Republike Turske u Istanbulu, autorica je nastojala rekonstruirati ulogu i znaaj
pratnje i line garde kod jednog od bosanskih namjesnika iz 16. stoljea. Navedeni
spisak broji 265 imena iz gotovo svih drutvenih slojeva, bez obzira na vjeru. Pretpostavka je da je rije o ljudima koji su bili lina garda Ferhat-bega. U drugom dijelu
rada donesen je i prijevod navedenog spiska sa osmanskog na bosanski jezik.
494/Godinjak 2012
Prikazi i osvrti
Nenad Filipovi je u radu Dra in Fethi (1501), Oru Bin-i Adil Vakayinamesi
ve sabey-olu Mehmet elebi donosi analizu izvjetaja ranoosmanskog hroniara
Oru Bin-i Adila o osmanskom osvojenju mletake jadranske luke Dra te o ulozi
Mehmed-bega elebija Isabegovia Ishakovia u tom dogaaju. Takoer, u radu
se reinterpretira historijska uloga sultana Bajazida II, utvruje pouzdanost izvjetaja
navedenog osmanskog hroniara, daje kritika neoorijentalizama u izuavanju
osmanske historije, data skica za biografiju Mehmed-bega elebija Isabegovia
Ishakovia. Jedan od najvanijih rezultata rada jeste i taj da dokazuje da je vakif
poznate Burmali damije u Skoplju, planski sruene od KSHS 1925. godine, bio
Mehmed-beg elebi Isabegovi.
Muamer Hodi je napisao rad Iz ivota jednog dubrovakog trgovca i diplomate
u Bosni: ivan Pripinovi (?-1479). Teko e bilo koji italac ovog lanka ostati
ravnoduan po zavretku njegovog itanja iz prostog razloga to je autor veoma
jednostavnim stilom pisanja i slikovitim nainom izraavanja, na temelju izvora
dubrovake i osmanske provenijencije, nastojao pribliiti ivot, ma koliko bio
neobian, ipak obinog ovjeka iz 15. stoljea. To je ivot trgovca i diplomate
ispunjen raznim peripetijama i preokretima. Istovremeno, autor prati i drutvene
procese i promjene na irem prostoru Jugoistone Evrope, a koji se dogaaju
sredinom 15. stoljea. U tom kontekstu, donosi analizu trgovakih odnosa openito
na ovom dijelu svijeta, ulogu Dubrovnika u tome te dubovako-osmanskih odnosa
na politikoj, diplomatskoj i trgovinskoj ravni. Premda oskudno i izmeu redova,
meutim, i u ovom se radu mogu nazrijeti detalji o umijeu osmanske politike postepenog osvajanja novih poluga moi i ispipavanja terena za svoju vlast na preostalom
dijelu Balkana.
I u ovom broju Priloga nastavljen je rad na publikovanju izvora osmanske
provenijencije. Lejla Gazi je prezentirala dosad neobjavljenu Vakufnamu Ali-bega,
sina Abdi-begovog, Erneb-zade (Zeevia) iz Visokog od 19. dumaza II 1273/
13.2.1857. godine. Prijepis vakufname nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci
u Sarajevu.
Nakon navedenih radova, u okviru Kulturne batine nalazi se rad Alme Omanovi-Veladi pod naslovom Zaostavtina umrlih u Hronici Muhameda Enverija
Kadia (1800-1815). Autorica je na osnovu rubrike Vefayat, koja se nalazi u
navedenoj hronici, a koja obuhvata podatke o umrlim stanovnicima, veinom sarajevskih mahala ili sela koja su pripadala sarajevskom kadiluku, donijela popise
zaostavtina umrlih koje je Kadi preuzeo iz Sidila sarajevskih kadija za period
1800. do 1815. godine. U radu su prezentirane etrdeset i etiri biljeke koje tretiraju
zaostavtinu umrlih za navedeni period.
U rubrici Bibliografije Mubera Bavi je sabrala i objavila radove rahmetli
Demala ehajia, dugogodinjeg saradnika Orijentalnog instituta i profesora na
Filozofskom fakultetu i Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.
Godinjak 2012/495
Prikazi i osvrti
Kraj asopisa rezerviran je za rubriku Ocjene i prikazi. U ovom broju doneseno

je etrnaest prikaza knjiga objavljenih u posljednih nekoliko godina u Bosni i
Hercegovini i inozemstvu, a koje su svojom tematikom u vezi sa naunim i strunim
profilom Orijentalnog instituta u Sarajevu.
Sedad Belija
496/Godinjak 2012
Prikazi i osvrti
Univerzalne ljubavi iznad svega

(Elif Shafak: etrdeset pravila ljubavi, Zagreb: Hena Com, 2011.)
oman etrdeset pravila ljubavi poznate turske spisateljice Elif Shafak

otvoren je za razna tumaenja i komentare. Tu je mnogo pitanja, a malo
odgovora. Ne stoga to nam ova darovita i uena knjievnica nudi nedoumicu, nego zato to je do danas hazreti Mevlana Demaluddin Rumi ostao u nekim
svojim segmentima ivota nepoznat, a ems neotkrivena tajna. Teko je odrediti
i ko je u romanu glavna linost, iako u podnaslovu stoji: roman o Rumiju. Prema
mom miljenju, i ems i Rumi su nosioci radnje, posebno ems, jer nam svojim
odnosom prema onima koje je kaznio ivot: leproznom prosjaku od koga svi bjee,
bludnici Pusinjskoj rui, pijanici Sulejmanu, nabusitom i odbojnom krmaru Aladinu,
Rumijevom sinu, koji prezire emsa svim odbaenim pokazuje lice istinskog sufije.
Pa, moramo priznati da ga i mi ponekad, kada (ems) kri rije Kurana asnog,
doivljavamo kao raskolnika i besprimjernog ludaka, koji ne moe kontrolirati svoje
postupke. Zaboravljamo na to da je on pokriven, evlija, i da to ini s odreenom
namjerom. Ustvari, ems je bogougodnik koji trai puteve priblienja.
Postavljamo sebi pitanje ko je, ustvari, ems? ta ga je nagnalo da postane dervi
i lutalica i da zanemari ovosvjetsko, predajui se ljubavi? Njegova prava misija je
da peobrazi ovjeka, da ga uvjeri da i tamna strana ivota ima itekako svojih vrijednosti, a da rasko, isticanje ega, nastojanje da okolina misli da sve zna, da si
iznad drugih, vodi u duhovnu propast.
Zato ems ba trai Mevlanu? Je li mu to doapnuo neki tajni glas, da e time
uiniti uslugu ovjeanstvu? Sve do vremena dok se Delaluddin Rumi nije zbliio
s njim, on vodi normalan obiteljski ivot. Ueni je muderris, njegove hutbe petkom
imaju ogroman broj paljivih slualaca. Rumi je ugledan, potovan. Svi stanovnici
grada uvaavaju njegovu rije, jer je misaona, duboka, iskriava. Panju poklanja
odjei, u grad se vozi koijom. Jednom rijeju tumai Boiju rije i ivi religioznost,
a ne duhovnost. Ponosi se time to mu se ljudi klanjaju i pokazuju strahopotovanje.
Kula od slonove kosti.
Tako je bilo do susreta sa emsom, kada se pod njegovim utjecajem otvaraju
novi vidici i on se korjenito mijenja. Kao to Elif Shafak kae: Baci kamen u jezero.
Uinak nee biti samo vidljiv, ve i mnogo trajniji. Kamen e poremetiti vodu koja
miruje. I tako je ems, svojom nevjerovatnom duhovnom moi, uspio da uzburka
mirne Mevlanine vode.
Godinjak 2012/497
Prikazi i osvrti
ems luta po raznim zemljama i nigdje se ne smiruje, On je dervi koji je

oistio svoje srce od ovosvjetskih natruha, kome nije vano kako izgleda i kakav
e prvi utisak na nekoga ostaviti. On je samo misionar odreen da ukazuje, utjee,
preobraava lijepim kazivanjem i nenametljivo. Bez sumnje, emsovo esto ulo
je razvijeno, vidi to drugi ne vide, uje to drugi ne uju. Vizije Boiji dar. Njegov
utjecaj na ljude je nevjerovatan, takav da to ne moe prihvatiti ljudski um. ems
sije ljubav oko sebe ljubav prema Bogu i prema ovjeku ma ko bio. Siromah ili
bogat, pravedan ili zao, pijanica ili trezvenjak. Kao to sam kae: Kako ljubav moe
biti vrijedna svoga imena, ako bira samo ono to je lijepo i izostavlja tekoe?
Njegova nadahnua su toliko snana da je svjestan da se izdvaja od ostalih i to je
jedan od razloga da se ne moe ukorijeniti, on, kako sam kae, trai Boga u visinama
i dubinama.
Snagom talenta i znanja Elif Shafak nas lahko premjeta iz 13. u 24. stoljee.
i tada zastanemo, pa ni ljudi ni vremena u svojoj sutini nisu se mnogo promijenili.
Sedamsto godina kasnije isti prezir prema razlikama, ista nasilja, ista netrpeljivost,
iste borbe... Ali, svako vrijeme izgleda ima svoga emsa. Ela Rubintajn, Jevrejka,
majka dvoje djece i supruga, uguila je svoje unutranje intelektualne porive i
posvetila se porodici. Provodi relativno lagodan ivot supruge i majke dviju keri.
Ali u mirno jezero Ele baen je kamen. Bacio ga je opet, jedan novi ems Aziz.
Ela se nevoljko prihvatila da recenzira njegovu knjigu i to joj je promijenilo ivot.
Aziz, sufija, porijeklom kranin koji je prihvatio islam u njegovom najdubljem
misaonom smislu, dopisuje se s Elom putem interneta. Ali i njegov utjecaj, ak
iz dalekih istonih zemalja, gdje putuje da upozna ljude, da im ukae na ljepote
koje Sveivi daje, da ih utjei i ukae kuda i kako da krenu, da bi sami postali
ljubav..., toliko je snaan da poinje Elina borba sa samom sobom. Najtea borba.
Pobjeuje ljubav i odlazak u nepoznato. Nepovratan. Nakon skore Azizove smrti
ne ostaje sama, odlazi putevima ljubavi. Ljubav u sufizmu je temeljna odrednica
da bi se stiglo do cilja i pronali putevi prema Svevinjem.
Teko je odrediti da li je to roman dokument, to u nekim dijelovima jeste. Ali,
moramo prihvatiti i okvir pieve slobode, pa je normalno da nalazimo i na fikcije.
U romanu po nalogu Aladina, Rumijevog sina, ems je usmren. U sufijskoj prii
je nestao, gajb, to je est motiv sufijskog kazivanja.
ems nam ostaje dalje i nedoreen. Mevlana osakaen bez emsa, ali u njemu
se raa godinama prigueni pjesnik koji 700 godina dominira poezijom svijeta.
Rumija pokree ljubav, on ostaje da ivi radi ljubavi i od ljubavi, prema Stvoritelju i
stvorenom. Kao to ree jedan dervi:
Sve to ja znam on vidi
Sve to ja vidim on zna
Kada bi svako od nas ee usvajao ova pravila.
Lamija Hadiosmanovi
498/Godinjak 2012
Prikazi i osvrti
Knjievne i kulturne osmoze

(Enes Durakovi: Obzori bonjake knjievnosti, Sarajevo: Dobra knjiga, 2012.)
njiga Obzori bonjake knjievnosti Enesa Durakovia predstavlja sintetsku

studiju o razvojnim procesima bonjake knjievnosti u uem smislu,
dok u irem ona tei biti laom saznanja preko neistraene puine jedne
literature. Iako ova studija ne predstavlja samo puki nastavak Durakovievih
knjievnonaunih bavljenja bosanskohercegovakom i bonjakom knjievnom
praksom i njenim razvojnim procesima, ona se, s druge strane, ni u jednom dijelu,
u idejnom smislu, ne moe odvojiti od onih njegovih studija koje su joj prethodile.
Ona je uspjela uprisutniti Durakovieva dugogodinja bavljenja i bosanskohercegovakom, a posebice bonjakom knjievnou, mada s izvjesnim, drugaijim
knjievnohistorijskim i knjievnoteorijskim pomacima u odnosu na prethodna
djela i u valorizaciji osobito bonjake knjievnosti, ali i u promatranju njene knjievne
prakse u irim knjievno-kulturnim kontekstima, posebice u junoslavenskoj
interliterarnoj zajednici, gdje Durakovi na taj nain zaobilazi uska i lokalna
promatranja i definiranja ove knjievne prakse.
Nastavljajui i dalje trasirati put interpretacije i naune valorizacije ove
knjievnosti, koji su svojedobno u drugoj polovini 20. stoljea poeli Muhsin
Rizvi i Midhat Begi, Durakovi nastoji definirati i opisati one ustaljene modele
i knjievne konstante u kojima se prepoznaju posebnosti bonjake knjievnosti,
a koje su, uza sve ove unutranje knjievne fenomene, uvjetovane i prostornim
raskrima te povijesnim i kulturnim lomovima, u kojima je bonjaki kolektiv esto
imao to nesretno iskustvo goleme tragike, ili je nakon njih imao izrazite kolektivne
drame, to je doprinosilo tome da mu se povijesno nametne knjievni i nacionalni
kompleks identiteta. Tako nametnut povijesni kompleks identiteta nuno e imati
svoje reperkusije i na knjievnu praksu, od 19. stoljea, od vremena konstruiranja
nacija na junoslavenskom prostoru, predstavljat e problem i u definiranju ove
knjievne i kulturne zajednice, s uvijek njenim izvjesnim potiranjima ili prisvajanjima
u druge, hegemone knjievne prakse, to e se zadrati i do danas. Odupirui se
ovakvoj kulturnoj i knjievnoj politici, Durakovi nastoji zagovarati ideju prema
kojoj svaka kultura i knjievnost mora izraziti i definirati svoju posebnost u odnosu
na sve druge knjievnosti i kulture, prepoznajui tako svoje vrijednosti, osobene
karakteristike, koje ni u jednom dijelu nee izai izvan okvira njenog stvarnog, realnog
vrednovanja, posebno onda kad se ima u vidu odnos prema drugom i drugaijem.
Godinjak 2012/499
Prikazi i osvrti
Bonjaka knjievnost i kultura jeste, ali je i oduvijek bila, otvorena prema

drugom i drugaijem, bezrezervno prihvatajui sve kulturne i knjievne vrijednosti
i od Istoka i od Zapada, bogatei na taj nain vlastiti knjievni i kulturni repozitorij,
s jedne strane, dok je, s druge strane, ova njena otvorenost esto bila povod problema
za njeno prisvajanje u druge knjievne i kulturne prakse, o emu Durakovi govori
u prvom dijelu svoje knjige, polemizirajui svim onim ideolokim konceptima
koji su ovu malu, bonjaku, suspendiranu zajednicu uvijek itali i interpretirali
u okvirima drugih knjievnih praksi, a nikad je ne promatrajui u njenoj sutini, kao
zaseban tradicijski i kulturni tok i u okviru bosanskohercegovake, ali i u okvirima
ire shvaene junoslavenske interliterarne zajednice. Ovako nametnutom kompleksu
identiteta bonjakoj kulturi povijesno, kao prvo, doprinosi i njena liminalna zona,
koja dodatno uslonjava nemogunosti definiranja njenog identiteta, dok, kao
drugo, ova zona njene egzistencijalne situacije itekako e biti plodna i produktivna
u kulturnom i knjievnom smislu. Stoga, kulturni i knjievni smisao reprezentira se
u bogatstvu razliitih knjievnih i kulturnih sinkretikih oblika koji se meusobno
prepliu, ali se uvijek i iznova, u intertekstualnoj umreenosti, i u sinhronoj i u
dijahronoj perspektivi, neprestano obnavljaju. Otuda e ova knjiga nastojati
prezentirati sve oblike poetikih mijena i konstanti u bonjakoj knjievnosti, od
onih tradicionalnih motiva i simbola iz srednjovjekovne bosanske tradicije, preko
orijentalno-islamskog naslijea, koje je moda jedan od najizrazitijih poetskih
specifikuma unutar ove knjievne tradicije, pa sve do onih evropskih poetskih
vrijednosti inkorporiranih poetkom 20. stoljea kad se bosanska kultura ukljuuje
u zapadne, evropske kulturne okvire, u kojima e bonjaka, ali istovremeno i bosanskohercegovaka knjievnost graditi raznolik repozitorij knjievnih ostvarenja
i mogunosti, istovremeno sinkretizirajui knjievne oblike iz usmene tradicije i
orijentalno-islamskog naslijea s novim, za ovu tradiciju, u tom vremenu nepoznatim
knjievnim naelima.
Kao ovakva, ova knjiga nastojat e sistematizirati i djelimino opisati sve unutranje
osobenosti bonjake literature, imajui pri tome uvijek u svijesti bonjaku, ali
i bosansku povijesnu kob u kojoj se, u izrazito dramatinim situacijama, razvijala
jedna mala literatura, a koja usljed svih ideolokih i politikih okolnosti, ili akademskog susprezanja, nije jo dobila svoju interpretaciju, ali ni zvaninu sistematizaciju
u obliku vlastite historije knjievnosti. Ispisivati povijest bonjake knjievnosti,
koja ne bi bila samo puki akademski odnos prema jednoj literaturi, nego bi se promatrala u novohistoricistikom smislu, kao jedan od tekstova unutar sklopa svih
knjievnonarativnih tekstova jedne literature, postat e dilema, u nainu pristupa
i upotrebi metodolokih aparata, ne samo E. Durakovia nego i svih onih koji
ele, ili ve sad nastoje, nainiti takvo to. Otuda e Durakovi rei:
Sve su knjievnopovijesne naracije nepouzdani crtei na pijesku (istakao N.
R.) ljudske vremenitosti to ih, osobito na naim liminalnim prostorima susreta
razliitih kultura, svjetonazora i ideologija, surovost historijskih zbivanja
500/Godinjak 2012
Prikazi i osvrti
nemilosrdno brie, a svaka ih zajednica iz rasprenih i izblijedjelih tragova

i fragmenata iznova imaginira i rekonstruira i tako opet uspostavlja komemorativnu kulturu pamenja. (str. 15)
Ovakva drama neprestane uzaludnosti ispisivanja i opisivanje jedne literature
postaje svojevremen zadatak knjievnih historiara i kritiara u svakom vremenu,
da nakon izvjesnog broja godina ponovo preitavaju, sistematiziraju i vrednuju
knjievnu grau, pravei tako aksioloki zbir, na sinhronoj i dijahronoj razini,
vrijednosti jedne literature te na taj nain konstituirajui naroit kulturno-knjievni
repozitoriji u kojem e tako sistematizirana literatura moi ponuditi nekoj drugoj
literaturi vrijednosti koje nisu vie samo njene vlastite.
Vanost razmjene kulturnih i knjievnih vrijednosti, i otvorenosti bonjake
knjievnosti prema drugim literaturama i drugaijim kulturnim smislovima, Durakovi e uvidjeti u unutranjim knjievnim preobraajima poetikih modela od
folklorno-prosvjetiteljskog, u kojem e upravo prepoznati najvidljivija, ali i najdramatinija preplitanja i sinkretiziranja bonjake, pa, otuda, i bosanskohercegovake
knjievnosti i kulture i onim to je njena osobena folklorna tradicija i naslijeeni
orijentalni supstrat s onim novim, drugaijim, evropskim kulturnim vrijednostima,
a to se moe vidjeti kod, npr., S. Baagia, a posebice kod M. . atia, i to u
njegovom prihvatanju moderno-simbolistikih poetskih vrijednosti, preko meuratnog
perioda, u kojem bonjaka literatura evidentno sustie knjievne vrijednosti evropskih
literatura, to se, opet, moe vidjeti u djelima H. Hume i A. Muradbegovia i njihovoj
ekspresionistikoj poetici, a potom u poetici socrealistikog i egzistencijalistikog
modela, u kojem e ova literatura uploviti u onaj realitet bosanskog ivota, sa
evidentnim prisvajanjima i ideolokih i politikih ideja. Meutim, raspon ovih
dvaju modela od nekoliko desetljea imat e u sebi i ona literarna uoblienja koja
e praviti otpor vladajuim totalitarnim ideologijama, ukljuujui esto i njenu dezintegraciju, to je posebno vidljivo u djelima H. Kikia, M. Selimovia, D. Suia,
. Sijaria i dr.
Uza sve ovo, ova djela nee samo batiniti knjievne elemente ove prirode, ona
e, takoer, pamtiti sve unutranje kolektivne drame bonjake, pa i ire bosanske
kulturne zajednice. Zajedno s ovim piscima uporedo e se javiti i oni autori koji batine
i folklorno-tradicionalni poetiki model, koji e biti utemeljen na iskustvima epske
i baladeskno-sevdalinske tradicije, mada e i ovaj poetiki model, usljed razliitih
knjievnih procesa, mutirati i preobraziti se u skladu s novijim, savremenim pogledima na tradiciju i kulturu uope. Prepoznajui poetske modele te na taj nain
pratei razvojne procese ove literature, Durakovi se nije posebno zadravao na
pojedinanim knjievnim djelima i njihovim autorima, nego je nastojao da djelo
i autora promatra u kontekstu razvojnih procesa literature, na taj nain paljivo
biljeei znaaj odreenog djela za odreeni poetiki model, ali istodobno donosei
i mogunosti praenja poetike odreenog pisca, ukoliko se njegovo djelo moe
sagledati u dva razliita ponuena modela.
Godinjak 2012/501
Prikazi i osvrti
Posebno zanimljiv i nadasve nov pristup ovoj literaturi jeste upravo onaj dio Durakovieve knjige u kojem se on bavi poetikom prostora i figurama kulturnog oznaavanja, pri emu dijagonalnim itanjem dijela od M. Dizdara i M. Selimovia preko
N. Ibriimovia, A. Sidrana i D. Karahasana, pa sve do E. Karia i A. Kujovia,
prepoznaje sve metamorfoze kulturnog znanja (M. Foucault) ove literature, te to
kako ovi autori, intertekstualno obnavljajui i reispisujui kulturnu topografiju
prostornih kretanja jedne literature u kulturi, nastoje ouvati i literarno oblikovati
znaajne prostorno-vremenske kulturne oznaitelje. Upravo, ono neprestano vraanje
bonjakih pisaca na oficijelne tekstove kulture, ali i na one prostore pamenja
koji ukljuuju svekoliku intimu i dramu jednog kolektiva, predstavlja osoben
neumitan proces reispisivanja i kolektivnih, ali i individualnih stanja duha i svijesti
u odreenom vremenu. Stoga e knjievnost, osobito proza, narativno oblikovati
brojne autoimaginative reprezentacije kolektivne svijesti, esto prisvajajui i
ustaljene stereotipe o sebi (ve sada autostereotipi) koji su nametnuti kolonijalnom
politikom, to, meutim, uvijek ukljuuje neizbjenu potragu i neprestano lutanje u
potrazi za individualnim i kolektivnim identitetima. Iako svi ovi knjievni tekstovi
prostornog kulturnog oznaavanja spadaju u konstrukte pamenja kulture i njihovog
estetskog uobliavanja, oni ni u jednom dijelu ne iskljuuju drugog i njegovu
knjievnu i kulturnu artikulaciju, kako e to konstatirati E. Durakovi, temeljei
to na tumaenjima kulture H. K. Bhabhe i R. Lachmann i njenoj teoriji intertekstualnosti, kao jednoj od kljunih teorija o umjetosti pamenja. S druge strane,
poezija je, kako e to rei T. Eagleton, najotpornija prema povijesti i kao takva
uspjet e ouvati povijesno naslijeene poetske obrasce, poev od baledasknih i
sevdalinskih motiva, preko orijentalne tesavvufsko-sufijske duhovnosti, amalgamirajui i transkodirajui ih na naroit, nekada mimikrijski, nain u savremene
tokove bonjakog pjesnitva do danas. Stoga, ova knjiga doajena bonjake
knjievne historiografije E. Durakovia predstavlja znaajnu studiju utoliko prije
to nastoji sistematizirati sve procese bonjake literature, kritiki interpretirajui
sve njene modele i literarne pojave, ne opirui se pri tome kazati i sve ono to je
bila i bosanskohercegovaka i bonjaka literarna kob od poetka 20. stoljea pa
sve do danas.
Ukoliko pogledamo vrijeme nastanka knjige Obzori bonjake knjievnosti u
odnosu na izdanja antologija bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti i edicije
Bonjaka knjievnost u 100 knjiga te valorizacije ove literature u hrestomatiji
Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici (I-VI), za koje glavnu zaslugu ima upravo
E. Durakovi, onda ova knjiga predstavlja jedan zaokruen i iskustven pogled na
literarne i kritike procese ove literature. A ukoliko ovoj knjizi pridodamo monografije
Dijane Hadizuki Poetski diskurs u bonjakom romanu (2011) i Sanjina Kodria
Knjievnost sjeanja: Kulturno pamenje i reprezentacija prolosti u novijoj
bonjakoj knjievnosti (2012) te antologiju bonjakog pjesnitva Zato tone
Venecija Ervina Jahia (2012), onda s pravom moemo rei da se, u ovom vremenu
502/Godinjak 2012
Prikazi i osvrti
i daljih potiranja i negiranja ove knjievne tradicije, pojavljuju pojedinci koji

svjesno nastoje dublje i sistematinije itati ovu knjievnu tradiciju, bez ikakvih
ustezanja i identitarnih kompleksa, pri tome nikada ne petrificirajui njen znaaj,
nego je uvijek interpretirajui kao knjievnost i kulturu otvorenu prema drugom
i drugaijem.
Nehrudin Rebihi
Godinjak 2012/503
Prikazi i osvrti
Tragom sevdisanja
(Esad Bajtal: Sevdalinka, alhemija due, Sarajevo: Rabic, 2012.)
vaki popis publikacija koje su donosile tekstualne predloke i notne zapise,

kao i spisak instrumentalista i vokalnih izvoaa, nuno je nepotpun i u tom
smislu grjean i nepoten. Meutim, postoje dui i krai spiskovi, obimnije
i skromnije knjige, bolje i slabije pjesme, dua i kraa pamenja, i na osnovu svega
toga uvijek se moe izvriti dublji ili povrniji uvid u irok i moan tok melopoetskih tvorevina sevdalinke, njezinoga prisustva i utjecaja u ivotu naega
ovjeka. A ta stvar, sve do objavljivanja knjige Sevdalinka, alhemija due Esada
Bajtala, nikad nije ni priblino ozbiljno uinjena. Iz Bajtalovog uistinu ozbiljnog
uvida i nauno zasnovanog pristupa motiviranog osobnom ljubavlju prema ovoj
vrsti pjesme nastaje obimna studija, knjiga Sevdalinka, alhemija due, koja e, bez
daljnjeg, u naem poimanju najdrae nam pjesme sevdalinke biti i ostati razdjelnica
za rije o sevdalinci do i poslije ove knjige. Dr. Esad Bajtal izvrio je ozbiljne, suptilne
i rafinirane psiholoke i socijalne pripreme i procjene znaajnog broja tekstualnih
predloaka po prirodi i sadraju njihovoga nastajanja, ali i vremena njihovoga
nastajanja. Tako je fiksirao psiholoka stanja i ljubavna osjeanja naega ovjeka
iz ije due sevdalinka izrasta i grana se kao baobab i iju duu sobom ispunjava.
Poevi od Uvoda, Bajtal svoju knjigu Sevdalinka, alhemija due, posveenu
Safetu Isoviu organizira u trinaest cjelina i zavrava Zakljukom i Bibliografijom
koja obuhvata 84 bibliografske jedinice.
I. Bol koja pjeva, II. elja rodno mjesto sevdalinke, III. Potraga za sobom u
drugom, IV. Strast i nada, V. Tijelo, VI. Kristali ljubavi, VII. Ljubavne igre, VIII.
Zabrane i prestupi, IX. Pobuna, X. Melodija, XI. Publika, XII. Skica za dva portreta:
Zaim Imamovi i Safet Isovi, XIII. Iskrivljivanje i skrnavljenje sevdalinke. Knjiga
je likovno i grafiki vrlo kvalitetno i dojmljivo oblikovana i kao takva zapaena
na Sajmu knjige 2012. u Sarajevu.
Koincidentna okolnost da u trenutku kada je zavrio rad na rukopisu knjige
Sevdalinka, alhemija due 13. aprila 2011. padne snijeg na izbeharalo voe omoguava
Esadu Bajtalu da vrlo nonalantno potegne zapis Mula Mustafe efki Baeskije iz
sarajevskog Ljetopisa, 1759. godine, kada se dogodila sasvim ista stvar (30. 3.
27. 4.). Tu, po ko zna koji put opetovanu i svijetu manje-vie iz iskustva i pamenja
poznatu situaciju, Bajtal uzima kao povod nastanku tekstualnog predloka za
sevdalinku Snijeg pade na behar, na voe, ali intuitivno i kreativno zahvata intencionalni i fenomenoloki trenutak koji prati sevdalinku kao njezin usud. Dakle,
504/Godinjak 2012
Prikazi i osvrti
taj naslovni stih nije samo konstatiranje prirodne pojave koja postaje sevdalinkom
kada se zabiljei i otpjeva u nastavku: Neka ljubi ko god koga hoe, ime se ne samo
razotkriva duboka i rezignantna stvarnost i raspoloenje pjesnika ve i osnauje
trenutak uspravljanja ljudske volje mimo prirodne pojave, ili izjednaavanja sa
njom na nain da se identificira osobna pozicija i osjeanje... Daljim stihovanjem
tekstualnog predloka sevdalinka zavezuje svoje razloge u vor: A ko nee nek se
ne namee / Od nameta nema selameta rije je o stihovima koji u biti naglaavaju
drutveni kontekst nastajanja pjesme, ovaj put, moemo rei nesumnjivo angairane
pjesme, jer, to je vrijeme ugovorenih brakova obavijestit e nas autor izvodei
u prvi plan ovjekovu neporecivu i neprikosnovenu potrebu da u ljubavi bude
slobodan, ispoljava osobnu volju, bira i odluuje sam, i da u konkretnom primjeru
prui otpor nametnutim okolnostima. Tako, svoju ljubav, pjesmom sevdalinkom,
ovjek suprotstavlja obiajnom pravu: Koga hou, ne daju mi / Koga neu, nameu
mi / Jest tako mi zdravlja moga / Ne imala nikog svoga. U ovom primjeru, stihovi
sugeriraju ovjeka/osobu/enu dovedenog/dovedenu u apsolutnu krajnost, da se
svojom ljubavlju suprotstavi ivotnom i drutvenom ambijentu, pa i cijelom
svijetu. Dr. Esad Bajtal je napravio izvrstan izbor stihova o ovjeku i njegovoj
poziciji, o ovjeku koji je svojom ljubavlju doveden u krajnost nad koju se nadvija
samoodricanje i samortvovanje ili bespogovorno prihvatanje ponitenja njegovih
prirodnih prava i sloboda.
Upravo na tom mjestu, Bajtal obrazlae i karakteristinu semantiku sfingoidnost
sevdalinke (Gledana sprijeda to je djevojka, gledano odnatrag to je lav!) Dakle,
trebalo bi shvatiti i razumjeti kroz vrijeme artikulirano semantiko bie sevdalinke
kao iznimno mono sredstvo ivota stavljeno na raspolaganje ljudima, koji su nerijetko
nesvjesni pravoga bia pjesme. Bajtal nam dokazuje da sevdalinka nastaje tamo
gdje su ljudi dovoljno daroviti i inteligentni da ovladaju sobom i svojim osjeanjima,
drutvenim uvjetima koji ih ele na sve naine odrediti/potiniti u svim pojedinostima,
i navodi brojne stihove koji to neporecivo potvruju. Ustvari, Bajtal nam otvara
oi naspram injenice da su brojne sevdalinke autorske pjesme i da su nastale
kao ishod dubokog promiljanja drutvene stvarnosti kojom su uvjetovane, a da su
u dugom procesu (moda) tek uz neznatno preoblikovanje usvojene kao narodne,
kao pjesme koje su se u dugom narodnom bitisanju samostvorile i postale neprijepornim ljudskim istinama i dokazima o ivotu, ljubavi i smrti do mjere pa su
i potisnule znaaj autorove prvotne zamisli i energije sa kojom su nastajale. Tako
nam dr. Esad Bajtal pokazuje kako naziv narodne pjesme uz sevdalinku stoji vie kao
tafetna nego kao genetska odrednica. Narod se pojavljuje kao prenosilac i nerijetko
incognito korektor smisla i sadraja. Bajtal navodi fascinantan broj naslova i
imena stvarnih autora koji ive iza ivota pjesme.
Prema Bajtalu svekolika povijest sevdalinke kao pjesme koju je iznjedrila bol
moe se otitati iz pjesme: Ne aikuj, Mujo, ne aikuj, duo, / ne aikuj, srce moje,
/ ne vei sevdaha. // Od sevdaha, Mujo, od sevdaha duo,/ od sevdaha srce moje
Godinjak 2012/505
Prikazi i osvrti
/ goreg jada nema. // Ni bolesti, Mujo, ni bolesti duo, / ni bolesti, srce moje, / od
aikovanja! Bol i ljepota su prema Esadu Bajtalu konstanta svakog progovora
sevdalinke i o sevdalinci, jednako u spomenutoj i drugim pjesmama, kao: Boluje
Anka Prijedorka, Niz polje idu babo sejmeni, Ibrahim-bega svezana vode... ili: Aman
jada, kada akam ovlada / U minute kad bulbuli ute / Kad bol sanja kraj ulova
granja / A dert gui i suze osui...
Dr. Bajtal tako dolazi do uistinu pronicljivog razumijevanja pojave, prema kojem
je ljubavna bol najvea, ali i intelektualno/misaono podsticajna za razrjeavanje
munih zadatosti, skrivenih osjeanja, limitirajueg ambijenta, visokih taraba oko
kua, kaljavih sokaka, neprozirnosti zarova na damli penderima, savlaivanja
roditeljskog nerazumijevanja i suprotstavljanju uspostavljanja ljubavnih veza,
komijske surevnjivosti i zlobe. Sada se nadaje karakteristian nain saopavanja
pjesme i njezinoga komunikacijskog posredovanja koje e pridonijeti razrjeenju.
Esad Bajtal uvia i istie karakteristinu distancu izmeu spolova koja proizlazi
iz islamske moralistike i koja multiplicira smisao vienog u perceptivnom polju,
mijenja mu znaenja i na taj nain uspostavlja specifine odnose, miljenja, koje
je u stalnom i ivom preplitanju i prelijevanju. eljeno bie dolazi u drugaije odnose
interesa, elje i komuniciranja, ali i u drugauju recepciju i stupanj eljenog. Ta
okolnost izmeu ostalog poraa i specifinu pjesmu kao izraz cjelovitog odnosa,
ali i kao sredstvo osobnog izraza u konkretnom primjeru. Promatranje postaje
tajno, jer javno nije doputeno, i najmanji znak dobija sudbinski smisao: Oi moje
kletvom bih vas kleo / to vas ejtan na ruku uzeo / Pa gledaste kroz tarabu staru
/ to mi kona radi na bunaru. // Srebren ibrik na ruku uzela / Raskopala suncu njedra
bijela / Pa ih hladi vodom iz bunara / Srce moje kida iz njedara. Pri emu vidimo
da se posezalo i za duhovitou i ak podsmijevanjem samome sebi...
Naa enska pjesma krenula je u svijet zahvaljujui opatu Albertu Fortisu, koji
je napravio i prvi prijevod Hasanaginice, najznaajnije bonjake balade, a koju
je upravo od njega preuzeo i Goethe polovinom XVIII stoljea, da bi se nala i u
Herderovoj Antologiji svjetske poezije. Za sevdalinku su se zainteresirali umovi
i duhovi europske kulture i umjetnosti Prosper Mrime, Walter Scott, Byron,
Jernej Kopitar, Ljermontov, Gerber, Jacob Grimm, Alphonse dea Martine, Adam
Mickiewicz i mnogi drugi. Velike zasluge za prouavanje i uvanje sevdalinke imaju
hrvatski muzikolog Franjo . Kuha, eki melograf Ludvig Kuba, Nijemac Gerhard
Gesemnn, koji je prvi napravio fonografske snimke naih narodnih pjesama jo 1937.
godine, etc. Jo prije Drugog svjetskog rata, na Krugovalnoj postaji Sarajevo,
sevdalinke pjevaju Samija Alajbegovi, Munevera Berberovi, Esma Buljubai,
Lela Karlovi, Enver Eki, Zaim Imamovi, Arif Merdanovi, Jozo Penava,
Asim Plivii...
Mada neporecivo i intenzivno opsjednuta upravo erotskim biem, sevdalinka
nevjerojatnom snagom patrijarhalnog morala ostaje na uvijek jednakoj distanci
od svakog posrnua u banalnosti, ali i iznalazi modalitete da kae svoju istinu o
506/Godinjak 2012
Prikazi i osvrti
ivotu. Nerijetko, to je fascinantna vjetina koju je mogao iznjedriti samo najmoniji

od svih: narodni duh. Danas kad se sevdalinka nastoji ponuditi na nov nain u drugim
aranmanima, orkestracijama, instrumentacijama i nainima izvoenja do slobodnih
dez interpretacija sevdalinka predano uva sva svoja najljepa svojstva i biva
udom ljepote koje traje i ne prolazi, prevashodno jer je istinita.
Kao melopoetski izraz stalno uzmiue-primiueg ljubavnog talasa, sevdalinka
je pjev iz niega u odsustvu neega konstatirat e dr. Esad Bajtal tu nemoguu
ljubavnu poziciju ovjeka/ene/zaljubljene osobe. Tako se cijela ljubavna situacija
pretvara u krajnje kontroverznu igru kao u stihovima: Da me prosi, ne bih pola
za te, / Da s oeni, bih se otrovala. I to nikako nije jedini primjer takvoga odnosa
iznuenog osjeanjem i suosjeanjem, a potom i variranjem nebrojenih mogunosti.
U etiko-pedagokom smislu, logika sevdalinke uzima na sebe neosvijetenu
zadau da vaspitava i priprema za ulogu ljubavnika: kako misliti, govoriti,
postupati u odreenim situacijama pruajui ponaajno uzoran obrazac erotske
igre, strasnog zanosa i bola rei e dr. Esad Bajtal, i provjerljivo, sevdalinka je
neiscrpna u toj funkciji. Sevdalinka je, dakle, svojevrsna kola smrti i ivota, to
bi rekao pjesnik. Na sasvim odreen nain u sevdalinci se ve dogodilo sve to se
u ljubavi ovjeku moe dogoditi. Mogli bismo i dopisati kako je sevdalinka svojevrsna
i cjelovita filozofija ljubavi koja ima rjeenja za sve situacije jer je izgraena dugotrajnim oblikovanjem i bruenjem, nastajanjem i prenoenjem, provjerom, odricanjem
i potvrivanjem.
Meutim, u uvjetima strogo patrijarhalnog odgoja i ivota, nerijetko, zabrane
su se pretvarale u trpljenje i tragedije, u gorke sudbine pojedinaca i parova, obitelji.
Koga hou, ne daju mi / Koga neu, nameu mi / Jest tako mi zdravlja moga / Ne
imala nikog svoga rei e pjesma i dr. Esad Bajtal, kojemu je u neogranienom broju
opcija blisko to o emu sevdalinka pjeva, a to se nije promijenilo ni do dananjeg
dana! Prelazak u komunicirajui nivo subkulture ne da nije izlaz ve je ponienje,
glupost i nesuvislost kojoj se odupire i prosjena inteligencija. Treba razumjeti kako
tradicija i obiaji, zabrane, postaju sredstvo pritiska na zaljubljene i njihova osjeanja
i kako to osjeaju zbog toga postaju jo vei i izazovniji prostor doivljaja koji
omamljuje do ekstatinih stanja, pa i potiskivanja ratija. Ali treba razumjeti kako
je tradicija iva uvijek i sasvim! Jer, inae, nismo ivi mi! Tradicija je na identitet
koji nas najbitnije i sutinski ini i odrava ivim! Kako razumjeti sebe bez razumijevanja osobnog identiteta?! Sevdalinka kao pjesnika i muzika forma koja se
glas/ov/no pjeva, nerijetko uz podrku muzikih instrumenata, posebno saza,
harmonike, flaute, tamburice, postaje vrlo verziran oblik sredstvo/obraanja radi
izazivanja strasti, navoenja na krenje tabua i obiaja, na promjenu tradicije i
patrijarhalnog naina komuniciranja i ivljenja.
Sevdalinka kao ljubavna, u osnovi i poticaju erotska pjesma, neodoljiva u svojoj
ljepoti i otvorenosti, progovora o tabu temama i konkretnim ivim primjerima, uvijek
je pod budnom paskom, pod straom morala i obiaja. No sevdalinka se i na toj
Godinjak 2012/507
Prikazi i osvrti
relaciji oglaava i suprotstavlja. Neka znade sva prijedorska arija / Da te ljubim

lijepa ulo majina oglasit e se sevdalija i obznaniti ljubav, a tako i pravo na
koje ljubav neporecivo ima. Dakako, rije je o iznimno kompliciranim odnosima
i psiholokim stanjima koja vjeto i znalaki u svim aspektima otvara i razmie
dr. Esad Bajtal u svojoj studiji do krajnjih granica. Ljubav je paralelan svijet svim
svjetovima koji postoje u kozmosu i njima jednako vrijedan. Jer, korpus ljubavne
pjesme koju zovemo sevdalinkom neproziran je i nesaznatljiv u svojoj svekolikoj
rafiniranosti i istananosti, u svome prepletu najsuptilnije osjeajnosti i mudrosti,
ba kao to je nejasan i ivot sam; a udo jedno, ta pjesma se dogaa kao grom iz
vedra neba. Sevdalinka se tako oituje kao sudbonosna ili sudbonosnim elementima
sazdana, a dr. Esad Bajtal ba u tome i nalazi vrlo neposrednu vezu sa stihovima
Mehmedalije Maka Dizdara. Ta veza se ini krajnje prirodnom, jer je i poezija
Mehmedalije Maka Dizdara oblikovana arhainim jezikom zapisa sa miljevine,
mramorova/steaka, a to znai vremenom patinirani semantiki smisao: Smru
mojom umro je moj svijet / U prazne oi / Mrak se pradavni / Naseli // Smru mojom
umro je i moj svijet / Al svijet svijeta / Nee da se / Raseli.
Ovaj skroman osvrt o knjizi dr. Esada Bajtala Sevdalinka, alhemija due, po svemu
ne moe ni izdaleka predstaviti, pa ni nagovijestiti obilje autorskih asocijacija i
interpretativnih opcija sevdalinke, jer dr. Bajtal ide do krajnjih granica spoznaja
o najrazliitijim aspektima ove intrigantne ljubavne pjesme u ivotu naeg ovjeka,
pri emu se slui obiljem svojih znanja i spoznaja, literaturom iz raznih oblasti,
tako da svoje sudove dovodi do krajnjih granica, koje mogu biti predlokom samo
za dalje pronicljivo i nauno koritenje. Rije je i o tome da nae posezanje za
doivljajem i tumaenjem sevdalinke i nije imalo neke domete. Prema sevdalinki
smo se uvijek odnosili kao prema opem dobru, a to nije imalo nikad veu od nulte
vrijednosti. ast rijetkim izuzecima tekstopiscima, muziarima i interpretatorima
o kojima je ve bilo rijei.
Atif Kujundi
508/Godinjak 2012
GODINJAK
IZ PREPORODOVE
DJELATNOSTI _____
Izvjetaj o radu BZK Preporod Sarajevo

za 2012. godinu
ad Bonjake zajednice kulture Preporod u 2012. godini nametnulo je teko

finansijsko stanje u zemlji. Zato su odreeni prioriteti u realizaciji zadanog programa rada. Nastavljajui svoju programsku zadau sveobuhvatnog istraivanja,
ozbiljenja i razvijanja bonjake kulture, Preporod je ove godine priredio tradicionalni
Zbor svojih poslenika, znanstvenih, kulturnih i umjetnikih djelatnika. Sedamnaesti zbor
je organiziran u Srebrenici od 29. juna do 1. jula. Odran uz svesrdnu pomo zamjenika
naelnika Opine Srebrenica amila Durakovia i predsjednice Opinskog drutva Preporod Fije Avdi.
Ovogodinji Zbor bavio se kulturnim prilikama u naem drutvu. Uvodniari su bili
Senadin Lavi, predsjednik BZK Preporod, Hadem Hajdarevi, predsjednik Matinog
odbora, Munib Maglajli i air Filandra. Tom prilikom je zakljueno da je nuno da ostanemo
u sreditu duhovnog artikuliranja naega narodnog bia i budemo poticatelji njegovog
daljnjeg unapreivanja od opinskih drutava do Matinog odbora. A to moemo postii
ukoliko upoznamo sebe i jasno odredimo svoje zadae, poznajemo narod kome pripadamo
te njegove zbiljske interese i ciljeve. U tom smislu, treba se uvati zloupotreba lokalnih
manifestacija za promociju pojedinaca na vlasti, festivalskih i svakovrsnih nagrada i
priznanja iza kojih se najee kriju politike instrumentalizacije, lobistiki i osobni
interesi koji zamagljuju nae stvarne koristi.
Program ovogodinjeg Zbora bio je uobiajeno bogat i raznovrstan. Preporodova knjievna veer odrana je u sali Kulturnog centra Srebrenica. Svoje stihove govorili su:
Mirsad Beirbai, Hadem Hajdarevi i Jusuf Trbi. Knjievnu veer pred gotovo sedamdeset
preporodaca vodio je veoma nadahnuto prof. dr. Munib Maglajli. Iako su svi sadraji bili
otvoreni za javnost, odziv je, na nau alost, iz nama svima poznatih razloga bio jako slab.
Zbor je odran po zavretku kolske godine, tako da je izostao i dolazak uenika iz Srebrenice
i susjednih opina.
Drugi dan Zbora odrano je javno predstavljanje knjige aira Filandre: Bonjaci nakon
socijalizma: o bonjakom identitetu u postjugoslovenskom dobu, iji su izdavai Matini
odbor BZK Preporod i Synopsis iz Zagreba. O knjizi su govorili: Senadin Lavi i Mirsad
Priganica poslije ega je uslijedila plodonosna rasprava. Trei dan Zbora upriliena
je zajednika posjeta Memorijalnom centru Potoari.
Posjete opinskim drutvima na prostoru Bosne i Hercegovine sa razine Matinog
odbora uinjene su esto i ove godine. Bila su to sljedea opinska drutva: Banja Luka, Brko,
Bosanska Dubica, Doboj, Foa, Gorade, Gradaac, Jajce, Kalesija, Konjic, Mostar, PriGodinjak 2012/511
Izvjetaj o radu BZK Preporod Sarajevo za 2012. godinu
jedor, Prnjavor, Srebrenik, Teanj, Travnik, Tuzla, Zenica, Zvornik, Viegrad i Vlasenica.
Posjete su, osim radnih sastanaka, uslijedile i razliitim povodima: reizborne skuptine,
knjievne veeri, promocije knjiga i slino. Na tim prigodama prisustvovali su: Senadin
Lavi, Munib Maglajli, Hadem Hajdarevi, Esad Zgodi, Ivan Lovrenovi, Irfan Horozovi,
Sead emsovi, Bajro Perva, Mirsad Priganica...
Senadin Lavi, predsjednik BZK Preporod, Hadem Hajdarevi, predsjednik Matinog
odbora, i air Filandra zajedno ili u odvojenim posjetama bili su gosti i bonjake zajednice
u Hrvatskoj (Zagreb, Dubrovnik i Split), Srbiji (Novi Pazar) i Kosovu (Prizren).
Predsjednik se odazvao i pozivu Bonjaka iz Sjedinjenih Amerikih Drava i Turske.
U Atlanti, u novootvorenom centru Zajednice Bonjaka Georgije, u martu 2012. uestvovao
je na okruglom stolu o temi Historija dravnosti Bosne i Hercegovine i preporuke za
budunost. Okrugli sto bio je uprilien povodom 20-godinjice Dana nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine.
U trodnevnoj posjeti Ankari, od 23. do 25. decembra 2012. godine, predsjednik je u
sklopu vielane delegacije obavio vane posjete kulturnim institucijama Republike Turske.
Posebna panja je posveena aktualnim pitanjima bosanske zbilje i moguim smjernicama
saradnje Bonjaka kao naroda i institucija obiju drava u podrujima kulture i umjetnosti.
Tom prilikom je naglaeno da Bonjaci predstavljaju viemilionsku narodnu zajednicu
unutar Turske Republike, da su dio bonjakog naroda koji je u dramatinim i tekim povijesnim okolnostima izbjegao u Tursku, koja mu je pruila utoite i da su oni u budunosti
most obostrane saradnje izmeu dvije prijateljske drave.
U drugoj polovini izvjetajne godine vodstvo BZK Preporod ukljuilo se u kampanju
ouvanja narodnog imena Bonjak pred predstojei popis stanovnitva. U tom smislu
predsjednik se vie puta oglasio u tampanim i elektronskim medijima. Zajedno sa predsjednikom Matinog odbora Hademom Hajdareviem i prof. dr. Munibom Maglajliem
on je, takoer, posjetio vie opinskih drutava u Bosni i Hercegovini, gdje su na javnim
tribinama govorili o predstojeem popisu. Rasprave su se naslanjale na preporuke o popisu
iz 1991. i na Povelju o bosanskom jeziku iz 2002. godine, iji je inicijator bio Preporod.
I ovom prilikom je sugerisano naem lanstvu da prilikom popisa stanovnitva, stanova
i domainstava u Bosni i Hercegovini 2013. bude uvaeno narodno ime Bonjak i ime
jezika bosanski.
Sa razine Matinog odbora finansijski smo pomogli sljedea opinska drutva: Bosansku
Dubicu, Prnjavor, Stolac, Vitez, Tesli, Tuzlu i Zvornik kao i drutva u inozemstvu: Novi
Pazar u Srbiji i Split u Hrvatskoj.
Jedanaesto kolo je konano izalo iz tampe u decembra ove godine. Dvanaesto kolo
je u pripremi i sadri sljedee naslove: Hasan Kiki: Provincija u pozadini (33), Dervi
Sui: Pobune (58), Izet Sarajli: Nekrolog glagolu voljeti i Husein Tahmii: Poziv na
putovanje (65), Alija Isakovi: Taj ovjek Jednom (67), Ferida Durakovi: Pohvala drvetu
i Selim Arnaut: Plodovi (94). Za realizaciju ovog kola odobren je dio sredstava od Fonda
za izdavatvo Federalnog ministarstva kulture i sporta.
512/Godinjak 2012
U naem izdanju u ovoj godini izale su iz tampe i sljedee knjige: Bonjaci nakon
socijalizma: o bonjakom identitetu u postjugoslovenskom dobu aira Filandre, Vrijeme
(sve)politike: iluzije savremenog ekologizma Jusufa ige te Trako ime Bosna i Traani
u Bosni: predslavenski korijeni Bonjaka Ibrahima Paia.
Osim promocija navedenih knjiga, imali smo i promocije sljedeih: Tamni gosti Jusufa
Trbia, u izdavatvu opinskog drutva Preporod iz Bijeljine, Multimonolog Senada
Nania, Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske, Zagreb. O knjizi Tamni gost i drugim izdanjima
opinskog drutva iz Bijeljine govorili su: Hadem Hajdarevi, Senadin Lavi, Munib
Maglajli i Duko Tomi, dok su knjigu Multimonolog promovirali: Sead Begovi, Ervin
Jahi, Aziz Hasanovi i Faris Nani.
esti nauni skup o ivim bonjakim knjievnicima bio je posveen knjievnom djelu
Seada Mahmutefendia. Ovaj nauni skup bio je s temom Moderni heretiki apokrifni spis
o predapokalipsi: Knjievno, esejistiko i publicistiko djelo Seada Mahmutefendia. Skup
je odran u Bonjakom institutu Fondacija Adila Zulfikarpaia u junu 2012. godine.
Cilj naunog skupa bio je da se kulturnoj i knjievnoj javnosti predstavi knjievno djelo
Seada Mahmutefendia i rezultati dosadanjih promiljanja, kao i da se pokau nove
mogunosti itanja ovoga pisca. Sudionici ovog skupa istovremeno su pokuali kontekstualizirati Mahmutefendievo knjievno djelo u okvirima junoslavenske i bosanaskohercegovake interliterarne zajednice. Tematski i stilski razueno knjievno djelo Seada
Mahmutefendia organizirano je oko etiri tematske cjeline: Knjievno djelo Seada Mahmutefendia u tokovima evropskog postmodernog modela knjievnosti, Knjievno
djelo Seada Mahmutefendia u junoslavenskim, bosankohercegovakim i bonjakim
knjievnim okvirima, Mahmutefendieva esejistika i publicistika kao smisao angairanog
stava i Propitivanje pjesnikih mogunosti u poeziji Seada Mahmutefendia. Na
Naunom skupu sudjelovali su Mile Babi: Oi konane spoznaje S. Mahmutefendia,
Alija Piri: S. Mahmutefendiev postmodernizam i epohalni kontekst, Muhidin Danko:
Kritiko-esejistiko pismo S. Mahmutefendia, Ljiljana Tadi: Zezanje Salke Pirije,
Enes Kujundi: Djelo S. Mahmutefendia u nepostojeem Bonjakom bibliografskom
leksikonu, Muris Bajramovi: Razobliavanje ideologije u romanima Zezanje Salke
Pirije i Vjetar koji se pretvorio u maku, Dijana Hadizuki: Pisanje kao smisao ivljenja
(na primjerima romana S. Mahmutefendia), Almir Zalihi: S. Mahmutefendi: Kao na
filmu, Mirzet Hamzi: Kelvinova nula u prozama S. Mahmutefendia.
Drugi nauni skup Bosanskohercegovaka drava i Bonjaci odran je 20. oktobra
u Sarajevu. Organizacijske pripreme vodio je Nauni odbor u sastavu: air Filandra,
Azra Hadiahmetovi, Amra Hadimuhamedovi, Husnija Kamberovi, Senadin Lavi i
Asim Mujki.
Nauni skup bavio se sljedeim tematskim pitanjima: Postojei bosanskohercegovaki
pravni poredak: Njegove odrivosti i mogue promjene. Ova pitanja razmatrali su: air
Filandra (Sarajevo, Bosna i Hercegovina): Bonjaci izvan politike, azim Sadikovi
(Sarajevo, Bosna i Hercegovina): Kako Bosnu i Hercegovinu uiniti funkcionalnom dravom i Esad Zgodi (Sarajevo, Bosna i Hercegovina) Metapolitika i dravna politika.
Godinjak 2012/513
Drugo tematsko pitanje: Drutvena, kulturna i politika cjelovitost bosanskohercegovake

drave: Ideologijski stereotipi i mogunosti njegovog tipiziranja. Uesnici ovoga tematskog
pitanja bili su: Sinan Gudevi (Zagreb, Hrvatska): Dva pravoslavca prevodioca najvanijih
tekstova islamske kulture, Amra Hadimuhamedovi (Sarajevo, Bosna i Hercegovina):
Recikliranje kulturnog pamenja: O interpretiranju i koritenju starih bosanskih grobalja,
Ervin Jahi (Zagreb, Hrvatska): Slika aktera bez sistema nekoliko nasuminih teza o
bonjakom pitanju artikuliranih iz zone intuicije, fatalizma, straha i vedrine i Senadin Lavi
(Sarajevo, Bosna i Hercegovina): Dva oprena poimanja pojmova narodnog i nacionalnog.
Tree tematsko pitanje: Bosanskohercegovako susjedstvo: Bonjaci i odnosi Bosne
i Hercegovine sa susjednim dravama. Ovo tematsko pitanje izlagali su: Rusmir Mahmutehaji (Sarajevo, Bosna i Hercegovina): O bauku bosanstva i njima ustraenim, Asim
Mujki, (Sarajevo, Bosna i Hercegovina) Bosna i Hercegovina i problem unutranjih
priznanja, Vera Krinik- Buki (Ljubljana, Slovenija): O historijskoj odgovornosti Bonjaka
/ Muslimana za dravu Bosnu i Hercegovinu i Ugo Vlaisavljevi (Sarajevo, Bosna i Hercegovina): Bonjaci u novijem dobu: Njihov etniki identitet i poloaj u dravi. Prispjeli
referati sa ovog naunog skupa objavljeni su u ovom broju Godinjaka.
Na anonimni bijenalni konkurs Preporoda za nagradu Alija Isakovi ove godine
stiglo je est drama, raznovrsnih po tematici i umjetnikim postupcima. Meutim, jo jednom
se potvrdila istina da naa dramska produkcija, oslonjena na skromnu tradiciju, nije
porodila, na primjeru ovog natjeaja, nijedan umjetniki relevantan dramski tekst koji bi
ovaj iri, dodjeljujui nagradu Alija Isakovi, preporuio teatrima za izvoenje i publici
za itanje. iri u sastavu: Nedad Fejzi, lan, Vedad Spahi, lan, i Zlatko Topi, predsjednik, u namjeri da zatiti dignitet nagrade te ispuni njen osnovni smisao i nakanu osmiljenog voenja aktivne politike u kulturi, jednoglasno i sa aljenjem, konstatirao je da
nijedna od prispjelih drama ne zadovoljava umjetnike kriterije na koje ih obavezuje ugled
institucije i ime pisca koje nagrada nosi. iri je elio ohrabriti pisce, pogotovo one mlae,
te preporuio Matinom odboru da se, vanredno, raspie konkurs u 2013. godini, s uvjerenjem da e eventualni vei odziv podrazumijevati i mogunost izbora drame koja e s razlogom
ponijeti ovu prestinu nagradu.
Deseti, jubilarni konkurs Preporoda za najbolje literarne i likovne radove uenika
osnovnih kola u Bosni i Hercegovini imao je temu Najljepa je moja rijeka. S obzirom
na to da se radi o desetogodinjem trajanju konkursa, sumirali smo uinke i zakljuili da
je konkurs izuzetno vaan, ali i uoili neke propuste, nedostatke i greke koje emo u narednom vremenu ispraviti s ciljem njegove vee uspjenosti. Kako se radi o jubileju, sabrali
smo svih deset najboljih literarnih radova i tampali ih u ovom broju Godinjaka.
Na ovogodinji natjeaj prispjelo je blizu pet stotina literarnih i neto vie likovnih
radova. lanovi irija za literarne radove: Bisera Alikadi, Mujo Musagi i Alija Musi, nakon
paljivog itanja svih prispjelih radova, odluili su da prvu nagradu dodijele Nermini
Subai, uenici VIII razreda O Vukovije Kalesija, drugu nagradu dodijele Lauri Ani,
uenici IV razreda O I. G. Kovai Gradaac, a treu Uni Adilovi uenici VI razreda
O Haramani I Biha. Osim prvonagraenih, iri je, kao i ranije, predloio da se jedan broj
514/Godinjak 2012
izuzetno vrijednih proznih i poetskih radova objavi u ovogodinjem katalogu, tretirajui

ih ravnopravno kao i tri prvonagraena rada.
iri za odabir najboljih likovnuh radova, u sastavu: Mirsada Balji, Amra Kozi i Muo
ahman, nakon pregledanih prispjelih radova, odluio je da prva nagrada bude dodijeljena
Lamiji Terzi, uenici Vb razreda. Prve osnovne kole Bugojno, druga nagrada Selmi
Zimi, uenici VII2 r. O Kovaii Sarajevo, a trea Nejri Smajlovi, VI2 razreda O
Podlugovi u Podlugovima.
U skladu sa ustaljenom praksom da se za poseban doprinos u realizaciji konkursa nagradi
jedan broj nastavnika bosanskog jezika i likovne kultrure, iriji su sugerisali organizatoru
konkursa da se ove godine priznanja dodijele Elmi Adahi-utura, nastavnici u O
Haim Spahi Ilija; Asmiri erifovi, nastavnici Pete osnovne kole Brko Distrikt
i Esmeraldi Hodi, nastavnici u O 1. mart, Vrnogra Velika Kladua (za rad u oblasti
literarnog stvaralatva) Edinu Hrtiu, nastavniku u Petoj osnovnoj koli Brko Distrikt,
Edini Musi, nastavnici Prve osnovne kole Bosanska Krupa i Ani Vukovi, nastavnici
O Fatima Guni Sarajevo (za doprinos u oblasti likovnog stvaralatva).
elei da iznova zajedno otkrijemo ljepotu proimanja kultura na naim prostorima,
te da doprinesemo ponovnom zbliavanju ljudi razliitih kulturnih tradicija, i ove godine
etiri nacionalna drutva u Bosni i Hercegovini: Jevrejsko kulturno-prosvjetno i humanitarno drutvo La Benevolencija, Srpsko prosvjetno-kulturno drutvo Prosvjeta, Hrvatsko
kulturno drutvo Napredak i Bonjaka zajednica kulture Preporod u okviru manifestacije
Dana Sarajevskog kantona publici su predstavili muziko naslijee naih naroda. Ovogodinji zajedniki nastup naziva Zapjevajmo zajedno Jevrejsko kulturno-prosvjetno i
humanitarno drutvo La Benevolencija predstavio je Mjeoviti vokalni ansambl
Beyachad Jevrejske optine Doboj, HKD Napredak predstavio je Iuventus Salinarum
koji djeluje pri Franjevakome samostanu sv. Petra i Pavla u Tuzl, a BZK Preporod La
Viva Vokalni ansambl Bugojno iz Bugojna. Koncert je odran 7. maja u Franjevakom
studentskom centru u Sarajevu.
Predstavljaka djelatnost u Galeriji Preporod pod rukovodstvom Mirsade Balji
imala je dvadeset postavki u ovoj godini. Popis izlobi sastavni je dio ovog izvjetaja.
Od sadraja koji smo planirali a nismo realizirali zbog nedostatka finansijskih
sredstava ove godine jesu dodjela stipendije iz Fonda Muhsin Rizvi i tampanje etvrtog
broja asopisa Bosnian Studies: journal for research of Bosnian thought and culture
(Bosanske studije: asopis za istraivanje bosanske misli i kulture).
Hatida Duman
Godinjak 2012/515
Izvjetaj o radu Galerije Preporod

u 2012. godini
anuar
Zajednika izloba 15 umjetnika iz stalne postavke Galerije Preporod
Februar
Samostalna izloba umjetnike fotografije, Ahlat Tuncay Bayar Ahlat, Turska
Mart
Samostalna izloba grafike, Avdo iga, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
April
Samostalna izloba grafike, Lisice Branka Mari, Beograd, Srbija
Samostalna izloba, Ekologija i umjetnost, Suvada Bori-airagi, Sarajevo, BiH
Samostalna izloba San letnje vojvoanske noi, Emil Sfera, Panevo, Srbija
Maj
Zajednika internacionalna izloba 19 umjetnika iz stalne postavke Galerije Preporod
Prva izloba u ciklusu Njima, zaustavljenim u vremenu Tina Pekez Sjeanje,
djeiji radovi Nadrastanje bola, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tradicionalna izloba djeijih literarnih i likovnih radova sa konkursa BZK Preporod
Najljepa je moja rijeka, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Juni
Zajednika internacionalna izloba Devet umjetnika iz stalne postavke Galerije
Zajednika izloba internacionalne likovne kolonije Hercegovina 2012 Poitelj 19
umjetnika. Umjetniko putovanje hercegovakim gradovima iz osmanskog perioda
Juli
Samostalna izloba Double identity, Sae Sekoranje, Zagreb, Hrvatska
Zajednika internacionalna izloba iz stalne postavke, 7 umjetnika, Galerije Preporod
August
Izloba kaligrafije, Saeed Rezai, Teheran, Iran
Septembar
Samostalna izloba Slikanje sjenama slike i video rad Ivana Ozetski,
Ivani-Grad, Hrvatska
Izloba Reduce, Reuse, Recycle, radovi uenika OSI Meunarodne kole
(nastavnik Bato Bostandi)
516/Godinjak 2012
Izvjetaj o radu Galerije Preporod u 2012. godini
Oktobar
U organizaciji Galerije Preporod u Hanikahu odrana je izloba Otpor. Izloeni
radovi: Ane Kova, Mirsade Balji i Alme Suljevi. Ovom izlobom poelo je obiljeavanje
20 godina likovnog dijela Umjetnike ete Armije Bosne i Hercegovine.
Novembar
Samostalna izloba iz ciklusa Zaustavljeni u vremenu, sjeanje Kemal Kebo,
Mostar, Bosna i Hercegovina
Zajednika izloba, iz stalne postavke Galerije Preporod, 7 umjetnika
Decembar
Zajednika izloba kole kaligrafije Galerije Preporod. kolu vodio
azim Hadimejli.
Osim pobrojanih izlobi, u Galeriji Preporod odrani su i sljedei sadraji: kola
kaligrafije i slikanja, promocije knjiga, pjesnike veeri i slino.
Mirsada Balji
Godinjak 2012/517
Izvjetaj o radu Biblioteke Instituta

za bonjake studije BZK Preporod
za 2012. godinu
vadeseta godinjica postojanja Biblioteke Instituta za bonjake studije

(1992-2012) obiljeena je objavljivanjem dva prigodna teksta o njenom
osnivanju i radu u listu Preporod1 i strunom bibliotekom listu Bosniaca.2
Osnovana je s namjerom prikupljanja knjiga i grae koje govore o Bosni i Bonjacima,
bosanskohercegovakoj historiji, bosanskom jeziku, bonjakoj knjievnosti, etnologiji
i dr., koji e pomoi nauno-istraivake projekte koji se rade pri Preporodu. Do sada
je prikupljeno 14.385 probranih i strunih naslova iz spomenutih oblasti. U 2012. godini
pokuali smo prikupiti to vie knjiga, obraditi, pohraniti podatke o novim naslovima
u autorski i struni UDK katalog, te kompjutersku bazu, koordinirati rad s opinskim
Preporodovim bibliotekama, prikupiti informacije o novim Preporodovim izdanjima,
pruiti biblioteko-informacijske usluge korisnicima i drugo.
Nabavka knjiga
Knjini fond obnovljen je s 506 naslova, koji su kupljeni ili nabavljeni razmjenom i
poklonima. U nae darodavce upisani su: Emsud Sinanovi, Ibrahim Hadi, Amir Brka,
Lamija Hadiosmanovi, Sadudin Musabegovi, Munib Maglajli, Senadin Lavi, Jasminko
arac, Husref Tahirovi, Omer Hamzi, Rusmir Mahmutehaji, Mujo Okovi, Husnija
Kamberovi, Jasminko Mulaomerovi, Ibrahim Durakovi, Akademija nauka i umjetnosti
Bosne i Hercegovine, Udruenje Interkultura, Naunoistraivaki institut Ibna Sina,
Fakultet politikih nauka, Centar za ljudska prava, Institut za istoriju, Orijentalni institut,
Kulturni centar IR Iran, SPKD Prosvjeta, Media centar, Nacionalni komitet ICOMOS
u Bosni i Hercegovini, Udruenje Odjek, Izdavaka kua Monos, Udruenje Selam
iz Zenice, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Fakultet
islamskih nauka, Rijaset Islamske zajednice u BiH, Vakufska direkcija, Islamski pedagoki
fakultet iz Zenice, Kantonalni zavod za zatitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijea,
Gazi Husrev-begova biblioteka, Pen centar, Institut za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba,
1
Isma Kamberovi: Dvadeset godina Biblioteke Instituta za bonjake studije BZK
Preporod, Preporod, god. 41, br. 9/971, 1. 5. 2012., str. 34.
2
Bosniaca, br. 17 (2012), str. 48-51.
518/Godinjak 2012
Izvjetaj o radu Biblioteke Instituta za bonjake studije BZK Preporod za 2012. godinu
Pravni fakultet, Centar za kulturu iz Mostara, Fondacija za izdavatvo, Friedrich-EbertStiftung, Preporodova opinska drutva i dr.
Obrada knjiga
Nove knjige upisane su u inventarsku knjigu u koju je do sada upisano 14.385 bibliotekih jedinica, to ini ukupan broj naslova u Biblioteci. Nakon katalogizacije i klasifikacije
koja se radi prilikom bibliografske obrade knjiga i pohranjivanja podataka u kompjutersku
bazu, tampaju se kataloke kartice, koje se kasnije umeu u autorski i struni katalog.
Rad na online katalogu
Bibliografski podaci nabavljenih i obraenih knjiga pohranjeni su u nau lokalnu
kompjutersku bazu, a zatim su abdejtovani u online katalog nae biblioteke, koji se moe
pretraivati na naoj web stranici: www.preporod.ba
Biblioteko-informacijske usluge
Biblioteko-informacijske usluge koristili su: saradnici na Preporodovim projektima,
doktoranti, magistranti, istraivai, studenti i dr. Traile su se upute za odreene referate,
seminarske radove, istraivake radove i dr. Pruali smo informacije telefonskim putem,
elektronskom potom i dr.
Koordinacija s Preporodovim opinskim bibliotekama
Donacijom knjiga stimuliramo i pomaemo rad Preporodovih opinskih biblioteka.
U proloj godini poklonili smo odreeni broj knjiga bibliotekama u sljedeim Preporodovim
opinskim drutvima: Bijeljini, Brkom, Goradu, Ilijau, Kalesiji, Kiseljaku, Kladnju,
Splitu, Srebreniku, ivinicama te osnovnim kolama u Zabru i Bilalovcu kod Kiseljaka.
Bibliografija Preporodovih izdanja
Bibliografija Preporodovih izdanja u BiH i Hrvatskoj za prole dvije godine obogaena
je s 64 nova naslova, dok je broj prikupljenih informacija koje govore o aktivnostima Preporoda, novim izdanjima, promocijama, knjievnim veerima, izlobama, druenjima
i slino puno vei.
Rad u Redakciji Godinjaka BZK Preporod
Osim tehnikih poslova, uraena je klasifikacija lanaka po UDK za novi broj Godinjaka
za 2012. godinu, koji je u pripremi. Godinjak za 2011. godinu indeksiran je u Central
Godinjak 2012/519
Izvjetaj o radu Biblioteke Instituta za bonjake studije BZK Preporod za 2012. godinu
and Eastern European Online Library iz Frankfurta am Main i moe se pronai na:
www.ceeol.com
Ostale aktivnosti
Godine 2009. etiri nacionalna drutva: La Benevolencija, Napredak, Prosvjeta i
Preporod, pokrenuli su zajedniki projekt Digitalna zatita kulturne batine nacionalnih
drutava BiH. Svako drutvo je napravilo spisak knjiga, asopisa, novina, listova koje bi
trebalo digitalizirati. Mi smo, izmeu ostalog, predloili kalendare Gajret i Narodna uzdanica,
koje smo iz naeg knjinog fonda predali na digitalizaciju, koju radi Media centar iz Sarajeva.
Digitalizirani kalendari Gajret i Narodna uzdanica moi e se pogledati na naoj web
stranici: www.preporod.ba pod linkom Digitalizirana bonjaka kulturna batina. Ovaj
projekt finansirali su BH Telecom i Federalno ministarstvo kulture i sporta.
Facebook profil biblioteke
Bibliotekari trebaju ii u korak s razvojem informacijskih i digitalnih tehnologija. Zato
smo izradili profil biblioteke na drutvenoj mrei Facebook s ciljem promocije itanja i
populariziranja knjige, te pruanja osnovnih informacija o historiji biblioteke i njenom
radu, koji je osvjeen s nekoliko fotografija njenog ambijenta. Prezentirali smo izbor novih
naslova iz naeg knjinog fonda i znaajnije godinjice u 2013. godini.
Isma Kamberovi
520/Godinjak 2012
UDK 027.2: 061.22 (497.6=163.43*)
Biblioteka Instituta za bonjake studije

BZK Preporod: dvadeset godina
postojanja: 1992-2012.
Isma Kamberovi
BZK Preporod
Sarajevo
Rad donosi detaljan opis osnivanja i djelovanja Biblioteke Instituta za bonjake studije
BZK Preporod u Sarajevu povodom 20 godina postojanja. Biblioteka je formirana
poetkom 1992. godine s ciljem pomaganja nauno-istraivakih projekata zasnovanih u
Preporodu. Zahvaljujui injenici da su od poetka njenog djelovanja organizacija i rad
zasnovani na bibliotekim pravilima i standardima, ona danas posjeduje one reference koje
jednu biblioteku ine modernom i dobro organiziranom. Posjeduje autorski, struni UDK
katalog i kompjuterski online katalog koji se moe pretraivati na Preporodovoj web
stranici www.preporod.ba. Knjini fond se koristi besplatno u itaonici, a mogu ga koristiti
saradnici Preporodovih projekata, doktoranti, magistranti, studenti, istraivai i ostali.
Biblioteka ima i funkciju Preporodovog bibliografskog centra, gdje se redovno prikupljaju
podaci o svim Preporodovim izdanjima.
Kljune rijei: Biblioteka Instituta za bonjake studije BZK Preporod, specijalne
biblioteke, bibliotekarstvo, knjige, Bosna i Hercegovina
lavni odbor Kulturnog drutva Muslimana Preporod je na sjednici odranoj

14. maja 1991. godine donio Pravilnik o organizaciji nauno-istraivakog rada
Drutva u okviru tadanjeg Centra za bosanskomuslimanske studije (Danas
Institut za bonjake studije). Prema tom Pravilniku, primarna djelatnost Centra za
bosanskomuslimanske studije je nauno prouavanje onih oblasti koje konstituiraju i
izraavaju nacionalni identitet Bosanskih Muslimana, a to su: bosanski jezik, knjievnost
Bosanskih Muslimana od prvih pisanih spomenika do savremenog knjievnog stvaranja:
etnologija i folklor Bosanskih Muslimana; historija, vjera, pravo, filozofija i sociologija
Bosanskih Muslimana. Za obavljanje i koordiniranje ove znanstveno-istraivake djelatnosti
Godinjak 2012/521
Biblioteka Instituta za bonjake studije BZK Preporod: dvadeset godina postojanja: 1992-2012
osnovana su etiri odbora: za jezik; knjievnost i umjetnost; etnologiju i folklor; historiju,

pravo, filozofiju i sociologiju; i biblioteka. Meutim, formiranju biblioteke Centra pristupilo
se poetkom 1992. godine, tek kada su vraene Preporodove prostorije na lijevoj strani
zgrade, u kojima je do tada djelovalo Udruenje Naa djeca.
Odlueno je da se prilikom osnivanja biblioteke postupi prema osnovnim pravilima
i standardima u bibliotekarstvu: a) Ispotovano je pravilo o trodijelnosti prostorija za biblioteki rad, koje se sastoje od prijemne kancelarije, itaonice i depoa za knjige u kojem je
knjini fond smjeten prema UDK klasifikaciji; b) Voenje i organizacija rada povjerena
je strunom bibliotekom kadru, te je u stalni radni odnos primljena diplomirana komparativistica i bibliotekarka; c) Pristupilo se nabavci osnovnog inventara: dva peata, inventarska
knjiga, karte za knjige i asopise, kartice za autorski katalog, kataloki ormari s ladicama,
kasnije kompjuter i dr. Stvoreni su uslovi za neometan rad i knjige su polako poele pristizati... U inventarsku knjigu upisane su prve knjige koje su darovali prof. dr. Muhsin Rizvi,
prvi predsjednik obnovljenog Preporoda, prof. dr. Munib Maglajli, prvi direktor tadanjeg
Centra za bosanskomuslimanske studije, te lanovi Naunog vijea Centra: prof. dr. Enes
Pelidija, prof. dr. Muhamed Nezirovi, prof. dr. Senahid Halilovi, knjievnik Alija Isakovi,
lanica Odbora za umjetnost Azra Begi te nai prijatelji: Teufik Mufti, Vefik Hadismajlovi,
Hajrudin Harai, Enver Mehmedbai i dr. Meu prvim poklonima je i dio biblioteke
Midhata Serdarevia, te privatna biblioteka akademika prof. dr. Avde Sueske, koja je pod
granatama prenesena u Preporodove prostorije. Kasnije se knjini fond uveavao na
nekoliko naina: kupovinom, poklonima pojedinaca, izdavakih kua te razmjenom izdanja.
Najdragocjeniji dio nae biblioteke je privatna biblioteka akademika prof. dr. Avde
Sueske. Njen knjini fond je zaveden u dvije inventarske knjige s 2.142 bibliografske
jedinice, koje ine knjige, zbornici, separati, enciklopedije, asopisi i arhivski materijal,
koji je zatim ispeatan, katalogiziran, klasificiran i smjeten po UDK sistemu u zatvorene
ormare i vodi se kao poseban fond.
Godine 2006. Preporod je s Pravnim fakultetom obiljeio petu godinjicu smrti akademika Avde Sueske, objavljivanjem Strunog kataloga poklonjenih knjiga akademika
prof. dr. Avde Sueske Biblioteci Instituta za bonjake studije BZK Preporod. Objavljivanjem ovoga kataloga, namjeravali smo iroj javnosti pokazati koji se naslovi u ovoj
biblioteci mogu pronai, htjeli smo pokazati i odnos zaposlenika u Preporodu prema
poklonjenoj knjizi, ali i da ostane zabiljeen spisak poklonjenih knjiga, kako ih niko nakon
nas ne bi mogao otuiti.
Knjige u ovoj biblioteci nisu puno stare po godinama izdanja, ali su zanimljive po tome
to su briljivo sakupljane i donesene sa brojnih istraivakih i turistikih putovanja. Navest
emo samo neka imena poznatijih stranih autora ija se djela nalaze u ovoj biblioteci: Fikret
Adanir, Adnan Adivar Abdlhak, Smiha Ayverdi, Mnir Aktepe, Franz Babinger, Gustav
Bayerle, Bekir Sitki Baykal, mer Lutfi Barkan, Wilhelm Barthold, Mathias Bernath, Karl
Binswanger, Titus Burckhardt, Bistra Cvetkova, Suraiya Faroqhi, Klaus-Detlev Grothusen,
Gisela Haberer, Jozef Hammer, Ferdinand Hauptmann, Halil Inalcik, Hasan Kalei, Hans
Joachim Kissling, Hans-Jrgen Kornrumpf, Hans Georg Majer, Aleksandar Matkovski,
522/Godinjak 2012
Jozef Matuz, Vera Mutafieva, Nagata Yuzo, Virginia Paskaleva, Ismail Hakki Uzunarili,
Zdenka Vesel-Penosilov, Ernest Werner i jo mnogi drugi zanimljivi autori i jo interesantnije knjige.
Veliki broj knjiga je na njemakom, turskom, ruskom, bugarskom, francuskom i engleskom
jeziku, a uglavnom se odnose na historiju osmanskog perioda, pravo i islamistiku, a najzanimljivije je da se ove knjige danas uope ne mogu nabaviti u naoj zemlji i zato predstavljaju jednu veoma vrijednu privatnu biblioteku.
Knjini fond Biblioteke Instituta za bonjake studije obogaen je knjigama bonjakih
knjievnika, historiara, lingvista, sociologa, etnologa i dr. Knjige o srednjovjekovnoj
bosanskoj knjievnosti, bonjakoj usmenoj knjievnosti, bonjakoj knjievnosti na orijentalnim jezicima, alhamijado knjievnosti, zatim knjievnoj kritici novije knjievnosti i
dr. ine znaajan dio biblioteke. Poasno mjesto zauzimaju djela bonjakih knjievnika
i nalaze se u zatvorenim staklenim vitrinama: Mehmed-bega Kapetanovia Ljubuaka,
Edhema Mulabdia, Osmana-Aziza, Safvet-bega Baagia, Muse azima atia, Abdurezaka
Hifzi Bjelevca, Hamze Hume, Ahmeda Muradbegovia, Hasana Kikia, Skendera Kulenovia, Dervia Suia, amila Sijaria, Mee Selimovia, Alije Nametka, Maka Dizdara,
Alije Isakovia, Muhameda Kondia, Huseina Baia, Tvrtka Kulenovia, Nedada
Ibriimovia, Irfana Horozovia, Devada Karahasana, Abdulaha Sidrana i dr.
Za ovih dvadeset godina postojanja uspjeli smo prikupiti 14.385 knjiga, zbornika, separata,
asopisa, novina, listova i dr., koji su nabavljeni selektivnom metodom.
Od raritetnih serijskih publikacija izdvajamo sljedee: Biser (urednik Musa azim ati),
Novi behar (urednik Husein ogo), Gajret (urednik Abdurezak Hifzi Bjelevac), Islamski
svijet (urednik Omer ehi), Muslimanska svijest (urednik Munir ahinovi Ekrem),
Hikmjet (urednik Ibrahim Hakki oki), El-Hidaje (urednik Muhamed Panda), Nada
(urednik Ksta Hormann), Narodna uzdanica, Kalendar Bonjak i dr.
Iz pravnih nauka izdvajamo sljedee raritete: Kazneni zakon o zloinstvih, prestupcih
i prekerajih, naredbe o nadlenosti sudovah kaznenih i red tiskovni od 27. svibnja 1852 za
cesarevinu austriansku: (uredovno priruno izdanje), Wien: Iz Cesarsko-kraljevske dvorske
i deravne tamparie, 1853., Medelle i ahkjami erije: (Otomanski gragjanski zakon),
Sarajevo: Tisak i naklada Danijela A. Kajona, 1906., Tornauw, Nicolaus V.: Das Moslemische
Recht: aus den Quellen dergestellt, Leipzig: Dyksche Buchhandlung, 1855., Kruszelnicki,
Franjo i Salih Mutapi: Postupak pred erijatskim sudovima u Bosni i Hercegovini,
Zagreb, 1917., i dr.
Kolekcija sainjena od 122 razliita rjenika doprinosi bogatstvu naeg fonda, iz koje
izdvajamo sljedee: Weber, F. A.: Wrterbuch der italienischen und deutschen Sprache,
Leipzig: Verlag von Otto Holtze, 1876., Heuser-evket: Trkisch-deutsches Wrterbuch,
Leipzig: Otto Harrassowitz, 1942, Jansky, Herbert: Deutsch-Trkisches Wrterbuch,
Wiesbaden: Otto Harrassowitz, 1961., Zenker, Julius Theodor: Trkisch-Arabisch-Persisches
Handwrterbuch, Hildesheim: Georg Olms Verlagsbuchhandlung, 1967. i dr.
Da bi biblioteka bila dobro ureena i organizovana, mora imati uraene kataloge. Zato
smo nabavili kataloki ormari s ladicama u kojima je smjeten autorski abecedni i struni
Godinjak 2012/523
UDK katalog, koji se redovno auriraju. Zbog nedostatka finansijskih sredstava, koja su
potrebna za prikljuenje i mjesenu pretplatu u bosanskohercegovaku biblioteku mreu
COBISS, odluili smo se na formiranje lokalnog kompjuterskog bibliotekog kataloga
u softveru File Maker Pro (kao u Gazi Husrev-begovoj biblioteci), u kojem pohranjujemo
biblioteke zapise knjiga i serijskih publikacija po meunarodnim bibliotekim pravilima.
Online katalog nae biblioteke moe se pretraivati na Preporodovoj web adresi:
www.preporod.ba
Biblioteka Instituta za bonjake studije BZK Preporod ima i ulogu matine biblioteke
za Preporodove opinske biblioteke koje se formiraju u opinskim drutvima. Godine
1994. Preporod je donio Preporuku o osnivanju biblioteka u opinskim drutvima i
Pravilnik o radu biblioteke opinskog drutva, s ciljem duhovnog i kulturnog uzdizanja
Bonjaka. U poetku su proslijeene stotine knjiga za Preporodove opinske biblioteke
irom Bosne i Hercegovine, kasnije se taj broj poveao, jer i danas poklanjamo temeljne
i kvalitetne knjige iz bonjake knjievnosti, bosanskog jezika, historije i dr. bibliotekama
koje su se izborile za svoj prostor, te mogu organizirati rad u biblioteci drutva. Spiskovi
s tanim brojem poklonjenih knjiga uredno se vode u ovoj matinoj biblioteci.
Osim bibliotekih, u biblioteci se rade i srodna bibliografska istraivanja. Redovno se
prikupljaju podaci o objavljenim knjigama Preporodovih opinskih drutava i podaci
o radu Preporoda praeni kroz tampu i druge publikacije, te smo prilikom proslave
dvadesetogodinjice obnove rada Preporoda objavili knjigu Bibliografija izdanja BZK
Preporod i literatura o BZK Preporod: 1990-2010., i time ostavili vjerodostojan dokument o Bonjacima okupljenim u bonjaku zajednicu kulture i njihovim aktivnostima.
Knjini fond se koristi samo u itaonici, jer se jedino na taj nain mogu sauvati
knjige od otuenja i oteenja, a to je i osnovni uslov naih darodavaca. Koritenje itaonice
i knjinog fonda se ne naplauje, i to zvui nesvakidanje, ali je istinito. Moemo zakljuiti
da se dobre ideje i dobro ulaganje na kraju uvijek dobrim vrate, a dvadeset godina postojanja ove biblioteke to i potvruje.
INSTITUTE FOR BOSNIAKS STUDIES LIBRARY BZK PREPOROD: TWENTY YEARS

OF ITS EXISTANCE: 1992-2012.
Isma Kamberovi
Summary
The paper gives us detailed description of establishing and work of Institute for Bosniaks
studies library BZK Preporod in Sarajevo, on the occasion of twenty years of its existence.
The library has established at the beginning of 1992 with an aim to support scientific-research
projects based in Preporod. From the beginning of the librarys activities, thanks to the fact
that its organization and work has been established on library standards and norms, the library
524/Godinjak 2012
today has all references that make it modern and well organized. It has authors catalogue,
professional UDC catalogue and computerized online catalogue that can be searched at
www.preporod.ba, Preporod website. The bibliographical units in library have been used
in the reading room for free and can be used by collaborators of Preporod projects, PhD
students, postgraduates, students, researchers and others. The library also functions as
Preporod bibliographical centre where the data have been regularly collected about all
Preporod issues.
Keywords: Institute for Bosniaks studies library BZK Preporod, special library,
librarianship, books, Bosnia and Herzegovina
Godinjak 2012/525
Nagraeni radovi na Preporodovom

konkursu za literarne i likovne radove uenika
osnovnih kola: 10. godinjica
ve godine obiljeili smo deseti, jubilarni, konkurs Preporoda za najbolje

literarne i likovne radove uenika osnovnih kola u Bosni i Hercegovini.
Vana je injenica da jedan konkurs traje deset godina u vrijeme kada se u
naem drutvu mnogi pothvati i projekti iz podruja kulture prekidaju i gase. Konkurs u
svim svojim praktinim i izvedbenim manifestacijama moe se smatrati kao izuzetno
znaajna aktivnost Matinog odbora i opinskih odbora BZK Preporod.
Zbog svega toga ovaj bismo Preporodov konkurs mogli, u punom smislu znaenja te
kvalifikacije, tretirati reprezentativnim, a njegovu funkciju izuzetno korisnom i znaajnom.
Konkurs se sasvim dobro uklapa u redovne odgojne i obrazovne ciljeve osnovnih kola, te
je u ovih deset godina na konkursu uestvovalo vie od deset hiljada uenica i uenika
osnovnih kola, od Velike Kladua do Gorada, od Brkog do Stoca. Zajedno s njima,
neto zbog profesionalnih obaveza, a ee zbog shvatanja vanosti ovih aktivnosti, na
konkursu je, na primjeren nain, uestvovalo vie stotina prosvjetnih radnika, nastavnica
i nastavnika bosanskog jezika i likovne kulture. Svih deset konkursa pratili su katalozi
u kojima je, kao dragocjeni tragovi, ostalo stotine vrijednih literarnih i likovnih radova. Za
realizaciju ove manifestacije dugujemo zahvalnost iriju, prije svega, Biseri Alikadi, Muji
Musagiu, Aliju Musiu, Asmiru Kujovi, potom Hademu Hajdareviu Mirsadu Beirbaiu,
Daferu Obradoviu, Ashadi Kasap za literarne radove te Azri Begi, Jasminku Mulaomeroviu, Mui ahmanu, Mirsadi Balji, Deki Hodiu, Fikretu Lukau, Avdi igi,
Devdetu Nikoeviu, Asimu eliloviu, Tariku Jesenkoviu, Jusufu Avdiu, Hamzaliji
Muhiu i Amri Kozi za likovne radove.
U prethodno navedenom lahko se mogu prepoznati razlozi da u ovoj jubilarnoj godini
konkursa budu sabrani nagraeni literarni radovi i objavljeni u Godinjaku te da zaalimo
to zbog koncepcije Godinjaka nee biti reprodukovani i likovni radovi. Meutim, svake
godine je u Galeriji Preporoda organizirana izloba nagraenih i odabranih likovnih radova.
Prilikom otvaranja izlobi iri je uruio prigodne nagrade za prva tri literarna i likovna
rada, a nastavnicima bosanskog jezika i likovne kulture priznanja u realizaciji konkursa.
526/Godinjak 2012

uenika osnovnih kola: 10. godinjica
BOSNOM BEHAR PROBEHARAO

Bistri sam potok pila sa dlana.
Rumeno nebo zapad je skrio.
Mirie behar na kraju dana.
Bosni u noas lei u krilo.
ape mi Bosna vjetrom proljea.
Na uho tiho, lagano ree:
Ne boj se, milo, to su stoljea
to samo eho prolosti tee.
Mnoga e jutra donijeti zoru.
Behar e padat ko snijeg bijeli.
Laste e letjet ka svome moru.
Vjenost sudbinu Bosna dijeli.
Naida Jaganjac, V razred
O Fatima Guni, Sarajevo
MOSTOVI SPAJAJU OBALE I LJUDE

Kroz svaki grad tee neka rijeka,
njena je putanja duga i daleka.
Ogledalo mostu svaka rijeka bude,
a mostovi spajaju obale i ljude.
Gradili ih ljudi jo od davnina,
kamene i lijepe, za oi milina.
Ukras svakom gradu most na rijeci bude,
I velike ljubavi na mostu se rode,
aputanja njena, uborenje vode.
Poljupcima slatkim nijem svjedok bude,
Radost ljudima, biseri na rijeci,
ispod Starog mosta, teci, rijeko teci!
Godinjak 2012/527

Neka ih to vie na rijekama bude,

jer mostovi spajaju obale i ljude.
Onom preko vode ti ruke prui,
most e ti pomoi, pa se s njim udrui.
Neka bude sree, rata nek ne bude
jer mostovi spajaju obale i ljude.
Aida uli, VI razred
O Zalik, Mostar
Podruno odjeljenje Gubavica
ITAV SVIJET JE LJUDSKA KUA

Moja kua, tvoja kua,
naa kua,
itav svijet!
istu vodu, zemlju, zrak,
isto, lijepo
eli svak.
uvaj tue ko i svoje
lijepo nek je svima nama
neka ptice svuda poje,
raduju se svaka mama!
istu vodu daj ribama
istu zemlju svim vokama,
isti vazduh biu svakom
i priici lahkokriloj
i pelici slatkoj, miloj!
Nemoj ekat da ti kau:
uvaj vodu, zemlju, zrak
u akciju odmah kreni
loe navike promijeni!
Njeguj travu i drvee,
uvaj rijeku, pele i cvijee!
528/Godinjak 2012

Moja kua, tvoja kua

ljudska kua itav svijet.
Nermina Murti, VII razred
O Mehmedalija Mak Dizdar, Sarajevo
SVIJET KAKAV JESTE ILI KAKAV BI TREBAO DA BUDE

Zovem se imenom mnogih djeaka, znanih i neznanih,
Imenom jednog pjesnika, ak!
Kau da je pisao stihove, gazele, i da je mnogo volio grad
Starog mosta, na Neretvi.
Zovem se imenom i jednog uvenog heroja iz rata, ali
iz kojeg, kada ih je toliko bilo?!
Zovem se imenom obinih ljudi, imenom koje mi je
majka sa neobino snanom eljom dala.
Zovem se obinim imenom,
ja, neobini djeak,
roen prije etrnaest godina u odjecima stanih eksplozija,
jezivih ljudskih krikova okrvavljene Srebrenice,
ja, djeak kojeg je otac, izmeu dva juria, tek na rukama
zanjihao,
u kolijevku spustio, i otiao,
ja, djeak, koji oev lik nikada nisam upoznao,
ni topli dodir grubog, oevog dlana da me po kosi pomiluje,
a o zajednikim izletima, utakmicama, odlascima u kino
da i ne prozborim.
Ja, obian djeak brda i dolina bosanskih, koji nikada
nije dobio priliku da ostvari san svih djeaka
da sa ocem dosegne zvijezde, ulovi mjesec i osmjehnuto
oko...
Ja, djeak sasvim obian, od majke Besihe i oca Bege,
rahmetli,
ipak ne dam svoje snove ovoj okrutnoj stvarnosti.
Ja, obini djeak, sanjam!
Sanjam o bistrom, nezamuenom izvoru i
vritanju razigrane djece kraj njega.
Sanjam o duginom luku iznad slobodnog grada,
pitomog sela, cijele planete.
Sanjam o zreloj, uklasaloj penici i raspjevanim
Godinjak 2012/529

etaocima u polju.
Sanjam o slobodnoj igri djeteta u Bosni, Palestini,
Iraku, Meksiku, Albaniji, Afganistanu,
i svim kontinentima na Zemlji.
Sanjam da se umjesto oruja proizvodi cvijee.
Sanjam da svako dijete ima svoj tobogan, svoju
ljuljaku, klackalicu, igraku.
Sanjam da se svi ljudi na svijetu sporazumijevaju
jednim jezikom, jednim govorom, neka to bude govor srca!
Sanjam o jedinstvu djece, njihovoj slobodnoj igri
bez obzira na vjeru, boju koe i ime.
Sanjam o boljoj budunosti bez tune prolosti,
tekih uspomena.
Sanjam o tome da bude radost umjesto tuge.
Sanjam da nie cvijee i drvee, bez korova.
Sanjam da se djeca raaju u miru, a ne u ratu.
Sanjam, sanjam i sanjam,
a jo nikada da mi se san ostvari.
Zato molim svu djecu svijeta da sanjaju zajedno sa mnom
kako bi nam se san ostvario.
Neka nai snovi postanu molitva koja e donijeti
novo, vedro, plavo jutro cijelom svijetu!
Fadil Ademovi, VII2 razred
O Al-Walidein Gazzaz, Sarajevo
BOSNA ZEMLJA MOJIH PREDAKA

Ja sam malehan, nemam puno godina i o Bosni ne znam ba puno. Tek sam peti razred
osnovne kole. Ne znam puno ni o naim precima, ali hou da znam i zato u uiti i uiti i
puno saznati o sebi i o nama. Jer, ako ne zna dovoljno o sebi, svako te moe lahko pobrisati
kao da te i nema pa bude da te nikad nije ni bilo. Naprimjer, ako ja ne znam da imam u svesci
domau zadau jer mi ju je neko drugi napisao, onda mi je svako moe obrisati i ja neu
ni znati da je nemam jer nisam ni znao da sam je imao. Tako je i sa naim precima, i sa naom
historijom i sa naom dravom.
I ja u nekome biti predak i zato hou da budem dobar pa kad me budu spominjali,
neka kau da sam bio dobar, da sam bio uen, da sam bio pismen, da sam volio svoj rod,
da sam volio ljude, inio im dobro i to im ostavio u amanet.
Od nastavnika, roditelja i starijih ljudi, ali i putem televizora uo sam poneto o mojoj
Bosni. Znam da ona ima dugogodinju tradiciju i historiju. Znam da je bilo puno buna, ustanaka
i ratova i da je sve to Bosna sa mojim precima izdrala i opstala do dananjih dana. Znam
530/Godinjak 2012

da su Bosanci oduvijek poznati kao plemeniti ljudi. Znam jednu divnu baladu nae Bosne,
to je Hasanaginica. Znam da je postojao uevan, pametan i mudar ovjek Hasan Kjafi
Pruak. itao sam pjesme naih dobrih pisaca kao to su: Hamza Humo, Musa azim ati,
Mehmedalija Mak Dizdar. Znam da bih na ovu temu najbolje odgovorio kad bih pisao o
Maku Dizdaru, jer Mak Dizdar jednako je Bosna, ali ja malo o njemu znam, znam napamet
Modru rijeku i Zapis na dvije vode, ali u znati puno vie, obeavam to sebi i drugima.
Ovaj zadnji rat ostavio je mnoge suzne brazde po licu moje drage Bosne i Hercegovine.
Ona je uzrovana, zapaljena, poruena, poniena, uvrijeena, ali to njoj nije prvi put i ona
e se opet pridignuti s koljena i biti opet Bosna ponosna.
Sa mnom u razred idu djeca koja su u ovom zadnjem ratu ostala bez jednog ili oba
roditelja i bez mnogih roaka. ao mi ih je, ali sve je to Bosna. Sve je to naa, runa ili lijepa,
prolost. Lijepe se rado prisjeamo, a onu runu gorko gutamo i idemo dalje. Ne smijemo
stati. Nemamo pravo na to. Moramo i radi naih predaka i radi nas i radi onih koji e poslije
nas doi ii naprijed, a to emo najbolje uiniti uenjem.
Na kraju, evo jednog zgodnog poreenja. Meni su usta najpunija Bosne najvie bila
onda kad sam gledao koncert Safeta Isovia u Zetri na kojem je bilo toliko divnih
sevdalinki. ta je sevdalinka to znam. Uili smo to na primjeru pjesme Ima l jada ko kad
akam pada. Ta pjesma ima i u naem udbeniku. Uostalom, evo proljee je krenulo, a
to je vrijeme zaljubljivanja, vrijeme enje, vrijeme sevdalinke. I to je naa lijepa Bosna
i naa tradicija kao i tradicija naih predaka.
Ja se ponosim svojom Bosnom i svojim precima isto kao to elim da se i oni sa
mnom ponose. Stoga u zavriti jednim svojim stihom koji bi, da mu je jo koji pridodati,
mogao postati neto slino sevdalinci:
Probeharaj Bosno moja, majko Bosanaca!
Amar Bavan, V razred
Druga osnovna kola, Bugojno
UZ KNJIGU SAM UPOZNAO/UPOZNALA DOMOVINU

itam nikad napisanu antologiju pisaca za djecu moje domovine. itam i posmatram
raskriljenu kartu najdrae Bosne i Hercegovine. Zatvorim oi, sjetim se Bate sljezove boje
i sjetnog djeaka Branka opia smjestim u gornji lijevi dio karte Bosne i Hercegovine,
u srce Krajine ljute, u Biha, Krupu i planinu ponosnu Grme. Odmah do njega njeno
poloim, u malo pitomiju i ravniju Krajinu, Skendera i njegovo Gromovo ule i pitam
se da li ga jo krajika djeca trae. Do njih smjetam Hromadia i njegove Okamenjene
vukove u Ledenoj gori, a iz njihove blizine ujem Koieve Jauke sa Zmijanja. Preko
Nasihinog Vezenog mosta preletim Vrbasku uspavanku da vidim ta sada rade djeaci iz
ulice Zmaja od Bosne Advana Hozia. I na kraju polagano polagano na krajine smjetam
Kljuanina, koji nije iz Kljua, i njegovog ehida u tunim mislima kao Mirad bosanskim
Godinjak 2012/531

zvijezdanim nebom prenosim u Srebrenicu, u krvavu istonu Bosnu. Puno je jo pisaca

krajikih, ali mjesta na karti nema ni za jednoga vie, a nije da nisu zasluili. E, vala, ima
ih za tri Bosne, a kamoli za jednu Krajinu, makar i ljutu.
Pogledom iz Krajine krenem nizvodno niz Savu i ukaza mi se prostrana ravnica,
taman za veliko srce i teko djetinjstvo Hasana Kikia. U tu prostranu, zelenu i teku Posavinu,
u njegovu plodnu zemlju, lijeem, umornog od kratkog ivota, starog poetu Musu azima.
Rahmet njegovoj neshvaenoj dui.
Cijelu Tuzlu nadvisili svojom veliinom Mea i Dervi, makar za nas djecu nisu nita
naspisali, ali i mi emo porasti, te Tvravu i Kaimiju proivljavati. Odoh na Drinu i Gorade
staro, pa do sarajevskih Bjelava i njegove djece, ba kao Sarajlija stari. Kad smo ve
u Sarajevu, red je sjetiti se svih Sarajlija od pera i due djeije, od ljetopisca prastarog
Baeskije do dananjeg Uzunovia. Ni Mula Mustafa ni Damir nisu zaboravili djecu.
Pogled bacih nanie, na Zelengoru i Sutjesku, i na pamet mi pade Hadem i njegova Majka
pod Divljim trenjama. Brzo pogled otplovi do Bosne srednje, gdje djetinjstvo svoje
odsanja Demaludin i Bosni stihove podari, Bosni i svom Stvoritelju.
A gdje na kartu moje zemlje smjestiti etnje ispod duge Kulidana Dragana, u kojoj
gori i dolini Bosne i Hercegovine ukrijin Samo jo kosovi zviduu? ta i gdje sa Zijom
i njegovom Majkom i Prosanjanim jesenima, u krovitu Hercegovinu ili mirnu i uspavanu
Fojnicu? Vuletiev Klesar Tadija Tegoba u istonu, a brau imi u zapadnu i kamenitu
Hercegovinu. Od Dumhurova Konjica niz svjetlosti, grada Mostara i u njemu Nametkove
Trave zaboravke, Humina Hadijina maa i Emine antieve. U Mostaru svaka mahala,
svaka ulica ima pjesnika ili pripovjedaa od orovia i ikia do dananjih pola stupca
za zaljubljenog Peru Zubca i Kajanove Posljednje bosanske kraljice Katarine te na kraju
do poete i zanesenjaka Kebe.
Kada pogledah na dnu zemljopisne karte moje domovine, nadomak mora u Stocu, u
Vidovom polju, na Radimlji procvjetao i zamirisao prekrasan cvijet Mak, od kamena cvijet,
od kamena, a mirie i svijetli sve jae, sve jae i sjajnije.
I na kraju taka na i, Isakovi. Isakovi Alija. On je slovo i koje povezuje Bosnu sa Hercegovinom, i nije to obini veznik, to je neto vie i jae, to traje stoljeima kroz historiju,
neto to se teko moe opisati. Neto to se moe samo slutiti ili osjetiti, ali samo ako voli
nekoga kao to ja volim svoju domovinu, svoju Bosnu i Hercegovinu.
Lamia Leto, VIb razred
IV osnovna kola, Mostar
PRAZNIK U DJEIJIM SRCIMA

Dugo je do Bajrama... Ba neto sjedim i razmiljam kako bi bilo lijepo da ima po jedan
Bajram svakog mjeseca. ini mi se da bih lake ostvario svoje sitne, djeije elje. Grad
okien, praznina atmosfera, ali ja ne elim da piem o tome nego o svom Bajramu.
532/Godinjak 2012

A moj praznik vam izgleda, otprilike, ovako. Dvadeset dana prije me ponu ucjenjivati,
da u samo, ako budem super dobar, dobiti neto to elim. Ali, i ja sam postao malo mudriji,
pa se trudim da budem dobar koliko mogu, a nekad mi ide, a nekad ba i ne.
E onda, sedam dana prije slavlja ide generalno ienje kue, sve se pere kao da e
za taj veliki dogaaj doi neka inspekcija za higijenu, pa da, ne daj Boe, negdje praka
ne ostane. I, kad se to zavri, onda idu beskonani telefonski razgovori mame i nane ta
e ko skuhati, pa kupuju hranu prima kvalitete, pa savjetuju jedna drugu koliko se ta
pee i kuha. Babo i dedo se alju u granap, u zadnji as, ako su ta zaboravile.
E, najvie volim ono to se zove uoi Bajrama. Tada je sve sreeno, skuhano i ve
se zna ta je ko dobio na poklon. Mama se pravi iznenaena ta joj je babo kupio, a pria
o tome mjesec dana, pa ta bi joj drugo kupio kad je ve napamet nauio ta joj treba. Ja
dobijem novu odjeu, da se dotjeram, a trebat e mi i poslije.
Uoi Bajrama obino idem kod nane na spavanje, da ujutro rano idem s dedom na
brajram-namaz. Ponesem sve ispeglano da se ujutro lijepo obuem. Posebno se radujem
to mi nana da opati od svega to je skuhala i kae mi: Ti, sine, prvi probaj, ti si nani
najpreniji. Osjeam se kao neko ko je svojom dobrotom zasluio da ga svi maze i paze.
Isplatilo se malo i sluati.
A onda osvane bajramsko jutro. Nana ustane rano da nam skuha kahvu i pripremi
doruak. Nana, dedo i ja popijemo kahvu i onda ja i dedo idemo u damiju. Dedo,
ponosan na mene, ko da je na lotu osvojio bingo, samo se smjeka. Dobro raspoloen.
Obino klanjamo u obanija damiji, jer blizu stanujemo, a i dedo kae da tu zna
najvie dematlija. Poslije estitanja u damiji idemo kod mame i babe na kahvu. Ja ve
polahko raunam koliko sam bajramluka dobio, a plan ta u sve kupiti ve imam. Onda
krenemo na mezarje. Tamo je tuno, ali moramo obii i one, koji se sada sa nama ne
raduju Bajramu, kao moja rahmetli nana Safa.
Sad na red dolazi obilazak rodbine i prijatelja, a ja jedva ekam kad emo kod nane
na ruak, ostala je da pravi zeljanicu, da je taze za ruka, jer joj to unuk najvie voli.
Svi se skupimo, puna kua. Dou amida, amidinca, tetka, tetak, moja starija rodica i
drugi dedo, iako je bolestan. Smijemo se i piamo do kasno u no.
A sljedei Bajram bit e jo ljepi. Prije tri mjeseca sam dobio jednu malu rodicu,
Jasminu. Odluio sam da joj za Bajram kupim na Baariji papuice.
Harun Ceri, VI4 razred
O Isak Samokovlija, Sarajevo
MOJI HEROJI MIRA

U mojoj mahali jedna je stara bosanska kua. Ona je svjedok herojstva jedne hrabre
nane i mogla bi zajedno sa mnom o tome danima priati, da hoe, ali kue ne priaju, a
i stare nane vie nema. Svoju bi tajnu u mezar ponijela da nije mene, malenog, radoznalog
djeaka to sam joj mlijeko svakoga jutra nosio. Nanu su zvali izbjeglica. Ja nisam razumio
Godinjak 2012/533

zbog ega, jer meni je izgledala kao i sve druge nane u selu. Bila je manje priljiva od
ostalih i manje su je viali van kue pa moda zbog toga, ne znam.
Zakucam tiho na njena zelena vrata i pruim joj mlijeko tek pomuzeno, jo vrue. U
poetku sam se bojao njenih dubokih bora na elu, tuge u oima i podbuhlog lica. Svaki put
bi me zvala u kuu da se ugrijem i svaki put bi prozborila: Boe, vidi ga, isti moj Hamza!
Nisam ulazio u kuu, ali sam rado uzimao bombonu koju bi mi dala. Do kue bih je brzo
pojeo da me majka ne bi kudila zbog toga. Priala mi je kako nana nita nema, da je puka
sirotinja i da joj treba davati, a ne od nje uzimati. Zato je bombona bila nanina i moja tajna.
Jednog sam jutra, djeijom radoznalou voen, napravio veliku greku i nani nehotice
ogromnu bol nanio. Kad je po ko zna koji put svog Hamzu spomenula, poredei me opet
s njim, upitao sam: Ma dobro, kad e vie doi taj tvoj Hamza da ga upoznam? Nikada
neu zaboraviti njeno skamenjeno lice dok je stajala na pragu. Prola je ini mi se cijela
vjenost prije nego to je kroz suze progovorila: Sine, Hamze vie nema, ubie ga dumani,
a bio je samo neduno dijete. Briznula je u pla i utrala u kuu, ne zatvorivi ni vrata
za sobom. Ja ne znam kako sam doao kui od straha i tuge to sam to nani napravio. Ni sam
kim nisam progovorio ni rijei. Jedva sam ekao da svane, da je ponovo vidim i kaem
joj koliko mi je ao.
Tog jutra u staru bosansku kuu uoh prvi put. Pio sam s nanom kahvu sa vie mlijeka
i jeo peenog eera sa orasima. Nana je progovorila. Stroga tajna godinama uvana
duboko u njenim grudima napokon je bila otkrivena. Sa svakim izgovorenim slovom,
svakom rijeju i reenicom, kao da je teret na njenom srcu bivao sve manji. Sluao sam svog
heroja kako pria istinu, bolnu da bolnija ne moe biti.
...Iz ruku mi ga sine otee. Vukla ja sebi, oni sebi, al dumani jai ta e, pustim
da mu ruku ne iupaju. Pogledao me je svojim krupnim oima i kao da mi je rekao: vratiu
se majko... Nema ga ni dan danas. Ja sve ekam, evo ve godinama... Kad mi ono ti
s mlijekom ujutro doe, ja mislim doo moj Hamza. Neka mi ba i tebe, puno sam
te sinko zavoljela.
Ma svata mi doe vako u noi. Eto ba sino... ujem vrisku djece, krici. Negdje neko
u pomo doziva. Majko, Majko! O, Boe moj dragi, jesam li ba poludjela ili sanjam? Ma
opet ujem. Pokuavam razaznati glas. Ne, ne, nije to moj Hamza. Tui je to neiji glas.
Moda mu drug Edo iz razreda zove majku... I njega su odveli. O majko mila ubie me,
ubie, opet se uje iz daleka. Tresem se od straha. Vidim krv, obezglavljena tijela i bradate
spodobe kako ih nogama utaju. utaju glave djeije i smiju se svojim hrapavim glasom.
uje se rafalna paljba, uje se kad metak u tijelo udari.
Pria moj heroj i sva drhti. Drhtim i ja. Mati moja mila, gdje si da ovo uje. Najednom
muk u sobi. Nana se iz transa budi i sasvim drugu priu zapoinje.
...Iz daljine ujem korake. Koraa mekahno, ravnomjerno. Znam, na nogama su mu
bijele tene. Ba juer sam ih oprala i iste ih je obukao. njirke mu duge pa ih je dva puta
na manu zavezao, nek se ne prljaju, valja materi prat. Evo ga. Dolazi sve blie i blie. Evo
ga moj Hamza. Ma lau da je poginuo, da su ga ubili s lea, ma sve mi lau. ekam da
mi vrata otvori i zagrli majku poslije toliko vremena. Gdje si mati, ja evo doao da te vidim,
534/Godinjak 2012

pa opet odoh, ujem mu glas svileni. Grli me i ljubi. Na stolu je vrua krompirua. Hamzina
najdraa pita. I kupusa sam kiselnog izvadila, on to najvie voli. Jedi sine pa se okupaj
i odmor, rekoh. Osjeam da ima puno toga da mi kae al neto mi odjednom zanijemi.
On pomjera usne al nita ne ujem. Nema mu avaza. ta je sad sine, reci majci? Jesu li
te puno tukli, ne daj Boe? Jesi li mi bio gladan sve ove godine? Je li te ko pokrivao u noi
da ti lea ne nazebu...? uti. Ni jednu ne zbori. Tiina je kao u kaburu. Budim se odjednom
sa muninom u stomaku. Kosa mi je sva mokra, znoj me obliva. Stani, stani malo. Iznad
mene na plafonu vidim meleke divne. Sluam ih kao mi govore: Ne boj se dobra majko.
Tvoj Hamza je bio tu i vidjeli ste se nakratko. Morao je otii tamo gdje je njegovo mjesto,
u srcu Denneta. I ti e tamo dobra majko, mjesto te eka. Vidjet ete se uskoro jer vi ste
majko hrabri. Odoe, nestade ih sa plafona, ujem ui ezan. Vrijeme je na sabah ustati.
Hoe li jo kahve, pita me nana. Ne mogu joj odgovoriti. Zanijemio sam i samo joj
potvrdno kimnem glavom. Razmiljam o nani. Otkud joj tolika snaga da sve ovo preivi.
Ma sve bih joj ordene za hrabrost na svijetu dao. Ni sportista, ni uitelj, ni ak-prvak ili junak
iz stripova mojih ne zasluuju bolje od moje stare nane. Prekide mi nana misli novom priom,
jo potresnijom.
...Eto u petak, u po bijela dana naumpane mi da napravim kolaa sa voem. Taman
ti koru peem kad eto ga opet moj Hamza. sjea li se majko jagoda zrelih kad si mi ih
ono iznad kue brala, pune ake? Sve mi ruke i usne crvene bile dok ih trpam u usta. Ti
gazi bosa po rosnoj travi, ne boji se ni guje. Niega se ti majko nisi bojala. A meni si
obula izme, one plave gumene, za svaki sluaj da se na trn ne ubodem. Jer valja ti majko
onda trn vaditi i dugo mi puhati u stopalo da me manje boli. A volim ja i kola s jagodama
kad ti napravi... Trgnem se kao da me neko zove. Sive zavjese se zanjihae kao da je
neko ba izaao kroz prozor. Ali kako kad je prozor zatvoren?
Ponovno me obuze strah. Neto me gui. Soba je puna dima. Sjetim se kore za kolae, kad
tamo prekasno bi, izgorjela. Ma neu ni praviti kolae kad ga nemam s kim pojesti...
De pij sinko, pij, ima kahve. Moda i Hamza uskoro doe. Da nije gdje u inostranstvu
pobjegao pa ne moe jo do. Ja se jo nadam, jer ne dolazi mi ba dabe ovaj haber u
noi. Kad bi ga barem nali, lake bi mi bilo. Ako mu kosti nau, dostojno u ga sahraniti,
ali time u sahraniti i zadnju nadu da je jo iv...
Ma blago tvojoj majci kada te takvog lijepog ima, veli ona meni. De, de jo kahve
i eera. Uzmi samog mlijeka jer kahva kodi srcu. Ma ja ga eto plaho i ne uvam, a e
mi. Dala bi nana sve ordene za hrabrost samo da mi moje edo vrate. Ne do Bog nikome
biti heroj na ovakav nain.
Ja evo upoznah naninog Hamzu, iako ga nikada oima ne vidjeh. A sad kad razmislim
i nana uopte nije bila nana. Bila je to mlaa ena, ali je shrvana tugom i bolom zakratko
postala oronula starica. Svaki dan joj je davao novu boru na licu, svaka no novu sijedu
na glavi.
Utjehu sam sinko nala u Kuranu nam asnom. Uzmem abdest i polahko uim suru po
suru. U svakoj nekako sebe pronaem. Saburim lake tako. Kao da sam sve blia svome
Hamzi to vie stranica prouim. Sve me vue ka sljedeoj ne bi li ga vidjela ili pitala
Godinjak 2012/535

gdje je. Pola bih ja rado k njemu ako ve on ovamo ne moe. Ne bi mi bilo mrsko, samo
da se ranije vidimo. Lijepo je biti blizu svoga, o samo kad bi mogla.
Tog dana sam se dobro kahve napio i uo potresne nanine prie. Jedva sam doekao novi
dan da joj vrata ponovo otvorim i da nastavimo tamo gdje smo sa priom stali.
Vidim u njenoj malenoj avliji puno svijeta. Ne mogu ni doi do vrata. Na tabutu ispred
kue vidim sitno tijelo pokriveno pokrivaem... Zaplakao sam iz sveg glasa. Ode moj heroj,
ode svom Hamzi, ponavljao sam nekoliko puta. uo sam efendiju kad ree da me odvedu
odatle, jer nije lijepo na denazi naglas plakati. A ja sam neprestano plakao. Danas plaem
tiho u dui za svojim herojem mira i nije me stid. Patila je nana za sve nas. Patila za svoju
domovinu. Za slobodu je darovala najmilije to je imala, a nikada iz njenih usta ne uh
rije osveta. Bezbroj je ovakvih heroja irom moje zemlje, a ja sam zaista sretan to sam
upoznao jednog od njih. Ko god se danas u miru bori da moja domovina ostane i opstane
u ovom tekom vremenu, moj je heroj. Ko god u toj borbi posustane, neka se sjeti nane
moje heroja i svih majki heroja koje u ovoj prii nisu spomenute.
Ismar Osmanovi, VII8 razred
O Prokosovii, Lukavac
SEVDALINKA PJESMA KOJA PRIA

udna jada od Mostara grada,
Sve od lani pa evo do sada,
Kako Biba od ljubavi strada...
Ovu krasnu sevdalinku pjevamo kod nastavnika Mesuda u horu. Pjesma je njena i
osjeajna i iskazuje veliku tugu djevojke koja se razboljela od i zbog ljubavi. Kada sam
prvi put ula ovu staru bosansku pjesmu, moram priznati, nisam bila ba oduevljena. Tanije,
bila sam razoarana to emo na zavrnom koncertu pjevati tako staromodnu pjesmu.
Smijean mi se uinio taj tekst. Neka Biba se zaljubila, a od toga u Mostaru napravili udo.
Nakon hora, poalim se mami. Ona nikad ne slua narodne pjesme pa sam oekivala podrku.
Na moje veliko uenje, nita od toga. Kako stara poslovica kae: Oekuj uvijek neoekivano. ula sam mamu kao govori: Pjesma je prekrasna, puna ljubavi, djevojake
i majinske... Stihovi koji nam dodirnu duu... Ah, sevdalinke su, zaista, nae najvee
blago. Sluam, gledam, udim se. Rairila sam oi kad mama zapjeva o Bibi. Radosno joj
se pridruih. Pjevale smo iz sveg glasa. Tog dana sam saznala jo poneto. Doni tuli,
mamin omiljeni muziar iz mladosti, prije tridesetak godina povezao je sevdalinke s rokmuzikom. I danas se pamte neke njegove pjesme. Zavoljeh pjesmu o Bibi. Vole je i moji
drugovi iz hora. Bit emo odlini na zavrnom koncertu, jer emo pjevati i srcem i duom.
Enia osi, VIe razred
Prva osnovna kola, Bugojno
536/Godinjak 2012

NAJLJEPA JE MOJA RIJEKA

Maleno selo pod kronjama planine Majevice, okrueno zelenilom Sprekog polja,
ivjelo je svakidanji bosanski ivot. Kao i svugdje u bosanskim vrletima, po nekom
nepisanom pravilu ivot bi se odvijao od sjetve do etve i obratno. Natapao bi umorni i
napaeni bosanski ovjek suhu bosansku ledinu svojim znojem, a onda bi mu ini se
nekako i sama sa naporom uzvraala sa nedovoljnim rodom, istiskujui iz svoje utrobe
mrave, ve poutjele i uvehle stabljike kukuruza i penice. Zemlja vjeno eljna vode
davala je onoliko koliko joj se nudilo, a za izdaniji urod to, oito, nije bilo dovoljno.
Velike rijeke su bile u ravnicama i zadovoljno skupljale vodu koja bi se za vrijeme
velikih kia slivala niz edna brda. ta rei za rjeicu koja je proticala kroz selo,
nesvjesno ga dijelei na dva gotovo istovjetna dijela? Neki ija se ljubav prema rodnom
selu niim nije mogla izmjeriti nikada ne bi dozvoljavali da se to na takav nain iznese,
nego bi uvijek govorili da je rjeica mjesto gdje se spajaju dva dijela sela. Bilo kako
bilo, veoma je teko definisati ta je, ustvari Prela, da li je potok ili rijeka? Za jednu
ozbiljnu rijeku mnogo toga joj nedostaje, prije svega ono osnovno, a to je vea koliina
vode. Za vrijeme velikih ljetnih vruina uskim i plitikim koritom jedva da protie malena
krivudava vodena linija, koja je tek dovoljna da se u njoj napoji poneka oednjela ptiica.
Ipak, kada se u jesen nebo nad Majevicom zacrni i obremeni, pa se iz njega danima
izlijevaju velike jesenje kie, ili u proljee kada snijeg na majevikim vrhovima vie ne
moe odolijevati sunevoj ezi i pone slati ogromne koliine vode u podnoje planine,
tada i Prela poinje da pokazuje svoju razarajuu snagu. Napojena vodom iz neba ili sa
vrhova Majevice nosila bi sve to bi joj se nalo na putu i kao da je u tim momentima
eljela svima da pokae da nije ba bezazleni pitomi potok, kojim su je njeni seljani
znali nazivati. Bijesno bi udarala od svoje obale nosei i odbijajui dio po dio zemlje,
prijetei najbliim kuama i talama, a zabrinuti seljaci bi, zavisno od godinjeg doba,
bacali poglede ili u nebo ili u Majevicu, nadajui se ili prestanku kie ili nestanku bjeline
na vrhovima planine. Kad bi se to napokon desilo, danima su sanirali tetu i rijetko bi se
naao neko ko bi tada Prelu nazvao potokom.
Besim se rodio, ivio i ostario na samoj obali Prele. Svako njeno divljanje za njega je
znailo ponovno obnavljanje tale uz prethodno obavezno spasavanje mrave i neuhranjene
stoke. Podizanje novog kokoinjca i skupljanje peradi po tuim avlijama, jer su tih dana
noene vodenom stihijom, morale da glume svoje bliske roake patke da bi sauvale ivu
glavu. Besim bi to uvijek nekako sa radou i obaveznom alom obavljao kao da mu se
nije desila teta, nego radi sasvim uobiajen i redovan posao. Volio je on taj svoj potok svim
svojim biem kao da mu je proticao kroz vene, umjesto krvi. Takav mu je bio i otac
Ahmo, takav mu je bio i djed Muhamed, takvi su ljudi kraj tog potoka, pitomi i veseli.
Sva djeca u selu su svoje prve plivake zamahe napravili u malenim Prelinim virovima,
uspjeno savladavi tu teku disciplinu. Mnogi su se udili zato svi to plivanje nazivaju
tako tekim, kada je sasvim prosto, rukama i koljenima dohvati dno i jednostavno ide kroz
vodu. Jeste da kasnije danima ima problema da zalijei povrede na koljenima, ali radost
Godinjak 2012/537

da si postao pravi pliva ne moe pokvariti par poderanih koljena. Istinski zaljubljenici
u savladanu tehniku plivanja u Preli nikada ne staju i obavezno prelaze na vii nivo, a to
je ronjenje. Uspjenost nove tehnike se mjerila time da poslije skoka sa obale u plitki vir
izae bez razbijenog nosa ili ela, a takvih po pravilu nije bilo.
Mnoge generacije danas odraslih ljudi i onih kojih vie nema, odrasli su kraj te rjeice.
Mnogi e jo u budunosti svoja prva ribolovaka razoarenje doivljavati upravo u
njenim vodama, nadajui se nekom velikom ulovu. Proi e jo mnogo vode Prelom i one
tanke ljetne i one goropadne jesenje, ali jedno nikada nee proi. Ljubav i osjeaj bliskosti
sa to rjeicom svaki stanovnik malenog sela uvijek nosi u sebi ma gdje bio, i uvijek se
na kraju vrati da napoji duu i odmori oi gledajui u njenu vodu.
Nermina Subai, VIIIa razred
O Vukovije, Kalesija
538/Godinjak 2012
Aktivnosti opinskih drutava BZK

Preporod u 2012. godini
BZK Preporod Opinsko drutvo Bijeljina Janja

U protekloj 2012. godini nastavljene su redovne aktivnosti Preporoda u Bijeljini i Janji.
Ono to je u najveoj mjeri obiljeilo rad aktivista Preporoda svakako je izdavaka
djelatnost. U ovoj godini tampane su etiri knjige. Prva od njih predstavlja, za ovdanje
prilike, pravi izdavaki poduhvat. Radi se o knjizi Semberija kroz vijekove, zborniku radova
renomiranih historiara, mahom univerzitetskih profesora, koji su uestvovali u radu naunog
skupa o temi prolosti Semberije, sredinom decembra 2011. godine. Skup je, u organizaciji
Preporoda, odran u sali Skuptine optine, za sve uesnike obezbijeene su naknade za
trokove dolaska i rada, a njihovi radovi uvrteni u obimnu knjigu koja ima neprocjenjivi
znaaj za izuavanje historije ovog dijela BiH. Do formiranja Preporoda u Bijeljini nijedan Bonjak koji je tu ivio nije nikad tampao nijednu knjigu (osim dvije manje knjige
pjesama Mustafe Grabanovia), pa je prolost, pogotovo Bonjaka, ostala potpuno zaboravljena. Zato izdavaku djelatnost smatramo najznaajnijom u aktivnostima Preporoda,
a mi smo u ovih devet godina, uprkos tekim uslovima, izdali 16 knjiga, od kojih neke govore
o historiji i zloinima u ovom kraju u posljednjem ratu, o emu, osim nas, nije niko nita pisao.
Druga knjiga koju smo tampali u 2012. godini bila je knjiga pjesama Jusufa Trbia
Tamni gosti, a nakon toga izala su iz tampe dva dijela obimne knjige Asima Osmanbaia
Porodice u Janji koja sadri rodoslove svih porodica Janje u posljednjih sto godina, to
je rijedak poduhvat i za mnogo vea naselja u BiH. Promocije naih izdanja odrali smo
u Bijeljini, Janji, Tuzli, Srebrenici, Oraju i Sarajevu.
Jedna od vanih aktivnosti Preporoda svakako je uvanje sjeanja na rtve brojnih
zloina u bijeljinskom kraju u periodu 1992-1995. godina. Obiljeili smo, kao i ranije,
godinjicu masovnih zloina nad bonjakim civilima Bijeljine u prvim danima aprila 1992.
godine, kao i 1. mart Dan nezavisnosti BiH, a u saradnji sa Djeijom ambasadom Meai
odrali smo komemorativni skup kojim smo obiljeili dvadeset godina od stranog zloina
nad 22 lana porodica Sarajli, Sejmenovi i Malagi, meu kojima je bilo i sedmero djece.
Odrana je i ve tradicionalna manifestacija Ljetne veeri u Janji, pred velikim brojem
posjetilaca. Nastupila su kulturno-umjetnika drutva iz Janje i Gornjeg Vakufa, kao i
muziar AlDino, vidjeli smo dokumentarni film Halida Rifatbegovia, imali nekoliko
promocija knjiga, meu kojima je bila i knjiga ratnih sjeanja Huseina Paravlia, a posebno
vee je bilo posveeno tradicionalnoj kuhinji i starim predmetima u domainstvu. Predavai su bili dr. Mithat Jai i dr. Kadrija Hodi, a posjetioci su se na kraju poastili brojnim
tradicionalnim jelima koje su spremile janjanske domaice. Gost na medicinskoj tribini
bio je dr. Zijo Rifatbegovi, a Ljetne veeri je otvorio naelnik Optine Mio Mii.
Godinjak 2012/539
Aktivnosti opinskih drutava BZK Preporod u 2012. godini
U jesen 2012. godine Preporod je organizirao i promocije knjiga Bosanski identitet

i suverenitet dr. Omera Ibrahimagia, romana Opet emo se sresti ispod crvene jabuke Isnama
Taljia i knjige pjesama Potraga za sjeanjem Behije Saraevi. Uz Dan Optine, 24.
septembar, predsjednik Preporoda Jusuf Trbi dobio je optinsko priznanje Zlatnu znaku,
za doprinos u njegovanju kulture i tradicije Bonjaka.
U saradnji sa Medlisom Islamske zjednice Bijeljina organizovana je javna tribina o
muslimanskim rezolucijama iz 1941. godine, predava je bio predsjednik Preporoda Jusuf
Trbi, koji je u decembru bio i uesnik meunarodne konferencije o meuetnikom dijalogu,
odrane u Akademiji nauka RS u Banjoj Luci.
I tokom 2012. godine nastavile su rada dvije kancelarije i dvije biblioteke Preporoda
u Bijeljini i Janji, pri emu je ova druga zabiljeila rekordan broj italaca, posebno meu
djecom i omladinom.
Predsjednik
Jusuf Trbi
BZK Preporod Opinsko drutvo Bosanska/Kozarska Dubica

Poetkom 2012. godine nae drutvo bilo je prisiljeno da zaustavi sve radove zbog
hladnoe koja nas je zahvatila u januaru i februaru. Uslovi za rad su u to vrijeme bili
nemogui, tako da smo imali malu pauzu. Tadanje rukovodstvo je pripremalo skuptinu,
koja je odrana 1. aprila 2012. godine, na kojoj je dolo do promjene u rukovodstvu.
Dosadanji predsjednik Samir Krivdi funkciju predsjednika Drutva prepustio je drugoj
osobi jer nije mogao uskladiti svoje aktivnosti sa aktivnostima Drutva. Novoizabrana
predsjednica Drutva je Elvira anta-auevi. Novoizabrani odbor na elu sa predsjednicom
krenuo je odmah sa radom i nastavio aktivnosti Drutva preko folklorne sekcije. Dolaskom
novog umjetnikog rukovodstva s koreografom, uspjeli smo velikim trudom i radom stvoriti
drutvo koje uva kulturu i tradiciju Bosne i Hercegovine.
Tokom protekle godine uspjeli smo nabaviti potrebne nonje za novu koreografiju, ali,
naalost, iako smo pokuali, nismo uspjeli dobiti prostoriju za rad Preporoda. U proloj
godini naa folklorna sekcija uestvovala je na sljedeim manifestacijama:
30. 5. 2012. Manifestacija Gastro-dani u Bosanskoj Dubici
11. 7. 2012. Manifestacija povodom obnavljanja FK Krajina
15. 7. 2012. Smotra folklora u Bosanskoj/Kozarskoj Dubici
21. 8. 2012. Bajramski koncert u Bosanskoj/Kozarskoj Dubici
26. 9. 2012. Manifestacija Voe-fest u Bosanskoj/Kozarskoj Dubici
28. 9. 2012. Smotra folklora u Gornjem Vakufu
29. 9. 2012. Nastup povodom predizborne tribine SDA
15. 12. 2012. Uestvovali smo na Boinom koncertu u Hrvatskoj Dubici/Hrvatska
540/Godinjak 2012
21. 12. 2012. Humanitarni koncert Dobro se dobrim vraa koji smo organizirali
zajedno sa MDD Merhamet Bosanska Dubica
29. 12. 2012. Godinji koncert KUD Naa mladost Klju u Kljuu
Plan rada je od maja do kraja 2012. godine bio veoma ispunjen. Vano je napomenuti da
smo na nastupima dobili velike pohvale od drugih i sklopili prijateljstva te uspostavili saradnju
s mnogim slinim drutvima. Nae ambicije za budunost su i dalje odrati kontinuitet naeg
dosadanjeg rada, i naravno proirenje aktivnosti u vezi sa naom tradicijom i kulturom.
Predsjednica
Elvira anta-auevi
BZK Preporod Opinsko drutvo Brko

U 2012. godini branski Preporod je realizirao najvei dio programom planiranih
aktivnosti. Osim toga, znaajan doprinos Preporod je uinio na predstavljanju i poetku
rada Sarajevskog unverziteta u Brkom, konkretno dislociranih odjeljenja Prirodnomatematikog fakulteta (fizika i matematikanastavniki smjer) i Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta smjer biljna proizvodnja. U realizaciji redovnih programskih aktivnosti
najznaajnijim izdavajamo sljedee:
Biblioteka Preporod
U okviru redovnih aktivnosti Preporoda u 2012. godini znatno je unaprijeen rad biblioteke Preporoda kupovinom i doniranjem novih naslova te auriranjem elektronskog kataloga
knjiga, dostupnog na web stranici preporod-brcko.ba (biblioteka). Biblioteka broji 1885
knjiga ili 1500 naslova i vie od 300 redovnih italaca/korisnika.
Predstavljaka djelatnost:
1. U proljee 2012. godine, 7. aprila, u Domu kulture u Brkom organizovano je knjievno
vee sa Abdulahom Sidranom. Dva sata nezaboravnog druenja sa velikim brojem
Braka upotpunio je i nastup sarajevskog umjetnika Seje Pitia.
2. U okviru obiljeavanja Mjeseca knjige 17. oktobra u zgradi Islahijjeta prireeno je
vee sa knjievnicom Biserom Alikadi. Razgovor sa knjievnicom vodio je Edin
Jaarevi, prof. bosanskog jezika i knjievnosti.
3. U Domu kulture u Brkom, 29. aprila, promovisana je knjiga ahovii 1924 Kad
su vakat kaljali insani autora akademika erbe Rastodera. U predstavljanju knjige,
uestvovali su i akademik Muhamed Filipovi, Novak Adi te Enes Paali, uz
moderiranje Fehima Mujanovia, profesora historije iz Brkog. Promociju su
zajedniki organizovali Preporod, Islamska zajednica, Merhamet i Vijee
Kongresa bonjakih intelektualaca.
Godinjak 2012/541
4. Knjiga Bonjaci nakon socijalizma autora aira Filandre promovirana je u zgradi

Islahijjeta 23. maja. Knjigu su promovirali prof. dr. Senadin Lavi i prof. dr.
Enver Halilovi.
5. Dvadeset prvog novembra uprilien je razgovor o knjizi Bosanski rat Dobrice
osia autora Muhameda S. Mujkia iz Brkog. Osim autora, u razgovoru o ovoj
knjizi uestvovao je prof. dr. Smail eki iz Sarajeva.
6. Povodom 25. novembra, Dana dravnosti Bosne i Hercegovine, u zgradi Islahijjeta
predstavljena je knjiga Bosanski identitet i suverenitet autora prof. dr. Omera Ibrahimagia. O knjizi su govorili prof. dr. Asim Mujki, doc. dr. Saa Leskovac i doc. dr.
Edin Rami.
7. Dvanaestog decembra, u Domu kulture u Brkom promovirano je izdanje Rjenika
bosanskog jezika autora prof. dr. Devada Jahia. Na promociji su, uestvovali
i akademik Muhamed Filipovi, prof. dr. Refik Buli te mr. Amira Dibri.
Izlobe:
U okviru progama obiljeavanja 20 godina osnivanja 108/215 Viteke motorizovane
brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine branski Preporod i Koordinacija borakih
udruenja u saradnji sa Arhivom Tuzlanskog kantona priredili su izlobu dokumenata
Kontinuitet nezavisnosti BiH. U galeriji Islahijjeta, 3. marta, izlobu je otvorio direktor
tuzlanskog Arhiva prof. dr. Izet aboti.
Povodom Kurban-bajrama, Preporod Brko i Medlis Islamske zajednice organizirali
su izlobu dokumenata i fotografija Ataha Mahia Brko kroz vrijeme. Kratak osvrt na
ivotni i profesionalni angaman Ataha Mahia pripremio je Sead Buri, a izlobu otvorio
Ahmet Ajanovi. Prema naoj evidenciji, izlobu je posjetilo i pogledalo 1200 osoba.
Rad sa mladima:
Dramski studio Arlekino u 2012. godini biljei uspjean rad. Predstavu To je propast
tvoja izveli su etiri puta za uenike branskih srednjih kola, i to 23. i 24. februara te 1.
i 2. marta. Ova aktivnost realizirana je u saradnji sa Odjeljenjem za obrazovanje Vlade
Brko Distrikta BiH. Uspjean nastup i predstavljanje van granica Bosne i Hercegovine
lanovi Preporodovog dramskog studija biljee u Beeju (Srbija) na internacionalnom
festivalu Majske igre odranom od 29. do 31. maja. Sa tog festivala predstava To je propast
tvoja, kojom su se predstavili, osvojila je nagradu za najbolju predstavu u cjelini, dodijeljenu
od djeijeg irija, dok je struni iri nagradio specijalnom nagradom glumicu Asju andi,
kao i Vedada Podbianina za najbolju epizodnu ulogu u istoimenoj predstavi. Rad na novoj
predstavi poeo je u oktobru. Odabran je tekst Teenage Show autora Minje Bogovac i Nikole
Zaviia. Premijera se oekuje krajem marta 2013. godine.
Ansambl igara i pjesama branskog Preporoda nastavio je sa uspjenim radom.
Prvo predstavljanje koreografijom Muslimanske igre okoline Sarajeva biljee 7. marta
u okviru programa obiljeavanja godinjice Brko Distrikta na manifestaciji Braci
svome gradu
U okviru obiljeavanja 20 godina osnivanja 108/215 Viteke motorizovane brigade
Armije Republike Bosne i Hercegovine organizovan je literarni i likovni konkurs za uenike
542/Godinjak 2012
osnovnih i srednjih kola sa temama: Djela ue ovjeka djela ga i tjee i Rijei lete,
zapisi ostaju.
Na konkurs je prispjelo vie od 200 radova. Za sveanost proglaenja najboljih
upriliena je izloba svih radova i uruenje vrijednih nagrada prvonagraenima.
Nagrade za literarni dio konkursa pripale su:
1. mjesto Eldin Ibrahimbai iz Ekonomske kole
2. mjesto Emina Fazlovi iz Devete osnovne kole Maoa
3. mjesto Rialda Halilovi iz Ekonomske kole
Nagrade za likovni dio konkursa pripale su:
1. mjesto Enida Mulamuji iz Gimnazije
2. mjesto Elma Mrkaljevi iz Pete osnovne kole
3. mjesto Kada Karahasanovi iz Petnaeste osnovne kole
Ostale aktivnosti:
I ove godine branski Preporod je bio nosilac aktivnosti uea Branki i Braka
na meunarodnoj manifestaciji Mar mira Srebrenica 2012. Iz Brkog i okolnih mjesta
na ovom Maru uestvovalo je 150 osoba, svih uzrasta. Pomo u realizaciji ovih aktivnosti
pruila je branska izvrna i zakonodavna vlast te brojni privrednici i institucije.
Povodom dvadesete godinjice od osnivanja interneta, za iji razvoj posebne zasluge
ima Drutvo za internet, predvoeno njegovim osnivaima Vintom Cerfom i Bobom Kahnom,
BZK Preporod Brko organizirao je javnu raspravu o temi 20 godina interneta. Uvodniar na javnoj raspravi bio je prof. dr. Enes Kujundi, lan Svjetskog drutva za internet.
Javna rasprava odrana je 14. juna 2012. godine u 20.00 sati u zgradi Islahijjeta.
Osmog maja 2012. godine odrana je Javna tribina o temi Perspektive visokog obrazovanja u Brko distriktu BiH Univerzitet Sarajevo u naem gradu. Organizatori tribine
bili su Preporod Brko i Medlis Islamske zajednice Brko. Na Javnoj tribini su uestvovali
rektor Sarajevskog univerziteta prof. dr. Faruk aklovica, dekan Prirodno-matematikog
fakulteta prof. dr. Rifat krijelj, dekan Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta prof. dr.
Mirsad Kurtovi, dekan Pedagokog fakulteta prof. dr. Uzeir Bavi i prodekan za nastavu
Pravnog fakulteta docent Edin Halapi. Prisutni su upoznati sa namjerom Sarajevskog
univerziteta da u akademskoj 2012/2013. godini u Brkom organizira dislocirana odjeljenja
za studijske programe fizike, matematike, predkolskog odgoja i obrazovanja, poljoprivrednog i pravnog.
Aktivnosti institucija i pojedinaca realizirane u zgradi Islahijjeta
uz pomo i asistenciju Preporoda
Zgrada Islahijjeta je mjesto realizacije raznovrsnih aktivnosti pojedinaca i institucija
iz naeg grada kojima je na uslugu stavljena kompletna infrastruktura bez naknade.
Naa sugraanka Dijana Radelja, profesorica tjelesnog odgoja, kroz sekciju sportske
rekreacije za ene i djecu, u zgradi Islahijjeta tri puta sedmino okuplja pedeset lanica.
Godinjak 2012/543
Probe gradskog hora, asovi klasine gitare te brojni neformalni sastanci i okupljanja
su svakodnevni ivot koji se odvija u zgradi Islahijjeta. Od oktobra 2012. godine Centar
za terapiju i rehabilitaciju Vive ene iz Tuzle u zgradi Islahijjeta realizira redovan psihosocijalni rad sa grupom ena lanica Udruenja nestalih nasilno odvedenih i ubijenih
Bonjaka Brko Distrikta BiH i lanovima Udruge/udruenja logoraa Brko Distrikt BiH.
Psihosocijalmi rad se odvija dva puta sedmino u dvije grupe. Organizacija porodica ehida
i poginulih boraca i druga boraka udruenja organiziraju svoje redovne i sveane sjednice
u zgradi Islahijjeta uz strunu i tehniku podrku Preporoda.
U 2012. u prostoru Islahijjeta realizirani su i sljedei sadraji:
4. aprila odrana je promocija knjige pjesama Plave fuze i druge ljubavi afirmiranog
branskog knjievnika Zejira Hasia u organizaciji Knjievnog kluba Brko Distrikt BiH.
28. juna upriliena je promocija knjige pjesama Ljubav i nostalgija autorice Drite
Kadi, Branke koja ivi i radi u SAD-u.
26. oktobra u Zgradi Islahijjeta uprilien je tradicionalni bajramski prijem u organizaciji Medlisa Islamske zajednice Brko.
30. oktobra upriliena je promocija zbirke pjesama Snovi spleteni rosom Branke
Jasemine Ademovi koja ivi i radi u Norvekoj i promocija beogradskog reizdanja knjige
pria Klupa za tihu raju afirmirane branske knjievnice Mirjane apo
14. novembra, povodom obiljeavanja 1434. hidretske godine, Islamska zajednica je
organizirala Javnu tribinu o temi Religija i politika s predavaem prof. dr. Hilmom Neimarlijom iz Sarajeva.
1. decembra Knjievni klub Brko Distrikt BiH je u sklopu Regionalnih pjesnikih
susreta u Brkom u zgradi Islahijjeta priredio poetsko muziko vee.
21. decembra Medlis Islamske zajednice Brko je organizirao promociju knjige
Beskrajna svjetlost Muhameda a. s. autora M. Fethullah Gulena.
Predsjednik
azim Suljevi
BZK Preporod Opinsko drutvo Buim

Opinsko drutvo BZK Preporod Buim je u 2012. godini obiljeilo 20 godina postojanja. To je bio povod da se oivi rad ovog udruenja, koje je u posljednjih nekoliko
godina bilo u prilino nezavidnom poloaju, kada je rije o podrci institucija, tako da
mu je prijetilo i samo gaenje. Iako je u toku 2012. godine bilo nekoliko znaajnih
aktivnosti i nastupa djelatnika Preporoda, kako u domovini, tako i na internacionalnoj
sceni, ne moe se rei da se radilo o organiziranom djelovanju ovog drutva.
Do organiziranog rada dolazi u oktobru, kada dosadanji predsjednik, zajedno sa
grupom sugraana, mladih intelektualaca i kulture eljnih ljudi, a uz podrku novoiza544/Godinjak 2012
branog naelnika opine Buim, oivljava rad Preporoda. Nakon toga uslijedio je niz
aktivnosti, od izlobi, predavanja, pripreme za izdavanje i promovisanje monografija
Buima s nazivom Buim kroz vrijeme, te brojnih inicijativa koje imaju cilj obogaivanje
javnog prostora elitnim kulturnim sadrajima.
Poetkom 2013. godine odrat e se i obnoviteljska skuptina, na kojoj bi trebao biti
izabran novi predsjednik i novo rukovodstvo BZK Preporod Buim.
Aktivnosti BZK Preporod u 2012. godini:
Rad na izradi monografije grada Buima autora Amira Sijamhodia i Adnana
Softia, koji traje od kraja 2010. godine, nastavljen je i u toku cijele 2012. godine, a u
koordinaciji sa BZK Preporod.
19. februar 2012. godine, izdavanje i promocija monografije nogometnog kluba
Vitez naziva OFK Bratstvo NK Vitez: 40 godina, autora Nediba Vuelja i Edhama
Eminia, u prostorijama amfiteatra MS Buim.
13-15. juli 2012. godine, nastupi Seada Emria (umjetnikog slikara) i Halide Emri
(dizajnera umjetnike keramike) na ile Bezi festivalu u Istanbulu.
16. septembar 2012. godine, uee Halide Emri na selektivnoj internacionalnoj izlobi
umjetnike keramike 13. Extempore Piran 2012. (Od pristiglih 59 radova autora iz cijelog
svijeta, meunarodni struni iri je za ovogodinju izlobu odabrao 28 radova. Prvi put
na ovom dogaaju uestvovala je i Bosna i Hercegovina, koju je predstavljala umjetnica
iz Buima Halida Emri. Rad Halide Emri ima sve karakteristike aktuelnog umjetnikog
konteksta u svijetu, te odraava duh bosanskog tla na kojem je nastao i iz kojeg ona u
svojim umjetnikim istraivanjima crpi inspiraciju.).
25. oktobar 2012. godine, izloba umjetnike keramike Halide Emri otvorena je za
Kurban-bajram u prostorijama Gradske biblioteke u Buimu.
10. novembar 2012. godine, organiziranje jednodnevne posjete Zagrebu, gdje u
grupnom ambijentu nekoliko lanova Preporoda obilazi neke od znaajnih kulturnih sadraja
i ustanova ovog grada (muzeji, galerije, biblioteke, trgovi, crkve, zagrebaka damija, i sl.)
26. novembar 2012. godine, odrano druenje lanova Preporoda, o temi uloga
i znaaj BZK Preporod Buim u proteklih 20 godina, a povodom dviju decenija rada
i djelovanja ovog udruenja u Buimu.
29. novembar 2012. godine, izloba slika Seada Emria u galeriji Muzeja Unskosanskog kantona u Bihau.
17. decembar 2012. godine, predavanje Seada Emria, predsjednika BZK Preporod
Buim, o liku i djelu Mersada Berbera, velikog bonjakog i svjetskog umjetnika u Buimu.
Predsjednik
Sead Emri
Godinjak 2012/545
BZK Preporod Opinsko drutvo Doboj Istok

U veernjim satima, 8. januara 2012. godine, na poziv Opine Graanica i BZK
Preporod Graanica, u velikoj sali BKC Graanica, nae drutvo je priredilo cjeloveernji
kulturno-zabavni program.
U sali restorana Leptir u Klokotnici, u petak, 13. januara 2012. godine, u organizaciji
BZK Preporod Doboj Istok, upriliena je promocija zbirke drama ivot iz druge ruke
autora Ismeta Suljia, a izdava zbirke je BZK Preporod Doboj Istok. O knjizi su govorili,
knjievnik, recenzent i urednik Mirzet Ibriimovi, te, takoer, knjievnik i publicist, mr.
Fatmir Alispahi.
Cijenei historijski znaaj 1. marta, 1992. godine, kada su se graani RBiH na referendumu izjasnili da ele da ive u samostalnoj, suverenoj i nezavisnoj RBiH, Bonjaka
zajednica kulture Preporod Doboj Istok, svake godine na prigodan nain obiljeava ovaj,
za nau domovinu moda i najznaajniji dogaaj u novijoj historiji. Tako je i ove, 2012.
godine, u etvrtak, 1. marta, u prepunoj sali Doma kulture u Klokotnici, prigodnim referatima,
stihovima i bogatim kulturno-zabavnim programom obiljeena dvadeseta godinjica
Dana nezavisnosti RBiH.
U povodu 15. aprila, Dana Armije RBiH, naem drutvu pripala je ast, ali i obaveza
da priredi kulturno-zabavni program u povodu ovog historijskog dogaaja za BiH. Osim
generala ARBiH, komandanata, predstavnika raznih borakih udruenja, politikih stranaka,
javnih ustanova i predstavnika vlasti od opinskog do dravnog nivoa, manifestaciji je
prisustvovao i ministar OSBiH, Muhamed Ibrahimovi.
Na poziv grada Burse iz Turske na folklorni ansambl je sa BKUD Ljiljan iz Drenovaca
iz Hrvatske, uestvovao na meunarodnoj manifestaciji folklora u Bursi, 4. maja 2012.
godine. Po povratku iz Burse, odakle smo ponijeli divne i nezaboravne utiske, bili smo
gosti i konaili smo kod naih starih prijatelja u Istanbulu, tanije, u opini Pendik, koja se
nalazi u azijskom dijelu Istanbula. Tom prilikom smo i zvanino pozvani da idue godine
na djeiji folklor uestvuje na djeijem festivalu folklora u Istanbulu.
U sali NUB-e Dervi Sui u Tuzli, u etvrtak, 10. maja 2012. godine, upriliena je
promocija zbirke drama ivot iz druge ruke autora Ismeta Suljia. Promotori su bili, knjievnik
i publicist, mr. Fatmir Alispahi i knjievnik i urednik zbirke, Mirzet Ibriimovi.
Ubrzo po povratku iz Turske, naem Drutvu se obratila porodica irak iz Gornje Tuzle,
sa molbom za pomo njihovoj teko oboljeloj, petogodinjoj curici, Marizeli irak. S obzirom
na to da smo i ranije bili organizatori etiri humanitarna koncerta, ija je svrha da kupovinom
ulaznica za koncerte, posjetioci pomognu u lijeenju teko oboljelih osoba, 20. maja 2012.
godine, u sali Doma kulture u Klokotnici, odran je navedeni humanitarni koncert.
26. maja 2012. godine, u sali Doma kulture u Klokotnici, BZK Preporod Doboj
Istok, priredio je Sveanu akademiju u povodu Dana MZ Klokotnica, uz bogat kulturnozabavni sadraj, nazvanu Dani otpora. Naime, 4. maja 1992. godine, samoorganizovani
dobrovoljci, uglavnom mjetani ove najmnogoljudnije MZ u BiH, pruili su prvi oruani
otpor agresoru koji je nadirao sa planine Ozren, sa ciljem da, ovladavi ovom najveom
mjesnom zajednicom, uspostavi koridor sa sabraom na planini Trebava.
546/Godinjak 2012
Na poziv prvog ovjeka opine Doboj, gosp. Obrena Petrovia, na folklorni ansambl
je, 3. juna 2012. godine, uestvovao na smotri folklora u Doboju.
16. juna 2012. godine, folklorni ansambl BZK Preporod Doboj Istok, na poziv
organizatora smotre folklornog stvaralatva, Purai 2012., KUD Purai iz Puraia
kod Lukavca, uestvovao je na ovoj manifestaciji folklora.
Sprea 2012 naziv je IV meunarodne smotre folklornog stvaralatva u Doboj
Istoku, koja je u organizaciji BZK Preporod Opinsko drutvo Doboj Istok, upriliena
u Klokotnici, 1. jula 2012. godine. Na ovoj, sada ve tradicionalnoj manifestaciji folklora,
osim folklornih ansambala iz cijele BiH, uestvovala su i dva folklorna ansambla iz Turske,
Bugarske, Grke, Hrvatske, Crne Gore, Makedonije i Srbije. Ono to je dodatno obogatilo
ovaj festival folklora i pobudilo panju vie od 3000 posjetilaca, jeste izbor najljepe enske
narodne nonje. Na kraju je iri, koji su inili svi predstavnici uesnika Festivala, odluio
da diploma sa prigodnim poklonom, za najljepu narodnu nonju Festivala folklornog
stvaralatva Sprea 2012. u Doboj Istoku, pripadne predstavnici iz Makedonije, drugo
mjesto predstavnici iz Bugarske, a tree mjesto predstavnici Turske.
Nizom kulturno-sportskih manifestacija, dodjelom priznanja i posjetom mezarja
poginulih boraca 109./224. Brigade Doboj, 2. jula 2012. godine, obiljeena je 20. godinjica
od formiranja 109./224. Brigade Doboj. Sveanu akademiju povodom ovog znaajnog
jubileja, sa bogatim kulturno-umjetnikim programam, u sali Doma kulture u Klokotnici,
priredila je BZK Preporod Opinsko drutvo Doboj Istok.
3. jula 2012. godine, na poziv Opine Zavidovii i KUD Krivaja Zavidovii, folklorni
ansambl Bonjake zajednice kulture Preporod Opinsko drutvo Doboj Istok, uestvovao
je na ovom internacionalnom festivalu folklora.
Odmah nakon festivala u Zavidoviima, tanije, 4. jula 2012. godine, na folklorni
ansambl uestvovao je i na VII internacionalnom festivalu folklora u Maglaju Kolo na
bosanskom ilimu.
Na poziv Opine Travnik i KUD-a Mladost Vinjevo, organizatora meunarodne
smotre folklora, na folklorni ansambl je 15. jula 2012. godine, uestvovao i na ovom festivalu
folklornog stvaralatva.
U organizaciji Opine Graanica, MIZ Graanica i BKC Graanica, Bonjaki hor
Ak, hor Bonjake zajednice kulture Preporod Doboj Istok, se 17. jula 2012. godine,
u povodu dolaska ramazana, skupa sa jo est horova iz Doboja i Graanice, na tarasi
Osman-kapetanove medrese u Graanici, predstavio brojnim posjetiocima ove kulturnovjerske manifestacije, organizirane u povodu ramazana.
U organizaciji BZK Preporod Doboj Istok, 29. jula 2012. godine, u prostorijama kluba
Drutva u Klokotnici, uprilien je iftar za lanove Drutva i njihove roditelje. Svesrdnu
pomo u spremanju bonjakih tradicionalnih jela za ovakve prilike, i uope za pripremu
iftara, pruile su majke naih najmlaih lanova.
Povodom Ramazanskog bajrama, nae drutvo je 18. augusta 2012. godine, u sali
Doma kulture u Klokotnici, za graane Doboj Istoka priredilo Bajramsku akademiju sa
bogatim kulturno-zabavnim sadrajem. Osim prigodnih stihova, brojni posjetioci akademije
istinski su uivali u bosanskim sevdalinkama, ilahijama, kasidama, folkloru i narodnom
kolu. Na ovoj bajramskoj akademiji uestvovali su i KUD-a iz Orahovice i Dobonice.
Godinjak 2012/547
Na poziv KUD-a Mirsad Sinanovi iz Orahovice kod Graanice, bonjaki hor

Ak, hor BZK Preporod Doboj Istok je 19. augusta 2012. godine, uestvovao prilikom
odravanja bajramske akademije u ovoj mjesnoj zajednici
Isto tako, u povodu Ramazanskog bajrama, u MZ Babii, Opina Graanica, na poziv
Udruenja Mladih Sijedi kr, lanovi naeg drutva su 20. augusta 2012. godine, uestvovali
u obiljeavanju ovog najveeg blagdana muslimana.
U Srebreniku je 26. augusta, u centru grada upriliena smotra folklora, na kojoj se sa
dvije koreografije predstavio i folklorni ansambl Bonjake zajednice kulture Preporod
Opinsko drutvo Doboj Istok.
Nakon to je nae drutvo, 2010. godine, svojim bogatim i arenolikim nastupom
prilikom bajramske akademije u Cirihu i enevi u vicarskoj, oduevilo na hiljadu naih
Bosanaca i Hercegovaca, i ove smo godine dobili poziv da gostujemo u enevi. Tako smo
8. septembra 2012. godine, u velikoj dvorani u centru eneve, u toku dvoiposatnog predstavljanja, jo jedanput pokazali i dokazali da se intenzivan rad zaista isplati. Smjenjivale
su se ilahije, kaside, sevdah, folklor, recitali i izvoenje drame Salkin izbor, autora Ismeta
Suljia, koju su izveli lanovi nae dramske sekcije. U sklopu bajramske akademije, kao
specijalni gost akademije, bio je hafiz Sulejman Bugari. Napominjemo da su sve trokove
koji su nastali, kao i ranije, snosili nai ljubazni domaini.
Po povratku iz eneve, nae drutvo je bilo organizator humanitarnog koncerta:
Igrom i pjesmom za naeg Suljagu. Naime, nakon pada sa velike visine, na sazlija Suljo
Osmanovi povrijedio je kimu, zbog ega je ubrzo bio podvrgnut operaciji kime, kojom
prilikom su mu ugraeni i implantati. S obzirom na to da je Suljo na birou rada i da nema
nikakvih primanja, za trokove operacije i ugradnju implantata trebao je platiti ne ba mali
iznos. Tako smo, 23. septembra 2012. godine, u sali Doma kulture u Klokotnici, organizovali
humanitarni koncert.
3. oktobra 2012. godine, u organizaciji BZK Preporod Doboj Istok, u restoranu
Leptir u Klokotnici, odrani su esti knjievni susreti Kasim Derakovi. Ove susrete
otvorio je knjievnik i pomonik ministrice obrazovanja, nauke, kulture i sporta u Vladi TK,
Zlatko Duki. Uz evociranje uspomena na Kasima Derakovia, knjievnik Mirzet Ibriimovi
prisutnima je predstavio zbirku drama ivot iz druge ruke autora Ismeta Suljia. Jo na
prolim susretima organizator je odluio da se prilikom svakih susreta uprilii oma jednom
od zaviajnih pisaca. Tako je na estim susretima oma posveen knjievniku i akademskom
slikaru iz Graanice, Nijazu Omeroviu, o ijem plodonosnom radu je govorio knjievnik
i publicist Fatmir Alispahi.
6. oktobra 2012. godine, nae drutvo je uestvovalo na humanitarnom koncertu
Pjesmom i igrom za Braju, koji je odran u MZ Lukavica, u organizaciji MZ Lukavica i
KUD-a Lukavica iz Lukavice. Naime, ve dvije godine, nastavnik informatike iz Lukavice
Ibrahim Smaji, nakon modanog udara, lei u komi. Iako nema izgleda za njegovo izlijeenje, organizator humanitarnog koncerta je odluio da sredstvima od ulaznica pomogne
njegovoj porodici.
Na poziv naih prijatelja, lanova KUD-a Rodna gruda iz Dugog Sela kod Zagreba,
na folklorni ansambl je 20. oktobra 2012. godine, u restoranu urak u Rugvici kod Zagreba,
uestvovao na humanitarnom koncertu za pomo porodici Marka Kriia.
548/Godinjak 2012
25. oktobra 2012. godine, drutvo je priredilo bajramsku akademiju u povodu

Kurban-bajrama, u sportskoj Sali JU O Klokotnica u Klokotnici.
Ismet Sulji napisao je scenarij za TV dramu Zumro duo, pender mi okrini, na
osnovu koga je TV Akcija Online iz Tuzle prihvatila da snima TV dramu koja se sastoji
od petnaest scena. Sve glavne uloge u drami igraju lanovi dramske sekcije naega drutva,
koji su jo jedanput pokazali i dokazali svoju svestranost kada je rije o kulturi i kulturnom
stvaralatvu uope. Jedanaestog novembra 2012. godine, u sali Doma kulture u Klokotnici,
upriliena je premijera spomenute TV drame.
Pred novogodinje praznike, na molbu nekolicine porodica naih ljubaznih domaina
koji ive i rade u enevi, a koji su za praznike boravili u BiH, nae drutvo je organizovalo
prednovogodinju priredbu, koja je upriliena 29. decembra 2012. godine u Domu kulture
u Klokotnici.
Predsjednik
Ismet Sulji
BZK Preporod Opinsko drutvo Dubrovnik

Februar
Pripremanje knjige za objavljivanje Bonjaci Muslimani u odbrani Dubrovnika:
1991-1995 autora Kemala Tursunovia Zmaja. U grupi za obradu i pripremu knjige za
tampu bili su: lektor Mato Jerini, urednica Minela Fulurija, grafika priprema priloga Amira
Tursunovi, dizajn omota knjige Irmis Spahovi i predstavnik izdavaa Izet Spahovi.
Mart
U povodu 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, organizirana je 9. marta
Bonjaka no u hotelu Lero. U organizaciji KDB Preporod Dubrovnik, dubrovake
Bonjakinje i Bonjaci i graani Dubrovnika, u dvorani hotela Lero sveano su obiljeili
Dan nezavisnosti svoje matine domovine Republike Bosne i Hercegovine. Tom prigodom
djevojke i mladii iz Preporoda izveli su nekoliko recitacija poznatih bonjakih pisaca
Mehmedalije Maka Dizdara, Mee Selimovia, Abdulaha Sidrana, Enesa Kievia i
Nedada Ibriimovia. Izvoai su bili: Dehva Mustajbai, voditeljica programa,
enski zbor Dubrovaki zumbuli, muki zbor Behar iz Gorada, vokalni solista Arnela
Spahovi, te recitatori: Armina Dano, Elvis Agovi, Minela ampara i Himzo Ogleevac.
23. marta, poeo je etvrti teaj plesa naziva Plesom protiv droge. Voditelji
programa su bili Arnela Spahovi i Jozo Serdarevi, prof. Ovaj teaj plesa organiziran
je da privue to vei broj djevojaka i mladia, osnovaca, srednjokolaca i studenata, te
da stvaraju poznanstva i druenja i skrenu panju na opasnost droge i ostalih poroka koji
unitavaju mladi narataj.
April
5. aprila, delegacija Preporoda posjetila je Sarajevo povodom Dana grada Sarajeva.
Delegacija Preporoda iz Dubrovnika u sastavu: Izet Spahovi, predsjednik, Aziz HasaGodinjak 2012/549
novi, Ademir Panjeta, Senad Elezovi, Kemal Tursunovi i Sejo Rami posjetila je
Matini Preporod i Ministarstvo za raseljena lica i izbjeglice BiH. estog aprila poloili
su cvijee na Most Suade Dilberovi nae sugraanke, prve rtve agresije na Sarajevo.
Maj
U organizaciji KDB Preporod iz Dubrovnika odran je humanitarni koncert
Ruka ruci za pomo obitelji Envera Babia, na kojem su nastupili: KUD Blagaj iz
Blagaja, Mostarske sevdalije iz Mostara, mjeoviti zbor Dubrovaki zumbuli i klapa
Fortuna iz Dubrovnika. Glavna atrakcija koncerta bio je voditelj i humorist Ismet Horo
iz Gorada. Prikupljena novana sredstva 45.000.00 KN u potpunosti su prenesena na ve
otvoreni humanitarni raun kod Raiffesen banke, na ime pomoi obitelji Envera Babia,
i transparentno usmjerena u svrhu lijeenja supruge Envera Babia i uplaivanja kreditnih
rata za stan iste obitelji.
U spomen rtvama srebrenikog genocida, 25. maja iz Grua je krenuo konvoj mladih
dubrovakih Bonjaka i njihovih prijatelja naziva Da se nikad ne zaboravi u
Srebrenicu. U konvoju je uestvovalo 50 dubrovakih Bonjakinja i Bonjaka razliitih
uzrasta i drugih posjetitelja razliitih konfesija, kojih je svake godine sve vie, koji su na
dostojanstven nain odali poast rtvama genocida. Dvanaest autobusa iz cijele Hrvatske
sa 550 sudionika krenulo je u Srebrenicu u petak, 25. maja. Ciljevi ovog konvoja su bili
podijeliti bol i tugu sa obiteljima nestalih i ubijenih, odati potovanje rtvama genocida,
dati moralnu potporu odrivom povratku u Srebrenicu, Bratunac i Podrinje te iskoristiti
vrijeme u druenju i razgovorima sa preivjelim Srebrenianima, od obinih ljudi do
vjerskih, politikih i kulturnih predstavnika Bonjaka Srebrenice, i uti njihove probleme
sa kojima se svakodnevno suoavaju.
Juni
U Gornjem Vakufu je 8. juna poeo 5. Internacionalni festival ilahija i kasida koji
tradicionalno organizira BZK Preporod iz Gornjeg Vakufa. KDB Preporod iz Dubrovnika
sa svojim aktivistima su poastvovani da budu gosti ove manifestacije.
U organizaciji Kulturnog drutva Bonjaka Preporod Dubrovnik i Vijea BNM
u opini upa dubrovaka, odrana je tribina Zloini nad djecom Sarajeva u opsadi
u amfiteatru Sveuilita u Dubrovniku, 10. juna. Ovu tribinu otvorio je mjeoviti zbor Preporoda iz Dubrovnika, a zatim je predstavljena monografija Zloini nad djecom Sarajeva
u opsadi koju je objavio Institut za istraivanje zloina protiv ovjeanstva i meunarodnog
prava Univerziteta u Sarajevu. Nakon uvodne rijei prof. Borisa Njavra govorili su general
Armije BiH Stjepan iber, recenzent projekta prof. dr. Ismet Dizdarevi te u ime Instituta
koautori knjige prof. dr. Smail eki i prof. dr. Muhamed estanovi.
Juli
Pod pokroviteljstvom izdavaa Kulturnog drutva Bonjaka Preporod iz Dubrovnika
i suizdavaa Udruge Bonjaka branitelja Dubrovnika i Dubrovako-neretvanske upanije,
u petak 6. jula u dvorani hotela Lero promovirana je knjiga Bonjaci Muslimani u
odbrani Dubrovnika 1991-1995, autora Kemala Tursunovia Zmaja. U uvodnom izlaganju
prisutnima se obratio predsjednik KDB Preporod Dubrovnik Izet Spahovi kao glavni
pokrovitelj i izdava knjige. Program promocije knjige pjesmama su upotpunile lanice
zbora Selam te na taj nain predstavljanje knjige uinile jo bogatijim i ljepim. O knjizi
550/Godinjak 2012
i autoru govorili su: Marinko Vlai, Mato Jerini, knjievnik i glavni recenzent opisao
je ovu knjigu kao zanimljiv povijesni dokument. Minela Fulurija, glavna urednica knjige
govorila je o doprinosu bonjakih asocijacija tokom domovinskog rata, pa i poslije.
Aziz Hasanovi Zis, dragovoljac, zapovjednik postrojbe minobacaa i predsjednik Udruge
Bonjaka branitelja Dubrovnika, naglasio je da je ponosan to je grad Dubrovnik branilo
500 Bonjaka branitelja.
7. jula odran je XV Internacionalni festival prijateljstva u Goradu, na kojem je
uestvovao Mjeoviti zbor KDB Preporoda iz Dubrovnika. Dubrovaki zumbuli svojim
najnovijim izvedbama sevdalinki, ilahija i kasida, na fantastino ureenoj i osvijetljenoj
bini u centru Gorada, dali su dodatni i neizbrisiv peat posebnosti ovoj manifestaciji.
11. jula, muziki ansambl BZK Preporod iz Dubrovnika nastupio u Mostaru uz
potporu RH Savjeta za nacionalne manjine i Grada Dubrovnika.
21. jula otvoren je spomen park i spomen obiljeje za 1.156 poginulih Bonjaka
branitelja Domovinskog rata Republike Hrvatske. Meu navedenim poginulim braniteljima
Bonjacima nalaze se i 23 poginula dubrovaka Bonjaka koji su dali svoj mladi ivot
za obranu Dubrovnika. Na ovoj velikoj manifestaciji prisustvovali su i branitelji, aktivisti
Preporoda iz Dubrovnika koju su poloili vijenac i odali poast poginulim Bonjacima
braniteljima Domovinskog rata.
Septembar
lanovi KDB Preporod Dubrovnik boravili su na Kosovu i Sandaku, gdje su
predstavili grad Dubrovnik na Meunarodnom festivalu folklora, etnologije, eksponata
i rukotvorina Kosovo 2012, koji je odran u Pritini i Prizrenu od 20. do 22. septembra.
Novembar
30. novembra, u sveanoj kino-dvorani Kulturnog centra u Srebreniku odrana je
promocija knjige Bonjaci Muslimani u odbrani Dubrovnika 1991-1995. autora Kemala
Tursunovia Zmaja.
8. decembra u organizaciji KDB Preporod Dubrovnik u hotelu Libertas Rixos
predstavljena je knjiga naeg sugraanina, knjievnika Fee ehovia Gorak okus due.
Drame koja je objavljena u Ediciji Bonjaka knjievnost u 100 knjiga u izdanju Matinog
odbora BZK Preporod Sarajevo, 2010. godine. Promotori knjige bili su: prof. dr. Senadin
Lavi i knjievnik i recenzent knjige Hadem Hajdarevi. Ime Fee ehovia neraskidivo je
vezano za Dubrovnik, iako nije u njemu roen, dugi je niz godina njegov graanin i pisac.
U organizaciji Kulturnog drutva Bonjaka Preporod Dubrovnik odrana je 8.
decembra, VI smotra folklora u Dubrovniku u hotelu Libertas Rixos. Meunarodna smotra
prijateljstva i folklora mladih u Dubrovniku okupila je 115 gostujuih lanova zborova
iz Hrvatske, BiH, Crne Gore i Srbije Novi Pazar.
Predsjednik
Izet Spahovi
Godinjak 2012/551
BZK Preporod Opinsko drutvo Gorade

U 2012. godini Opinsko drutvo Preporod iz Gorada imalo je sljedee aktivnosti:
U toku cijelog januara organizovane su sportske aktivnosti za djecu i omladinu.
U januaru, februaru i martu organizovan je kurs arapskog pisma i pravilnog uenja
Kurana za 20 polaznika sa 54 sata edukativnog rada.
U aprilu samo organizirali posjetu Turskoj u saradnji sa Ministarstvom za socijalnu
politiku i porodicu Republike Turske. U Tursku samo odveli 23 djece sa invaliditetom
do 14 godina i sedam lanova BZK Preporod kao pratnja, i tom prilikom posjetili smo
Ankaru, Konju i Istanbul. U Ankari nas je ugostila direktorica za porodicu dr. Aylin iftii,
a sveanom ruku je prisustvovala i ministrica Fatma ahin koja je uruila djeci poklone.
Ovo je prva posjeta djece sa invaliditetom Turskoj.
U saradnji sa studentima Turskog internacionalnog univerziteta iz Sarajeva (Ilida)
postavili smo jarbol sa zastavom Bosne i Hercegovine iznad Gorada. Uspostavili smo
saradnju sa Inegolom udruenjem Bonjaka u Turskoj blizu Burse, ugostili ih u prostoijama
BZK Preporod Gorade i dogovorili dalju saradnju s njima.
U julu smo primili delegaciju iz Ankare iz Opine Keioren, koji su tom prilikom
donirali sportsku opremu za nae lanove.
U toku obiljeavanja Dana zlatnih ljiljana BiH ugostili samo bosanskohercegovake
heroje tako to smo im organizirali ruak u prostorijama BZK Preporod Gorade i odrali
as historije sa nam lanovima.
U prvih est mjeseci 2012. godine organizirana je mektebska nastava u saradnji sa
medlisom Islamske zajednice Gorade u prostorijama BZK Preporod Gorade koju je
pohaalo 200 djece. Nastava je odravana subotom i nedeljom, od 8 do 14 sati poslije podne.
Uestvovali smo na turniru u malon nogometu u povodu 20 godina odbrane Osanice
kod Gorada na kojem je prvo mjesto osvojila ekipa naih lanova.
U toku ramazana organizirano je 250 iftara na raznim mjestima Opine Gorade.
U saradnji sa Ambasadom Kraljevine Saudijske Arabije i ataeom vjere pri Ambasadi
gospodinom Abdulmedidom Ghatyahom Alghayathom organizirali iftar u hotelu
Behar u Goradu za politike, kulturne predstavnike na kojem je bilo vie od 70 gostiju.
U toku godine podijelili smo 1000 paketa sa prehrambenim artiklima u vrijednosti
50 KM. Ovo smo obezbijedili sa predstavnicima HO iz Istanbula i Berlina.
U augustu su trojica predstavnika BZK Preporod Gorade sa predsjednikom
Nedadom Kurtoviem posjetili Ankaru i Opinu Keioren, te uestvovali u programu koji
je posveen BiH. Tom prilikom su posjetili Ambasadu BiH i sastali se sa ambasadorom
Dragoljubom Ljepojom.
U aprilu je predsjednik Nedad Kurtovi uestvovao na Konferenciji 20 godina
agresije u BiH i lik i djelo Alije Izetbegovia u Istanbulu, gdje je odrao predavanje o borbi
i djelu Alije izetbegovia u BiH.
U toku oktobra u danima Kurban-bajrama, BZK Preporod Gorade je organizirao
klanje kurbana i podjelu kurbanskog mesa za socijalno ugroene stanovnike, povratnike
i druga udruenja u Goradu. Obezbijeeno je 13 krava, a podijeljeno je gotovo 1000 kurbana
u koliini od 4 do 5 kg (oko 5 tona mesa).
552/Godinjak 2012
BZK Preporod Gorade je donirao pe za kuhinju Kantonalnoj bolnici u vrijednosti

3000 KM.
Odrana je promocija dviju knjiga: Seada Kumre Bajram, propisi, suneti, prestupi
i Moralne vrline, koju je preveo Sead Kumro.
BZK Preporod Gorade je najaktivnija i najvea organizacija u Goradu kao i istonoj
Bosni, i u narednom periodu oekujemo niz aktivnosti i proirenje naeg djelovanja.
Predsjednik
Nedad Kurtovi
BZK Preporod Opinsko drutvo Gornji Vakuf

lanovi BZK Preporod Gornji Vakuf kontinuirano rade na poboljanju svog rada
koji predstavljaju iroj publici. Zbog posebnog doprinosa u razvoju i ouvanju kulturne
batine na podruju opine Gornji Vakuf-Uskoplje i njene afirmacije u naoj zemlji i
inozemstvu drutvo je dobitnik Povelje sa grbom Opine Gornji Vakuf-Uskoplje u 2012.
godini. Povelja sa grbom Opine Gornji Vakuf-Uskoplje dodjeljuje se privrednim drutvima,
ustanovama, udruenjima graana, drugim pravnim licima i pojedincima za izuzetan
doprinos razvoju opine Gornji Vakuf-Uskoplje u oblasti privrede, kulture, obrazovanja,
nauke, zdravstva, sporta i drugim oblastima ivota i rada.
Poto je ovo bila izborna godina za organe BZK Preporod Gornji Vakuf, 14. marta
2012. godine odrana je Skuptina na kojoj su izabrani novi organi. Za predsjednika Drutva
ponovo je izabran Alija Filan, a lanovi ostalih tijela su sljedei:
Za lanove Izvrnog odbora izabrani su: Elhar Bukari, potpredsjednik, Saima Bei,
sekretar, Elvis Abazovi, Adis Agi, Saudin Cokoja, Dervi Musa, Haris Milanovi, Emir
Sinan.
U Nadzorni odbor izabrani su: Halima Crnica, predsjednica, Erdin Sinan i Samir
Muminovi.
U Sud asti izabrani su: Safet Abazovi, predsjednik, Sead auevi i Asim Kirli.
Po zavretku radnog dijela odran je sveani dio na kome su dodijeljene zahvalnice
dugogodinjim partnerima Drutva koji su kroz moralnu, materijalnu i svaku drugu
pomo bili na usluzi Drutvu i njegovim lanovima.
BZK Preporod Gornji Vakuf, od samog poetka rada ima cilj oformiti mnotvo
sekcija, koje su, ustvari, generator kreativnih ideja i projekata. Radom sekcija Drutvo
sudjeluje u ouvanju nae kulture i tradicije. Svakim danom postaje sve aktivnije, te
dolaze novi lanovi i pokree razliite projekte. Kako bi podstakao i nagradio kreativni
rad svojih lanova, 13. aprila 2012. godine u prepunoj sali Centra za obrazovanje i kulturu
Gornji Vakuf-Uskoplje organizovan je Cjeloveernji koncert sekcije Narodni ansambl
BZK Preporod G. Vakuf. Ansambl ima cilj njegovanje tradicionalne bosanskoherceGodinjak 2012/553
govake pjesme. Osim toga, na bogatom repertoaru nalazi se nekoliko naslova etno i
duhovne muzike. Narodni ansambl trenutno ima 35 lanova podijeljenih u dvije grupe
(A1 i A2) i na njenom elu se nalazi mr. Emir Sinan. Sekcija ve drugu godinu 9. jula
nastupa na sveanom otvaranju Ljetnih veeri Janja kod Bijeljine. Osim, navedenog,
sekcija je imala radnu godinu kroz nastupe na raznim manifestacijama u naem gradu i
drugim gradovima irom BiH.
Istraivanje, njegovanje i javno prikazivanje kulturnog naslijea Bonjaka, u Gornjem
Vakufu-Uskoplju ima tradiciju dugu 50-ak godina. U poetku su to bile grupe i sekcije
koje su djelovale u okviru gospodarskih organizacija i kola. Prvo samostalno kulturnoumjetniko drutvo u Gornjem Vakufu-Uskoplju osnovano je 1988. godine imenom Mladost, koje je uspjeno radilo do poetka rata 1992. godine. Prestankom rata u Gornjem
Vakufu-Uskoplju, u januaru 1995. godine ponovo se aktivira kulturno-umjetniko drutvo,
koje dobija ime po nekadanjem lanu koji je poginuo u ratu Halilu Mriu. Godine
2007. drutvo prelazi pod okrilje BZK Preporod G. Vakuf. Trenutno broji 60-ak lanova
podijeljenih u tri grupe.
Folklorni ansambl BZK Preporod G. Vakuf posjeduje i svoj orkestar koj broji tri
harmonike, klavijaturu i bubanj. Voa sekcije je dipl. in. Haris Milanovi, a koreograf je
Safet Abazovi. Sekcija je ove godine izvela novu koreografiju Bosanska svadba koja je
pokazala veliki uspijeh. Nastupila je na 12 Smotri folklora Bugojno, 2 Smotri folklora
Gornji Vakuf-Uskoplje, Noi folklora i sevdalinki i dr.
Motivirani ljepotom i snagom bosanske ilahije i kaside, Redif ef. Metrovac
zajedno sa grupom svojih uenika, sadanjih lanova hora, oformio je hor Feth. Ovaj hor,
oformljen polovinom 1998. godine, djelovao je sve do 2004. pod pokroviteljstvom Demata
Gornja Mahala, Memica-Gafia damija. Nakon iznenadne smrti Redifa ef. Metrovca,
hor postaje sekcijom BZK Preporod Gornji Vakuf. Dananji hor broji 30-ak lanova koji
su podijeljeni u dvije grupe. Prva grupa broji 15-ak lanova, i to je grupa koja redovno
uljepava veinu manifestacija u naem gradu. Dok mlada grupa broji 19 lanova koji,
i takoer uestvuju u mnogim programima povodom vjerskih i nacionalnih praznika.
Kao i svake godine i ove je Horska sekcija obila mnoge bosanskohercegovake gradove
i uestvovala na mnogim manfestacijama duhovnog karaktera (sveanim akademijama,
predavanjima, godinjicama, festivalima). Hor je pobjednik 3. Festivala ilahija i kasida
Gornji Vakuf-Uskoplje 2010. godine. Voa hora je nastavnik Dervi Musa.
Dramska sekcija BZK Preporod G. Vakuf uradila je tri predstave: Timka i Ko je
ukrao dnevnik? u reiji nastavnice Zibe Hadimehanovi, te Knja u reiji Hatide Ljubuni.
U toku su pripreme jo dviju predstava. Sekcija broji 30-ak lanova, uzrasti od 5 do 85 godina.
Predstava Knja doivjela je veliki uspjeh svojim postavljanjem ve dvije godine
zaredom kako u dijaspori, tako i drugim gradovima: Fojnici, Donjem Vakufu, Jajcu i Kiseljaku.
Voa sekcije je Ziba Hadimehanovi.
Drutvo je suorganizator i uesnik raznih manifestacija (predavanja, koncerata i
sveanosti). Pomoglo je u organizaciji humanitarnog koncerta humanitarne organizacije
Mladi mjesec iz Ciriha, koja je otvorila svoju podrunicu u naem gradu. Mladi
mjesec ima cilj pomagati ugroenim stanovnicima Gornjeg Vakufa-Uskoplja. Pomoglo
554/Godinjak 2012
je da se uljepaju razne manifestacije u naem gradu kao to je I turnir u sjedeoj odbojci

Open 2012, iji je organizator sportski klub invalida sjedee odbojke Sloga Gornji
Vakuf-Uskoplje. Na Drugoj smotri folklora, u naem gradu pod organizacijom Centra za
obrazovanje i kulturu, pored BZK Preporod Gornji Vakuf, narodnim igrama predstavila
su se i druga kulturno-umjetnika drutva: KUD Krivaja iz Cazina, BZK Preporod
iz Bosanske Dubice, Gradski folklorni ansambl iz Bugojna, Folklorni sastav Sevdah BZK
Preporod iz Jajca i HKD Napredak Uskoplje.
Jedan od ve prepoznatljivih projekata u naem radu postao je internacionalan, a to
je Festival ilahija i kasida Gornji Vakuf-Uskoplje. Festival je poeo sa radom 2008. godine i postao je tradicionalna i najjaa manifestacija u naem gradu i kantonu. Uvrten
u strategiju razvoja Opine Gornji Vakuf-Uskoplje i turistiku ponudu Turistike zajednice Kantona SBK-a. Nosilac i vlasnik projekta je BZK Preporod Gornji Vakuf. Osim
organizatora u realizaciji uestvuje jo 50-ak mladih lanova naeg drutva (polaznika
osnovnih i srednjih kola, studenata i mladih profesora), koji su zadueni za pripremu
bine, doek zvanica, doek horova i solista i dr.
Mnogi horovi ele da uestvuju u ovoj noi, ali pravila su stroga i njih definie organizator u saradnji sa predsjednikom irija. Svake godine na Festivalu uestvuje 12 horova
i 5 solista (ukupno 50 organizatora i 250 uesnika u programu). Glavni ciljevi Festivala
su: afirmiranje amaterskog stvaralatva u Bosni i Hercegovini; afirmiranje mladih i
stvaranje uslova za njihovo kreativno djelovanje; odravanje tradicije i obiaja naroda
Bosne i Hercegovine; afirmiranje univerzalnih ljudskih vrijednosti; poboljanje turistike
ponude nae opine;
Drutvo posjeduje i svoju web stranicu www.preporod-gv.ba na kojoj se redovno
objavljuju njegove aktivnosti.
Uz pomo njemake organizacije GIZ-a nabavljena je sva potrebna oprema za
snimanje, praenje i arhiviranje rada Drutva uz pomo web administratora Drutva.
U toku 2012. godine kompletan knjini fond sa namjetajem koji se nalazio u
prostorijama BZK Preporod Gornji Vakuf dat je na koritenje Gradskoj biblioteci, koju
vodi Centar za obrazovanje i kulturu, kako bi graani mogli lake doi do potrebne literature.
Od sredstava koja Drutvo uspije utedjeti od drugih projekata, kao i svake godine,
nabavi novu nonju i muziku opremu za potrebe rada njegovih sekcija. Tako su ove godine
nabavljeni klavijatura, bubnjevi, gitare, mikrofoni, ormari za uvanje opreme i dr. Jedna
od vanih namjera Drutva je nabavka kompletne bosanske nonje za Folklorni ansambl.
BZK Preporod Opinsko drutvo Gradaac

BZK Preporod Gradaac je i pored nedostatka finansijskih sredstava, uspio realizirati
sadraje predviene programom rada i zadrati mjesto glavnog nosioca kulturnih zbivanja
u Opini. I dalje je, to je ve godinama tradicija, centralno mjesto okupljanja trenutno
najpopularnijih knjievnika, publicistikih radnika, naunika i mladih stvaralaca iz raznih
Godinjak 2012/555
oblasti kulture i umjetnosti. Po svojoj lokaciji i interijeru adekvatnom bonjakoj tradiciji

slui kao reprezentativno udruenje koje je svakog trenutka u funkciji da brojnim graanima,
turistima i stranim delegacijama iskae dobrodolicu, prui odreene informacije i uvea
prijatan dojam i impresije o Gradacu.
Realizacija programskih sadraja u 2012. godini odvijala se u razliitim oblicima kulture
i umjetnosti, kao to su: promocije, izlobe, okrugli stolovi, tribine, uee u manifestacijama,
saradnje sa odreenim drutvima i udruenjima koja imaju cilj ouvanje kulturne batine
Gradaca i Bosne i Hercegovine.
U januaru je realizirana dopunjena postavka starih fotografija Gradca i njegovih mjetana.
U februaru prostorije Preporoda posluile su kao izlobeni prostor likovnog i literarnog
stvaralatva sekcije srednjih kola.
U martu, tanije. 15. marta 2012. godine BZK Preporod je u saradnji sa Centrom
za informisanje i kulturu Ahmed Muradbegovi Gradaac, organizirala Knjievno
vee u povodu etrdeset godina od smrti Ahmeda Muradbegovia s nazivom Ahmed
Muradbegovi ivot i djelo. Prireiva je bio publicist i knjievnik Vahid Klopi. Vee
je bilo popraeno probranim tekstovima u interpretaciji prof. Muamere Bistri.
U sklopu manifestacije Dani islamske duhovne kulture u Preporodu je 4. maja 2012.
godine prireena Promocija izdanja Gazi Husrev-begove biblioteke sa promotorima dr.
Mustafom Jahiem i Osmanom Laviem, bibliotekarom. Moderator je bio mr. Nusret ef.
Kurjakovi, a prisutnima se obratio i naelnik Opine mr. Fadil Imirevi.
Kao i svakog maja, dok traju Gradaaki knjievni susreti, Preporod je mjesto
okupljanja knjievnika, publicista i gostiju iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, pa i ire.
Dana 26. maja 2012. godine u Preprodu je sa poetkom u 18:00 sati realiziran Homage
Nedadu Ibriimoviu. Uesnici su bili mr. Fatmir Alispahi i Sadeta Subai, prof., a u
20:00 sati na istom mjestu je odrano zavrno Knjievno vee sa sljedeim uesnicima:
Bisera Alikadi, imo Ei, Ferida Durakovi, Ljubica Ostoji, Adisa Bai, Nijaz
Alispahi, Amir Brka, Muhidin ari, Ismet Bekri, Irfan Horozovi i Vahid Klopi. U
toku veeri Bisera Alikadi je kao lan irija u sadraju Ljepote moga grada / likovno
stvaralatvo mladih/ uruila prigodne nagrade najuspjenijima.
Osmog juna 2012. Preporod je organizirao promociju knjige Bonjaci nakon socijalizma autora prof. dr. aira Filandre. Promotori su bili prof. dr. Izet Beridan i prof. dr.
Senadin Lavi. Moderator promocije je bila predsjednica Preporoda Kadira Abdulahovi.
Godinjica smrti Husein-kapetana Gradaevia obiljeena je 17. augusta, u suradnji
sa Medlisom Islamske zajednice u Gradaacu, tevhidom i vjerskim sadrajima u damiji
Husejniji prije duma namaza.
Drugog dana Ramazanskog bajrama, 20. augusta, BZK Preporod je sa Medlisom
Islamske zajednice kao nosiocem aktivnosti, uestvovao u organizaciji poklanjanja hatmadove polaznika mekteba Reuf-begove damije Gradaacu. Znaaju i veliini ovog dogaaja
doprinijelo je prisustvo i uee reis-ul-leme Mustafe ef. Ceria i muftije Tuzlanskog kantona
ef. Huseina Kavazovia, a hor Reuf-begove damije je sve popratio uenjem ilahija i kasida.
U dane 24. i 25. maja na inicijativu gosp. Marka Josia i predsjednika Savjeta Preporoda gosp. Ferhata Mustafia, sa HKD Napredak organizirana je Prva likovna kolonija
556/Godinjak 2012
Godina 2012. Uestvovalo je desetak slikara Udruge likovnih umjetnika Fortuna-Art

sa sjeditem u Zagrebu.
Naa sugraanka, gospoa Sadeta Dubravi, koja ivi u Zagrebu, inicirala je posjetu
Udruenja ena bankovnih radnica iz Zagreba. Tako je BZK Preporod, 13. i 14. septembra,
bio domain i Udruenje ena upoznala sa znamenitostima i historijskim vrijednostima
Gradaca.
Oktobar je mjesec obiljeavanja Dana Opine Gradaac. BZK Preporod ga je ovog
puta obiljeio Okruglim stolom o temi 200 godina od roenja Husein-kapetana Gradaevia,
odranog 10. oktobra 2012. godine s moderatorom prof. dr. Munibom Maglajliem. Uesnici
Okruglog stola bili su najistaknutiji bosanskohercegovaki historiari: prof. dr. Evner
Imamovi, prof. dr. Salih Kulenovi, prof. dr. Husnija Kamberovi, mr. Deevad Tosunbegovi
i mr. Nusret ef. Kurjakovi.
Drugi Preporodov sadraj obiljeavanja Dana opine je postavka fotografija bratskog
grada Drena iz Njemake. Pred delegacijom najviih zvaninika Drena i domaom
publikom, izlobu je otvorio Ferhat Mustafi, predsjednik Savjeta BZK Preporod. Tom
prilikom gostima je uruena po jedna knjiga prof. dr. Mustafe Imamovia sa tekstom na
bosanskom i engleskom jeziku.
U suradnji sa UGM Sumejja, Preporod je 28. oktobra upriliio Bajramsko druenje
u povodu Kurban-bajrama. U zabavnom dijelu programa uestvovali su izvoai ilahija
i kasida: Adnan Kukuljevi i Sejno Mehi, sevdalinki Amela i Suad Iskri, a bonjake narodne
igre izveli su mladi lanovi KUD Zmaj od Bosne. Bajramskom druenju prisustvovao
je i naelnik Opine mr. Fadil Imirovi.
Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine u suradnji sa
Zavodom za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea TK. 12.
novembra 2012. godine u prostorijama BZK Preporod Gradaac postavila i otvorila
izlobu Kulturno naslijee blago koje nestaje. Izlobu su posjetiteljima putem multimedijalnih sredstava prezentirali dr. Amra Hadimuhamedovi i Benjamin Bajraktarevi,
direktor Zavoda za zatitu historijskih spomenika TK. Ovu izlobu, izuzetno znaajnu
za batinu Bosne i Hercegovine, otvorio je novoizabrani naelnik Opine Edis Derviagi.
Povodom Dana dravnosti Bosne i Hercegovine, BZK Preporod je u suradnji sa
Medlisom Islamske zajednice, 13. novembra 2012. godine organizirala promociju knjige
Bosanski identitet i suverenitet autora prof. dr. Omera Ibrahimagia. Promotori su bili dr.
Omer Hamzi i mr. Nusret ef. Kurjakovi, a i sam autor je imao zanimljivo izlaganje.
Istog dana, 13. novembra 2012. godine, u prostorijama Preporoda boravili su uenici
Historijske sekcije i dodatne nastave Gimnazije Mea Selimovi iz Tuzle. Prisustvovali
su asu historije na kojem je o Husein-kapetanu Gradaeviu i njegovom Pokretu za autonomiju Bosne i Hercegovine govorio poasni predsjednik Preporoda gosp. Muhamed
Bego Gradaevi.
BZK Preporod Gradaac ukljuuje se u sve manifestacije i znaajne datume Opine
kao gost ili direktan uesnik. Uz to, odrava saradnju sa JU BibliotekomAlija Isakovi
i Centrom za informisanje i kulturu Ahmed Muradbegovi u Gradaacu.
Godinjak 2012/557
Na kraju, sa aljenjem, moramo konstatovati da BZK Preporod ve godinama ne moe

realizirati Inicijativu o izgradnji turbeta i prenosu kostiju Husein-kapetana Gradaevia
iz Istanbula u rodni mu Gradaac. Zbog toga, uporno podsjeamo nadlene u Federaciji na
ovaj projekt. Posljednji dopis smo u decembru 2012. godine uputili novoizabranom naelniku
Opine Gradaac s nadom da e, shvatajui znaaj projekta, ponovo pokrenuti realizaciju
Preporodove inicijative.
Predsjednica
Kadira Abdulahovi
BZK Preporod Opinsko drutvo Ilija

Bonjaka zajednica kulture Preporod Opinsko drutvo Ilija u izvjetajnom periodu
realiziralo je veinu aktivnosti predvienih programom rada za 2012. godinu i odreen broj
vanprogramskih aktivnosti. U daljem tekstu dajemo detaljan pregled aktivnosti po oblastima.
Izdavako-produkcijska djelatnost
Trenutno je u pripremi za izdavanje knjiga mlade autorice Nejre ehi naziva Pjesme
i prie nae Bonjakinje. Zavrena je recenzija, lektorisanje, grafiko i likovno opremanje
knjige, slijedi katalogizacija te zavrne pripreme za tampanje.
Rad sekcije drutva
Od sekcija koje djeluju pri naem opinskom drutvu i ove godine najvie aktivnosti
imao je Ansambl Preporod, koji je i glavni nosilac veine kulturnih manifestacija koje
organizira Drutvo. Ansambl ove godine biljei znaajne nastupe kako u Bosni i Hercegovini,
tako i izvan granica domovine od kojih izdvajamo:
24. marta 2012. godine nastup u austrijskom gradu Modling povodom obiljeavanja
druge godinjice demata i hatma dove na koncertu duhovne muzike islama Primi noas
dove nae.
9. juna 2012. godine nastup na sveanom otvaranju damije u Villachu u Austriji.
16. juna 2012. godine nastup u Klagenfurtu povodom 100 godina islama u Austriji.
22. juna 2012. godine nastup u programskom sadraju 502. Dana Ajvatovice uenjem
ilahija i kasida pred vie hiljada posjetilaca na platou ispred damije na Karauli (Travnik).
2. jula 2012. godine nastup u sklopu dana kulture, sporta i trgovine Ilijaki dani 2012
sa koncertom duhovne muzike i sevdaha. Specijalni gost na naem koncertu bio je Armin
Muzaferija.
18. jula 2012. godine nastup u Vogoi u sklopu tradicionalne predramazanske
veeri U susret ramazanu.
1. augusta 2012. godine nastup na Ramazanskom koncertu u Brezi Vee ilahija i
kasida u organizaciji Medlisa Islamske zajednice Breza.
558/Godinjak 2012
4. augusta 2012. godine u sklopu ovogodinjeg ramazanskog programa, a na osnovu

Programa rada BZK Preporod Ilija na muziki ansambl Preporod je odrao koncert
ilahija i kasida u Crnoj Rijeci, a 17. augusta 2012. godine u Misoi.
14. oktobra 2012. godine Ansambl Preporod OD Ilija je nastupao u Konjicu na
otvaranju Veeri duhovne muzike islama koje je trajao od 14. oktobra do 9. novembra
2012. godine.
Od 1. do 4. novembra. 2012. godine lanovi horske sekcije su sa opinskim delegacijom
prisustvovali i nastupili na otkrivanju biste Alije Izetbegovia u Turskoj.
14. novembra 2012. godine nastup na koncertu Pogled na revdu u Brkom povodom
nastupajue nove hidretske godine.
18. aprila 2012. godine Folklorni Ansambl Preporod organizirao humanitarni koncert.
Kompletan prihod od ulaznica otiao je za lijeenje naeg sugraanina Sakiba Aljia Pake.
Na osnovu poziva naeg partnera, Putnike agencije M97 iz Sarajeva, Folklorni
ansambl BZK Preporod OD Ilija ove godine je predstavljao Bosnu i Hercegovinu na
najveem regionalnom festivalu turizma u Izmiru od 5. do 9. decembra 2012. godine.
Biblioteka Preporod
Biblioteka BZK Preporod Ilija osnovana je 2009. godine odlukom Izvrnog odbora
Drutva. Od tada biljei stalni porast broja naslova. Knjige i druge publikacije se nabavljaju
uglavnom iz sredstava opinskog drutva, prilozima Biblioteke Instituta za bonjake studije
BZK Preporod te prilozima simpatizera i graana.
Ostale aktivnosti
14. januara 2012. god. uspjeno smo realizirali jo jedan projekt, koncert duhovne
muzike islama Vee najljepih ilahija u Illijau. Uprkos loim vremenskim uvjetima,
nai gosti iz Dubrovnika, Modlinga, Zagreba, Konjica i Sarajeva nisu sprijeeni da uveliaju
ovu manifestaciju, stoga su svi prisutni mogli uivati i u njihovim interpretacijama.
Najvee priznanje za sveukupan trud i rad naeg drutva je, ipak, odaziv publike koja je
sportsku dvoranu u Ilijau ispunila do posljednjeg mjesta i na taj nain jo jednom svima
nama dokazala da ovakvih i slinih sadraja treba naoj sredini i naem gradu.
11. februara 2012. god. uz OO SDA Ilijau i volontera Crvenog kria Ilija uspjeno
smo realizirali akciju ienja snijega naziva Narodna radna akcija i Lopata party.
Uesnici akcije dali su svoj doprinos tako to su oistili prilaze Osnovnoj i Srednjoj koli,
vrtiu, prilaz parkovima, vjerskim objektima i platou KSC-a Ilija. U 19:00 sati na platou
KSC-a Ilija za graane je upriliena Lopata party, gdje su se posjetioci zabavljali uz dobru
muziku i sankanje na vjetakom brdu koje je napravljeno u sklopu radne akcije ienjem
platoa KSC-a Ilija.
U skladu sa Statutom BZK Preporod i drugim organizacionim aktima, u maju 2012.
godine, odrana je izvjetajna Skuptina drutva na kojoj su usvojene slijedee take: izvjetaj
o radu drutva za 2011. godinu, finansijski izvjetaj za 2011. godinu, plan rada za 2012. godinu
i finansijski plan rada za 2012. godinu.
Godinjak 2012/559
29. septembra 2012. godine uspjeno smo realizirali jo jedan projekt, koncert duhovne
muzike islama Vee najljepih ilahija u Illijau. Na koncertu su uestvovali Latif
Moevi, Armin Muzaferija, Mous iz Brkog, Aik Junuz iz Novog Pazara, ElFatih Ilija i domain koncerta Ansambl Preporod.
Predsjednik
Adem Ali
BZK Preporod Opinsko drutvo Kladanj

Preporod je temeljna bonjaka kulturna institucija, intelektualni napor u svim sferama
kulture i umjetnosti usmjeren na savremeno artikuliranje bonjakog nacionalnog identiteta.
Stoga je osnovna zadaa svih naih aktivnosti promicanje znanja, djelovanje lijepog,
snaenje svijesti o bonjakom identitetu. Pod tim motom su i sve aktivnosti opinskog drutva
u Kladnju, poev od promocija knjiga na kojima se predstavlja bonjaka knjievnost do
Preporodovih veeri, kao tragova naeg postojanja, nae spremnosti da stvaramo, da
otrgnemo od zaborava divne trenutke nae prolosti do okupljanja folklornog ansambla
koji njeguje nae folklorno stvaralatvo. Sadanja grupa broji 70 lanova, od ega 30 odraslih
i 40 lanova mlaeg uzrasta. U okviru drutva djeluje i muzika grupa koja njeguje iskljuivo
sevdalinku te dramska sekcija. Sve nae aktivnosti u proteklom periodu su pod motom
ouvanja sevdalinke kao najjaeg ivog svjedoenja dubokog emocionalnog ivota naroda
Bosne i Hercegovine, specifinog duhovno-kulturnog izraza i potreba Bosanaca, zatitnog
znaka Bosne.
Kladanj je jedna od sredina u kojoj je Preporod uvrstio i razradio djelatnosti koje
vode uspostavljanju bonjakog ovjeka posredstvom kulture, sredina u kojoj su se nali
pojedinci koji su svojim radom portvovano i samozatajno dali prednost opem dobru u
odnosu na pojedinanu dobit.
Protekla 2012. godina obiljeena je kontinuiranim radom, bogatim kulturnim sadrajima
i aktivnim sudjelovanjem u kreiranju kulturnog ivota u Kladnju te obiljeavanju znaajnih
datuma.
19. januara 2012. Promocija zbirke filmskog materijala kulture i tradicije bonjaka
iz Sandaka naziva Ispod vela zaborava koja je rezultat 40-godinjeg istraivanja i
sakupljanja autora Ibia Kujevia.
22. januara 2012. Snimanje emisije Putopisi TV1.
2. februara 2012. Obiljeavanje 19. godinjice Prve muslimanske podrinjske brigade.
Sveana akademija u organizaciji Opinskog drutva Preporod.
Uee u manifestaciji Izbor sportiste opine Kladanj.
24. marta 2012. Putovanje lanova Preporoda u Be na poziv KUD-a Behar iz Bea.
7. maja 2012. Humanitarni koncert za djecu sa posebnim potrebama.
560/Godinjak 2012
8. maja 2012. Uee u obiljeavanju dana opine Kladanj.

9. maja 2012. Uee na manifestaciji obnavljanja spomen-obiljeja palim borcima
i rtvama faistikog terora NOR-a 1941-1945 u Stuparima.
14. maja 2012. Posjeta i prigodan program na Spomen-obiljeju ehidima iz Kladnja
na Zubetama.
17. maja 2012. Uee u okviru programa Susreta djeijih pisaca Vezeni most.
29. juna 1. jula 2012. Uee na 17. Zboru predsjednika opinskih drutava BZK
Preporod u Srebrenici.
6. juna 15. juna 2012. Uee na 9. Internacional People Nature Festival u Turskoj
Kumluca-Bartin.
22. 25. augusta 2012. Kad tambura zasvira obiljeavanje 100. godinjice Kladanjskog tamburakog orkestra.
23. augusta 2012. Promocija romana Vezova Baia Izbjeglika soba, U predvorju
smrti i Prie iz Avnstrupa.
24. augusta 2012. Koncert Armina Mazaferije.
25. augusta 2012. Tradicionalna IX Smotra folklora Kladanj 2012.
27. septembra 2012. Uee folklornog ansambla Preporoda na Smotri folklora
u Slavonskom Brodu.
8. septembra 2012. Uee na Susretima prijateljstva u Olovu.
14. septembra 2012. Akcija podjele humanitarne pomoi iz Danske (humanitarnih
paketa najugroenijim porodicama na opini Kladanj).
27. septembra 2012. Folklorno-poetski performans u ambijentu ispod Djevojake
peine u izvedbi lanova BZK Preporod Kladanj u okviru Meunarodnog savjetovanja
arhivskih radnika u Tuzli.
26. oktobra 2012. Drutvo je organiziralo tradicionalno Bajramsko vee u ast naeg
najveeg vjerskog praznika Kurban-bajrama.
1. novembra 2012. Aktivnosti u vezi sa izradom kalendara naeg drutva.
9. novembra 2012. Prisustvovanje seminaru za koreografe i rukovodioce folklornih
grupa u Tuzli.
25. novembra 2012. Uee u sveanom programu u povodu obiljeavanja 25.
novembra, Dana dravnosti Bosne i Hercegovine.
Drutvo je uestvovalo i nosilo aktivnosti u vezi s obiljeavanjem znaajnih datuma,
dogaaja i linosti na podruju opine Kladanj.
Preporod iz Kladnja saraivao je sa Matinim odborom Sarajevo, ZOD TK, opinskim
drutvima iz sastava zajednice, te organizirao redovne sjednice Izvrnog odbora.
Tokom godine odvijale su se kontinuirano probe i aktivnosti folklornog ansambla muzike
i dramske sekcije.
Predsjednica
Nevzeta Rustemovi
Godinjak 2012/561
BZK Preporod Opinsko drutvo Konjic

Javne tribine:
Odrana tribina O hercegovakim gradovima u osmanskom periodu na kojoj je
predava bio prof. dr. Enes Pelidija sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Odrana tribina Pozicija hercegovakih muslimana u koncepcijama etnikog
pokreta na kojoj je predava bio prof. dr. Adnan Velagi sa Univerziteta u Mostaru.
Odrana tribina Dvadeset godina od dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine na
kojoj su predavai bili prof. dr. Husnija Kamberovi sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu i
prof. dr. Adnan Velagi sa Univerziteta u Mostaru.
Odrana tribina Bosna i Hercegovina domovina dobrih Bonjana na kojoj je predava bio prof. dr. Salih Jalimam sa Univerziteta iz Zenice.
Odrana tribina Bonjaka nacija identitet u narastanju na kojoj je predava bio
prof. dr. Adnan Velagi sa Univerziteta u Mostaru.
Promocije knjiga:
Odrana promocija knjige Hercegovaki muslimani u koncepcijama etnikog
pokreta 1941-1945, autora prof. dr. Adnana Velagia, a promotori su bili prof. dr. Azem Koar
i prof. dr. Adnan Jahi.
Odrana promocija knjige Ideali i stvarnost, autora Mustafe Spahia, a promotori
su bili mr. Muamer Tinjak, Remzija Piti, direktor Radija Bir, i Bajro Perva, novinar.
Odrana promocija knjiga Od zlata jabuka i Cvijee mi polje prekrilo, autora mr.
Nusreta Omerike, a promotori su bili doc. dr. Dijana Hadizuki i Elvedin Nezirovi, pjesnik.
Muziki programi/manifestacije:
Bosna uz harmoniku
Konjika sehara
Godinji koncert KUD-a
Gostovanja:
Istanbul, Altinova, Bursa, Jablanica, Mostar, Blagaj, Stolac, Prozor, Donji Vakuf,
Travnik, Vitez, Hadii i Sarajevo.
Stipendiranje:
BZK Preporod sa kulturnim udruenjem Istanbul nastavio je uspjenu saradnju,
tako da smo uspjeli obezbijediti deset stipendija za djecu bez jednog roditelja, koje smo
realizirali uz pomo MDD Merhamet Konjic. Takoer, za istaknute aktiviste BZK
Preporod je obezbijedio stpendije.
Predsjednik
Jasmin Mehanoli
562/Godinjak 2012
BZK Preporod Opinsko drutvo Novi Travnik

19. marta 2012. Foto-safari Promocija novotravnike kulture uz pokroviteljstvo
BH Telecoma
11. aprila 2012. ienje nekropola steaka u Bistrom i Zagrlju.
21. aprila 2012. Organizovanje kulturno-zabavne manifestacije Bosansko posijelo
uz uee KUD-a Zlatni Biseri iz Kremsa (Austrija).
24. aprila 2012. ienje platoa nekropole steaka u Bistrom.
01. juna 2012. Uee u manifestaciji Postavljanje kamena temeljca za Centralno
spomen-obiljeje ehidima i poginulim pripadnicima Armije i MUP-a BiH.
10-15. juni 2012. Uee na obiljeavanju Dana Opine; postavka izlobe fotografija
uenika Srednje kole i osnovnih kola novotravnike opine.
17. juni 2012. Uee na Kulturno-vjerskoj manifestaciji Ajvatovica 2012. Gostovanje amaterskog pozorita iz Kaknja sa predstavom Smrt Omera i Merime.
17. juni 2012. Uee folklora na Planinarskom pohodu u organizaciji PD Medex
iz Novog Travnika.
19. juni 2012. Akcija ienja nekropola steaka u Bistrom, Zagrlju i Maculjama.
20. juni 2012. Foto-safari Promocija novotravnike kulture pod pokroviteljstvom
BH Telecoma uz uee Srednje kole i osnovnih kola novotravnike opine.
23. juni 2012. Uee folklora na Kotorskim danima kulture odran cjeloveernji
program
16. august 2012. Uee na Otkrivanju spomenika ehidima i poginulim borcima
MUP-a i Armije BiH novotravnike opine.
25. august 2012. Uee folklora na Smotri folklora u Opari.
31. augusta 2. septembra 2012. Gostovanje folklora u Kremsu-Austrija.
20. oktobra 2012. Smotra folklora uz uee 7 drutava.
1. novembra 2012. Organizirana prezentacija kulturno-historijskog naslijea u prostorijama Mjeovite srednje kole u Novom Travniku, pod pokroviteljstvom BH Telecoma.
10. decembra 2012. ienje nekropole u Bistrom.
17. decembra 2012. Uee na obiljeavanju 20-te godinjice brigade, kroz raspisivanje konkursa za uenike srednje kole i osnovnih kola novotravnike opine.
22 24. decembra 2012. Posjeta gostiju iz Kremsa i raspodjela humanitarne pomoi.
24. decembra 2012. Promocija romana Ljubav na kamenu autorice Dobrice Milutinovi
ulafi i 12. samostalna izloba fotografija Mirsada Mujanovia naziva Njegovo visoanstvo konj.
26. decembra 2012. Izloba fotografija Mali foto-safari Promocija novotravnike
kulture uenika Srednje kole i osnovnih kola novotravnike opine.
Predsjednik
Enver Veletovac
Godinjak 2012/563
BZK Preporod Opinsko drutvo Sanski Most

Suoeni s problemom finansiranja, protekle godine imali smo skromnu realizaciju planiranog programa. Ve treu godinu smo finansijski izostavljeni iz planiranog budeta nae
opine. Na posljednjoj raspravi dobili smo obeanje da e se odnos vlasti prema BZK Preporod promijeniti i da e nas uvrstiti u raspodjelu sredstava. Protekle godine smo uestvovali
u realizaciji ovih programa:
Januar: Izvedena pozorina predstava za djecu: Runo li je pae (Andersenova bajka)
adaptacija i igra Enesa Kievia, Branke Krumpanik u reiji Jasmina Novljakovia.
Mart: Povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine uestvovali smo u programu.
April: Uestvovali smo na Meunarodnom danu djeije knjige.
Juni: Uestvovali smo na manifestaciji Dan rijeke Sane.
Juli: Promocija romana Pacijent Muhameda Mahmutovia sa promotorom dr.
Feridom Muhiem.
Ljetni sajam knjige Kulturni programi Muziko-knjievni perfomansi.
Promocija izdanja izdavake kue Dobra knjiga na kojoj su uestvovali: Hadem
Hajdarevi, Fuad Kova, Barbara Hoevar, Mirsad Kuni i Amir Tali.
Predstavljanje sanskog knjievnog stvaralatva.
Oktobar: Uestvovali smo na manifestaciji Dan opine Sanski Most.
Novambar: Uestvovali smo na akademiji povodom godinjice ZAVNOBiH-a.
Decembar: Izvedena lutkarska predstava Princeza na zrnu graka Sarajevskog
pozorita Makovo zrno.
Predsjednik
Amir Tali
BZK Preporod Opinsko drutvo Srebrenik

BZK Preporod u Srebreniku je svojim angamanima znatno doprinio kulturnom
nadahnuu nae opine kroz svoje aktivnosti u tekuoj 2012. godini od kojih izdvajamo:
Februar
Aktivno uee BZK Preporod Srebrenika u manifestaciji Dani povelje, koja je
odrana u kino-sali Doma kulture.
Mart
Na Skuptini BZK Preporod u Srebreniku izabran je novi Izvrni odbor i predsjednika Drutva.
Za predsjednika je ponovo izabran mr. Nermin Tursi, a lanovi Izvrnog odbora su:
Nermin Tursi, Adnana Ibri, Kimeta Buevac, Esad Dedi, Nasiha Ibri, Damir Babaji,
Haris Mehmedovi, Nazif Hasanovi, Razim Slanjanki i Fadil Duranovi.
564/Godinjak 2012
April
Manifestacija Sjeanje na Erefa Berbia, koja ima cilj da se ne zaborave ljudi koji
su ostavili traga na razvoju kulture na naoj opini. Ova manifestacije e od naredne godine
nositi naziv Zaviajni pjesnik Eref Berbi. U odravanje manifestacije se aktivno ukljuilo
pet podrunih O sa vie od 50 uenika i vie od 90 literarnih radova. Nosilac aktivnosti
je Klub pisaca Preporoda.
Maj
Promocija zbirke pjesama Ne diraj u moje pjesme autora Muje Bijelia. Promocija je
odrana u prepunoj plavoj sali Doma kulture, a promotor knjige je bila profesorica aha
Salihovi.
Izloba i sedmodnevna postavka slika i skulptura autora Muje Bijelia u holu Doma
kulture.
U organizaciji radija SLON Tuzla (program uivo sa trga u Srebreniku), BZK Preporod iz Srebrenika je dobio priliku da javnosti prezentira aktivnosti drutva kroz kulturno
djelovanje kako na naoj opini, tako i u Regiji. O aktivnostima Preporoda govorio je
predsjednik Nermin Tursi. U ime Kluba sazlija obratio se Razim Slanjanki, a Klub pisaca
predstavio je Fadil Duranovi.
Film o sazu u sjeveroistonoj Bosni snimljen je na kuli Husein-kapetana Gradaevia
u Gradacu, a nosilac aktivnosti je bio Klub sazlija koji djeluju pri naem Drutvu. U fimu
su angairani profesionalni i amaterski glumci, te sazlije koje djeluju pri Klubu sazlija
Preporod u Srebreniku i sazlije iz Tuzle.
Juni
Promocija knjige Bonjaci nakon socijalizma autora prof. dr. aira Filandre u plavoj
sali Doma kulture. Promotori knjige bili su prof. dr. Senadin Lavi i mr. Nermin Tursi.
Prvi meunarodni Festival saza i sevdaha Srebrenik FESSS u kino sali Doma kulture.
Uestvovali na promociji romana Putevi spasa autora Fadila Duranovia na Susretima predsjednika u Srebrenici. Promotori romana su bili profesorica Jasna Hadiselimovi
i mr. Nermin Tursi.
Juli
Uee na manifestaciji etva u upanji, gdje su predstavljeni bonjaka tradicija,
kultura i nonja, te tradicija i nain etve penice.
Uee na manifestaciji etva u pionici u organizaciji HKD Napredak pionica
Srebrenik.
August
Manifestacija Vee sa Preporodom u sklopu OGUS-a 2012., ispred Doma kulture.
Veliki broj naih sugraana je sa oduevljenjem pratilo ovu manifestaciju u kojoj su bili aktivno
angaovane sazlije iz Srebrenika, ali i iz nae regije.
Septembar
Promocija knjige Predslavenski korijeni Bonjaka autora prof. dr. Ibrahima Paia u
plavoj sali Doma kulture. Promotori knjige bili su prof. dr. Omer Ibrahimagi i mr. Nermin
Tursi.
Godinjak 2012/565
Promocija zbirke pjesama ivot mladosti autora Muje Bijelia u plavoj sali Doma
kulture. Knjigu je promovirala Fikreta Jai.
Oktobar
Promocija zbirke pjesama Kiom umivana autorice Mine Imirovi i zbirke pjesama
Nedoreeno autorice Majde Ovine. Knjige je promovirao Fadil Duranovi.
Komemoracija doktoru Haimu Muharemoviu, interpretatoru sevdalinki, tekstopiscu
i jednom od najpoznatijih sazlija u BiH, koji je bio lan Kluba sazlija pri Preporodu.
Novembar
Promocija knjige Bosanski identitet i suverenitet autora prof. dr. Omera Ibrahimagia
u plavoj sali Doma kulture. Promotori knjige su bili dr. Omer Hamzi i mr. Nermin Tursi.
Decembar
Izloba i petodnevna postavka levhi autora Zehrudina ef. Muhedinovia u holu Doma
kulture.
Promocija kratkometranog filma Zapis ovjek i umjetnost autorice Kimete Buevac
u kino sali Doma kulture.
Promocija knjige Bonjaci Muslimani u odbrani Dubrovnika 1991 1995. autora
Kemala Tursunovia. Promotori knjige su bili Izet Spahovi, knjievnik Mato Jerini
i Nermin Tursi. Promociju su obogatili uenici JU MS i JU IO svojim kulturnozabavnim programom.
Pokrenuta je aktivnost o temi Budimo Bonjaci da ne bismo bili ostali.
Predsjednik
Nermin Tursi
BZK Preporod Opinsko drutvo Travnik

Ovaj izvjetaj sadri opis najznaajnijih djelovanja i hronoloki popis aktivnosti koje
je Bonjaka zajednica kulture Preporod Opinsko drutvo Travnik realiziralo tokom
2012. godine. U ovom izvjetajnom periodu odrano je 11 sastanaka na kojima je razmatrana
problematika u vezi s realizacijom aktivnosti planiranih Programom rada Bonjake zajednice
kulture Preporod Opinskog drutva Travnik za 2012. godinu, kako ga je utvrdio
Izvrni odbor.
U toku 2012. godine travniki Preporod je realizirao jedan veoma znaajan i vrijedan
izdavaki projekt. Naime, u okrilju Preporoda i u Preporodovom izdanju iz tampe je
izila knjiga Zemlja dobrih ljudi, autora Taika Gania, uz koju je snimljen i CD, u izvedbi
Malog hora Djeija planeta.
30. maja, u posjeti travnikom Preporodu bio je prof. dr. Senadin Lavi, predsjednik
Bonjake zajednice kulture Preporod u Bosni i Hercegovini. Domaini su mu bili
predsjednica Amra ampara-Loli, Senid Gerin, zamjenik predsjednice, i Jasmina Hopi,
566/Godinjak 2012
lanica Izvrnog odbora, koji su predsjednika upoznali s radom Opinskog drutva Travnik
i nastojanjima u vezi s buduom gradnjom Preporodove zgrade.
8. augusta, u saradnji s Muslimanskim dobrotvornim drutvom Merhamet,
organiziran je zajedniki iftar na otvorenome (ispred zgrade Travnikog muftijstva) za
sve graane Travnika.
25. augusta, organizirani su posjeta Bonjakoj zajednici kulture Preporod Opinskom
drutvu Kladanj i uee na 9. smotri folklora Kladanj 2012, u saradnji s Kulturno-umjetnikim drutvom Borac Travnik.
Kulturna manifestacija Dani ejha Abdulvehhaba Ilhamije epaka bila je i krajem
2012. godine centralna kulturna manifestacija u Travniku. Ova manifestacija nastala je
prije dvadeset godina, s ciljem da se napravi neka vrsta vremenskog i prostornog okvira,
unutar kojeg bi graani Travnika mogli artikulirati svoja kulturna dostignua i doivjeti
dostignua svojih sugraana. To je bila vrsta osvjeenja, neka vrsta zajednikog dosezanja
katarze koja je trebala pripomoi odranju vitalnosti kroz smijeh, kroz igru i kulturno
profiliranu zabavu, ali i kroz odreene vjerske sadraje. Rije je, ustvari, o nizu razliitih
sadraja koji se odvijaju pod zajednikim nazivom: Dani ejha Abdulvehhaba Ilhamije
epaka. Na taj nain travniki Preporod uva uspomenu na pjesnika Ilhamiju koji je
tragino izgubio ivot u Travniku 1821. godine.
U 2012. godini manifestacija je ponudila nove i raznolike sadraje kojima su prisustvovali
Travniani raznih generacija: od osnovaca do najstarijih Travniana, a travniki Preporod
je bio domain i Vareanima, Bianima, Zenianima, Viteanima, Sarajlijama...
15. novembra, obiljeen je poetak ovogodinje manifestacije Dani ejha Abdulvehhaba
Ilhamije epaka. Ove godine poetak Dana uskladili smo s obiljeavanjem nove (1434.)
hidretske godine, pa je program otpoeo druenjem u Preporodu, gdje je predsjednica
Preporoda Amra ampara-Loli predstavila ovogodinji program manifestacije te ukazala
na problematiku u vezi s izjanjavanjem Bonjaka na predstojeem popisu, kao i problematiku u vezi s izjanjavanjem Bonjaka prilikom upisa novoroenadi.
16. novembra, prouen je zikr u Ilhamijinom turbetu. Zikr je vodio ejh Esher Boji.
20. novembra u sali Muzike kole Travnik, pred brojnom publikom predstavljena
je knjiga i CD Zemlja dobrih ljudi autora Taika Gania, a u izvedbi Malog hora Djeija
planeta Travnik. O knjizi su govorili knjievnica Nura Bazdulj-Hubijar, koja je napisala
recenziju za ovu knjigu, i autor Taik Gani.
29. novembra, u Centru za kulturu Opine Travnik odran je kolani program naziva
udan zeman. U okviru toga programa, za koji je scenarij uradio Taik Gani, mladi izvoai:
Selma i Abdulkerim Popaja, brani par iz Sarajeva, zatim lanovi Kulturno-umjetnikog
drutva Borac, grupa Time Out Band, te vokalni solist Jasmin Burek izveli su nekoliko
sevdalinki, odnosno Mjeoviti hor Eli Ibrahim-paine medrese izveo je nekoliko ilahija,
dok je Ilhamijine stihove i fragmente tekstova o Ilhamiji govorio glumac Matej Bakarad.
U okviru kolanog programa udan zeman Taik Gani je premijerno izveo svoju pjesmu
inspiriranu Ilhamijinim stihovima.
1. decembra, u kuli Kazamat na Starom gradu Travnik odrana je veoma uspjena
Likovna radionica Enkaustika, koju je vodila gospoa Zdena ari-Pisker. U Radionici
je uestvovalo 15 polaznika koji su uspjeno savladali osnove tehnike enkaustika.
Godinjak 2012/567
7. decembra, u Centru za kulturu Opine Travnik postavljena je Izloba Granice

i teritorija Bosne i Hercegovine na geografskim kartama (kontinuitet dravnosti), autora mr.
Fikreta Midia. Iste veeri predstavljena su izdanja Arhiva Unsko-sanskog kantona, autora
mr. Fikreta Midia. Domain veeri, u ime travnikoga Preporoda, bila je gospoa
Jasmina Hopi, zaposlenica Kantonalnog arhiva Srednjobosanskog kantona i lanica
Izvrnog odbora.
23. novembra, poslije akam-namaza u Osojskoj tekiji obiljeena je jevmi-aura. lanovi
travnikoga Preporoda uestvovali su u izradi aure, te se, nakon prigodnog vjerskog
programa i kuanja aure, a u ime travnikoga Preporoda, prigodnim predavanjem
prisutnima obratio mr. Hamid Indi, lan Izvrnog odbora.
12. decembra, u Centru za kulturu Opine Travnik odrano je Vee tradicije Bosanski
jandik Iz riznice nematerijalne kulturne batine Bosne. Predstavljena je Izloba ivot
i obiaji ljudi iz travnikog kraja, autora Zvonke Martia i Jasmina Fazlagia, a zatim
je predstavljena i knjiga Azmira Muftia Blaia Bosanski jandik. Promotor je bio Zvonko
Marti, a u muzikom dijelu programa uestvovali su lanovi Udruenja ejh Hajdar-dedo
Kari iz Varea. Domain veeri, u ime travnikoga Preporoda, bila je gospoa Fatima
Masli, direktorica Zaviajnog muzeja Travnik i lanica Izvrnog odbora.
U okviru manifestacije Dani ejha Abdulvehhaba Ilhamije epaka, Preporod je,
kao i prethodnih godina, meu srednjokolskom omladinom raspisao konkurs za najbolji
literarni rad, to je jo jedan nain ukljuivanja mladih ljudi u rad Preporoda, tj. nastojanje
da nau omladinu usmjerimo ka pravim vrijednostima, da ih ukljuimo u rad Preporoda
te potaknemo na knjievno stvaralatvo i njegovanje lijepe rijei.
Ove godine uesnici na Konkursu mogli su pisati u formi prema vlastitom izboru (lirski,
epski, dramski), i to o temi Hvaliti sebe jeste kao hraniti se vjetrom (Imami Buhari). Prilikom
pregledanja prispjelih radova, ocijenjeni su: izraajnost, pismenost, tehnika pisanja, stil,
umjetniki izraz, primjerenost odabranoj temi i drugi elementi.
13. decembra, u prostorijama travnikoga Preporoda uprilieno je sveano
proglaenje najboljih radova i dodjela nagrada njihovim autorima, i to u okviru programa
koji je priredila profesorica Lejla Pora, lanica Izvrnog odbora, a koji su vodili Aia
Terzi i Amar Cikoti, uenici travnikih srednjih kola. U programu su uestvovali Fatima
Terzi, Amina Ribo, Bilal Topoljak i Tarik Begovi, te su dodijeljene nagrade za najbolje
radove 1. nagrada 150,00 KM i priznanje dodijeljeni su Amaru Cikotiu, ueniku III
razreda Eli Ibrahim-paine medrese; 2. nagrada 100,00 KM i priznanje dobila je Lejla
Muki, uenica III razreda Mjeovite srednje kole Travnik, a s obzirom na to da su dva
rada isto ocijenjena, uruene su dvije 3. nagrade od po 50,00 KM i priznanja, i to Almi
Karajko, uenici III razreda Mjeovite srednje kole Travnik, i Muji Ademoviu, ueniku
IV razreda Eli Ibrahim-paine medrese.
I na kraju, kao zavrna sveanost, a u znak sjeanja na Ilhamiju kao ejha i imama Ferhatpaine damije u epu, 16. decembra poslije akam-namaza prouen je zikr u Osojskoj
tekiji u Travniku. Zikr je uio ejh Esher Boji.
Dakle, i ove godine, travniki Preporod je biranim arolikim programskim sadrajima
obogatio kulturni ivot Travnika, i to, kako je reeno, nizom kulturnih deavanja razliitih
568/Godinjak 2012
umjetnikih sadraja pod zajednikim imenom, a koje je u gradu Travniku postalo simbol
kulturnog i umjetnikog djelovanja: Dani ejha Abdulvehhaba Ilhamije epaka.
Plakat za ovogodinju manifestaciju Dani ejha Abdulvehhaba Ilhamije epaka
dizajnirao je Abdulah Vrselj, a pojedini programi odvijali su se u saradnji sa Zaviajnim
muzejom Travnik, Kantonalnim arhivom, Centrom za kulturu Opine Travnik i Kulturnoumjetnikim drutvom Travnik, te s travnikim kolama.
Biblioteka travnikoga Preporoda je u 2012. godini poveala svoj fond za nekoliko
novih knjiga koje su nabavljene iz vlastitih sredstava.
I u 2012. godini u Preporodovoj kancelariji svakoga radnog dana radi sekretar Drutva
(pola radnog vremena).
Kao i prethodnih godina, nastavljena je dobra saradnja s odreenim institucijama iz oblasti
kulture i obrazovanja, Zaviajnim muzejem Travnik, Kantonalnim arhivom, Osnovnom
kolom Travnik, Eli Ibrahim-painom medresom u Travniku, Mjeovitom srednjom
kolom Travnik, Mjeovitom srednjom ekonomsko-ugostiteljskom kolom, Travnik,
Muzikom kolom Travnik, kao i s opinskim i kantonalnim organima vlasti te Centrom
za kulturu Opine Travnik i Kulturno-umjetnikim drutvom Travnik. Takoer, istiemo
saradnju sa Preporodom Zenica i Preporodom Kladanj.
Napominjemo da je Bonjaka zajednica kulture Preporod Opinsko drutvo Travnik
stavio na raspolaganje svoje prostorije i drugim udruenjima te udruenja Za tebe BiH,
i opinsko i kantonalno, u naim prostorijama redovno odravaju svoje sastanke (ukupno
8 sastanaka), kao i Fotoklub Fot, koji je u Preporodovoj sali organizirao Kurs fotoopa
(od februara do maja).
Moemo zakljuiti da je travniki Preporod ve due od dvadeset godina prisutan u
kulturnom ivotu grada Travnika, a postao je prepoznatljiv po svome djelovanju, kvalitetnim
programima, interesantnim gostima i dobroj scenografiji, te odgovornosti u radu i njegovanju
dobrih odnosa sa svim pojedincima, udruenjima i institucijama s kojima sarauje.
Predsjednica
Amra ampara-Loli
BZK Preporod Opinsko drutvo Tuzla

Bonjaka zajednica kulture Preporod Opinsko drutvo Tuzla je u 2012. godini radila
reducirano, jer prva trana odobrenih finansijskih sredstava od Budeta TK je doznaena
krajem novembra. Aplicirana sredstva po projektima nisu odobrena tako da, osim navedenih
sredstava iz Budeta TK, drugim sredstvima nismo mogli raspolagati. I pored teke
finansijske situacije u Drutvu su se realizirale sljedee aktivnosti:
2. april 2012. Upriliena je trodnevna posjeta predstavnika BS Kosovo na elu sa
gosp. Nuhijem Tahirovskim. Sedmorica lanova BSK je posjetila Merhamet, Islamsku
zajednicu i BKC Tuzla. Sa lanovima BZK Preporod Opinsko drutvo Tuzla napravljen
Godinjak 2012/569
je protokol posjeta, ukljuujui posjetu predstavnika iz Tuzle povodom Dana Bonjaka,

28. septembar 2012. Organizirana je posjeta BZK Srebrenik, gdje je predsjedenik mr. Nermin
Tursi organizirao obilazak grada i stare kule Srebrenik.
22. 5. 2012. Promocija knjige Stare tuzlanske porodice autora Muhidina Paia.
Promocija je odrana u Narodnom pozoritu Tuzla. Promotori knjige bili su prof. dr. Salih
Burek, dr. Izet aboti, prof. dr. Asim Teni i mr. Jasna Hadiselimovi.
17. jula 2012. Izloba Levhe u duborezu autora Saliha Mahmutbegovia, u Domu
kulture Gornja Tuzla.
19. augusta 2012. Sveani prijem povodom Ramazanskog bajrama.
10. oktobra 2012. Promocija knjige Htjela sam da ti kaem autorice Mirele Avdagi
u Velikoj sali Meunarodne galerije portreta. Promotori su bili Maksida Hadihasanovi,
prof. i mr. Jasna Hadiselimovi.
21. oktobra 2012. Uee BZK Preporod Tuzla na Festivalu slijepih i slabovidnih
lica Jugoistone Europe.
8. oktobra 2012. Promocija knjige Sjeanje na cara autora Saliha Omerovia u sali
NUB Dervi Sui. Promotori su bili prof. dr. Azem Koar, emeritus prof. dr. Salih Kulenovi, mr. Dervi Ali i mr. Jasna Hadiselimovi.
Predsjednica
Jasna Hadiselimovi
BZK Preporod Opinsko drutvo Velika Kladua

Aktivnosti BZK Preporod Velika Kladua u 2012. godini bazirale su se na obnoviteljskom radu. Pristupilo se formiranju sekcija Drutva koje su glavni nosioci svih aktivnosti
Drutva. Vee i znaajnije aktivnosti koje smo planirali nismo uspjeli realizirati zbog nedostatka prostorija, pomanjkanja novanih sredstava i izgradnje Centra za kulturu Velika
Kladua. Manifestacije koje smo realizirali u 2012 godini su:
Uee u obiljeavanju 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
Islam i civilizacija nauni skup povodom 11. marta, Svjetskog dana islamske kulture,
mira dijaloga i filma. Predavai na ovom skupu bili su eminentni strunjaci iz spomenutih
oblasti: dr. Meho auevi, prof. dr. Sulejman Kendi, mr. Suad Mahmutovi, Nedad
Nuhi i Bisenija Muedinovi. Nauni skup je organiziran u vijenici Opine Velika
Kladua u prepunoj sali. Suorganizatori skupa bili su uposlenici JU O 25. novembar
Velika Kladua.
Promocija knjiga Tajne uzvienosti Delaluddina Rumija i Vjera i politika Jusufa
El-Kardavija. Promotori su bili mr. Suad Mahmutovi i Rifet ahinovi, prof. moderator
promocije bila je Bisenija Muedinovi.
Uee u obiljeavanju 25. novembra, Dana dravnosti Bosne i Hercegovine.
570/Godinjak 2012
U saradnji sa Medlisom Islamske zajednice Velika Kladua i Bonjakim

pokretom za ravnopravnost naroda organizirali smo javnu tribinu naziva Bitno je biti
Bonjak. Predavai su bili Sejfudin Toki i Muhamed Mahmutovi, a moderator tribine
je bio Adnan Bajri.
U pripremi je odravanje redovne Skuptine BZK Preporod, gdje e se podnijeti
Izvjetaj o radu za 2012. godinu i ocjene realiziranih aktivnosti.
Predsjednik
Sakib Selimovi
BZK Preporod Opinsko drutvo Vitez

Plan i program rada Opinskog drutva BZK Preporod Vitez definisan je na sjednici
Upravnog odbora Drutva odranoj poetkom januara 2012., da bi bio i potvren na Izvjetajnoj skuptini Drutva odranoj 26. marta 2012. Kao osnovne aktivnosti izdvojene
su sljedee:
Kreiranje i stavljanje u funkciju oficijelne web stranice Drutva
Pripremanje, publiciranje i promocija Godinjaka za 2011. godinu
Organizacija kulturno-zabavne manifestacije Veer s prijateljima
Organizacija kulturno-zabavne manifestacije 5. Meunarodna smotra folklornog
stvaralatva
Organizacija manifestacija povodom dravnih praznika (Dan nezavisnosti BiH, Dan
dravnosti BiH)
Organizacija kulturno-zabavnih manifestacija u sklopu obiljeavanja vjerskih praznika
(Ramazanski bajram i Kurban-bajram)
Organizacija minimalno dviju promocija knjiga
Gostovanje folklornog ansambla u Austriji
Uee na Meunarodnoj smotri folklora u Kljuu
Uee na Meunarodnoj smotri folklora Konjika sehara u Konjicu
Uee na Smotri folkora u Karauli kod Travnika
Organizacija kulturno-zabavne manifestacije Sevdah u Vitezu
Uee na Djeijoj smotri folklora u Brkom
Realiziranje minimalno dvaju nosaa zvuka u produkciji muzike sekcije i sekcije
vokalnih solista.
Sve navedene aktivnosti, izuzev prve i zadnje, i realizovane su tokom 2012. Posebno
se treba osvrnuti na realizaciju 5. Meunarodne smotre folklornog stvaralatva Vitez
2012, koja je jo jednom potvrdila da postaje jedan od najposjeenijih i najkvalitetnijih
kulturno-zabavnih dogaaja ovog tipa u naoj zemlji. Veliki broj uesnika iz nekoliko gradova
iz Bosne i Hercegovine i inozemstva, te interes graana Viteza i okolnih mjesta dokaz
Godinjak 2012/571
su da ova manifestacija treba da zadri kontinuitet i u narednom periodu te da se svaki

put vie unapreuje u organizacijskom i svakom drugom smislu. Jo jedan dogaaj koji
je organizovala BZK Preporod Vitez zasluuje da se spomene na poseban nain, a to
je svakako organizacija i realizacija 1.Vitekog festivala sevdalinke Sevdah u Vitezu.
Naime, BZK Preporod Vitez prema statutu ima obavezu da titi i unapreuje svaki vid
kulturnog stvaralatva i naslijea Bonjaka i Bosne i Hercegovine, a najbolji nain za takvo
neto je svakako afirmacija nae najljepe pjesme sevdalinke. Kroz festivalske aktivnosti
BZK Preporod Vitez je uspio da na jedan poseban nain probudi zanimanje za sevdalinku
posebno kod mlaih narataja, koji su pokazali veliki interes za ovaj dogaaj. Takmiari,
koji su prema propozicijama morali biti lanovi kulturno-umjetnikih drutava u gradovima
iz kojih dolaze, imali su priliku da budu ocjenjivani i educirani od eminentnih imena poput
Hasibe Agi, Envera adinlije i Adina Smajkana, koji su inili struni iri Festivala.
Za 2012. godinu moe se rei da je bila prilino uspjena za BZK Preporod Vitez. Iako
sa finansijskim potekoama, osim ranije navedenih projekata, uspjeli smo se predstaviti
i u inozemstvu gostovanjem u austrijskom gradu Grazu, gdje smo se tamonjoj bosanskoj
zajednici predstavili s cjeloveernjim koncertom. Takoer smo uestvovali u pohodu Mar
mira Srebrenica 2012, te dali doprinos u nekoliko humanitarnih projekata na podruju
opine Vitez. Obiljeeni su i svi vaniji dravni i vjerski praznici naim manifestacijama na
podruju opine Vitez, gdje je nastavljena praksa da se ovi dogaaji organizuju na podrujima
mjesnih zajednica opine Vitez. Izrada i promocija prvog Godinjaka BZK Preporod
Vitez za 2011. takoer predstavlja veliko dostignue, jer sline publikacije nisu ranije
objavljivane od bilo koje kulturne ustanove u Vitezu u poslijeratnom periodu. Nastavljena
je praksa edukacije naih koreografa koji su redovno zavravali seminare za koreografe
i umjetnike rukovodioce odravane u Donjem Vakufu. Sve sekcije koje djeluju u okviru
Drutva zadrale su lanstvo, tako da s krajem 2012. imamo gotovo 150 aktivnih lanova.
Ovaj veliki broj lanova omoguio nam je da postignemo i jedan zanimljiv uspjeh. Naime,
25. augusta 2012. BZK Preporod Vitez uspio je u jednom danu zabiljeiti tri nastupa
folklorne sekcije u tri razliita grada. Radi se o smotrama folklora odranim u Opari kod
Novog Travnika i Karauli kod Travnika, gdje su nastupili A, odnosno B ansambli folklorne
sekcije, dok je djeiji folklorni ansambl istog dana uestvovao na Djeijem festivalu folklornog
stvaralatva odranom u Gornjem Rahiu kod Brkog.
U nastavku slijedi pregled manifestacija, kulturno-zabavnih i vjerskih dogaaja na kojima
je uestvovao BZK Preporod Vitez:
Organizirali smo kulturno-zabavnu manifestaciju Veer s prijateljima, koja je
odrana 14. januara 2012.
Organizirali smo sveanu akademiju Moja jedina domovina zove se Bosna i Hercegovina, koja je odrana 1. marta 2012.
Uestvovali smo na otvaranju ehidskog obiljeja Cisterna Stari Vitez, 15. marta 2012.
Organizirali smo kulturno-zabavnu manifestaciju Pjesmom i igrom kroz Vitez koja
je odrana 21. aprila 2012.
Promovirali smo Godinjak BZK Preporod Vitez za 2011., 24. aprila 2012.
Uestvovali smo na sportskoj manifestaciji Memorijalni turnir Amel Patkovi, koji je
odran 20. maja 2012.
572/Godinjak 2012
Uestvovali na obiljeavanju godinjice 1. Dobrovoljakog odreda, 21. maja 2012.

Organizirali smo promociju knjige Halita Ertugrula Srodna srca, koja je odrana 16.
juna 2012.
Uestvovali smo na ispraaju konjanika opine Vitez na dovite Ajvatovica, 21. juna
2012.
Organizirali smo Kulturno-zabavnu manifestacija 5. Meunarodna smotra folklornog
stvaralatava Vitez 2012, koja je odrana 23. juna 2012.
Uestvovali smo na pohodu Mar mira Vitez Nezuk Srebrenica 2012 od 7. do
11. jula 2012.
Uestvovali smo na sportskoj manifestaciji Memorijalni turnir Galib Muji, koji
je odran u julu 2012.
Uestvovali smo na kulturno-vjerskoj manifestaciji U susret ramazanu, odranoj
18. jula 2012.
Organizirali smo vjersko-zabavnu manifestaciju Bajramsko sijelo, odranoj 21.
augusta 2012.
Uestvovali smo na otvaranju ehidskog obiljeja i mesdida u Ljubiu, 19. septembra
2012.
Organizirali smo kulturno-zabavnu manifestaciju 1. viteki festival sevdalinke
Sevdah u Vitezu, koja je odrana 13. oktobra 2012.
Uestvovali smo na Narodnom veselju koje je odrano 14. oktobra 2012.
Organizirali smo vjersko-zabavnu manifestaciju Bajramsko sijelo, koja je odrana
28. oktobra 2012.
Uestvovali smo na Humanitarnom koncertu za Davida Tarabu, koji je odran 21.
novembra 2012.
Organizirali smo promociju knjige Isnama Taljia Opet emo se vidjeti ispod crvene
jabuke, koja je odrana 20. decembra 2012.
Uestvovali smo u obiljeavanju 20. godinjice 325 bbr, koja je odrana 21. decembra
2012.
Pregled uea BZK Preporod Vitez u 2012. na
dogaajima i manifestacijama van matine opine
Gostovali smo u Opari kod Novog Travnika, 26. februara 2012.
Uestvovali smo na Seminaru za koreografe i umjetnike rukovodioce, koji je odran
10. i 11. marta 2012. u Donjem Vakufu.
Uestvovali smo na kulturno-vjerskoj manifestaciji Dani Ahdname Milodra 2012
kod Kiseljaka, koja je odrana 28. maja 2012.
Odrali smo cjeloveernji koncert BZK Preporod Vitez u Grazu u Austriji, 2.
juna 2012.
Gostovali smo u Stani-Rijeci kod Doboj-Istoka, 2. juna 2012.
Uestvovali smo na vjerskoj manifestaciji Ajvatovica 2012 ispraaj konjanika
iz Karaule kod Travnika, 22. juna 2012.
Godinjak 2012/573
Uestvovali smo na kulturno-zabavnoj manifestaciji Smotra folklora Busovaa

2012, koja je odrana 7. jula 2012.
Gostovali smo kod UM Krasuljak u Kljuu, 12. jula 2012.
Uestvovali smo na kulturno-zabavnoj manifestaciji Konjika sehara, koja je odrana
13. jula 2012.
Uestvovali smo na kulturno-zabavnoj manifestaciji 2. Smotra folklora i sevdaha
u Maloj Brijesnici, koja je odrana 14. jula 2012.
Uestvovali smo na kulturno-zabavnoj manifestaciji 5. Djeiji festival folkora i
pjesme u Gornjem Rahiu, koja je odrana 25. augusta 2012.
Uestvovali smo na kulturno-zabavnoj manifestaciji 2. Smotra folklora u Opari
kod Novog Travnika, koja je odrana 25. augusta 2012.
Uestvovali smo na kulturno-zabavnoj manifestaciji Smotra folklornog stvaralatva
u Karauli kod Travnika, koja je odrana 25. augusta 2012.
Uestvovali smo na Seminaru Bonjake dijaspore, koji je odran u septembru
u Sloveniji.
Uestvovali smo na kulturno-zabavnoj manifestaciji Smotra folklornog stvaralatva
u Tojiiima, koja je odrana 1. septembra 2012.
Uestvovali smo na kulturno-zabavnoj manifestaciji Etno festival u Tenju, koji je
odran 21. septembra 2012.
Uestvovali smo na Seminaru za koreografe i umjetnike rukovodioce, koji je odran
10. i 11. novembra 2012. u Donjem Vakufu.
Uestvovali smo na kulturno-vjerskoj manifestaciji u povodu nove Hidretske
godine, koja je odrana u Doboj-Istoku, 14. novembra 2012.
Uestvovali smo na obiljeavanju 2. godinjice od osnivanja KUD-a Bajro Redi
u Cazinu 22. decembra 2012.
Iz navedenog pregleda moe se zakljuiti da je BZK Preporod Vitez u 2012. organizirao
ili uestvovao na 40 manifestacija i dogaaja razliitog tipa, to predstavlja prosjeno tri
angamana mjeseno.
Uz ovo treba dodati da je Upravni odbor BZK Preporod Vitez u 2012. imao 15 sjednica
te da je u martu 2012. odrana i Izvjetajna skuptina Drutva.
Predsjednik
Fejzulah Beo
BZK Preporod Opinsko drutvo Vlasenica

BZK Preporod Vlasenica kontinuirano je radio na izradi vie projekata, zapravo
stvaranju minimalnih pretpostavki za nesmetan rad u ovim naim sloenim i gotovo nemoguim uslovima. BZK Preporod Vlasenica je svoj rad realizirala kroz niz aktivnosti
u sferi kulture. Prve sedmice 2012. godine su obiljeene sumiranjem rezultata rada, izradom
574/Godinjak 2012
potrebnih izvjetaja i usvajanja Plana rada za nastupajuu 2012. godinu. Opinsko drutvo
BZK Preporod Vlasenica imalo je sljedee aktivnosti:
Promocija, animacija i znaaj zimskih sportova
Zimski raspust je iskoriten za rad sa uenicima koji zaostaju u praenju nastave i
prevazilaenju potekoa povratnike uenike populacije
Na skroman nain obiljeen je 1. mart, Dan dravnosti Bosne i Hercegovine
Organizirana je posjeta aktivista Preporoda postavci Svijet dinosaurusa u Sarajevu
Aktivisti Preporoda prisustvovali su prikazivanju filma U zemlji krvi i meda,
Angeline Jolie
Aktivno smo se ukljuili u realizaciji uenikih i studentskih stipendija i kredita
Radimo na identifikaciji lokacija sa stecima i preduzimanju odreenih mjera
njihove zatite i promocije
Organizirali smo vie javnih tribina o temi aktuelne problematike u naem drutvu
Odrana je javna tribina Znamo li ta jedemo i odakle nam hrana dolazi, sa posebnim
osvrtom na proizvodnju zdrave organske hrane, tehniko-tehnolokim procesom i plasman
takve hrane u funkciji odrivog povratka i egzistencije, a predava je bio prof. dr. Midhat
Jai, sa Tehnolokog fakulteta iz Tuzle
Organizirana je tribina Halal i haram hrana sa predavaem dr. vet. Adisom
Islamoviem
Organizirana je promocija knjige Hajrudina Meia i Nedada Novalia Vlasenica
i njena okolina, a promotori su bili Sakib Zubovi, Abdulgafar Juki i Bego Selimovi, a
u muzikom dijelu nastupila je naa sugraanka Nermina Hadiomerovi, svirajui pjesmu
na flauti.
U saradnji sa Islamskom zajednicom organizirali smo sveanosti obiljeavanja Ramazanskog bajrama, Kurban-bajrama, mubrek noi, Dana damija, Dana Cerske, mevluda
povodom znaajnih datuma
Folklorna sekcija BZK Preporod premijerno je nastupila za Bajram u haremu
damije Hajrije, nakon bajram-namaza
Nai lanovi su uestvovali na maru za Srebrenicu, zatim maru Kladanj Turalii
Vlasenica Suica. Obiljeavanje mjesta stradanja Bonjaka i posjeta logoru Suica
Uestvovali smo i dali svoj doprinos u regionalnim manifestacijama od znaaja Bonjake,
prisustvovali smo promocijama knjiga u Sarajevu i Tuzli
Obiljeili smo godinjicu roenja naeg sugraanina, knjievnika Dervia Suia i
tom prilikom jedna ulica u Vlasenici ubudue e nositi njegovo ime
U prostorijama Preporoda tokom godine odravana su druenja omladine, gdje
su se nakon predavanja razvijale konstruktivne i interesantne diskusije i razmiljanja
U okviru biblioteke radilo se sa posebnom panjom, skromno poveanje knjinog
fonda i smjetanje knjiga
Za potrebe folklorne sekcije, pored uigravanja vie koreografija, izvrena je nabavka
narodnih nonji
Dali smo svoj doprinos u funkciji lokalnih izbora 2012, sa aspekta jaanja bonjakog
birakog tijela.
Godinjak 2012/575
Osim pobrojanih aktivnosti, bilo je mnogih sitnih zapoetih radnji, a sve u funkciji
poboljanja kvantiteta i kvaliteta na polju bonjake kulture uope.
U izvjetajnom periodu ostvarena je, moglo bi se rei, jako dobra saradnja sa svim nivoima
vlasti, jer bez njih drutvo bi jako teko funkcioniralo. Oekujemo da e rezultati naeg rada
biti vidljivi u budunosti.
Predsjednik
Sakib Zubovi
BZK Preporod Opinsko drutvo Zagreb

Drutvo se bavi njegovanjem i ouvanjem kulturne batine Bonjaka u Republici Hrvatskoj.
Programi KDBH Preporoda su:
a) informiranje putem asopisa
asopisi Behar, dvomjesenik za kulturu i drutvena pitanja, koji je na Sajmu knjiga
u Sarajevu 2010. dobio prvu nagradu za najbolji asopis. Urednik je Sead Begovi.
Informativni mjesenik Preporodov Journal, urednik je Ismet Isakovi.
asopis za djecu i mlade Jasmin, urednica je Azra Mehi
b) izdavatvo
U 2012. godini su objavljeni sljedei naslovi:
Antologija bonjakog pjesnitva od 1990. do naih dana Zato tone Venecija, prireivaa Ervina Jahia
Islam na Balkanu, autora Edina Kukavice
Begovi su pali na tjeme, autora Filipa Mursela Begovia
Manjine u pravu, autorice Amine Nani
c) kulturne manifestacije
Manifestacija Bonjake rijei u okviru kojih se odravaju promocije naih izdanja
i izdanja drugih izdavaa, okrugli stolovi, simpoziji, izlobe slika i fotografija...
d) kulturni amaterizam
enski zbor Bulbuli, pod vodstvom Ismeta Kurtovia, njeguje starogradsku bosansku
pjesmu sevdalinku. Snimili su svoj prvi CD s dvanaest antologijskih sevdalinki.
Do 2012. godine djelovao je Dramski studio Orient espresso pod vodstvom Filipa
Mursela Begovia koji je uprizorio monodrame Kameni spava, Mesnevija i Ramo i ulka,
prema dramskom tekstu Emsuda Sinanovia.
Predsjednik
Senad Nani
576/Godinjak 2012
BZK Preporod Opinsko drutvo Zenica

Januar
9. 1. Prisustvo predsjednice i sekretara na boinom prijemu u Sokolskom domu, koji
su organizirali SPKD Prosvjeta i Srpska pravoslavna crkvena optina i parohija u Zenici.
16. 1. U domu Preporod odran prigodan kulturno-zabavni program naziva Druenje
volontera, a povodom Dana Ope biblioteke u Zenici. Prigodan program su izveli volonteri
koji su djelovali u kreativnim radinicama koje je Opa biblioteka organizirala tokom 2011.
godine. Program je organizirala Opa biblioteka u Zenici u saradnji sa BZK Preporod.
21. 1. Za lanove sekcija Preporoda organiziran jednodnevni izlet na Vlai.
Februar
14. 2. U okviru manifestacije Izbor sportiste opine Zenica u 2011. godini koja je
odrana u hotelu Internacional, Sportski savez opine Zenica dodijelio je BZK Preporod
Zahvalnicu za podrku i afirmaciju sporta u Zenici (tradicija Bajramskog malonogometnog
turnira).
Mart
6. 3. U domu Preporoda premijerno je izvedena projekcija filma Love je u zraku,
reditelja i scenariste Armina Pore. Uenik je Druge gimnazije, a ovaj film je njegov prvjenac.
BZK Preporod Zenica je bila partner u organizaciji premijere filma.
14. 3. Odrana promocija knjige pjesama U boijoj bai azima kalje, kojemu
je ova knjiga prvjenac. U promociji su uestvovali: eljko Grahovac, knjinik i knjievni
kritiar; Midhat Kasap, urednik; Ferid Ibrahimagi, predstavnik izdavaa; Faruk Kadri,
sekretar BZK Preporod. Promociju su organizirali BZK Preporod i Opa biblioteka
u Zenici. Stihove pjesama kazivao je Mirza Huseti, lan dramske sekcije Preporoda.
21. 3. Uee u organizaciji djeijeg programa naziva I stie proljee u moj grad
u okviru tradicionalne manifestacije Zenika imburijada 2012. Program je odran na
Kamberovia polju kod Turske esme.
2. i 10. 3. Odrane akcije ienja prostora u domu Preporoda na sanaciji posljedica
poplave nastale usljed pucanja cijevi u sistemu centralnog grijanja. U akciji uestvovali lanovi
sekcija BZK Preporod. Nastala teta je velika i umnogome je poremetila planirane
programske aktivnosti.
Objavljena audicija za prijem novih lanova u Dramsku sekciju.
April
3. 4. U okviru 17. Meunarodne kulturne manifestacije Zeniko proljee odrano
predstavljanje XI kola iz edicije Bonjaka knjievnost u 100 knjiga u izdanju BZK Preporod BiH. U okviru ovog kola zenikim ljubiteljima knjige predstavljena su knjievna djela
autora: Omera Novljanina, Ahmeda Hadinesimovia, Jusufa Livnjaka, Fee ehovia,
Huseina Baia, Envera olakovia, Demaludina Latia i Amira Brke. Pet knjiga u okviru
XI kolu edicije predstavli su knjievnici Irfan Horozovi, Hadem Hajdarevi i Demaludin
Lati, te Senadin Lavi, predsjednik BZK Preporod BiH i Faruk Kadri, sekretar zenikog
Preporoda. Stihove pjesama i odlomke iz knjiga kazivala je Sabina Kulenovi, glumica
Bosanskog narodnog pozorita Zenica.
Godinjak 2012/577
9. 4. Prisustvo predsjednice i sekretara na Uskrsnom prijemu koji odran u Hrvatskom

domu Kralj Tomislav u Zenici, koji su organizovali HKD Napredak i upni ured sv.
Ilije i sv. Josipa u Zenici.
16. 4. Prisustvo predsjednice i sekretara na sveanom prijemu povodom Vaskrsa u
Sokolskom domu koji su organizovali SPKD Prosvjeta i Srpska pravoslavna crkvena optina
i parohija u Zenici.
23. 4. U domu Preporoda odrana audicija mladih takmiara sa podruja srednje
Bosne a u okviru projekta Zvijezda moe biti ti televizije Hayat. Na audiciju se prijavilo
vie od 200 takmiara. BZK Preporod se ukljuila u ovaj projekt na osnovu zakljuenog
sporazuma o partnerstvu.
Maj
3. 5. U velikoj sali Preporoda odran koncert amsterdamskog hora Slavuj iz Holandije. Hor je osnovan 1986. godine u Amsterdamu. Pjeva izvorne pjesme sa slavenskog
govornog podruja i Balkana, pod vodstvom Ive Boswijka, Dirigent Ivo Boswijk studirao
je na Sweelinck konzervatorijumu u Amsterdamu. Hor ine 22 lana, razliite etnike pripadnosti, a ive i rade u Holandiji. U horu pjeva i jedna Zenianka, Nina Brenjo, nekadanja
lanica Omladinskog hora Zenica.
6. 5. Udruenje Bruno Grning zeniki krug prijatelja u domu Preporoda odralo
projekciju filmova i predavanja.
18. 5. U okviru obiljeavanja 20. godinjice od osnivanja Prve brigade Zenica 303
viteke i eljezarskog bataljona BZK Preporod je organizirala kulturno-umjetniki program
u kojem su nastupili uenici O Musa azim ati. Manifestaciju je organizirao Opinski
odbor za obiljeavanje znaajnih datuma odbrambeno-oslobodilakog rata 1992-1995. godine.
26. 5. BZK Preporod bila je organizator kulturno-umjetnikog programa u okviru
manifestacije Majski zov slobode kojom je obiljeena 20. godinjica svih zenikih brigada
i drugih jedinica iz proteklog rata. Program je odran na Smetovima (zeniko izletite udaljeno
oko 10 km od Zenice). U programu su uestvovali: lanovi folklornog ansambla Preporoda,
starijeg i djeijeg uzrasta; vokalni solisti Nusreta Kobi i Omer Kadri; orkestar Rima
bend; glumica BNP Sabina Kulenovi.
27. 5. Udruenje Bruno Grning zeniki krug prijatelja u domu Preporoda
odralo projekciju filmova i predavanja.
20. 5. U domu Preporoda odrana Skuptina Sportsko rekreativnog kluba Bosna
Zenica.
Juni
1. 6. Odran djeiji kulturno-zabavni program naziva Sreno mali maturanti. U
programu su uestvovala djeca iz zenikog obdanita Sindbad koje je u saradnji sa Preporodom bilo organizator ove manifestacije.
6. 6. Odrana promocija knjige Ruka Reufa Ibreljia, studenta Islamskog pedagokog
fakulteta Univerziteta u Zenici. Promotori su bili prof. dr. Safvet Halilovi, prof. Midhat
Kasap i autor. Ulogu moderatora obavio je Faruk Kadri. Suorganizatori promocije bili
su BZK Preporod i Opa biblioteka u Zenici.
8. 6. U domu Preporoda prireena promocija knjige aforizama Zagonetni podsmjeh
Seida Imamovia kojemu je ovo trea objavljena knjiga. U ulozi promotora su bili knjievnik
578/Godinjak 2012
i knjievni kritiar eljko Grahovac, slikar i karikaturist Alija Kulenovi, aforistiar Abdulah
Ali-Lono i autor Seid Imamovi, a moderator je bio Faruk Kadri.
10. 6. Prireen koncert svrenih polaznika omladinske kole muzike koju je organiziralo udruenje Istok Orijent u saradnji sa Preporodom. Rije o koli koja je jedina
kola ovakve vrste u Zenici i Zeniko-dobojskom kantonu, jer je mogu pohaati sve
generacije i praktikuje program rada koji koriste sve muzike kole u ZDK. Na koncertu
se predstavila prva generacija koja je imala 35 polaznika i pet predavaa. U programu
je uestvovao i djeiji foklorni ansambl Preporoda, predvoen koreografkinjom Lejlom
ati. Na kraju koncerta su dodijeljene diplome koje je uruio predsjedavajui Opinskog
vijea Neboja Nikoli. On je u ime Opine i svoje lino ime podrao i estitao na ideji i realizaciji ovog jedinstvenog projekta.
11. 6. - U zenikoj galeriji Planet odrana prva samostalna izloba slika Lejle Spahi,
lanice Likovnog kruga Preporoda. Lejla je trenutno maturantica Druge gimnazije u
Zenici i do sada je svoje slike izlagala u okviru kolektivnih izlobi Preporodovog Likovnog
kruga. Inspiraciju za svoje slike crpi iz prirode. Na ovoj izlobi predstavila se sa dvadesetak
slika sa motivima prirode i znamenitim graevinama iz nae prolosti.
14. 6. Odran zajedniki sastanak predstavnika zenikih nacionalnih drutava (HKD
Napredak, SPKD Prosvjeta, BZK Preporod). Na sastanku je dogovoreno uee nacionalnih drutava sa odreenim kuturnim sadrajima u okviru Preporodovog projekta
Kulturno bogatstvo razliitosti. Autor projekta je Faruk Kadri.
15. 6. U domu Preporoda odran sastanak sa kandidatima za uee na Maru mira
Srebrenica 2012.
19. 6. U okviru 502. vjersko-kulturne manifestacije Dani Ajvatovice u Travniku je
promovirana knjiga S Bonjacima u Turskoj Fikreta Fazlagia. Ova knjiga je izila u izdanju
BZK Preporod Zenica. Promotori knjige su bili prof. Besim Spahi, bivi ambasador
u Turskoj, prof. Midhat Kasap, urednik izdanja i knjievnica Seida ehaji. Organizatori
promocije bili su Muftiluk travniki i Zaviajni muzej Travnik.
26. 6. U zenikoj Sinagogi prireena izloba slika naziva Ptice iz moje bate Abdulaha
Hodia, lana Likovnog kruga Preporoda. Osim brojnih kolektivnih izlobi na kojima
se Hodi predstavio sa svojim slikama, ovo je njegova esnaesta samostalna izloba. Na
izlobi je predstavljeno 25 slika. O svojim impresijama slika govorio je knjievnik Kemal
Mahmutefendi.
29. 6. Odran kulturno-umjetniki program na otvorenoj sceni na platou kod RK Bosna
u kojem su uestvovala zenika nacionalna kulturna drutva: HKD Napredak, SPKD
Prosvjeta i BZK Preporod. Program je realiziran u sklopu projekta Kulturno blago
razliitosti. Svako nacionalno drutvo predstavilo se sa svojim kulturnim sadrajima. HKD
Napredak uestvovalo je sa mjeovitom izvornom vokalnom skupinom, vokalnim i insrumentalnim solistima i izvornom foklornom skupinom. BZK Preporod se predstavila sa
djeijim folkornim ansablom, narodnim orkestrom, vokalnim solistima i lanovima dramske
sekcije, dok je SPKD Prosvjeta uestvovalo sa narodnim orkestrom i vokalnim solistima.
Osim tradicionalnih kulturnih sadraja predstavljene su i muzike numere moderne i klasine
muzike u izvedbi mladih koji djeluju u nacionalnim drutvima. U programu je uestvovalo
66 izvoaa.
Godinjak 2012/579
30. 6. Foklorni ansambl Preporoda uestvovao na 10. Festivalu foklora Zenica 2012.
Na festivalu su uestvovali i foklorne grupe i ansambli: Hrvatska foklorna skupina Bobovac
Kakanj; KUD Bosiljak Derventa; Ansambl Bosnia folk Zenica; KUD Fadil Dogdibegovi Dikan Kakanj; KUD Zora Struge Gorica; KUD eljezara Zenica (organizator Festivala).
Juli
7. 7. Ostvareno partnerstvo u velikoj humanitarnoj akciji za oboljelog Mevludina
Smriku iz Zenice. Organizator akcije bio je Portal zenica24sata. Akcija se sastojala od nekoliko
kulturno-zabavnih, sportskih i drugih sadraja koji su se tokom dana i noi deavali na
vie lokacija u gradu.
12. 7. Na otvorenoj sceni na Trgu Alije Izetbegovia izveden kulturno-umjetniki
program naziva Pria o Bosni. Program je odran u sklopu vjersko-kulturne manifestacije
Lastavica 2012. koju organizira Muftiluk zeniki. U jednosatnom programu predstavili
su se lanovi Preporodovih sekcija i ansambala.
13. 7. U okviru kulturne manifestacije Dani sevdaha, koja se tradicionalno odrava
na srednjovnoj tvravi Vranduk, predsjednica Preporoda Amna Sofi bila uesnik specijalne emisije Radio Federacije BiH koja se bavila tematikom sevdalinke i kulturnim
deavanjima u gradu.
18. 7. U galerijskom prostoru doma Preporoda odrana 4. samostalna izloba zenikog
slikara Mirsada iia. Izloeno je dvadesetak njegovih slika kojima su predstavljeni preteno
pejsai i mrtva priroda, to je inae njegova slikarska preokupacija. Odnedavno je postao
i lan Likovnog kruga Preporoda. O autorovom stvaralatvu na izlobi su govorili Amna
Sofi, u funkciji voditeljice Likovnog kruga Preporoda i Faruk Kadri, sekretar Preporoda,
a krtiki osvrt na slikarski opus dao je slikar i karikaturista, Alija Kulenovi, koji je i izlobu
proglasio otvorenom.
26. 7. Odran tradicionalni iftar za ene iz javnog, politikog i kulturnog ivota grada.
Specifikum i ovogodinjeg iftara je da su uesnice pojedinano pripremale i donosile razliita
slana i slatka jela tako da je ova manifestacija pored duenja bila i u funkciji prezentacije
i promocije tradicionalnih bosanskih jela. Iftar je odran u ljetnoj bai Preporoda, a
program je upotpunjen kazivanjima prigodnih tekstova povodom Ramazana u izvoenju
lanova dramske sekcije i sevdalinkama u izvoenju muzikog ansambla Preporoda.
Avgust
11. 8. U ljetnoj bai BZK Preporod organiziran je Humanitarni iftar u organizaciji
Udruenja za afirmaciju humanitarnih ideja AHI, a u partnerstvu sa BZK Preporod
Zenica. Namjena je bila prikupljanje sredstva za porodicu Advije Halilovi. Advija je majka
petero djece od kojih je dvoje trenutno zbog (ne)uslova u porodici smjeteno u Dom za
nezbrinutu djecu u Zenici. Nju sa ostalo troje djece je mu, nasilnik, izbacio iz doma. Na
ovom humanitarnom iftaru prikupljeno je 1.440,00 KM. Od ovih sredstava 828,00 KM
utroeno je za kupovinu poreta i friidera, a ostatak od 612,00 KM doznaen je na Advijin
lini raun.
19. 8. U saradnji sa Medlisom Islamske zajednice Zenica, povodom Ramazanskog
bajrama, u Staroj ariji nakon klanjanja bajram-namaza, organizirano je bajramsko druenje.
580/Godinjak 2012
Ovom prigodom u ugostiteljskim objektima du Stare arije za graane je besplatno

posluivana kafa, a lanice folklornog ansambla u narodnim nonjama su dijelile kolae.
Prigodan muziki program izveli su lanovi muzikog ansambla i vokalni solisti.
19. 8. U hotelu Zenica prireen je bajramski prijem za predstavnike javnog, politikog,
privrednog, kulturnog i vjerskog ivota grada i Zeniko-dobojskog kantona. Prijem su
organizirali Ured muftije zenikog i zenika firma ITC. BZK Preporod je bila suorganizator i za ovu prigodu je izvela kulturni program u kojem su uestvovali lanovi
muzikog ansambla i glumac Adem Smajilhodi iz Zavidovia.
20. 8. Prireen tradicionalni Bajramski koncert u Bosanskom narodnom pozoritu.
Organizatori koncerta bili su BZK Preporod, Udruenje muzikih pedagoga ZE-DO kantona
i Bosansko narodno pozorite. U programu su uestvovali lanovi BZK Preporod, Kamerni
simfonijski orkestar, zatim solist iz Sarajeva Latif Moevi, te solisti Ajna Hasanbegovi,
sopran i Zanin Berbi, svira na sazu iz Zenice sa dirigenticom Tanisom Mustafi.
20. 8. Drugog dana Ramazanskog bajrama, koji se obiljeava kao Dana ehida, BZK
Preporod bila je partner Medlisu Islamske zajednice i dematu Gornja Zenica u organizaciji manifestacije otvaranja ehidske esme u Gornjoj Zenici. Ovo je bila i centralna manifestacija obiljeavanja Dana ehida na podruju Medlisa Islamske zajednice Zenica.
Septembar
U domu Preporoda poela sa radom Druga generacija kole muzike koju organizije
UG Istok-Orijent u partnerstvu sa BZK Preporod.
Poele pripreme za organizaciju 16. Bajramskog malonogometnog turnira Zenikih
mahala
Oktobar
10. 10. Poeo sa radom Kurs ebru umjetnosti udesno slikanje na vodi. Kurs se organizira u saradnji sa Turskim kulturnim centrom Yunus Emre iz Sarajeva. Voditelj kursa je
ebru majstor Elvis Hajdarevi. Ovo je prvi kurs slikanja ebru tehnikom koji se organizuje
u Zenici. Na kurs se prijavilo 16 polaznika.
18. 10. Odrana promocija knjige Pletenice bespua Taiba Spahia. Ovo je trea
autorova knjiga, a kao i prethodne dvije u izdanju BZK Preporod Zenica. Promotori su
bili: Gradimir Gojer, eljko Grahovac, Faruk Kadri i Midhat Kasapr. Muziki dio programa
upotpunio je Haris Abdagi koji je uglazbio neke od pjesama iz autorovog poetskog opusa.
Promocija je odrana u domu Preporoda u suorganizaciji sa Opom bibliotekom Zenica,
a u povodu Mjeseca knjige.
26. 10. Povodom obiljeavanja Kurban-bajrama odran je sveani prijem i druenje
za predstavnike javnog, politikog, kulturnog i vjerskog ivota Zenice. Prijem je odran
u atriju Medlisa Islamske zajednice Zenica. Tim povodom brojnim zvanicama obratili
su se Amna Sofi, predsjednica BZK Preporod, i Jakub ef. Salkica, glavni imam Medlisa.
Druenje je nastavljeno prigodnim muzikim programom u izvoenju narodnog orkestra
i vokalnih solista BZK Preporod.
25. 10. Obavljeno javno rijebanje prijavljenih ekipa za grupnu fazu takmienja u okviru
16. Bajramskog malonogometnog turnira Zenikih mahala. rijebanju su prisustvovali
predstavnici svih ekipa kao i predstavnici medija. Takmiarima se pozdravnim rijeima
obratio Faruk Kadri, sekretar Preporoda.
Godinjak 2012/581
27. 10. U velikoj sali Preporoda odran 5. Internacionalni djeiji festival foklora
Folk inter fest Zenica 2012. Na kojem su uestvovali: Fokdans grupp F. I. G. E
Arno Nykoping vedska; KUD Matija Gubec iz Donjeg Miholjca R. Hrvatska; KUD
Slavonac iz Podravske Moslovine R: Hrvatska; KUD Bihor Berane Petnjica Crna
Gora; BOKUD erdan iz Pei Kosovo; KUD Ekrem Mujki Ilida BiH; KUD Visoko
BiH; Bosna folk Zenica BiH. Organizator festivala bilo je UG Bosnia folk Zenica, a
partner BZK Preporod.
28. 10. U domu Preporoda odran djeiji bajramski program u organizaciji Obdanita
Sindibad.
Od 27. do 31. 10. U organizaciji BZK Preporod odran 16. Bajramski malonogometni
turnir Zenikih mahala. Sve utakmice su se odigravale u dvorani Bilmie. Pozdravnim
rijeima uesnicima turnira obratila se Amna Sofi, predsjednica BZK Preporod, dok je
turnir sveano otvorio Zijad Softi, pomonik naelnika Opine. Sveano otvaranje folklornim
programom su obogatili lanovi Preporodovog djeijeg folklornog ansambla. Na turniru
je uestvovalo 48 ekipa sa blizu 500 uesnika. Tokom petodnevnih takmienja odigrano
je vie od 70 utakmica. Pobjednik turnira je ekipa Blatua, drugo mjesto pripalo je ekipi
Begagia put, dok je tree mjesto zauzela ekipa Hamida. Proglaeni su i najistaknutiji
pojedinci. Za najboljeg igraa turnira proglaen je Denis Huseinspahi iz ekipe Begagia
put, najbolji strijelac bio je Elman Muratovi iz ekipe Hamida sa 14 golova, dok je najbolji
golman Mirzad Kozli iz ekipe Vukotii.
Novembar
Od 13. do 21. 11. Gostovanje lanova BZK Preporod u Finskoj u gradu Helsinkiju
na poziv Bosanskog kulturnog drutva Behar iz Helsinkija. Tokom gostovanja izvedena
su dva programa. Prvi, kulturno-umjetniki program posveen obiljeavanju 25. novembra,
Dana dravnosti Bosne i Hercegovine, odran je 17. novembra u Kulturnom centru Caisa,
a drugi, vjersko-kulturni program posveen sjeanju na genocid nad Bonjacima tokom
odbrambeno-oslobodilakog rata 1992-1995. godine, odran je 18. novembra u prostorijama
mesdida Islamske zajednice u Helsinkiju. Prigodne programske sadraje izveli su lanovi
muzikog ansambla i vokalni solisti, te lanovi dramske i multimedijalne sekcije Preporoda.
U programu su, takoer, uestvovali i folklorni anasambl, te vokalni i instrumentalni solisti
iz udruenja naih zemljaka Biser iz grada Turku i Behar iz Helsinkija. U okviru ovih
programa priredili smo i promociju knjiga poezije Neujni krici i Treptaji naeg sugraanina
Smaila Durmievia te prikazali igrani film Jedna si mati jedina Elmedina Biia u kojem
su glavne uloge imali lanovi dramske sekcije Preporoda. Takoer, u kulturnom centru Caisa
imali smo promotivni tand na kojem smo prezentirali kulturno-historijsko naslijee kao
i turistike potencijale Bosne i Hercegovine. U sastavu grupe bilo je 13 lanova Preporoda.
14. 11. Odran okrugli sto Maloljetnika delikvencija i vrnjako nasilje u organizaciji
Udruenja kolskih pedagoga ZE-DO kantona. U radu okruglog stola uestvovalo 40-ak
kolskih pedagoga iz opina ZE-DO kantona, te Sarajeva i Tuzle.
Decembar
12. 12. Prisustvo na promociji knjige Bosanski jandik Azmira Muftia Blaia (iz
riznice bosanske nematerijalne batine) u Travniku. Promotori su bili Zvonko Marti i
Fatima Masli.
582/Godinjak 2012
14. 12. U domu Preporoda odran tradicionalni godinji koncert Duvakog orkestra,
koji djeluje u sastavu KUD eljezara Zenica. Ovo je najstariji orkestar u gradu koji egzistira
87 godina.
19. 12. Folklorni ansambl Preporoda uestvovao na festivalu foklora, koji je organiziralo Udruenje estradnih izvoaa ZE-DO kantona. Uestvovalo je osam folklornih grupa
i ansambla sa podruja zenike opine.
22. 12. lanovi dramskog studija ansambla Bosnia folk Zenica u domu Preporoda
premijerno izveli predstavu Audicija. U predstavi su uestvovali mladi glumci amateri:
Jasmin Mujezinovi, Emin Ali, Aldin ehovi, Benjamin Meinovi, Amar Kahriman
i Emina ehi. Reija, scenografija i kostimografija: Emina Hori i Rifet Omerovi.
26. 12. Zavren Kurs ebru umjetnosti koji se odravao u domu Preporoda u periodu
oktobar-decembar. Tokom ovog kursa polaznici su izradili vie od 100 slika u ebru tehnici.
Selekcijom je odabrano dvadesetak najuspjenijih za izlobu koja e se upriliiti poetkom
2013. godine, kada e se izvriti i podjela certifikata svrenim polaznicima.
27. 12. lanovi muzikog ansambla Preporoda uestvovali u programu godinjeg
koncerta KUD eljezara Zenica, koji je odran u Bosanskom narodnom pozoritu Zenica.
20. 12. Odrana 16. sjednica Upravnog odbora BZK Preporod
Predsjednica
Amna Sofi
BZK Preporod Opinsko drutvo epe

Nakon Obnoviteljske skuptine, odrane prije nepunih sedam godina, BZK Preporod
epe odrao je u aprilu 3. izvjetajno-izbornu skuptinu. Izabrano je novo rukovodstvo,
a razmatran je i dosadanji rad Drutva. Generalna ocjena delegata bila je da se u posljednje
dvije godine vrlo malo toga deavalo u organizaciji Preporoda, te je razgovarano o unapreenju rada sa akcentom na budui kontinuitet realizovanih sadraja. Nakon izvjetaja o radu,
delegati su izabrali novo rukovodstvo, odnosno lanove Upravnog odbora Drutva. Jednoglasno je podran prijedlog da na elu Skuptine i u narednom mandatu ostane dosadanja
predsjednica Kasema Kafedi. Od predloenih deset kandidata u novi petolani Upravni
odbor izabrani su: Mersad Dedovi, Elmira Hasievi, Alaudin Efendi, Mirza Babanovi
i Rusmir Agi. Odlukom Upravnog odbora koju je verifikovala skuptina drutva umjesto
Suada Hadia za novog predsjednika Opinskog drutva BZK Preporod u epu izabran
je Rusmir Agi.
U povodu obiljeavanja godinjice smrti knjievnika Nedada Ibriimovia, BZK
Preporod epe, upriliila je knjievno vee Sjeanje na Nedada Ibriimovia.
Veoma emotivno akademik Abdulah Sidran je za svog velikog prijatelja kazao kako je to
bio najdarovitiji pisac kojeg je Bosna i Hercegovina rodila. Ibriimovi je, kako je istako
Sidran, bio svestran umjetnik, majstor razliitih knjievnih pravaca. Knjievnoj veeri je,
Godinjak 2012/583
uz lanove Ibriimovieve porodice, prisustvovao veliki broj posjetilaca. Meu brojnim

gostima bili su i predsjednik BZK Preporod iz Sarajeva Senadin Lavi, premijer Kantona
Fikret Plevljak, resorni kantonalni ministar za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Mirko
Trifunovi i dr.
U ast velikom piscu, koji je djetinjstvo, mladost i jedan dio radnog vijeka proveo u
epu, u njegovoj porodinoj kui, koju je on za ivota dao za potrebe spomen-sobe epakih
ehida, epaki Preporod otvorio je Ibriimovievu spomen-sobu. Naredne godine
Preporod u epu planira utemeljiti Knjievnu nagradu Nedad Ibriimovi, kao vid
trajnog sjeanja i obiljeavanja lika i djela ovog velikana bonjake knjievnosti.
U organizaciji epakog Preporoda pod sloganom Maturantima od srca u epu
je odran solistiki koncert Armina Muzaferije. U predivnom ambijentu dvorane Doma
kulture okupio se veliki broj posjetilaca svih uzrasta.
Predsjednik
Rusmir Agi
BZK Preporod Opinsko drutvo ivinice

Opinsko drutvo Preporod iz ivinica se programski opredijelilo da tokom godine uradi
jedan veliki i kvalitetan kulturni sadraj po kome e biti prepoznatljiv u svojoj opini.
U posljednje tri godine, pored raznih kulturnih programa koji se organizuju u naoj opini
(promocije knjiga, ramazanska i bajramska sijela, poetske i knjievne veeri, posjete i
saradnja sa drugim drutvima.), na Preporod postao je prepoznatljiv po odravanju likovne
manifestacije. Ideja za organiziranjem likovne kolonije odavno je prisutna. Meutim, zbog
nedostatka novanih sredstava stalno je odgaana, sve dok se nismo dosjetili i nadlenim
organima nae opine ponudili partnerski ugovor o podjeli slika sa kolonije. Od tada Opina
ivinice ve treu godinu planira redovan iznos u budetu za likovnu koloniju. Dakle,
od svake odrane kolonije Opini se dodijeli 20-ak umjetnikih djela, kojima ukraava svoje
prostorije i daruje posebne goste.
Likovna kolonija naziva Toplice 2012 odrana je posljednji vikend u mjesecu maju,
tanije 25., 26. i 27. maja 2012. godine u mjestu Gornja Lukavica, koje je poznatije kao
Toplice. U predivnoj stoljetnoj bukovoj umi smjetena su dva hotela okruena raznim
adrvanima, batama, stazama, ljuljakama, sportskim terenima i drugim lijepim nenametljivim
detaljima. Ispred je plato ispod kojeg izvire banjska voda stalne temperature od 30 stepeni i
ljeti i zimi. Nekada je ovo mjesto bilo najljepe i najposjeenije izletniko mjesto na podruju
sjeveroistone Bosne, gdje je vikendom u ljetnim mjesecima boravilo i po 10.000 turista.
Mjetani sela su prodavali svoje proizvode: sir, mlijeko, voe, povre, razne rukotvorine,
pruali usluge seoskog turizma, a sami turisti uz pjesmu i igru se veselili, pekli janjce i
kupali se u est prirodnih bazena i etiri kupalita ispod vodenica. Voda je uvijek bila topla
i ista da se svaki kameni mogao vidjeti i kada se svi u njoj zajedno kupaju. Danas to vie
584/Godinjak 2012
nije izvorite rijeke Toplice, to je livada ispod koje se nalaze betonske cijevi za odvod vode
i potoi koji slui kao uspomena na nekadanji ovozemaljski denet. Na likovnoj koloniji
uestvovalo je 30 slikara iz Mostara, Sarajeva, Zenice, Tuzle, Graanice, Srebrenika, Kalesije,
Zvornika, Novog Pazara i Sjenice. Slikari iz daleka stigli su u petak, a oni koji su sa podruja
Tuzlanskog kantona u subotu. Otvaranje izlobe bilo je ispred hotela u 11,00 sati, a sam in
otvaranja pred brojnim posjetiocima, gostima i uesnicima manifestacije je obavio naelnik
Opine ivinice. Svi uesnici likovne kolonije su bili smjeteni u jednom od dva hotela.
Ukupno su uraene 54 umjetnike slike neprocjenjive vrijednosti, koje su nakon nekoliko
dana izloene povodom dana Opine u BKC-u ivinice.
Povodom dana Opine ivinica, 19. maja je organizirana Izloba slika sa likovne
kolonije Toplice 2012, koja je trajala tri dana, a otvorio ju je predsjedavajui Opinskog
vijea ivinice.
Nakon toga, slike su vraene u prostorije Drutva, a pripadajui dio dodijeljen je
opini ivinice.
1. 3. 2012. godine u prostorijama Preporoda je sveano obiljeen Dan nezavisnosti
Bosne i Hercegovine. Sveanosti su prisustvovali lanovi Izvrnog odbora drutva, simpatizeri i drugi graani nae opine.
Preporod je organizirao knjievno vee Zilhada Kljuanina, 31. marta 2012. godine
u maloj sali BKC-a ivinice.
Povodom 25. novembra, Dana dravnosti BiH, odrana je sveana sjednica Preporoda,
a referat je proitala Azra Gazibegovi, predsjednica ZOD-a Preporod TK.
Preporod iz ivinica uestvovao je u zajednikoj akciji prikupljanja udbenika
za djecu bonjake nacionalnosti na Kosovu, tanije za Prizren i okolna naselja. U ovom
projektu su uestvovali Preporodi iz Srebrenika, ivinica i Tuzle, a knjige su predate
predstavnicima Bonjakog savjeta Kosova koji su doli po njih.
Krajem 2012. godine, Opinsko drutvo Preporod ivinice se aktivnije ukljuilo
u prikupljanje knjiga za bonjaku djecu na Kosovu. Aktivnost je bila ohrabrujua zato
to je do kraja godine prikupljeno blizu 2.500 udbenika.
Predsjednik Drutva je aktivno uestvovao na svim sjednicama Izvrnog odbora ZOD-a
TK, zatim sa predsjednicom posjeivao ostala drutva u kantonu (Doboj Istok, Srebrenik
i Gradaac).
Predsjednik
Sakib Alji
BZK Preporod Opinsko drutvo Zvornik

Opinsko drutvo BZK Preporod u Zvorniku je u 2012. godini uestvovalo u brojnim
kulturnim sadrajima na podruju opine Zvornik, ali i cijelog Podrinja. U ovom izvjetaju
navest emo najvanije.
Godinjak 2012/585
Poetkom 2012. godine raspisan je natjeaj za najbolji literarni rad povodom nastupajueg
1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, s temom Draga moja Bosna i Hercegovina. Na adresu Preporoda do kraja natjeaja pristiglo je 20 radova iz svih dijelova
Podrinja. Nagradu za najbolji rad osvojio je uenik povratnik Mersid Tuli iz naselja Glumina
kod Zvornika, koji je napisao pjesmu na zadatu temu. Najbolji literarni rad je proitan 1.
marta na sveanosti koju je organizirala Bonjaka zajednica kulture Preporod u prostorijama Islamskog centra u Zvorniku pred gotovo stotinu graana koji su prisustvovali ovoj
sveanosti. Obiljeavanje Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine u manjem entitetu je
organizirano samo u dva mjesta, jedno od njih je Zvornik.
Potom su uslijedile zajednike pripreme za obiljeavanje Dana otpora, 8. april Zvornik
1992-2012. Nosilac aktivnosti obiljeavanja ovog vanog datuma za Bosnu i Hercegovinu
je Udruenje demobilisanih boraca Armije BiH optine Zvornik. Preporod je bio suorganizator ove manifestacije kojom se obiljeava prvi organizovani otpor agresiji
na Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Poetkom maja poele su pripreme za organizaciju kulturno-vjerske manifestacije
Kaimijini dani Zvornik 2012, paralelno sa ovom organizacijom poele su i pripreme za
obiljeavanje dana stradanja Bonjaka Zvornika u proljee 1992. godine.
U saradnji s Medlisom islamske zajednice Zvornik, Udruenjem porodica nestalih
i zarobljenih osoba optine Zvornik, Udruenjem demobilisanih boraca ARBiH, i BZK
Preporod je uestvovao u obiljeavanju stradanja Bonjaka Zvornika 1992. godine.
Program obiljeavanja je trajao 15 dana, a posjeena su mjesta gdje su se desili masovni zloini,
mjesta masovnih grobnica, strijeljanja i muenja civila irom Zvornika. Kolektivna denaza
ubijenim Zvornianima 1992. godine, klanjana je na zajednikom mezarju 2. juna 2012.
godine. Obiljeavanje stradanja zavreno je 3. juna u Liplju, gdje je obiljeeno oslobaanje
koncentracionog logora u kojem je bilo zatoeno vie od 400 civila iz mjesta Liplje i
okolnih sela.
Na Zboru predsjednika opinskih drutava BZK Preporod, koji je odran u Srebrenici,
uestvovali su i predstavnici Opinskog drutva Zvornik. Na Zboru je u ime BZK Preporod Zvornik iskazano vie inicijativa prema Matinom odboru koje bi se trebale realizirati
u narednom periodu.
Potom je poela najvanija kulturna manifestacija Bonjaka u manjem entitetu Kaimijini
dani Zvornik 2012. BZK Preporod je, kao i prethodnih godina, suorganizator ove manifestacije zajedno s Medlisom Islamske zajednice Zvornik.
Nastavljena je uspjena suradnja sa humanitarnom organizacijom Budunost koja
stipendira djecu jetime iz Podrinja.
BZK Preporod OD Zvornik poetkom jula je bio nosilac aktivnosti za knjigovodstvene
usluge naih opinskih drutava u manjem bh. entitetu, koje su uspjeno realizirane.
Za vrijeme ramazana Preporod je uspjeno organizirao iftar za partnere i prijatelje
kulturno-sportske manifestacije Bajramski turnir u malom nogometu.
Saradnjom sa Udruenjem Prosvjetitelj Mualim u proloj godini oformljena je sekcija
u naselju Krievii. Polaznici ove sekcije imali su priliku da godinu dana kroz nogomet
i dodatno obrazovanje o svom kulturoloko-nacionalnom identitetu na jedan zabavno-edukativan nain kvalitetno ispune vrijeme. Sekcija broji 55 polaznika uzrasta od 7 do 17 godina.
586/Godinjak 2012
U augustu je odrana esta kulturno-sportska manifestacija Bajramski turnir u malom

nogometu Zvornik 2012, koja tradicionalno poinje drugog dana Ramazanskog bajrama.
Uestvovale su 32 ekipe iz cijelog Podrinja. Kao i ranijih godina, manifestaciju je posjetilo
vie hiljada ljudi.
Poetkom septembra uspjeno je zavrena akcija Kupi jednu knjigu sebi, a jednu
Zvorniku, koja je pokrenuta od izdavake kue Connectum iz Sarajeva i BZK Preporod Zvornik. Pokreta akcije, vlasnik izdavake kue Connectum, Ajet Arifi, sveano
je uruio knjige u prostorijama BZK Preporod u Zvorniku. U ovoj akciji sakupljeno je
vie od 1200 naslova koji je znatno poveao knjini fond u Preporodovoj biblioteci Hasan
Kaimija u Zvorniku.
Veliki broj aktivnosti koje smo planirali na poetku godine nismo uspjeli realizirati zbog
ogranienih finansijskih sredstava. Moemo konstatirati da je rad Opinskog drutva BZK
Preporod u Zvorniku u 2012. godini bio uspjean.
Predsjednik
Amer Redi
Godinjak 2012/587
Adresar opinskih drutava

BZK Preporod
1. Opinsko drutvo Banovii

Alije Izetbegovia 65
Predsjednik: Vehid Kudumovi
Tel/Fax: 070/217-885
Mob: 061/737-886
vehid.kudumovic@hotmail.com
75290 BANOVII
5. Opinsko drutvo Bosanska Dubica

aka ulica 17
Predsjednica: Elvira anta-auevi
Mob: 065/186-344
bzkpreporod.bosdubica@hotmail.com
79240 BOSANSKA DUBICA
2. Opinsko drutvo Banjaluka

Gorana Radulovia Bimbe 7
Tel: 051/251-343
78000 BANJALUKA
6. Opinsko drutvo
Bosanska Gradika
Partizanska 6
Predsjednik: Ejub Bievi
Tel/fax: 051/815-317
78400 BOSANSKA GRADIKA
3. Opinsko drutvo Biha

Mali Lug
Predsjednik: Smail Klii
Mob: 061/479-451
Fax: 037/226-084
77000 BIHA
7. Opinsko drutvo Bosanska Krupa

Dom kulture
Trg Avde uka bb
Tel: 037/471-693
77240 BOSANSKA KRUPA
4. Opinsko drutvo Bijeljina/Janja

Kozaraka 5
Predsjednik: Jusuf Trbi
Tel/fax: 055 / 204-258
065 / 787-032
preporodbn@yahoo.de
76300 BIJELJINA
8. Opinsko drutvo Bosanski Novi

Mee Selimovia 1
Predsjednik: Kasim Falan
Tel: 052/751-593
Tel: 065/592-821
Dom Urije
79220 BOSANSKI NOVI
588/Godinjak 2012
Adresar opinskih drutava BZK Preporod
9. Opinsko drutvo Bratunac

Predsjednik: Elvir Hodi
hodzicelvir@yahoo.com
Zgrada Medlisa Islamske zajednice
Ulica Drinska bb
75420 BRATUNAC
10. Opinsko drutvo
Brko Distrikt BiH
Ulica Islahijjet 3
Predsjednik: azim Suljevi
Tel: 049/230-120
Fax: 049/230-121
Mob: 061/344-946
preporodbrcko@gmail.com
761120 BRKO Distrikt BiH
www.preporod-brcko.ba
11. Opinsko drutvo Breza
Alije Izetbegovia bb
Predsjednik: Fikret Herco
Tel/Fax: 032/784-596 (O. .)
Mob: 061/783-260
josebreza@gmail.com
71370 BREZA
12. Opinsko drutvo Bugojno
Sultan Ahmedova 71
Predsjednik: Muamer Terzi
Mob: 062 / 581-676
mterzic@bih.net.ba
70230 BUGOJNO
www.bugojno.org /preporod/
13. Opinsko drutvo Busovaa
Kauni bb
Predsjednica: Ferida Kari
Tel/Fax: 030/590-143
Mob: 061/361-031
ferida_karic@hotmail.com
BUSOVAA
72264
14. Opinsko drutvo Buim

505. Viteke 24
Predsjednik: Sead Emri
Tel: 037/419-500
Mob 061/851-369
emric.s@bih.net.ba
77245 BUIM
15. Opinsko drutvo Cazin
Indire Pjani 27
Predsjednik: Selim Toromanovi
77220 CAZIN
16. Opinsko drutvo eli
Alije Izetbegovia bb
Predsjednik: Mersad Tanji
Tel/Fax: 035/668-121
Mob: 061/665-009
mersed.tanjic@humci.net
75246 ELI
17. Opinsko drutvo Doboj Istok
Makljenovac Plane
Predsjednik Almir Hadikaduni
Mob. 061/451-340
066/898-780
74200 DOBOJ
18. Opinsko drutvo Doboj Istok
Klokotnica b. b.
Predsjednik: Ismet Sulji
Tel: 035/720-189
Mob: 061/654-702
suljicismet9@gmail.com
74207 DOBOJ ISTOK
19. Opinsko drutvo Donji Vakuf
770. Slavne brigade 18
Predsjednik: Kemal olak
Tel/Fax: 030/205-596
Mob: 061/132-119
kemal.colak@promo.ba
70220 DONJI VAKUF
Godinjak 2012/589
20. KDB Preporod Dubrovnik

Obala pape Ivana Pavla 35
Predsjednik: Izet Spahovi
izet.spahovic@du.t-com.hr
Mob.00385-95-1606-954
20 000 DUBROVNIK
Hrvatska
21. Opinsko drutvo Foa

Paunci bb
Predsjednik: Ismet Hotovi
Fax: 058/ 238-003
Mob: 062/978-205; 062/417-244
bzkpreporod@yahoo.com
73300 FOA
25. Opinsko drutvo Gornji Vakuf

Gradska bb
Predsjednik: Alija Filan
Predsjednik: 061/768 818
Tel/fax: 030/265 053
preporod.gv@gmail.com
70240 GORNJI VAKUF
www.preporod-gv.ba
26. Opinsko drutvo Graanica
111 Graanike brigade bb
Predsjednica: Refija aji
Tel: 035/702-070
Mob: 061/305-621
refka@mail.com
75320 GRAANICA
22. Opinsko drutvo Fojnica

Numanagia 2
Predsjednik: Salko Hurko
71270 FOJNICA
23. Opinsko drutvo Glamo

Ive Lole Ribara 1
Predsjednik: Amel Saltaga
063/881-029
Tel/Fax: 034/272-465
80230 GLAMO
24. Opinsko drutvo Gorade

Ferida Dizdarevia 21
Predsjednik: Nedad Kurtovi
Tel/Fax: 038/220-926
Mob: 061/331-302
preporodgz@hotmail.com
73000 GORADE
590/Godinjak 2012
27. Opinsko drutvo Gradaac

Husein-kapetana Gradaevia 96
Predsjednica: Kadira Abdulahovi
Tel/Fax: 035/816-138
prep.grd@bih.net.ba
76250 GRADAAC
28. Opinsko drutvo Hadii
Hadeli 185
Predsjednica: Zehra Musto
Mob: 061/377-100
zmustoo@yahoo.com
71240 HADII
29. Opinsko drutvo Ilija

I. F. Jukia 2
Predsjednik: Adem Ali
Mob: 062/345-215
alic.adem@bih.net.ba
71380 ILIJA
www.preporod-ilijas.ba
30. Opinsko drutvo Jablanica

Branilaca grada bb
Predsjednik: Resul ili
Tel: 036/753-333
Mob: 062/345-378
resul_c@hotmail.com
88420 JABLANICA
35. Opinsko drutvo Kladanj

Kladanjskih brigada 2
Predsjednica: Nevzeta Rustemovi
Tel/Fax: 035/621-150
Mob: 061/553-473
75280 KLADANJ
www.preporodkladanj.com.ba
31. Opinsko drutvo Jajce
36. Opinsko drutvo Klju
amia mahala 4
Predsjednik: Samir Dafer
Tel: 030/656-137
Mob: 061/286-678
samirdza@gmail.com
70101 JAJCE
Trg Alije Izetbegovia 1

Predsjednik: Ibrahim Kapetanovi
Tel/Fax: 037/661-116
78280 KLJU
32. Opinsko drutvo Kakanj

RMK Kakanj
Predsjednik: Nazif Hrusti
Tel/Fax: 032/553-971
Mob: 061/477-910
hrustic.n@live.com
nazif.hr@gmail.com
Sekretar: Nevzet Kovaevi
Mob: 061/421-983
72240 KAKANJ
33. Opinsko drutvo Kalesija

rtava genocida 1
Predsjednik: Nermin Bukvar
Tel/Fax: 035/631-881
Mob: 061/635-561
nerminbukvar@gmail.com
75260 KALESIJA
34. Opinsko drutvo Kiseljak

ure akovia bb
Predsjednik: Munir Muji
Tel/Fax: 030/594-005 (Medlis IZ)
Mob: 06/1349-305
71250 KISELJAK
37. Opinsko drutvo Konjic

Varda bb, Narodni univerzitet
Predsjednik: Jasmin Mehanoli
Tel: 036/735-031
Fax: 036/735-030
062/172-386
preporodkonjic@yahoo.com
88400 KONJIC
38. Opinsko drutvo Kotor-Varo
Svetozara Miletia 30
Predsjednik: Nerim Abdi
78220 KOTOR VARO
39. Opinsko drutvo Kupres
Kralja Tomislava 7
Predsjednik: Safet Pili
Tel/Fax: 034/275-017
Mob: 063/349-328
88320 KUPRES
40. Opinsko drutvo Livno

Kalajdinica bb
Predsjednik: Sead Hadijahi
Mob: 063/164-496
Tel/Fax: 034/200-634
80101 LIVNO
Godinjak 2012/591
41. Opinsko drutvo Lukavac

Dom kulture
75300 LUKAVAC
42. Opinsko drutvo Modria
J. Rakovia bb
Predsjednik: Husein Huselji
Tel/Fax: 053/811-472
Mob: 0627584-884
74480 MODRIA
43. Opinsko drutvo Mostar
Mala tepa 3/1
Predsjednik: Damir Sadovi
Tel: 036/552-537
Mob: 061/175-270
Sekretar: Kasim Muinovi
061/891-139
kasimmusinovic@hotmail.com
88000 MOSTAR
44. Opinsko drutvo Novi Travnik
Mehmeda Spahe bb
Predsjednik: Enver Veletovac
Mob: 061/751-566
Tel: 030/525-064
e.veletovac@bih.net.ba
72290 NOVI TRAVNIK
45. Opinsko drutvo Odak

Predsjednik: Mujan Duran
Tel/Fax: 031/761-029 (Opina)
063/341-042
mujan.duran@tel.net.ba
76290 ODAK
592/Godinjak 2012
46. Opinsko drutvo Oraje

etrnaesta 5
Predsjednik: Husein Hadispahi
Tel: 031/712-400
Fax: 031/ 712-833
76270 ORAJE
47. Opinsko drutvo Osmaci
Mahala bb
Predsjednik: Samir Kari
Mob: 061/344-318
karic.samir@gmail.com
75406 OSMACI
48. Opinsko drutvo
Papraa-ekovii
Predsjednik: Sejfudin Ferhatbegovi
Mob: 065/060-839
75453 PAPRAA-EKOVII
49. Opinsko drutvo

Prijedor Kozarac
Predsjednik: Sabiha Turkanovi
79101 PRIJEDOR
50. Opinsko drutvo Prnjavor

Predsjednik: Jusuf Latifovi
preporodprnjavor@gmail.com
PRNJAVOR
51. Opinsko drutvo Prozor-Rama

Kralja Tomislava 35
Predsjednik: Almir Muminovi
Mob. 061/894-604
muminovicalmir@yahoo.com
88440 PROZOR
52. Opinsko drutvo Sanski Most

Banjaluka bb
Predsjednik: Amir Tali
Tel: 037/684-018; 037/689-126
Mob: 061/137-457
amirtalic@yahoo.com
79260 SANSKI MOST
56. Opinsko drutvo Srebrenik

Dom kulture
Predsjednik: Nermin Tursi
Tel/fax 035/643-243
Mob: 061/345-471
nermint_007@hotmail.com
75350 SREBRENIK
53. Opinsko drutvo Sapna

Ulica 206. Viteke brigade bb
Predsjednik: Munir Kahrimanovi
Mob: 061/179-816
preporod.sapna@yahoo.com
75411 SAPNA
57. Opinsko drutvo Srebrenica

Crni Guber bb
Predsjednica: Fija Avdi
fiija_avdic@hotmail.com
preporod.srebrenica@gmail.com
Mob: 061/406-530
75430 SREBRENICA
54. BZK Preporod Sarajevo

Predsjednik: Senadin Lavi
Tel: (++387 33) 444-078;
033/215-665
Fax: 033/226-511
bzkpreporod@bih.net.ba
www.preporod.ba
71000 SARAJEVO
55. Opinsko drutvo Split
Trg Republike 4/3
Predsjednik: Ibrahim Durakovi
0038598668043
00385953440951
ibrahimdurakovic@gmail.com
kdbpreporodsplit@gmail.com
21000 SPLIT
Hrvatska
58. Opinsko drutvo Stolac

Vlatka Maeka 13a
Predsjednik: Mensud Medar
Tel/kua: 036/854-029
Mob: 061/935-539
88360 STOLAC
59. Opinsko drutvo Teoak

Centar bb
Predsjednik: Munever Duzdanovi
061/658-883
75414 TEOAK
www.preporod.teocak.ba
60. Opinsko drutvo Tesli
Krajika bb
Predsjednik: Aldin Sivi
Tel.: 053/430-510
065/758-899
preporod.teslic1@gmail.com
sivic_aldin@yahoo.de
74270 TESLI
Godinjak 2012/593
61. Opinsko drutvo Tomislavgrad

Mijata Tomia bb
Predsjednik: Senad Dankovi
Tel: 063/344-665
80240 TOMISLAVGRAD
62. Opinsko drutvo Travnik
Bosanska 119
Predsjednica: Amra Loli
Tel: 030/541-092
Mob: 061/340-458
divan@bih.net.ba
72240 TRAVNIK
www.preporodtravnik.ba
63. Opinsko drutvo Tuzla
Turalibegova 20/2
Predsjednica: Jasna Hadiselimovi
Tel/Fax: 035/257-479
Mob: 063 / 032-780
75000 TUZLA
64. Opinsko drutvo Velika Kladua
Mahmuta Zulia 19
Predsjednik: Sakib Selimovi
sakib.selimovic63@hotmail.com
Tel: 070/221-091
061/613-609
77230 VELIKA KLADUA
65. Opinsko drutvo Visoko
Jalija 29
Predsjednik: Najrudin Zili
Tel/Fax: 032/736-267
71300 VISOKO
594/Godinjak 2012
66. Opinsko drutvo Vitez

OD Behar
Predsjednik: Fejzulah Beo
Tel/Fax: 030/521-007
bzkpreporodvitez@yahoo.com
Branilaca Starog Viteza bb
72251 VITEZ
67. Opinsko drutvo Vlasenica
Svetosavska bb
Predsjednik: Sakib Zubovi
Tel/Fax: 056/734-830
Mob: 061/135-206
sakibzubovic@hotmail.com
75440 VLASENICA
68. Opinsko drutvo Vogoa
Joanika 66
Predsjednik: Selman Selhanovi
Tel: 432-235
71320 VOGOA
69. KDBH Preporod Zagreb

Ul. grada Vukovara 235
Predsjednik: Senad Nani
Tel/Fax: 00385 (0)1483-3635
kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr
10 000
ZAGREB
Hrvatska
www. kdbhpreporod.hr
70. Zajednica Opinskih drutava
Bosansko-podrinjskog kantona
Ferida Dizdarevia 42
73000 GORADE
71. Zajednica Opinskih drutava

Tuzlanskog kantona
Turalibegova 20/2
Predsjednica: Azra Gazibegovi
Mob: 061/859-325
Tel: 035/257-479
75000 TUZLA
75. Opinsko drutvo epe

Sarajevska bb
Predsjednik: Rusmir Agi
Mob: 061 / 691-751
rusmir_agic@yahoo.com
72230 EPE
76. Opinsko drutvo ivinice
72. Opinsko drutvo Zavidovii

umurana bb
Predsjednik: Samir Hasii
Tel/Fax: 032/868-310
Mob: 061/754-572
72220 ZAVIDOVII
Alije Izetbegovia 20
Predsjednik: Sakib Alji
Tel.(kuni): 035/774-933
Mob: 062/ 976-308
asakib@tk.kim.ba
75270 IVINICE
73. Opinsko drutvo Zenica

Ulica Armije R BiH 1
Predsjednica: Amna Sofi
Mob: 061/754-450
Tel: 032/463-291
Fax: 032/463-291
amnas@bih.net.ba
preporod.zenica@gmail.com
72000 ZENICA
www.preporodzenica.weebly.com
74. Opinsko drutvo Zvornik
Svetog Save 119
Predsjednik: Amer Redi
Tel/Fax: 056/215-757
Mob: 061/731-373
E-mail: bzk.preporod.zvornik@gmail.com
amer_redzic@yahoo.com
75410 ZVORNIK
www.preporod-zvornik.org
Godinjak 2012/595
Povodom sve uestalijih osporavanja prava Bonjacima da svoj jezik imenuju

njegovim historijskim imenom, okupljeni u Institutu za bonjake studije pri Matinom
odboru BZK Preporod u Sarajevu, saopavamo javnosti da na zajedniki stav o tom
pitanju koji ovjeravamo svojim potpisima iskazuje sljedea
P O V E L J A
o bosanskom jeziku
1. Bosanski jezik jeste jezik Bonjaka i svih onih koji ga pod tim imenom osjeaju svojim.
2. Korienjem naziva bosanski jezik Bonjaci slijede nominaciju svoga jezika iji
se kontinuitet moe pratiti od bosanskog srednjovjekovlja do danas, a koji je bezbroj
puta potvren u upravno-pravnim spisima, narodnim govorima, bonjakoj usmenoj i
pisanoj knjievnosti te u razliitoj literaturi na slavenskim i drugim jezicima.
3. Bez obzira na slina ili razliita miljenja o zajednikom i posebnom u standardnim
jezicima nastalim na temelju srednjojunoslavenskog dijasistema a koji ini glavninu
junoslavenske jezike zajednice smatramo da je u svakom od narodnosnih tokova rije
o jeziku koji Srbi odvajkada nazivaju srpskim, Hrvati hrvatskim, a Bonjaci bosanskim.
4. Manipuliranja nazivom bosanski jezik u politike svrhe kojih je u pojedinim
razdobljima prolosti Bosne bilo, uporedo s manipulacijama imenom bonjakog naroda
kao ni upotreba ove sintagme u regionalnom znaenju, ne dovode u pitanje vjerodostojnost
korienja ovog naziva kod Bonjaka u narodnosnom smislu.
5. Istrajavajui na upotrebi historijskog imena za svoj jezik, Bonjaci u Bosni i Hercegovini i ire ne ugroavaju niija prava niti prisvajaju neto to im ne pripada. U tom smislu,
korienje naziva bosanski jezik ne ukljuuje nikakvu tenju ka unifikaciji i unitarizaciji
na prostoru Bosne i Hercegovine.
6. Pokuaji da se Bonjacima, umjesto historijski potvrenog te u praksi usvojenog
naziva bosanski jezik nametne bonjaka nominacija jezika predstavljaju politiziranje koje
je posljedica preivjelog a neprevladanog srpskog i hrvatskog paternalizma i negiranja
bonjake nacionalne samosvojnosti.
7. Istiui legitimno pravo da svoj jezik nazivaju njegovim historijskim i u narodu
ukorijenjenim imenom, Bonjaci podravaju jednaka prava drugih naroda u Bosni i Hercegovini i ire, a smatraju dobrodolim lingvistika istraivanja i zalaganja u kulturi koja
e omoguiti nae bolje upoznavanje i meusobno uvaavanje.
Potpisnici Povelje pozivaju politike predstavnike, vjerske prvake, kulturne djelatnike
i sve sudionike javne rijei, a naroito prosvjetne radnike na svim razinama obrazovanja
da podre te u praksi zastupaju i provode naela iznesena u ovom dokumentu.
Sarajevo, 21. 3. 2002.
596/Godinjak 2012
Povelja
Potpisnici Povelje (ukupno 60 potpisnika)

Ahmet Alii, Nijaz Alispahi, Azra Begi, enana Buturovi, Mustafa Ceri, Ibrahim
edi, Srebren Dizdar, Enes Durakovi, Ferida Durakovi, Nijaz Durakovi, Ibrahim Festi,
air Filandra, Muhmaed Filipovi, Lamija Hadiosmanovi, Sabira Hadovi, Reid
Hafizovi, Hadem Hajdarevi, Adil Hajri, Senahid Halilovi, Hivzija Hasandedi, Irfan
Horozovi, Devad Hozo, Ahmet Hromadi, Muhamed Hukovi, Meliha Husedinovi,
Omer Ibrahimagi, Nedad Ibriimovi, Mustafa Imamovi, Devad Jahi, Ibrahim Kajan,
Devad Karahasan, Enes Kari, Ibrahim Kemura, Zilhad Kljuanin, Ibrahim, Enes
Kujundi, Tvrtko Kulenovi, Demaludin Lati, Amir Ljubovi, Munib Maglajli, Rusmir
Mahmutehaji, Emina Memija, Teufik Mufti, Hasnija Muratagi-Tuna, Jasmina Musabegovi, Sadudin Musabegovi, Zaim Muzaferija, Fehim Nametak, Muhamed Nezirovi,
Enes Pelidija, Midhat Rianovi, Abdulah Sidran, Adnan Silajdi, Avdo Sofradija, Abdulah
arevi, Arif Tanovi, Ilijas Tanovi, Elbisa Ustamuji, Esad Zgodi, Jusuf iga
Godinjak 2012/597
Povelja
598/Godinjak 2012
GODINJAK
BONJAKI MERHUMI (2012) _____
UDK 929 (497.6=163.43*)
Sudionici nae prolosti umrli u 2012. godini

Isma Kamberovi
BZK Preporod
Sarajevo
Jedanaest godina u nau tunu biljenicu upisujemo odlazak asnih i zaslunih Bonjaka.
U 2012. godini na put bez povratka otilo je esnaest istaknutih Bonjaka. Bosanskohercegovako slikarstvo, muzika, knjievnost, filozofija, teologija i politika ostali su siromaniji
za nekoliko svojih miljenika. U spomenute oblasti utkali su svoje znanje i umijee, koje
navodimo u njihovim pojedinanim biografskim i bibliografskim opisima. Svi su dio bonjake
batine koju trebamo uvati i njegovati, jer nas ini duhovnijim, kulturnijim i jaim. Njihova
djela i zasluge treba u svakoj prigodi isticati, kako ih ne bismo zaboravili.
Kljune rijei: Bonjaci, Mersad Berber, enana Buturovi, Besim ulahovi, Muso
Dizdarevi, Beir Drnda, Nijaz Durakovi, Asaf Dani, Fadil Fazli, Mustafa Gafi, Advan
Hozi, Muhamed Hukovi, Emina Memija, Rasim Muminovi, Mirsad Mustajbai, Fahrudin
ebi i Bakir Tanovi
oda e neki istraiva u budunosti pisati kako je u jednom sarajevskom

asopisu, koji je objavljivalo jedno bonjako kulturno drutvo, pronaao
podatak da je u zemlji Bosni 2012. godine na Ahiret preselilo etrnaest
znaajnih Bonjaka i dvije isto tako znaajne Bonjakinje, koji su se uspjeno bavili
slikarstvom, muzikom, filmom, filozofijom, knjievnou, historijom, politikom i teologijom.
To je svjedoanstvo o Bosni kao zemlji u kojoj su, pored drugih stanovnika, ivjeli i slikari,
muziari, filozofi, historiari, knjievnici, knjievni kritiari, politiari, teolozi, i svjedoanstvo o ljudima koji su cijenili i priznavali njihov rad i isticali njihove doprinose i zasluge
drutvu i zajednici u kojoj su ivjeli. Moramo misliti i na ovakve mogunosti i u nau tunu
biljenicu zapisati smrti naih savremenika, koji su nau naklonost, simpatije i potovanje
pridobili zahvaljujui svojim bogatim stvaralakim opusima. Kako bismo pokazali
korektnost u ovom izboru, donosimo rezultate istraivanja o ovim merhumima u biografskom-bibliografskom opisu koji slijedi:
Godinjak 2012/601
Sudionici nae prolosti
BERBER, Mersad (1940-2012)

Akademski slikar i grafiar, Mersad Berber, roen je 1. 1. 1940. godine u Bosanskom
Petrovcu. Nakon zavretka osnovnog i srednjeg obrazovanja, diplomirao je na Akademiji
likovnih umjetnosti na Odsjeku slikarstva u Ljubljani 1963. godine. Magistrirao je 1965.
godine, na Akademiji likovnih umjetnosti na Odsjeku za grafiku u Ljubljani. Radio je kao
profesor u koli primijenjenih umjetnosti u Sarajevu od 1968. do 1971. godine, zatim na
Vioj pedagokoj akademiji od 1971. do 1973. godine. U zvanje docenta na Likovnoj
akademiji u Sarajevu izabran je 1973, a u zvanje vanrednog profesora biran je 1978. godine.
Profesorski posao obavljao je sve do 1982. godine.
Ilustrirao je brojne publikacije od kojih izdvajamo sljedee: Horozovi, Irfan: Zveajsko
blago, Banjaluka: Glas, 1969; Kuran, Sarajevo: Orijentalni institut, 1977; engi, Enes:
Krlea, Zagreb: Mladost, 1982; Biserje: antologija muslimanske knjievnosti, Opatija:
Otokar Kerovani, 1990; Sidran Abdulah: Dobroinitelj: Adilbegu Zulfikarpaiu za
njegov 85. roendan, Sarajevo: Bonjaki institut, 2008. i dr.
Izloba grafika profesora Rike Debenjaka u Ljubljani 1963. godine, inae Berberovog
mentora na postdiplomskom studiju, opredijelila je Berbera da se bavi grafikom. Debenjak
je prvi primijenio bojenu grafiku na naim prostorima, i time izazvao pravu revoluciju.
Oduevljeni Berber se nakon te izlobe bavio iskljuivo grafikom. Osnovna karakteristika
Berberovih djela je bojena grafika, pa su njegovi crtei i slike dobili zlatni i srebreni sjaj,
luksuzan i veseo izgled, sve podsjea na neke magine i primamljive predjele koji opijaju
i oko i duu. Mozaici, ljudske i mitske figure, konji, konjice, gozbe, geometrijski likovi uronjeni
u zlataste nijanse ine njegov magini umjetniki svijet.
Priredio je brojne samostalne izlobe u gradovima irom svijeta od kojih emo izdvojiti
sljedee: Ljubljana (1965), Bologna (1971), Cairo (1973), Verona (1976), Hamburg (1979),
Mnchen (1979), Dubrovnik (1981), New York (1981), Washington (1982), Istanbul (1998),
London (2002) i dr. Uestvovao je na brojnim kolektivnim izlobama, od kojih emo
spomenuti sljedee: V bienale internacionalne grafike u Firenci, Savremena jugoslavenska
grafika u SAD-u, VI meunarodni bienale grafike u Krakovu, X meunarodni bienale grafike
u Tokiyu, Savremena jugoslavenska grafika u Montrealu, Istorija grafike XX vijeka u
Velikoj Britaniji i dr.
U ratnom vremenu Berber se preselio u Zagreb, ali je kasnije pokazao da, ipak, nije
zaboravio Bosnu i stradanje Bonjaka. Naime, kao umjetnik ostavio je dokumentarni trag
o stradanju Bonjaka u Srebrenici, te je objavio knjigu sa crteima na kojima se moe
iitati sva srebrenika bol i patnja: Srebrenica, Zagreb: E&A, 2011. Godine 2005. priredio
je izlobu Velika alegorija o Srebrenici: radovi na papiru, koja je bila postavljena u Galeriji
na Stradunu u Dubrovniku. Radove o Srebrenici (60 ulja i 8 grafika) poklonio je Bonjakom
institutu u Sarajevu, koji su kao stalna postavka izloeni za posjetioce. Na zadnjem crteu
je i njegov lik sa simbolinom srebrenom glavom.
O njegovom ivotu i radu objavljeno je nekoliko monografija: Mersad Berber, Ljubljana:
Dravna zaloba Slovenije, 1985; Mersad Berber, Beograd: Jugoslovenska knjiga, 1985;
602/Godinjak 2012
Mersad Berber, Zagreb: Hrvatsko narodno kazalite, 1997; Mersad Berber, Zagreb:
E&A, 2000.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja: Dvadesetsedmojulske nagrade BiH (1973),
Nagrade ZAVNOBiH-a (1991), te vie od pedeset likovnih nagrada.
Umro je 7. 10. 2012. godine u 72. godini ivota, a pokopan je na zagrebakom groblju
Mirogoj.
BUTUROVI, enana (1934-2012)

Historiarka usmene knjievnosti i redovna profesorica Univerziteta Demal Bijedi
u Mostaru, enana Buturovi, roena je 29. 8. 1934. godine u Trebinju. Osnovno i srednje
obrazovanje zavrila je u rodnom gradu, a diplomirala je na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu 1958. godine.
Zaposlila se u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, gdje je provela itav radni
vijek i prola izbore u sva nauna zvanja: kustos, vii kustos, nauni saradnik i na kraju
nauni savjetnik. Ambiciozna, energina i prodorna, pored udaje i roenja dviju kerki,
doktorirala je na Filolokom fakultetu u Beogradu 1973. godine u 39. godini ivota.
Ua oblast njenog istraivanja je usmena epska knjievnost, odnosno bonjake
narodne pjesme i njihovi junaci. Navest emo samo neke teme iz usmene knjievnosti,
etnologije i folklora koje su obraene u njenim naunim radovima: porodini odnosi u
epskim narodnim pjesmama, epska narodna tradicija Bonjaka, borbe oko torina i plijenjenje stoke u muslimanskoj epici, muslimanske epske pjesme, klasifikacija narodnih
pjesama, usmene predaje, zbirka pjesama Koste Hrmanna, Alija erzelez, Tale Lianin,
braa Morii, Gradaeviev ustanak i boj pod Banjalukom u narodnoj pjesmi i dr.
Objavila je sljedee autorske knjige: Studija o Hrmannovoj zbirci muslimanskih
narodnih pjesama, Sarajevo: Svjetlost, 1976; Morii: od stvarnosti do usmene predaje,
Sarajevo: Svjetlost, 1983; Bosanskomuslimanska usmena epika, Sarajevo: Institut za
knjievnost, 1992; Morii: smisao sjeanja i pamenja, Sarajevo: Svjetlost, 2009.
Priredila je sljedee publikacije: Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini:
iz rukopisne ostavtine Koste Hrmanna, Sarajevo: Zemaljski muzej BiH, 1966; Bosanskohercegovaka knjievna hrestomatija. Knj. 2, Narodna knjievnost (s Hatidom Krnjevi
i Ljubomirom Zukoviem), Sarajevo: Zavod za izdavanje udbenika, 1972; Narodne
pjesme: izbor, Sarajevo: Svjetlost, 1974; Narodna knjievnost Srba, Hrvata, Muslimana
i Crnogoraca: izbor kritika (s Vlajkom Palavestrom), Sarajevo: Svjetlost, 1974; Narodne
pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini (sabrao Kosta Hrman), Sarajevo: Svjetlost, 1976;
Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini, (sabrao Kosta Hrman), Sarajevo:
Svjetlost, 1990. (2. izd.); Usmena epika Bonjaka, Sarajevo: KDB Preporod, 1995; Narodne
pjesme Bonjaka u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: KDB Preporod, 1996. (3. izd.); Od
erzelez Alije do Tala Lianina: izbor iz usmene epike Bonjaka, Sarajevo: Svjetlost, 1997;
Antologija bonjake usmene epike, Sarajevo: Alef, 1997; Djevojka-ptica zlatna perja:
Godinjak 2012/603
antologija usmene prie u Bosni i Hercegovini (s Ladom Buturovi), Sarajevo: Svjetlost,

1997; Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici. Knj. 2, Usmena knjievnost (s Munibom
Maglajliem), Sarajevo: Alef, 1998; Narodne pjesme Bonjaka u Bosni i Hercegovini (sabrao
Kosta Hrman), Sarajevo: Svjetlost, 2001.
Godine 1996. izabrana je za direktoricu Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, i tu
je funkciju obavljala do 2003. godine, kada je otila u mirovinu.
Bila je lan PEN centra BiH, lan Savjeta BZK Preporod, lan Vijea Kongresa
bonjakih intelektualaca, te lan Bonjake akademije nauka i umjetnosti.
Za svoj nauni rad odlikovana je sljedeim nagradama: Nagradom Svjetlosti (1977),
Nagradom Veselin Maslea (1980), estoaprilskom nagradom (1986), te Ordenom zasluga
za narod sa srebrenim zracima (1988)
Umrla je 28. 1. 2012. godine u 78. godini ivota.
ULAHOVI, Besim (1943-2012)

Profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, Besim ulahovi, roen je 22. 7. 1943.
godine u Pljevljima. Nakon zavretka osnovnog i srednjeg obrazovanja, diplomirao je na
Fakultetu za naravoslovje in tehnologijo u Ljubljani 1969. godine. Zaposlio se u Tvornici
ilima u Sarajevu, gdje je kao zamjenik generalnog direktora proveo 12 godina (1971-1983).
Bio je sekretar Udruenja tekstilne i koarske industrije BiH, zatim ef predstavnitva PK
BiH u Sloveniji. U ratnom periodu obavljao je razliite poslove u Ambasadi RBiH u Sloveniji.
Godine 1997. magistrirao je na Fakultetu za naravoslovje in tehnologijo u Ljubljani, a dvije
godine kasnije, odbranio je doktorsku disertaciju Trina tranzicija preduzea u tekstilnoj
industriji na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Kasnije je izabran za profesora na Ekonomskom fakultetu na predmetu Tehnoloki razvoj i ekologija.
Objavio je sljedee knjige: Tehnoloki razvoj i okolina (ekologija), Sarajevo: Ekonomski
fakultet, 2001; Strategija trine tranzicije industrijskih sektora u Bosni i Hercegovini:
primjer tekstilne industrije, Sarajevo: Ekonomski fakultet, 2002; Ekonomija svijeta: rast,
razvoj i trendovi, Sarajevo: Ekonomski fakultet, 2008.
Strune radove objavio je u sljedeim listovima i asopisima: Osloboenje, Tranzicija,
Koa i obua, Jugoslovenski pregled, Tekstil, Privredne novine, Tekstilna industrija,
Ekonomist, i dr.
Dobitnik je Preernove nagrade Ljubljanskog univerziteta za najbolji diplomski rad
(1969) i Ordena rada sa zlatnim vijencem Predsjednitva SFRJ (1989).
Umro je 24. 2. 2012. godine u 69. godini ivota.
604/Godinjak 2012
DIZDAREVI, Muso (1931-2012)

Redovni profesor Prirodno-matematikog fakulteta u Sarajevu, Muso Dizdarevi, roen
je 12. 3. 1931. godine u Bijelom Polju. Nakon zavrene osnovne kole, maturirao je na
Srednjoj poljoprivrednoj koli u Baru. Diplomirao je 1959. godine na Odsjeku za biologiju
Prirodno-matematikog fakulteta u Sarajevu. Prvi radni odnos zasnovao je u Gimnaziji u
Bijelom Polju. Izabran je za asistenta na Prirodno-matematikom fakultetu 1961. godine.
Doktorsku disertaciju Distribucija, stratifikacija i sezonska dinamika populacija vrsta
Symphyla i Pauropoda odbranio je Prirodno-matematikom fakultetu u Sarajevu 1971.
godine. Proao je izbor u sva nastavna zvanja od docenta (1972), preko vanrednog (1977),
do redovnog profesora (1982). Poasno zvanje profesora emeritusa dodijeljeno mu je 2002.
godine. Predavao je nastavu iz ekologije, zoogeografije i biogeografije na Odsjeku za biologiju.
Obavljao je sljedee funkcije: bio je direktor Biolokog instituta Univerziteta u Sarajevu od 1974. do 1977. godine, dekan Prirodno-matematikog fakuleta od 1979. do 1982.
godine, te ef Katedre za ekologiju, biogeografiju i zatitu ivotne sredine do 1999. godine.
Uradio je brojne naunoistraivake projekte u okviru Instituta za biologiju i Odsjeka
za biologiju, od kojih emo navesti sljedee: Fauna Symphyla i Pauropoda BiH, Sarajevo:
Bioloki institut, 1966; Struktura i dinamika nekih ekosistema na podruju centralne Bosne,
Sarajevo: Biloki institut, 1979; Struktura i dinamika kopnenih ekosistema u okviru vegetacije Piceion omoricae, Sarajevo: Prirodno-matematiki fakultet, 1982; Uticaj kvaliteta hrane
i stepena njene zagaenosti na dinamiku razvia gubara, Sarajevo: Prirodno-matematiki
fakultet, 1983. i dr. Objavio je sljedee publikacije: Rjenik ekologije, Sarajevo: Zavod
za izdavanje udbenika, 1974; Biologija za IV razred gimnazije, Sarajevo: Ministarstvo
obrazovanja, nauke i kulture Kantona Sarajevo, 1996. Strune radove je objavio u sljedeim
listovima i asopisima: Bioloki list, Ekologija, Glasnik Zemaljskog muzeja Prirodne nauke,
Godinjak Biolokog instituta, Radovi Odjeljenja prirodnih i matematikih nauka Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i dr.
Godine 2011. organiziran je nauni skup Struktura i dinamika ekosistema Dinarida:
posveen ivotu i naunom djelu profesora emeritusa dr. Muse Dizdarevia, u organizaciji
Prirodno-matematikog fakulteta i Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine,
a povodom 80 godina njegovog roenja.
Bio je lan Drutva biologa, Drutva ekologa, Drutva biosistematiara BiH, Drutva
pedologa Jugoslavije i dr.
Odlikovan je Nagradom Veselin Maslea i estoaprilskom nagradom grada Sarajeva.
Umro je 19. 9. 2012. godine u 81. godini ivota u Sarajevu.
DRNDA, Beir (1937-2012)

Redovni profesor Muzike akademije u Sarajevu, Beir Drnda, roen je 4. 1. 1937. godine
u Pljevljima. Nakon zavrene Srednje muzike kole u Sarajevu, diplomirao je na Muzikoj
Godinjak 2012/605
akademiji u Zagrebu 1961. godine. Specijalizaciju je obavio na Konzervatoriju Petar

Ilji ajkovski u Moskvi. Karijeru je poeo u orkestru Sarajevske opere Narodnog pozorita
kao flautist. Zatim je preao u Simfonijski orekestar RTV Sarajevo, gdje je proveo osamnaest
godina. Godine 1972. postaje profesor flaute na Muzikoj akademiji u Sarajevu, na Odsjeku
za duhake instrumente, a jo je predavao nastavu na predmetima metodika flaute i
komorna muzika za duhake instrumente, i tako prenosio svoje veliko znanje na brojne
generacije studenata.
Nastupio je na brojnim koncertima u zemlji i inozemstvu: Francuskoj, Austriji, Njemakoj, Rumuniji, Italiji, ekoj, Turskoj, Tunisu i dr. Saraivao je s Gudakim kvartetom
Kamernog teatra 55, koji ine D. abanagi, N. Foreti i B. Kamenjaevi. Njegova
opinjenost muzikom, mogla se primijetiti na estim koncertima i nastupima, tako da se
nije mogla zamisliti muzika manifestacija ili koncert bez njegovog uea i njegove
vrhunske izvedbe. Gledajui sa strane, njegov ivot su bili muzika, nastupi i putovanja.
Bio je lan udruenja Muzikih umjetnika Bosne i Hercegovine i Muzikih pedagoga
Bosne i Hercegovine.
Dobitnik je Ordena rada sa srebrenim vijencem i brojnih drugih muzikih nagrada.
DURAKOVI, Nijaz (1949-2012)

Redovni profesor Fakulteta politikih nauka i dugogodinji istaknuti politiar, Nijaz
Durakovi, roen je 1. 1. 1949. godine u Stocu. Osnovno i srednje obrazovanje zavrio
je u rodnom mjestu. Diplomirao je na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu 1971. godine.
Politiku karijeru poeo je veoma mlad, ukljuivi se u Savez komunista. Bio je dugogodinji
direktor Instituta za prouavanje nacionalnih odnosa Marksistikog studijskog centra
CK SKBiH Veljko Vlahovi, te glavni urednik asopisa Opredjeljenja i Sveske koje je
izdavao Institut.
Obnaao je vrlo vane dravne i politike funkcije: bio je predsjednik Centralnog komiteta
Saveza komunista BiH, predsjednik Saveza komunista BiH, predsjednik SDP BiH, lan
Predsjednitva RBiH, zastupnik u Predstavnikom domu Parlamentarne skuptine BiH
i dr. Kasnije je napustio Socijaldemokratsku partiju BiH i prikljuio se Socijaldemokratskoj
uniji BiH.
Uporedo s politikom karijerom gradio je i univerzitetsku karijeru. Doktorsku disertaciju
Aktuelnost Lenjinove misli o nacionalnom pitanju odbranio je 1981. godine na Fakultetu
politikih nauka u Sarajevu, nakon ega je izabran za docenta na istom fakultetu. Vanredni
profesor postao je 1984. a redovni 1988. godine, a predavao je predmete Savremeni politiki
sistemi i Meunarodni odnosi.
Objavio je sljedee knjige: Mladi komunisti Sarajeva i marksistiko obrazovanje,
Sarajevo: Studijski centar gradske konferencije SK BiH, 1972; Neki aspekti funkcionisanja
delegatskog sistema: (sarajevsko iskustvo), Sarajevo: Studijski centar gradske konferencije
606/Godinjak 2012
SK BiH, 1976; Klasno i nacionalno u socijalistikom samoupravnom drutvu, Sarajevo:

Marksistiki studijski centar Gradske konferencije SKBiH, 1978; Aktuelnost Lenjinove
misli o nacionalnom pitanju, Sarajevo: Osloboenje, 1983; Kontroverze o nacionalnom
i nacionalistikom, Sarajevo: Centar drutvenih aktivnosti RK SSOBiH, 1987; Prokletstvo
Muslimana, Sarajevo: FEB, 1993. (knjiga je doivjela nekoliko izdanja); Bosanski izazovi,
Sarajevo: DES, 1999; Tragedija Bosne (s Muhamedom Filipoviem), Sarajevo: Valter, 2002;
Prevara Bosne, Sarajevo: DES, 2004; Meunarodni odnosti, Sarajevo: Fakultet politikih
nauka, 2009; Uporedni politiki sistemi, Sarajevo: Fakultet politikih nauka, 2000, (udbenik
je doivio nekoliko izdanja).
Bio je lan Bonjake akademije nauka i umjetnosti.
Umro je 29. 1. 2012. godine u 63. godini ivota, a pokopan je u haremu Ali-paine damije
u Sarajevu.
DANI, Asaf (1953-2012)

Filmski kritiar i prevodilac s francuskog jezika, Asaf Dani, roen je 14. 1. 1953.
godine u Sarajevu. Nakon osnovnog i srednjeg obrazovanja, diplomirao je na Odsjeku za
komparativnu knjievnost i teatrologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1975. godine.
Bio je zaposlen kao slubenik u dravnim politikim organima, te je jedno vrijeme bio
ef kabineta politiara Hamdije Pozderca. Pohaao je postdiplomski studij na Fakultetu
politikih nauka u Beogradu. Bio je glavni urednik asopisa za filmsku umjetnost Sineast
i asopisa Korak, koji izdaje Udruenje za zatitu tekovina borbe za BiH. Predavao je predmet
Historija filma na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu u periodu od 1988. do 1992.
godine. U ratu je radio u tabu Armije BiH, kao pomonik naelnika Uprave za politika
pitanja, a bavio se i izdavatvom, ureujui publikacije u ediciji Vojna biblioteka. Kasnije
je bio zaposlen u Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta Vlade Federacije BiH,
kao pomonik ministra. Obavljao je dunost direktora Kinoteke Bosne i Hercegovine.
Bavio se filmom, te je bio lan irija filmskih festivala u paniji, Francuskoj, Maarskoj,
vicarskoj, Italiji, Sloveniji, Austriji i Bosni i Hercegovini. Bio je lan Udruenja filmskih
radnika, lan Upravnog odbora Fondacije za kinematografiju i dr.
Iako nije studirao francuski jezik, ipak je savladao vjetinu prevoenja, te je preveo s
francuskog jezika desetak knjiga: Prelaenje znakova, (uredila) Julija Kristeva, Sarajevo:
Svjetlost, 1979; Juan Goytisolo, Sarajevske sveske, Sarajevo: Ljiljan, 1999; Juan Goytisolo,
Opsadno stanje, Sarajevo: Svjetlost, 2001; Kuran je istina: naunici pred Kuranom, (priredio
Abdelmajid Zendani), Teanj: Planjax, 2003; Bernard Levy, Ljiljan i pepeo: dnevnik jednog
pisca u doba rata u Bosni, Sarajevo: Svjetlost, 2004; Qasim Abd al-Aziz, Da li je veo islamski
ili enska tijela kao ulozi moi? Sarajevo: Armis print, 2004; Paul Klee, Teorija moderne
umjetnosti: jedna strukturalistika koncepcija slikarstva, Sarajevo: Armis print, 2004.
Priredio je sljedee knjige: Dokumenti jedinice za kinematografiju Republike zajednice
kulture: 1976-1978, Sarajevo: Jedinica za kinematografiju Republike zajednice kulture,
Godinjak 2012/607
1978; Glosar filma: indeks filmskih termina: srpskohrvatsko-englesko-francuski: engleskosrpskohrvatski: francusko-srpskohrvatski, Sarajevo: Beograd: Sineast: Danlit, 1989; Sarajevo
u ratu 1992-1995: filmografija = Sarajevo in war 1992-1995: filmography, Sarajevo:
Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, 1998; U kljuu kritike: knjige Sadudina
Musabegovia: (recenzije, prikazi, kritike), Sarajevo: Akademija likovnih umjetnosti, 2011.
Umro je 23. 1. 2012. godine u 59. godini ivota.
FAZLI, Fadil (1951-2012)

Vanredni profesor Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, Fadil Fazli, roen je 1. 11.
1951. godine u Prnjavoru kod Kalesije. Nakon osnovne kole, zavrio je Gazi Husrev-begovu
medresu u Sarajevu. Deset godina obavljao je imamsku slubu u damiji u sarajevskom
naselju Hrid, a kasnije je bio zamjenik vjersko-prosvjetnog referenta u Medlisu u Sarajevu.
Diplomirao je na Fakultetu islamskih nauka 1986. godine. Zaposlio se kao profesor u Gazi
Husrev-begovoj medresi 1983. godine, gdje je predavao Kiraet. Ratne 1993. godine izabran
je za profesora na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Uporedo je obavljao i slubu
imama u Gazi Husrev-begovoj damiji u Sarajevu do 2006. godine, kada je imenovan efom
Katedre za kiraet, imamet i hatabet na Fakultetu islamskih nauka. Promoviran je u hafiza,
poslije hafiske dove prouene 1973. godine u Begovoj damiji. Kasnije je bio dugogodinji
lan Komisije za hifz. Magistrirao je na Fakultetu islamskih nauka 1998. godine, a doktorsku
disertaciju Mushaf Fadil-pae erifovia odbranio je 2004. godine na istom fakultetu.
Objavio je sljedee knjige: Tedvid: pravila o uenju Kurana a. .: za studente Fakulteta
islamskih nauka, Sarajevo: El-Kalem, 1997; Tedvid: komparacija izmeu Hafovog i
Werovog kiraeta, Sarajevo: Rijaset islamske zajednice u BiH, 2000; Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih 150 godina, Sarajevo: Fakultet islamskih nauka, 2006; Mushaf Fadilpae erifovia, Sarajevo: Fakultet islamskih nauka, 2004.
Umro je 26. 3. 2012. godine u 61. godini ivota, a ukopan je u haremu damije Ferhadije.
GAFI, Mustafa (1933-2012)

Novinar Mustafa Gafi, roen je 20. 11. 1933. u Travniku. Nakon osnovne kole, zavrio
je Uiteljsku kolu u Travniku. Diplomirao je na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu.
Novinarsku karijeru izgradio je kao dugogodinji dopisnik lista Osloboenje iz Travnika.
Gotovo svako manje mjesto ima svog omiljenog novinara, hroniara svih zbivanja, pa tako
je i Travnik imao Mustafu Gafia. Spominje se da je prije rata Gafi bio opinjen likom
i djelom nobelovca Ive Andria, te je samo o njemu napisao vie od 60 priloga, koje je
objavio u razliitim listovima, novinama i asopisima. Pisao je i o Sakibu Korkutu, Hafizadia
kui, o suenju u Travniku povodom objavljivanja romana Minka Abdurezaka Hifzi
Bjelevca, bonjakim knjievnicama Habibi Stoevi, Umihani uvidinoj i Nafiji Sarajli
608/Godinjak 2012
i dr. Bio je aktivan u radu Kulturnog drutva Muslimana Preporod u Travniku, te je jedno
vrijeme bio urednik lista Divan, koji izdaje ovo drutvo. U Divanu je pisao o kulturnim
deavanjima u KDM Preporod u Travniku: izlobama kaligrafije, promocijama knjiga
iz edicije Bonjaka knjievnost u 100 knjiga, o promocijama Preporodovih ostalih izdanja,
o knjievnici Nuri Bazdulj-Hubijar, o listu Alem, koji izdaje BZK Preporod iz Novog
Travnika, pisao je prikaze novih knjiga i dr.
Bio je glavni i odgovorni urednik lista Merhamet, koji je izdavao MDD Merhamet
iz Travnika. Objavio je knjigu o prianjima Dervia Korkuta o Travniku i njegovim znamenitostima Kazivanja o Travniku: Dervi M. Korkut, Travnik: Borac, 1998.
Dobitnik je Zlatne plakete Saveza novinara BiH (1995), Plakete za ivotno djelo za rad
u novinarstvu koje mu je dodijelilo udruenje graana Prijatelji Travnika i dr.
Umro je 24. 4. 2012. godine u 79. godini ivota u Travniku.
HOZI, Advan (1926-2012)

Knjievnik Advan Hozi, roen je 6. 6. 1926. godine u Kotor-Varoi. Kada je poeo
Drugi svjetski rat, imao je samo petnaest godina, te se kao djeak prikljuio narodnooslobodilakoj borbi. Kasnije je zavrio gimnaziju i Oficirsku vojnu kolu. Ukljuio se u rad
SKOJ-a, kasnije je postao lan KPJ. Aktivni oficir JNA bio je sve do 1978. godine. Poeo je
objavljivati prie i humoreske kao srednjokolac u listovima i asopisima: Osloboenje,
Politika, Narodna armija, Odjek, Vesela sveska, Male novine, Ciciban i dr. Godine 1960.
postaje novinar u listu Narodna armija. Ratno iskustvo ostavilo je snaan peat na njegovu
linost, te su ratne teme i motivi dominirajui u njegovom ranijem knjievnom opusu.
Napisao je veliki broj romana, pripovjedaka, radio-igara za djecu, pjesama, memoara, pozorinih i publicistikih djela.
Objavio je sljedee romane za djecu: Dobroudni ratnici, Sarajevo: Svjetlost, 1964;
Tri Jeina junaka dana, Sarajevo: Svjetlost, 1966; Vrabac s pukom, Sarajevo: Svjetlost,
1971; Dva i po borca, Sarajevo: Veselin Maslea, 1972; Djeaci iz ulice Zmaja od Bosne,
Sarajevo: Veselin Maslea, 1981; Glavna snaga, Sarajevo: Osloboenje, 1984; Lopua,
Banjaluka: Glas, 1986; Djeak i balon, Sarajevo: Veselin Maslea, 1987; Bio jednom jedan
mokljan, Sarajevo: Bosanska rije, 2002; ekajui nafaku, Sarajevo: Zalihica, 2008.
Objavio je sljedee zbirke pria: Drugovi, Sarajevo: Svjetlost, 1973; Prva puka,
Sarajevo: Svjetlost, 1978; udo od djeteta, Sarajevo: Veselin Maslea, 1979; Sumnjivi
teleak, Sarajevo: Svjetlost, 1982; Azrino magare, Tuzla: Univerzal, 1985; Na kraju plaa:
prie za djecu, Sarajevo: Sarajevo-Publishing, 1997; Sutra e biti sutra, Teanj: Planjax, 2005;
Prie iz prikrajka, Sarajevo: Svjetlost, 2007; Posljednja stanica: pripovijetke, Banja Luka:
Beograd: Zadubina Petar Koi, 2008; Lovac na vone sokove, Tuzla: Bosanska rije,
2009; Ludi Murat i druge prie, Sarajevo: Dobra knjiga, 2010.
Napisao je sljedee zbirke poezije: Djed i unuk, Banjaluka: Novi Glas, 1990; A ipak sam
odrastao, Teanj: Planjax, 2004; Ljubiaste pjesme, Kotor Varo: SPKD Prosvjeta, 2004;
Godinjak 2012/609
Autor je sljedeih memoarskih publikacija: Banijski vatrometi: Osma banijska narodnooslobodilaka udarna brigada, Beograd: Narodna armija, 1968; Koraci i rijeke: etvrta
krajika narodnooslobodilaka udarna brigada, Beograd: Narodna armija, 1972; Kaljeni
na Neretvi: Sedamnaesta krajika narodnooslobodilaka udarna brigada, Beograd: Narodna
armija, 1975; knjiga o narodnim herojima Dvaput roeni, Beograd: Narodna armija, 1981;
Tesli u NOB, Tesli: Skuptina optine Tesli, 1985; Jablanica u revolucionarnom radnikom
pokretu i NOB, Jablanica: Skuptina optine Jablanica, 1989; Vijenac od slova i sjeanja,
Sarajevo: Hypocrat: Drutvo pisaca, 1995; Teanj i teanjski kraj: 1918-1945, Teanj: Opinski
odbor SUBNOAR-a, 1999.
Bio je lan Udruenja novinara i Udruenja pisaca.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja: Ordena za hrabrost, Dvadesetsedmojulske
nagrade BiH (1987), nagrade Savjeta za drutveno vaspitanje djece BiH, nagrade Kurirek
u Mariboru za doprinos literarnom stvaralatvu o temi NOB i revolucija (1975), i dr.
HUKOVI, Muhamed (1922-2012)

Knjievni kritiar Muhamed Hukovi, roen je 6. 5. 1922. godine u ajniu. Osnovno
kolovanje zavrio je u rodnom gradu, a erijatsku gimnaziju u Sarajevu. U daljem kolovanju imao je prekide jer je bio upisao Viu islamsko-erijatsku kolu, koja je ukinuta kada
je on bio na treoj godini (1945), te je kasnije upisao Filozofski fakultet u Zagrebu. Diplomirao je na Odsjeku jugoslavenskih knjievnosti i srpskohrvatskog jezika na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu 1952. godine. Kao profesor knjievnosti radio je u nekoliko osnovnih
i srednjih kola u Zagrebu, Banjoj Luci i Sarajevu, a bio je i direktor Zubotehnike kole
u Sarajevu. Godine 1975. zaposlio se kao savjetnik u Prosvjetno-pedagokom zavodu u
Sarajevu. Uporedo s radom u Zavodu, pohaao je Postdiplomski studij iz knjievnosti na
Filozofskom fakultetu u Dubrovniku. Magistarsku radnju Stvaranje Alije Sadikovia u oblasti
aljamiado knjievnosti odbranio je na Filozofskom fakultetu Zagrebakog sveuilitu, Odjeljenje u Dubrovniku 1977. godine, a mentor mu je bio prof. dr. Muhsin Rizvi. Doktorsku
disertaciju Alhamijado knjievnost i njeni stvaraoci u Bosni i Hercegovini odbranio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1980. godine, s istim mentorom, prof. dr. Muhsinom Rizviem.
Penzioniran je u 63. godini ivota, ali tada ne prestaje i njegov stvaralaki rad. Aktivno je
sudjelovao u obnovi i radu tadanjeg KDM Preporod (1990), te bio lan Odbora za
knjievnost i umjetnost pri tadanjem Centru za bosansko-muslimanske studije (kasnije
Institut za bonjake studije). Godine 1990. sa Ahmetom Kasumoviem i Ismetom Smailovi
objavio je knjigu o bonjakom knjievniku Muhamedu Hevaiju Uskufiju. Ratno vrijeme
1992-1995. proveo je u izbjeglitvu u Zagrebu, ali ni tamo nije mirovao ve je objavio knjigu
Zaboravljena batina: kratak pregled knjievnog stvaralatva Muslimana do polovine 20.
stoljea, te uestvovao s referatom na simpoziju Islam i kultura Bonjaka u djelima
Safvet-bega Baagia, Mehmeda Handia i Edhema Mulabdia, koji je odran 1994.
godine u Zagrebu u organizaciji Islamske zajednice.
610/Godinjak 2012
Nakon prestanka ratnih deavanja, vratio se u Sarajevo i nastavio saradnju s BZK

Preporod, gdje je bio lan Redakcije Bonjakog biografskog leksikona i prireiva
knjige Zbornik alhamijado knjievnosti koja je objavljena u Ediciji Bonjaka knjievnost
u 100 knjiga.
Objavio je sljedee knjige: Alhamijado knjievnost i njeni stvaraoci, Sarajevo: Svjetlosot,
1986; ivot i djelo muderrisa Alije Sadikovia, Sarajevo: Gazi Husrev-begova biblioteka,
1987; Muhamed Hevai Uskufi (s A. Kasumoviem i I. Smailoviem), Tuzla: Univerzal, 1990;
Zaboravljena batina: kratak pregled knjievnog stvaralatva Muslimana do polovine 20.
stoljea, Zagreb: Ismet airovi, 1992; Zbornik alhamijado knjievnosti, Sarajevo: BZK
Preporod, 1997; Vino u islamskoj knjievnoj tradiciji, Sarajevo: Autorsko izdanje, 2000;
Na izvoritima bonjake batine, Sarajevo: Autorsko izdanje, 2002; Bosanski jezik: dravotvorni element Bosne i Hercegovine: ogledi, Sarajevo: Sarajevo Publishing, 2007; Vjetrometina
i cvjetovi trske: knjievni eseji, istraivaki radovi, izlaganja, osvrti i komentari, Ilija: Bosansko-perzijski koled sa internatom, 2009; ajnie moje mladosti, Sarajevo: Gorade:
El-Kalem: Muftijstvo goradansko, 2011.
Bio je jedan od osnivaa Stranke demokratske akcije, lan Savjeta BZK Preporod
i lan Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca.
Dobitnik je Ordena rada sa srebrenim vijencem, Kaimijine povelje za ivotno djelo
(2008) i dr.
Umro je 26. 3. 2012. u 90. godini ivota, a pokopan je na sarajevskom groblju Bare.
MEMIJA, Emina (1938-2012)

Redovna profesorica na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Emina Memija roena je
u Fojnici, 27. 5. 1938. godine. Zavrila je srednju kolu u Dubrovniku. Diplomirala je
1964. godine na Filozofskom fakultetu, na Odsjeku za orijentalistiku u Sarajevu. Radila
kao novinarka u Veernjim novinama, Osloboenju i Odjeku, gdje je bila zamjenica glavnog
i odgovornog urednika. Funkciju direktorice Zavoda za kulturu Bosne i Hercegovine obavljala
1992. godine. Doktorsku disertaciju tampana knjiga i periodika u Bosni i Hercegovini
1800-1878. odbranila je na Filozofskom fakultetu, na Odsjeku za optu knjievnost i
bibliotekarstvo 1984. godine. Godine 1993. izabrana je za docenticu na Filozofskom fakultetu
na Odsjeku za optu knjievnost i bibliotekarstvo za predmet Historija pisma, knjige i
biblioteke i Organizacija biblioteka. Kasnije je stekla zvanje vanrednog (2000), redovnog
(2005) i na kraju profesora emeritusa. Njena znanstvena istraivanja bila su usmjerena
u nekoliko pravaca: oblast bibliotekarstva, prouavanje knjievnosti Bonjaka na orijentalnim
jezicima i izuavanje kulturno-historijske batine Bosne i Hercegovine. Pored redovne
rubrike iz kulture u Osloboenju, kasnije u Odjeku, koje je dugo radila, radove je objavila
i u sljedeim asopisima: Trei program Radio-Sarajeva (1982), Bibliotekarstvo (1989),
Prilozi za orijentalnu filologiju (1990), Islamska misao (1990), Bosniaca (1996), te
zbornicima radova: Humanistiki aspekti djelovanja dobrotvornih drutava u ratnim
Godinjak 2012/611
uvjetima (1997), Mevlud i ivotu i kulturi Bonjaka (2000), Ehli bejt u Bosni i Hercegovini
(2003), ivot i djelo Muhameda Bekira Kalajdia (2005), ivot, djelo i vrijeme Dervipae Bajezidagia (2005), Isa-begova tekija u Sarajevu (2006) i dr.
Objavila je sljedee publikacije: Bosanski vjesnici: poeci tampe kod bosanskih
Muslimana. Sarajevo, 1996; Biser: knjievno-historijska monografija i bibliografija. (s
L. Hadiosmanovi). Sarajevo, 1998; Od slike do knjige: iz historije pisma, tampe i biblioteke.
Sarajevo, 2003; Priredila je sljedee knjige: Kritiari o Ziji Dizdareviu (s A. Ljiljkom).
Sarajevo, 1978; Deset godina Susreta Zija Dizdarevi: izabrane prie. Fojnica, 1987;
Poezija Bonjaka na orijentalnim jezicima (s. L. Hadiosmanovi). Sarajevo, 1995; Sarajli,
emsudin: Iz bosanske romantike (s F. Rizvanbegoviem). Sarajevo, 1997; Antologija
bonjake poezije na orijentalnim jezicima (s L. Hadiosmanovi). Sarajevo, 1997; Baeskija,
Mula Mustafa: Prie i bajke uz Ljetopis. Sarajevo, 1998; Antologija tariha Bosne i Hercegovine (s L. Hadiosmanovi). Sarajevo: Connectum, 2008. Aktivno je sudjelovala u radu
BZK Preporod kao predsjednica Izvrnog odbora, glavna urednica Edicije Bonjaka
knjievnost u 100 knjiga, te lanica Savjeta BZK Preporod.
Unuka je poznatog ejha Husnije Numanagia iz Fojnice, preko majine strane, obavila
je had, te se u njenom skromnom i tihom ponaanju, dobroti i velikom znanju mogla prepoznati istinska vjernica.
Umrla je 6. 1. 2012. godine u 74. godini ivota, a pokopana je na porodinom mezarju
u Visokom.
MUMINOVI, Rasim (1935-2012)

Redovni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, filozof, Rasim Muminovi, roen
je 22. 4. 1935. godine u Trijebinama kod Sjenice. Nakon zavretka osnovne kole u rodnom
mjestu, maturirao je na Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu. Diplomirao je na Odsjeku
za filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1960. godine. Zavrio postdiplomski studij na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Doktorsku disertaciju Filozofija
Ernesta Blocha: gnoseoloko-ontoloki temelji odbranio je 1970. godine na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu.
Prvih deset radnih godina proveo je na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu, gdje je
predavao etiku i uvod u filozofiju. Od 1974. godine bio je profesor filozofije i marksizma
na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Proao je izbor u sva nauna zvanja: od asistenta,
preko docenta i vanrednog do redovnog profesora. Boravio je na strunim usavravanjima
na univerzitetima u Tbingenu, Mnchenu, Bonnu i Berlinu. Bio je stipendista Alexander
von Humboldtove fondacije, koja dodjeljuje stipendije izuzetno nadarenim filozofima.
Profesor, koji je generacije studenata uio moralu i etici ovjeka, na svojoj koi osjetio
je one najgore ljudske nagone i osobine. U ratu 1992-1995, kao stanovnik sarajevskog
naselja Grbavica, bio je protjeran iz svoga stana, a njegove stvari i knjige otueni. U
stanju oka i nevjerice, u izbjeglitvu, pokuavajui shvatiti motive i razloge Srba da ine
612/Godinjak 2012
takva zlodjela, napisao je nove knjige u kojima je obradio srpsku genocidnu politiku i
stradanje Bonjaka.
Za vrijeme svoga veoma plodnog ivota, objavio je sljedee knjige: Filozofija Ernsta
Blocha, Beograd: Institut za meunarodni radniki pokret, 1973; Ljudskost i povjesnost:
marksistiko zasnivanje filozofske antropologije, Sarajevo: Svjetlost, 1978; Filozofija i
praksa: uvod u marksistiku filozofiju, Sarajevo: Svjetlost, 1981; Ognjen Prica, Zagreb:
kolska knjiga, 1982; Ethos i ljudsko bivstvovanje, Sarajevo: Veselin Maslea, 1989;
Srbizam i stradanitvo Bonjaka, Sarajevo: MNVS-Muslimansko nacionalno vijee Sandaka,
1994; Sloboda i ljudska odgovornost, Sarajevo: VKBI, 1996; Ethos i ljudsko bivstvovanje,
Tuzla: Filozofski fakultet, 1997; Staljinizam ili apsurdi jednoumlja, Tuzla: Filozofski fakultet,
1997; Uvod u filozofiju: (antropoloko otrenjavanje), Sarajevo: Sarajevo-Publishing, 1998;
Zarobljeni um, Tuzla: Harfo-graf, 2000; Filozofija ideologije: ideoloko otrenjavanje.
1, Ideologija i trezvenost, Sarajevo: El-Kalem, 2000; Filozofija ideologije: ideoloko otrenjavanje. 2, Destruktivne ideologije 20. stoljea, Sarajevo: El-Kalem, 2000; Hadi-Murad
i Sandak, Sarajevo: Blicdruk, 2005; Filozofija i kritika drutva, Sarajevo: Bemust, 2009;
Filozofija i drutvena dogaanja, Sarajevo: Dobra knjiga, 2010.
Bio je lan Udruenja filozofa Jugoslavije, lan odbora uvene Korulanske kole,
predsjednik Udruenja filozofa Bosne i Hercegovine, lan Matice Bonjaka Sandaka,
Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca, Savjeta BZK Preporod i dr.
Umro je 24. 10. 2012. godine u 77. godini ivota, a pokopan je na sarajevskom mezarju
u Bua Potoku.
MUSTAJBAI, Mirsad (1958-2012)

Slikar Mirsad Mustajbai, roen je 15. 11. 1958. godine u Novom Pazaru. Nakon zavretka
osnovne kole, maturirao je na petogodinjoj koli za likovne umjetnosti u Sarajevu 1979.
godine. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1984. godine, gdje je
zavrio i postdiplomski studij 1987. godine. Nakon diplomiranja, posvetio se slikarskom
stvaranju i organiziranju kole crtanja. Ratno vrijeme 1992-1995, proveo je u Njemakoj, a
nakon povratka u Sarajevo primljen 1997. godine za profesora na Srednjoj koli primijenjenih
umjetnosti u Sarajevu, gdje je proveo posljednjih petnaest godina ivota. Njegov slikarski
opus pripada modernom ekspresionistikom likovnom izrazu. Prvu samostalnu izlobu
priredio je sa svojih 29 godina u Galeriji Roman Petrovi u Sarajevu. Kasnije je izlagao
u Klnu, Lyionu, Zagrebu, Sarajevu, Tuzli i dr. Veoma je bila zapaena njegova izloba
Snovienja koju je priredio u Galeriji Mak u Sarajevu. Izlagao je na mnogim kolektivnim
izlobama od kojih emo spomenuti sljedee: Umjetnost minijature Bosne i Hercegovine,
koja je odrana u Tuzli, 2003. godine; Dani kulture Bosne i Hercegovine u Istanbulu, koja
je prireena u Istanbulu, 2004. godine i dr.
Dugogodinji prijatelji i mecena, Enver Mandi, je u oktobru ove godine u Galeriji
GM u Tuzli priredio njegovu izlobu sa 36 radova koje je teko bolestan uradio tokom
2011-2012. godine.
Godinjak 2012/613
Bio je lan Udruenja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine.

Umro je 29. 3. 2012. godine u 54. godini ivota, a pokopan je na sarajevskom groblju
Vlakovo.
EBI, Fahrudin (1937-2012)

Redovni profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, Fahrudin ebi, roen je 23. 2.
1937. godine u Sarajevu. Nakon zavrenog osnovnog i srednjeg obrazovanja, diplomirao
je na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu 1960. godine. Magistrirao je na Ekonomskom
fakultetu u Zagrebu 1968. godine. Doktorsku disertaciju Problemi pune zaposlenosti u djelima
savremenih engleskih ekonomista odbranio je na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu 1972.
godine. Proao je izbor u sva nastavna zvanja, od asistenta preko docenta zatim vanrednog
do redovnog profesora. Predavao je nastavu na predmetima Uvod u ekonomiju i Svjetski
ekonomski razvoj.
Autor je sljedeih publikacija: Teorija pune zaposlenosti u djelima savremenih engleskih
ekonomista, Sarajevo: Ekonomski fakultet, 1977; Osnovi politike ekonomije (s H. oziem),
Sarajevo: Ekonomski fakultet, 1990; Politika ekonomija: udbenik za trei razred ekonomske struke (s M. Ivaniem), Sarajevo: Svjetlost, 1990; Osnovi politike ekonomije,
Sarajevo: Ekonomski fakultet, 1993; Uvod u ekonomiju, Sarajevo: Ekonomski fakultet,
1997; Svjetski ekonomski razvoj, Sarajevo: Ekonomski fakultet, 2002; Uvod u ekonomiju,
Sarajevo: Avery, 2004.
Naune i strune radove objavio je u sljedeim asopisima: Pregled, Zbornik radova
Ekonomskog fakulteta, Razvoj, Opredjeljenja, Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu,
Trei program Radio-Sarajeva, Ekonomski glasnik, i dr.
Obavljao je funkciju prodekana u dva mandata na Ekonomskom fakultetu, bio je ef
Katedre, lan predsjednitva Saveza ekonomista Jugoslavije, prorektor Sarajevskog univerziteta (1991-1993), pomonik ministra vanjskih poslova RBiH (1993-1996), lan Upravnog
odbora Agencije za privatizaciju Federacije BiH, i dr.
Odlikovan je Ordenom zasluga za narod sa srebrenom zvijezdom, Plaketom Sarajevskog
univerziteta, Poveljom Sarajevskog univerziteta i dr.
TANOVI, Bakir (1930-2012)

Reiser i historiar Bakir Tanovi roen je 17. 12. 1930. godine u Sarajevu. Nakon
zavrenog osnovnog i srednjeg obrazovanja, diplomirao je na Filozofskom fakultetu, na
Odsjeku za historiju 1957. godine. Na poetku svoje karijere obavljao je razliite poslove
u vezi s filmskom umjetnou. Poeo je kao asistent snimatelja, snimatelj, direktor fotografije, koscenarist, scenarist, reiser i na kraju je postao producent. Radio je u producentskim
614/Godinjak 2012
kuama Studio-film i Bosna-film, gdje je obavljao funkciju direktora od 1983. do 2001.

godine. Motivi u njegovim dokumentarnim filmovima su: teak ivot radnika u filmu Gdje
su nekad rasli mladi orasi (1966), tragedija rudara u filmu Za dan, za godinu (1971),
proizvodnja rakije i otkup duhana u filmu Vaga (1968), steci u filmu Kameni spava i
dr. U prvom dijelu svoga ivota bavio se bosanskim historijskim temama koje je obradio
u nekoliko igranih i dokumentarnih filmova: Znamenje stare bosanske drave, Gazi Husrevbegova biblioteka, Muhadiri, Omer-paa Latas, Huska Miljkovi i dr.
Drugi dio ivota proveo je u pisanju knjiga iz oblasti historije, te je objavio sljedee
publikacije: Ko je vlasnik Bosne i Hercegovine?: historijski pregled, Zagreb: Eminex, 1995.
U ovoj je knjizi opovrgao propagandnu srpsku tvrdnju da su Srbi vlasnici 70% bosanske
zemlje. Kao potomak porodice uria s majine strane napisao je knjigu uria vakuf:
osnovan 24. redepa 1149. godine ili 28. novembra 1736. godine: prilog historiji grada
Sarajeva, Sarajevo: Autor, 2000. Zatim je objavio historijski roman Huska Miljkovi,
Sarajevo: Svjetlost, 2004; te Historiju Bosne u okviru Osmanskog carstva, Sarajevo:
Svjetlost, 2010.
Bio je lan Udruenja filmskih radnika i potpisnik Deklaracije o osnivanju Stranke
demokratske akcije 1990. godine. Nakon lanstva u Stranci demokratske akcije, prikljuio
se Narodnoj bonjakoj stranci, koja ga je kandidirala za lana predsjednitva na izborima
2002. godine.
Odlikovan je ordenom Srebreni venac, estoaprilskom nagradom grada Sarajeva i drugim
nagradama za filmska ostvarenja.
PARTICIPANTS OF OUR HISTORY DEAD IN 2012

Isma Kamberovi
Summary
Eleven years we have been writing down in our sad notebook the passing of honourable
and meritorious Bosniaks. Sixteen prominent Bosniaks went on a path of no return in 2012.
Bosnian-Herzegovinian painting, music, literature, philosophy, theology, politics, etc. have
remained poorer for few its favourites. In mentioned fields, they interweaved their knowledge
and skills, which we have mentioned in their separate biographic and bibliographic descriptions.
They all are the part of Bosniaks inheritance that we should preserve and cherish, because
it makes us more spiritual, more cultural and stronger. Their works and merits should be
emphasized in every occasion in order not to be forgotten.
Keywords: Bosniaks, Mersad Berber, enana Buturovic, Besim Culahovic, Muso
Dizdarevic, Becir Drnda, Nijaz Durakovic, Asaf Dzanic, Fadil Fazlic, Mustafa Gafic, Advan
Hozic, Muhamed Hukovic, Emina Memija, Rasim Muminovic, Mirsad Mustajbasic, Fahrudin
Sebic, Bakir Tanovic.
Godinjak 2012/615
Autori:
Alibai, mr. Haris, Kongres Bonjaka Sjeverne Amerike, Chicago
Balji, Mirsada, Galerija Preporod, Sarajevo
Beirovi, dr. Fikret, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava, Sarajevo
Belija, mr. Sedad, Institut za istoriju, Sarajevo
Bihalji-Merin, Otto, knjievnik, Srbija
Bihalji-Merin, Lisa, knjievnica, Srbija
amo, dr. Merima, Fakultet politikih nauka, Sarajevo
igrin, Leonid, knjievnik, Tadikistan
ui, Tarik, Rektorat Univerziteta, Sarajevo
Dautovi, Denan, student, Filozofski fakultet, Sarajevo
Dedi, Enes, student, Filozofski fakultet, Sarajevo
Deni, Almir, prof. bosanskog jezika i knjievnosti, Brko
Dizdarevi, dr. Ismet, Filozofski fakultet, Sarajevo
Duman, Hatida, BZK Preporod, Sarajevo
Durmievi-Cernica, mr. Elma, Filozofski fakultet, Sarajevo
Fejzi, mr. Elvis, Fakultet politikih nauka, Sarajevo
Gudevi, Sinan, knjievnik, Zagreb
Gurbi, Ahmed (1698/99 ?), pjesnik, Novi Pazar
Hadimuhamedovi, dr. Amra, Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika, Sarajevo
Hadiosmanovi, dr. Lamija, Filozofski fakultet, Sarajevo
Halilovi, dr. Safet, Fakultet politikih nauka, Sarajevo
Hambo, Semir, Institut za istoriju, Sarajevo
Hamdam, Ato, knjievnik, Tadikistan
Jahi, Ervin, knjievnik, Izdavaka kua V. B. Z., Zagreb
Kalajdija, dr. Alen, Institut za jezik, Sarajevo
Kamberovi, Isma, BZK Preporod, Sarajevo
Kari, mr. Hamza, Fakultet politikih nauka, Sarajevo
Keo-Isakovi, dr. Emina, Fakultet politikih nauka, Sarajevo
Godinjak 2012/617
Krinik-Buki, dr. Vera, Intitut za narodnostna vpraanja, Ljubljana

Kujundi, Atif, knjievnik, Lukavac
Kurtehaji, dr. Suad, Fakultet politikih nauka, Sarajevo
Kurtovi, dr. Esad, Filozofski fakultet, Sarajevo
Lavi, dr. Senadin, Fakultet politikih nauka i BZK Preporod, Sarajevo
Mahmutehaji, dr. Rusmir, Meunarodni forum Bosna, Sarajevo
Mahmutefendi, dr. Tahir, London
Mahmutefendi, Sead, knjievnik, Sarajevo
Mileni, arko, prevodilac, Brko
Mujki, dr. Asim, Fakultet politikih nauka, Sarajevo
Muratagi-Tuna, dr. Hasnija, Filozofski fakultet, Sarajevo
Pita, Emina, prof. bosanskog jezika i knjievnosti, Brko
Prohi, Ibrahim, novinar, Tuzla
Radui, dr. Edin, Filozofski fakultet, Sarajevo
Rebihi, Nehrudin, Filozofski fakultet, Sarajevo
Sadikovi, dr. Amira, Filozofski fakultet, Sarajevo
Salkovi Avdija, direktor Narodne biblioteke Dositej Obradovi, Novi Pazar, Srbija
Softi, mr. Nudejma, Al Jazeera Balkan, Sarajevo
ehi, dr. Zijad, Filozofski fakultet, Sarajevo
emsovi, dr. Sead, Filozofski fakultet, Sarajevo
Vlaisavljevi, dr. Ugo, Filozofski fakultet, Sarajevo
618/Godinjak 2012
UPUTE AUTORIMA
Rukopisi koji se nude za objavljivanje u Godinjaku BZK Preporod trebaju

biti novi, neobjavljeni tekstovi. Potrebno ih je dostaviti u printanoj i elektronskoj
verziji. Tekst mora biti u MS Wordu, font Times New Roman, veliina 12, prored
1, 5. Tekst u fusnotama i biljekama treba biti veliine 10, sa proredom single
(jednostruki). Veliina rukopisa ne treba prelaziti jedan autorski tabak (15 stranica).
Rukopise itaju i recenziraju glavni urednik i lanovi Redakcije, te oni odluuju hoe
li se tekst objaviti ili ne.
Uz rukopis je potrebno poslati sljedee podatke:
1. Naslov rada
2. Prezime i ime autora
3. Naziv institucije u kojoj je autor zaposlen
4. Adresa i e-mail
5. Saetak sa kljunim rijeima na bosanskom jeziku
6. Biljeke
8. Literatura
Literatura koja se navodi u tekstu treba slijediti sljedei model navoenja:
za knjige koje su djelo jednog autora:
Smailagi, Nerkez: Politika vizija Dantea Aligijerija. Sarajevo: Veselin
Maslea, 1964.
za zbornike ili druge publikacije kolektivnog autora:
Rasprave o nacionalnom identitetu Bonjaka: zbornik radova. Sarajevo:
Institut za istoriju, 2009.
za lanke u asopisima ili drugim prublikacijama:
Rebronja, Nadija: Prie o Boijim poslanicima u podtekstu romana Dervi i
smrt Mee Selimovia. Godinjak BZK Preporod, God. 8 (2008), str. 211-233.
Radove slati na sljedeu adresu:
BZK Preporod
(za Redakciju Godinjaka)
71000 Sarajevo
Godinjak 2012/619
Bonjaka zajednica kulture Preporod Sarajevo

Adresa
71000 Sarajevo
Tel./Fax.: 226-511; 215-665;
Web: www.preporod.ba
tampa
Dobra knjiga d. o. o. Sarajevo
Tira
500
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo
061.22 (497.6=163.43*) (058)
316.734
GODINJAK BZK Preporod / (glavni urednik Esad Zgodi). - God. 1
(2001) - . - Sarajevo: Bonjaka zajednica kulture Preporod. - 24 cm.
ISSN 1512-8180
-
620/Godinjak 2012

Godišnjak BZK Preporod 2012

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Godišnjak BZK Preporod 2012

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Izdava~

BZK Preporod Sarajevo

Klasifikacija ~lanaka po UDK uradena je u Biblioteci

^asopis je referiran u Central and Eastern

Godinjak BZK Preporod 2012

Ato Hamdam Leonid igrin: Poslanici perzijskog cara (preveo s ruskog

onjaci su dugo ivjeli koncepciju ivota u kojoj je religijska zajednica bila

izmeu Srbije i Crne Gore. Na Kosovu i u Makedoniji ostali su u manjim enklavama.

dokumentima. Uslijedilo je usvajanje rezolucija o genocidu u Srebrenici. Pojedinci

POLITIKA I DRUTVO _____

UDK 341.123: 34 (497.6)

Moralna odgovornost i pravna perfidnost

U meunarodnim odnosima, prema miljenju veine pravnika, sociologa, historiara

svom povijesnom razvoju meunarodno pravo, kao transkulturalni pojam

Meunarodna zajednica je meunarodna organizacija, koja je organizirana na suradnji vie

Moralna odgovornost i pravna perfidnost meunarodne zajednice

pokrenuti Tubu3 pred Hakim tribunalom, sa relevantnim dokazima i pravnim

Moralna odgovornost i pravna perfidnost meunarodne zajednice

Godine 2006. Srbija je postala dravom sljednicom bive Jugoslavije, tako da se

Restriktivan koncept zloina genocida u Konvenciji o spreavanju i

Moralna odgovornost i pravna perfidnost meunarodne zajednice

Zarije Seizovi, Meunarodno javno pravo, Zenica, 2008., str. 122-125.

Naravno, imajui to u vidu, Srbija, kako bi izbjegla odgovornost, opredijelila

Zarije Seizovi, Meunarodno javno pravo, Zenica, 2008., str. 11-12.

Moralna odgovornost i pravna perfidnost meunarodne zajednice

sekretar izvjetava predsjednika Vijea sigurnosti, da su prema izvjetaju Ekspertnog

Presuda, paragraf 435, str. 215.

Ibidem, str. 77.

Moralna odgovornost i pravna perfidnost meunarodne zajednice

moralnom osjeaju krivica za genocid nije u potpunosti prenesena na pojedince,

UDK 323.2 (497.6)

Bosna i Hercegovina: zamrznuti sukob?

U razliitim analizama i debatama o Dejtonskoj Bosni i Hercegovini, pojavila se potreba

Bosnia stalemate turning into frozen conflict, 15. mart 2010.,

enol Selimovi, William Montgomery: Bosna je definitivno neuspjela drava,

u Bosni i Hercegovini, u analizi strategija implementacije mira i demokratizacije

Valery Perry, At Cross Purposes? Democratization and Peace Implementation Strategies

Bosna i Hercegovina: zamrznuti sukob?

2007. godine da djelimino smanji mogunosti institucionalnih blokada i uini

prisustvo je odgovorno za nesavreni mir, ali je i omoguilo postepene reforme.10

Bosna i Hercegovina: zamrznuti sukob?

prouzrokuju rtve, ali i zbog mogunosti eskalacije.14 U konkretnom sluaju Nagorno

Dragan tavljanin, Balkanizacija Junog Kavkaza, Radio Slobodna Evropa, 6. 6. 2008.

Bosna i Hercegovina: zamrznuti sukob?

U sluaju Kipra i Kosova, faktor lanstva u EU ima veu relevantnost za razliku

Izbor Rezolucija Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija o Bosni i Hercegovini 1992-2009,

savjetnika, strunih saradnika, sekretara, vozaa i ostalog osoblja ovih institucija

Bosna i Hercegovina: zamrznuti sukob?

Razlika u strukturi stanovnitva. Tri zamrznuta sukoba na Junom Kavkazu

kljuni su problem zamrznutih sukoba i Bosne i Hercegovine. Razlika je u tome

BOSNIA AND HERZEGOVINA: FROZEN CONFLICT?

UDK 32.019.51: 323. 22 (497.6=163.41)

Pucnji upozorenja iznad Bosne

Autor u tekstu vjeto razotkriva i otvoreno kritizira negativnu kampanju srpskih

osna i bosanska najvea populacija, Bonjaci, preivjeli su neke od

Nedavni negativni medijski napadi i oajni napisi o BiH su dio kontinuiranog

Pucnji upozorenja iznad Bosne

i Bonjacima, pie sljedee Mi trebamo objektivnu i naunu analizu aktivnosti

univerzitetu.10 Nedavni, navedeni lanak, napisan za Jerusalem Post, treba dakle

Pucnji upozorenja iznad Bosne

Kasim I. Begi, Bosna i Hercegovina Od Vanceove Misije Daytonskog Sporazuma

opisati ono to se dogaalo u Mladievoj glavi dok je provodio svoju ubojitu

Pucnji upozorenja iznad Bosne

spremni odgovoriti i izvriti protunapad na neistine i poluistine, a ne ekati da ih