1

Humberto Noble Alexander i Kay D. Rizzo UMRIJET U SLOBODAN

UMRIJET U SLOBODAN

Izdava ADVENTUS d.o.o. Maruevec 82, 42 243 Maruevec Tel. 042/729-977, faks 042/209-610 Izvornik I WILL DIE FREE by Humberto Noble Alexander with Kay D. Rizzo ISBN 0-8163-1044-0

Glavni urednik mr. Drago Obradovi Odgovorni urednik dr. Dragutin Matak Prijevod Robert Malai Lektura Marijan Malai, prof. Korektura Ivan idara Naslovnica Boris Marjanovi Prijelom GENESIS, Zagreb Tisak TIVA, Varadin

Humberto Noble Alexander i Kay D. Rizzo

UMRIJET U SLOBODAN
Drugo izdanje

ADVENTUS Maruevec, 2003.

UMRIJET U SLOBODAN

CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica Zagreb UDK 323.281(729.1)"196" ALEXANDER, Humberto Noble Umrijet u slobodan / Humberto Noble Alexander i Kay D. Rizzo ; [prijevod Robert Malai]. 2. izd. - Maruevec : Adventus, 2003. Prijevod djela: I will die free. ISBN 953-99112-1-4 1. Rizzo, Kay D. I. Alexander, Humberto Noble Biografija II. Kuba Politika povijest 430122102 ISBN 953-99112-1-4

Pet minuta od pakla

ak i dok sam pogledavao iznad sluateljstva koje se nalazilo u mraku, udna smjesa uzbu enja i alosti proela je moje misli uzbu enja koje je bilo posljedica uspjenog otvaranja sastanka za oivljavanje mladei u mojoj crkvi i alosti zbog kroninog straha koji sam vidio na prestraenim licima mladih ljudi ispred sebe. Fraze kao to su ivimo u posljednjem vremenu, vrijeme nevolje kakvo jo nije bilo ili zlo vrijeme u kojem ivimo vie se ne mogu primijeniti na neko budue vrijeme, mislio sam. Za ovu kransku mlade zla vremena su ovdje, vrijeme nevolja je sada. Doli su na ovaj sastanak kako bi se nahranili i ponovno uvjerili u svoju ulogu i udio u Bojem vjenom planu spasenja. Jesam li zadovoljio njihovu glad? Jesam li izaao ususret njihovim potrebama? Jesam li im ulio nadu i sigurnost? Jesam li im dao snagu za suoenje s prijetnjama koje zaokupljaju svaki dio njihova ivota? Nisam bio siguran. Nadao sam se da sam u svemu tome uspio, ali doista nisam bio siguran. Stolice su ostale prazne, pjesmarice zatvorene. Iznenada sam osjetio da nisam sam. Stavljajui svoju Bibliju u torbu, uspravio sam se i okrenuo kako bih se suoio s uljezom. Pastor Vasquez, stariji propovjednik, grabio je velikim koracima sredinjim crkvenim prolazom. Ah, pastore Alexander, ti si jo uvijek ovdje. Kako je proao veeranji sastanak?

UMRIJET U SLOBODAN

Prilino dobro, ini mi se. Nasmijeio sam se, pokuavajui se otresti udnog osjeaja koji me je proganjao itavu veer. Tjei me spoznaja da e na kraju nebeske sile prevladati i da e sotona i zlo biti pobije eni. Da, sloio se pastor Vasquez, znam. Rijei koje nismo izrekli govorile su jae od onih koje smo izmijenili u razgovoru. Koliko je po tvome miljenju ljudi pribivalo veeranjem sastanku? Pa, negdje oko dvjestotinjak. Znai, onda se isplatilo? Pastor Vasquez i ja neko smo vrijeme razgovarali o tome da li da u vrijeme pojaanih progona od strane Castra i onih koji ga podupiru otkaemo niz planiranih sastanaka. Nakratko sam pogledao pastora; njegovo lice bilo je obavijeno sjenama. O, da, rekao sam mu, isplatilo se. Da ste samo mogli vidjeti oaj na nekim licima, nesigurnost, ak i uasnutost. Ne mogu vam to objasniti... Znam, znam, kimnuo je glavom pastor Vasquez. I ja osjeam istu takvu uznemirenost i pritisak na sastancima za odrasle. Novi komunistiki reim lebdio je nad organiziranom religijom kao oekivana tropska oluja. Nekoliko puta dosad privodili su me i ispitivali ljudi iz G-2, novoosnovanog KGB-a Kube. Pastor Vasquez u nekoliko me je navrata upozorio da takva ispitivanja u vezi s prijateljima i poznanicima koji su pobjegli s otoka (Kube) mogu dovesti i do mog uhienja. Dva dana ranije pastor i ja razmiljali smo kako bi moda bilo bolje otkazati nae sastanke negoli se izloiti daljnjem riziku progona od strane Castra i njegovih ljudi. Nije dobro, Noble, uope nije dobro, upozoravao me je pastor Vasquez. Napola sam odluio da otkaemo ove sastanke usprkos tvome neslaganju. Kao stariji pastor imao je pravo donijeti konanu odluku, ali ja se jednostavno nisam mogao pomiriti s injenicom da smo uzalud protratili vrijeme u dugim satima pripreme i da se na napor sveo na nulu. Dijelim vau zabrinutost, nastavio sam pokuavajui ga uvjeriti, ali moemo li doista dopustiti da ovakva pri-

PET MINUTA OD PAKLA

goda propadne? Zbog svega to se doga a... Koliko jo vremena imamo? Tko zna, moda e ba ovi sastanci biti iskra koja e zapaliti ovu zemlju za Gospodina? Kranska crkva u komunistikoj Kubi djelovala je u posu enom vremenu. Svakodnevno su Castro i njegovi odani sljedbenici uznemirivali i napastovali vjerske zajednice jednu za drugom. Katolici, protestanti, baptisti, adventisti sedmoga dana nije uope bilo bitno o kome se radi. Kranstvo bilo koje vrste odvlailo je odanost kubanskog naroda od njega prema Vioj Sili koja e od njih napraviti muenike i izazvati sva u i neslogu i koja je u konanici mogla zaprijetiti i samoj Castrovoj vladavini. Nakon zajednike molitve pastor Vasquez je odluio prihvatiti rizik. Mi emo vjerno odraditi svoj dio, a Bog neka uini ostalo. Imajui u vidu rezultate prve veeri i prvoga sastanka, odluka koju smo donijeli bila je prilino mudra i razborita. Pastor Vasquez i ja u tiini smo otili do izlaznih vrata. Zastao sam trenutak i osvrnuo se na mranu prostoriju. Moj prvi sastanak za oivljavanje mladei. Da, rekao sam sm sebi, bio je vrlo uspjean. Zajedno smo iskoraili u toplu ljetnu no. Doista je teta to Yraida i tvoj sin nisu mogli biti veeras ovdje kako bi se s tobom radovali, dobacio je pastor dok smo ili prema crkvenom parkiralitu. Nadam se da Hubert nije dobio tropsku groznicu, rekao sam. Kad ga Yraida nije mogla smiriti da prestane plakati, mislila je kako e biti najbolje da ostane s njime kod kue. Pa, da, nasmijeio se pastor Vasquez, tako je to s malom djecom i mladim majkama. Pomalo s osjeajem krivnje sjetio sam se kako sam bio nestrpljiv prema Yraidi zbog toga to kasnimo. Na je dvogodinjak plakao bez namjere da stane ak i kad sam pokrenuo motor automobila, pa sam bio siguran da neu stii u crkvu ni na propovijed, a kamoli na poetne pjesme. Govorei iskreno, kad je Yraida predloila da ostane kod kue s naim sinom, odmah sam pristao. Sigurno je tako najbolje, sloio sam se s oklijevanjem.

UMRIJET U SLOBODAN

Rukovao sam se s pastorom Vasquezom i poelio mu laku no. Gledao sam ga kako odlazi preko parkiralita do svog automobila. Tada sam uao u svoj automobil i zatvorio vrata. Upravljajui automobilom te kasne veeri, bacio sam pogled na sat. Hmm, 135 kilometara za sat i pol bih trebao stii, mislio sam. Automobili, kamioni, autobusi i bicikli probijali su se usred uobiajenog mnotva pjeaka na glavnoj ulici grada Matanze. Dok stignem u grad Marianao gdje sam stanovao, ceste e biti puste i mrane. Krajikom oka spazio sam runo ispletenu vestu svoga sina i njegovu boicu. Oh, da, pomislio sam. Yraidina torbica. Posegnuo sam ispod prednjeg sjedala i maknuo torbicu svoje ene s mjesta kamo sam je bio zgurao. U urbi da Huberta odnese u stan, zaboravila je uzeti torbicu zajedno s vestom i boicom. Yraida, kakva dobra osoba i supruga, razmiljao sam. Znao sam da nije lako pomiriti ulogu majke dvogodinjeg djeteta i pastorove ene istovremeno pogotovo za vrijeme niza sastanaka. Obvezatno joj moram rei koliko je cijenim kad stignem kui. Pogledavajui u retrovizor, primijetio sam plavo-bijeli automobil koji me je pratio, ali se nisam previe obazirao na njega. Na rubovima Matanze promet je postajao rje i, a vlaga i omaglica teka poput vunene deke polako se razila. Spustio sam staklo prozora i pustio blagom otonom povjetarcu da polako struji automobilom. Prelazio sam kilometre i kilometre dok sam proivljavao veeranji sastanak. Korak po korak ralanjivao sam pripovijest koju sam ispriao o Luciferovu padu, njegovoj elji da postane poput Boga, kao i o njegovoj pobuni i izgonu s Neba. Jedna treina! Razmislite malo o toj brojci. Jedna treina nebeskih an ela povjerovala je Luciferovim laima. Kako je Stvoritelj pun ljubavi morao aliti zbog gubitka svoje djece. On je Bog mira, a ne rata. Zastao sam u razmiljanju i nasmijeio se. Osjetio sam nazonost Svetoga Duha u sluateljstvu te veeri. Mladi su ljudi tako er osjetili tu nazonost. Znao sam to po njihovim reakcijama. Potpuno me obuzela bujica radosti i trijumfa.

PET MINUTA OD PAKLA

Da! Lupio sam rukom od radosti u upravlja. Slava Bogu! povikao sam kroz prozor trubei u znak radosti i slavlja. Upotrijebio si me, Oe, kako bih dotaknuo njihove ivote. Hvala Ti, hvala Ti, hvala Ti. Kakva nevjerojatna ast, mislio sam, da te upotrijebi sam Bog. Mirna i tiha vonja dala mi je vremena da se prirodno uzbu enje koje propovjednici doivljavaju nakon ovakvih iskustava polako smiri. Kad sam ugledao svjetla Marianaa, morao sam se boriti da odrim vje e otvorenima. Prazne ulice bivale su sve mranije i ue dok sam prolazio sredinjim dijelovima grada. Ponovno sam se osvrnuo u retrovizor i iza sebe primijetio automobil. Bio je to onaj isti automobil koji sam opazio prije nego to sam napustio Matanzu. Kad sam skrenuo u ulicu koja se nalazila nekoliko stotina metara od moje kue, spazio sam drugi automobil iste marke i boje kakav je bio i onaj iza mene, parkiran nasred kolnika. Mislei da trebam unatrake izai iz te ulice u drugu, polako sam usporio dok se nisam potpuno zaustavio. U tom trenutku automobil koji me je slijedio zaustavio se neposredno iza mene, zaprijeivi mi jedini mogui izlaz. Prije negoli sam mogao odluiti to da radim, dva ovjeka odjevena u civilnu odjeu s pitoljima u rukama skoila su iz vozila iza mene i prila mojoj strani automobila. Oh ne, pomislio sam, ne jo jedno ispitivanje. Ne u ovo doba noi. Tako sam umoran. Vii se ovjek sagnuo i provirio kroz otvoreni prozor. Jeste li vi Humberto? upitao je. Noble, odgovorio sam. Svejedno, poi ete s nama do zapovjednitva G-2. Imamo za vas nekoliko pitanja. To nee potrajati vie od pet minuta, objasnio je ovjek. Po ite s nama, molim vas... Samo jedan pogled na pitolj s urezanom crvenom zvijezdom i pogled na njegove eljusti, i bilo mi je jasno da je besmisleno raspravljati. Uzdahnuo sam, iziao iz automobila i zaputio se prema drugom vozilu kako mi je bilo zapovje eno. Nazirao sam obrise treeg asnika koji se

10

UMRIJET U SLOBODAN

nalazio na vozaevom sjedalu. Kad sam doao do automobila, smjestili su me na stranje sjedalo. Taj postupak mi je ve bio dobro poznat. Stranja sjedala ovih automobila bila su opremljena policijskim lisicama koje su bile privrene za pod automobila. Izvan vozila sluajnom je prolazniku izgledalo kao da je osoba na stranjem sjedalu slobodna i oputena, a zapravo je bila dobro i sigurno svezana. Prvi je asnik sjeo pokraj mene, na moju lijevu stranu, i uperio mi pitolj ravno u srce. Drugi je pak obiao automobil straga i ugurao se s moje desne strane. Rutina ovih postupaka uope me nije zbunjivala. Dosad sam se ve poprilino bio navikao na nju, iako bih volio da su za provo enje svoga ispitivanja izabrali neko razumnije i civiliziranije vrijeme dana. Tijekom dvadesetminutne vonje do zapovjednitva G-2, Castrovog KGB-a, policajci su utjeli. Pokuao sam se prisjetiti svakog svog pokreta i postupka u posljednjih 48 sati nadajui se da u uspjeti pronai neki uzrok za ovo posljednje u nizu privo enja i zadravanja. Je li netko od mojih prijatelja ili lanova crkve pobjegao iz drave pa me opet privode kako bi me ispitivali glede njihova izbivanja? Ako je tako, nitko mi to nije spomenuo. Bio sam potpuno zauzet pripremom za sastanke. Nita mi nije padalo na um to bi me moglo optuiti u bilo kojem smislu. Kasnije u doznati da sam bio tek jedan od stotina Kubanaca uhienih kao politiki hukai tijekom ranih godina Castrovog reima. U zapovjednitvu slube G-2 moji privoditelji nisu gubili vrijeme. Nemilosrdno su me gurnuli kroz vrata u dugaak mraan hodnik. Pomislio sam kako ovaj sivi kameni hodnik nalikuje hodniku koji esto koristimo u izrekama, a vodi do bezdana iz Otkrivenja. Uli smo u jako osvijetljenu prostoriju gdje me je policajac postavio ispred fotoaparata. Na prsa mi je bila stavljena kartica s brojem 30954. U tom trenutku nisam mogao ni zamisliti kako e mi se ovi brojevi duboko urezati u pamenje. Licem nalijevo, zaurlao je porunik. Posluao sam. Fotoaparat je bljesnuo.

PET MINUTA OD PAKLA

11

Licem nadesno. Ponovno sam posluao. Gospodine asnie, pokuao sam objasniti, u novaniku imam pismo generala Samuela Gonzalesa Rodrigueza karakternu prepor... asnik koji se nalazio pokraj mene udario me je po licu i viknuo: uti! Govori samo onda kad ti se netko obrati! Rukom sam poletio prema bolnom obrazu. Zateturao sam unatrag kako bih zadrao ravnoteu. Sad sam shvatio da sam u ozbiljnijoj nevolji nego ikada dosad. Ovo e biti vie od petominutnog ispitivanja, pomislio sam kad mi je jedan od policajaca zgrabio lijevu ruku i redom umakao prste u boicu s tintom, a zatim ih pritiskao na slubeni izvjetaj o uhienju. Isprazni sadraj depova na stol, naredio mi je asnik. Oamuen, moj um se prebacio na automatsko izvravanje. Negdje daleko izvan sebe uo sam kako moj sat, novanik, i kljuevi automobila padaju na metalnu povrinu stola. Sjetio sam se svoga nepropisno parkiranog automobila nasred uske uliice i pitao se hoe li ga ujutro prometni policajci odvesti. Kad bih se barem mogao javiti Yraidi. Ona bi mogla otii i ukloniti ga. asnik je pomno istraio sadraj mog novanika itajui svaki komadi papira koji je bio unutra. ak je itao i poruke napisane sa stranje strane slike moje supruge. Skidaj odjeu sve! Taj je ovjek istraio i svu moju odjeu parajui po avovima svaki odjevni predmet, traei neki dokaz protuzakonitog djelovanja. Zadovoljan, iako nije naao nita, predao je sve policajcu koji je ekao sa strane. Gledao sam ga kako kupi sve moje stvari sa stola i nosi ih u ormari s lokotom. Kad ih je strpao unutra i ponovno stavio lokot na ormari, pomislio sam: Upravo nestaje, Humberto Noble Alexander. Upravo nestaje sav tvoj identitet. Ne, ne, to ne moe biti, pokuao sam razmiljati. Moje je ime zabiljeeno u nebeskim knjigama. Podigao sam bradu i izravnao ramena pri toj pomisli. Mogu mi oduzeti i liiti me svih ovozemaljskih posjeda i stvari, ali moj identitet kao kraljevskog sina Kralja svemira ostaje vjeno, zauvijek!

12

UMRIJET U SLOBODAN

Otvorila su se vrata i u sobu je uao brija. Bez rijei mi je obrijao svu kosu, sve do koe. Fotograf je tada snimio drugu seriju fotografija. Zatim je uao drugi brija kako bi mi obrijao bradu s lica. Prislonio mi je britvu na desni obraz i povukao nadolje. Iskrivio sam se od boli. Otrica britve nije bila otrena godinama, u to sam potpuno siguran. Osjeao sam kao da britva doslovno upa svaku dlaku iz moga lica, pramen po pramen. Zavrio je posao u tri poteza: jedan od desnog obraza do brade, drugi od lijevog obraza do brade, i trei od podruja vrata do brade. Krv mi je doslovno tekla u mlazovima niz lice kad je zavrio. Jedan od asnika gurnuo mi je u ruke papirnati ubrus. Evo! naredio je. Obrii se ovim. Pouri! Nemamo puno vremena. Bljeskanje fotoaparata potpuno me je zaslijepilo dok je fotograf urlao upute po trei put, a ja se shodno njima okretao. Jo uvijek sam se brisao od krvi koja mi je tekla niz lice kad me je uvar gurnuo u sivu metalnu stolicu pokraj tronog hrastovog stola, gdje je sjedio jedan od asnika koji su me uhitili, naslonivi ruke na stari pisai stroj. Ime? upitao je. Humberto Noble Alexander. Starost? Dvadeset osam. Zanimanje? Pastor za mlade u Crkvi adventista sedmoga dana, odgovorio sam. asnik je mumljajui ponavljao moje odgovore dok su njegovi prsti polako i neuko traili i tipkali slova po pisaem stroju biljeei moje odgovore. Adresa? 146. ulica istono 49. Brani status? Oenjen. Ime supruge? Yraida Seull Alexander. Djeca? Humberto D. Alexander.

PET MINUTA OD PAKLA

13

Nakon to je uspio zabiljeiti svaku pojedinost mog ivota od ro enja, porunik me je okrenuo prema policajcu koji je imao kacigu. Za mnom, naredio je. Desnom je rukom dodirivao usadnik puke i kao da mi je prijetio neka se samo usudim usprotiviti. Proli smo kroz neku sobu, a zatim uli u slabo osvijetljeni prolaz. Na kraju prolaza otvorio je teka metalna vrata. Otar vonj ustajale mokrae i stolice pozdravio je moja osjetila. Slijedio sam ga niz dugake, uske stube. Temperatura zraka padala je kako smo se sputali. Na dnu stubita oi su mi se navikle na slabu svjetlost tek toliko da sam uspio razaznati prazan hodnik. Zvuk naih koraka odjekivao je i odbijao se od metalnih vrata koja su bila usa ena u betonske zidove. Hodnik je bio rascjepkan u dijelove, a svaki je bio zagra en reetkama, elinim vratima i uvalo ga je nekoliko uvara. Nitko nije razgovarao dok smo se pribliavali prvim vratima. Ne zastavi, moj je uvar odzvidao ifriranu poruku. S druge strane barikade doao je odgovor u obliku zviduka. Vrata su se otvorila, a zatim se uz zveket zatvorila iza nas. Nigdje nisam uspio vidjeti drugo ljudsko bie koliko god sam se trudio. Bez rijei, nastavili smo do sljedeih vrata, zatim do sljedeih, sve dok se moj straar nije zaustavio pred elijom broj est. Nisam vidio druge zatvorenike niti su oni vidjeli mene sve dok me uvar nije nemilosrdno gurnuo u moje nove odaje. Teka metalna vrata uz zveket i kripu zatvorila su se iza mene. Potpuno me je preplavio iznenadni val munine dok sam pokuavao doi k sebi i pribrati se. Zadah smrada bio je neizdriv. Progutao sam s mukom i oajno pokuavao doi do zraka. Osjeao sam kao da je na svaku poru moga tijela izvrena invazija zaguujueg smrada ljudskih izmetina. Zatvorska elija nije bila nita drugo do betonski kavez. Visoko na stranjem zidu bio je nainjen otvor u betonskom zidu, ali je bio postavljen i usmjeren na takav nain da je zatvorenicima spreavao pogled izvan elije, dok je u isto vrijeme omoguavao dopiranje svjeeg zraka.

14

UMRIJET U SLOBODAN

Iz zahr ale cijevi s potrganom slavinom, koja se nalazila nie na istom zidu, jednolino je kapala ustajala voda. Nije bilo zahoda ni ikakva umivaonika. Rupa koja se nalazila u suprotnom kutu trebala je sluiti kao zahod, ali je bila ve odavno zaepljena. Hrpe ljudskih izmetina nalazile su se uokolo nalik onima u stajama. Neke su hrpe bile stvrdnute i stare, druge pak svjee i trulo smrdljive. U oaju sam se osvrnuo oko sebe i bacio pogled na svoje privremene odaje. Dok su mi se oi privikavale na tamu, osjetio sam na sebi ispitivake poglede. Trenutak kasnije sam ih ugledao: dvadeset etiri para oiju zurilo je u mene iz devet metalnih leaja koji su bili privezani lancima za betonske zidove. Moja su se usta irom otvorila u nevjerici dok sam promatrao i prouavao neuredna i oajna lica koja me okruuju. Nenadan zveket na vratima prekinuo je tiinu. Ilego carne fresca [Stiglo je svjee meso], uzviknuo je zatvorenik najblii vratima dok je veliki pladanj bio gurnut kroz otvor u podnoju vrata. Moji su kolege zatvorenici skoili i bacili se na hranu. Samo jedan daak pokvarenog i ustajalog mesa, i znao sam da neu staviti nijedan zalogaj u usta. Zaudaralo je jae i od ljudskih fekalija koje su se nalazile nagomilane na podu. Dolazak hrane razvezao je jezik mojih kolega zatvorenika. udjeli su za informacijama iz vanjskog svijeta vie nego njihovi prazni eluci za hranom. to se doga a vani? Jesi li moda nauo da uvari raspravljaju o naem osloba anju? Castro. Hoe li se dogoditi prevrat, pu? Jesi li uo togod o invaziji? Hoemo li biti oslobo eni? Moji su me kolege doslovno bombardirali pitanjima. Ispriao sam im ono malo to sam nauo na gradskim ulicama u svakidanjim naklapanjima i traevima i ono to su objavljivale dravne novine. Zapravo nisam imao pojma ni o kakvom prevratu, invaziji ili politikim prijetnjama Castrovom reimu. Ja sam bio pastor za mlade, a ne revolucionar. Tada nisam shvaao njihovu nezasitnu

PET MINUTA OD PAKLA

15

glad i apetit za svjeim informacijama. Me utim, kasnije sam shvatio to to znai. Nakon nekog vremena nastala je jeziva tiina. Iako nitko nije govorio, svi smo mislili isto na obitelj, dom i slobodu. Sati su sporo prolazili. Kad bih barem mogao zaspati nekoliko sati, mislio sam. Kad bih barem mogao dospjeti u milost dubokog sna. Ali usprkos tami, san me je izbjegavao. Teko stenjanje i gun anje mojih kolega uhienika stalno su me podsjeali da nisam sm. Netko je s lijeve strane neto mumljao. S desne strane uo sam nekoga kako ape poznatu katoliku molitvu. I svakih se nekoliko minuta, ili mi se barem tako inilo, netko od zatvorenika uputio u kut elije kako bi obavio fizioloke potrebe. Kako o snu nije bilo ni govora, razmiljao sam o jueranjem veernjem sastanku i o mladim ljudima koji su prvi put odluili posvetiti svoje ivote Gospodinu. Ponovno sam zahvaljivao Bogu za njihovu vjeru, a zatim se molio za svakoga od njih posebno. Kad sam se pomolio za sve s liste onih koji su istupili na prvom sastanku za obnovu i odluili slijediti Boga, naslonio sam glavu o kameni zid i zatvorio oi. Koga e pastor Vasquez nai za drugi sastanak i drugu propovijed iz ovoga niza? pitao sam se. Stvarno nisam elio da se ova prouavanja ne odre zbog moga izbivanja, iako sam znao da e sve to u poeljeti kad konano budem puten s ovoga groznog mjesta, iz ove rupe, biti kupka i mjesto gdje u moi spavati 24 sata. Moje su misli polako blijedile, a glava mi se nagnula na stranu. Odjednom me je prepala glasna vika. Jedan zatvorenik je glasno zaplakao u snu. Jedva da se moe i zamisliti nona mora koja je uzrokovala ovakav ispad i izljev uasa. Ponovno sam se vratio u stvarnost svoga stanja. Moda u, mislio sam, ako budem igrao pokoju igru misli, moi zaboraviti ovu suludu tragediju u kojoj sam se igrom sluaja naao. Zamiljao sam da se nalazim u stanu s Yraidom i naim siniem, kako prolazim kroz svaku sobu istraujui svaki dio naega dotrajalog pokustva. U mislima sam prelazio preko svake udubine i ureza na na-

16

UMRIJET U SLOBODAN

mjetaju. Pojavila su se lica ro aka i znanaca koji su tako dareljivo darovali svaki dio toga namjetaja kad smo se vjenali. Kako je samo moja supruga bila ponosna na na prvi dom. Nae malo ljubavno gnijezdo, esto je ponavljala. ive boje vunenog pokrivaa koji se nalazio na stolici za njihanje ugodno su me ugrijale. Mogao sam vidjeti Yraidu umotanu u taj pokriva kako njeguje naega sinia. Oi i misli gubile su se u maglovitoj ljepoti ovoga dragocjenog trenutka. Ponovno sam naslonio glavu na betonski zid i tuno uzdahnuo. Je li Yraida ula za moje uhienje? pitao sam se. Ako nije, onda se zasigurno nasmrt zabrinula. Ako zna, je li pokuala stupiti u kontakt s mamom? Yraidina torbica! Ostavio sam Yraidinu torbicu na sjedalu automobila! Oh, ne. Do jutra e sigurno nestati. No sada, na alost, vie ne mogu uiniti ba nita. Kasnije u saznati da Yraida nije saznala za moje uhienje tri dana. Pastor Vasquez je li on uo da su me zadrali u zatvoru? Vjerojatno nije. Sigurno ni nee do jutra. Praznina mi je ispunila duu. Shvativi kako ove misli samo poveavaju moje jadno stanje, izagnao sam ih iz glave. Zabacivao sam glavu s jedne strane na drugu pokuavajui se osloboditi napetosti u vratu, to je bila neznatna neugodnost u usporedbi s mojim okruenjem. I to mi je nekih pet minuta! Oigledno su asnici nainili neku pogreku. Koliko e me samo dugo jo zadravati ovdje? pitao sam se. Mojim napola svjesnim umom lutala su pitanja. Pitanja na koja nije bilo odgovora. Nakon nekog vremena prestao sam razmiljati i samo sam prazno zurio u neprobojnu tamu prenapuene, prljave elije sve dok mi umor koji je dopirao do kostiju nije obuzeo tijelo otupljujui moja osjetila i misli. Bilo je to 20. veljae 1962. Sreom, nisam znao da u ostati zatvorenik i zarobljenik u Castrovom uasnom zatvorskom sustavu dvadeset dvije godine.

17

Olujni oblaci iznad Kube

Kuba, moja domovina, esto se naziva biser Antila. Kad je Kristofor Kolumbo pristao uz obale Kube, zapisao je u svoj dnevnik da je pronaao najljepu zemlju koju su ljudske oi ikad vidjele. Bila je to zemlja gdje svjetlucave, plave vode Karipskog mora njeno zapljuskuju bijele pjeane plae i koraljne grebene, gdje topli tropski povjetarac njeno apue kroz visoka, vitka palmina drveta. Bila je to zemlja koja je obilovala bujnom zelenom travom, voem, predivno obojenim cvijeem i egzotinim pticama pravi tropski raj. Veliki Antili Kuba, Haiti, Dominikanska Republika, Jamajka i Portoriko dio su lanca otoja koja je Kolumbo grekom nazvao Zapadno indijsko otoje. Glavni kubanski otok veliinom skoro premauje veliinu svih ostalih otoka zajedno. Postoji vie od 1600 manjih otoka i otoia gdje, na veini njih, ivi tek nekoliko stanovnika. Jedina je iznimka otok Pines koji se nalazi 150 kilometara jugoistono od Havane. Dok sam kao djeak uio o zemljopisnim karakteristikama svoje zemlje, nisam mogao ni zamisliti kako u se dobro upoznati sa smrtonosnim, no ipak predivnim otokom Pinesom. Mnogi uspore uju Kubu s izduenim tijelom gladnog aligatora pri emu se glavni grad Havana na sjeveru odmara u aligatorovom repu, dok se grad Santiago de Cuba na jugu nalazi u aligatorovim otvorenim eljustima. Tijekom moga odrastanja, Kubom je vladao Fulgencio Batista, najprije preko niza marionet-

18

UMRIJET U SLOBODAN

skih predsjednika od 1934. do 1944., a zatim od 1952. do 1958. kao predsjednik Vlade. Mnogi su Kubu doivljavali kao tropsko igralite SAD-a. Poslovni ljudi iz SAD-a uloili su goleme svote novca u razvoj Kube. U kasnijim godinama Batistine vladavine kruile su glasine da je nagomilao veliko bogatstvo (300400 milijuna amerikih dolara) na raun potreba svojih sunarodnjaka, a kruile su i glasine o krajnjoj brutalnosti protiv onih koji su mu se suprotstavljali. Njegova je pohlepa i okrutnost utrla put i omoguila uspon mladom, karizmatinom revolucionaru Fidelu Castru, a s njim i dolazak komunizma. To je ono to e vam rei povijesni udbenici. Ro eni Kubanci imaju poneto drukiju priu. Kao malo dijete koje je ivjelo u maloj otonoj zajednici San Germana na jugu glavnog otoka, nisam uope bio svjestan politikih i stranakih sukoba. Moji roditelji, oboje istokrvni potomci afrikih doseljenika, emigrirali su na Kubu u svojoj mladosti; otac iz Trinidada i Tobaga, a majka s Jamajke. Tamo, u junoj pokrajini Kube, upoznali su se i vjenali. Moj otac, automehaniar, ujedno je bio i najbolji tokar u San Germanu. Imao je svoju prodavaonicu i zahvaljujui ugledu izuzetnog majstora i poznat po svom izuzetnom radu, redovito je sklapao poslovne ugovore s amerikom mornarikom bazom u Guantanamu. To je ukljuivalo i mnogo prevaljenih kilometara do baze. Ni on, a ni moja majka nisu bili zadovoljni injenicom da mora toliko vremena i tako esto izbivati iz svoje obitelji i svoga doma. Budui da je bio siguran kako e se njegov posao s mornarikom bazom nastaviti kroz due razdoblje, sazvao je obitelj i objavio svoju odluku da e prodati nau kuu u San Germanu i da emo se odseliti junije. Otvorio je novu prodavaonicu u lukom gradu Caimaneri. Dvije godine nakon naeg preseljenja moj je otac radio na tokarskom stroju, kad se slomila jedna ruka. Stroj je zarotirao u velikoj brzini i udario oca u podruje prsnog koa. Teko ozlije en proveo je u bolnici sljedeih nekoliko tjedana. Tijekom svoga boravka u bolnici odluio je da na mene prenese svoje znanje o poslu. Nakon kratkog oporavka, moj je otac objavio svoje namjere.

OLUJNI OBLACI IZNAD KUBE

19

Noble, rekao je, ja neu uvijek biti uz tebe. Mora nauiti kako se popravljaju strojevi i kako se njima rukuje. Nakon tvog susreta sa smru, prosvjedovala je moja majka, eli ugroziti i ivot naega sina? Prepirala se s ocem, ali je ipak izgubila. Prvo sam poeo uiti kako se iste i popravljaju strojevi. Posao mi se nije svi ao od samog poetka, ali u naoj se kui nitko nikada nije suprotstavljao ocu. U petak, 19. oujka 1950., samo dva mjeseca nakon nesree, otac je doao kui nakon obavljenog posla u mornarikoj bazi. Obitelj je provela veer u razgovoru, a ubrzo nakon toga spremili smo se na noni poinak. Kad je moja majka sljedeeg jutra pozivala oca na doruak, nala ga je mrtvog od sranog udara. Nakon preseljenja provodio sam vie vremena s njim. Postali smo prijatelji, a sad je odjednom bio otrgnut iz moga ivota. Uasnut njegovom smru, oplakivao sam svoj gubitak. Majka je odmah prodala obiteljsku prodavaonicu i strojeve. Zajedno s prijateljima poha ao sam mjesnu kolu koju je vodila Katolika crkva, sve dok nije dolo vrijeme da krenem u srednju kolu. Tada sam napustio prijatelje i otiao u Instituto Guantanamo, kolu nedaleko od amerike baze. U toj sam koli proveo pet godina. Tijekom toga vremena moja majka i sestra Paulina, obje umorne od stalnih politikih previranja i pobuna, otile su u SAD. Ja sam odluio ostati u svojoj domovini. Osjeao sam da meni kao crncu Kuba prua bolju budunost od naih sjevernih susjeda. Poziv od Boga da stupim u propovjedniku slubu primio sam tijekom godina provedenih na Institutu. Budunost mi se inila osiguranom, predvidljivom i prilino stabilnom. I tada je doao Castro i revolucija. Kubanski su vo e iz povijesti znali da revolucije i pobune uvijek dolaze i poinju u brdovitoj pokrajini Oriente. Fidel Castro, koji je bio sedam godina stariji od mene, odrastao je na plantai eerne trske u pokrajini Oriente. Budui da potjee iz prilino imune obitelji, polazio je najbolje katolike kole na tom podruju. Bio je odlian student i izvrstan sporta. Iako ga nisam poznavao osobno, kruile

20

UMRIJET U SLOBODAN

su prie o mnogim skandalima u koje je bio upleten prije studija. U borbi za vlast i mo na sveuilitu navodno je ubio jednoga svog ro aka. Tijekom studija prava bio je duboko upleten u rad radikalnih politikih skupina. Bio je aktivan u studentskim nemirima i demonstracijama koje su ga uvijek iznova dovodile u probleme i tekoe s policijom. 1952. diplomirao je na pravnom fakultetu i natjecao se u predizbornoj utrci za kubanski kongres. Bilo je to iste one godine kad se Batista uplaio da bi mogao izgubiti izbore pa je, da se ne bi suoio s porazom i ponienjem, uprizorio nekakav sukob i otkazao izbore izazvavi time revolt javnosti. No svi ovi politiki nemiri nisu imali gotovo nikakvog utjecaja na mene dok sam se spremao za slubu propovjednika Evan elja Isusa Krista. Glasine o nadolazeoj revoluciji proirile su se otokom bre od proljetne tropske oluje. 1953., tijekom karnevalske parade, Castro i njegovi ljudi preruili su se u Batistine vojnike, uli u elnitvo vojne bolnice Moncada i ubili osamnaest vojnika koji su se tamo nalazili na lijeenju. Za ovaj sramotni in bio je okrivljen Batista. Osamnaest mjeseci kasnije, nakon ovoga i niza slinih napada, vlada je protjerala Castra u Meksiko, gdje je ovaj osnovao plaeniku vojsku. 1957. opskrbljeni novcem skupljenim od emigranata iz SAD-a i uz pomo biveg predsjednika Carlosa Prija Socarasa, Castro i njegovi ljudi ponovno su se uuljali u Kubu i poeli vriti odurne zloine i nedjela protiv kubanskog naroda, sve vrijeme prerueni kao Batistini ljudi. Narod se, logino, okrenuo protiv Batistinog reima. Veina vo a Crkve adventista sedmoga dana, iako politiki neaktivna, vjerovala je da e Castro imati snage za izgradnju stabilnijih uvjeta ivota u zemlji. U Sierra Maestri saaljivi su se crkveni vo e i neposrednije umijeali, ne u borbi, ali hranei i vodei vojnike revolucionare. Sve je vie Kubanaca pristupalo ovom pokretu. Pred kraj 1958. postalo je oigledno da su Batistini predsjedniki dani odbrojani. Da ne bi doivio poraz, Batista se 31. prosinca iskrao iz Havane i pobjegao u Dominikansku Republiku. Dva dana kasnije, 2. sijenja 1959.,

OLUJNI OBLACI IZNAD KUBE

21

pobunjenike su snage preuzele Santiago de Cuba i zapoele jednotjedni pobjedniki pohod na sjeverozapad u glavni grad Havanu. Castro i njegovi ljudi stigli su u Havanu nosei krunice posluili su se trikom, varkom, kako bi uvjerili strastvene katolike da su revolucionari doista odani crkvi. No pogled izbliza otkrio je sasvim drukiju sliku. Njegovi elni ljudi, poput Ernesta (Che) Guevare iz Argentine, Camila Cienfuega, lana Kubanske komunistike stranke i Raula Castra, Fidelova brata, koji je kao petnaestogodinjak bio u SSSR-u, bili su vrsti i zadrti komunisti. Nakon to je njih i njima sline ljude postavio na kljune poloaje u kubanskoj vladi, Castro je poeo u crkve ubacivati vojnike preodjevene u civilna odijela. Katolici i Jehovini svjedoci bili su prvi koji su osjetili njegovu eljeznu aku. Na Kubi Katolika je crkva svake godine slavila 8. rujna La Virgen de la Caridad (Majku Boju Milostivu). Taj su obiaj zapoeli prvi doseljenici u naoj zemlji. Ali budui da je bio povezan s vjerom i Bogom, Castro nije dopustio puanstvu odravanje procesije koja je pratila ovakav doga aj. Tvrdio je, naime, da bi to moglo biti vrlo opasno budui da je jedna frakcija Batistinih ljudi jo uvijek vrlo aktivna i brojna u glavnome gradu. No sveenici su odluili da narod svejedno odri svoju procesiju. Planirali su mirni mimohod kroz gradsku etvrt gdje se nalazila crkva. Castrova civilno odjevena policija oboruala se metalnim cijevima, lancima i raznoraznim toljagama i palicama, i sve nevino umotala u novinski papir. Kad su ljudi poeli izlaziti iz crkve kako bi odrali svoju procesiju, izbila je tunjava i krvavi sukob. Stotine je vjernika bilo ozlije eno i ubijeno. Okrivljeni su bili Batistini ljudi, ali su stanovnici Havane znali istinu. Nakon ovog dogaaja Castro je skinuo masku nevinosti. Otvoreno je progonio sveenike, protjerivao ih u panjolsku i utamniio mnotvo svojih sunarodnjaka. Do sukoba Jehovinih svjedoka s Castrom dolo je zbog njihova odbijanja da izvravaju vojne obveze i pozdravljaju dravnu zastavu. Razjaren njihovim odbijanjem i pr-

22

UMRIJET U SLOBODAN

kosom, Castro je naredio njihovo uhienje kao i pljenidbu njihovih posjeda i imetka, a onda ih je bacao u zatvore, uglavnom na otoku Pinesu i Combinado del Este. Bili su razodijevani, batinani i bacani u zatvorske elije pune homoseksualaca. U to sam vrijeme zavrio kolovanje na Institutu i radio kao pastor za mlade u gradu Marianao zajedno s pastorom Vasquezom. Tako er sam prodavao i kranske knjige kako bih nadopunio plau koju sam dobivao od crkve. Znali smo od poetka da je samo pitanje vremena kada e Castro poeti uznemirivati i druge kranske organizacije, ukljuujui i nas, adventiste sedmoga dana. Castrov je marksistiki reim smatrao crkvu prijetnjom. Tijekom revolucije njegovi su ga ljudi nazvali el cabalo (konj). Pa kad su nai pastori propovijedali o zvijerima iz Otkrivenja, bili su optuivani i osu ivani za poticanje politike pobune. Samo nekoliko mjeseci nakon Castrovog prevrata i dolaska na vlast, postalo je oigledno da se on oslanja na komunistiku ideologiju. Novi je vo a obeao da e njegova revolucija donijeti korjenite promjene na Kubi u ekonomiji, vlasti i nainu ivota njezinih stanovnika. I doista je to obeanje ispunio! 1959. i 1960. Castro se jo uvijek nije oitovao kao komunist, iako su njegovi privlani govori puni obeanja na javnim skupovima bivali opovrgavani raznovrsnim nepravdama i mrvljeni pod izmom namjerne i oigledne nepravde. Kad je postao siguran u svoju mo, Castro je svoje neprijatelje optuio za zloine protiv revolucije i provodio brze namjetene sudske procese. Neki od njegovih neprijatelja bili su osu ivani na zatvorske kazne; drugi su pak bili javno pogubljivani. Novinari koji su pratili njegovu vladavinu izjavili su da je postupanje prema neprijateljima i njihovo uklanjanje bilo vrlo slino nainu na koji se Rusija rjeavala svojih neistomiljenika. Poput pokreta Hitlerove mladei u nacistikoj Njemakoj i Maove Crvene strae u komunistikoj Kini, Castro je utemeljio djeju pionirsku organizaciju. lanovi su posjedovali neogranienu vlast. Provaljivali su u kue, jeli hranu koju su god htjeli, zapovijedali gra anima da gase svjetla u odre eno

OLUJNI OBLACI IZNAD KUBE

23

vrijeme veeri i vrili pljenidbu osobnih dobara proglaavajui ih narodnim vlasnitvom. Svatko tko je imao kratkovalni radioprijemnik bio je optuivan i osu ivan za sluanje neprijateljskih emisija. I najmanji prekraj, stvarni ili izmiljen, bio je smatran zloinom protiv drave, a zloin protiv drave nikad nije proao nekanjeno. Odnosi sa SAD-om pogorali su se nakon to je Castro nacionalizirao sve rafinerije nafte koje su bile u amerikom vlasnitvu. SAD su uvele embargo na svu trgovinu s Kubom, a Castro je na to odgovorio odmazdom i pljenidbom svih amerikih kompanija i poslovnih institucija u Kubi. 2. sijenja 1960. Castro je optuio sve zaposlenike amerikog veleposlanstva u Havani za pijunau. U roku od 48 sati svi lanovi i zaposlenici veleposlanstva protjerani su iz zemlje, a razljuena je vlada SAD-a prekinula svaki diplomatski kontakt s mojom zemljom. Prilikom Castrova dolaska na vlast, velik je broj Kubanaca pobjegao iz svoje domovine ukljuujui i veliki broj lijenika, pravnika, pisaca, profesora i inenjera. Radije su pobjegli nego da moraju raditi za novu vlast. Tijekom toga vremena pomogao sam mnogim prijateljima i lanovima crkve da se pridrue tom masovnom odlasku, skoro egzodusu. Moja majka i sestra, koje sada ive u dravi Massachusetts u SAD-u, preklinjale su me da napustim Kubu i odem u SAD dok jo mogu pobjei. To bih vjerojatno i uinio da nije postojao mali problem. U tom trenutku sam ve upoznao Yraidu i oenio se njome. Ona i ja neko smo vrijeme razmiljali o tome da podnesemo zahtjev za izdavanje vize. Me utim, prije nego to smo mogli napustiti zemlju, moja je mlada nevjesta ostala trudna. Na nau nesreu, vlada je donijela zakon kojim nije doputala nijednoj trudnici da napusti Kubu. Prekasno smo shvatili da neemo ii nikamo, barem dok ne dobijemo dijete. Moda kasnije, tjeili smo se. Moda est ili sedam mjeseci nakon ro enja naega prvog djeteta. Nakon to je Castro uvidio koliki broj strunjaka i obrazovanih ljudi podnosi zahtjeve za vizu i odlazi iz zemlje, zatvorio je granice. No usprkos njegovom trudu i na-

24

UMRIJET U SLOBODAN

poru, ljudi su nastavili neopazice prolaziti pokraj graninih patrola i tajne policije. I moram priznati da sam pomagao svojoj brai i sestrama gdje god i kad god sam mogao. Teko je shvatiti i razumjeti kako su dragocjene bile slobode koje smo mi Kubanci izgubili! Vjerojatno ih nitko nije svjestan niti ih zna cijeniti dok ih ne izgubi. Tada se dogodio Zaljev svinja 15.17. travnja 1961. Kubanski kontrarevolucionari, zajedno s amerikom CIA-om, planirali su izvesti invaziju na otok uzdu razvedenog dijela obale pod nazivom Zaljev svinja. Uz potporu zrakoplovnih snaga SAD-a, planirali su preuzeti otok i poraziti Castrovu revolucionarnu vojsku. U samoj Kubi bivi su se pristae Batiste i drugi koji su se suprotstavili komunistikom preuzimanju vlasti tako er pripremali za invaziju. Castro i njegovi vojnici, saznavi za planiranu invaziju danima prije nego se trebala dogoditi, privodili su na stotine i tisue ljudi u gradovima Havani i Marianau. Zatvorio je 70 posto stanovnika, mukih i enskih, u kole, bolnice, skladita, na stadione, ak i u zooloki vrt bilo koje mjesto koje su mogli pretvoriti u zatvor. Istovremeno, reim je nasilno zaposjeo dom Marqueza Sterlinga, jednog od ranijih predsjednikih kandidata ubijenog tijekom revolucije, pretvorio ga u kubanski ekvivalent ruskog elnitva KGB-a i prozvao ga G-2. Provala tajnih i strogo uvanih informacija, koje su Castru omoguile pripremu za invaziju, kao i propust Vlade SAD-a da osigura zranu potporu, bio je glavni uzrok propasti ovog pokuaja. Nakon fijaska u Zaljevu svinja, paranoja Fidela Castra znaajno se pojaala. Njegovi su agenti traili agente CIA-e u svakoj ulici i iza svake eerne trske na otoku. Najnevinije djelo od strane fizikih osoba, gra ana, bilo je odmah pod neposrednom sumnjom. Mnogi moji prijatelji suoili su se s njegovim streljakim odredima prijatelji kao to su Armando Rodriguez, Perez Lopez, Jesus Cueva i Enrique Hernandez. Drugi su bili odvedeni u zatvor i jednostavno nestali bez traga i glasa, i o njima se vie nikada nije nita ulo. Protestantski propovjednici i katoliki sveenici tako er su bili pod prismotrom zbog sumnje da su

OLUJNI OBLACI IZNAD KUBE

25

CIA-ini agenti zbog me unarodnih veza koje je omoguivao njihov poloaj. Poput ostalih krana na Kubi, moja supruga i ja tako er smo ivjeli u strahu. Svaki put kad sam odlazio od kue, Yraida i ja poljubili bismo se za rastanak kao da se moda vidimo posljednji put na ovoj zemlji. Dok sam prvi put drao naega novoro enog sina u naruju, pitao sam se hou li ikada doivjeti da ga vidim kako postaje mukarac. No usprkos svim tekoama, usprkos svim nedaama i iznenadnim napadima, i usprkos svim ubojstvima koja su se doga ala oko nas, vjerovao sam da imam posao koji treba biti obavljen. Vie nego ikada ranije uasnuti i preplaeni kubanski narod e ao je i potrebovao sigurnost koja se jedino moe nai u Rijei Bojoj. Vie nego ikad trebali su nadu u bolju sutranjicu.

26

UMRIJET U SLOBODAN

Drutvo u zatvorskoj eliji broj dva

Dolazak hrane jednom dnevno prekidao je monotoniju zatvorskog ivota. Nakon prvog obroka svega samo ne svjeeg mesa, naa se dnevna dijeta sastojala od trideset dekagrama blijedoute kae nainjene od kukuruznog brana i vode, i krike kruha tvrdog kao kamen. Debeli bijeli crvi koji su plutali na povrini kae bili su nam izvor bjelanevina. No koliko god se trudio, nisam se uspio natjerati da progutam i probavim bilo kau bilo kruh. Drugim zatvorenicima nije smetalo to ja imam osjetljiv eludac. Osjetio sam da se pitaju koliko u dugo izdrati prije nego to ponem jesti pokvarenu hranu. Dok sam gledao kako drugi zatvorenici jedu, pitao sam se koliko je dugo svaki od njih zatoen u ovoj rupi smrti. Koliko sam ja mogao vidjeti i razaznati, neki od njih su se ovdje nalazili ve podosta vremena. to li je svaki od njih poinio da je zasluio tako neljudsko postupanje? Umorstvo? Kra u? Krijumarenje? Je li lan podzemlja? Mogao sam samo naga ati i nasluivati teinu njihovih zloina protiv domovine. Zahvaljivao sam Bogu za to to u, kad moji tamniari ubrzo shvate da je moje uhienje bilo pogreka, biti oslobo en i da e mi biti doputeno vratiti se svojoj obitelji. Nisam uope imao pojma koliko je vremena prolo kad se lice jednog straara pojavilo pred prozoriem na

DRUTVO U ZATVORSKOJ ELIJI BROJ DVA

27

vratima zatvorske elije. Je li Alexander ovdje? upitao je. Kad sam potvrdno odgovorio, upalila se jedina arulja koja je visjela sa stropa. Pokuao sam zatititi oi od jarke svjetlosti. Otvorio se otvor za hranu koji se nalazio u vratima, a o pod su tresnuli komadi odjee pred mojim nogama. Obuci se i pripremi, zapovjedio mi je uvar. eka te asnik za istragu i sasluavanje. Podigao sam majicu s plavo-bijelim prugama i navukao je preko glave i odjenuo crveno radno odijelo. Dok sam prilago ivao veliinu naramenica, svrnuo sam pogled nadolje gledajui svoju odoru te se obeshrabreno osmjehnuo u sebi. Humberto Noble Alexander, propovjednik i sveenik Evan elja Isusa Krista, nosi tu udnovatu i neprikladnu odjeu mogu samo zamisliti kako sam izgledao. Zatvorenici s kojima sam dijelio zatvorsku eliju smijali su se mom izgledu usprkos svome polugolom stanju. Ne brini se, naviknut e se na to da izgleda kao zebra, rekao je jedan od zatvorenika dok mu je glas izraavao laganu simpatiju. Svi smo se na to navikli. Napravio sam grimasu pokazujui da se gnuam njegove primjedbe. U sebi sam mislio: Nemogue je da u ovdje ostati toliko dugo da bih se navikao na takvo to. No moj se um ipak hrvao sa zlokobnim slutnjama koje su se pojavile u meni. to ako se dogodi ono najgore? to ako ne budem puten? Ne! Stresao sam se od ovih odvratnih misli. Neu misliti tako negativno. Morao sam vjerovati da e bilo kakva moebitna greka koju je vojna policija napravila biti razjanjena brzo i uinkovito. Trebam samo porazgovarati s odgovornom osobom, i bit u na putu kui. elik je zastrugao po eliku kad su se velika, masivna vrata odkrinula. Izaao sam iz elije i stupio u slabo osvijetljeni hodnik. Pozdravio me je val svjeeg zraka. Umor i iscrpljenost polako su nestajali dok sam udisao osvjeavajui miris. Mogao sam se nositi sa svime, mislio sam, osim nezdravog i beznadnog okruenja koje sam upravo ostavio iza sebe. Moj je vojni uvar sa sivom bradom i zguvanom vojnom odorom nalikovao tisuama drugih ljudi koji su opona-

28

UMRIJET U SLOBODAN

ali Fidela Castra, a moglo ih se vidjeti kako lutaju po ulicama glavnog grada nakon Castrova uspjelog prevrata. uvar je snano zalupio vratima elije i gurnuo me prema naprijed uperivi puanu cijev u mene. Koraci su nam glasno odjekivali du dugakog, praznog hodnika. Moj me je uvar putom odluio verbalno zlostavljati. Kad zavrimo s tobom, nee vie raspaavati opijum ljudima, rekao je. Trenutak sam zastao i zamislio se, a zatim ga upitao: Opijum? Ali ja... Ustuknuo sam nehotice kad mi je gurnuo puanu cijev u kraljenicu. Opijum za mase, prosiktao je. Kranstvo! I dok sam hodao s puanom cijevi uperenom u le a, nasmijao sam se usprkos bolu. Naravno, Evan elje Isusa Krista bio je to opijum za mase sudei prema Castrovom reimu. Je li to razlog zato sam uhien, zato to sam propovijedao Evan elje? Jednom me je rukom zgrabio za moju lijevu ruku, a drugom je poravnao puku uperenu u mene dok smo nastavljali put kroz labirint sivih prolaza, nalik zagrobnima, kroz vrata s reetkama i po neravnim kamenim stubama. Dok smo teturali hodnicima, niti sam koga vidio niti uo. Odjednom, iznenada, zapovjedio mi je da se zaustavim, a zatim me je okrenuo prema ulazu s metalnim vratima. ifriranim signalima moj je oruani pratilac otro pokucao na vrata. Vrata su se otvorila, i straar me je grubo gurnuo u malu sobu za ispitivanje. Zapljusnuo me val svjeeg i ohla enog zraka, kao da sam uao u prostor predvi en za uvanje lako pokvarljivih namirnica. Kasnije sam saznao da se temperatura u sobi mogla podeavati i kretati od ognjeno vrue do ledeno hladne, ovisno o zamislima ispitivaa i stupnju neugode koja je trebala biti nanijeta zatvoreniku. ovjek kojega sam odmah prepoznao kao asnika zaduenog za provedbu istrage unato njegovoj civilnoj odjei, koraao je naprijed-natrag iza malenog metalnog stola. Njegova neuredna brada trebala je biti imitacija brade i brkova koju je nosio njegov vrhovni zapovjednik Fidel Ca-

DRUTVO U ZATVORSKOJ ELIJI BROJ DVA

29

stro. S rukama prekrienim na le ima i bradom isturenom naprijed, ponosno je koraao kao pijetao koji oekuje odluujuu borbu u ringu u sreditu Havane. Trenutak je zastao i odmjerio me pogledom. Hladan pogled bio je u potpunoj suprotnosti s njegovim prijateljskim izgledom i laganim smijekom na usnama. Ispred stola nalazila se prazna metalna stolica. Bez rijei su me, moj oruani pratilac i drugi vojnik koji je stajao u sjeni, zgrabili i svukli s mene odjeu. Neko sam vrijeme tako stajao gol ekajui daljnje upute, dok su se njih trojica, svi obueni u toplu i udobnu odjeu, smijali i razgovarali me usobno. Revolucija e trajati vjeno! izjavio je moj istraitelj dok je sjedao u stolicu koja se nalazila iza stola. Da, sloio se drugi vojnik gestikulirajui rukama. Ona je velika i nepobjediva. Zasigurno e trajati vie od tisuu godina, odgovorio je moj oruani pratilac. Ne znam postoji li vjenost, ali ako postoji, revolucija e je nadivjeti. Tresao sam se od hladnoe dok su njih trojica izricali hvalospjeve vrlinama i dugovjenosti Castrove revolucije. Nakon nekoliko minuta, namjerno priekavi da hladni zrak prodre u moje tijelo, ispitiva mi je naredio da sjednem na praznu, metalnu stolicu. Posluao sam. Kad sam sjeo, drugi je asnik upalio rasvjetno tijelo iznad moje glave. arulja snage 800 w uperena izravno u moje lice potpuno me je zaslijepila. Pokuao sam mirkati, ali nisam uspio izbjei njezinu jarku svjetlost. Zatvorio sam oi, ali snana je svjetlost prodrla kroz moje vje e uzrokujui snanu bol u oima. Oe, molio sam tiho, obeao si da e uvijek biti sa mnom. Budi sa mnom sada. Daj mi snage da izdrim. Duboko sam udahnuo i priekao. Iz osobnog sam iskustva znao da se tri stvari ne rade kad te ispituju vladini agenti: nikad ne govori prije nego ti se netko obrati, ne postavljaj pitanja i nikad nemoj dobrovoljno odavati informacije bilo kakve vrste. Nakon nekoliko neugodnih trenutaka, odgovorni je asnik ispalio prvo pitanje. Zato si iao u Guantanamo? Guantanamo? upitao sam...

30

UMRIJET U SLOBODAN

Iznena en njegovim pitanjem, trebalo mi je vremena za razmiljanje. Na to li je ciljao? to smjera? Nita nisam shvaao. Kad god sam bio ispitivan ranije, u prethodnim sluajevima, bilo je to zbog tu ih aktivnosti, a ne mojih. Da, Guantanamo! Tada sam se sjetio puta na koji smo Yraida i ja otili prije nekoliko tjedana. Odvezli smo se dolje u pokrajinu Oriente kako bismo posjetili neke lanove moje obitelji. Smatrao sam da se njegovo pitanje odnosi na taj put. Da posjetim ro ake. Moj je ispitiva otpuhnuo u nevjerici. Iako nisam mogao vidjeti nita iza kruga zasljepljujueg svjetla, uo sam nervozno i nestrpljivo lupkanje olovkom o metalnu povrinu stola. Znamo da si se iao sastati s McDonaldom. McDonald? Moj glas je izdao iznena enje. Gospodine, ali ja ne poznajem nikakvog McDonalda. Pozorno sam se prisjeao traeva, glasina i podzemnih naga anja koje sam uo na raznim mjestima. Oh, da, pomislio sam. uo sam glasine o amerikom lijeniku koji se nalazio u amerikoj mornarikoj bazi u Guantanamu i o njegovim navodnim pokuajima atentata na Castra, ali ga nikad nisam upoznao. Dr. McDonald, ovjek se nagnuo peko stola prema svjetlosti. Ti ga poznaje! Nadmoni ton njegovog glasa u potpunosti se poklapao s njegovim sarkastinim izrazom lica. On je lijenik u bolnici u bazi. Ti to zna jer si tamo krenuo kako bi se s njime sastao. Oigledno zadovoljan snagom informacija koje mi je uputio, moj je ispitiva sklopio ruke i naslonio se na naslon u svojoj stolici. Ovi ljudi samo trae kako bi mi neto prikvaili i optuili me, mislio sam. Pa, morat e se malo potruditi. Uspravio sam ramena, podigao bradu, i zurio ravno u tamu koja je okruivala lice mog ispitivaa. Jasno, razgovijetno i odmjerenim tonom odgovorio sam: Ponavljam vam, gospodine. Ne poznajem nikakvog lijenika imenom McDonald. Zvuk struganja metala o grubi beton od ega su se sastojali zidovi i pod, glasno je odjeknuo kad je moj muitelj skoio na noge. uo sam i osjetio estinu njegovog

DRUTVO U ZATVORSKOJ ELIJI BROJ DVA

31

bijesa. Bez rijei je zaobiao stol. U mom su se vidokrugu pojavile bljetavosjajne izme i par uredno izglaanih hlaa, zatim njegova lijeva ruka i gornji dio trupa, dok mu je lice ostalo izvan podruja svjetlosti. Nagnuo se na rub stola i nekoliko je sekundi izgledao potpuno smireno i oputeno. Tada se njegovo tijelo zgrilo. Humberto. Njegov je glas postajao sve opasniji i prijetei; uperio mi je prst u lice, na kojih centimetar-dva od vrha nosa. Dosad sam bio stvarno strpljiv s tobom, ali moje strpljenje polako nestaje. Pouzdano znamo da ti je dr. McDonald trebao dati bombu kako bi je ti postavio u Castrov privatni zrakoplov. Bombu? Izbezumljen i u nevjerici, zurio sam u mjesto gdje sam pretpostavljao da se nalazi njegovo lice. Za ime svijeta, kako su samo doli do ovako nevjerojatne i izmiljene prie? Nemoj mi se praviti kao da nita ne zna, Alexander. ovjek se uurbano odmaknuo od stola poput nekoga tko se odmie od vrue kuhinjske tave. Osjetio sam nepodnoljivi pritisak dok je pokuavao vratiti prijanju mirnou i nadmoni stav. Da, bombu! Njegov je glas prasnuo otkrivajui sumnjiavost i nezadovoljstvo. Trebalo mu je nekoliko sekundi da ponovno zauzme svoj arogantni stav i prijanje ponaanje, energino je poskoio i ponovno priao mjestu gdje sam sjedio. Mi znamo... rekao je, oteui rije znamo vrlo znaajno. Ti ga poznaje! Odmahnuo sam glavom i slegnuo ramenima. Pa vi znate vie od mene. Vidno bijesan i razjaren, uspravio se do pune visine od 170 centimetara i uzdahnuo: Hm! Naravno da znamo. Obuci se. Narednie, odvedi ga u sobu. Dok sam navlaio odjeu, moj je mozak, poput automobila kojem treba podeavanje, upao u neugodan prazan hod. Prsti su mi odbili poslunost a zubi cvokotali, djelomice zbog ledene temperature koja je vladala u toj sobi, a djelomice i od strane spoznaje da se ovog puta neu tako lako izvui.

32

UMRIJET U SLOBODAN

Oamuen, prepustio sam se da me vode od sobe do sobe. Moj me je oruani pratilac vrije ao i poniavao dok smo se uspinjali zavojitim tunelskim sustavom. Progovorit e ti ve. Samo ekaj i vidjet e da e progovoriti. Sproveo me prvo jednim, zatim drugim hodnikom. Svrnuo sam pogled na teka metalna vrata koja su razbila jednolinost sivih betonskih zidova i sav sam protrnuo. Sad sam shvatio da se iza svakih vrata nalaze zatoenici koji ive u ak i za ivotinje nedolinim i neprihvatljivim uvjetima. Na jednom skretanju, kad sam automatski skrenuo ulijevo, moj me je tamniar preusmjerio nadesno. Ovuda, zaurlao je gurajui me uperenom cijevi svoga oruja. U zatvorsku eliju broj dva, tvoj novi dom. Na trenutak sam se razvedrio. Moda e uvjeti u zatvorskoj eliji broj dva biti neto bolji. Moja je prva zatvorska elija zasigurno bila samo poetna nastamba, mislio sam. To bi objasnilo i zato je tamo bilo dvanaest zatvorenika u prostoru predvi enom za devetoricu. uvar se zaustavio pred vratima oznaenima brojem dva. Pritisnuo je prekida pokraj vrata i izvadio sveanj kljueva iz depa. Nakon to je otkljuao vrata jednim od tih kljueva, irom ih je otvorio. Vidjet emo poznaje li ti McDonalda ili ne nakon par dana provedenih ovdje, rekao je pokazujui mi put u eliju ogra enu eljeznim ipkama. Osvrnuo sam se kako bih pronaao krevet, ali njega nije bilo samo grubi betonski pod koji se polako ljutio zahvaljujui vlazi koja je vladala u prostoriji. Vrata su se zatvorila uz glasan zveket i svjetlo se ugasilo. Mislei kako sam sm, skvrio sam se i sjeo na hladan i vlaan pod. Iscrpljen, polako sam legao i sklopio oi nadajui se kako u moi izbrisati posljednjih sedamdeset dva sata svoga ivota. Moda e biti najbolje da malo odrijemam, mislio sam. Skvrio sam se u poloaj nero enog djeteta u utrobi majke, ali ubrzo su moji laktovi i kukovi poeli prosvjedovati. Vrtio sam se i okretao s jedne strane na drugu pokuavajui nai odgovarajui poloaj. Pitao sam se koliko e

DRUTVO U ZATVORSKOJ ELIJI BROJ DVA

33

me dugo drati ovdje, izoliranog od drugih zatvorenika. Koliko u dugo moi podnijeti ovu samou? Prije nego to je prolo pet minuta, shvatio sam da je moja prva pretpostavka bila netona. Nisam bio sam u eliji. Naprotiv, osjetio sam kako siuna stopala neprestano jure pokraj moje glave. Zamahnuo sam kako bih odagnao uljeza, ali sam samo shvatio da moj nepozvani sustanar nije doao sam. Iz svih kutova i pukotina u zidu i odlomljenih dijelova betona izmiljelo je na stotine kukaca, ohara, i takora. Gdje god bih posegnuo rukom, nalazilo se nekakvo stvorenje. Ustuknuo sam i sklupao se uza zid, poput lopte, to sam vie mogao i oslukivao smrtonosno zujanje komaraca koji su kruili oko moje svjee obrijane glave. Mlatarao sam rukama i nogama kao pomahnitao, povremeno dodirujui neko od stvorenja. Kad sam osjetio toplo tijelo tropske zmije kako silazi niz moj vrat i dalje na prsa, unuo sam i odbacio je na drugu stranu prostorije. Panino sam se osvrtao. Koliko jo drugih zmija visi sa stropa spremnih da mi padnu za vrat? Za samo nekoliko minuta ozbiljno sam se pitao koliko e vremena proi prije negoli potpuno poludim ili umrem od smrtonosnog ugriza zmije ili takora. Izgledalo je kao itava vjenost, ali za manje od pet minuta svjetiljka koja je visjela sa stropa upalila se, a moji su ljigavi gmizavi sustanari pobjegli ili odgmizali natrag u svoja skrovita. Ustao sam i pokuao oistiti donje rublje od preostalih nametnika. Vrata elije su se otvorila. Moj se je mrani uvar zahliknuo smijui se uasnutom izrazu koji se vjerojatno vidio na mome licu. Mahnuo mi je da iza em u hodnik, a onda me je ponovno dopratio u sobu za ispitivanje. Ovaj put je u sobi bilo toplo i posjeli su me na nekakav jastuk ispred drugog ispitivaa. Odgovorni je asnik zapucketao prstima na to je uvar pozorno prilagodio regulator klima-ureaja, a zatim uperio svjetlo snage 800 w izravno u moje oi. Alexander, zareao je novi ispitiva, mora shvatiti da se ja ne alim i da doista mislim ozbiljno. Kada ti je dr. McDonald trebao predati bombu?

34

UMRIJET U SLOBODAN

Proaputao sam kratku molitvu za snagu i duboko udahnuo. Ne znam nita o takvoj bombi. Priznaje li da si iao u Guantanamo? Da. S kojim razlogom? Jedna od mojih sestara ivi na kubanskoj strani grada. Posjetio sam je. ovjek iza svjetlosnog kruga nagnuo se naprijed. Njegov je glas izgubio onu otrinu i bijes koji je pokazivao na poetku. Gledaj, Alexander, mi elimo znati samo jedno. Kako si mislio progurati i postaviti bombu u zrakoplov? utio sam budui da nisam znao nita o planiranju atentata koji je on opisao. Njegova je stolica strugnula o betonski pod, i nekoliko minuta sam sluao kako koraa naprijed-natrag iza svoga stola. Ne eli odgovoriti zbog svog ugovora s amerikom CIA-om. Mi znamo da si ti jedan od njezinih kljunih agenata ovdje na Otoku. Njegov se glas sve vie pribliavao dok nisam osjetio da se nalazi na udaljenosti od tek nekoliko centimetara od mene. Jesi li primijetio jastuk na kojemu sjedi? upitao je. Ton njegovog glasa polako me je obavijao poput zmije koja se sprema na smrtonosan ugriz. To je jastuk u koji si planirao sakriti bombu kako bi je ukrcao u zrakoplov. Spustio sam pogled na svijetloplavi jastuk na kojemu sam sjedio. Zaslijepljen svjetlou, nisam uspio razaznati nijedan detalj. Ispitiva je lupio akom o stol i zaurlao: Narednie, maknite mi ga s oiju prije nego ga ubijem! uvar me je grubo zgrabio za ruku i podigao na noge. Moda e ti ponovni boravak u sobi razvezati jezik, zaprijetio je odgovorni asnik. Hrabriji ljudi od tebe uli su u tu prostoriju, snani i postojani, ali su izali slomljeni, ako su uope i izali. Metalna vrata su se otvorila i moj me je uvar izgurao na hodnik. Spotaknuo sam se i skoro pao. Sono je opsovao i gurnuo mi puanu cijev u tijelo. Borio sam se neko vrijeme pokuavajui odrati ravnoteu. Osjeao sam se prilino oamuenim dok su me zapljuskivali valovi gladi

DRUTVO U ZATVORSKOJ ELIJI BROJ DVA

35

i iscrpljenosti. Put do elije broj dva izgledao je beskonano dugaak. Kad sam ponovno bio u eliji i kad se svjetlo iznad moje glave ugasilo, stajao sam kao smrznut nasred ove prostorije oekujui svoje sustanare da se vrate. I stvarno su se vratili jo opasniji i puni osvete. Budui da nisam imao nikakve predodbe o tome koliko bih dugo mogao ostati zatoen u sobi, shvatio sam da ne mogu ostati stajati. Prije ili kasnije morat u sjesti. Ponovno sam skupio noge i sklupao se poput lopte oslanjajui se o zid. Nekoliko puta sam snano lupio u smjeru iz kojeg su dolazila stvorenja moji muitelji nadajui se da u ih tako zaplaiti i odagnati ih makar nakratko kako bih ulovio nekoliko trenutaka laganog drijemea. I to mi je uspijevalo nekoliko minuta. Kad sam se probudio, jedan mi je takor grickao noni palac. Cijela je vojska ohara plazila po mom trbuhu ostavljajui iza sebe odvratan smrad. Nekoliko minuta kasnije arulja iznad moje glave ponovno se upalila i stvorenja koja su dola iz mraka ponovno su se povukla. Kad su se vrata otvorila, nisam se mogao odluiti da li da budem zahvalan za trenutanu odgodu kazne ili da strepim za svoju neposrednu budunost. Ponovno su me odveli u sobu za ispitivanje i posjeli na onaj isti jastuk. Drugi asnik, kojeg nikad prije nisam vidio, stajao je ispred mene. Osjeao sam nazonost drugog asnika koji se nalazio iza mene. Alexander, poeo je novi ispitiva, o emu si propovijedao na svome tzv. prouavanju za obnovu? Govorio sam o podrijetlu grijeha i njegovim posljedicama, odgovorio sam. asnik koji me je ispitivao svom je snagom lupio o povrinu stola i povikao: Rekao si da je Fidel vrag, zar ne? To ste vi rekli, a ne ja. ak, tovie, nijednom u svojoj propovijedi nisam spomenuo rije vrag. A nisam spomenuo ni Fidela. Na trenutak sam zastao. Zapravo, ako je va agent potajno snimao moju propovijed, a ja mislim da jest, moemo je zajedno jo jedanput presluati kako bih vam dokazao da je sve to vam govorim istina.

36

UMRIJET U SLOBODAN

Prvi se asnik uspravio i nakratko zastao. Noble, ako e sura ivati s nama, moemo ti uvelike olakati ivot i uiniti ga daleko podnoljivijim. Bit e nagra en voem, riom, govedinom... ako e sura ivati. ekao je da ja neto odgovorim, me utim ja sam i dalje utio. U redu, ako ne eli govoriti, dat emo ti komad papira i olovku. Moe napisati to si radio. Mislim na tvoje kontrarevolucionarne aktivnosti. Dodao mi je komad papira iz biljenice i olovku. Budui da nisam imao to drugo raditi, poeo sam crtati krieve, simbol kranstva. Odgovorni je asnik nakratko pogledao moje crtee. Bijesan, istrgnuo mi je papir iz ruku i zguvao ga. Dajte mu telefonski poziv! vikao je. Na trenutak sam pomislio: Dobro je, sad mogu nazvati Yraidu i objasniti joj gdje sam i to se sa mnom zbiva. Tada sam otkrio da je moj tamniar govorio o potpuno drukijoj vrsti telefonskog poziva. Dvije su me snane ruke istovremeno udarile u oba uha s takvom silinom da su me ove pljuske podigle s jastuka na kojem sam sjedio i odletio sam u zrak. Intenzivni bol sijevnuo mi je kroz oba uha. Na oi su mi navrle suze. Bio sam siguran da su mi slune membrane prsnule. Bol me je potpuno oamutio i osjeao sam vrtoglavicu. Bit u gluh do kraja ivota, pomislio sam. U tom trenutku nisam mogao ni zamisliti koliko e moje pretpostavke doista biti tone. Dvadeset tri godine kasnije ja jo uvijek patim od posljedica njihovoga telefonskog poziva. Negdje iznad zvonjave u uima uo sam svoga tamniara kako vie: Companero, vraaj ga natrag! Drugi mi je asnik uperio pitolj u glavu dok sam pokuavao stati na noge. Moj me je uvar zatim vratio u eliju broj dva. Sljedeih petnaest dana i noi ovakav se postupak ponavljao prvo ispitivanje, zatim vrijeme za eliju broj dva, pa natrag na daljnja ispitivanja i istragu. Iako su mi san i hrana bili uskraivani i iako sam bio oslabljen njihovim neprestanim batinanjem, nikako nisam mogao pristati na priznavanje njihovih lai. to su me dulje ispitivali i drali zatoenog u onoj prljavoj zatvorskoj

DRUTVO U ZATVORSKOJ ELIJI BROJ DVA

37

eliji, to sam postajao sve odluniji da im ne dopustim da me slome. Odluio sam napustiti zatvorsku eliju broj dva neslomljen i neporaen.

38

UMRIJET U SLOBODAN

Smrtno krtenje
Teturao sam du sivog hodnika jo jednom, dok me je uvar pratio sa strane. U uima mi je zvonilo i osjeao sam vrtoglavicu od telefonskih poziva koje sam ranije primio. Iscrpljenost i bol igrali su se s mojom svijeu. Prolo je puno vremena otkad sam posljednji put spavao ili jeo. Gospodine Boe, pomislio sam, koliko dugo treba da se netko slomi pod ovakvim uvjetima? Nakon to me je uvar pretraio da se uvjeri da nemam nikakvog skrivenog oruja a gdje je mislio da uope mogu i nabaviti takvo oruje, doista ne znam otpratio me natrag u sobu za ispitivanje. Tamo sam susreo etvrtog ispitivaa, snanog, tamnoputg asnika. Po nainu na koji se poigravao sa svojim dugakim brkovima i gladio gustu bradu bilo je oigledno da ih smatra dokazom svoje mukosti i nadmonosti. Izvoli sjesti. Odgovorni mi je asnik pokazao praznu stolicu. Na stolici se nalazio svijetloplavi jastuk. Posluao sam. Gubimo previe vremena. ovjek je obiao stol i naslonio se na rub tako da mu je lijeva noga ostala visjeti. Pa ti se trese. Jesi li nervozan? Ne, samo mi je hladno, odgovorio sam. Podigavi samo jednu obrvu, odmahnuo je lagano glavom i savijao ono malo gornje usnice to se moglo nazrijeti od guste brade. Prepoznaje li ovaj jastuk na kojemu sjedi? Odmahnuo sam glavom.

SMRTNO KRTENJE

39

Sjedi na bombi koju si planirao podmetnuti u Castrov zrakoplov, no ti to ve dobro zna. Priekao je nekoliko trenutaka da vidi kako u reagirati. Nee nam nita rei o svojim aktivnostima i kontaktima s CIA-om, zar ne? Odmahnuo sam glavom. Ne, jer ne znam nita o tome. Zasigurno nam nee rei ni kako si uao u Gitmo (mornariku bazu Guantanamo) kako bi uzeo bombe i izvrio sabotau Castrovog zrakoplova? asnikovo je lice eksplodiralo od bijesa. Skoio je na noge, izvukao pitolj iz korica i uperio mi cijev u elo. Sav crven od bijesa, izvikivao mi je bujicu psovki i hula u lice. ekao sam da povue okida. Hou li uti pucanj, a zatim osjetiti metak kako prolazi mojom lubanjom? Ili neu nita uti ni osjetiti iz takve blizine? Prvi put nakon uhienja bio sam istinski preplaen prestraen sve do sri, do jezgre svoga bia. Zatvorio sam oi i svjesno pokuao iskljuiti misli iz ove situacije. Bog je zasigurno uo moju molbu i moj pla. Odjednom, u mislima, vratio sam se u San German, u razred gospodina Harissa u malu katoliku kolu u naemu mjestu. Mogao sam uti njegov glas dok je pokazivaem prelazio preko Azije i Europe na zemljovidu koji je visio na zidu. U mati sam se osvrnuo oko sebe po uionici i gledao svoje kolske prijatelje, dok su njihove iskriave oi odavale nevinost i dobronamjernost. Mogao sam osjetiti miris jela moje majke u naemu malom domu. Vidio svoga oca kako radi za strojevima. Prisjetio sam se veernjih etnji na koje sam obiavao ii s roditeljima u mome djetinjstvu. U tih sam nekoliko trenutaka proputovao kroz svoj dvadesetosmogodinji ivot prisjeajui se najdojmljivijih iskustava i doga aja koje sam potisnuo i poslao u dubine svoje svijesti. Alexander, mogao bih te ubiti ovoga trena! Hladan elik cijevi pitolja i asnikov opor glas vratili su me natrag u stvarnost. to drugo i mogu uiniti? Pokuao si pobjei, zar ne?

40

UMRIJET U SLOBODAN

Budui da me nije odmah ustrijelio i ubio, zakljuio sam da vjerojatno ni nema takvu namjeru. Strah da e me namjerno ubiti bio je zamijenjen novim uasom. Njegovi prsti, koji su u bijesu podrhtavali, mogli bi nehotice povui okida. Zato mi je to u tom trenutku palo na um, ne znam. Smrznut u vjenosti iekivanja, molio sam. Kad je iskalio bijes, mahao mi je revolverom ispred nosa. Ne postoji tako hrabar ovjek da ne bi izdao, niti ovjek toliko snaan da bi sve ovo izdrao. Ili e nam rei sve to traimo, ili e umrijeti! Zatim se udaljio ponosno hodajui po sobi, stresao glavom i neto ogoreno promrmljao. Tada nisam ni shvaao da mi se upravo sudilo, da sam upravo bio osu en i poslan na izdravanje kazne bez ikakvog prava na albu. Moji su trenuci uasa proli. Pitao sam se u sebi to su moji tamniari kadri jo uiniti. I uskoro sam saznao. Bilo mi je zapovje eno da skinem i onih nekoliko komada odjee koje sam imao na sebi. uvar mi je na glavu, preko oiju stavio debelu crnu platnenu vreu. Ruku zavezanih na le a, sproveli su me izme u dva vojnika do automobila koji je bio parkiran vani, te me bacili na pod ispod stranjeg sjedala. Jedan mi je vojnik uetom svezao skone zglobove. Druga dvojica su ula u automobil i zalupila vratima. Tono sam znao koliko ih ima po broju nogu koje su se odmarale na mojim le ima i po usadnicima njihovih puaka kojima su me pritiskivali. Jo jedna vrata su se zatvorila i zauo se zvuk zujanja automobilskog motora. Dok sam se pokuavao namjestiti u ovom skuenom prostoru, uo sam zujanje kratkovalnog radioprijemnika koji se nalazio u automobilu. Tijekom vonje voza je odgovarao jednoslonim porukama na pozive iz stoera. Moji su uvari vrlo malo govorili . Osjetio sam svaku neravninu i udubinu na cesti dok je automobil poskakivao prelazei preko rupa, vijugajui sad u jednom sad u drugom smjeru. Budui da je vonja trajala tri sata, nae je odredite bilo prilino blizu stoera G-2. Kao to su to moji uvari i planirali, ja nisam imao pojma u kojem se smjeru kreemo, kad emo tamo stii niti to e se dogoditi kad tamo stignemo. Jedino na to

SMRTNO KRTENJE

41

sam mogao misliti bila je moja prilino jadna situacija koja je iz trenutka u trenutak bivala sve jadnija. Automobil se polako zaustavio. Moja su me etvorica suputnika izvukla iz automobila i odvela niz nekakvu strminu. Noge su mi jo uvijek bile svezane. Kad su mi maknuli kapuljau s glave, shvatio sam da se nalazim na samom rubu jezera koje se nalazilo u unutranjosti otoka, a bilo je djelomino smrznuto zbog neuobiajeno niskih temperatura za ovo doba godine. Kratko drveno pristanite virilo je iznad vode. Okreni se, zapovjedio je jedan od vojnika. Stavi ruke na le a! Svezao mi je ruke iza le a uetom, dok mi je drugi vojnik privrstio koni remen oko struka. Teko ue bilo je privezano za ovaj remen. Bez rijei, jedan me je zgrabio za ramena, a drugi za noge i tako su krenuli prema pristanitu. to... to mi to radite? povikao sam oajniki. Stvar je jednostavna! odgovorio je jedan od mojih muitelja dok je stupao na plutajuu platformu. Bacit emo te u jezero. Ako si doista neduan glede poinjenih zloina protiv drave, isplivaj na povrinu i vjerovat emo ti. I dok su njih dvojica podizala moje tijelo iznad ruba pristanita, rijei iz Evan elja po Mateju 27,40-42 prole su mi kroz misli. Ako si Sin Boji, si i s kria! Slino su se i glavari sveeniki zajedno s knjievnicima i starjeinama rugali i govorili: Druge je spasio, a sam sebe ne moe spasiti! On je kralj Izraelov! Neka sada si e s kria pa emo vjerovati u njega. Tamna, ledeno hladna voda uzburkala se iznad moje glave kad je tijelo pljusnulo u jezero. Koprcao sam se poput ribe uhvaene na udicu, borei se i pokuavajui se osloboditi spona kojima sam bio vezan. Plua su mi se htjela rasprsnuti, u uima mi je poelo zvoniti, a vid mi je polako tamnio. Shvatio sam da se utapam i da ne mogu uiniti nita kako bih se spasio. Nije mi preostalo nita drugo osim da se opustim i ekam ono najgore. Odmah nakon to sam se prestao boriti, moji su me muitelji naglo izvukli iz vode pomou ueta vezanog oko

42

UMRIJET U SLOBODAN

struka. Visei izme u vodene povrine i ruba pristanita, kaljao sam i pljuvao vodu oajniki se borei da udahnem zrak. Vidio sam lica mojih muitelja kako se smiju svojoj sadistikoj ali. Odgovorni asnik, onaj koji mi je prije drao pitolj uperen u elo, nagnuo se prema meni. Jesi li spreman sada govoriti? Isplivaj i vjerovat emo ti. Odmahnuo sam glavom u znak prosvjeda. Nemam nita... Moj je prosvjed naglo zavrio drugim uronjavanjem pod povrinu ledene vode. Opet su me uronili i ostavili pod vodom dok nisam bio siguran da u se utopiti, a tada su me ponovno podigli i ispitivali. Niska temperatura vode u jezeru uskoro mi je postala vea prijetnja od samog utapanja. Iznova i iznova postupak se ponavljao dok na kraju nisam izgubio redoslijed brojenja koliko sam puta bio zaronjen i ostavljen da se skoro utopim. Kad vie nisam mogao sprijeiti cvokotanje zubi da odgovaram na pitanja, glavni me je ispitiva upitao: Jesi li sada spreman progovoriti, ili da pokuamo zaigrati drugu igru? Njegov je glas bio pun prijetnje i srdbe. Moje ledeno krtenje zavrilo je kad sam izgubio svijest. Ponovno sam se osvijestio na podu jureeg automobila. Kad smo se vratili u stoer G-2, uvari su me odveli u drugu sobu za ispitivanje gdje me je ekao Commandante Naguera, najvii asnik po inu od svih koje sam dotad susreo. Naguera me je pogledao i podcjenjivaki otpuhnuo: Misli da si hrabar? Mi emo ti pokazati tko je hrabriji! Okrenuo se prema dvojici uvara i zapovjedio: Vodite ga u eliju broj 21. Moji su uvari dali oduka svojim neuspjenim pokuajima u slamanju moje volje lupajui me, gurajui i vukui hodnicima do moje nove elije. Doli smo do malenog kockastog prostora, slinog kabini za tuiranje, jedva dovoljnom za jednu osobu. Na podu se nalazio rotilj koji je bio nagnut prema stranjem dijelu ove kabine. Na stranjem se dijelu kabine nalazilo nekoliko redova avala koji su virili iz poda, a vrhovi kao da su ekali svoju sljedeu rtvu.

SMRTNO KRTENJE

43

Ulazi. Jedan od uvara gurnuo me je u kabinu i zatvorio vrata. uo sam kako je za sobom povukao zasun. Uskoro sam shvatio da u, ako elim sprijeiti da mi otri avli probodu pete, morati stajati na vrhovima prstiju. Pokuao sam i druge poloaje, ali jednostavno nije bilo drugog naina. Tada je zapoelo pravo muenje. Mala kaplja vode pala mi je na glavu, zatim je slijedila druga, pa trea. Jedna za drugom male su kaplje padale na moju glavu ga ajui uvijek isto mjesto. Pokuao sam se pomicati, ali kaplje su i dalje padale u istom vremenskom razmaku ga ajui isto mjesto. Prolo je pet, deset, dvadeset minuta. Na kraju prvog sata vodene su mi se kaplje inile kao veliki malj koji me nemilosrdno udara po glavi. Mislio sam da u poludjeti. Neprestano sam se molio ponavljajui Isusove rijei na kriu: Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio? U meni je bjesnila borba izme u vjere i okolnosti koje su me okruivale. Molio sam se da mi se skrati ova agonija. Izgubio sam pojam o vremenu. Jesam li ovdje proveo jedan sat ili pet, doista nisam znao. Kad su moji muitelji doli da me izvedu iz elije broj 21, bili su prilino iznena eni kad su vidjeli da sam jo uvijek pri zdravoj pameti. U sobi za ispitivanje odgovorni je asnik ponovno pokuao iznuditi moje priznanje. Misli da si nas uspio poraziti i da si vidio najgore? E, pa vara se. Pogladio je bradu i kratko kimnuo glavom. Mislim da u te jednostavno ustrijeliti i rei da si pokuao pobjei. to kae na to? Budui da stvarno nita nisam mogao, samo sam slegnuo ramenima. Pun prijezira i ga enja, vikao je: Neemo te ubiti. Ti bi elio da mi to napravimo, ali prije nego to zavrimo s tobom, bilo bi ti bolje da si mrtav, jer je mrtvima puno bolje nego to e biti tebi. Osobno u se pobrinuti da dobije zatvorsku kaznu od dvadeset godina! Boe, molio sam u sebi, daj mi snage. Zurio sam u jednu toku preda se, ne elei svojim muiteljima pruiti zadovoljstvo da vide kako se stvarno jadno osjeam.

44

UMRIJET U SLOBODAN

uvar me je grubo povukao pa sam ustao na noge, a zatim me je odvukao niz hodnik u drugu eliju eliju u kojoj je sve vrvjelo i bilo prepuno zmija svih vrsta. Tijekom hladnijeg vremena otone su zmije, kako otrovne tako i neotrovne, dopuzale u ovu zatvorsku eliju kako bi se mogle priviti uz bilo kakvo toplo tijelo koje je ovdje bilo zatoeno u ovom sluaju moje. Nisam siguran koliko je to odgovaralo mojim novim sustanarima, ali zmije i ja ipak smo uspjeli sklopiti kakvo-takvo nasilno primirje. Mjesec dana kasnije uvari su se vratili po mene. Nisam imao pojma kamo me odvode. Svezavi mi ruke na le a, s uperenim bajunetama gurali su me kroz neugodno vlaan hodnik na stranji ulaz zgrade G-2. Tropsko me je sunce zaslijepilo kad sam stupio u zatvorsko dvorite. Ponovno me je otrica bajunete natjerala da se popnem u tovarni prostor velikog kamiona, gdje se nalazio velik broj zatvorenika koji su sjedili i ekali na premjetaj. Kad su vojnici ubacili i posljednjeg zatvorenika u kamion, metalna su se vrata kamiona zatvorila uz glasni tresak, potpuno onemoguavajui dotok kisika ili svjetla. U tami sam oslukivao kako voza pali motor i ubacuje u brzinu. Moje su kosti bolno udarale o tvrde metalne stijenke i drveni leaj dok je kamion udarao i poskakivao na sve strane kad je prelazio preko stotina i tisua neravnina i rupa na cesti vozei pritom vratolomnom brzinom. Nedugo nakon polaska, zaliha je zraka poela iezavati. Jauci i uzdasi ispunili su nau pokretnu zatvorsku eliju dok smo se borili za svaki udisaj. Zaokupljen vlastitom neudobnou i potpunom tamom koja je vladala oko mene, nisam ni primijetio, sve dok nismo stigli na odredite i dok se vrata nisu irom otvorila, da su se mnogi od mojih suputnika onesvijestili tijekom putovanja, a jedan je zatvorenik imenom Byron Miguel i preminuo. Utvrda La Cabana. Sagra ena u esnaestom stoljeu, ova stara panjolska utvrda bila je u mom narodu poznata kao kua smrti. Na cijelom kompleksu, veliine etiri velike gradske etvrti, bile su sagra ene i podzemne galerije koje su bile povezane i isprepletene tunelima nalik piljama. Broj zatvorenika koji se nalazio zatoen u poje-

SMRTNO KRTENJE

45

dinoj zatvorskoj eliji, koje su se nalazile u dugakim redovima, kretao se izme u 50 i 243! U ovom je zatvoru umrlo vie kubanskih zatvorenika negoli u ijednom drugom. Rupe od metaka, koje su nainili streljaki odredi prilikom pogubljenja, bile su glavno obiljeje masivnog, sivog, kamenog zida u zatvorskom dvoritu. U ovom su zatvoru bivi vojnici Batistine vojske i drugi neprijatelji Castrove revolucije ekali prozivanje svog broja i suoavanje sa esterolanim streljakim vodom. Tijekom dugih, tropskih noi koje su slijedile, leao bih budan sluajui stravian zvuk pucnjave dok su vojnici pogubljivali stotine zatvorenika. Katkad sam uo i pokojeg zatvorenika kako umire uzvikujui rijei: ivio Krist, moj Kralj! ili: Dolje komunizam! Ali najgori zvuci kojih se mogu sjetiti bili su dreka i smijeh male djece koja su trkarala unaokolo tijekom dnevnih pogubljenja. Kao da se radi o kakvoj cirkuskoj predstavi, uvari u La Cabani dovodili su svoje ene i djecu da nazoe pogubljenjima. Ali ipak oni nisu bili ovdje samo iz puke zabave, ve im se ovim inom eljelo ukazati na to kako prolaze kontrarevolucionari. uvari su nas prozivali jednog po jednog, dodjeljivali nam brojeve i tek tada nam dopustili da iskoimo iz kamiona, a onda su nas jo jednom temeljito pretraili. Sve to je zatvorenik sluajno donio sa sobom bilo je zaplijenjeno i dodijeljeno uvarima za njihovu uporabu. Zajedno sa 125 drugih zatvorenika bio sam odveden u galeriju broj 12. Morali smo proi kroz vojno zatvorsko dvorite kako bismo doli u civilno zatvorsko dvorite gdje sam bio zadran do su enja. Naa je elija bila samo pilja iskopana u kamenu i imala je oblik nepravilnog lijevka koji je na irem otvoru imao vrata nainjena od reetki, a na uem se nalazio maleni prozor napravljen od metalnih ipki. Mala rupa na sredini, tako er okovana reetkama, sluila nam je kao prostor za obavljanje fiziolokih potreba. Kao to je to bio obiaj u svim zatvorima, zatvorenici veterani pozdravili su me na ulazu u eliju. Budui da

46

UMRIJET U SLOBODAN

sam dosad ve prilino dobro nauio i poznavao zatvorske obiaje, bio sam spreman za bujicu pitanja. Kako napreduje kontrarevolucija? Planiraju li Sjedinjene Amerike Drave jo jednu invaziju? Je li istina da Castro ima rak? Vri li OAD (Organizacija amerikih drava) cenzuru i pritisak na Castrov reim? Ima li znakova slabljenja Castrove vlasti? Odgovorio sam na njihova pitanja najbolje to sam znao, znajui da ta pitanja postavljaju oajnici koji od mene zdvojno trae bilo kakav traak nade. Kako sam samo elio da im mogu rei ono to su eljeli uti da je Castro zajedno sa svojim sljedbenicima na pragu poraza, da su SAD izvrile uspjean mornariki napad i da e za nekoliko tjedana biti slobodni. Naalost, to im nisam mogao rei. Morao sam razbiti i raspriti njihove snove o slobodi hladnom elinom britvom stvarnosti. Ljuti i ogoreni, okretali su se od mene neki kako bi sakrili suze razoaranja, drugi kako bi gradili nove snove kojima bi nadomjestili one koje sam im ja unitio. Ponovno sam uzdahnuo, obeshrabren injenicom da ne mogu uiniti nita kako bih olakao ovu udnu, nezasitnu bolest glad za informacijama, za istinom. Nakon to se skupina udaljila od mene, pristupio mi je jedan pedesetogodinjak i nasmijeio mi se. Sjea li me se? upitao je. Suoio sam se sa 175 centimetara vrstih miia i odlunosti. Svijetle, inteligentne oi zurile su u mene ispod glatkog irokog ela. Odmahnuo sam glavom. Bojim se... nisam ba siguran... Prouavao sam njegove snane crne obrise i crte lica jo neko vrijeme. Jesi li ti prodavao knjige? upitao je. Je li ovo neki trik, neka zamka, pitao sam se. Da nije ovog ovjeka podmetnula vojska kako bi me na neki nain zbunili i optuili? Odluio sam mu rei istinu. Da, priznao sam. Jesi li radio u pokrajini Oriente? Jesam... Osjetio sam kako njegovo uzbu enje raste. Jesi li kada posjetio Puerto Padre?

SMRTNO KRTENJE

47

Zastao mi je dah i osjeao sam se kao da sam progutao knedlu. Da, jesam. Veliki je osmijeh ispunio njegovo lice. Oi su mu se napunile suzama. Ja sam Antonio Diaz narednik koji ti je potpisao dozvolu za prodavanje knjiga na podruju moje nadlenosti. Zaprepateno sam zastao dok je on nastavio: Dao si mi knjiicu s naslovom Koraci prema Kristu, sjea li se? Lagano sam kimnuo glavom, iako se nisam mogao sjetiti naeg susreta koji je on upravo opisao. Osjetio sam nelagodu u elucu. Ovo je zasigurno neki trik, neka zamka. Odluio sam da se neu suprotstavljati ovom ovjeku ma tko god on bio. Pokuat u sura ivati koliko mogu, mislio sam. Antonio je zabacio glavu i iroko se nasmijao. Proitao je moje misli. To je nevjerojatna knjiga, moj prijatelju. Ona ima snagu koja moe promijeniti. Zahvaljujui svjedoanstvu te knjige prihvatio sam Krista kao svoga osobnog Spasitelja. Odjednom, kao da se veo podigao s mojih oiju, prisjetio sam se svakog detalja naega susreta. Zagrlili smo se, iako ta rije ne moe u potpunosti prenijeti osjeaje kojima smo zraili i koje smo prenosili u tom trenutku. Samo bi kranin koji se naao u slinim uvjetima mogao priblino shvatiti radost, silnu radost koju smo doivjeli. Poput utopljenika koji se hvata za onoga tko ga izvlai iz vode ili ovjeka koji se grevito dri svog spasioca dok visi na litici, mi smo zagrlili jedan drugoga. Zadivljen, borio sam se sam sa sobom da prihvatim ovu injenicu. Nai brata u Kristu u ovoj kui ivih mrtvaca izgledalo je prelijepo da bi moglo biti istinito i jo k tome brata na kojeg sam ja utjecao da sebe preda Kristu. Nevjerojatno! Pa to radi ovdje? upitao sam jecajui, dok se moj glas slamao preplavljen bujicom nekontroliranih osjeaja. Pa, kao to zna, bio sam pripadnik kubanskih marinaca koji su bili zbaeni s vlasti u vrijeme revolucije. Dok je veina mojih kolega asnika ili napustila zemlju ili

48

UMRIJET U SLOBODAN

se pridruila Castrovim trupama, ja sam ostao, i evo... ovdje sam. Koliko si ve dugo zatoen? Od 1961. Jednom sam bio oslobo en, ali onda ponovno uhien. Ovdje u La Cabani sam od veljae, objasnio je. Dok mi je priao o svom obraenju i neposrednom uhienju, prouavao sam njegovo lice. Opet sam odmahnuo glavom u nevjerici. Kad sam Antonija sreo prvi put, njegovu je odoru resila medalja koju je dobio za spaavanje sedam amerikih vojnika iji je patrolni amac bio potopljen u Drugom svjetskom ratu. Izgledalo je teko vjerojatno da bi to mogao biti onaj isti ovjek kojeg sam susreo u Puerto Padre dok sam tamo propovijedao i kolportirao. Preobraavajua snaga Evan elja! Kad je prihvatio Isusa kao Spasitelja, ovaj se ovjek promijenio iz grubog i nasilnog vojnika u ovjeka i vojnika Bojeg. Nakon obraenja Antonio je vie radio kao savjetnik nego kao asnik kojeg se boje i kojega mrze njegovi podre eni. U svakidanjim susretima govorio je o svojoj ljubavi prema Kristu. Vojnici kao i zatvorenici nauili su ga voljeti i potovati. Moji su me ljudi poeli nazivati brat Rivero umjesto narednik Rivero. Nije li to divno? Antonijevo je lice zasjalo njenim ponosom. Kad je 1955. zapoela revolucija, nisam se mogao prisiliti da se suprotstavljam Batistinim politikim protivnicima. Tako, kad je netko bio uhien, pomogao sam mu da stupi u kontakt sa svojim ro acima i odvjetnikom. Izgledalo mi je kao da me je Bog pripremao ba za to vrijeme. Vie od dvjesta ljudi slualo je Antonija kako pria svoje iskustvo. Nakon to je Castro doao na vlast 1959., vojska i mornarica bile su rasputene. Ja sam zajedno sa svojim kolegama asnicima bio baen u zatvor bez prava na sudski postupak. No za noi ekali smo na smaknue. Jedne noi izveli su me iz elije i pridruio sam se velikoj skupini zatvorenika. To je to, pomislio sam. Tada je na trenutak zastao. Ispod glasa, vrlo tiho, poeo sam ponavljati rijei 91. psalma: Ti to prebiva pod zatitom Vinjega, to poiva u sjeni Svemoguega.

SMRTNO KRTENJE

49

Jedan je straar uo moju molitvu i poeo me ismijavati. Rivero, daj slavu Bogu, rekao je. Odgovorio sam: Slava Bogu. Jedan asnik koji se nalazio sa strane uo je na razgovor i prepoznao moj glas. On je bio jedan od onih kojima sam pomogao dok se nalazio u zatvoru, pojasnio je Antonio. Satnik je zaustavio porunika i rekao mu da mora izvriti vrlo bitnu istragu te da ja imam informacije koje bi mu mogle biti od velike koristi. Naredio je poruniku da me odmah vrati u moju eliju. Satnie, to je nemogue, prosvjedovao je porunik, streljaki vod eka ba njega. Satnik je bio uporan i nije sustajao: Skinite mu te lisiine i poaljite ga natrag u tamnicu u pratnji jednog vojnika, naredio je. Porunik je upitao tko e potpisati ovu zapovijed, a satnik je odgovorio: Ja! Antonijeve oi napunile su se suzama radosnicama. Bio sam udesno oslobo en i izbavljen od sigurne smrti te noi. Slava Bogu, proaptao sam dok sam gledao Antonija, mojega novog brata u Kristu. Zbog nekog razloga sjetio sam se prie o Isusu i deset gubavaca. Samo se jedan gubavac vratio da zahvali Uitelju, jedan se ipak vratio. Ista se stvar dogodila i Antoniju. Antonio je nakon svog obraenja olakao patnje mnogima. Pomogao je tako velikom broju ljudi. I dok je veina njih otila, zahvalna i sretna to je slobodna, jedan je asnik ipak pronaao opipljiv i stvaran nain kako da kae hvala spasivi Antonijev ivot. amor zadovoljstva proirio se elijom kad su Antonijeve rijei doprle do uiju naih kolega zatvorenika. Skoro da sam im mogao itati misli. Ipak postoji neka pravda na ovom svijetu. No ja sam ipak znao neto vie. Antonijevo oslobo enje nije bilo rezultat zemaljske pravde, nego nebeske. Bog je dobar, razmiljao sam u sebi. Pogledao sam Antonija u oi. I u njegovoj su glavi odzvanjale moje misli. Sa suzama u oima, Antonio i ja smo se zagrlili poput brae koju vie ne rastavlja rat i nevolja. Nisam mogao ni zamisliti da u ovdje, u utvrdi La Cabana, Kubancima dobro poznatoj kui smrti, primiti

50

UMRIJET U SLOBODAN

novu snagu za ivot. Nisam oekivao da u se ba ovdje nai okruen Bojom milou i Njegovom ljubavi. Usprkos oiljcima i ranama, usprkos iscrpljenosti, usprkos svemu, osjeao sam se tako bogat.

51

Novi ivot u La Cabani

Sa sjeanja mi se podigao veo dok sam prouavao lice moga brata. Prisjetio sam se grubog i neotesanog asnika kakav je nekada bio i boce konjaka koju mi je nudio dok sam bio u posjetu u njegovom uredu. Uspore ivao sam ga s novim Antonijem koji je stajao preda mnom i divio se sili Kristovog Evan elja koja mijenja mau s dvije otrice. Imam plan! proaptao je Antonio. Kad bi zatvorenik upotrijebio tu reenicu, obino se radilo o planu bijega iz zatvora. Moj brat u Kristu ipak je imao neto drugo na umu. Dragi prijatelju, objasnio je, moje je poslanje da propovijedam i irim Evan elje ovdje u zatvoru. Hoe li mi pomoi? Zadivljen i u nevjerici zurio sam u njega. Ovdje? upitao sam osvrui se i gledajui po zatvorskoj eliji. Gdje? Galerije nalik tunelima liile su na unutranjost velike naftne cisterne ili pak prepolovljene podmornice. Kreveti su bili poredani uzdu oba zida u stupcima od po etiri. Razdvajao ih je uski hodnik koji se protezao duinom itave elije. Ba tu! pokazao je. ak i dok smo razgovarali, bili smo okrueni zatvorenicima sa svake strane. Neki su sjedili na krevetima, neki su nervozno hodali naprijed-natrag uskim hodnikom, a ostali su stajali u blizini i sluali budui da nije bilo mjesta kamo bi mogli otii. Antonio je potvrdno kimnuo glavom i nasmijeio se. Kako emo poeti? upitao sam.

52

UMRIJET U SLOBODAN

Na kriu, na kriu... Antonijev se jaki bariton orio u eliji i odzvanjao od zidova. Odmah sam mu se pridruio u pjesmi. Nae prvo podzemno bogosluje upravo je poelo. I dok smo pjevali poznate rijei, osjeao sam kao da mi je teret koji mi lei na srcu postao laki i, kao to kae pjesma, jednostavno je ieznuo. I prije nego to smo otpjevali pripjev do kraja, pridruio nam se i trei ovjek, Prado Fernandez. Brate Alexander, nastavio je Antonio, hoe li nam proitati jutarnji stih? O, da, naravno, odgovorio sam. Poet u s itanjem iz Evan elja po Ivanu, treeg poglavlja, esnaesti redak. S dostojanstvom vrijednim najvee i najbrojnije crkve, kazivao sam dobro znane rijei: Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoro enog Sina da ne pogine nijedan koji u nj vjeruje, ve da ima ivot vjeni. Molili smo za nae novo poslanje, za nae supatnikezatvorenike i za nae tamniare. Molili smo za snagu i razumijevanje; molili smo za vodstvo i za na osobni duhovni rast. Na kraju molitve osjetili smo i nazonost etvrtog ovjeka. Tri grenika i Krist. Odluili smo da emo nastaviti svoju slubu. Znali smo i prije nego to smo zapoeli da e biti puno neprijatelja na putu protiv kojih e se trebati boriti. Me utim, znali smo da nas vodi General koji nikad nije izgubio bitku. Jedan po jedan, i ostali su se zatvorenici pridruili naem krugu zajednitva. Neki su se pridruili iz iste dosade. Drugi su se pak pridruili iz prkosa prema komunistikom reimu i sluajui Boju rije, bili su promijenjeni. Nedugo zatim dobio sam nadimak Pastor. Vrlo velik gnjev kod nekih zatvorenika nevjernika izazivale su nae molitve za tamniare. Kako moete initi neto takvo? Ove zvijeri ne zasluuju da molite za njih, a jo manje da ih Bog uslii! Pokuali smo objasniti veliku Boju ljubav, ali su naa objanjenja pala na gluhe ui i srca otvrdnuta muenjem i zlostavljanjem. Napravili smo i propovjedaonicu od komada ljepenke i pokrivaa s kreveta. Naa crkva unutar tamnikih zido-

NOVI IVOT U LA CABANI

53

va polako je poprimala pravi oblik. uvar pod nazivom M2, koji je kao dijete odlazio u kransku crkvu sa svojom tetom, prokrijumario nam je Bibliju. No Sotona je vidio kako raste zanimanje velikog broja zatvorenika i odmah nas je pokuao onemoguiti i unititi nae napore. Prvo, nekoliko agresivnijih i nasilnih zatvorenika poelo nas je nazivati kultom, govorei kako je nae bogotovlje vrlo upitno i neispravno. Pa ipak, nae je lanstvo raslo. Kako bismo uspjeli smjestiti nove lanove, preselili smo nae sastanke na vei, otvoreni prostor u sredini galerije. Enrico Vasquez, ovjek koji je uivao u nasilju i zara ivao prijevarama, a pritom je bio i atletski gra en, uvijek se alio da mu smetamo, iako smo uvijek nastojali i paljivo se trudili da ostavimo dovoljno mjesta za kretanje drugim zatvorenicima. Drugi nezadovoljnici kao to su bili Mario Simon i Jose Torreo ubrzo su mu se pridruili. Zadnje to smo eljeli postii bilo je stvoriti sukob u zatvorskoj eliji, stoga smo razgovarali o ovom problemu i odluili izbaciti dva kreveta kako bismo bogosluje imali na praznom prostoru na podu. Me utim, Sotona se jo uvijek nije predavao. Na sljedei sastanak zapoeli smo pjevanjem kranskih pjesama. Nismo uspjeli zavriti ni prvi red, kad je Enrico skoio me u nas na mjesto na kojem smo se sastali. Hej! rekao je. Ne svi a mi se buka koju stvara va kult. Kakva smijena izjava. elija je danonono bila puna prirodne buke koju je stvarao nerazmjerno velik broj ljudi s obzirom na ovako skueni ivotni prostor. Pjesma je bila ono to je njemu smetalo. Poput maloga pijetla, Enrico je ponosito otiao do svog leaja. Mi ostali vjernici skupili smo se na hrpu. Primijetio sam kako stari Antonio udi da se doepa Enrica i da stavi aku na njega, ali umjesto toga novi je Antonio lupio akom o dlan. Moramo pronai nain kako da nastavimo. Ne moemo i ne smijemo prestati zajedno moliti i sluiti Bogu. Slaem se, javio se Jesus Arango, jedan od novih obraenika. Nikad se vie ne bih mogao vratiti praznini

54

UMRIJET U SLOBODAN

i osamljenosti koju sam osjeao prije nego to sam se pridruio ovoj vaoj zajednici. Moemo promijeniti vrijeme odravanja sastanaka, moemo se sastajati u razliito vrijeme tijekom dana umjesto uvijek u tono odre eno vrijeme kao dosad, predloio je netko od novoobraenika. Prihvatili smo njegov prijedlog i to je bilo dobro rjeenje. No tada, negdje oko tri sata jednoga jutra u eliji su se upalila svjetla. Zasljepljujue svjetlo i povici requisa, to znai pretrai i zaplijeni, pomijeani sa zvukovima udaranja metala o metal i metala o ljudsko meso, stvorili su trenutnu zbrku u redovima prestraenih i izbezumljenih zatvorenika. ezdeset uvara na prstima se uuljalo i poredalo uzdu elije, a svaki je nosio metar i pol dugaku olovnu cijev kojima su tada poeli lupati i udarati o eljezne okvire kreveta i usnule zatvorenike. Jedini nain da se izbjegnu ovi bolni udarci bio je bijeg kroz vrata koja su vodila u zatvorsko dvorite. Bjeali smo i jurili iz elije poput prestraenog jelena koji eli pobjei lavu koji ga progoni i napada. No da bismo u tome uspjeli, bili smo prisiljeni protrati izme u dva straara koji su nas boli kolcima i tapovima naotrenim poput bojnog koplja i pritom vikali: Izlazi! Izlazi! Zato imate tu cijev u ruci, desetnie? Upotrijebite ju! zapovijedao je i poticao na nanoenje to vie tjelesnog bola u to kraem vremenu svoje podre ene deurni narednik. Masovni bijeg zatvorenika doslovce je zaglavio izlaz, to je omoguilo straarima da nas tuku jo dulje i nemilosrdnije. Kad je i posljednji zatvorenik istrao iz elije u dvorite, stigla je druga postava straara koji su bili specijalisti za pretresanje, pljakanje i sadizam. Pretres koji je poeo u ranim jutarnjim satima bio je nastavljen preko cijeloga dana sve do est sati poslije podne. Dok je posebna ekipa straara pretraivala eliju, nae se muenje nastavljalo, jer odmah do zatvorskog dvorita nalazio se kamenokop u kojem se odvijalo miniranje. Odlomljeni komadi kamenja i stijenja padali su po nama kao rapneli. Bez mogunosti da nekamo pobjegnemo, stajali smo okrueni uvarima,

NOVI IVOT U LA CABANI

55

izloeni uarenom tropskom suncu bez zaklona, hrane i vode. Kako su sati prolazili, polako smo otupjeli na nau neugodu. U agoniji smo promatrali kako ekipa za pretres izbacuje na dvorite i ono malo stvari to su zatvorenici smjeli posjedovati. Komadi papira, istroene i izlizane knjige, cigarete u razliitim stadijima upotrebe, rezervna odjea, sve je lealo na hrpi. Ne osvrnuvi se na Antonija ili drugu brau u vjeri, moj duh je potonuo. Tono tada je naa najvea vrijednost koju smo posjedovali, naa jedina Biblija bila baena na hrpu. Trenutak kasnije jedan od uvara upalio je ibicu i zapalio nae stvari. Narednik nam je tada naredio da pro emo kroz procjep, prolaz izme u dva reda straara i vojnika. Postupak je uvijek bio isti. Na poetku prolaza svaki je zatvorenik trebao skinuti sa sebe svu odjeu i donje rublje i hodati gol do kraja prolaza. Tada, na kraju prolaza, posljednji je straar provjeravao nae donje rublje. Kad je straar bio zadovoljan i kad se uvjerio da nema nikakve tajne poruke skrivene u obrubu ili gumi donjeg rublja, bacio ga je na tlo i naredio zatvoreniku da se sagne i pokupi svoju odjeu. Drei svjetiljku u ruci, jedan je porunik tada obavio posljednje i najneugodnije pretraivanje zatvorenika. U tom se trenutku na zidovima koji su okruivali dvorite nala i velika skupina supruga straara i vojnika koja se smijala naem ponienju i zbijala bolesne ale na na raun. Tada su nas kao stoku u krdu potjerali natrag u ono to je ostalo od nae elije. Kreveti su bili ispremetani, porazbacani i u potpunom neredu. Na podu zatvorske galerije sve je bilo puno vode nakon provjere slavine. Zatvorenici su potpuno zbunjeni gledali unaokolo, a zatim jedan u drugoga. Nismo imali pojma odakle da ponemo i iz nereda i kaosa ponovno napravimo nekakav red. Kasnije sam uvidio da rijetko koji mjesec pro e bez munog postupka requise . Nisam se stigao ni snai, kad je straar proetao svoju olovnu cijev po metalnim reetkama na vratima i zaurlao: Pripremi se za doruak! Istog trena izgladnjeli su se zatvorenici poredali u vrstu. Prije nego to smo iza-

56

UMRIJET U SLOBODAN

li na hodnik, straar nas je poravnao u vrstu i zapovjedio nam da proslijedimo u red za veeru. I dok smo ekali na obrok, bespomono smo stajali gledajui kako plamen prodire nae jedine zemaljske stvari koje smo posjedovali. Tako sam elio skoiti, istrati, i iz lomae izvui nau Bibliju, ali nisam mogao. Mogao sam samo stajati, gledati i moliti se. A nedugo zatim od nae je Biblije ostao samo pepeo. Magla oaja nadvila se nad nas dok smo u tiini odlazili u blagovaonicu. Kad smo se vratili u eliju, Antonio nas je pozvao da se okupimo. Do ite, brao, vrijeme je za bogosluje. Moramo biti svjesni Boje nazonosti vie nego ikada prije. Iscrpljeni i oja eni, pali smo na koljena. Odmah smo zauli kako Antonio, obino glasnim baritonom, tiho i slabano pjeva prvih nekoliko tonova pjesme Divni prijatelj je Isus. Drugi glas, jedva neto ujniji od apta, tiho mu se pridruio, zatim jo jedan, sve dok se naom opljakanom i unakaenom elijom nisu orile hvale naemu Kralju. Odjednom su se metalna vrata elije irom otvorila uz glasnu zvonjavu. Mladi je vojnik stupio u nau eliju. Nastao je tajac u cijeloj galeriji budui da su se svi zatvorenici automatski povukli i stopili sa sjenama tamnice. Dobro smo nauili lekciju ako eli preivjeti, mora biti to neprimjetniji. Gdje je propovjednik koji vodi vjerske obrede? upitao je. Bio sam u nevolji i morat u ispatati zbog toga. Znao sam. Svi u eliji su to znali. Svi zatvorenici u galeriji zurili su u napuknuti betonski pod bez rijei. Vojnikov je pogled kruio elijom. Izgledalo je kao da trai rtvu. Ponovno je upitao za propovjednika koji vri vjerske obrede. Doao sam tako daleko zato to nisam nijekao svoga Gospodina, razmiljao sam. Nije pravo da Ga sad zanijeem. Duboko sam uzdahnuo i istupio prema vojniku koji je ekao. Vojnik me je dobro promotrio, a zatim upitao: Jesi li ti propovjednik?

NOVI IVOT U LA CABANI

57

Jesam, priznao sam, svakog trenutka oekujui udarac koji e me poslati s treskom na pod. Izvadio je dvije Biblije iz unutranjosti svoje vojnike odore. Uzeo sam ih iz vatre. eli li ih? Da! bez rijei sam ga gledao u nevjerici dok mi je pruao potrgane i djelomino unitene Biblije. Hvala vam, promucao sam. Zapamti, ne poznaje me, zapovjedio je. Naglo se okrenuo na peti izme i uz zveket napustio eliju. Vrata su se ponovno zatvorila. Izbezumljen, pojurio sam do Antonija i predao mu jednu Bibliju. Ne mogu vjerovati, proaptao sam. Bog ima svoje ljude ak i me u neprijateljima. Slava Bogu, odgovorio je Antonio, slava Bogu. Tada smo shvatili da smo bili vrlo naivni i nerazumni kad smo svima dali do znanja da imamo Biblije. Ubudue emo puno paljivije i brinije paziti na naa dragocjena obeanja. Nauili smo biti mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi. Paljivo smo podijelili Sveto pismo na nekoliko dijelova i sakrili svaki dio na zasebno mjesto u galeriji. Moje omiljeno mjesto za skrivanje dijelova Pisma bilo je unutar jedne knjige koja je propagirala komunizam, a koju smo dobili kao obvezatno tivo za itanje. Na taj e nain, kad straari sljedei put provedu pretres, najmanje jedan ili dva dijela Svetoga pisma ostati sigurni. Kao i u vrijeme ranih krana, koji su bili suoeni s progonom i zlostavljanjem, i broj nas vjernika svakodnevno se umnoavao. Baptisti, adventisti sedmoga dana, prezbiterijanci, metodisti, katolici naa zajednica nije poznavala nikakve razlike ni ogranienja. Zidovi galerija 10, 11 i 12 odzvanjali su pjesmama i slavljenjem naega vjernog Boga i Kralja. Zatvorenici koji su prije bili maloduni i beznadni, nalazili su utjehu dok smo pjevali. I makar okovana mrnjom, zlobom i liena slobode, naa se mala i naizgled jadna skupina kranske brae osjeala slobodna u Kristu. Nikakvi zidovi nisu mogli zadrati ni sprijeiti tu sreu koju smo nali u istini. Zajedno smo se zavjetovali da emo, budui da smo ro eni slobodni, i umrijeti slobodni.

58

UMRIJET U SLOBODAN

Nai nam muitelji mogu unititi tijelo, ali im neemo dopustiti da nam unite duh. I upravo zbog tog razloga oni me u nama koji su znali rijei pjevali su pobjedonosnu pjesmu hvale. Novoobraenicima se bilo prilino teko pridruiti u pjevanju, budui da nisu znali rijei, ili u itanju biblijskih redaka koje tako er nisu poznavali. Antonio i ja razgovarali smo o tom problemu. Kad bismo barem imali dovoljno Biblija za sve, matao sam naglas. I pjesmarica, dodao je Antonio, tako bismo svi mogli zajedno pjevati. Kako bi bilo da im svakoga dana prepiemo biblijski tekst o kojemu emo razgovarati toga dana, predloio sam. Antonio je naslonio glavu na zid. Na to da im prepiemo? Nemamo nikakvog papira. Moda... Nasmijao sam se. U glavi mi se ra ala ideja: Imamo papir. Uzeo sam komad papira istrgnut iz propagandnih komunistikih novina koje smo redovno dobivali. Imamo prazne rubove na koje moemo pisati dijelove Pisma. Mogli bismo upotrijebiti... pogledao sam po eliji ... unutranju stranu kutija cigareta kako bismo napisali rijei pjesama. Vijesti o naoj slubi i sastancima hvaljenja i slavljena Boga proirile su se i izvan populacije zatvorenika i uvara, vijest je, naime, doprla i do samog elnitva. Sotonska je mrnja ispunila srca ovih okrutnih dunosnika. uvarima je bilo zapovje eno da na svaki mogui nain prekinu ove sastanke. No mi nismo mogli prestati s naim sastancima kao to nismo mogli prestati uzimati svakidanje obroke crvljive kae. Hvalospjevi i slavljenje usprkos progonstvu osigurali su vezu sa stvarnou, s nadom u ivot iza naega svakidanjeg postojanja. Ova je veza ojaala nau odlunost da opstanemo i preivimo. Jedne veeri, dok smo pjevali drugu kiticu pjesme Demos Gracias al Seor (Dajmo Bogu hvalu, ast i slavu), s otvora na krovu galerije snajperist je na nas otvorio vatru iz ruske puke R-2. Zatvorenici koji nam se nisu pridruili u proslavljanju Boga razbjeali su se po eliji traei bilo kakav zaklon. Nas koji smo bili zdrueni u

NOVI IVOT U LA CABANI

59

proslavljanju tada je okruio odred bijesnih uvara koji su mahali cijevima, palicama za bejzbol, lancima, maetama i pukama. Prekinite s pjevanjem! zapovjedio nam je njihov voa. Odmah prekinite s pjevanjem! Mi smo nastavili pjevati. Otvorili su vatru, pucajui nasumce u nas zbijene u krug. Umjesto da se razbjeimo kako su to oni oekivali, ostali smo zajedno na okupu pjevajui i molei se dok su se meci i krhotine zabijali u nae meso. Pucnjava je prestala, ali samo da bi je zamijenilo zvjersko batinanje. Otrica maete jednog uvara probila je obraz Luisa Rodrigueza. Kroz ranu su mu se vidjeli zubi. Drugi je uvar usadnikom svoje puke udario brata imenom Magimby i pritom mu izbio oko. Hrvali smo se kako bismo izbjegli okrutne batine naih tamniara. Kad su uvari napustili eliju, primijetio sam da mi je prst na ruci djelomino otkinut i iupan. Prodornu bol osjetio sam tek sat vremena nakon napada. uvari nam, naravno, nisu pruili nikakvu medicinsku pomo. Gledajui ovakvo zvjerstvo i okrutnost, poeo sam kipjeti od bijesa. U tiini sam stisnuo eljust. Kad bih barem... kao Petar na vratima Getsemanskog vrta, pomislio sam u trenutku, kad bih im barem svima mogao odrezati ui! Kad bismo se barem mogli doepati tih ruskih puaka. No nisam imao puno vremena za smiljanje osvete. Ozlije ena braa su me trebala ne samo moju fiziku pomo i potporu, ve i onu duhovnu. Odmah sam se vratio u nau bijednu stvarnost. Zatvorski dunosnici oito nisu imali nikakvu namjeru pruiti medicinsku pomo ranjenima. Moj je bijes ishlapio skoro jednako brzo kako je i doao. aputajui obeanja iz Boje Rijei da ojaamo jedan drugoga, prematali smo i njegovali nae simbole pobjede i asti najbolje kako smo znali. Unato ozljedama i ranama, slavili smo Boga to nam je dopustio da moemo patiti za svoga Spasitelja. Kad smo pregledali rane i pomogli i posljednjem zatvoreniku, moje je srce ponovno bilo spremno za pjesmu.

60

UMRIJET U SLOBODAN

Dva su vojnika dola u eliju i prozvala Antonijev broj. Ljudi iz elnitva te ele vidjeti. Antonio je odmah istupio. Mene? Zato? upitao je. Tko zna? Ja samo slijedim zapovjedi, objasnio mu je deurni asnik. Po i s nama. Antonio je posluao. Budui da je Antonio bivi vojnik i vrlo otvorena i pristupana osoba, zatvorske su vlasti gledale na njega kao na vo u nae male pobune pa su ga prvog privele na ispitivanje. Po glasinama koje su kruile zatvorskim podzemljem doznali smo da je bio odveden u ured zapovjednika zatvora. I, poput apostola Pavla koji je stajao pred kraljem Agripom, Antonio je na ispitivanju svjedoio ovom ovjeku o Bogu. No izgleda da su njegove rijei pale na gluhe ui, jer smo saznali da je dobio kaznu boravka u samici u trajanju od dvadeset jednog dana. Nakon tri tjedna Antonio je bio vraen u eliju. Isti uvari koji su doveli Antonija nakon tri tjedna samice, prozvali su moj broj. Odmah sam ih posluao. S po jednim uvarom sa svake strane stupao sam niz hodnik. Njihove bajunete, uvijek spremne na akciju, bile su uperene u mene dok smo prelazili dvorite i ulazili na glavna vrata koja su vodila do ureda zatvorskih dunosnika. Na ploici na vratima pisalo je ime upravitelja zatvora: Satnik Lemus. Kad su se vrata otvorila, jedan me je uvar grubo gurnuo unutra, zatim je uao za mnom i zatvorio vrata. Pogledom me je, sjedei u stolici iza svoga stola, ispitivao krupan i irok vojniki asnik u zguvanoj odori. ak i prije nego to se satnik Lemus uspravio na noge, zamijetio sam da je puno vii od 185 centimetara. Jesi li ti Alexander? upitao je zahtijevajui odgovor. Jesam, odvratio sam. to mislite postii i na to ciljate onim to radite tamo unutra? Trenutak sam ga zabezeknuto gledao. Ne razumijem vae pitanje.

NOVI IVOT U LA CABANI

61

Razumjet e kasnije! ljutito je zareao poseui za tapom o koji se oslanjao dok je hodao. Drei tap za vrh, protegnuo se i pokuao me zakvaiti za vrat savinutim dijelom drke tapa. Ustuknuo sam unatrag korak-dva kako bih izbjegao njegov zahvat, ali me je uvar koji se nalazio iza mene gurnuo naprijed. Tada me je zapovjednik uspjeno uhvatio savinutom drkom tapa za vrat i potegnuo moje tijelo naprijed, prema sebi, slino povlaenju vola ili konja za uzde. Napravio sam nagli pokret udesno i sagnuvi se uspio sam se osloboditi tapa. Satnik Lemus je tada svom snagom uputio udarac tapom tono posred moje glave. Zateturao sam od siline udarca i osjetio kako mi neto toplo tee niz elo. Rukom sam dotaknuo bolno mjesto. Zapanjen, trenutak sam zurio u krv na svojoj ruci. To je bila moja posljednja svjesna misao do sljedeeg dana, kad sam doao k svijesti i otvorio oi te shvatio da se nalazim u tzv. tigrovom kavezu. Ispod nae galerije i ispod dijela dvorita broj dva nalazio se veliki podrum, deponij smea s mnotvom takora, insekata, i raznih stvorenja koja je bilo teko prepoznati. Desetak centimetara iznad smea bilo je objeeno mnogo kaveza napravljenih od elinih reetaka i ipki tigrovih kaveza, kako su ih obiavali nazivati. Svaki je kavez bio nainjen od elinih ipki debljine dva centimetra u promjeru. Veliina kaveza bila je neto manja od dva kvadratna metra. Tama i smrad gospodarili su mojim osjetilima dok sam se borio sa takorima i guterima. Glava me je boljela od udarca zadobivenog dan ranije, a moje je tijelo izgledalo kao velika masnica zahvaljujui elinim ipkama na kojima sam leao. Pomicao sam se amo-tamo pokuavajui uzaludno pronai nekakav udoban poloaj za sjedenje ili spavanje i makar se na trenutak osloboditi pritiska koji su uzrokovale eline reetke pritiui tanak sloj koe koji se rastegnuo po mojim otrim lopaticama i ostalim kostima. I najmanji jastui masnoe i sala to sam ga moda imao prije uhienja, davno se istopio.

62

UMRIJET U SLOBODAN

Kako bih na trenutak zaboravio svoje neugodno i nezavidno stanje, pokuao sam razmiljati o Yraidi i naemu siniu. Pitao sam se to e mu ona rei o meni. Hoe li me se uope sjeati kad se vratim kui? Ako se uope vratim. Borio sam se pokuavajui se sjetiti svake pojedinosti svoga prijanjeg ivota. Poeo sam oajavati kad neke uspomene nisu izlazile na povrinu moga sjeanja, i bivao sam sve uplaeniji kad se nisam mogao prisjetiti lica raznih ro aka i prijatelja. ivot u tigrovom kavezu odvijao se okrutnom rutinom i redoslijedom. Nauio sam kako prepoznati nalazi li se uvar u blizini. Slabo svjetlo probijalo se kroz rupu koja se nalazila iznad mene, u dvoritu, kroz koju se bacalo smee i ovdje trunulo. Iako nisam mogao razaznati o kome se radi, povremeno sam vidio njegov obris na dnevnom svjetlu. Nou, iz dubine nae usmrdjele i raspadajue grobnice, zatvorenici, koji su se nalazili u drugim kavezima, lupkali su o reetke aljui poruke iframa koje su sami izmislili. Koristei se svime to im se moglo nai pri ruci, licom, kamenom, komadiima cigle slali smo rijei crtice i toke putem elinih reetaka naih kaveza. Ova me nona komunikacija odrala na ivotu dajui mi nadu i elju za ivotom. Svakih nekoliko dana, kad bi se sjetio, uvar bi mi bacio zdjelicu kukuruzne kae zainjene crvima. Kad bi imao slobodan dan, uvar bi namjerno zaboravio izvijestiti svoju zamjenu o mojoj nazonosti u kavezu tako da sam sve do njegovog ponovnog deurstva sljedeeg dana morao biti bez hrane i vode. Na kraju trotjedne kazne uvari su me izvukli iz smrdljive rupe i vratili u galeriju. U oku sam uao u svoju eliju gdje su mi moji supatnici zatvorenici priredili doek dostojan heroja. Moje zatoenitvo u kavezu pokazalo se kao pravi blagoslov koji je doao izravno s Bojeg prijestolja. Zato to smo Antonio i ja prkosili zatvorskim vlastima te preivjeli i izdrali zlostavljanje, drugi su nas zatvorenici smatrali herojima. U svakom se zatvoru nalaze zatvorenici koji ne spadaju ni u jednu odre enu skupinu zatvorenika, kao to su

NOVI IVOT U LA CABANI

63

skupine politikih zatvorenika ili kriminalaca. Naa kranska skupina, koja je obuhvaala ove labavo organizirane ljude, izgledala je kao Mojsijevo aroliko mnotvo. Zahvaljujui naem statusu heroja, mnogo se ljudi pridruilo naoj skupini. Dok su se prije nasilno opirali i nisu se slagali s nama i s naim propovijedanjem, sada su se ujedinili s nama protiv zajednikog neprijatelja, komunista. Ruku pod ruku navijetali smo Evan elje Isusa Krista svakome tko je elio sluati. Sveti je Duh blagoslivljao nae rijei pa se zanimanje za Krista i Njegovu ljubav proirilo po cijelom zatvoru u rekordnom vremenu. Bog je zbunio i potpuno porazio nae tamniare. Suoen s takvom radou i pobjedom, rane mi nisu izgledale tako teke, a otekline i masnice nisu bile tako bolne. Okruen suludom politikom unitavanja, zvjerstvima i okrutnim postupcima, konano sam shvatio i uvidio svoju ulogu i cilj postojanja. Bog nije elio da se predam ni da umrem. On je izabrao Antonija i mene kako bi nas mogao upotrijebiti na onaj isti nain na koji je upotrijebio svjedoke iz redova svoga naroda kroz itavu povijest. Time to emo Mu ostati vjerni, naa e prolivena krv postati ivo sjeme istine ljudima koji su odavno izgubili svaku nadu i vjeru u ivot i istinu.

64

UMRIJET U SLOBODAN

Klokanov sud
Hladan i osvjeavajui tropski povjetarac strujao je galerijom kad su me uvari oslobodili iz tigrovog kaveza. Duboko sam udahnuo, a zatim protegnuo slabe i ukoene miie to je rezultiralo simfonijom bola. Kad sam stigao do svoje elije, braa u Kristu prepuna suosjeanja poela su me grliti i plakati. Antonio me je zagrlio, tapao po le ima i ponavljao: Moj brate, moj brate. Rekao sam ti da u se vratiti, podsjetio sam ga. Nemoj zaboraviti da smo se dogovorili da emo svi umrijeti slobodni! Osvrnuvi se oko sebe, primijetio sam odreene promjene skupini se pridruilo nekoliko novih lica, a nekoliko prijanjih je nedostajalo. Nakon to su me informirali o novostima tijekom proteklih dvadesetak dana, razgovarao sam s Antonijem o napretku nae crkve koja se jo uvijek nalazila u povojima. Bog nam je bio dobar, Noble, rekao je Antonio. Kroz sve to smo proli bio je tako dobar. Znam. ak i tijekom najgorih trenutaka koje sam proveo u kavezu, On me je uvijek podsjeao da trpim zbog Njega i Njegovog imena. Moj je glas, preplavljen osjeajima, bivao sve tii. Biti sudionik u patnjama naega Spasitelja... Shvativi znaenje svog iskustva i pun istinske poniznosti, nisam mogao nastaviti govoriti. udno je, pomislio sam, da e upravo progonstvo i muenje koje nam je bilo nametnuto da oslabi i uniti nau odlunost

KLOKANOV SUD

65

da sluimo Gospodinu ovrsnuti i ojaati nau vjeru poput elika. Ponovno me je ispunio osjeaj mira. Osjeao sam se kao da me je dotaknula milost izravno s Bojeg prijestolja. Sjeo sam na svoj leaj i slavio pobjedu unato svoj njegovoj neudobnosti. ak i obini pokriva, nainjen od grubog platna, moe pruiti bolju njegu ozlije enom tijelu negoli grube eline reetke. Leao sam budan jo neko vrijeme oslukujui poznate mi none zvukove zatvorske elije i slavei Boga za prigodu da mogu svjedoiti zatvorenicima. Na ovaj ili onaj nain na njih e utjecati moj ivot i ivot moje brae u Kristu. Prije nego to sam zaspao, molio sam: Nebeski Oe, molim Te uini da moj utjecaj na ove ljude bude ist poput sunca. Puno prije nego to su nestale modrice na mojemu tijelu, vratio sam se u svakidanjicu proivljavajui neizdrive dane, kad mi je izgledalo kao da sam u La Cabani zatoen oduvijek, u beskonano dugoj noi, sjeajui se svakog detalja ivota prije uhienja. Uhien sam u veljai 1962. godine. Moji su me tamniari drali izoliranog od svih posjetitelja i od bilo kakvih vijesti iz vanjskoga svijeta tijekom vremena u kojem su istraivali moje navodne zloine. Proivljavao sam duge sate pune osamljenosti, ivei od minute do minute. Ponavljao sam biblijske retke i pjevao kranske himne kako bih bar na neki nain odrao vezu sa stvarnim svijetom koji se nalazio iza zatvorskih zidina. Tri mjeseca kasnije konano su dopustili Yraidi da me posjeti prvi put. Tog dugooekivanog dana uvari su nas zatvorenike dopratili do velike otvorene prostorije gdje su nas ekale supruge, majke, djeca i ostali prijatelji. Zatvorski uvar s inom porunika promatrao je cijeli doga aj iz staklom ogra enog ureda. Onog trenutka kad su nam se pogledi susreli, Yraida i ja poletjeli smo jedno drugome u zagrljaj. Suze su nam tekle potocima, ali to nitko nije primijetio jer je svaka osoba u dvorani bila zaokupljena osobnom tragedijom. Uasna buka nastala amorom, razgovorima i jadikovkama

66

UMRIJET U SLOBODAN

ispunila je dvoranu skoro onemoguivi nau komunikaciju, a bilo je tako mnogo toga to sam elio rei Yraidi. Poplava osjeaja sprijeila me je da je pitam sva ona dobro pripremana pitanja. Jedino na to sam mogao misliti bila je njezina ljepota. Pokuao sam govoriti, ali iz mojih usta nije izila nijedna rije. Noble, rekla je Yraida milujui me po obrazu. Prilino si smravio. Kako ovdje postupaju s tobom? Slegnuo sam ramenima znajui da svaku progovorenu rije mogu uti uvari koji su se nalazili razmjeteni po dvorani. Evo, preivljavam. Milou Bojom preivljavam. Obrisala je suze rupiem. Razgovarala sam s tvojom majkom. Jako je zabrinuta. A mali Humberto stalno pita za tebe. Na spomen imena moga sina, bol, kakvu jo nisam nikad iskusio do tog trenutka, proparala mi je grudi. Koliko li je narastao u ovih nekoliko mjeseci otkad sam u zatvoru? Koliko toga sam propustio, razmiljao sam. Nisam se mogao sjetiti niega to bih mogao rei. ao mi je, Yraida, tako mi je ao. Ne razumijem, rekla je traei na mome licu neku vrstu neizreene poruke. to li si to uinio ili rekao da si zavrio ovdje i na ovakav nain? Osvrnula se oko sebe po sobi i poela nekontrolirano drhtati. U njezinim sam oima vidio da je tek sada shvatila grubu i okrutnu stvarnost u kojoj se nalazim. Iskreno govorei, stvarno nemam pojma. Uzdahnuo sam i pogledao u stranu. Bol i oaj u njezinim oima udarili su me izravno u utrobu kao da sam dobio snaan udarac desnicom kakvog boksaa. to li sam joj uope mogao rei o svojoj situaciji? Kako je uope mogla shvatiti to se ovdje doista zbiva? Ta ni ja sam nisam to razumio. Pastor Vasquez me je posjetio, nastavila je. Naravno, nema naina na koji bi ti on ili dunosnici konferencije mogli pomoi osim molitve. Osjetio sam dozu gorine u njezinom glasu pri spomenu molitve. Rekao je da bi cjelokupna adventistika djelatnost u Kubi mogla biti zabranjena i obustavljena ako samo i pokuaju posredovati za

KLOKANOV SUD

67

tebe pri kubanskim vlastima. Njezin je glas zvuao pomalo pesimistino i neuvjerljivo. Odmahnuo sam glavom: Yraida, ljubavi, molitva moe pomaknuti nebo i zemlju, siguran sam da to zna. Kad govorimo o pomicanju neba i zemlje, tvoja je sestra Paulina u Massachusettsu kontaktirala s vlastima SAD-a i molila ih da zatrae tvoje osloba anje. Ona je doista uporna. Nasmijao sam se. Dobra moja Paulina, mislio sam. Ako to itko moe ostvariti i postii, onda je to ona. Ona e ih izmoriti svojom upornou. A ostatak obitelji? upitao sam. Raudel kae da e te vlasti pustiti na slobodu ako se bude primjereno vladao i ako im kae to god oni ele uti. Yraidine su oi zasjale iekujui moju reakciju. Yraida, uzdahnuo sam, nemoj vjerovati svome bratu Raudelu. On je dio sustava. Ne, uporno je nastojala, njemu je stvarno stalo do tebe. Njeno sam je primio za rame i odmahnuo glavom: Oni ga koriste kao mamac da bi iz mene izvukli priznanje. Kako da je uvjerim da shvati da bih priznanjem samo jedne lai u vezi s navodnim planiranjem atentata zakucao avle u svoj mrtvaki sanduk? Jedino to znam jest da ti i ja moramo biti jaki i hrabri. Gospodin je Petra udnovato izveo iz jo gore tamnice nego to je ova i to no prije smaknua. Znai, nee sura ivati s njima? Odmahnuo sam glavom i vidio kako se njezine sjajne oi pune prazninom i oajem. Promijenio sam temu razgovora. Oboje smo imali tako mnogo pitanja da su nam dva sata doputena za posjet doslovno iscurila. Nerado smo se razdvojili kad su uvari objavili da je vrijeme za posjet isteklo. Yraida me obasipala poljupcima dok su uvari pourivali posjetitelje da iza u iz dvorane, a nas zatvorenike uguravali kroz druga vrata. Tiho sam izustio: Volim te, dok je odlazila. Bit e ovo vrlo dug mjesec, mislio sam dok sam se tekim koracima vraao u eliju.

68

UMRIJET U SLOBODAN

Mjeseci su prolazili. Yraida i ja komunicirali smo najbolje to smo mogli i znali. I ostali su mi dolazili u posjet lanovi crkve koji su i sami tim inom sebe izloili opasnosti od uhienja. Tijekom tih posjeta esto sam se sjetio rijei velikog Uitelja: Bijah u tamnici i obi oste me. I doista sam cijenio rtvu koju su inila ova braa i sestre dolazei mi u posjet. Njihova je nagrada zajamena. Tijekom prve godine mojega zatoenitva, zatvorski su dunosnici inili sve to su mogli da uvjere nas, zatvorenike zatvorene zbog svoje vjere, da za nas ne postoji nikakva nada, da su i crkva, i nae obitelji, i cijeli svijet odavno zaboravili na nas. Tridesetoga kolovoza uvari su okupili sve zatvorenike iz naega zatvorskog bloka u zatvorskom dvoritu radi kupanja. I dok smo ekali na zapovijed da pristupimo kupanju, u zatvorsko su dvorite upali vojnici i otvorili vatru na nas iz oruja. Na zvuk prvog puanog hica bacio sam se na tlo i rukama pokrio glavu. No nisu svi zatvorenici reagirali istom brzinom. etiri stotine i ezdeset zatvorenika poginulo je toga dana bez nekog naroitog razloga. U slubenom je izvjeu stajalo da je otkrivena zavjera i namjera da se oboruaju zatvorenici za borbu protiv vladajueg reima. No mi smo znali da je to bila samo lekcija koja nas je trebala nauiti da pobuna bilo koje vrste znai smrt, da nema nikakvih izgleda ni mogunosti za izbavljenje i oslobo enje ni od strane slobodnog svijeta niti od Boga, te da stojimo sami i goloruki pred monim snagama vladajueg reima. Kako se pribliavao moj prvi Boi u zatvoru, uvari su postajali sve grublji, bezobzirniji i mrzovoljniji. Jedan od uvara se zavjetovao: Izbit emo vam taj Boi iz glave prije nego to napustite ovo mjesto. Bilo kakvo spominjanje ovoga kranskog blagdana bilo je povod za batinanje i muenje. Izgledalo je kao da Boi i Kristovo ro enje u sebi objedinjuje kolektivni duh i vjeru kubanskih krana i zato je trebao biti poraen. No ipak se nismo obeshrabrili. Koliko god da je na neprijatelj uinio Boi negativnim znakom, toliko smo ga mi

KLOKANOV SUD

69

uinili pozitivnim simbolom. Namjeravali smo blagovati boinu veeru unato tekoj situaciji. Tjednima prije Boia zatvorenici su stavljali na stranu i tedjeli komadie svojih ve ionako bijednih dnevnih obroka. Bolesni ili iznemogli zatvorenici, koji su bili na posebno propisanoj dijeti, potajno su nagomilavali jaja i krune mrvice. Na sam Boi izvadili smo dragocjene zalihe mijeajui i stapajui stare krune mrvice s bjelancima nije bilo naina da kuhamo ili peemo. Zagrlili smo se i pognuli glave ne molitvu. Oi su mi se orosile dok je svaki od moje brae u Kristu aputao svoju boinu molitvu skruene rijei i zemljoradnika i intelektualaca, a svaka od njih imala je posebno znaenje za nas. Boine su se proslave i izvan zatvora nale na udaru Castrovog reima. Budui da nitko nije mogao kupiti boinu jelku, neke su obitelji napravile boino drvce od metle i ica, a zatim ga ukrasile ukrasima kune izrade. Oni koji su bili uhvaeni s ovakvim improviziranim drvcem ili su slavili Boi i blagovali tradicionalnu veeru, bili su uhieni, stavljeni pod istragu i otro kanjeni. Ako je policija posumnjala da se negdje odrava sveanost u povodu Boia, ona bi upala u taj dom i optuila ukuane za krijumarenje ili pljaku, zloine kanjive zatvorom. Me utim, veina krana imala je malo ili nikakvih problema s obzirom na pripremu boinih veera i proslava, jer je 9,60 amerikih dolara (oko sedamdeset kuna), koliko im je mjeseno bilo davano za kupnju hrane, bilo sigurno jamstvo da si obitelj nee moi priutiti ni pristojni obrok, a kamoli prazninu veeru. Mi koji smo bili u zatvoru molili smo za svoje obitelji i eznuli da budemo s njima i da se zajedno prisjeamo Kristovog ro enja. Prisjetio sam se prolih Boia s Yraidom i sa svojom obitelji dok sam jo bio djeak u malome mjestu San German. Kako smo tada bili sretni. Tjeio sam se milju da, iako smo tjelesno razdvojeni, uvijek moemo biti zajedno u mislima. Ozraje Boia koje smo iskusili dvadeset petoga prosinca kao da se protezalo tijekom cijele godine.

70

UMRIJET U SLOBODAN

Dolaskom nove godine zatvorski se ritam uvelike promijenio poela su su enja. Jednog za drugim zatvorenike su odvodili iz njihovih elija na su enje. Znao sam da u i ja uskoro doi na red, a znao sam i to da je ishod su enja i moja presuda ve odavno donesena i poznata. Nita to bih mogao rei u svoju obranu to nee i ne moe promijeniti. Osamdeset dva zatvorenika prije mene bila su proglaena krivima za zloine poinjene protiv drave pa su u skladu s tim bili i osu eni. Ja sam bio sluaj broj osamdeset tri. Nisam se nadao da e sa mnom postupati pravednije, da e tijek moga su enja biti poteniji i pravedniji od su enja ostalim zatvorenicima. Ovaj e nakaradni sud i lakrdija od pravde samo formalno uiniti pravovaljanom odluku donesenu prije skoro godinu dana kad sam boravio u stoeru G-2. Predobro sam se sjeao asnika koji me je ispitivao i sasluavao i njegove izjave: Kad zavrimo s tobom, eljet e da si mrtav, jer je mrtvima bolje nego to e biti tebi. Osudit u te na dvadeset godina. Kad je doao red na mene, vojni me je uvar uveo u sudnicu unutar tvr ave La Cabana. Dok sam ulazio u sudnicu, sve oko mene odsjajivalo je bronanim i sivomaslinastim bojama. Svi su bili vojnici predsjedatelj sudac, tuitelj s inom satnika, njegov pomonik porunik. ak je i sudska stenografkinja imala in porunika. uvar me je doveo do klupe u lijevom dijelu sudnice i naredio mi da sjednem pokraj nekog porunika koji je nosio crne izme, crni opasa i imao crnu savjest. Alexander, ja sam porunik Cebreco. Sud je odredio da zastupam tvoj sluaj. Ja u biti tvoj odvjetnik. Neugodno sam se nasmijao. Hvala lijepo, ali ja vas ne poznajem. Ne elim da me vi branite. Cebreco se zlokobno uspravio na noge, a lice mu se ispunilo bijesom. Sudac je nauo na kratki dijalog: Recluso [zatvorenie], jesi li ti moda odvjetnik? Bila je to vie podcjenjivaka izjava negoli pitanje. Pa ak i da jesi, Cebreco je onaj kojega je sud odredio da zastupa tvoj sluaj!

KLOKANOV SUD

71

Stisnuo sam usta i buljio ravno pred sebe. Jo jasnije sam uvidio sloenost situacije. Umjesto odvjetnika koji me treba zastupati, imao sam dva tuitelja. Nakon to je sudac umirio nazone u sudnici i proitao listu zloina koje sam navodno poinio, bio sam pozvan na mjesto za svjedoenje. Tuitelj je stajao pokraj svoga stola drei u ruci hrpu papira koji su izgledali kao slubeni dokumenti. Prema naim spoznajama i biljekama, bio si jedan od urotnika koji je planirao podmetnuti bombu u zrakoplov predsjednika Fidela Castra 1963. godine. to ima rei na ovo? 1963.? upitao sam. Priznajem da sam i duhovno i tjelesno bie, ali dosad jo nikada nisam uspio biti na dva razliita mjesta istovremeno. Tuitelj je zbunjeno promrmljao. Objasni to si time elio rei. Provjerite li svoje zatvorske dokumente i biljeke, gospodine, rekao sam, vidjet ete da sam u zatvoru jo od veljae 1962., prole godine, a vi kaete da sam ove godine, 1963., kovao plan da postavim bombu u Castrov zrakoplov. Tuitelj se okrenuo sucu traei kratak prekid, koji mu je sudac odobrio. Nakon nekoliko minuta su enje je nastavljeno, a tuitelj je nastavio sa svojim pitanjima kao da se nita nije dogodilo i kao da se vremenska neloginost uope nije ni spominjala. Tuitelj je zatim objasnio gdje se zrakoplov nalazio, gdje su se nalazili vojnici koji su ga uvali i na koji sam navodno nain planirao postaviti bombu. Zar se to nije dogodilo upravo tako, gospodine Alexander? Gospodine, ako je to to kaete tono, ako je nos aviona uvao narednik, a svako krilo jedan vojnik i ako se elnitvo nalazilo u repu zrakoplova, kako sam ja uope mogao doi i blizu zrakoplova? Tuitelj je odbacio moje pitanje samo odmahnuvi rukom. Pratio si i ekao trenutak kad e vojnici biti neoprezni. U trenutku. Zapucketao je prstima. Mogao si to uiniti u trenutku. Ali, gospodine, zasigurno moete primijetiti da...

72

UMRIJET U SLOBODAN

Sudac je lupio akom o stol. Zauti ti, crnugo! Zatim, ponovno se pribravi, zavalio se u naslonja, stavio noge na stol i pretvarao se kao da spava. Zaprepaten, gledao sam u iskrivljeno lice bijeloga komunistikog suca koji je sjedio preda mnom. Nikad prije u svom dotadanjem ivotu nisam doivio hladnu mrnju rasne netrpeljivosti. Prisjetio sam se kako je prije par godina moj prijatelj, Luna Laera, tvrdio da je jedini nain da crnac dobije pristojno kolovanje na Kubi sluba u vojsci koja traje dovoljno dugo da vlada plati trokove kolovanja. Tuitelj se pomaknuo prema meni i nacerivi mi se u lice rekao: Skinuli smo vas s drveta, odrezali vam rep, odjenuli vas i sad ste protiv nas. Rasistika primjedba i predbacivanje da nisam nita drugo do obian majmun bilo je vrlo jasno. Gledao sam svoga tuitelja ravno u oi i odvratio mu: Jedino to ste uinili za mene jest da ste mi uzeli bananu iz ruke, mislio sam pritom na izgladnjivanje koje su mi priutili. Sudac se razbudio i zaurlao: Pa zar ga nitko od vas ne moe uutkati? Prekoren od strane svoga zapovjednika, tuitelj je zamahnuo rukom i svom snagom estoko me opalio po ustima, a zatim se vratio na svoje sjedalo. Glava mi se zateturala, a obraz me je ario od iznenada zadobivenog udarca. Moj je odvjetnik ponosno zakoraio u prednji dio sudnice i zapoeo s iznoenjem obrane. Gospodine, obratio se sucu, imajui u vidu da je moj tienik oigledno kriv za sve navedene zloine protiv drave, budite blagi i milostivi prema njemu. On zasluuje i smrtnu kaznu za ono to je uinio. Umjesto toga, kao lan ovoga blagog i pravednog suda, molim vas da ga osudite na samo dvadeset godina tekog rada za zloine uinjene protiv drave. Sudac je kimnuo glavom u znak odobravanja. Neka tako i bude. Humberto Noble Alexander, bilo ti je su eno i osu en si za zavjeru i pokuaj ubojstva predsjednika Fidela Castra, za pomaganje i poticanje kontrarevolucionarnih aktivnosti, i za najtei od svih ovdje navedenih

KLOKANOV SUD

73

zloina za raspaavanje opijuma za mase narodu Kube. Sada te osu ujem na dvadeset godina tekog rada u tekim uvjetima. Zvuk suevog ekia odjeknuo je dvoranom i odzvanjao sa susjednih zidova. Kakve li ironije, pomislio sam dok sam ekao da me odvedu iz sudnice, da moji neprijatelji nisu proglasili mojim najteim i najozbiljnijim prijestupom protiv drave pokuaj ubojstva njihovoga asnog i voljenog vo e, ve navijetanje i propovijedanje Evan elja Isusa Krista. Nevjerojatno! Ta me misao potpuno preplavila. Oi su mi se napunile suzama, a smijeak mi se pojavio u kutovima usana dok je u meni kljuao zdenac radosti i oduevljenja. Bog me je blagoslovio svetom prigodom koja je nadilazila moj razum i matu. Ako sam ikada ranije sumnjao u opravdanost svoga izbora koji je pridonio mome uhienju, sada sam konano mogao sve jasno vidjeti. Nisam nepravedno patio zbog pogreaka koje sam navodno poinio, ve zbog Evan elja Isusa Krista. Sudei po pogledu punom iznena enja to mi ga je uputio tuitelj, zasigurno se primijetila moja radost i osmijeh unato naporima da ih prikrijem. Zahvalio sam Bogu to mi je otkrio istinu o stanju u kojemu se nalazim. Sjetio sam se rijei apostola Petra: Kakva je, naime, slava u tome ako ete krivi strpljivo podnositi udarce? Ali ako ete strpljivo podnositi trpei to dobro inite, to je ugodno kod Boga. Ta na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio za vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama. (1. Petrova 2, 20.21) Nakon su enja i osude, uvari su me odveli u dvorite broj jedan etvrte galerije posebnog odjela zatvora koji se u cijelosti nalazio pod zemljom, a bio je predvi en za najgoru skupinu zatvorenika osu enih za najtee prijestupe i za one koji su bili osu eni na smrt pred streljakim vodom. Uao sam u pilju kroz mali prolaz i osvrnuo se oko sebe. Ovo je mjesto imalo dva mala otvora za ventilaciju koji su bili dobro okovani reetkama, a svaki se nalazio na jednom kraju prostorije. Krenuo sam u ve ionako prenapueni prostor, pitajui se koliko e dugo ovo mjesto biti mojim domom.

74

UMRIJET U SLOBODAN

Dva dana kasnije uvari su nas izvijestili da tko god ima novca, moe kupiti nekoliko dodatnih komadia hrane kao to su kruh, eer, slatkii, keksi i cigarete. S gnuanjem sam gledao kako se tamniari cjenkaju s izgladnjelim zatvorenicima. Kako je to nemilosrdno i bezobzirno, pomislio sam. Tipino za njihovo neovjeno ponaanje! Nisam bio iznena en, ali ipak sam se pitao kada i u kojem trenutku su uvari pristali zamijeniti svoju ljudskost i suosjeanje za nekoliko dodatnih pesosa koje su mogli zaraditi na ovakav nain, a sve uz doputenje i blagoslov svojih zapovjednika.

75

Fidelovi otoci s blagom

Moje su enje bilo je jedno od mnogih. Velik je broj moje kranske brae, ukljuujui i Antonija, su en i osuen toga istog dana i svi smo bili smjeteni u tzv. pilju. Nastavili smo s planovima vezanim za bogosluje i svjedoenje na ovome novom mjestu. Jedne sam noi zaspao na svom leaju zadovoljan napretkom koji smo ostvarili i nestrpljiv da ostvarimo svoje planove. Ni sam ne znam koliko dugo sam spavao dok me nije probudilo zasljepljujue svjetlo, a vojnici koji su bili oboruani pukama i megafonima, vikali su nam ravno u lice: Svi na noge! Spremite stvari. Dobili ste premjetaj na otok Pines. Imate pet minuta da stanete u vrstu, a tri su ve prole! to se zbiva? pitao sam se. Kamo nas to vode? Drugi su vojnici, vodei uvjebane pse jednom rukom a drugom nosei oruje, pretraivali prostoriju. Jesu li ovi dobro oboruani ljudi bili ljuti na nas ili zbog toga to im je naruen noni poinak ne znam, ali bili su ljuti. Uzvici bola ispreplitali su se s tupim udarcima vojnikih izama o krhke prsne koeve zatvorenika koji su jo dodatno bili batinani i bodeni dugakim vojnikim pukama. Iznena eni, pokuali smo se osoviti na noge. Svaka nada da bismo mogli spasiti nau dragocjenu Bibliju nestala je kad smo ugledali deurnog asnika koji je zauzeo takav poloaj da je imao potpuni pregled nad cijelom elijom i njezinim stanarima.

76

UMRIJET U SLOBODAN

Osvrnuo sam se prema mjestu gdje smo sakrili Bibliju, a zatim prema Antoniju. itajui moje misli, Antonio je odmahnuo glavom u znak negodovanja i pogledao u stranu. Svi smo pourili natrag do svojih leaja kako bismo skupili ono malo stvari to smo imali, a zatim su nas vojnici istjerali van u no. uvari su nas i dalje nemilosrdno podbadali i tukli usadnicima puaka dok smo se penjali na kamioni koji je bio parkiran sa strane. Zgurali su nas u stranji dio kamiona i odveli do ulazne rampe, gdje nas je ekao veliki kamion-hladnjaa. Na bonoj strani kamiona bilo je ispisano Cestovni prijevoz. Gledajui izvana, nikome ne bi palo ni na kraj pameti da ovaj kamion zapravo prevozi ljudsko meso. Zlostavljanje od strane vojnika nastavilo se sve dok nismo svi, nas pedesetoro, bili smjeteni u hladnjau. Kad su se dvokrilna kamionska vrata zatvorila, uvari su zatvorili i dovod zraka. Uskoro se poeo osjeati zadah ustajalosti, a neki su se zatvorenici alili na vrtoglavicu. Lupali su na stijenke kamiona molei za daak svjeeg zraka. Moja su se dva brata u Kristu, Bairon Miguel i Heriberto del Cristo, tijekom vonje onesvijestila. Kako bi uspio opstati i preivjeti besmislena i bolna muenja, zatvorenik esto naui sprijeiti utjecaj zlostavljanja i boli tako da u e u polusvjesno stanje. Njegovi pokreti su tada nalik pokretima uspavanog i iscrpljenog ovjeka i on se ponaa poput zombija. Za kranina je molitva nain bijega ne bijega u slobodu, ve u zajednicu sa Spasiteljem. To izgleda poput uzdizanja na visoravan. Ozljeda jo uvijek ima i bole. Bol je jo uvijek tu, ali postaje podnoljivija. Poslije dvoipolsatnog ekanja na se kamion poeo kretati. Nakon vrlo kratkog vremena kamion je stao i dvokrilna su se vrata irom otvorila. Istog sam trenutka duboko udahnuo i napunio plua svjeim jutarnjim zrakom. Jedan asnik je gurnuo glavu u kamion i povikao: Imate tri minute da iza ete odavde, a dvije su ve prole, zato vam je bolje da se pourite! Padali smo i spoticali se jedni preko drugih dok smo izlazili iz hladnjae. Oni koji su pali ili posrnuli, vojnici su

FIDELOVI OTOCI S BLAGOM

77

ih bajunetama poticali na brzo ustajanje. Energino su nas poredali u krug i zapovjedili nam da sjednemo na svjee asfaltiranu cestu. Vojnici, kao i odre eni broj dobro uvjebanih njemakih ovara, potpuno su nas okruili. Ako se itko pomakne, rekao je deurni asnik, sve ih pobij! Ranojutarnje svjetlo zamijenilo je none sjene. Bez da me itko primijeti, osvrnuo sam se po krugu zatvorenika. Kad sam spazio Antonija, lagano sam mu kimnuo glavom. I on je meni odvratio kimanjem glave. Usmjerio sam pogled iza naeg kruga prema zemljitu koje nas je okruivalo. Nalazili smo se na vojnom uzletitu. Tropsko se je sunce sve vie i vie penjalo prema zenitu. Iz sata u sat prili smo se na uarenom podnevnom suncu. Asfaltna podloga na kojoj smo sjedili bila je vrua i na sam dodir. Zbog bola uzrokovanog ovim neudobnim poloajem, elio sam se pomaknuti u udobniji poloaj, ali se nisam usudio. Cijelog dana nismo dobili ni hrane ni vode. Jedan za drugim, zatvorenici nenaviknuti na izravnu sunevu svjetlost i jo k tome neuhranjeni i dehidrirani, ruili su se u nesvijest kao muhe. Samo su dvadesetorica uspjela izdrati od nas pedeset. Ova se agonija nastavila do esnaest sati, kad je stigao na zrakoplov. Ukrcali su nas i zapovjedili da sjednemo s jedne strane zrakoplova, a pritom smo morali sjediti prekrienih nogu. Sjedala su bila izva ena. estorica su se vojnika smjestila tik do ulaza u pilotsku kabinu, dok su se etvorica nalazila na drugom kraju zrakoplova. Morate gledati u pod ispred sebe tijekom cijeloga leta, naredio je deurni asnik. Tko god podigne pogled iz bilo kojeg razloga ubijte ga! Je li to jasno? Ne znam to smo po njegovom miljenju mogli napraviti. Bili smo toliko iscrpljeni i dehidrirani zbog cjelodnevne izloenosti vruini i sunevoj svjetlosti da nam je sva snaga i elja koju smo mogli imati da ih napadnemo i da im uzvratimo ve odavno bila iscije ena. Veina se nas borila da barem ostane pri svijesti. Moda je njihov strah potjecao od injenice da se u naoj skupini nalazio novi

78

UMRIJET U SLOBODAN

lan, bivi pilot, asnik Batistine vojske, koji je bio osu en na trideset godina tekog rada. Sljedeih sat i pol deurni nas je asnik nastavio verbalno uznemirivati. Idete na jednosmjerni put na otok Pines. Tamo ete biti primorani boriti se za opstanak teko radei u kamenolomima mramora ili na plantaama u poljima sve dok ne padnete mrtvi od iscrpljenosti! Tek sa sputanjem mraka na je zrakoplov konano poletio. Pod stalnom prijetnjom smru tridesetominutni je let izgledao kao vjenost. Prisjetio sam se svega to sam uo o staljinistikom modelu radnog logora, poznatom kao kubanski Sibir, gdje je vie od 10 000 zatvorenika bilo prisiljeno raditi u kamenolomima mramora i na plantaama povra u najokrutnijim moguim uvjetima. Otok Pines nalazi se stotinu pedeset kilometara jugoistono od Havane, glavnog grada Kube. Vjeruje se da je upravo taj otok posluio Robertu Louisu Stevensonu kao predloak za pisanje svoga poznatog pustolovnog romana Otok s blagom. Poumljeni je otok bio poznat po sportskom ribolovu i mogunostima za rekreaciju. 1932. godine general Gerardo Machado, koji je u to vrijeme obnaao dunost predsjednika Kube, sagradio je zatvor koji je bio toliko velik da se vjerovalo kako ga je nemogue napuniti. Kad je o tomu bio upitan, predsjednik je, ne znajui, prorokom mudrou odgovorio: Jednog e dana doi lu ak koji e ga uspjeti napuniti. Nisam nikada ni pomislio da bi upravo ovaj zatvor mogao biti moj budui dom. Znao sam da je sam zatvor smjeten na nekoliko hektara biveg movarnog tla, divovski kvadrat koji poiva na betonskim i elinim potpornjima. Ali uskoro u nauiti vie, puno vie nego to sam ikada elio saznati o njemu. Promjena zvuka u radu motora zrakoplova vratila me je u stvarnost, u moj trenutani poloaj. Zrakoplov se lagano uzdrmao dok se polako pribliavao sletnoj stazi. Sjedei ispod prozoria, mogao sam krajikom oka gledati van. Oblak praine i sitnog ljunka vinuo se u zrak iza nas kad su kotai dotaknuli tlo. Zrakoplov se zaustavio na kraju sletne staze.

FIDELOVI OTOCI S BLAGOM

79

Dvojica su asnika otvorila bona vrata zrakoplova. Tada sam primijetio beivotno tijelo moga brata u Kristu Bairona Miguela. Odmahnuo sam glavom razmiljajui o bezrazlonom unitavanju ljudskog ivota. Suze su mi ispunile oi i slijevale se niz obraze sve dok se nisam sjetio da je za mog brata Bairona bitka zavrena. Sljedee to e on uti nee biti glas kubanskog uvara kako psuje i izrie pogrde, ve e to biti njene rijei: Ustani, ti koji spava u prahu zemaljskom... Pokraj Baironova tijela na podu zrakoplova nalazilo se tijelo jo jednog onesvijetenog zatvorenika. Kad je Antonio priskoio elei mu pomoi, jedan je uvar povikao prema nama zapovijedajui nam da se pokrenemo. Dok sam koraao u sumrak, drugi asnik, politiki instruktor koji se nalazi na svakom letu povikao je: Idi i uzmi torbu! Pokazao je na hrpu platnenih vrea koje su leale na cesti. I penji se na taj kamion. Hajde, pouri! Pridruio sam se vrsti zatvorenika teturajui du dugakog hodnika, to su ga sainjavali buni vojnici i policijski psi koji su lajali, prema vozilu koje nas je ekalo. Kamioni nisu imali nikakvih stepenica koje bi olakale ukrcavanje. Umjesto toga, svakome tko se nije mogao sam uspeti na kamion priskakali su u pomo vojnici s uperenim bajunetama. Cijelo to vrijeme deurni je asnik stalno vikao i pourivao: Pourite! Nemamo cijeli dan za ovo. Bre malo! Kad smo se napokon ukrcali, asnik je dao naputak vojnicima da ubiju svakoga tko uini ma i najmanji pokret. Za nekoliko smo minuta pristigli u samo podruje zatvora. Izvana je izgledao kao velika, dobro ogra ena srednja kola. Unutar zidova otkrili smo da se nalazimo u izuzetno dobro smiljenom i vrlo osiguranom zatvoru, gdje je ivjelo oko est tisua ili vie zatvorenika u etiri okrugle graevine koje su izgledale kao divovski silosi. Matovito su bili nazvani silos broj jedan, silos broj dva, silos broj tri i silos broj etiri. U drugim su zgradama bile smjetene blagovaonica, glavno zapovjednitvo, bolnica i paviljon za

80

UMRIJET U SLOBODAN

posjete. Na sredini se nalazio transportni trg, gdje su svakog jutra zatvorenici bili kao robovi ukrcavani, a naveer nakon cjelodnevnog rada iskrcavani. Dva reda ograde nainjene od bodljikave ice okruivala su itavo podruje. Policijski psi koji su mogli preskoiti ogradu uvali su prostor izme u dva reda. Osam sivocrnih straarskih tornjeva usa enih na eline noge izgledali su kao udovita iz svemira koja nadgledaju zatvorsko podruje. Kamion se zaustavio ispred prijamnog paviljona, kockaste jednokatne gra evine, gdje smo bili istovareni. Doli smo upravo na vrijeme za veeru. Znatieljni izrazi lica gledali su nas iz zgrade koja se nalazila nasuprot iz blagovaonice. Zastavnik nas je, jednog za drugim, prozivao po imenu. Humberto Noble Alexander, prozvao je moje ime. Priao sam do zastavnika koji se nalazio kod otvorenih vrata i stao ispred njega dok me nije prekriio sa svoga popisa. Nakon ulaska u prijamni paviljon otiao sam niz hodnik do velike, skoro prazne prostorije koja e uskoro udomiti 850 ljudi. Na jednom se kraju prostorije nalazio tu i pokraj njega rupa u podu koja je sluila kao zahod. Tamo se tako er nalazio i umivaonik sa zahr alom slavinom. Upravo je zbog tog umivaonika i slavine zatvor na otoku Pines bio na glasu kao jedan od najboljih i najkvalitetnijih! Bilo nam je zapovje eno da se skinemo do gola i okrenemo prema zidu. Istog su trena vojnici zapoeli s pretresom i batinanjem. Zato su nas batinali? To je bila uobiajena praksa za sve novopridolice u zatvor na otoku Pinesu. Kuhinja nam je poslala hranu u prijamni paviljon. Jedina razlika koju sam mogao primijetiti izme u hrane koja je ovdje posluivana i one koju sam dobivao u drugim zatvorima, bila je u koliini bjelanevina koje su plivale na povrini kukuruzne kae. I dok su drugi zatvorenici jeli crvima ukraenu kau, ja sam pronaao mirno mjesto u jednom kutu ove prostorije. Uskoro je i posljednja zraka

FIDELOVI OTOCI S BLAGOM

81

sunca nestala s neba. Budui da u naim odajama nije bilo svjetla, zaspao sam. Ovaj mi je komad betona bio postelja sljedeih petnaest dana. Sljedeeg jutra, u etiri sata, nekoliko me je zvunika iznenada bacilo na noge uz zaglunu buku intoniranja nacionalne himne. Uz izrazito glasne trube uo se i orkestar koji su sainjavali gudaki instrumenti. Mogao sam vikati iz sve snage bez ikakve mogunosti da me uje osoba koja se nalazila pokraj mene. Kad je himna zavrila, zatvorski su se zidovi zatresli od grmljavine koju su prouzroili straari jurei sa svjetiljkama u rukama. Pritom su mahali svjetiljkama i urlali svakome na uho da je vrijeme za ustajanje, kao da bi itko nakon svega ovoga jo mogao spavati. uvari su svakome od nas svijetlili u oi prilikom jutarnjeg prebrojavanja. Uskoro su zauborile i vodene cijevi nakon to je bio otvoren glavni ventil. Moj je prvi dan na otoku Pinesu upravo poeo. U elucu mi je poelo kruliti. Onda sam se sjetio i zato. Nisam nita jeo u protekla dvadeset etiri sata. uo sam svoje kolege zatvorenike kako se miu i staju u vrstu za doruak dok sam kleknuo na jutarnju molitvu. Hvala Ti, Oe, poeo sam molitvu, to sam iv ovoga jutra. Osjeam se kao da sam se ponovno rodio. I dok sam tako molio, ba sam se sjetio da se upravo navrava druga godina otkako sam u zatvoru. Petnaestoga dana naeg zatoenitva u prijamnom paviljonu odveden sam u silos broj etiri. Svaka od ovih zgrada, koje su liile divovskim cisternama, bila je predvi ena za smjetaj 930 ljudi, no esto je u njima boravilo i preko 1500 zatvorenika. Svaki je silos imao est katova s devedeset tri zatvorske elije. U ovim su se elijama navodno trebala nalaziti po dva platnena leaja privrena za svaki zid. Me utim, kod veine sluajeva, nedostajali su ili konopci koji su uvrivali leajeve ili itav platneni leaj. Rijetko kad se mogao sastaviti itav leaj. Izme u tih silosa, na sredini, nalazio se toranj s uvarima koji su mogli nadgledati zatvorenike sve vrijeme. Iznad tornja bilo je nebo. Na svakom su katu tri elije

82

UMRIJET U SLOBODAN

sluile kao sanitarni vorovi. Fekalije i ostale otpadne tvari est tisua ljudi slijevalo se u otvorenu septiku jamu koja se nalazila iza zatvorskog kompleksa. Zatvorenici na otoku Pinesu ba se i nisu mogli smatrati ljudima od krvi i mesa. Vie su nalikovali ivim kosturima. Koa nekih bila je toliko tamna i naborana da je nalikovala jeftinoj trgovakoj koi u kakvom duanu kone galanterije. Drugi su pak izgledali toliko blijedi da se inilo kao da u njihovim tijelima uope nema krvi. Velik broj zatvorenika nije uspijevao izdrati na nogama prozivku koja se neprestano ponavljala tijekom cijelog dana. Uskoro sam shvatio zato. I sam ostanak na ivotu u ovom kubanskom Sibiru bio je svakidanja borba. Svaki je dan poinjao u etiri sata ujutro. Nakon jutarnje prozivke i prebrojavanja stupali smo do prizemlja, a zatim u blagovaonicu. Doruak se sastojao od male alice razrije ene kave ili zaeerene vode i krike kruha koja je bila toliko tanka da je bila prozirna i da se kroz nju moglo gledati. Budui da nisam pio kavu, esto sam preskakivao doruak. U 12.30 dobili bismo treinu litre mlijeka i konzervu tjestenine ili kukuruzne kae, uvijek bez zaina i uvijek u vrlo jadnom i nejestivom stanju. Izme u 16.30 i 18 sati slijedilo je jo jedno prebrojavanje i jo jedna prozivka prije veere koja se sastojala od nekoliko komada panjolskog korijenja koje je plutalo u vruoj vodi. Nedjeljom su vruoj vodi dodali nekoliko komada kuhane ribe ili krumpira. Zatvorski nam je kuhar povremeno mijenjao dijetu dodajui malo kuhane rie ili pokvarenog graha nema sumnje, bila je to humana gesta kako bi se olakala dosada i monotonija zatvorskog ivota. Preseljenje u novu zatvorsku eliju bilo je zanimljivo iskustvo. Prvo, trebalo je nai slobodno, upranjeno mjesto podruje koje jo nije bilo zauzeto. Ovo je bilo jako vano budui da je to mjesto bilo jedina stvar koju je veina zatvorenika mogla nazvati svojom. Novi se zatvorenik trebao izboriti za svoje mjesto ili ga kupiti. Cigarete, novac, cigare i lijekovi bili su najcjenjeniji i najprikladniji proizvodi za trgovinu.

FIDELOVI OTOCI S BLAGOM

83

I dok sam hodao silosom broj etiri traei eliju u kojoj u se nastaniti, primijetio sam kako me skupina zatvorenika gleda i me usobno neto ape. Tada sam uo to govore: Doao je pastor iz La Cabane. Pitao sam se je li injenica to su prie o meni i mom ugledu stigle prije mene prednost ili nedostatak. Na odgovor nisam morao dugo ekati. Dok sam se pripremao krenuti stubitem na esti kat, prila su mi dva stranca. Oprostite, gospodine, poeo je jedan od zatvorenika, moje je ime Rosendo Martinez, a ovo je Abelardo Marquez. Nakon to sam se ja predstavio, Rosendo se nasmijeio i rekao: Znamo mi sve o vama. Vi ste propovjednik iz La Cabane. Oigledno, ova dvojica su me dola provjeriti. Oni su predstavljali zatvorsku skupinu krana koja nije pripadala nijednoj vjerskoj zajednici. Odmah se izmeu nas stvorila veza kranske ljubavi. Nemojte se useliti ni u jednu eliju na estom katu, upozorio me je Abelardo. Na stubitu nema rukohvata koji bi vas sprijeili od padanja, a morat ete se njime uspinjati i do pet-est puta dnevno i to samo za obavljanje osnovnih potreba. ovjek me je nagovarao da se pridruim njima u eliji broj 79 na drugom katu. U vrlo kratkom vremenu uspio sam se smjestiti i prilagoditi u novoj sredini. Nakon to sam odgovorio na sva njihova pitanja, doao je red na mene da ih i ja postavljam. Postoji li kakav nain ulaska u neki od ostalih silosa? upitao sam. Odmahnuli su glavama. Koliko mi znamo, ne postoji. Trenutak sam razmiljao, a zatim upitao: Postoje li ovdje kakve Biblije? Dva su se ovjeka prvo osvrnula u jednu stranu, zatim u drugu. Rosendo je stavio prst na usta. Psst, upozorio me je, ako se prouje... Osvrnuo se ponovno oko sebe uznemireno. Abelardo me je povukao blie. Kad je ovaj zatvor bio gra en, sagra ena je i crkva izme u silosa broj dva i prijamnog paviljona, objasnio je. Tijekom Batistinog upravljanja dravom razliite su vjerske zajednice odravale bo-

84

UMRIJET U SLOBODAN

gosluja nedjeljom, ali kad je na vlast doao Castro, crkva je sravnjena sa zemljom. Ispod ruevina sam naao ovo. S najveom panjom izvukao je sveanj pohabanih stranica papira koji je uvao ispod svoje zatvorske odore. Paljivo je izravnao dragocjene stranice. Ovo je sve to imamo od Boje Rijei, proaptao je, Evan elje po Mateju i Luki, komadie Pavlovih poslanica, i knjige od Izaije do Malahije. Oi su mi se napunile suzama. Sam prizor ovoga dragocjenog blaga ostavio me nekoliko trenutaka bez rijei. S njegovom pohabanom Biblijom, moje se poslanje za Boga moglo nastaviti. Bio sam siguran da su moji kolege zatvorenici bili isto toliko nestrpljivi kao i ja da zaponu s prouavanjem Biblije. Zapoeli smo s evan eljima. Odluili smo zapoeti program svjedoenja u silosu broj etiri. Svakog jutra odravali smo zajedniko bogosluje, samo nas trojica, dok nam se nije pridruio i zatvorenik imenom Gregorio Rubio. Postupno se na broj poveavao. Naa je elija postala utoite i mjesto odmora od surove zatvorske stvarnosti. Iako smo pripadali razliitim vjerskim zajednicama, pribivali smo zajednikom bogosluju i odredili zajedniko geslo: Nije bitno kojoj crkvi pripada ako smo svi na Golgoti. Ako je tvoje srce kao i moje, prui mi ruku i bit emo braa. U suton bismo odrali jo jedno bogosluje. Na ova bogosluja dolazili su ljudi ija se naobrazba protezala od visokoobrazovanih doktora i inenjera do obinih seljaka i zemljoradnika koji nikad nisu poha ali kolu. Neki su doli zbog elje da razviju osobnu duhovnost. Neki su pribivali prouavanjima iz znatielje, svidjelo im se to to su uli, i nastavili dolaziti. Dvaput dnevno isti i jasni zvuci hvale ispunjavali su silos broj etiri dok smo dizali glasove u slavu Bogu. U okruenju naviknutom na psovke i bol, slatka i ugodna ljepota kranskih himni djelovala je kao magnet za duhovno i duevno izgladnjele zatvorenike. Za samo nekoliko dana naa elija vie nije bila dovoljno velika da primi sve koji su eljeli sudjelovati na bogoslujima.

FIDELOVI OTOCI S BLAGOM

85

Ovo je uznemirilo uvare u tornju. Nije im se svi alo to u svakom trenutku ne mogu vidjeti sve zatvorenike. Jednog je dana njihov bijes doivio erupciju. Ispraznite eliju, uzviknuo je uvar sa svoga povienog mjesta. Kako bi osigurao izvrenje zapovijedi, naciljao je u skupinu i opalio. Meci su se odbijali od betonskih zidova pretvarajui odlomljene komadie betona u opasne rapnele koji su ozlijedili velik broj ljudi. Ali bez obzira na to, nastavili smo s odravanjem sastanaka. Umjesto da nas svojim zlostavljanjem odvoje od prouavanja, postupci uvara imali su sasvim suprotan uinak djelovali su kao mamac na ostale zatvorenike. Sve je vie i vie zatvorenika pristizalo u nau eliju. Bojei se pobune, uvari su prijavili nae sastanke zapovjednitvu, i ja sam bio pozvan da objasnim svoje postupke. Kad sam odbio prekinuti odravanje vjerskih sastanaka, deurni je asnik, satnik Bernardo, vikao i psovao, prijetio i galamio, ali bez ikakve koristi i svrhe. Nisam pristao na prekid odravanja naih sastanaka. Mislite li da ste uspjeli? posprdno me je upitao. Za samo nekoliko dana problem e se rijeiti sam od sebe. Neete imati ni vremena ni snage za ovakve gluposti. Odmahnuvi rukom, zapovjedio je: uvaru, odvedi ga natrag u njegovu eliju.

86

UMRIJET U SLOBODAN

Karipska polja smrti

uvar me je otpratio natrag u silos broj etiri. Kad sam izvijestio svoje kolege u eliji o zlokobnoj prijetnji deurnog asnika, nad nas se nadvio veo neizreenih slutnji. to li su nam jo mogli uiniti nai tamniari? Koliko su nam jo mogli zagorati ivot? Naalost, prebrzo smo saznali odgovore na ova i druga neugodna pitanja. Izgledalo mi je pomalo udno kad smo za obroke poeli dobivati peenu piletinu, sve dok se zatvorskim podzemljem nije proirila vijest da je veliki pljusak i olujno nevrijeme poplavilo veliku mjesnu farmu pilia, pri emu se utopio velik broj peradi. Umjesto da pokvareno i poluraspadnuto meso bace, zatvorski su ga kuhari ispekli zatvorenicima. Sljedeeg smo jutra dobili mlijeko ili barem neto to je bilo nalik mlijeku. Bila je to tekua mjeavina dobivena iz dehidriranog praha ime su se obino hranile svinje i telad. Dva dana kasnije uvari su nam dali nove ute odore i visoke radne izme. Odore, gledane s puno prijezira i mrnje od strane lokalnog puanstva, zauvijek e nas obiljeiti kao politike zatvorenike. uvari su nam odrezali kosu i natjerali nas na fotografiranje za zatvorsku evidenciju. Kasnije smo saznali da su asnici zadueni za zatvorsku sigurnost poslali uvojak kose svakog zatvorenika zajedno s njegovom fotografijom ostalim komunistikim zemljama za njihove arhive. Od toga dana nadalje, za kuban-

KARIPSKA POLJA SMRTI

87

sku je vladu i dunosnike prestao postojati Humberto Noble Alexander. Broj 30954 zauzeo je njegovo mjesto. Kasnije te noi sluali smo, a zatim i prenosili najnovije vijesti zatvorskim podzemljem. Iskoritavajui svih 6000 zatvorenika zatvora na otoku Pinesu, zatvorski su dunosnici naumili u djelo provesti takozvani Plan Camila Cienfuega plan kako slomiti i demoralizirati zatvorenike i iskoristiti otona dobra uporabom besplatne robovske radne snage. Plan Camila Cienfuega u izvornom je obliku bio nazvan Morejonovim planom po njegovom izumitelju i osnivau, grubom naredniku koji je sa svojim vojnicima postupao krajnje okrutno i bezobzirno, tako da je slovio kao najgori i najvei goni robova u kubanskom vojnom sustavu. Morejon je nasumce odabrao 300 zatvorenika i zapovjedio svojim vojnicima da ih odvedu na polja gdje su trebali raditi do iznemoglosti, dok ne padnu u nesvijest na mjestu na kojem su radili. I najmanje zakanjenje ili najlaki propust u izvravanju zapovijedi rezultirao je zatvorenikovom smru. Od 300 ljudi osu enih na pogubljenje bila su ubijena zapravo samo dvanaestorica. Dvjesto osamdeset i osam zatvorenika radilo je bez prestanka i znakova slabljenja, a od tog broja dvjesta pedeset ih se pretvaralo da su preodgojeni. Nakon devedeset dana samo je jedan ovjek odbio prihvatiti preodgoj. Centralni je komitet ovaj pilot program smatrao golemim uspjehom i unaprijedio Morejona u in porunika. 1964. Komitet je odluio prihvatiti Morejonov plan za svih 6000 zatvorenika zatvora na otoku Pinesu preimenovavi ga u Plan Camila Cienfuega. Ironino je to je ovaj program iskoritavanja robovske radne snage nazvan po Camilu Cienfuegu. Cienfuego je bio poznati zapovjednik Castrove vojske. Tijekom revolucije hrabro se borio protiv Batistine vlasti, te je time zavrijedio naziv zapovjednika revolucionarne vojske. Kad je nova vlast odluila uskratiti sva prava svim bivim vojnicima i asnicima, zapovjednik Cienfuego, zajedno s velikim brojem ostalih profesionalnih vojnika i asnika, prosvjedovao je protiv takvog postupka nazivajui to velikom nepravdom.

88

UMRIJET U SLOBODAN

Ako ih ne elimo upotrijebiti u novoj vojsci, u redu. Umirovimo ih. Ali veina ovih ljudi nalazi se u vojnoj slubi vie od dvadeset godina. Oni zasluuju da se s njima bolje postupa, prosvjedovao je Cienfuego. Ne mogu biti lieni onoga to im pripada. Kad je jedan drugi visoki vojni dunosnik, zapovjednik Hubert Matos, odluio izai i dati ostavku na svoju dunost u vojsci i revoluciji zbog nepravde, Cienfuego je dobio zapovijed da ga uhiti. Odletio je svojim privatnim zrakoplovom na Matosovo imanje u Camaguey, ali je nakon kraeg razgovora Cienfuego odbio ovog ovjeka privesti i uhititi. Poznata izreka da je revolucija udovite koje prodire svoje sinove pokazala se i vie nego tonom, jer se zapovjednik Cienfuego nikad nije vratio kui. Njegov je zrakoplov tajanstveno nestao, a on je proglaen mrtvim. Godinama kasnije, ovjek koji se borio za pravednost i potenje u novoj vladi proglaen je herojem i junaki je poaen time to je Castrov robovlasniki plan dvadesetog stoljea nazvan po njemu. A otok Pines postao je njegovo probno tlo. Sljedeeg jutra u etiri sata upalila su se svjetla u naoj galeriji i straari su povicima i urlanjem naredili ustajanje. Pridigao sam se, odjenuo i stao u red. Nakon prozivke uvari su nam zapovjedili da pristupimo doruku, gdje smo dobili obrok mlijene mjeavine. Upravo sam zavrio s jedenjem kae iz zdjelice kad sam zauo da je prozvan broj moga zatvorskog bloka broj osam. Iz nekog razloga, nepoznatog ak i meni samome, poeo sam tiho pjevuiti rijei pjesme Kad se javi Boja truba i sam Gospod skupi nas. Nasmijeio sam se u sebi, a zatim se vratio u stvarnost i pozorno se trgnuo budui da su oni koji su oklijevali ili zaboravili svoje brojeve ispatali neugodne i bolne posljedice udaraca puanih usadnika u glavu ili uboda bajuneta u miie natkoljenice. uvari su nas ugurali u kamione poput stoke i dovezli nas do polja trstike i visoke trave. Prije nego to smo se iskrcali, manji se kamion pun vojnika zaustavio iza nas. Vojnici su zauzeli poloaje oko vanjskih granica polja. Na-

KARIPSKA POLJA SMRTI

89

rednik, koji je imao ulogu deurnog asnika, Luis Sanchez, zapovjedio je desetniku da otvori vrata naeg vozila. Farmer na ijem smo zemljitu trebali raditi toga dana stajao je s jedne strane dok su zatvorenici izlazili iz kamiona i stajali u red kako bi mogli biti prebrojeni. Nakon prebrojavanja i prozivke, vojnici su redom svakom zatvoreniku dodjeljivali maetu. Kad je ponestalo maeta, narednik je izvijestio ostale zatvorenike da e skupljati i zamatati posjeenu travu u bale kako bi seljaci to mogli koristiti kao slamu. Narednik je nadgledao posao u polju i davao zapovijedi vojnicima kada da tuku, kada da ubadaju, kada da pucaju ili ubiju zatvorenika. S vremena na vrijeme tijekom dana pokoji bi nas vojnik prikriven iza neke hrpe slame muio i napastovao pukom dok smo mi obavljali svoj posao. Ubrzo smo nauili da bilo kakva promjena ponaanja u uvarevoj svakidanjici znai samo jedno nevolju. Katkad, kad je zatvorenicima bilo doputeno da piu ili primaju potu od svojih obitelji, narednik je tako er proveo dio dana sjedei u hladovini ispod oblinjeg drveta itajui pisma i odluujui hoe li ili nee biti isporuena. Toga dana radili smo do podneva, kad je narednik Sanchez zvidaljkom oznaio vrijeme ruka. Jedan po jedan, zatvorenici su u koloni polako prolazili pokraj kontrolnih toki gdje nam je zastavnik dodijelio metalne tanjure, a drugi je vojnik zakucao grudu jadne bijele kae na tanjur. Uzeo sam hranu i otiao do mjesta koje su pokazali uvari, sjeo i buljio u smjesu udnovatog izgleda koju sam trebao jesti. Da bi se ova prekuhana, bezukusna kaa mogla jesti, trebalo ju je rezati poput pudinga. Zatvorenicima nije bilo doputeno da razgovaraju jedan s drugim, ali mi je moj susjed doapnuo: to bi trebalo biti ovo to jedemo? Mislim da je to nekakva tjestenina, odvratio sam aptom, jedva miui usnice. Mislim, barem izgleda kao tjestenina. Na kraju odmora narednik je ponovno zazvidao, i mi smo se ponovno postrojili za prebrojavanje. Kad se uvjerio

90

UMRIJET U SLOBODAN

da nitko od zatvorenika nije pobjegao za vrijeme stanke, zapovjedio je da se vratimo poslu. Uareno podnevno sunce prilo je nemilosrdno po naim znojnim tijelima uzrokujui opekline i otekline na leima. Izmoreni i oslabljeni nedostatnom prehranom i muenjem, zatvorenici su sjekli travu i trstiku u polju do 19.30 ili 20 sati u noi. Prije povratka u zatvorski kompleks uvari su proveli jo jedno prebrojavanje u polju i konanu prozivku u zatvorskom dvoritu. Oko 22 sata dovukli smo se do svojih elija na kratki noni odmor. Prve noi satima sam leao budan na leaju. Moji miii, nenaviknuti na takvu uporabu, vritali su od bola i zlouporabe koju sam im priutio prethodni dan. Me utim, ono to me dralo budnim nisu bili moji bolni i oteeni miii, ve pomisao o krenju subote. I makar mi rad u poljima od ponedjeljka do etvrtka nije smetao, kao adventist sedmoga dana znao sam da ne mogu ii na posao u petak jer subotnji poinak zapoinje sunevim zalaskom, puno prije povratka u zatvorski kompleks. Znao sam da moram neto uiniti, neto poduzeti, ali to? Komu da se povjerim? Zatvorski uhode i dounici mogu uti na razgovor, to bi dovelo u opasnost i mene i osobu kojoj bih se povjerio u nevolji. Sljedee noi ponovno sam se borio sa svojim problemom. Da li da po em u polja bez obzira na sve? to e se dogoditi ako ne odem, ako odbijem? Osjeao sam se slabim, ranjivim i tako osamljenim. No ipak sam znao to mi je initi. Radio sam od ponedjeljka do petka kako se od mene i zahtijevalo. Kad su zatvorenici iz mog bloka otili na posao u petak ujutro, stopio sam se sa sjenama svoje zatvorske elije i ekao. Iz nekih meni nepoznatih razloga, nekoliko je zatvorenika, osim mene, tako er odluilo ostati. Jesi li bolestan? raspitivali su se neki od zatvorenika. Ne, odvratio sam ne dajui im vie informacija nego to je bilo potrebno.

KARIPSKA POLJA SMRTI

91

Uvalit e se u ozbiljnu nevolju, upozorio me jedan zatvorenik. Sigurno se ve i sada nalazim u ozbiljnoj nevolji, odgovorio sam. Isprva se nita nije dogodilo. Nitko od uvara nije vikao, nikakav pas nije prijetio ugrizom, nita. Oko 9.30 dva su se asnika pojavila u galeriji idui od elije do elije, ispitujui svakog zatvorenika koji je ostao u eliji. Ubrzo su upali i u moju eliju. Zato si danas ostao ovdje? upitao je jedan. Ima li doputenje od lijenika? zanimalo je drugoga. Jesi li dobio poziv da se javi u administrativni ured? Radi li u silosu? Njihova su pitanja slijedila jedno za drugim brzinom i preciznou automatske puke. Na kraju ispitivanja neki je porunik uletio u moju eliju i povikao: Broj 30954, dolazim iz Odjela za unutarnju disciplinu. Po i sa mnom. Izveo me je iz zgrade gdje sam se pridruio nekolicini zatvorenika koji se nisu pojavili na prozivci toga jutra. Drei nas na ciljniku, on i njegovi krvoedni vojnici izveli su nas do jezera otvorene zatvorske kanalizacije. Na samom rubu zapovjedili su nam da stanemo. Zbog nepojavljivanja na poslu danas ujutro, dodijeljen vam je zadatak da sijeete i skupljate travu koja se nalazi unutar ove septike jame, izvijestio je porunik slavodobitno se nasmijavi. uvari, bacite ih u vodu. Dva uvara su me uhvatila za ruke i noge i bacila u zrak. S velikim sam praskom udario o povrinu zaga ene vode. Tonui pod povrinu, grevito sam pokuavao nai uporite na sluzavom i muljem obloenom dnu. Konano sam uspio doplivati do ruba gdje sam naao oslonac. Munina i vrtoglavica od smrada i plinova koji su izvirali iz fekalija i ostalih otpadaka potpuno me je preplavila. Zateturao sam i zakoprcao se po vodi, pokuavajui pobjei, ali pobjei nisam mogao. uvari su se s uperenim pukama poredali uzdu ruba ove barutine, prijetei nam neka samo pokuamo izai.

92

UMRIJET U SLOBODAN

Podigao sam oi prema nebu i molio se: Molim Te, Gospodine, spasi me. Ne mogu vie ovo podnijeti! Koliko u dugo jo uope moi opstati i izdrati? Borio sam se ne bih li bradu uspio zadrati podignutom iznad razine vode kako bih onemoguio prljavtini da mi ulazi u usta. Postajao sam sve umorniji od stalne borbe da zadrim uporite i vrsti oslonac. Mnogi moji sudrugovi u ovoj patnji odustali su od pokuaja i borbe i kasnije umrli zaraeni stranim infekcijama. Jedan od mojih posebno dobrih prijatelja, Samuel Vidahuereta, obolio je od infekcije i umro tjedan dana kasnije. Za Tebe, Boe. Borit u se da ostanem iv za Tebe, Gospodine. Ali zato, Gospodine? Gdje si Ti u svemu ovome? plakao sam. Bog me je uo. Neposredno nakon molitve moj se pogled usredotoio na jedan cvijet, ljiljan, koji se svojim pupoljkom nadvio nad povrinom vode pokraj moga lica. Oaran, gledao sam kako pupoljak ljiljana reagira i odgovara na jutarnje sunevo svjetlo. Polako, gracioznou i mekoom pokreta balerine, pupoljak se otvorio i rairio u pravi, veliki, bijeli ljiljan. Bijeli ljiljan usred ove prljavtine i smrada, mislio sam. Nemogue! Kako bi ikoje ivo bie tako isto i tako bijelo moglo doi iz ovog prljavog i odvratnog blata? U tom trenutku obeanje iz Hebrejima 13,5 bljesnulo je u mom sjeanju. Sigurno te neu ostaviti; nipoto te neu zapustiti! Gdje je moj Bog? pitao sam se. Odjednom sam shvatio da moj Bog stoji tono pokraj mene, tu u toj kanalizaciji. Pokuavajui zamisliti Stvoritelja svemira kako podnosi ovu lokvu prljavtine i neistoe zajedno sa mnom, za mene ova je misao nadila moje shvaanje i uinila da se osjeam skrueno i ponizno. Tri sata kasnije porunik je zapovjedio da se zatvorenici izvuku iz septike jame. Ovo je samo mali dio onoga to e vam se dogoditi ako ponovno pokuate biti tvrdoglavi! Sljedei put to mogu biti batine ili ak metak, upozorio nas je prije nego to nas je vratio u silose. Snuden i potiten vratio sam se u eliju i razmatrao svoju sudbinu i stanje u kojemu sam se naao. Otac lai

KARIPSKA POLJA SMRTI

93

bombardirao je moj um i misli porunikovim zastraujuim i uasavajuim prijetnjama, kuajui me da popustim pritisku. Podmukli i tajnoviti demon u mojoj je glavi smiljao i pronalazio na desetke naina kako bih mogao otii sutra u polja na rad, a da zapravo ne bih radio. Subota mi je oduvijek bila dan radosti na kraju tjedna, ali sutra e ona biti dan su enja umjesto radosti i uitka. Unato sotonskim kunjama, nisam vidio nijednu drugu mogunost. Morat u ponovno odbiti poslunost i ispatati posljedice svoje odluke. Neu i ne mogu prekriti svoju subotu. Dan je proao. Ostali zatvorenici koji su otili na rad u polja, vratili su se. Nakon to su saznali to mi se dogodilo, malo su ustuknuli znajui da u navjerojatnije ponoviti prekraj i sutradan ujutro. Hoe li to biti moja posljednja no na ovoj zemlji, pitao sam se dok sam leao zurei u tamu elije. Nakon jutarnjeg susreta s nekim razbjenjelim asnikom, hoe li sljedee lice koje u vidjeti biti lice Isusa, moga Gospodina? uo sam kako vani male kine kapi udaraju o tanak krov moga silosa. Tijekom noi kapljice su postale brojnije i vee pretvarajui se u silan pljusak. Gledano iz perspektive moga melankolinog raspoloenja, inilo mi se kao da cijelo nebo plae sa mnom. Podsjetio sam Boga na njegovo obeanje kako nee dopustiti da budemo iskuani preko svojih mogunosti, preko onoga to moemo podnijeti, i o tome da e se On pobrinuti za izlaz. Moje se raspoloenje konano malo popravilo pa sam zaspao. etiri sata ujutro nastupilo je uz bljeskanje svjetala i buku megafona. Ustao sam, odjenuo se i stao u red za doruak, nakon ega smo, izgledajui kao udovita, nastavili hodati kroz pljusak do prizemlja. Osvrnuo sam se po mraku primjeujui kako teki oblaci ispunjavaju nebo. Moda nas nee tjerati na rad po ovakvom vremenu, ponadao se zatvorenik koji se nalazio u redu do mene. Slegnuo sam ramenima. isto sam sumnjao da bi nai muitelji mogli imati toliko suosjeanja. No ipak, usprkos samom sebi, iskra nade zasjala je u mojim mislima. Moe

94

UMRIJET U SLOBODAN

li moda kia biti izlaz koji mi je Gospodin poslao ovoga jutra? Jedva smo zavrili doruak, kad je megafon, ujedno i jedini oblik javnog priopavanja, zapoeo svoju aktivnost. Blok broj 1, 2 i 3, svrstajte se u podruju za transport. Naalost, nemam sree, pomislio sam. Gonii robova primorat e robove da rade i da se probijaju kroz blato i kaljuu. Glas preko megafona zatim je pozvao i sljedea tri bloka 4, 5, i 6. Zaustavio sam dah. Prozvat e moj blok svakog trenutka. Ovo je moja posljednja prilika da promijenim miljenje. Ne, nisam se mogao predomisliti. Nema vie povratka. Nakon svega to sam proao, ne mogu sada popustiti. Blok 7, 8, i 9... Ostao sam sjediti prikovan za krevet. Moj prijatelj i tako er potovatelj subote, Rosendo Valdes, sjeo je pokraj mene. Hajde, nagovarao me je, postupi mudro u vezi s ovim. Idi na polja. Bog e te razumjeti i oprostit e ti. Odmahnuo sam glavom. Ne idem. Nelagodno me je pogledao, a zatim odjurio da zauzme svoje mjesto u prozivci. Sluao sam kako asnik proziva jednog po jednog i provjerava brojeve mojih kolega zatvorenika. Zabio sam prste u meso dok sam iekivao svoju sudbinu. I nisam dugo ekao. Njegov je glas prodorno odjeknuo preko megafona. Gdje je 3-0-9-5-4? 3-0-9-5-4! asnik je dalje nastavio prozivku dok sam ja ekao u svojoj eliji. Znao sam da se nema smisla skrivati i da je to uzaludno. Nai e me prije ili kasnije i ispatat u posljedice. Stoga sam samo sjedio i ekao. Narednik je dojurio u moju eliju viui: Sluaj, 3-09-5-4! Zadrava preko jednog sata cijeli blok da ode na posao. To je sabotaa, diverzija, i za to e platiti! A zatim je dodao: Zato se ne nalazi u vrsti za prozivku? Ja danas ne idem na posao, odgovorio sam najmirnijim glasom koliko sam god u tom trenutku mogao. Kritiki i ispitivaki me je pogledao. Jesi li bolestan? Pogledao sam ga u oi. Ne, gospodine, ali sukladno onomu to vjerujem, ja danas ne mogu raditi.

KARIPSKA POLJA SMRTI

95

Pa dobro, promrmljao je vojnik uhvativi me za ruku, ja imam zapovjednika, a on mi je zapovjedio da te odvedem u polja. Narednie, ja imam drugog Zapovjednika, a On kae: Sjeti se da svetkuje dan subotni. est dana radi i obavljaj sav svoj posao... Znai, ne ide van? Odmahnuo sam glavom. Vi ste rekli. Shvatio sam da sam tim rijeima vjerojatno potpisao nalog o svom smaknuu. Narednik se naglo okrenuo i otiao iz elije. Nekoliko minuta kasnije vratio se u drutvu namrgo enog satnika. Dakle, ne ide raditi, zaurlao je satnik. Zapoinje li ti neku vrst trajka? Ne, gospodine, odvratio sam, rekao sam vaem naredniku da danas ne mogu ii na posao. Satnik je pogledao narednika, zatim mene. Zato? Zato, gospodine, to sam ja adventist sedmoga dana, kao to je upisano na mojem kartonu. Satnikovo se lice malo smekalo; njegov je poloaj tijela postao manje prijetei. Sluaj, ne elim nikakvih problema u ovom zatvorskom bloku, objasnio je. Bit u obziran prema tebi. Uzet u te sa sobom na polja, ali nee morati raditi. To je lijepo od vas satnie, ali ja danas ne izlazim, ponovio sam ugodnim, ali odlunim glasom. Trenutak me je gledao, a onda ponovno pokuao. Pokuajmo neto drugo. Ii e sa mnom na polja i dobit e vjedro. Kad tvoji kolege oedne, moi e im dati vode za pie. To je djelo milosr a, zar ne? Lagano sam odmahnuo glavom. Ja danas ne izlazim. Satnik je ponovno zauzeo prijetei stav. Broj 3-0-9-54, danas ti nee biti tako lagodno kao juer. Lagodno, pomislio sam. Vi nazivate ono juer lagodnim? Kad nisam dao nikakav odgovor, satnik je slegnuo ramenima. Pa dobro, sam si to traio. Dva vojnika su izala iz moje elije.

96

UMRIJET U SLOBODAN

Nakon sat vremena satnik se vratio u pratnji porunika i druge dvojice asnika. Broj 3-0-9-5-4, rekao je porunik, po i s nama. Ti e posluiti kao primjer svakom drugom zatvoreniku koji bi u budunosti mogao pokuati kovati kakvu urotu ili organizirati kakav trajk ili pak sabotirati uspjeh itavog programa. asnik i dvojica vojnika pod njegovim zapovjednitvom izveli su me u sredite silosa nedaleko od tornja. Svaki je vojnik nosio komad debeloga elektrinog kabla. Kraj svakog od tih kablova bio je rascijepljen na tri dijela. Okrenuli su me tako da gledam prema tornju. Zauo sam zviduk kablova dok su asnici njima vitlali zrakom. Kablovi su sletjeli na moja le a. Pao sam na zemlju. Kablovi su se neprekidno zabijali u moje meso trgajui ga u komadie. Kad sam se onesvijestio od bola, jedan je vojnik na mene izlio kantu vode kako bi me povratio k svijesti. Kad sam doao k sebi, satnik me je upitao: Hoe li sada ii na posao? Ne danas, procijedio sam. Triput su me kablovima izbievali. Triput sam se onesvijestio od bola, da bi me osvijestili kantom vode. Triput me je asnik pitao hou li sada ii na posao. Svaki put sam mislio da u umrijeti tamo na betonu. Nakon etvrtog kruga batina asnik me je ponovno zapitao: Hoe li danas ii na posao? Ne, proaptao sam, ne mogavi govoriti glasnije. Ubijte me ve jednom i zavrite s tim. Zar je to ono to eli biti muenik? Proao je pokraj moje glave i natrag. Nismo mi tako glupi i naivni! asnik se okrenuo drugom vojniku i povikao: Ovaj je lud, to je vjerski fanatik! Tim je rijeima zavrio, okrenuo se na petama svojih izama i otiao. I dok sam leao u lokvi vlastite krvi, nisam znao hou li preivjeti ili u umrijeti. Nisam vidio dalje od svoga bola. Nakon nekoliko minuta, nekolicina hrabrijih zatvorenika prikrala se mjestu gdje sam leao i odnijela me natrag u moju eliju. Tada nisam znao da e agonija kroz koju sam prolazio u budunosti olakati put mojoj brai koja e prihvatiti

KARIPSKA POLJA SMRTI

97

subotu kao dan odmora. uvari su ih kasnije nazivali Nobleovim ljudima, i ostavljali ih subotom u elijama. Ali uvari su potpuno pogrijeili i krivo shvatili. Nisu oni bili Nobleovi ljudi, ve Boji. Dva dana kasnije uvar me je odveo u zatvorski glavni stoer gdje su me obrijali, uzeli mi otiske prstiju i ponovno klasificirali. Tvoj broj je promijenjen s broja 30954 na broj 31450, izvjestio me je zapovjednik zatvora. Ponovno si klasificiran kao opasni vjerski fanatik. Ti i tvoji jednako fanatini prijatelji biti ete prebaeni u silos broj dva. Ponosno eui s jednoga kraja svog ureda na drugi, zapovjednik se okrenuo, zataknuo palce u porub svojih hlaa i samouvjereno mahnuo glavom. Mi emo pobijediti, ti to zna. Prije ili kasnije, mi uvijek pobijedimo. Slomit emo tvoju sektu jednom zauvijek.

98

UMRIJET U SLOBODAN

ivot unato strahu

Sljedeeg dana uvari su me odveli u novi silos. Kada sam stupio u to podruje, bio sam uasnut i prestravljen. Psihotini ubojice i umno poremeeni slobodno su hodali silosom, a sloboda je bila tolika da sam mogao sam sebi izabrati mjesto gdje u spavati! Ispoetka sam se pitao koja je bila Boja namjera da do em u ove nove i vrlo opasne odaje. Me utim, ubrzo sam dobio odgovor na to pitanje. Budui da su zatvorenike u ovom silosu smatrali beznadno umno bolesnima i poremeenima, zatvorski uvari nisu bili toliko aurni u spreavanju nepodobnog ponaanja, a to je znailo da su krani mogli vriti svoje bogotovlje slobodnije i bez bojazni od moebitne odmazde i proganjanja. Ovaj se potez pokazao kao jedan od najveih Bojih blagoslova! Novosti o mom dolasku irile su se od elije do elije, zajedno s razlogom moga premjetaja zbog odbijanja da radim subotom. Samo tijekom sljedeeg sata prila su mi trojica zatvorenika. Ovdje smo samo zato to smo krani, kao i ti, rekli su i ponudili mi da izaberem leaj u njihovoj eliji. Drali smo se zajedno i tako crpili snagu. Adventisti, baptisti, katolici, prezbiterijanci oznake pripadnosti nisu znaile nita. Tamo u najodvratnijim i najgorim moguim uvjetima komunistikog zatvora Kristova je crkva bila ujedinjena; bili smo jedno. Nakon samo nekoliko dana uvari su doveli Antonija i nekolicinu druge brae iz dru-

IVOT UNATO STRAHU

99

gih silosa da nam se pridrue. Zahvaljivali smo Bogu te noi to nam je dao poseban dar, slavili smo Ga to smo ponovno zajedno. Znali smo da je to poklon od Boga jer nam zatvorski dunosnici nikad nisu izlazili ususret niti su nam ikad inili kakve usluge ili davali ustupke. Dok su drugi zatvorenici osakaivali svoje tijelo komadajui udove ili amputirajui vlastite prste kako bi izbjegli odlazak na polja, a sve zbog straha da se s tih polja vie nikada nee vratiti, Boja su se djeca drala obeanja iz 1. Korinanima 10,13: Bog je vjeran i nee dopustiti da budete iskuani preko vaih snaga, nego e vam zajedno s kunjom dati sretan ishod, da je moete podnijeti. Svakog tjedna odbijao sam raditi u subotu. Posljedice i ishod takve odluke bili su vrlo raznoliki. Koji put bi me tamniari tukli i batinali zbog opiranja pokoravanju zapovijedima. Katkad bi pak moje opiranje bilo zanemarivano i ignorirano. I dok je nae stalno i neprekidno opiranje unato progonu i batinama bilo svjedoanstvo ostalim zatvorenicima, mi smo svjedoili i na druge naine. Briga za bolesne, dijeljenje dnevnih obroka sa starijima i onemoalima, ohrabrivanje i molitva sa zatvorenicima koji su izgubili nadu ova djela milosr a i slube drugima privukla su pozornost naih kolega zatvorenika. Samim tim to smo bili ljubazni jedan prema drugome i ostalima uinilo je da odskaemo od ostale zatvorske populacije. No ipak, eljeli smo uiniti vie. Odluili smo odravati tajna bogosluja. Pitali smo se koja to znanja i vjetine posjedujemo koje bismo mogli iskoristiti, a koje bi se svidjele i ostalim zatvorenicima. Nakon to smo se molili o ovome problemu, odluili smo osnovati razrede u kojima bismo mogli poduavati odre eno gradivo. Netko iz nae skupine znao je francuski jezik, drugi pak engleski. Ja sam bio dobar u matematici, osobito u algebri. Plan je bio da poduavamo osnove iz ovih predmeta i prenosimo temeljna znanja, a da tijekom poduke ujedno govorimo o Bogu i Njegovoj ljubavi. I bilo je uinkovito. Jedan po jedan dolazili su ljudi opsjednuti sjeanjima na prolost i lieni budunosti. to

100

UMRIJET U SLOBODAN

namamljeni ljubaznim i suosjeajnim osmjehom, to zbog djela milosr a, to zbog mrnje prema zajednikom neprijatelju, zatvorenici su dolazili iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec. I bilo nas je sve vie. Snaga ujedinjenih krana inila je itav komunistiki zatvorski sustav sustav koji je bio osmiljen da nametne potpuni nadzor nad umom i onemogui i slomi ovjekov otpor smijenim i neuinkovitim. Iskoritavali smo svaku prigodu koja nam se ukazala da svjedoimo, ak i zatvorskim dunosnicima tijekom ispitivanja. Jednom prigodom, nakon dugog i munog ispitivanja, zatvorski je dunosnik posegnuo za pitoljem i povikao: Sasvim mi je svejedno jesi li sveenik ili nisi, ali ovdje ne moe izraavati svoju vjeru! Kako bi svoju poruku uinio to razumljivijom i dojmljivijom, pucao mi je u desnu nogu i ruku. I dok sam se pridizao s poda uz bolne pokrete, dodao je: Slijedei put pucat u ti u usta. Znao sam da to nije bila samo prazna prijetnja; to isto uinio je jednom drugom sveeniku. uvari su nas tukli i batinali, nudili mito, stavljali u izolaciju nas i nau bolest, razdvajali nas i odvajali u nadi da e ugasiti na evan eoski zanos. No bez obzira na sve, Evan elje Isusa Krista nije moglo biti obuzdano ni zadrano. I sam izgled i nacrt zatvorskog kompleksa onemoguavao je zatvorske vlasti u pokuajima da nas zaustave. U svakom se silosu nalazilo 1000 do 1500 zatvorenika i svaki je silos funkcionirao kao mali grad. Kao i u svim gradovima, glasine su putovale nevi enom brzinom od jednog kraja do drugog, ak preskaui i naizgled nepremostive prepreke i zapreke stiui i do drugih silosa. I kao to je vjerski progon lanova rane kranske crkve uzrokovao i potaknuo irenje Isusovog Evan elja po cijelome tada poznatom svijetu, tako je i kazna koju su osmislili nai tamniari kako bi unitili rast i razvoj kranstva na otoku Pinesu zapravo pomogla i pridonijela irenju Radosne vijesti i na druge silose. U sljedee dvije godine naa je mala zajednica dosegla brojku od devedeset pet lanova. Imali smo krteniki teaj i krteniki razred, oformili smo zbor, vodili smo i odravali posebne sastanke za mla-

IVOT UNATO STRAHU

101

e zatvorenike, ak smo organizirali i crkveni odbor! I sve se ovo dogodilo kao posljedica injenice da smo navodno bili umno poremeeni pa se zbog toga naim aktivnostima nije pridavala puna pozornost. Prvi i jedini put u svom ivotu bio sam sretan to me smatraju lu akom i umno poremeenom osobom. Mogli smo se sluiti samo jednom Biblijom koja je bila prokrijumarena izvana. Stoga smo rukom prepisivali dijelove Biblije koje smo kasnije koristili u razredima. Zaliha papira bila je prilino oskudna. Bila je to unutarnja strana kutija cigareta i drugi komadii i dijelovi papira do kojih smo mogli doi. Jedne veeri, nakon to su se lanovi krtenikog razreda vratili u svoje elije, Antonio i ja urno smo pospremali sve dokaze koji bi upuivali na to da smo odravali vjerski sastanak. Pomaknuo sam komad odlomljenog betona iza njegovog kreveta, stavio rukom prepisivani odlomak Biblije na njegovo tajno mjesto i opet sve zatvorio odlomljenim komadom betona vrativi ga na njegovo prijanje mjesto. Toliki broj lanova krtenikog razreda spreman je za krtenje. Kad bismo samo nali naina kako da ih krstimo, osobito brata Balbona. Znam. Antonio se nagnuo prema vratima kako bi se uvjerio da se nitko od uvara ne nalazi dovoljno blizu da bi mogao uti na razgovor. Balbon je ba danas saznao da e biti premjeten natrag na glavni otok. Potvrdno sam kimnuo glavom. I tko zna hoe li u zatvoru u koji ga alju biti pastora ili kakve kranske zajednice. Da, sloio se Antonio, Bog zna. Ako Bog eli da brat Balbon bude krten prije premjetaja, on e biti krten, zar ne? Kako je prola veeranja vjeba zbora? upitao sam. Hoe li biti spreman za nastup i pjevanje prigodom sveanosti koju pripremamo za oprotaj s bratom Balbonom? Na zbor, nazvan Klub mladih ljudi, pjevao je na bogoslujima, na skupovima mladei petkom naveer, prilikom oprotajnih sveanosti od brae koja su bivala pre-

102

UMRIJET U SLOBODAN

mjetana ili osloba ana i za svaku sveanost i prigodu koju je organizirala crkvena obitelj. Pjesme poput Ovaj svijet moj nije dom, ja prolaznik sam tu ili Vjeruj samo svaki dan imale su poseban emotivni uinak kad bi odjekivale i odzvanjale u etveroglasnom suglasju me u sivim zatvorskim zidovima. Slubeni svakidanji radni raspored ostao je isti. Svakog jutra nakon prozivke vojnici su dovezli zatvorenike na odre eno podruje. Paranoini zbog prijanjih uspjelih bjegova, zatvorski su dunosnici spreavali svaku mogunost zbliavanja i upoznavanja i zatvorenika i uvara s bilo kim od nas tako to su nam svaki dan dodjeljivali druge poslove. Bez obzira na dob, od svakog se zatvorenika zahtijevalo da obavi istu koliinu posla. Nekih dana sjekao bih travu i trstiku za stoku ili sjekao korov. Drugih pak dana brao bih narane i grejp. Povremeno bi pokoja skupina nas zatvorenika postavljala bodljikavu icu oko stonih farmi te na taj nain ogradila hektare i hektare zemljita. Ali najtei posao bio je iskopavanje kamena u kamenokopima mramora. Umjesto maeta mahali smo dvanaest kilograma tekim maljem od sunanog izlaska do noi, lomei kamenje. to je sunce bivalo vie, to je toplije udaralo po naim golim le ima, a kamenje pod nogama bivalo sve usijanije pa se tako kamenokop mramora pretvarao u golemu penicu. Satima su nam pred oima plesale pjege zbog sunanog sjaja i odbljeska od mramornih stijena, onemoguavajui nam da jasno vidimo okolicu. Jednog nas je jutra Vaquerito, zapovjednik zatvorskog bloka broj 8, izveo na poljanu nedaleko od grada koji smo mi zatvorenici zvali Moskva jer je u njemu ivio velik broj ateista i socijalista. Prve zrake sunca poele su obasjavati obzor dok je Vaquerito zavravao prozivku u polju i ponosno koraao ispred postrojenih zatvorenika. Iako uope nismo potovali malog napuhanog zapovjednika zatvorskog bloka ije je ime znailo mali kauboj, prilino smo ga se bojali. Uloio je puno truda i podosta se namuio kako bi zavrijedio titulu najpodlijeg, najokrutnijeg i najbezosjeajnijeg zapovjednika bloka. Izdao je zapovijed uvarima da

IVOT UNATO STRAHU

103

nam podijele maete i zapovjedio nam da zaponemo sa sjeom trstike i ipraja nedaleko od oblinjega mjesta. Iako se ovo jutro nije doimalo drukijim od svih ostalih u poljima, neto mi je izgledalo vrlo udno i zloslutno. Prvo, uvari su lebdjeli nad zatvorenicima nalazei se tik do njih umjesto da stoje na svojim uobiajenim mjestima oko poljane na kojoj smo radili. Drugo, svaki je etvrti vojnik uza se imao automatsku puku belgijske proizvodnje. Ostali su vojnici imali uobiajene ruske puke AK-47. Svi su uvari vrlo nelagodno prebacivali oruje iz ruke u ruku kao da oekuju nekakvu nenadanu opasnost. Zatvorenici su se kao i obino rairili u vrsti preko cijeloga polja, od jednog kraja do drugoga, i poeli maetama sjei travu i trstiku. Preli smo etvrtinu polja, kad su neki od nas opazili da Seruto, mladi brat u Kristu iz nae skupine, poinje zaostajati iza vrste i da ne moe dostii zamiljenu crtu koju su tvorili zatvorenici. Prije nego to mu je itko od nas mogao neupadljivo skrenuti pozornost na to da zaostaje za ostalima, vojnik koji se nalazio pokraj njega poeo je urlati. Hej, ti tamo! Prozvao je Serutov broj. Zaostaje za ostalima. Da moda ne kani pobjei? Preplaen i izbezumljen, Seruto je mucajui odvratio: Ne, ne. Osjeala se napetost u svjeem ranojutarnjem zraku. I dok smo mi ostali nastavili s radom, pribliavali smo se centimetar po centimetar u elji da zgusnemo redove i smanjimo razmak izme u njega i nas. inei to nastojali smo ga zatiti od moebitnih ispada divljatva od strane uvara. Bez upozorenja, nai su uvari navalili na nas udarajui nas naim vlastitim maetama i usadnicima svojih puaka. Udarci su padali po naim glavama, ramenima i golim le ima. Trudili smo se da nastavimo s radom i da se zadrimo u toj zgusnutoj formaciji. Povrh divljanja i zvjerskog iivljavanja naih uvara, zauli smo kako je Vaquerito povikao: Paljba! U trenutku se livada pretvorila u stratite. Povici, jauci, zvuci paljbe iz automatskog oruja i zujanje puanih metaka dolazili su odasvud. Ne-

104

UMRIJET U SLOBODAN

ki su se zatvorenici bacili na tlo, a ostali su potrali traei zaklon iza najblieg drveta ili stoga sijena kako bi izbjegli najgore. Jedan asnik potrao je prema radioure aju u kamionu i pozvao pojaanje i pomo. Lu ako pucanje se nastavilo dok kao pojaanje nisu dole snage G-2. Pucnjava je prestala isto tako munjevito kao to je i poela. Na brat Seruto bio je ranjen u nogu. Vaquerito je obavio oevid i pregledao ozljedu te zapovjedio da Seruta odvezu u bolnicu. Vojnici su ga utovarili na mali kamion i odvezli. Kasnije smo saznali da je na putu u bolnicu Vaquerito, ozloje en dananjom pucnjavom, iskalio bijes prostrijelivi Serutov vrat. Od tog je pucnja ovaj mladi ovjek ostao potpuno paraliziran za cijeli ivot. Izbezumljen i potpuno smeten, gledao sam ovu okrutnu ivotnu ironiju mladi u najboljim, muevnim godinama uinjen je bespomonim, potpuno paraliziranim invalidom bez mogunosti da samostalno obavlja i najjednostavnije tjelesne funkcije. Kako ovaj doga aj moe biti upotrijebljen na ast i slavu Bogu? Drugi asnik po inu u naemu zatvorskom bloku zapovjedio nam je da se postrojimo za jo jednu prozivku. Kad se smirio i oraspoloio injenicom da nitko u cijeloj zbrci nije pobjegao, povikao je: Svi u kamione. Premjestit emo vas. Nakon kratke vonje stigli smo u plodno izorano polje, gdje nam je bilo zapovje eno da uzdu dugih brazda upamo korov. Ova se oranica nalazila u zelenoj dolini koja je s tri strane bila okruena bregovima. Teke proljetne i ljetne kie napunile su rijena korita to je rezultiralo nastankom predivnih plavih jezera u ovom kraju. S mjesta gdje sam se ja nalazio mogla su se vidjeti neka od tih jezera i rijeke kako teku prema uvali Bibijaqua k oceanu koji je odavde bio udaljen kojih pedesetak kilometara. Ljepota prizora oduzela mi je dah. Vidio sam toliko gadosti i boli da sam skoro zaboravio ljepotu prirode u rukama Stvoritelja. I unato jutronjoj tragediji, vratilo mi se dobro raspoloenje. Dok sam upao korov iz brazdi, aputao sam rijei iz 148. psalma: Hvalite Jahvu s nebesa, hvalite ga u visinama! Hvalite ga svi an eli njegovi,

IVOT UNATO STRAHU

105

hvalite ga sve vojske njegove! ... Gore i svi breuljci, plodonosna stabla i svi cedrovi! Stiglo je i vrijeme ruka. Brat Balbon i ja odvojili smo se kako bismo ruali i porazgovarali o dananjim doga ajima. Na se razgovor preusmjerio na drugu temu, na njegovu elju za krtenjem. Spreman sam da budem krten, podsjetio me brat Balbon. Zasigurno mora postojati nain, brate, pokuao sam ga ohrabriti. Gospodin sigurno ima naina. I dok smo tako razgovarali, prolo je vie vremena nego to smo mislili. Nismo uli ni zapovijed za postrojavanje i prozivku. Odjednom se iznad nas nadvila sjena uvara. Jeste li uli zapovijed za postrojavanje? zagrmio je zlokobno upirui u nas puanu cijev. Svi vi pokuavate pobjei! Uplaen, pogledao sam prema zapjenjenom naredniku. Tko? Mi? Da! Bila je izdana zapovijed da se postrojite, a vi jo uvijek ovdje lijeno sjedite. Gubite se. Mahnuo je pukom u smjeru u kojem je elio da idemo. Skoili smo na noge i pourili u vrstu. Kad je narednik zavrio s prozivkom, stao je pred nama u stavu pozor. Desetnie, povikao je prema uvaru koji se nalazio pokraj njega, vodi te ljude do onog jezera. Pokazao je na najdublje i najudaljenije jezero u malenoj udolini. Neka upaju korov i neka plijeve ondje. S ovim alatom? upitao je uvar. Narednik je podigao jednu obrvu u nevjerici. Golim rukama, i nemojte vie gubiti vrijeme! Ako odbiju raditi ili pokuaju pobjei, ima puku. Upotrijebi je! Time je elio ostalima dati primjer. Ostali su zatvorenici gledali za nama dok smo stupali cestom prema jezeru u desetnikovoj pratnji. Kad smo stupili u ledenu vodu, pomislio sam: Zato ne bih ovdje krstio brata Balbona? Okrenuo sam se prema njemu i nasmijeio. itajui moje misli, uzvratio mi je osmjeh. Gospodin se slui udnovatim i neobjanjivim sredstvima u ostvarivanju svojih nakana, rekao sam kad smo stupili u jezero.

106

UMRIJET U SLOBODAN

Primio sam obje ruke brata Balbona svojom lijevom rukom, a desnu sam podigao iznad njegove glave kako bih izgovorio rijei zavjeta. Zatvorenici s druge strane jezera nisu mogli uti moje rijei niti razaznati to radim. Mislei da molim za pomo, poeli su vikati. Politiki instruktor i uvari potrali su prema njima s namjerom da uspostave red i mir upravo u trenutku kad sam uronjavao brata Balbona u vodu, a zatim ga opet podigao na noge. Veseli i sretni kao kolarci, zagrlili smo jedan drugoga uz smijeh i suze radosnice, oduevljeni neobinou ovog doga aja. Ne samo da se Bog pobrinuo za najljepi mogui okoli i ozraje za prvo zatvorsko krtenje na otoku Pinesu, ve je dopustio da se ono dogodi upravo ovdje, na vidiku naim neprijateljima! Namjeravajui nas kazniti, politiki nam je instruktor osigurao odgovor na molitve. Deurni asnik zapovjedio nam je da iza emo iz jezera dok su ostali uvari nastojali uvesti red i mir me u ostalim zatvorenicima. Ponovno smo se pridruili vrsti zatvorenika dok su asnici razmiljali i me usobno se dogovarali to da uine s nama. Znao sam da upravo u tom trenutku odluuju o mojoj sudbini. Mnogi su bili ubijeni i zbog puno bezazlenijih prekraja. Ali usprkos opasnosti u kojoj sam se nalazio, uspio sam se nasmijeiti. Kradom sam pogledao brata Balbona. Njegovo je lice tako er odsjajivalo sreom i oduevljenjem. asnici su konano donijeli odluku. Deurni je asnik zapovjedio svim zatvorenicima da se popnu u kamione kako bi bili vraeni natrag u zatvor. Neposredno nakon veere skupina brae u Kristu okupila se u naoj eliji da uju o dananjim doga ajima iz prve ruke. I dok smo im priali o nevjerojatnom doga aju, u nau su eliju ula dvojica naoruanih uvara i jedan asnik. Balbon, dobio si premjetaj na Kubu, objavio je asnik, polako i razdraljivo izgovarajui svaku rije. Skupi svoje osobne stvari. Zrakoplov je upravo na odlasku. Zna li ti da te ja ekam jo od 13.30 sati? Zinuli smo od iznena enja. Bog je jo jednom oitovao svoju ljubav i snagu. Koliko sam se mogao prisjetiti, bilo

IVOT UNATO STRAHU

107

je ba negdje oko 13.30 kada sam krstio brata Balbona. Sluajnost? Nipoto. Bog je preokrenuo sotonsko iivljavanje i krvavi pir pucnjavu i Serutovo ranjavanje u trijumf svoga cilja i nakane. Ozlije eni Seruto nee vjerojatno nikada shvatiti puno znaenje rtve koju je podnio toga jutra, barem ne s ove strane vjenosti. Nakon to su uvari odveli brata Balbona, crkveni su se lanovi okupili kako bi molili za brata Seruta i hvalili Boga za dananje udo. Ostali smo zajedno sve do vremena za odlazak na poinak. Duhovna obnova koju smo doivjeli, u iduih nekoliko dana oivjela je na duh. Barem veine nas. Nekoliko dana nakon ranjavanja brata Seruta, jedan od brae imenom Ariel pronaao je Roberta Chaveza kako se beivotno naslanja na reetke svoje elije. Mranim prijeteim pogledom zurio je van, u no; njegovo je mlado, zgodno lice bilo skupljeno u grimasu oaja i bezna a. Ariel je odmah shvatio o emu se radi. On je vidio takav izraz lica i na puno starijim mukarcima. Roberto je doao do toke slamanja do toke kad njegov um i tijelo vie nisu mogli podnositi krajnje zlostavljanje. I dok mu se Ariel pribliavao, Roberto se uspravio i trgnuo, kao da se pokuava vratiti u stvarnost. Roberto, to radi ovdje sasvim sam? Misli li iskoristiti sav taj povjetarac samo za sebe? upitao ga je Ariel elei mu podii moral i oraspoloiti ga. Ne... ne, brate, gledao sam more... Glas mu se polako izgubio dok se okretao natrag prema prozoru, ali je njegov prijatelj ipak primijetio zabrinuti pogled u njegovim oima. Ariel mu je priao i poloio ruku na rame. to se zbiva, Roberto? Jesi li danas dobio kakvu lou vijest? Izgleda prilino zbunjen i rastrojen. Roberto se ponovno okrenuo prema svom prijatelju i gledao u njega nekoliko sekundi, a tada je sjeo na svoj runo izra eni pokriva. Nagnuo se prema naprijed podboivi se laktovima o koljena, sklopio ruke u poloaj za molitvu i puhnuo kroz prste prije nego to je progovorio. Kad je poeo govoriti, njegove su rijei bile mirne i od-

108

UMRIJET U SLOBODAN

mjerene. Prije nekoliko trenutaka doao sam do zakljuka da je bolje zaspati u Gospodinu, nego dalje ivjeti ovako kao rob me u ovim zvijerima. Ariel je proistio grlo. Dobro, a to onda namjerava uiniti? To je vrlo jednostavno. Roberto je govorio odlunim glasom. Poevi od sutra, od petka, Roberto Chavez e odbijati da ide na posao. Ariel je nepomino gledao u svog prijatelja i brata u Kristu. Zbog pjega razasutih po nosu, Roberto je izgledao puno mla i od dvadeset pet godina. Razmisli, Roberto, o onome to govori. Shvaa li to e to znaiti? Polagano je kimnuo glavom. Znam, ali tako sam odluio. Spreman sam na sve na sve! Roberto je zastao, pogledao Ariela, a zatim se ponovno okrenuo prema okovanom prozoru. Izgledalo je kao da vidi iza zatvorskih zidova, iza obzora, obale glavnog otoka Kube, njegovog doma. Ariel je razmiljao o mnogim trenucima od svoga utamnienja, kad je inio upravo isto, kad je razmiljao na isti nain, ak je imao iste misli! to bih mu mogao rei da promijeni miljenje? Kakvu mu nadu i utjehu mogu pruiti osim blaene nade u uskrsnue mrtvih? Zapljusnuo ga je val bespomonosti. Malo se to moglo uiniti osim da ostavi Roberta s njegovim mislima i izvijesti brau o ovome. Prije ili kasnije svi smo se mi zatvorenici nali u istoj situaciji kao i Roberto, s istim mislima. Mala skupina nas bdjela je cijelu no i molila za Roberta. Boe, daj mu snage da se odupre, da izdri. Kako je no odmicala, strani su crni oblaci ispunili inae uobiajeno vedro nebo za ovo doba godine. Do jutarnje prozivke padao je lagani pljusak. Vojnici su se skrivali ispod tekih i debelih pokrivala kako bi ostali suhi, dok smo se mi zatvorenici uurili na hladnom i vlanom jutarnjem zraku, ovijajui oko sebe laganu i djelomino poderanu zatvorsku odjeu najbolje to smo znali. Du cijele vrste zatvorenici su ispitivali jedan drugoga: Gdje je Roberto? Jesi li jutros vidio Roberta? Osvrnuo sam se uokolo ne bih li ga primijetio, ali ga nisam uspio ugledati.

IVOT UNATO STRAHU

109

U naemu bijednom stanju, sa slinom odjeom i izmueni, svi su zatvorenici djelovali nalik jedni drugima. Narednik Giron, zapovjednik bloka broj 19, koraao je naprijed-natrag pred zatvorenicima. Svaki njegov pokret i svaka rije pokazivala je koliki prijezir i netrpeljivost gaji prema nama. Svakoga s bilo kakvom naobrazbom, bilo studenta, bilo profesionalca u svom poslu, smatrao je izrabljivaem narodnih masa. Mi smo bili uvreda za samo njegovo postojanje. Pokraj uro ene netrpeljivosti prema drugima i prirodne iskljuivosti, prezirao nas je i zbog injenice da se ne elimo uklopiti u slavnu revoluciju. Njegov visok, prodoran glas, vritao je na nas preko megafona koji je drao u ruci. Na putu prema kamionima nemojte ni s kim priati. Nemojte se ni me usobno pozdravljati. A sada svi u kamione. Pourite! Kad bi zatvorenik spazio prijatelja iz kojega drugog bloka, pozdravio bi ga ili mu mahnuo. Narednik Giron nije elio da se ovo doga a. I dok su zatvorenici urili prema kamionima, uvari su nas pomno pratili kako bi bili sigurni da slijedimo zapovijedi narednika Girona. Za samo nekoliko minuta duga kolona kamiona krenula je prema oblinjim selima, a zatim se kretala glavnom ulicom oblinjega gradia. Kao i obino, odrasli su stanovnici toga gradia mahali u znak pozdrava antikomunistikim borcima za slobodu, iza le a reimskih vojnika. Hrabrija su djeca slala poljupce i mahala nam s plonika. Izvan grada dva su se kamiona zaustavila na ulazu u polje zasa eno lokalnom itaricom. uvari su odmah izali iz svojih vozila i zauzeli poloaje. Narednik Giron zapovjedio je zatvorenicima da iza u iz kamiona. Nakon prozivke povikao je: Hajde, pourite i uzmite motike. Ovo polje mora biti oieno od sveg korova. Nevoljko i s ga enjem svi su zatvorenici uzeli oru e i krenuli prema zaraslom polju, svi osim jednog. Odmah sam prepoznao Roberta. Narednik Giron se otresao na njega. Hej ti! to eka? Uzmi motiku i poni istiti ukoliko ne eli... Ako eli da polje bude oieno, isti ga sam, prekinuo ga je Roberto. Ja vie neu iupati nijednu travku.

110

UMRIJET U SLOBODAN

to to govori, ti ukleta budalo? Ostali su zatvorenici uasnuti promatrali ovaj prizor, dok je omraeni narednik dojurio do mjesta gdje se nalazio Roberto. Jesi li lud? Roberto je mirno zurio u narednikovo zajapureno lice. uo si me. Ti ili tvoj ef moete to sami napraviti. Ja sam zavrio. Prije nego to je narednik mogao reagirati, drugi se zatvorenik pridruio Robertu. Druim je glasom progovorio: I za mene vrijedi ono isto to je rekao Roberto. Narednikovo je lice porumenilo od bijesa. Izvukao je bajunetu, a zatim zastao. Zapovjednik strae nalazio se u blizini, na povienom mjestu, promatrajui novonastalu situaciju, ali predaleko da bi mogao uti o emu se radi. Usmjerivi automatsku puku prema zatvorenicima, dotrao je do narednika Girona. to se ovdje doga a? upitao je. Nita vano. Ova dva junaka odbijaju raditi, odvratio je Giron. Idi i zapovijedi svojim ljudima da zbiju redove. Imat emo malu zabavu. Zapovjednik strae izvrio je njegovu zapovijed. Vojnici su uzeli puke, spremni za borbu. Kakva hrabrost, pomislio sam. Do zuba naoruani ruskim i belgijskim strojnicama i automatskim pukama, suoit e se s neprijateljem malodunim, izgladnjelim ljudima oboruanima samo svojim dostojanstvom, moralom, kranstvom i nepokolebljivom odlunou da e prije umrijeti nego se pokoriti. Kad su se vojnici zaustavili ispred narednika, zapovjedio je dvojici zatvorenika da ga slijede. Mi ostali stajali smo sa strane, bespomoni da sprijeimo uas za koji smo znali da slijedi. Ostali su nam vojnici zapovjedili da se vratimo natrag na posao. Znajui da neemo postii nikakvu svrhu ako odbijemo, posluali smo. Kako je dan odmicao, naa je zabrinutost za ovu dvojicu brae bivala sve vea. Kad smo se vratili u zatvorski kompleks, saznali smo od zatvorenika, kojima je bio dodijeljen bolniki posao, da su uvari izbacili Roberta i drugog zatvorenika iz jureeg automobila pred zatvorsku bol-

IVOT UNATO STRAHU

111

nicu poput dvije vree krumpira s potpuno poderanom i okrvavljenom odjeom, rastrgnuta mesa, izmrcvarene i pune modrica od udaraca bajuneta i puanih usadnika. Nakon to im je bila pruena neznatna prva pomo, bili su vraeni u kritinom stanju u svoje elije ne dobivi nikakvu daljnju medicinsku njegu. Zapovjednik je naredio asniku za sigurnost da ih zakljua u njihovu eliju. Odmah nakon to smo uli ove novosti, pourili smo k njima ne bismo li im nekako ublaili patnje. Unato bolu i mukama, Roberto je nastavio sa svojom nakanom i odluio zapoeti trajk gla u. Roberto, molio sam ga, mora neto pojesti bilo to. Nasmijeio se i odmahnuo glavom. Nipoto neu odustati. Brate, moje vrijeme je isteklo. Ali, ali... poeo sam zamuckivati. Nauo sam da e se za nekoliko tjedana odrati Opa skuptina, rekao je Roberto.Nadam se da e izvijestiti cijeli svijet o zloinima koji se ovdje ine. Jedan od brae odmahnuo je glavom. Ne, Roberto! Nitko ne mari za nas! Odustani. Robertove su se oi sjajile usprkos ozljedama, masnicama, oteenom licu. Vara se, prijatelju. Postoji Netko kome je do nas stalo. On mi je pokazao put. Djela Isusovih apostola jo se uvijek piu. Molili smo se zajedno s njim i zaeljeli mu laku no, a zatim se vratili u svoju eliju. Potiten, nisam mogao zaspati te noi jer sam znao kakav e biti ishod Robertove upornosti. Prolazili su dani. Roberto je neprekidno slabio. Ni najvei napori muitelja nisu mogli promijeniti njegove misli i nakanu. Njegov odgovor na njihove uporne pokuaje da pone jesti uvijek je bio isti: Ne ivi ovjek samo o kruhu. Nastavili smo ga posjeivati i davati mu moralne snage to smo vie mogli. Nai posjeti bili su prekinuti kad je zapovjednik preselio Roberta u kanjeniko krilo zatvora gdje ga nitko nije mogao posjeivati. Za nas koji smo ga voljeli dani su prolazili muno i sporo. Sve nas je proganjala misao o njegovoj sudbini. Znali smo da Roberto, na pri-

112

UMRIJET U SLOBODAN

jatelj i brat, uvijek toliko pun ivota i energije, sad lei umirui. Preko zatvorskih glasina bili smo obavjeivani o njegovom stanju. U strahovitim bolovima njegovo je tijelo vapilo za hranom, ali on je odbijao. Prije kraja jedva je mogao podignuti ruku s leaja, ali njegovo srce nije prestajalo kucati. Usne su mu pomodrjele, teko je disao. Njegove neko svijetle, inteligentne oi vie nisu vidjele. Tijekom kratkih trenutaka prisebnosti, na licu bi mu se pojavio smijeak. Uporni tamniari kuali su ga ukusnom i primamljivom hranom dva do tri puta dnevno. Miris smrti ispunio je svaki kutak elije. Konano je porunik Morejon osobno posjetio Robertovu eliju. to eli? upitao je porunik. to ti zapravo eli? Roberto je micao usnama, ali nije se uo nikakav zvuk. Pokuavi ponovno, nadljudskim je naporima proaptao: Porunie, elim cvijee. Cvijee? asnik je zau eno gledao u Roberta bijesno steui aku, okrenuo se na petama izama i istrao iz elije ponavljajui: Cvijee cvijee cvijee! elim cvijee! Bah, cvijee! U osvit zore 13. studenog uvari su pronali Roberta mrtvog. Miran osmijeh ublaavao je grube crte lica koje su u njegovo neko mlado lice bile urezane gladovanjem i zlostavljanjem. Roberto Chavez je konano naao mir i spokoj. On je radije izabrao smrt nego da ga Plan Camila Cienfuega preodgoji da prihvati Castrov komunizam.

113

Sjene nad sveuilitem

Na samom poetku velikog plana preodgoja osorni je porunik Morejon predvidio da emo posustati i zbog toga je obeao zlatnu medalju onome tko se odupre i izdri muenje i zlostavljanje koje je provodio i vrio nad nama. Ali njegova se predvi anja nisu obistinila. Jedna je godina prola, a mi nismo ni izbliza bili na koljenima i molili za milost. Vjera nas je vodila itavim putem, ali je i rasplamsala njegov gnjev. Na kraju prve godine ozloje eni je porunik Morejon rekao svojim ljudima da ine s nama to god ele. Moete ubijati, bosti bajunetama, batinati inite to god je potrebno kako bi se crveni teror urezao u njihove misli. Porunik Aldama, politiki instruktor u bloku broj 8, oslonio se na zid ruku prekrienih na prsima dok je deurni narednik vrio prvu dnevnu prozivku. Nakon to je narednik odstupio, Aldama je ponosno proetao pokraj vrste zatvorenika odmjeravajui svakoga pojedinano, kao da trai iskre prkosa ili prve znakove poputanja u naim oima. Premjeteni ste s poligona La Bibijagua na poligon La Reforma, gdje ete odsad raditi, izvijestio nas je. Ondje emo vas narednik i ja moi poduavati bez smetnji ili upadica nekog izvan bloka broj 8. Savreno jasno shvatili smo pravo znaenje njegove poruke. Usprkos svojoj okrutnosti, ljudi iz slube G-2 postupali su s nama bolje nego lokalni asnici. Tijekom dana

114

UMRIJET U SLOBODAN

bit emo prebaeni na poligon La Reforma koji je bio udaljen osamdesetak kilometara, a posao se sastojao u ubiranju junog voa. Sve je to bilo samo zato jer G-2 nije nadgledao taj program. Politiki je asnik zajedno s narednikom mogao tamo s nama raditi to je htio, bez bojazni da e ga netko promatrati ili da e se netko umijeati i ublaiti gnjev vojnika. Bili smo potpuno preputeni na milost i nemilost tih ljudi. Vojnici su iskalili svoj bijes na nama neposredno nakon dolaska. Prvog dana na novome poslu desetnik Louis Guesternay, inae jedan od najgrubljih i najopakijih vojnika, zapovjedio nam je da upamo korov u polju zubima. Ako bi koji zatvorenik zastao i usporio, vojnici bi bez upozorenja otvorili vatru na njega i usmrtili ga na licu mjesta. I za najmanji povod vojnici su livadu pretvarali u bojno polje. Dva zatvorenika, Danny Crespo i Eddy Alvarez, bili su ubijeni toga prvog dana. Sutradan je desetnik bajunetom probo zatvorenika imenom Julio Tan. Nakon to je zatvorenik pao na zemlju, vojnici su svojim bajunetama mrcvarili ranu irei je sve dok Julio nije iskrvario. U La Reformi su otprilike nas dvadeset petoricu odredili za branje mandarina. Bilo je pravo muenje za izgladnjele ljude biti okruen milijunima sonih narani, grejpfruta i mandarina dan za danom, a ne smjeti prinijeti neki od tih plodova ustima. Budui da je voe pripadalo narodu, pojesti ma i jedan plod znailo bi kra u. Svatko tko bi bio uhvaen u takvoj kra i, platio bi za svoje djelo krvavu cijenu. Bio bi ili proboden bajunetom ili divljaki batinan i pretuen. No postojala je i znaajna razlika izme u biveg radnog poligona i La Reforme razlika koju smo prihvatili s dobrodolicom. Ovdje smo radili ruku pod ruku s civilima mjesnim stanovnitvom. I iako nam je bilo zabranjeno da razgovaramo s njima, ovo je pravilo uvarima bilo skoro nemogue provesti u vonjaku punom stabala. Zbog nemogunosti da postave uvara uz svakog zatvorenika, nije bilo naina na koji su nas mogli zaustaviti. esto smo razgovarali s civilima i dulje vrijeme.

SJENE NAD SVEUILITEM

115

Jednog je dana u vonjak doao i bivi vlasnik plantae. Budui da je revolucija zavrila i da je Castro doao na vlast, on i njegova obitelj vie nisu posjedovali imanje, ve su ga samo nadzirali i upravljali njime za vlasti. Bilo mu je reeno da e, ukoliko odbije raditi za dobrobit drave, ostati i bez kue. Osvrnuvi se na sve strane, rekao je: Ne bojim se razgovarati s vama, zatvorenici, ali moram biti oprezan kako netko od drugih civila ili uvar ne bi uo na razgovor. Ve sam ranije bio prijavljivan vlastima, tako da i mene sada nadziru i provjeravaju kao i vas. Mahnuo je glavom prema skupini uvara koji su stajali na rubu vonjaka. to se mene tie, jedite voa koliko god moete i elite. Samo pazite da vas uvari ne uhvate, i nemojte im rei da sam vam ja dao doputenje da jedete. Ne bih elio imati dodatne neprilike. I dok sam se ja upoznao i sprijateljio s vlasnikom plantae, ostali su zatvorenici sklopili prijateljstva s drugim civilima. Carlos Sanchez, na brat kranin, sprijateljio se s jednim mladiem. Svoje oduevljenje i vjeru u Isusa Carlos je podijelio s ovim mladim ovjekom. Nakon nekog vremena mladi je poelio da sazna i naui jo vie. Mora se sresti s pastorom, predloio mu je Carlos. Doveo je mladia k meni. Neko smo vrijeme razgovarali o obeanjima u Bojoj Rijei. Imam Bibliju, rekao je mladi, ne cijelu, ali jedan njezin dio. Mogu vam ga donijeti ako elite. Ja mogu nabaviti drugu na ulici. Sljedeeg je dana u sme oj papirnatoj vreici predao Bibliju Carlosu. Nakon to se osvrnuo kako bi se uvjerio da ih nitko ne promatra, Carlos se zahvalio mladiu, a zatim, ponovno provjeravajui da ga nitko ne promatra, zakopao paket u podnoju oblinje voke. Naalost, netko je nauo njihov razgovor i vidio paket. Nekoliko dana kasnije zapovjednik zatvora je zapovjedio uvarima da mene i Carlosa dovedu u njegov ured. I dok nas je zapovjednik ispitivao, drugi su asnici pretraivali nau eliju s ciljem da na u paket. Nitko od njih nije imao sreu da ita sazna ili prona e. I umjesto uobi-

116

UMRIJET U SLOBODAN

ajenog batinanja i muenja koje je uvijek pratilo ovakvo ispitivanje, zapovjednik nam je naredio da se vratimo u svoje elije. Ovo je doista neobino, prokomentirao je Carlos. Nema muenja. Nema discipliniranja. Slegnuo sam ramenima u nedostatku boljeg odgovora. Sljedeeg tjedna Carlos i ja bili smo poslani na drugi radni zadatak. Nakon tjedan dana ponovno smo bili vraeni na rad na prijanje radno mjesto, u vonjak gdje je Carlos sakrio Bibliju. Nakon povratka na plantau, Carlos je urno otiao do mjesta gdje je sakrio Knjigu. Poto ju je iskopao, zamotao ju je u komad plastine vree u kojoj se prije nalazilo umjetno gnojivo. esto smo uzimali prazne plastine vree i koristili ih kao kabanicu. Gurnuo je paketi pod koulju i stavio svoj metalni tanjur za veeru izme u Biblije i koulje. Zatvorski su politiki instruktori pozorno motrili i ekali na svaki njegov pogrean korak i sada su pobijedili. uvar koji je bio dodijeljen Carlosu, koji ga je kriomice motrio, odmah je izvijestio svoje zapovjednike o njegovom potezu. Carlos je upravo spremio svoje blago kad je odjednom zauo snajperski hitac. Preplaen, Carlos se bacio licem prema tlu i pritom je razrezao usnicu udarivi u padu u otar kamen. Prije nego sam mogao razaznati to se uistinu dogodilo, politiki je instruktor dotrao do Carlosa viui i optuujui ga da je pokuao pobjei. uvari su ubacili Carlosa u kamion i odvezli se uz kripu kotaa i prtanje kamenja dok su se ostali uvari uputili prema nama zapovijedajui nam da se vratimo poslu. Te iste noi, u zatvoru, Carlos nam je ispriao to se zapravo dogodilo. uvari su ga dovezli do vojne bolnice i pourili s njim u lijeniku ordinaciju. Krv mu je kapala iz razrezane usnice na odjeu tijekom divlje vonje u bolnicu. Istog trenutka kad je uao u ordinaciju, lijenik mu je strgnuo odjeu s tijela. Nakon to ga je cijelog temeljito pregledao, odstupio je i zapitao politikog instruktora zato su Carlosa dovezli u njegovu ordinaciju.

SJENE NAD SVEUILITEM

117

Zato jer je pogo en metkom u prsa, promrmljao je politiki instruktor. Pokuavao je pobjei. Ovo je smijeno! odvratio je lijenik ateist. Nema nikakvog metka. Potpuno je zdrav. Do ite i sami se uvjerite. Ali krv... Lijenik je prijezirno podignuo obrvu. Dovodite zatvorenika u bolnicu zbog posjekotine na usnici? Nemogue! uzviknuo je politiki instruktor. Pouzdano znam da je moj ovjek ciljao ravno u njega. On nije mogao promaiti! Lijenik je slegnuo ramenima. Evo, pogledajte sami. Odluan da se opravda, politiki je instruktor podignuo paket koji je pao na pod kad je lijenik poderao Carlosovu koulju. to je ovo? Ne znam. Mene ne zanimaju paketi, ve pacijenti. Politiki je instruktor razmotao paket. Unutra je pronaao Bibliju, a u Bibliji ispaljeni metak. A-ha! uzviknuo je uzbu eno, drei metak kako bi ga lijenik mogao vidjeti. Rekao sam vam da smo ga pogodili u prsa. Carlos je srameljivo zatraio da vidi Bibliju i, zaudo, politiki mu ju je instruktor dodao. Carlos je otvorio Bibliju i pregledao stranice koje su bile oteene metkom. Na posljednjoj oteenoj stranici nalazio se 91. psalam, a vidljiva se udubina zamjeivala na sedmom retku: Pa nek padaju tisue kraj tebe, deseci tisua s desne tvoje, tebi se nee primai! Proitajte ovo, rekao je Carlos. Lijenik i politiki instruktor nadvili su se nad Carlosom i gledali u Bibliju. Vidite li ove rupe? Carlos je pokazao oteene stranice. A vidite li ovu stranicu gdje je metak napravio uleknue? Lijenik je kimnuo glavom. Proitajte ove rijei, upravo ove gdje se nalazi uleknue, nastavio je Carlos. Lijenik je proitao redak, a zatim predao Bibliju politikom instruktoru. Konano je progovorio glasom punim u enja: Ako je ikad postojalo udo, to je onda ovo.

118

UMRIJET U SLOBODAN

Carlos, danas ti je Biblija spasila ivot, jer da ti je metak proao u prsa, ti bi sada bio samo le. Lijenik je zadrao i metak i Bibliju i otad je koristio svaku prigodu kako bi pozvao Carlosa na kontrolu i razgovor o Bogu. Bog je na udesan nain iskoristio jo jednu podlu sotonsku varku pretvorivi je u blagoslov. Jo jednom je Njegova Rije pobijedila. Sve ide na dobro onima koji ljube Boga i koji su pozvani prema Njegovoj providnosti. Vijest o udu koje je doivio Carlos proirila se zatvorom rekordnom brzinom. Zatvorenici koji nikad nisu pokazivali ni najmanje zanimanje za duhovno, pojavljivali su se na bogoslujima elei se susresti s Carlosom i uti njegov doivljaj. A mnogi od tih znatieljnika upoznali su ne samo udotvornog zatvorenika. Sreli su se s Kristom koji je to udo uinio. Nevjerojatan rast broja posjetitelja na naim vjerskim okupljanjima primorao nas je da se preselimo na esti kat. Pa iako je ivot i cjelokupna situacija na ovom katu bila puno opasnija, dobili smo vie prostora u kojem smo mogli odravati bogosluja, budui da za sve nas u elijama na donjem katu nije bilo mjesta. Ovdje smo mogli razmjerno neometano odravati bogosluja. Neki od lanova crkve stali bi na ulaz u eliju kako uvari ne bi mogli vidjeti to mi to radimo tijekom bogosluja. ak smo uspjeli prokrijumariti i kruh iz menze koji smo upotrijebili za Gospodnju veeru. Ubrzo nakon incidenta s Carlosom, zatvorskim su se podzemljem proirile glasine da dolazi novi zatvorenik i da je dodijeljen naoj galeriji Marino Boffill. Odmah smo prepoznali ime biveg olimpijskog prvaka u boksu i nestrpljivo iekivali njegov dolazak. Vijest i cijela pria o njegovom uhienju i nakaradnom su enju dola je do nas puno prije njega samoga. Dok se natjecao u Istonoj Njemakoj, Marino je pokuao pobjei na Zapad. No bio je uhvaen i vraen na Kubu gdje mu je bilo su eno za zloine poinjene protiv drave te je bio osu en na deset godina tekog rada. Iako nismo poznavali Marina, srdano smo ga pozdravili i priredili mu dobrodolicu na ulazu u galeriju, kao to

SJENE NAD SVEUILITEM

119

smo uostalom inili za svakog zatvorenika. Zatvorenici su ga doekali s uobiajenim vatrometom pitanja koja su se odnosila na vanjski svijet. Strpljivo je odgovarao na svako od njih. Kad smo mi zavrili, on je postavio neka svoja pitanja. Kao to smo mi preko zatvorskih glasina doznali za njegov dolazak, tako je i on na isti nain saznao za zatvorenika kranina koji je bio pogo en u prsa a da nije bio ranjen. Molim vas, rekao je, je li istina to to sam uo? Da je ovjek bio pogo en metkom i da mu je Biblija spasila ivot? Da, potvrdio sam, istina je. Mogu li se upoznati s njim? Carlos, koji je cijelo vrijeme sluao na razgovor, sada je istupio naprijed. Ja sam taj. Marino i Carlos od prvog su trenutka uspostavili posebno prijateljstvo. Pozvali smo Marina da nam se pridrui i da do e k nama na esti kat. Iznenadio nas je u svakom pogledu. Iako je boksanjem zara ivao za ivot, bio je osjeajna osoba puna ljubavi koja je udjela za istinom iz Boje Rijei. Aktivirao se u radu skupine mladei. Dan za danom Marino je sve vie saznavao o boanskom planu spasenja dok se jednog dana nije odluio pridruiti krtenikom razredu. I dok je prouavao i razmiljao o svom krtenju, zapoeo je i pripremu za zvanje propovjednika laika. Njegov se polet i oduevljenje nisu mogli sakriti ni obuzdati. etiri mjeseca kasnije on je bio jedan od etvorice pristupnika za krtenje. Do tog vremena Bog se pobrinuo i osigurao nam vlastitu krstionicu. Na estom katu svakog silosa nalazio se spremnik za vodu nainjen od cigle i betona. Svakog jutra bio je punjen vodom za pranje posu a i za opskrbu vodom kad je uobiajeni dovod vode bio izvan pogona. Odravanje vode istom za krtenje i spreavanje uvara da ne primijete obred zahtijevalo je pomno planiranje. Kupanje u spremniku znailo je kaznu samice u trajanju od deset dana, a krtenje je donosilo kaznu od dvadeset jednog dana u samici. Kad smo bili spremni za neije krtenje,

120

UMRIJET U SLOBODAN

braa u vjeri bi oformila vrstu i tako onemoguila uvarima promatranje obreda. Sastavili smo raspored po kojem je Marino svoju prvu propovijed trebao odrati u nedjelju, dan nakon krtenja. Vijest se pronijela zatvorom. Marino Boffill e propovijedati u nedjelju! Budui da je bio naviknut na javne nastupe kao boksa, uope nije bio uzbu en pred tristotinjak zatvorenika. Iznio je propovijed o Davidu i Golijatu kao teoloki dobro potkovan sveenik. Marino je preko noi postao glavna zvijezda nae galerije. I dok su zatvorenici naputali esti kat nakon zavrne pjesme toga prvog sastanka, uli smo kako jedni drugima daju obeanje da e se vratiti i idueg tjedna da uju Marina kako propovijeda. Sljedeeg je tjedna jo vei broj zatvorenika ispunio esti kat. Crkva je rasla nevjerojatnom brzinom. Ba negdje u to vrijeme crkveni je odbor odluio organizirati zatvorsko sveuilite kao sredstvo svjedoenja za Boga. Nakon okupljanja obrazovanih lanova i dogovora, odluili smo da emo poduavati sljedee predmete: matematiku, zemljopis, povijest, gramatiku, engleski i francuski jezik. Na ovaj nain zatvorenici e dolaziti k nama traei poduku, a moda istodobno prona u i spasenje. Odravali smo predavanja u silosu, u poljima i gdje god nam se za to pruila prigoda. Me utim, Sotona i njegova vojska nikad ne spavaju. U zatvorskom su se stoeru poeli zabrinjavati zbog tolikog broja tajnih sastanaka koji su se redali jedan za drugim po cijelom zatvoru. Dodijelili su nam i dodatne uvare koji su imali pratiti svaki na pokret i o tome izvjetavati. Jednog dana dok smo radili u polju, uvari su pretraili nae elije i zaplijenili sve knjige koje smo posudili radi sastavljanja biljeaka za predavanja, nae paljivo skrivene Biblije i rukom pisane pjesmarice. Knjige nisu predstavljale samo stotine i stotine sati napornog rada, nego su tako er bile naa cjelokupna zaliha papira. Na kraju dana, pri povratku u eliju saznali smo za ovu tragediju. Zapovjednik je iekivao na dolazak.

SJENE NAD SVEUILITEM

121

Vi ste i dalje uporni i nastojite na irenju ovih vjerskih mitova. Na ovaj ili onaj nain mi emo vas zaustaviti! Uobiajenim, napuhnutnim i osornim glasom, proitao je imena crkvenih vo a koji e biti prebaeni u druge zatvore i radne logore na otoku. Podijelit emo i vladati! Podijeliti moda, zavladati nikad. Mi emo samo morati poeti sve ispoetka. Glasine o premetaini i zapljeni proirile su se zatvorom. Nekoliko sljedeih veeri zatvorenici iz svih dijelova silosa dolazili su na esti kat donosei veliku koliinu papira koji im je bio prokrijumaren. Ja ovo ne mogu vjerovati! rekao je Antonio dok je gledao hrpu papira pred sobom. Preko 5000 listova pa to je vie nego to smo imali ikad prije! Je li Boja ruka ikad prekratka ili prespora da pomogne? Nije, odvratio sam, ali sada dolazi tei dio ispisivanje pjesama, tekstova i lekcija, sve ispoetka. I tko zna koliko e potrajati dok nam opet sve ne zaplijene, primijetio je Carlos. Ah, prekinuo nas je Marino, ovaj put moramo biti paljiviji i mudriji. U elji da ono to je bilo izgubljeno nadoknadimo, organizirali smo tri prepisivake ekipe. Nakon dolaska iz polja u 21 sat, brzo bismo se istuirali, pojeli obrok, a zatim prepisivali dok se nisu ugasila svjetla. Danju bismo zavravali prijepise i stvarali nova mjesta za njihovo skrivanje. Nekoliko knjiga nam je i ostalo, a me u njima su bila, koje li ironije, i klasina djela Georga Orwella o totalitarizmu 1984. i ivotinjska farma. Vrata naeg sveuilita bila su ponovno otvorena za nestrpljive studente. Sveuilini je kadar uvelike dobio na ugledu i vjerodostojnosti dolaskom Jose Carena, profesora novinarstva i psihologije. Sastavili smo i neku vrstu nastavnikog vijea koje su sainjavali sljedei predavai: Pastor H. Noble Alexander upravitelj sveuilita, predava matematike; Pastor Luis Rodriguez tajnik, predava gramatike i govornitva; akon Jose Careno predava novinarstva, gramatike, pjesnitva i psihologije;

122

UMRIJET U SLOBODAN

akon Felipe Hernandez predava engleskog i francuskog jezika; Profesor Bagno predava filozofije i drutvenih znanosti. Predavali smo na temelju sjeanja i iz ono malo biljeaka koje smo uspjeli prepisati iz prokrijumarene literature. Nismo se vie oslanjali na knjige budui da su one opet mogle biti zaplijenjene. Kad god je pisani materijal doao u nae ruke, odmah smo ga pamtili, rije po rije. Nai su studenti inili isto. Pisanu je rije na neprijatelj mogao unititi, ali rije pohranjena u pamenje bila je zauvijek naa. to je vie crkva rasla, to su nas vie muili Sotona i njegove komunistike legije. Tijekom moga etverogodinjeg boravka na otoku Pinesu, crkveno je lanstvo naraslo na vie od 200 vjernika. Zatvorski su se dunosnici osjeali ugroenima od potencijalne moi nae organizacije. Na kraju jednog dana provedenog u polju, primijetio sam desetnika nae brigade kako stoji na rubu polja i priguenim glasom razgovara s Aldamom, naim politikim savjetnikom. Nisam mogao razaznati o emu razgovaraju, ali sam znao da njihov razgovor ne sluti na dobro za nekog od zatvorenika. Nakon to su zavrili, polako su se odetali u razliitim pravcima. Ponovno sam usmjerio pozornost na posao kad sam zauo kako netko proziva moj broj. Broj 3-1-4-5-0, do i ovamo! elimo razgovarati s tobom. Okrenuo sam se i ugledao Aldamu kako mae i pokazuje mi da pri em. Aldami smo dali nadimak djedica zbog njegovih istranih metoda. U lice zatvorenika Aldama bi govorio njeno i s puno razumijevanja i panje, ali im bi zatvorenik napustio njegov ured, izdao bi zapovijed da tog zatvorenika ili pretuku ili strijeljaju. Ne smijem ii tamo, odvratio sam, jer u se tada nalaziti izvan kruga u kojemu se nalaze uvari i unutar kojega je doputeno kretanje. Ali ja te zovem da do e! rekao je, neznatno podignuvi bradu. Da, ali uvari to ne znaju, suprotstavio sam se. im iza em iz kruga, pucat e u mene.

SJENE NAD SVEUILITEM

123

Njegove su oi zasjale od bijesa. Znai, nee posluati? Odmahnuo sam glavom. Ovaj put neu. Posluati vau zapovijed u ovom bi me sluaju stajalo ivota. eljust mu se stezala dok je stiskao aku. Tvoja bi te neposlunost mogla skupo stajati! Uspravio sam ramena i pogledao mu ravno u oi. Pa ako me elite ubiti, uinite to ovdje, u krugu tako bar neete moi rei da sam pokuavao pobjei. Misli da si strano pametan! Mogao bih sve zavriti jednim metkom i s tobom bi bilo gotovo. Zastao je trenutak kako bi se malo pribrao. O ovom emo problemu potanko razgovarati veeras. Kad me je Aldama pozvao na rub polja, desetnik je otiao u suprotnom pravcu kako bi obavijestio snajperista da otvori vatru na mene dok se nalazim izvan doputenog kruga. U slubenom bi izvjeu stajalo da sam pokuavao pobjei. Kad mi je Gospodin otkrio njihov plan i kad sam odbio prijei crtu, njihov se plan da me se otarase bez posljedica izjalovio. Bili su prisiljeni traiti drugi, alternativni plan. Te veeri nakon prebrojavanja i prozivke, posebnom je uvaru, desetniku Hienici (hijena) bilo zapovje eno da me otprati i odvede u samicu zbog neposluha. No rije pratnja nepotpuno i nepravilno opisuje njegov zadatak. Posao desetnika Hienice bio je da me udara maetom ili da me bode vrkom bajunete cijelim putom do samice. Uza sve to desetnik je dodao jo neto svoga umijea cijelom tom zadatku. Pjevao je meksiku pjesmicu koja glasi Zato se ali, kad si sam navukao ovo zlo na se. Hienica je poeo pjevuiti tu pjesmicu dok me je maetom ubadao i tjerao u zatvorsko dvorite. Budui da je poela padati kia, zapovjedio mi je da potrim, ali ja sam nastavio hodati normalnim i polaganim tempom. Kad smo stupili u unutranjost samice, bijesno je procijedio: Pogledaj kako sam pokisnuo i smoio se zbog tebe. Rekao sam ti da tri, a ti nisi htio. Ja nisam kriminalac, stoga ne trebam trati, odgovorio sam.

124

UMRIJET U SLOBODAN

To onda znai da sam ja kriminalac? Slegnuo sam ramenima. To ste vi rekli. Bijesan zbog moje smjelosti i drskosti, potegnuo je pitolj iz korica i pucao mi u desnu natkoljenicu. Okrenuo se i iziao iz samice, a ja sam se sruio na pod. Kasnije je u slubenom izvjeu stajalo da sam se hrvao s njim pokuavi mu oteti pitolj i da je pitolj sluajno opalio. Sreom po mene, metak je promaio natkoljeninu kost tako da mi nije ostavio nikakvo trajnije oteenje ili ozbiljniju posljedicu na nozi. Devedeset samica odraavalo je svirepu i okrutnu narav zatvorskih dunosnika i uvara. Osamnaest je samica bilo nazvano tigrov kavez koje su visjele kao ptija krletka. Dno, krov i zidovi bili su nainjeni od tri centimetra debelih elinih ipki. Osamnaest ih je bilo nazvano majmunska kutija i bile su toliko male da je zatvorenik morao biti pognut ili u skoro kleeem poloaju, a glavom je doticao strop. Osamnaest samica nalik na mrtvake sanduke bilo je nazvano tuem, a bile su postavljene uspravno. U ovim tuevima zatvorenik je bio primoran stajati na prstima kako petom ne bi stao na slomljeno staklo i razasute avle, a cijelo bi mu to vrijeme kaplje vode ritmiki i u pravilnim razmacima kapale na glavu. Preostalih trideset est samica bile su obine sobe. Osamnaest njih imalo je leaj, osamnaest nije. Onih osamnaest samica s leajem bilo je predvi eno za zatvorenike koji su provodili mjesece i mjesece u izolaciji. Tijekom moga dugogodinjeg boravka u zatvoru na otoku Pinesu, imao sam prigodu iskusiti udobnost svih pet tipova samica. Ovaj put bio sam smjeten u samicu bez leaja u trajanju od dvadeset jednog dana, tijekom kojih mi nije bilo doputeno ni tuiranje niti brijanje. No ipak, ak i u ovoj jami ponienja i patnje, nisam bio sam. Svake veeri o zalasku sunca moja su braa u Kristu prolazila pokraj zgrade u kojoj su se nalazile samice i dozivala me elei mi laku no. Kad me je straar doao osloboditi, jedva da sam mogao napraviti korak zbog rane na nozi. I dok sam se vraao natrag u silos, bio sam prisiljen skakutati na zdravoj nozi.

SJENE NAD SVEUILITEM

125

Kad sam se vratio, dvadeset petoro moje brae doekalo me je i pozdravilo pjesmom: Borba sad se vodi, o kranski vojnie. Prestanite pjevati ili emo pucati! povikali su uvari s tornja preko runih megafona. Ostao sam zateen i zaprepaten kad su se, umjesto da uine kako im je zapovje eno, i drugi zatvorenici pridruili pjesmi sve dok vie od stotinu grla nije ispunilo silos pjesmom. Srce mi je bilo preplavljeno osjeajima. Pokuao sam zadrati suze, ali nisam mogao. Junaka dobrodolica uinila je da sam sasvim zaboravio na svoju ozlije enu nogu. Nekako sam uspio prijei otvoreni dio silosa hodajui na obje noge. uvarima je preostalo samo da sjede u svojim tornjevima i bijesno promatraju ovaj prizor. Ponovno su bili pobije eni snagom Isusa Krista i kranske solidarnosti. Kubanski su dunosnici zakljuili da jedini nain na koji mogu slomiti kimu kranstvu u zatvoru na otoku Pinesu jest raseliti lanove zatvorske crkve u druge zatvore u zatvorskom sustavu. Kad smo douli za ovu vijest, prihvatili smo je kao poraz Bojega cilja. Umjesto toga, rasipanje i preseljenje nae brae u devet razliitih zatvora dovelo je do organiziranja devet novih crkava. Bog doista ima naina kako da oigledan poraz pretvori u nadmonu pobjedu! Krajem 1965. zatvorom su kruile glasine da e svi politiki zatvorenici biti prebaeni natrag na glavni otok, a obini e zatvorenici preuzeti naa mjesta u poljima. Novi su nas zatvorenici tako er izvijestili i o snanom me unarodnom pritisku na kubansku vladu zbog smrti China Atana, zatvorenika koji je smrtno stradao na radu u poljima. Stradao je kad su nas politiki instruktor i narednik natjerali da radimo u poljima tijekom grmljavinskog nevremena. Udarila je munja i tom prigodom usmrtila tri zatvorenika, od kojih je jedan bio i Chino Atan. Vijest je procurila u me unarodni tisak, to je uzrokovalo probleme za Castra i dunosnike njegove vlade. Kad smo saznali da e neki zatvorenici biti vraeni na glavni otok, usporili smo rad brzinu kojom smo obavljali

126

UMRIJET U SLOBODAN

posao. Na nau nesreu, narednici su primijetili promjenu i poveali okrutnost. Ovi su vojnici uz redovnu plau dobivali i dva dolara po danu za sprovo enje zatvorenika u polja. Povrh toga su dobivali i veliku vreu namirnica to smo ih eli ili ubirali na poljima, pet dolara i dopust od tri dana za svakog zatvorenika koji bi prihvatio plan preodgoja. Tako je njihov cilj bio uiniti na ivot to nepodnoljivijim kako bi nas to lake uvjerili da prihvatimo plan preodgoja. Kad je narednik povikao Ubij! ili Paljba!, oni nisu nimalo oklijevali, jer ako koji vojnik nije ispunio dnevnu kvotu, za njegovo su se mjesto natjecala desetorica novih vojnika spremnih da uberu plodove i prednosti koje im je ovaj posao donosio. Pa iako je bilo teko zamisliti da ovi krvoedni strvinari imaju obitelji i djecu koju treba prehranjivati i uzdravati, donekle sam razumio uvjete koji su ih motivirali. U drugim se dijelovima svijeta pet dolara (etrdesetak kuna) moe initi zanemarivom svotom, ali na Kubi, gdje je stanovnik mogao kupiti namirnice u visini od samo 9,60 dolara mjeseno, to je bilo puno. Uz ovo ogranienje kupovanja valja napomenuti da mnogi proizvodi nisu stizali na vrijeme. Kupac je, primjerice, mogao otii u duan po svojih etiri kilograma rie. inovnik bi tada zatraio njegovu potroaku knjiicu kako bi se uvjerio da je doista njegov red da dobije riu. Nakon to se uvjerio da je doista kupev red da dobije riu, izvijestio bi ga da e ria stii tek sljedeeg tjedna. Kad se kupac nakon tjedan dana vratio po svoja etiri kilograma rie, inovnik bi tada pogledao potroaku knjiicu i rekao: ao mi je, va red da dobijete riu bio je prolog tjedna. Ovoga tjedna vie ne moete dobiti riu. Iz dana u dan zatvorski su dunosnici zahtijevali od zatvorenika da rade vie. Ako zatvorenici nisu uspjeli ispuniti poveane dnevne kvote, nastupalo je premlaivanje i ubijanje. ivot u poljima postao je toliko nesnosan da su mnogi zatvorenici poeli pribjegavati samoozlje ivanju kako bi izbjegli odlazak na rad u polja. Tako je svakog dana broj zatvorenika koji su radili u poljima bio sve manji, a koliina posla to ga je trebalo napraviti ostajala je ista.

SJENE NAD SVEUILITEM

127

Kako se napetost u poljima poveavala, tako je uestao i broj nezgoda koje su se poele zbivati jedna za drugom. Kvarili su se kamioni, mehanizacija, a i u samom zatvoru bilo je velikih tekoa. Da bi prekinuo lanac neeljenih doga aja, dravni je vrh razvio novu strategiju preodgojnog plana. Prvo, preimenovali su otok Pines u otok mladei. Otok mladei trebao je imati dvostruku ulogu. Bio bi koriten za prihvat politikih zatvorenika, ali ujedno i za odvajanje mladih ljudi od roditelja kako bi ih se lake moglo indoktrinirati komunistikom ideologijom, a sve pod krinkom obrazovanja. Ako bi se student prijavio za stipendiju, bio bi poslan u centar za obuku i obrazovanje koji se nalazio daleko od njegovog roditeljskog doma kako bi bio izoliran. Dobio bi besplatan smjetaj, hranu i obrazovanje koje bi ukljuivalo praksu, uenje i neku vrstu vojne obuke s orujem kao to su puke, bajunete i pitolji. Castro je osobno zaelio dobrodolicu na otok prvom narataju od 3000 studenata i tom prigodom uz sveanosti njima u ast preimenovao otok u Otok mladei. Sagra en je velik broj baraka zajedno s javnim kuhinjama. Studenti, i muki i enski, bili su smjeteni u blokove nalik onim zatvorskima, i svakog su dana odvo eni u polja na rad. Jedina je razlika bila u tome to studenti nisu iza sebe imali uvare koji bi ih slijedili i motrili. Neslubeno, dravni Institut za psihologiju ovaj je plan nazvao Seksualni plan. Nakon zatoenitva duljeg od tri godine, zatvorenici su trebali raditi zajedno s lijepim i mladim studenticama. Zasigurno nijedan normalan mukarac ne moe odoljeti takvoj napasti i kunji, bar su oni tako mislili. I ako se pokori i preda toj kunji, psiholozi su znali da e tako izgubiti svoju moralnu snagu te e biti glina u uvarevim i istraiteljevim rukama. To im je uspijevalo kod veine mukaraca. Me utim, veina kranske brae je izdrala i odoljela napadajima kunji, ali ne svojom snagom, ve zahvaljujui snazi zajednike molitve. Kad je naim tamniarima postalo jasno da su oni koji bi mogli podlei njihovom planu ve i podlegli, premjestili su one koji su izdrali u druge zatvorske blokove. Ja sam bio

128

UMRIJET U SLOBODAN

premjeten u blok broj 7, u blok koji je obavljao posao u kamenolomima mramora ili TBC jamama, kako su ih nazivali zatvorenici. Zapovjednik bloka, porunik Rivera, pozvao me u svoj ured. Ti si 31450? Da, odgovorio sam, ja sam Humberto Noble Alexander. Potvrdni odgovor i moje ime pruili su asniku dvostruku identifikaciju. Rivera je kimnuo glavom. Njegove hladne, prodorne oi nisu otkrivale ni najmanji trag ljudske samilosti ili bilo kakve ovjenosti. Ako ne eli raditi, samo mi reci, poeo je. Ubit u te odmah, tu, na licu mjesta. Nagnuo se unatrag na petama i odmjerio me pogledom. Da ti odmah na poetku kaem i objasnim neke stvari, ne elim ovdje nikakvo propovijedanje. Dosta si ispirao mozgove u ovom silosu. Odmahnuo je glavom u znak ga enja. Ne mogu shvatiti kako je to sve dosad Tarrao mogao trpjeti! Tarrao je bio zapovjednik svih silosa ili neka vrsta zatvorskog upravitelja. Od sutra ujutro poinje raditi u kamenolomima. A sad se gubi. Zurio sam ravno pred sebe. Ve sam ranije nauio da ne treba davati nikakve informacije dragovoljno, nikada rei ne niti otkrivati svoje prave osjeaje. uvar bi izbio po jedan zub zatvoreniku za svako izgovoreno ne. Ali iznutra, u sebi, smrznuo sam se od pomisli da svakog dana od sedam ujutro do sedam naveer trebam raditi u kamenolomu mramora. Tijekom kasnih poslijepodnevnih i veernjih sati uvari su uivali zlostavljati zatvorenike tako to su ih tjerali da kamenje koje su ujutro iskopali nose i premjetaju u suprotni dio kamenoloma, a zatim ponovno natrag, na prvobitnu lokaciju. Ono ega sam se najvie bojao nije bio teki, iscrpljujui fiziki posao, ni paklena vruina, ni zasljepljujue sunce koje je odsjajivalo od bijelog mramora niti sadistike igre koje su uvari uivali igrati ono to me najvie uasavalo bio je strah strah od guenja mramornom prainom i bijelim vapnenim prahom koji je ispunjavao svaki udisaj.

SJENE NAD SVEUILITEM

129

Svi zatvorenici koji su radili due vrijeme u kamenolomu obino su umirali od razornih plunih bolesti. Hoe li moju odluku i zavjet da opstanem i preivim ovu nonu moru poraziti mramorna praina i vapneni prah? Hou li otii i nestati uz teak udisaj ili tihi pla i nikada vie ne udahnuti slatki miris slobode?

130

UMRIJET U SLOBODAN

Dana i prekrena obeanja

Sljedeeg jutra izaao sam iz kamiona u kamenolom mramora na sunce. Na kraju prozivke uvar mi je dodao alat i poslao me na rad u jedan dio kamenoloma gdje sam radio zajedno s Isaacom de la Campa, bivim policajcem iz Batistinog reima. Dok sam radio, pogled mi je esto bjeao prema okrvavljenim zidovima kamenoloma, gdje su uvari ili strijeljali ili na smrt izboli nepregledan broj zatvorenika za i najmanju povredu pravila koju su mogli izmisliti. Kakvo traenje ljudskih ivota, pomislio sam. Kakva zloa i iskvarenost! Straar, zaduen za uvanje alata, kriom je u kamenolomu imao malu farmu na kojoj je uzgajao domae ivotinje, ukljuujui kokoi i pijetle. Jednog dana, dok je jedan od njegovih kokota paradirao ispred skupine kokoi, jastreb kokoar obruio se s neba. Pijetao se sruio na tlo kao da se onesvijestio. Njegova je, do malo prije crvena krijesta, problijedjela i promijenila boju u bijelu, kao da je iz nje iscurila sva krv. Jastreb kokoar, mislei kako je pijetao mrtav, ponovno je uzletio. Pijetao je ostao nepomino leati jo pet minuta. Kad se napokon uvjerio da je jastreb odletio, ustao je, zamahnuo krilima i zakukurikao kao da govori: Pobijedio sam!

DANA I PREKRENA OBEANJA

131

Okrenuo sam se prema Isaacu i napravio grimasu. Ovo je mjesto straha i uasa ak i za pijetle. ak se i perad ovdje naui bojati i strepiti. Na kraju dana osjeao sam bolove u grlu i pluima, u onim upljinama trpio sam razdiruu bol koja se javljala usporedo sa sranim otkucajima, a ruke su me boljele i inilo mi se kao da e otpasti. Kamion je na povratku u zatvor poskakivao preko grbave i pranjave ceste, to mi je dalo vremena za razmiljanje. Pitao sam se hou li uope izdrati i jedan tjedan radei u kamenolomu. Te je veeri jedan predradnik saznao da posjedujem odre ena varilaka i mehaniarska znanja i iskustvo. Kad sam drugog dana stigao na posao, prebacio me na zavarivanje otkinutih i potrganih dijelova jednog od strojeva. Naalost, me u zatvorenicima je bilo uvrijeeno miljenje da svatko tko radi u svojoj struci ili koristi svoja znanja, zapravo potpomae vladajui reim. Zatvorski su dunosnici to znali i ba su zato i bili uporni u tom pogledu. Ne, ne mogu, rekao sam. Prolo je mnogo godina otkako sam se bavio tim poslom. Hajde, samo ti kreni, bio je uporan, samo probaj. Vidi da li moe. to ako neu da pokuam? upitao sam. Usnice su mu se na trenutak skupile u tanku crtu u kojoj se oitovao prijezir, a zatim je odgovorio: Ako odbije, smatrat emo to sabotaom. U tom sluaju, ako ita po e po krivu, to e ionako biti moja greka, pa radije ne bih ni prilazio tom stroju. Uzrujan mojim odgovorom, dodijelio mi je posao u pranjavoj rupi, TBC odjelu, kako su je zvali zatvorenici. Tamo sam zajedno s velikim brojem drugih zatvorenika razbijao kamen i lopatama izbacivao prainu. Bez zatitnih obrazina udisali smo sitne estice praine tijekom cijeloga dana. Do vremena kad smo se trebali vratiti u zatvor bili smo iscrpljeni, i uz oteano disanje tonuli smo u san. Smrtonosna kombinacija izrazite pothranjenosti i slojeva kamene praine na pluima za neizbjenu je posljedicu imala tuberkulozu. Jedan za drugim zatvorenici su podlijegali

132

UMRIJET U SLOBODAN

iscrpljujuim uvjetima kamenoloma i vojnikoj nemilosrdnosti i okrutnosti. Rad u kamenolomu nije zahtijevao veliki umni napor pa sam imao dovoljno vremena za razmiljanje. I dok sam alatom lomio i drobio kamenje, vjebao sam pamenje citirajui biblijske retke i pjevajui pjesme iz kranske pjesmarice, redom od poetka do kraja. Vodio sam duge razgovore s Bogom i u mislima sam stvarao slike svoje predivne supruge Yraide. Ne mogu se ni priblino sjetiti koliko sam puta u mislima proivio dan naega vjenanja dok sam radio pod nemilosrdnim tropskim suncem. to sam se vie pojedinosti uspijevao prisjetiti, to sam osjeao manje boli. Moj dnevni raspored bio je prilino predvidiv. 3. kolovoza 1959. bio je dan naega vjenanja. lanovi crkava iz gradova Marianao i Cerro potpuno su ispunili skromni stan moje punice kako bi nazoili vjenanju. Sjeam se irokog osmjeha na licu pastora Roberta Acoste dok se pripremao za sveanu propovijed. Kasnije smo se smijali tome kako sam izgledao ozbiljno dok sam stajao ispred njega ekajui da se pojavi moja nevjesta. Bojao sam se da e se onesvijestiti, alio se. Bio si doista prestraeni mladoenja! Pokuao sam se prisjetiti imena djeverua i djeaka koji je na sveanosti nosio Bibliju. Katkad bi se na povrini sjeanja pojavila lica i imena ljudi, katkad bi pak moj um odbijao suradnju, a toga sam se prilino plaio. Nisam mogao dopustiti ovim demonima koji me dre kao zarobljenika da mi oduzmu i da me lie i vlastitih sjeanja! Kad je moj um bio u trajku, molio sam Gospodina: Pomozi mi, Oe. Pomozi mi da zadrim ova dragocjena sjeanja. Kad bi se sjeanje vratilo, nastavljao sam proivljavati nau svadbenu sveanost, gledajui kako svaki od uzvanika pristie u crkvu i zauzima svoje mjesto. Uivao sam u samo meni shvatljivom uitku najjasnijeg sjeanja kad sam ugledao Yraidu u vjenanici njeno ruiaste boje. Zastao mi je dah od prisjeanja na taj trenutak i od pogleda na predivnu enu koja e uskoro postati moja supruga. Skoro sam mogao osjetiti nabore na svome bije-

DANA I PREKRENA OBEANJA

133

lom odijelu dok sam nervozno prelazio preko rubova rukava guvajui ih izme u palca i prstiju. Fraza isijavati sreu ne moe ni priblino opisati sjaj na njezinom licu dok je prolazei izme u crkvenih redova dolazila k meni. Nikad nisam vidio nijednu enu tako zadivljujue lijepu. Nestrpljivo sam joj izaao u susret, njeno je uzeo za ruku i okrenuo se licem prema pastoru. U takvom bi me trenutku povik uvara obino prodrmao i vratio u stvarnost. Prestani sanjariti i lati se posla, 3-1-4-5-0! Odmah sam posluao, jer bi za sve osim trenutane poslunosti uvar sigurno pribjegao nasilju. I kad su zatvorske vlasti objavile dan posjeta, vie nisam mogao misliti ni na to drugo sve dok nisam saznao to sve posjet neije supruge, majke ili djece obuhvaa i sadrava. Kao pripremu za posjet, zatvorenici su se bili prisiljeni skinuti do gola, a zatim su u ueem poloaju morali skakati kako bi se uvari uvjerili da u crijevima ne sakrivaju neto to bi moglo biti prokrijumareno izvan zatvora. Uz sva druga zvjerstva, muenje i povrede naih ljudskih prava i dostojanstva, mogli smo pretrpjeti jo jedno ponienje kako bismo dobili priliku vidjeti one koje volimo, dok nismo saznali kako i nai posjetitelji prolaze istu proceduru i isti postupak. Tada su zatvorenici stupili u trajk. Nakon nekog vremena zatvorski su se dunosnici sloili da je bolje da zatvorenici prolaze tjelesne preglede i prije i nakon posjeta, nego da posjetitelje izlau takvom okrutnom postupanju. Prvi dan posjeta zauvijek e mi ostati u sjeanju. Jadan prizor u dvorani za posjete nemogue je i opisati. Majke su naricale kao da oplakuju smrt svojih sinova. Supruge i keri prilijepile su se uz svoje mueve i oeve. Neki su padali u nesvijest pri pogledu na izmuena i iznurena tijela njihovih najmilijih. Neki su imali histerine napadaje, dok su se ostali u oku nekontrolirano tresli, bez rijei i zateeni uasom trenutka. Traio sam pogledom Yraidu. Ali nje nije bilo. Zasigurno joj se dogodilo neto strano, mislio sam. Znao sam

134

UMRIJET U SLOBODAN

da je na sin esto bolovao od tropske dizenterije. Moda su ona ili Humberto bolesni, ili su moda umrli, ili... Kao u nonoj mori, zamiljao sam najgori mogui ishod. Kad se nije pojavila ni nakon etrdeset pet dana na drugom danu posjetitelja, morao sam saznati to je polo po krivu tako da sam joj prokrijumario malu poruku. Treeg dana posjetitelja uao sam u dvoranu za posjete uplaen da je ni danas neu vidjeti. Pao mi je kamen sa srca kad sam je primijetio kako stoji pri kraju velike mase ena. Presretan, potrao sam joj u zagrljaj. Ali odmah, im sam joj se poeo pribliavati, osjetio sam kod nje udnu rezerviranost. Vjerojatno se osjea jako nelagodno u ovoj okolini i ovim uvjetima, pokuavao sam opravdati svoje pretpostavke. Pa doista, koja bi se ena s tako istananim i profinjenim osjetima mogla ponaati normalno u ovako nezgodnoj situaciji? Kad je izvadila i upalila cigaretu, u glavi mi je poela odjekivati zagluujua buka upozoravajuih zvona. Nakon to je otila, jedan na bivi susjed, a sada zatvorenik kao i ja, doao je u moju eliju. Strano mi je to ba ja moram biti taj koji e ti to rei, Noble, poeo je, ali mora biti jak. Moja mi je ena rekla da se Yraida vi a i sastaje s jednim vojnim asnikom ina satnika. to? Ne vjerujem! povikao sam stiui ake. Osjetio sam kako razorni bijes razdire moju utrobu. Kao ovjek nesklon nasilju, osjetio sam dotad nepoznatu potrebu da udarim neto, nekog, bilo koga! Nisam htio povjerovati u to. Druge su ene i mogle biti nevjerne svojim zatoenim muevima, ali ne i moja Yraida. Bijesno sam odmahnuo glavom kako bih se oslobodio i same primisli na takvo to. Moj me je susjed zgrabio za ramena i naglo prekinuo u nijekanju. Noble, istina je. Ona se namjerava rastaviti od tebe. Ne! Ne! Ne! Moja je Yraida dobra kranka. Ona ne bi nikad... Primijetivi bol u oima moga prijatelja, zastao sam. Preplavio me i itavog me obuzeo neopisivi strah. Pokuao sam se sabrati i s knedlom u grlu pokuao sam zaustaviti bujicu suza koja je prijetila da me preplavi.

DANA I PREKRENA OBEANJA

135

Pisat u joj, i ona e porei sve optube. Vidjeti e da su te glasine lane i neistinite, povikao sam. Bez rijei, okrenuo se i otiao dok sam ja ostao stajati na sredini elije. Tijekom nekoliko nadolazeih dana, uz pomo zatvorenika koji su trebali biti oslobo eni, uspio sam prokrijumariti pismo za Yraidu. Pitao sam je da li je istina ono to mi je rekao na susjed. U svom mi je odgovoru potpuno zanijekala itavu priu. Sjetio sam se rijei zapisanih u Izrekama 31,10.11: Tko e nai enu vrsnu? Vie vrijedi ona nego biserje. Muevljevo se srce uzda u nju, i blagom nee oskudijevati. Tijekom sljedeih tjedana ak me ni rad u kamenolomu nije mogao oneraspoloiti. Slavio sam Boga i iznova mu zahvaljivao na svojoj prekrasnoj, vjernoj eni. Yraidinom pismu slijedilo je jo nekoliko dobrih vijesti. Zatvorom su se proirile glasine da e zatvorski dunosnici uskoro sve politike i vjerske zatvorenike prebaciti na glavni otok Kubu. Nae bi se izgnanstvo uskoro trebalo zavriti. U kamenolomu smo radili s novom snagom i poletom. Nitko nije elio umrijeti ili poginuti od uvareve bajunete u posljednji trenutak, prije povratka kui. Kad se kod nekog zatvorenika moglo naslutiti da bi mogao reagirati na neko uvarevo zlostavljanje ili uiniti kakvu drugu glupost ili nepromiljen in, mi ostali zaustavljali bismo ga rijeima: Ovo nije toga vrijedno. Moda se ve sutra vratimo na Kubu. Naalost, prola je jo godina dana i osam mjeseci da ova glasina postane stvarnost. U me uvremenu, uvari su iskoristili manjak prkosa i odbojnosti kod zatvorenika za pojaavanje svoje okrutnosti i svireposti. U srijedu naveer, no uoi najavljenog odlaska, crkvena se obitelj sastala na zajedniki molitveni sastanak. Svatko je ispriao svoje iskustvo o borbi i pobjedonosnoj vjeri. Pjevali smo rijei pjesme Slava, slava nek bude Isusu Kristu! s obnovljenom snagom. A rijei druge pjesme Put je dug i neizvjestan poprimile su sasvim novo znaenje za nas dok smo se nalazili na pragu rastanka. Nacionalnost, vjerska uvjerenja, rasa i politika nestali su i istopili se dok smo formirali divovski molitveni krug.

136

UMRIJET U SLOBODAN

Kao braa u Kristu bili smo blie jedan drugome nego to bi to ikad mogla biti tjelesna braa. Ljuti zbog naega molitvenog sastanka, zatvorski su nas dunosnici sljedeeg jutra istjerali iz leaja puno ranije nego inae. U kamenolomu su nas uvari pourivali da stanemo u vrstu i prebrojavali nas. A tada je zapoelo batinanje. Dok smo stajali i ekali da prozovu nae brojeve, vojnici su nas odjednom i bez upozorenja stali tui i udarati usadnicima svojih puaka i bajunetama. uvari su najgore i najpodlije zvjerstvo i grubost uvali za crnce i Amerikance za crnce zato to smo bili nezahvalni prema revoluciji koja nas je trebala emancipirati i izjednaiti s ostalima i to smo odbijali postati dijelom te revolucije, a Amerikance zato to su kao imperijalisti pokuali uguiti revoluciju. Porunik je izdao zapovijed uvarima da tuku i batinaju Larrya Lunta, amerikog zatvorenika i ro aka belgijske kraljice. Ovaj je imuni kranin posjedovao veliku farmu u gradu Pinar del Rio na krajnjem zapadu otoka Kube. Kubanske su vlasti zaplijenile njegov posjed optuivi ga da je podupirao pobunjenike i osudile ga na trideset godina tekog rada na otoku Pinesu. Budui da su mrzili Amerikance, uvari su posebno usmjerili udarce na ovog nekad imunog veleposjednika, gringa, koji je morao trpjeti njihovu osvetu. Par minuta kasnije uvari su pucali u jo jednog zatvorenika, Chica Praderasa, u trbuh. Obojica su preivjela usprkos bezumnom izljevu bijesa. Zauvijek e mi ostati u sjeanju Elroy Menoya, bivi visoki asnik Castrove vojske. Kad je on zajedno s pedesetak svojih ljudi izrazio sumnju u smjer kojim se kree revolucija, bio je, zajedno sa svojim ljudima, odveden u zatvor i optuen za zavjeru protiv revolucije. Elroy je bio raspore en na rad u kamenolomu. Rijetko da je proao koji mjesec a da ga uvari nisu nou dovukli natrag u eliju kao okrvavljenu vreu mesa. Koliko e jo dugo njegovo tijelo moi podnositi nadljudsku patnju koju je trpio? Nekoliko dana ranije, u jednom od polja, pobjegao je zatvorenik imenom Reinaldo Aqui. uvari nisu tako pozor-

DANA I PREKRENA OBEANJA

137

no motrili budui da su znali da e se ovi zatvorenici uskoro vratiti na matini otok u svoj zaviaj. Vojnici su okonali neuspjenu potragu za Reinaldom etiri dana kasnije. Ukoreni od svojih zapovjednika za nemar, uvari su traili krv nau krv. Kad su nas vojnici dovezli natrag u zatvor no nakon izljeva nasilja u kamenolomu, poredali smo se u vrstu radi prozivke. Kapa s glave zatvorenika China Aquija, Reinaldovog brata, pala je na tlo. Zatraio je doputenje da je podigne, to je uvarima pruilo izgovor za nasilje koje su namjeravali iskaliti. Nakon to je asnik dopustio Chinu da podigne kapu, ovaj je iskoraio iz vrste i sagnuo se da ju podigne. Tada se zauo prasak. Ustrijelili su ga. Htio je pobjei kao i njegov brat. Njih dvojica su to planirala zajedno, rekao je porunik izazivajui nas da se ne sloimo s njegovom tvrdnjom. Zatim je izdao zapovijed da se temeljito prebije i izbatina itav zatvorski blok. Kad su vojnici iscrpili sav nagomilani gnjev, mrnju i snagu, porunik nam je zapovjedio da odemo u svoj silos. Tri brata ostala su leati na hladnom kamenom podu. Oni su platili cijenu Reinaldovog bijega i molitvenog sastanka koji smo odrali prethodne noi. Smrt nae brae u Kristu potamnila je nau oekivanu sreu zbog povratka u zatvor na matinom otoku. Toliko smrti kolika je to teta, mislio sam. I dok sam razmiljao o odlasku s otoka Pinesa, prisjeao sam se imena i lica onih koji nee poi s nama, onih koji e ostati dio ovoga otoka do Isusovog povratka.

138

UMRIJET U SLOBODAN

Njegovim stopama
Oglasila se brodska sirena ispunjavajui me uzbu enjem i nadom. Vraam se kui! Konano sam se vraao kui. ak i esterosatno sjedenje u istom poloaju na dnu broda nije umrtvilo moju sreu. Nisam imao pojma u koji me zatvor alju ni kakvi su tamo uvjeti, ali to uope nije bilo vano. Sama injenica da u se ponovno nalaziti na matinom otoku izgledala mi je kao znak da u preivjeti; da u ipak jednog dana biti slobodan. Iako se nitko nije usudio govoriti, osjeao sam to isto uzbu enje i kod drugih zatvorenika dok smo se gurali u brodskom potpalublju. Kad je na brod pristao i usidrio se u Batabanu, nedaleko od glavnog grada Havane, pristanite je bilo ispunjeno lanovima obitelji zatvorenika koji su se, gurajui se me usobno na doku, svojski naprezali ne bi li vidjeli svoje najmilije, i policajcima, policijskim psima i vojnim uvarima koji su ulagali jednak napor ne bi li onemoguili ljudima da dopru do zatvorenika. Pod strogim nadzorom uvara bili smo ukrcani u autobuse. I kao i obino, tamo smo ekali nekoliko sati, oslabljeni gladovanjem, e i i iscrpljeni od vruine. Konano, autobusi su krenuli prema naoj neznanoj sudbini. Jedan od vozaa pogreno je skrenuo i izgubio se zajedno sa svojim teretom (uvarima, psima i zatvorenicima), zbog ega smo mi ostali morali dodatno sjediti i ekati sljedeih nekoliko sati dok su zatvorski dunosnici panino pokuavali pronai izgubljeni autobus.

NJEGOVIM STOPAMA

139

Na kraju smo stigli u grad Sagua la Grande, gdje nam je bila prire ena junaka dobrodolica. Sagua la Grande, sredite pokrajine Las Villas, nalazi se u brdovitom dijelu Kube i bio je prirodno skrovite za velik broj buntovnika i Castrovih neistomiljenika. Kad su gra ani toga grada doznali da u zatvor Sagua dolazi veliki broj politikih zatvorenika, preplavili su ulice. Kad su vozai pokuali parkirati autobuse na gradskim ulicama, ljudi su masovno opkolili autobuse dajui nam svakojake namirnice mlijeko, kavu, kekse, kolae, bombone i ostalo. uvari koji su se nalazili u autobusima pokuali su ih zaustaviti, ali osim pokolja nisu mogli napraviti nita. Na kraju je zapovjednik objavio: Moete im dati to god elite, samo nemojte ulaziti u autobuse. Do veeri su dunosnici uvidjeli da su simpatije graana Sague prema nama toliko velike da bi bilo preopasno da nas smjeste ovdje, tako da smo bili premjeteni u drugi zatvor a da u prvi nismo ni stigli. Nama je bilo reeno da je zatvor Sagua premalen da bismo svi stali u njega. U deset sati te iste veeri stigli smo u zatvor Remedios. Kad smo se smjestili i priviknuli na novu sredinu, poeli smo svakoga dana odravati bogosluja. Izabrali smo Gerarda Alvareza, poznatog i kao brata u vjeri, da vodi jutarnja bogosluja. Prije nego to je postao kraninom, G. G., kako smo ga zvali mi zatvorenici, ivio je ivotom punim nasilja radei kao svodnik i utjeriva dugova. Ali u zatvoru je pronaao Isusa Krista i Boja ga je snaga promijenila. Njegova uro ena odlika vo e i elja da govori drugima o svojoj novoj vjeri, stvorila je od njega savrenog propovjednika Boje rijei. Prije nego to je zavrio i prvi tjedan naeg boravka u novom zatvoru, okolni su se civili poeli aliti uvarima da im smetaju naa bogosluja. Neki nai susjedi radili su nou, a nae im je pjevanje onemoguavalo spavanje danju. Zatvorski je upravitelj kaznio sve politike i vjerske zatvorenike zbog ovog prekraja. Preko zvunika izdao je sljedee priopenje: Sljedea se pravila imaju dosljedno provoditi: prvo, bit e vam doputeno deset minuta za

140

UMRIJET U SLOBODAN

veeru. Drugo, pojavljivat ete se u prostoru za objedovanje pristojno odjeveni. Tree, ne smijete razgovarati ni s kim. etvrto, za stol smijete sjesti tek kad svi koji sjede za vaim stolom budu tamo, a tada ete sjedati na svoja mjesta prema redu dolaska. I peto, morate ostati sjediti dok svi ne zavre veeru ili dok ne istekne deset minuta. Kaznu smo poeli osjeati kad su uvari u blagovaonici poeli odbrojavati deset minuta u trenutku kad je s veerom poeo prvi stol, a ne zadnji. To je znailo da e veina zatvorenika ili morati doslovno gutati komade hrane bez vakanja ili otii gladna na spavanje, budui da iznoenje hrane iz ovog prostora nije bilo doputeno. Jednog su nam jutra za doruak posluili kuhanu ribu, to je za nas bila prava poslastica. No riba je imala mnotvo sitnih kostiju koje je trebalo izvaditi prije nego se mogla jesti. Uspjeli smo pojesti neto manje od polovice obroka kad se zaulo zvono koje je oznaavalo polazak. Ljutiti i izgladnjeli, svi su zatvorenici dograbili svoje metalne tanjure. Riba i riblje kosti letjeli su zrakom u svim pravcima. Neki su preokrenuli tanjur naopake na stol dok su drugi bacali hranu na pod. Nekoliko je najhrabrijih zatvorenika u znak prosvjeda bacilo tanjure o zid prostorije za objedovanje. Prije nego to je i posljednji komad ribe skliznuo sa zida na pod, u akciju je stupila skupina vojnika s pukama i bajunetama. Upali su u prostoriju viui i lomei sve i svakoga tko im se naao na putu. Na okrutan su i brutalan nain raistili nastalu guvu. Rano sljedeeg jutra tri su nas autobusa ekala u zatvorskom dvoritu kako bi odvezla nas i ono malo bijednih sitnica to smo posjedovali u drugi zatvor. Kad su nam zapovjednici objavili da nas premjetaju u drugi zatvor, mi lanovi male crkvene zajednice nastojali smo zbiti redove i drati se skupa jer smo znali da to uvelike poboljava izglede da budemo smjeteni u istim odjelima drugog zatvora. Nakon to su svakoga temeljito pretraili, uvari su nam zapovjedili da se ukrcamo u autobuse. Ono to se dogodilo u Sagua la Grande, nee se vie ponoviti, objavio je asnik. Neemo dopustiti vie nikome da iskazuje sim-

NJEGOVIM STOPAMA

141

patije prema vama, izdajnicima drave. Kad smo se ukrcali, ekali smo polazak. ekali smo cijeli dan do deset sati uveer. Konano su vozai pokrenuli motore autobusa i mi smo ostavili zatvor Remedios za sobom krenuvi prema nepoznatom odreditu pedeset deveti dan nakon dolaska s otoka Pinesa. Osam sati kasnije stigli smo u zatvor La Cabana, patei od posljedica toplotnog udara, gladi i krajnje iscrpljenosti. Novi su nas uvari promatrali dok smo izlazili iz autobusa na isti nain kao to gladni vukovi promatraju stado ovaca. Prije odlaska iz zatvora Remedios lanovi crkve skovali su plan kako ostati zajedno u novom zatvoru. Na je plan upalio. Bili smo dodijeljeni u istu galeriju dvorite broj dva. Vijesti o naem dolasku stigle su u zatvor prije nas, jer kad smo uli u dvorite broj dva, zatvorenici iz razliitih galerija koje su okruivale dvorite poeli su na panjolskom pjevati poznatu pjesmu U tekoi i nevoljama, crkva uvijek ide dalje. Ovaj znak otpora i prkosa razbjesnio je elnike zatvora, budui da su zapovjedili zatvorenicima da ne smiju me usobno razgovarati, a osobito ne pjevati. Svakoj su galeriji dodijelili posebne uvare kako bi osigurali da nitko ni s kim ne prozbori niti rije. Bilo je potrebno dosta vremena da se naviknemo na jedinstvene probleme i nedae ivota u La Cabani. Nedostatak hrane bio je najvei problem. Drugo, u galeriji koja je imala mjesta za osamdeset est zatvorenika, nalazilo se njih dvjestotinjak i sukob osobnosti u tako skuenom prostoru bio je neizbjean i redovit. Trea prilagodba odnosila se na nedostatak zahoda i zajednikih kupaonica koje su se nalazile u dvoritu, a trebale su zadovoljiti potrebe svih galerija. Tuevi su se sastojali od dugake debele cijevi koja je izvirivala iz zida. Manje i tanje cijevi u nepravilnim su razmacima izvirivale iz debele cijevi. To su bile glave tua. Samo jedna slavina, kojom je upravljao uvar, kontrolirala je dotok vode. Ubrzo nakon naeg dolaska u La Cabanu shvatili smo kako funkcioniraju ovi tuevi. Vrata galerije irom su se otvorila, a u galeriju je uao jedan od

142

UMRIJET U SLOBODAN

zatvorskih uvara dok su svi zatvorenici, kao i obino, stali u stav pozor. Dolazak uvara u drugim je prigodama oznaavao nevolju ili bi netko bio premlaen ili odveden na ispitivanje ali ovog puta vojnici su upali u galeriju i povikali: Pripremite se za tuiranje! Odmah potom ostali su uvari potpuno otvorili vrata, a zatvorenici su pojurili prema tuevima. Tri, Noble, proaptao je jedan moj prijatelj. Onog trenutka kad su se otvorila vrata, uvar zaduen za upravljanje slavinom otvorio je vodu i zapoeo mjeriti vrijeme tuiranja. Zapanjeno sam gledao kaos koji je vladao oko mene. Ovdje nije bilo nikakve privatnosti niti vremena za pripremu za tuiranje. Prola su tri ili etiri dana otkako sam se posljednji put oprao tako da sam pourio u guvu i mete. Upravo sam se bio nasapunao, kad je uvar zatvorio vodu. Preostalo mi je samo da se obriem, osuim i vratim u galeriju. Ovo je bilo gore nego prije. Iz nekog bolesnog razloga uvari su ovo radili za svoju zabavu. Ovakvo postupanje sa zatvorenicima funkcioniralo je poput glazbene ljestvice, gdje je svaki asnik odre ene galerije svojski pokuavao odsvirati najviu moguu notu neugode i ponienja tijekom svoje slube. I usprkos svoj matovitosti pri batinanju, izgladnjivanju i poniavanju, nai tamniari nisu nikad ostajali bez novih ideja kojima bi nam mogli zagorati ivot. Jednog jutra, tri dana nakon to su nas premjestili iz jednog dijela zatvora u drugi, dok smo odravali jutarnje bogosluje, u dvorite broj dva uao je pukovnik praen trojicom bojnika i etvoricom satnika i pozvao zapovjednike galerije i glasnogovornika od strane zatvorenika u svoj ured. Znali smo da na ovaj ili onaj nain ovaj posjet moe samo znaiti nevolju za nas. Kad se glasnogovornik kojeg smo mi izabrali vratio sa sastanka, rekao je: Zatvorski su dunosnici odluili dopustiti lanovima vaih obitelji da vas posjete u sklopu mjesenoga posjeta. Smiju vam donijeti i paket teine do petnaest kilograma. Ta poiljka moe ukljuivati tri knjige s odobrene liste, papir za pisanje, olovke... Nastavio je

NJEGOVIM STOPAMA

143

itati popis doputenih stvari. Dio nas koji je bio zatoen dulje vrijeme gledao je na ovaj potez sumnjiavo i s nevjericom, sumnjajui u njihovu tako napadnu ljubaznost. No na dan posjeta sve je bilo upravo onako kako su nam bili i obeali. Yraida je stigla u veliku prostoriju za posjete, pripremljena od svoga brata da me privoli na prihvaanje plana preodgoja. asnik je sjeo sa strane sluajui kako ona vjeto plete mreu i baca ini na mene zavodei me i poigravajui se s mojim osjeajima, koristei moju ljubav kao oruje kojim bi me trebala zarobiti i unititi. Oh, Boe, molio sam se promatrajui ljupku suprugu koja je nudila sebe kao znak ljubavi, kako da se oduprem? Odjednom, kao da sam se prenuo iz sna, shvatio sam to se doga a i povratila mi se snaga da se oduprem. Yraida, rekao sam drei je za ramena, radije u umrijeti nego da prihvatim ono to ti nudi! Bol zbog onoga to smo izgubili i bijes zbog prijezira s kojim se suoila na trenutak je zatitrao na njezinu licu, ali odmah ga je zamijenio ponos. Izmakla se iz mog zagrljaja i prkosno podigla bradu. Nemam vie vremena za gubljenje. Ti samo slijedi te ljude unutra ako eli. Zastala je kako bi promijenila taktiku i pristup. Druga su kranska braa prihvatila prijedlog i ovu ponudu. Zar si ti bolji od njih? Oni su shvatili da je njihova dunost i obveza uzdravanje supruga i djece; oni znaju svoju dunost i obvezu. Njezine su me optube pogodile u najosjetljivije mjesto mukarevu dunost da uzdrava svoju obitelj. Kad sam se sabrao, odgovorio sam: Da, oni moda znaju koja je njihova dunost, ali ja znam koja je moja. Oni su razoarani i maloduni zbog svoje odluke; ja nisam. Oni su izdali Boga, ali ja Ga neu izdati! Jedva da sam dovrio to sam kanio rei kad je asnik koji je sluao na razgovor objavio: Tvoj je posjet gotov. Zbunjen i u nevjerici, upitao sam: Zar je vrijeme posjeta zavrilo? Ne, odgovorio je, samo je vrijeme tvoga posjeta zavrilo.

144

UMRIJET U SLOBODAN

Yraida je ustala, osvrnula se jo jednom prema meni, okrenula se na petama i otila iz prostorije. Kad su nai posjetitelji otili, pukovnik Lemus, upravitelj zatvora, okupio je zatvorenike i prikupio njihove pakete prije nego to su ih oni uope imali prilike i otvoriti. Slijedei zapovijed Ministarstva unutarnjih poslova, dolo je do nekih promjena koje e biti uskoro objavljene. Da biste primili svoje poklone, morate prihvatiti nae uvjete, a u vaem se ponaanju mora vidjeti osjetno poboljanje. Ovaj je posjet zapravo bio zamka za sve nas, bio je to trenutak uitka kojeg emo se sjeati, a dano nam je i obeanje da e ih biti jo ako budemo sura ivali s vojnim vlastima. Uvjeti su ukljuivali zamjenu naih utih odora, koje su nas oznaivale kao politike zatvorenike, u zamjenu za plave koje su nosili obini kriminalci. Svi smo odmah shvatili vanost promjene odora. Sve je to bilo posljedica zanimljive povijesti. Oznaivanje vojnih odora razliitim bojama poelo je jo u vrijeme osamostaljivanja Kube i stjecanja nezavisnosti od panjolske. No popularnost ovog sustava je tijekom vremena nestala, sve dok nova vlada nije donijela novi ustav 1940. godine. U to je vrijeme bilo odlueno da policijske snage nose plave, mornarica bijele, a vojska ute odore. Tijekom pobune 1953. najvie su posla obavile civilna policija i redovna vojska, pa kad je Castro preuzeo nadzor i vlast u dravi 1959. godine, njegova je osveta bila usmjerena upravo na ove dvije grane policiju i vojsku, te je zapovjedio da ove, nekad s ponosom noene odore odsad nose zatvorenici plave su nosili obini, a ute politiki zatvorenici. Nova je vojska nosila sivomaslinaste odore. Ispoetka su stanovnici Kube mrzili i prezirali zatvorenike koji su nosili ute odore. Bio je to znak pobune. No nije dugo potrajalo, a raspoloenje naroda prema revolucionarnoj vlasti se promijenilo. Zatvorenici su odjednom postali heroji, a njihove ute odore postale su znakom asti i priznanja. Kad god bi zatvorski dunosnici premjestili nekog politikog zatvorenika u novi zatvor ili u bol-

NJEGOVIM STOPAMA

145

nicu, uvijek bi dobivao tretman namijenjen civilima umjesto oekivanog prijezira. Bilo je samo pitanje vremena kad e ova rastua plima simpatije prema zatvorenicima u utom razljutiti i zabrinuti Ministarstvo unutarnjih poslova i lanove Centralnog komiteta. Kako bi izbjegli javne nemire i daljnju gra ansku neposlunost, donesena je odluka da svi zatvorenici budu odjeveni u plave odore obinih zatvorenika. Sljedeeg je jutra u zatvor stigla kolona kamiona koji su prevozili mnotvo plavih odora i dodatnih osamdeset vojnika. Ja sam, zajedno s ostalim zatvorenicima, gledao istovarivanje odora s ga enjem. Oito je zatvorski upravitelj oekivao probleme s politikim i vjerskim zatvorenicima. Osim dovo enja pojaanja, zatvorenicima je upriliio i muno iskustvo prolaenja i trka kroz dvored razmahalih bajuneta, palica, lanaca i elinih cijevi. Objavio je da emo na kraju prolaza kroz ovaj dvored imati mogunost izbora. Moi emo ui u eliju broj 9, skinuti ute odore i uzeti dvije plave, ili emo moi ui u eliju broj 7 i samo skinuti ute odore. U tom sluaju od nas se zahtijevalo da napustimo ovu eliju samo s donjim rubljem. Naravno da bi svatko tko prihvati plavu odoru, tim inom potvrdio opravdanost svoga utamnienja. Tada bi bio klasificiran kao obian lopov, silovatelj ili ubojica. Samim time to smo bili politiki ili vjerski disidenti, razlikovali smo se od drugih i nismo si mogli dopustiti da se ta razlika izgubi i da nestane. Od svih politikih zatvorenika koji su proli kroz dvored vojnika i skinuli odore, njih 850 odluilo je da nee navui plavu odoru. Bijesan zbog naega prkosa i odlunosti, satnik nas je sve strpao u dvije galerije koje nisu imale ni leajeva niti ikakvog namjetaja 850 ljudi u prostoru sagra enom i predvienom za njih osamdeset est! Oni koji su nali mjesta za sjedenje na hladnom granitnom podu, mogli su se smatrati vrlo sretnima. Kako bismo svima dali priliku za odmor i poinak, spavali smo naizmjenino po etiri sata. Zatvorski su nam dunosnici dali vremena da se izmorimo zbog nedostatka sna i od izgladnjelosti prije nego ponu s drugom fazom inkvizicije. Naim je ispitivaima

146

UMRIJET U SLOBODAN

potpuna poslunost i podre enost postala stvar asti i priznanja. uvari su nas jednog po jednog odvodili u sobu za ispitivanje gdje je ekao vojni asnik s vrstom nakanom da nam slomi volju. Alexander, poeo je satnik kad sam se pojavio, zato si tako ratoboran i nerazuman? Mora li dovoditi u pitanje sve to mi radimo? Ja nisam obian zatvorenik. Satnik je lupio akom po stolu. Ti prkosi nama i revoluciji! Revolucija je u pravu, a ti si u krivu i lo! Lo! Lo! utei, gledao sam preda se. to god ja rekao, nee se nita promijeniti. Odjednom je ustao od stola, zgrabio me za vrat i gurnuo unatrag. Glavom sam tresnuo o sivi betonski zid takvom silinom da su mi pred oima zatitrale sjajne zvijezde. Priznaj! zaurlao je. Priznaj da si u krivu, a da je velika revolucija u pravu! Pokuao sam odmahnuti glavom u znak neslaganja, kad se njegova aka obruila na moj nos. Osjetio sam snaan udarac, a zatim mi je iz nosa iknula krv po golim prsima i njegovoj odori. Jo me jednom odgurnuo i otiao s izrazom ga enja na licu. Nosite ga odavde, zapovjedio je uvaru. Bijedni plantado (onaj koji je vrsto utemeljen naziv za politike zatvorenike koji su prkosili i koji su se opirali vladinom planu preodgoja)! Kad sam se vratio u galeriju, uvari su me nastavili verbalno i tjelesno zlostavljati. Ti si plantado. Ne zasluuje odjeu koju ti daje revolucija. Vrlo slab i oamuen zbog bolova u glavi i gubitka krvi, traio sam lijeniki pregled. Lijenika? nasmijao se uvar. Plantadosi ne zasluuju lijeniku pomo. Nee vam biti doputeno da itate knjige niti ete dobivati pisma od svojih obitelji, a neete imati ni privilegiju mjesenih posjeta ukoliko se, naravno, ne odluite... Moji kolege zatvorenici nisu ekali svretak njegovog govora. Toliko smo ga puta uli u prolosti. Odveli su me

NJEGOVIM STOPAMA

147

na slobodno mjesto na podu gdje sam mogao lei i pokuati zaustaviti krvarenje. I posljednji djeli dostojanstva bio nam je oduzet kad smo odluili ostati vrsti i dosljedni onom u to vjerujemo. Ali emo im pokazati, odluili smo. Plantadosi? Da, bit emo plantadosi. Prkosit emo i odoljeti njihovim naporima da nas preodgoje. Sljedeih sedamnaest godina na sebi nisam imao nita osim donjeg rublja. Zatvorski su zapovjednici raunali na paklenu ljetnu egu i sparinu, na smrad od velikog broja ljudskih tijela koja se stiu na tako malom prostoru i na nepodnoljivu glad da nas izmore i natjeraju na predaju. Umjesto toga, nakon prvih nekoliko dana prilagodili smo se novim okolnostima uspostavivi i odredivi pravila koja e nam omoguiti suivot na prihvatljiv nain. Izabrali smo i zapovjednika galerije koji se trebao skrbiti za ouvanje reda i mira. Reeno je da e se u tekim vremenima Boji narod jo vie obratiti Bogu. U vrijeme naih nedaa i muka, kad uope nismo imali nikakvoga vjerskog gradiva, ovo se pokazalo tonim. Zatvorenici su se okupili kao stado da hvale Boga, da naue vie o Bibliji, da pjevaju pjesme i da mole. Nekoliko nas koji smo sainjavali jezgru, provodilo je svaku slobodnu minutu u usmenom pouavanju obraenika. Nai su neprijatelji ekali svoj trenutak. Zima e uskoro stii. Zbog nedostatka hrane, odjee i obue sigurno emo oslabiti i izmoriti se. Uskoro ete nas moliti na koljenima da vas preodgojimo! nasla ivali su se nai uvari. Izgledalo je kao da nai muitelji imaju sotonske moi kojima mogu upravljati vremenom zimske su temperature pale na neuobiajeno niske vrijednosti za Kubu. Zatvorenici i vojnici patili su od neobine hladnoe, a najvie od svih patili su plantadosi. Ja vie ne mogu ovako dalje, proaptao je jedan mladi kroz stisnute zube. Tako mi je hladno. Znam, brate, pokuao ga je utjeiti jedan od crkvenih starjeina, ali zajedno moemo izdrati zajedno. Ja... ja... ja ba nisam siguran u to, odgovorio je

148

UMRIJET U SLOBODAN

mladi osvrui se po dvoritu, gdje se nalazila skupina vojnika koja je grijala ruke iznad otvorene vatre. Moda bih mogao... makar samo nakratko... njegove su rijei odlutale eznutljivo. Da, umijeao se drugi zatvorenik iji je glas drhtao od slabosti i hladnoe. Makar samo do proljea; a onda emo opet promijeniti miljenje. Ne, usprotivio se starjeina, nee vam biti doputeno da opozovete i ponitite svoje priznanje. Molim vas, ostanite vrsti i postojani. Moemo izdrati zajedno. Razgovori poput ovog postajali su sve uestaliji i intenzivniji dok se temperatura nastavila sputati, sve dok nije dosegla nevjerojatnih i najniih, ikada zabiljeenih, 3 C. Obini su zatvorenici uivali osjetno vie slobode od politikih zatvorenika. Izme u ostalog, budui da su bili smjeteni u drugom krilu zatvora, svakodnevno su na itanje dobivali dnevni tisak. Me utim, zatvorenici su ubrzo uspostavili vrlo uinkovit sustav krijumarenja papira. Ne samo da nam je taj papir omoguio nekakav kontakt s vanjskim svijetom, ve nam je omoguio i grijanje. Uguravali smo stari papir u pukotine u vratima i oko njih kako bismo sprijeili strujanje hladnog zraka i propuh u eliji. Upravitelj zatvora je zapovjedio da nita ne smije prekrivati ulazna vrata, no mi smo u tome ipak bili ustrajni. Svakog jutra uvari su vadili papir iz pukotina govorei kako im ti papiri spreavaju pogled u eliju i ometaju ih u nadgledanju. Ironino je da je ovaj potez imao uinak suprotan njihovim oekivanjima i vladinom planu to je samo dalo dodatni poticaj i odlunost i uvrstilo kraljenicu onih plantadosa koji su ve ozbiljno razmiljali o prihvaanju vladinog plana preodgoja u zamjenu za toplinu i odjeu. Boji Duh nas je zbliio me usobno i pomogao nam da zbijemo redove. Doista je nevjerojatno koliku povrinu neijeg tijela moe pokriti obini rupi, koliko topline isijava ljudsko tijelo, koliko topline netko moe dobiti od jednoga koluta toaletnog papira. Svakog jutra uvari su pretraivali nau

NJEGOVIM STOPAMA

149

eliju i uzimali sve to smo upotrijebili za preivljavanje tijekom prethodne noi. Kad smo odbili popustiti, predati se i umrijeti, zapovjednici su umnogostruili napore liavajui nas jedine osobne slobode koju smo jo imali, sna. Postavili su zvunike na samom ulazu u nau galeriju. Svaka dva sata, tijekom cijele noi, zvunici su grmjeli svirajui stari narodni napjev Vie od tisuu godina, puno vie, morat e ekati. Ne znam ima li vjenost kraja... Nakon toga slijedila je propaganda odjela za zdravstvo. Zatvorenici koji se nalaze u ovakvim uvjetima pothranjenosti, koji spavaju na podu, prehladit e se. Nelijeene, takve prehlade vrlo lako prerastaju u tuberkulozu. S gubitkom krvi postat ete anemini. Ako se ova anemija nastavi, oboljet ete od leukemije. Vlada ne eli da vam se to dogodi. Ali vi imate slobodnu volju. Ako prihvatite vladin plan, izabirete ivot; odbijete li nau ponudu, izabirete polaganu ali sigurnu smrt. Mnogo je dobrih ljudi povjerovalo ovoj vladinoj propagandi i predalo se te prihvatilo plan preodgoja. Kako su oni odlazili, mi koji smo ostajali jo smo se tjenje povezali. No za noi, vie od dva mjeseca, ova se borba nastavljala. ivot je postajao sve tei i sve neizdrljiviji sa svakim novim danom. Neto je trebalo uiniti ali to? to moe uiniti skupina izgladnjelih, polugolih politikih izopenika da izvri pritisak na kubanske zatvorske dunosnike koji su oito u rukama drali sve konce?

150

UMRIJET U SLOBODAN

ivot u kui mrtvih

Zvunici su mi ponovno naruili san i nasilno me probudili. Nedostatak sna iscrpio je iz svih nas svu energiju. Moramo neto uiniti, zakljuio sam, ali to? to bismo mi mogli uiniti? Kakvu prednost mi imamo nad naim muiteljima? Jedino to smo imali, a to smo im odbijali dati, bila je naa suradnja. Shvatio sam da je, zbog nekog nama nepoznatog razloga, iznuditi privolu politikih zatvorenika na prihvaanje programa preodgoja bio vitalan imbenik njihove sree, a moda i vaan dio njihovog prestia i napredovanja pod Castrovom novom vlau. Sjetio sam se teksta iz Evan elja po Mateju 5,6: Blago ednima i gladnima pravednosti jer e se nasititi. trajk gla u! Moda je ba to odgovor. Zasigurno neemo izgubiti puno uitka uskraujui si bijedne obroke koje smo dobivali. I prije nego sam mogao svoju ideju nekome priopiti, jedan drugi brat predloio je to isto, zatim jo jedan pa jo jedan. Spontano, velik broj nas donio je ovu odluku istovremeno. Prenijeli smo tu svoju zamisao ostalim zatvorenicima i upozorili ih na moebitne posljedice, a zatim smo o prijedlogu glasovali. Devedeset tri posto nas sloilo se s tim prijedlogom sljedeeg jutra otpoet emo sa trajkom. Oslukivali smo kripu metalnih kotaa i pribliavanje kolica kojima je dostavljana hrana, budui da nam vie nije bilo doputeno odlaziti u blagovaonicu koju su koristili obini zatvorenici. Tiina je zavladala galerijom kad su se

IVOT U KUI MRTVIH

151

vojnici koji su gurali kolica s hranom pribliili naoj galeriji. Gledali smo kako se otvaraju vrata. Na se doruak sastojao od sme eg eera rastopljenog u vruoj vodi i toliko tanko narezanih kriki kruha da se kroz njih doslovno moglo gledati. Vojnici su nas pozvali: Do ite po svoj doruak. Nitko se nije odazvao. Tko eli doruak, neka iza e i neka ga uzme, povikao je kuhinjski narednik. Ostatak emo uzeti sa sobom. Ponovno nitko nije odgovarao. Istupio je Rafael Alzamora, zatvorenik koji je bio zaduen za raspodjelu naih obroka. Oni ga ne ele. A ti? upitao je vojnik. Ne elim ga ni ja. Je li ovo trajk? Rafael je trenutak zastao, a zatim podigao i neznatno nakrivio obrvu. Mogao bi biti sve ovisi o vama. Narednikove su oi isijavale bijes dok je promatrao kameno ozbiljna lica zatvorenika. Jeste li vi svjesni posljedica ovoga ina? Otiao je ne ekajui odgovor na svoje pitanje. Tijekom sljedeih nekoliko sati zajedno smo pjevali i molili se Bogu. U devet sati vojnici su se vratili nosei nam ruak. S njima je bio narednik, nizak, zdepast vojnik crvenoga lica koji oigledno nije bio navikao da mu se suprotstavlja. Ovaj sam put ja bio glasnogovornik nae skupine. I dok sam s vojnicima ponovio onaj isti dijalog koji smo vodili i kod doruka, on je poeo bjesnjeti i opetovano urlati: Ovo je trajk! Ovo je trajk! Bacio je kapu na pod i poeo po njoj skakati kao malo dijete kad se stvari ne odvijaju onako kako je ono zamislilo. Narednik je bio zaduen da izvijesti zapovjednitvo o trajku, a to je znailo nevolju. A nevolja u zatvoru je znaila da cjelokupno vojno osoblje mora biti deurno dvadeset etiri sata i da im se svi dopusti otkazuju do daljnjega. Dola je i veera, ali je prola na isti nain. Tijekom sljedea tri dana obroci su dolazili redovito. Sve je vie i vie zatvorskih dunosnika dolazilo kako bi se osvjedoilo

152

UMRIJET U SLOBODAN

u nau pobunu viui i prijetei nam. Nakon to bi iskalili svoj bijes, asnici bi se okrenuli na petama izama i otili. etvrtoga dana uvari vie nisu donosili uobiajenu zatvorsku hranu, ve puno bolju i privlaniju kojom su se hranili uvari. Ostavili su nam ovu bolju hranu ispred vrata kako bismo je mogli vidjeti i omirisati. Kad smo ostali vrsti u svojoj nakani, odvezli su je natrag u blagovaonicu. Te veeri, ba kad smo poeli s veernjim bogoslujem, oglasio se zvunik. Pozor, pozor! Svim zatvorenicima koji trajkaju u dvoritu broj dva. Ovo je savjet zdravstvenog odjela Ministarstva unutarnjih poslova. Nakon tri dana trajka va se metabolizam moe promijeniti. Ako ste deblji, vae e se tijelo odravati iz tog izvora. Ako niste, vae e tijelo poeti probavljati samo sebe. eluana e kiselina poeti nagrizati stijenke eluca te tako stvarati ireve, rak i druge sline bolesti. Nastupit e tolik gubitak energije i vitalnosti da se vie nikada neete moi oporaviti. Kako smo kilogram za kilogramom gubili tjelesnu snagu, dobivali smo duhovnu. Ponavljali smo Pavlove rijei iz 2. Korinanima 4,16-18: Zato ne malaksavamo. Naprotiv, ako se i raspada na vanjski ovjek, ipak se na nutarnji ovjek obnavlja iz dana u dan. Uistinu, naa nam sadanja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vjenu slavu, nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo je vjeno. I dok su nam tjelesni miii propadali zbog gladovanja, jaali smo duhovnu snagu molitvom i bili smo zauzeti zapoljavanjem svojih intelektualnih miia kako bismo izvijestili druge o naoj jadnoj situaciji. Uoivi elju kubanske komunistike partije da uiva dobar glas, ustrojili smo zatvorsku potansku slubu. Pisali smo organizacijama kao to su Me unarodni crveni kri i Amnesty International koristei se kutijama cigareta i ostalim komadiima papira. Izbuili smo rupe u zatvorskim zidovima, a zatim provukli dugaku crnu icu iz nae galerije do ostalih, sve do prostora broj jedan u dvoritu broj etiri. Zatim smo svoja pisma presavijali do veliine malih kavdratia, vjeali

IVOT U KUI MRTVIH

153

ih o icu i dostavljali do zatvorenika koji su trebali biti puteni na slobodu, a ovi su ih prokrijumarili izvan zatvorskih zidina. Kad su zatvorski dunosnici otkrili na prijenos informacija i ispraznili elije i galerije koje su se nalazile pokraj nae, pisma su ve odavno bila na putu prema namijenjenim odreditima. Trinaestoga dana odre eni broj asnika razliitih inova proveo je istragu i pregled nae galerije. Neka slabija braa prihvatila su plave odore i program preodgoja te su trenutano bila premjetena u druge zatvore. Kad je vojna elita zavrila pregled, pukovnik Pacheco, deurni zapovjednik, kratko je dodao: Ovi zatvorenici dobivaju hranu iz nekog nepoznatog izvora. Inae bi ve odavno bili mrtvi! Tada je zapovjedio da unutar svake galerije budu smjetena po dvojica vojnika kako bi se otkrilo tko je taj tajanstveni krijumar hrane. Njihova je nazonost ometala nae razgovore. Vie nismo mogli slobodno razgovarati o svojim problemima. No bez obzira na njih, nastavili smo odravati molitvene sastanke pred njima, molei se, pjevajui i citirajui biblijske tekstove. Kad je pukovnik Pacheco primio izvjetaj od svojih vojnika, jedan je vojnik priznao da Netko redovito ulazi u eliju. Nisam Ga vidio, ali taj ovjek, Isus, dolazi svake veeri o zalasku sunca, objasnio je vojnik. Zatvorenici tada naprave krug oko Njega i zazivaju Ga. Ja mislim da je On taj koji im donosi hranu jer ih katkad ujem kako govore: Hvala Ti, Isuse. Smijali smo se u sebi shvativi kako je vojnik doao do takvog zakljuka Isus (Hesus) je vrlo uobiajeno muko ime u panjolskoj kulturi. Petnaestoga dana pukovnik Pacheco je izdao zapovijed da vojnici otvore puanu vatru na nas ako budemo odravali veliko, ope bogosluje. Kako bismo izbjegli nepotrebne probleme, odravali smo bogosluja u malim skupinama po troje ili etvero, rasprenim po itavoj galeriji. Sljedeeg jutra u nau je galeriju uao pukovnik Pacheco u pratnji potpukovnika Offarila i drugih visokih voj-

154

UMRIJET U SLOBODAN

nih asnika. Nakon to su nas uvari okupili, stvari je u svoje ruke uzeo potpukovnik Offaril. Ne znam to se to s vama zbiva. Ponudili smo vam povlasticu posjeta, to ste odbacili. Bili smo vam spremni dati nove plave odore kako biste nastavili s normalnim reimom posjeta, a vi ste ih odbili. Uzdahnuo je duboko, pun ga enja prema nama. Sad je red na vama. Ovdje je pukovnik Pacheco. Recite mu to elite. asnici su bez rijei i ispitivakim pogledima promatrali skupinu nijemih zatvorenika. Nitko se nije ni pomaknuo s mjesta. Potpukovnik Offaril je tada napao nau duhovnost. Vi za sebe kaete da ste vjerski i politiki zatvorenici, a ne obini kriminalci vi niste ni to, vi ste nita. Vi niste ni odgojeni ni ulju eni. Kad biste imali makar malo... ne odgoja, ve pristojnosti, vi biste mi odgovorili. Odmahnuvi oja eno rukom, dodao je: ak bi i opor pasa zalajao kad bi im se netko obratio. Vi niste nita drugo do mrtva tijela. U tom je trenutku jedan politiki zatvorenik, Francisco Rodriguez, odgovorio: Potpuno ste u pravu, jer se ak i sa psima postupa bolje u domu njihovih gospodara nego to se postupa s nama u ovoj dravi. Offaril je netremice gledao Francisca. Uinili smo sve to je bilo u naoj moi da vam pomognemo. Onda moda niste vi ti koji s nama postupaju loije nego sa ivotinjama; to je onda jamano vaa vlast predvo ena Fidelom Castrom! Offaril je podigao aku i naglo krenuo prema Franciscu, ali ostali su asnici stali izme u njega i zatvorenika. Kad je Francisco uputio jo nekoliko uvreda na raun potpukovnika, ovaj se pokuao osloboditi stiska svojih kolega asnika. Pustite me da ga smodim. Nagurat u ti te rijei natrag u usta i grlo, Rodriguez! Naviknuti da njihova rije bude zakon za zatvorenike, ovim se je asnicima bilo sve tee i tee obuzdavati i kontrolirati. Offaril i Francisco su nastavili bitku rijeima, dovodei do usijanja i zatvorenike i asnike sve osim pukovnika Pacheca, koji je ostajao miran i odvojen

IVOT U KUI MRTVIH

155

od trenutanog doga anja. Kad je izgledalo da e se galerija svakog trenutka pretvoriti u veliki boksaki ring i nastati opa tunjava, pukovnik Pacheco se okrenuo prema Offarilu. Offarile, moe ii. Odsad u se ja brinuti za ove zatvorenike. U Offarilovim je oima plamtjela vatra. Na trenutak je izgledalo kao da e navaliti i na samog pukovnika. Umjesto toga, poprimio je svoje uobiajeno vojniko dranje, stao u stav pozor, salutirao i otiao. Okrenuvi se prema Franciscu, Pacheco je rekao: Sve je ovo moglo biti izbjegnuto. Ja sam doao k vama kako bih vam ponudio listu ustupaka i povlastica. Njegov blagi i ugodni glas i oi pune saaljenja zavarale su velik broj mla ih zatvorenika. Ako javno odustanete od trajka i promijenite svoj stav, vratit u vam zdravstvenu skrb i mogunost posjeta. Osobno u se pobrinuti da dobijete bolju hranu i gledate televiziju dvaput tjedno, razmotrit u sve vae zahtjeve i prijedloge za poboljanje. Velik broj mladih i lakovjernih zatvorenika povjerovao je ovim rijeima i bio premjeten iz nae skupine. Kasnije smo saznali da je, korak po korak, svaki od njih na kraju zanijekao vjeru u Boga i u potpunosti prihvatio program preodgoja. Osamsto trideset nas ostalo je vjerno. Sedamnaestoga dana voda je prestala tei iz cijevi koje su se nalazile u galeriji. Nismo imali vode ni za pranje ni za pie. Nekim je zatvorenicima poela otpadati kosa, no usprkos tomu ostali su nepokolebljivi i postojani. Nakon to je naa zatvorska potanska sluba prestala postojati i bila ukinuta, smislili smo novi plan. Presavijali smo pisma u kvadratie kao i prije, a zatim smo ih pomou malih gumenih praaka bacali preko zatvorskih zidina. Iza betonskih zidova svakog se dana okupljala rodbina zatvorenika, pokuavajui ishoditi dozvolu za posjet svojim najmilijima. Pribjegavali su mitu, seksu i trikovima kako bi postigli svoje ciljeve i bili su vie nego spremni proslijediti naa pisma odgovarajuim organizacijama. Dvadesetog dana naega trajka gla u, odmah iza etrnaest sati dvjesto vojnika umariralo je u dvorite broj

156

UMRIJET U SLOBODAN

dva. I dok su veinu nas izveli na dvorite, asnik je zapovjedio ostalim zatvorenicima da ostanu unutra i budu mirni dok vojnici pretrauju galerije, ponegdje ak trgajui i komade poda. Traili su radioprijemnik. Informacija o naem trajku gla u procurila je izvan zatvora i doprla do Me unarodnoga crvenog kria kako, zatvorski dunosnici nisu znali. Predstavnici Crvenog kria zahtijevali su da im se dopusti razgovor s nama, ali je revolucionarna vlada to odbila. Ministarstvo unutarnjih poslova zakljuilo je da mi, zatvorenici u trajku, izdravamo sve nedae i glad jer smo nekako otkrili da se Crveni kri i Amnesty International raspituju za nas i da je to izvor nae moralne snage ili, kako su to oni vidjeli, izvor nae tvrdoglavosti. U danima koji su slijedili zatvorski su dunosnici okupili lanove naih obitelji i doveli ih u zatvor bez naeg znanja. Izvijestili su ih o naem trajku gla u. Oni su potpuno nerazumni. Ne ele vas vidjeti. Ponudili smo im mogunost da ih posjetite, ali oni nisu prihvatili nau ponudu. Odluili su biti oru e imperijalista, lagao im je zapovjednik zatvora. Revolucionarna je vlada otila toliko daleko da je poslala i po vas, lanove njihovih obitelji, ne biste li ih vi moda pokuali urazumiti. Vidite li ovu odjeu ovdje? Bila je to odjea koju smo imali na sebi kad smo bili uhieni ili neka slina, rekao nam je kasnije zatvorenik koji je radio u vojnikoj praonici rublja. Voljni smo im dati pet dana dopusta da odu s vama kui, a sve to trebaju napraviti jest da na to pristanu, da kau da. Znam da nam ne vjerujete, ali ako elite, moete im poslati i kratke poruke. Mi emo ih dostaviti vaim ro acima. Jedan je posjetitelj upitao: Kako emo znati da su oni te poruke doista i primili? Dopustit emo im da vam odgovore, objasnio je asnik. Obitelji zatvorenika nisu imale pojma u kojoj su mjeri ti asnici spremni na demonske prijevare. Mnogo njih povjerovalo je tim laima i poelo pisati poruke. uvari su pozorno itali svaku poruku, i ako zatvorenik nije odgovorio na nain na koji su to eljeli zatvorski zapovjednici,

IVOT U KUI MRTVIH

157

uvari bi napisali svoje odgovore u ime zatvorenika i na taj nain iskrivili istinu. Mi smo udjeli za tim da vidimo svoje voljene, ali ne pod tim uvjetima. Nakon to su asnici pripremili pozornicu za svoju lakrdiju, uvari su nas uveli u malu prostoriju gdje su nas ekale nae obitelji. Promatrao sam agoniju svog prijatelja dok je njegova supruga kleala pred njim molei ga da popusti. Uzmi dopust od pet dana. Po i kui sa mnom. Ako ne uini tako, povikala je, ubit u se. Cijelo to vrijeme asnici su sjedili na jednoj strani stola, gledajui i podsmjehujui se kao da kau: S ovim nam je uspjelo. Moj je prijatelj na kraju ipak popustio i uzeo petodnevni dopust. Kad se vratio u zatvor, otkrio je da smo trajk prekinuli sljedeeg dana, odmah po njegovu odlasku. Kasnije smo doznali da je vijest o trajku izala izvan granica zatvora i izvan granica Kube. Me unarodni je tisak tu vijest objavio po itavom svijetu te na taj nain razobliio kubanski komunistiki reim. Kubanske su vlasti dobile zapovijed od Rusije da prekine taj trajk. Zar je stvarno mogue da udovite koje je stvorio Fidel Castro bude primorano pod me unarodnim pritiskom promijeniti svoj izgled, te razviti lice ovjenosti i suosjeanja? Kao i u veini birokracija, odgovornost za trajk sputala se na sve nie razine, da bi na kraju sva krivnja pala na upravitelja zatvora. Ministar unutarnjih poslova smijenio je dotadanjeg upravitelja i na njegovo mjesto postavio novoga ovjeka. Novi je upravitelj odmah uspostavio sustav zdravstvene skrbi, posjeta obitelji i dao nam knjige za itanje. Kasnije smo doznali da je smijenjeni upravitelj doivio ivani slom i da je godinama poslije toga bio na psihijatrijskom lijeenju. Odmah su nam poboljali prehranu. Svjestan skorih posjeta naih obitelji, novi je upravitelj elio biti siguran da izgledamo zdravo i ilo. Jedan od najpopularnijih dodataka naoj hrani bio je pivski kvasac koji je brzo pridonosio potrebnu teinu naim kosturima. Novi je upravitelj elio popraviti i opu sliku zatvora pa je dao postaviti krevete, madrace, plahte i jastuke.

158

UMRIJET U SLOBODAN

Ali iako smo eljeli vidjeti svoje najdrae, nije nas oduevljavala pomisao da emo se s njima sresti nosei samo donje rublje. Tada nam je na um pala ideja da od plahti napravimo kratke hlae i koulje. Kad je na krojaki pothvat bio priveden kraju, bili smo ponosni. Osjeali smo se kao da ponovno uivamo potovanje. Prvi posjet nakon trajka zauvijek mi se urezao u pamenje. Skupili smo se u dvoritu broj dva, zatvorenici i njihove obitelji, i odrali veliki molitveni sastanak. Nismo mogli zaustaviti suze, a rijei jedva da su iz nas izlazile kad smo zajedno udruili glasove pjevajui pjesme Ta milost divna i Na Golgoti je kri. Nakon bogosluja razdvojili smo se u manje obiteljske skupine kako bismo uli sve o dragocjenim trenucima koje smo propustili od naeg utamnienja, o gubitku omiljenih ujaka, strina, djedova i baka i o ro enju novih lanova naih obitelji koje moda nikad neemo upoznati. Vrijeme koje smo proveli u zajednikom druenju prebrzo je zavrilo. Poljubili smo se za rastanak i obeali jedni drugima da emo se vidjeti ponovno za mjesec dana. ak je i ivot u La Cabani mogao biti podnoljiv ako si znao da e ti za samo trideset dana ponovno biti doputeno vidjeti prijatelje i obitelj i uti vijesti iz vanjskog svijeta. Posjeti su prestali nakon samo nekoliko kratkih mjeseci. Rano jednoga sijeanjskog jutra probudio nas je glas koji je dopirao preko zvunika objavljujui listu s imenima ljudi i moje je ime bilo na toj listi. Zato me sada zovu, zato me trebaju? pitao sam se. Pokuao sam osvjeiti pamenje ne bih li se moda prisjetio neega to sam pogreno napravio, ali nita mi nije padalo na pamet. Nisam dugo trebao ekati odgovor. Nakon doruka, porunik i njegov pomonik doli su do galerije i otkljuali vrata. Humberto Noble Alexander, odmah prikupi svoje stvari. Dobio si premjetaj u drugi zatvor. Svoje stvari? Koje svoje stvari? I dok sam zamatao ono neto malo bijednih sitnica u priuvnu, runo izra enu koulju i vezao ih, moja su braa oko mene stvorila molitveni krug, posljednji put. Pogledao sam uokolo po licima

IVOT U KUI MRTVIH

159

svojih supatnika i s tekim naporom zaustavio i prikrio suze. Toliko toga smo proli zajedno. Rame uz rame pjevali smo pjesme hvale; molili Boga za snagu; smrzavali se na hladnoi i zamalo zajedno pomrli od gladi. Osjeao sam kako mi njihova ljubav daje snagu i hrabrost da se suoim sa svim to se nalazilo preda mnom. Bliskost koju smo dijelili u toj zatvorskoj eliji nadilazila je i izdizala se iznad vjerske pripadnosti, rase ili politikog uvjerenja. Ovi su ljudi bili moja obitelj. Gledao sam lice svakoga od njih dok smo se posljednji put zagrlili. Hou li se susresti s njima s ove strane vjenosti? Moda s nekima i hou, ali ne sa svima. Hajde, Alexander, pouri, povikao je porunik. Okrenuo sam se spreman na odlazak i pogledao u njegove tamne, bezosjeajne oi i upitao se: Moe li on doista biti toliko bezosjeajan, toliko lien ovjenosti da ne osjea ba nita? Izveli su nas na dvorite i utovarili u kamione s kavezima, sline onima za prijevoz pasa. uvar je utovario nas etvoricu u jedan kavez i zakljuao vrata. Preostala etiri kaveza tako er su bila pretrpana zatvorenicima. Voza i jedan vojnik sjedili su sprijeda. A na srednjem sjedalu nalazio se zastavnik koji je nadgledao zatvorenike. Nismo znali da nam je u doruak bila stavljena ipeca, tvar koja izaziva muninu, povraanje, proljev i glavobolju. Nakon trideset sati kamioni su stali u zatvoru Boniato. Zatvor Boniato bio je na glasu kao najgori zatvor na Kubi. Ba kao i u nacistikim logorima tijekom Drugoga svjetskog rata, zapovjednici zatvora Boniato provodili su pokuse na zatvorenicima. Skupljali su podatke o tome koliko dugo ljudski organizam moe preivjeti, prvo bez hrane, a kasnije, kako su zatvorenici slabili, i bez vode. Slabi i dehidrirani od tvari koju su nam dali i malaksali zbog greva od skuenog prostora gdje smo se nalazili, iskobeljali smo se tekom mukom iz kaveza da upoznamo upravitelja zatvora i njegovo osoblje. Zatvorski uvari su nas promatrali poput robe na trnici. U redu, deki, ponosno je progovorio zatvorski upravitelj, sad ste u zatvoru Boniato. Stoga zaboravite sve

160

UMRIJET U SLOBODAN

povlastice i privilegije koje ste uivali u La Cabani. Ovdje ete povlastice zara ivati u skladu sa svojim postupcima. Shvatili smo njegovu poruku. Sva slavna obeanja koja smo dobili nakon trajka gla u nee ni priblino biti ispunjena. Komunistiko udovite nije nimalo promijenilo svoju narav. Demonski je neprijatelj samo prikrio svoju zlou onoliko vremena koliko je trebalo me unarodnoj zajednici da zaboravi i prije e na novi sluaj. Poloaj zatvora Boniato smjeten je u maloj dolini okruenoj planinama osiguravao je naim muiteljima potpunu privatnost prilikom provo enja zvjerstava nad zatvorenicima. Zatvorski se kompleks sastojao od pet dvokatnica, a svaka je bila podijeljena u etiri paviljona. Naoruani uvari su me dopratili do paviljona 5C. S druge strane elinih vrata nalazio se dugaak prolaz. Uzdu hodnika, s lijeve i desne strane, nalazilo se trideset devet masivnih elinih vrata. Odveli su me u eliju broj 26. ekao sam dok jedan od uvara iz depa nije izvadio divovski sveanj kljueva, zatim otkljuao zasun i povukao eljeznu ipku unatrag. Drugi me je uvar grubo gurnuo unutra. Debela elina vrata zatvorila su se uz zveket, nakon ega je uslijedio zvuk struganja metala o metal i kljocanje kljua u zasunu. elija veliine tri puta pet metara na stropu je imala jednu arulju. Njome se upravljalo iz uvareva ureda. Kad je uvar odluio, bio je dan, a kad je elio da bude no, bila je no. Pritiskom na prekida svjetlo bi od jedva vidljivog postajalo sve svjetlije do jarko svijetlog, i obrnuto, do potpune tame. U eliji su se nalazila dva leaja, gornji i donji. U stranjem kutu elije nalazio se mladi sklupan u poloaju nero enog djeteta, prislonjen uza zid. Makni se od mene, rekao je plaljivim glasom. Nemoj me ozlijediti. Nisam doao ovamo da te ozlijedim, pokuao sam ga razuvjeriti osvrui se po oskudnom prostoru. Izgleda da emo dijeliti eliju neko vrijeme. Moje je ime Alexander Noble Alexander. Oprezno je poeo odmatati tijelo, a njegove upale oi okruene tamnim podonjacima ispitivaki su me mjerile.

IVOT U KUI MRTVIH

161

Pa, odloio sam svoj zaveljaj i osvrnuo se po eliji, koji leaj ti eli, gornji ili donji? Mahnuo je glavom prema donjem. U redu, podigao sam zaveljaj i odloio ga na krevet koji e biti moj. Kako eli da te zovem, prijatelju? Kako ti je ime? Pogledao me je u nevjerici kao da pokuava zakljuiti koliko mi moe vjerovati. Calixto Orihuela, promrmljao je ponovno se sklupavi u obliku lopte na svom leaju. U sljedeih nekoliko dana Calixto je otkrio neke pojedinosti o sebi. Rekao je da je uhien pod optubom da je pomagao pobunjenicima i bio je osu en na kaznu smrti strijeljanjem. Gledao je dok je streljaki vod ustrijelio dvojicu njegovih kolega, tako er optuenih za suradnju s pobunjenicima. Tada je, u posljednji trenutak, dola obavijest o smanjenju i ublaavanju kazne za svu trojicu osu enika na zatvorske kazne u trajanju od trideset godina. Naalost, dvojica od njih trojice ve su bila smaknuta. Me utim, sam prizor smaknua njegovih prijatelja i muenje koje je proao u sljedeih nekoliko dana prouzroili su da mu se um slomi i da izgubi zdrav razum. Katkad je bio priseban i razborit, a katkad bi samo leao na krevetu i otvorenih oiju buljio u strop bez ijedne rijei. Kad je bio u takvom stanju, znalo se doga ati da nije spavao ni progovarao tjednima. Jedina hrana koju bi uzimao bila je ona koju bih mu ja silom ugurao u usta. Bilo je i trenutaka kad bi nekontrolirano bjesnio i vikao. Calixtu je bila prijeko potrebna moja stalna pozornost i skrb moje zdravstvene vjetine kad bi odlutao izvan granica stvarnosti ili nekontrolirano bjesnio, i moja pastoralna vjetina kad je bio svjestan svoje okoline. Ali Sveti Duh je uinio da Calixto nakon nekog vremena prihvati Isusa kao svoga Spasitelja. Moj prvi dan u zatvoru Boniato poeo je tono u est sati ujutro s prvom prozivkom. Svaki zatvorenik koji nije ustao na noge onog trenutka kad se zaula zvidaljka, bio je ozbiljno pretuen i ostavljen bez zdravstvene pomoi i njege. Nakon prozivke vod vojnika uao je strojnim korakom u hodnik, vrata su se irom otvorila i svaki je zatvo-

162

UMRIJET U SLOBODAN

renik dobio teke batine. Taj isti postupak ponavljali su i svake veeri u 18 sati, i tako svako jutro i svaku veer sljedeih mjesec dana. Naa je elija imala mali prozor na stranjem zidu. Prozori na ostalim elijama bili su prekriveni elinim reetkama, tako da su nai tamniari, otkrivi na luksuz, preselili Calixta i mene u novi paviljon i novu tamnicu. U ovom paviljonu svaka su elina vrata u sebi imala mali otvor kroz koji smo dobivali hranu. Budui da smo ovdje bili zatvoreni dvadeset etiri sata dnevno, mali je otvor postao moja propovjedaonica. Kroz ovaj uzak prorez propovijedao sam Boju Rije. Svakog jutra i veeri vidio sam lica zatvorenika kako slave Boga naslonjeni na male otvore u svojim vratima. Subotom smo imali veliko bogosluje, a nedjeljom satove biblijske povijesti. Oni koji su znali biblijske tekstove napamet, citirali bi te tekstove, a novoobraenici bi ih ponavljali za nama. Nova crkva je poela rasti. La Cabana, otok Pines, Remedios, Boniato svaki zatvor imao je svoja demonska obiljeja po kojima je bio prepoznatljiv, neto poput otisaka prstiju. Me utim, najgore muenje iskusio sam tijekom svoga zatoenitva u zatvoru Boniato ne od zatvorskih zapovjednika ili sadistikih uvara, nego od moje drage Yraide. Bilo je to ovdje, 1972. godine, kad je odluka o naoj rastavi braka postala slubena i konana. Sve do dolaska slubene potvrde o rastavi braka odbijao sam povjerovati da bi moja prekrasna supruga, majka moga sina, stvarno uinila to takvo. U obrazloenju zahtjeva za rastavu braka ona je tvrdila da sam pokuao izvriti atentat na njezinog Predsjednika. I dok je rastava braka uobiajena pojava kod mnogih zatvorenika, ja nisam mogao vjerovati da bi se to moglo dogoditi meni. Na kraju krajeva, ja sam kranin, i Yraida je kranka; krani se ne rastaju. Oni ostaju u braku i vezani su kroz itav ivot. To je nemogue! vikao sam svojim prijateljima. Sigurno su je komunisti primorali da kae takve stvari. Ili je sve to moda samo njihova varka i trik kako bi me unitili. Hvatao sam se za svaku pa i najmanju slamku

IVOT U KUI MRTVIH

163

kako bih pobio istinitost slubene potvrde o rastavi braka. Morao sam vjerovati da me ona jo uvijek voli; Morao sam to vjerovati! Rastava braka je stvarna, suprotstavio mi se jedan moj prijatelj. Ti si nerazuman i budalast ako to ne vjeruje. Stariji zatvorenici su znali na koji nain njihovi mla i kolege reagiraju na vijest o rastavi braka ili o smrtnoj presudi. On ili potone u duboku depresiju koja zavri samoubojstvom ili reagira bijesom i prkosom. I jedna i druga reakcija na kraju e ga doista i unititi. Ostavite me na miru, otresao sam se na svoju brau u Kristu. Samo elim biti sam! Ne, Noble, energino su mi se suprotstavili moji prijatelji, bit emo stalno tu, pokraj tebe... Mi te volimo, a za tebe nije dobro da sada bude sasvim sam. Pokuao sam se prepirati s njima. elio sam se s nekim potui po mogunosti s uvarima. Nisam se plaio ni smrti ni njihova bijesa. Metak je samo mogao ublaiti bol koju sam osjeao u dubini due. Za to da ivim? Izgubio sam suprugu, sina sve! Preostali lanovi obitelji ivjeli su u drugoj zemlji udaljenoj vie od dvije tisue kilometara, a moe se dogoditi da ih ionako vie nikada neu vidjeti. Kako je vrijeme prolazilo, bilo nam je doputeno provoditi sve vie vremena izvan elija. Moji su prijatelji stalno bili uz mene, ak i kad sam tonuo u depresiju, dublju od svih koje sam ikada iskusio. ivot u tzv. tigrovom kavezu, u kamenolomu mramora, u septikoj jami ili u tamnicama bio je nita u usporedbi s oajem koji sam osjeao u ovom trenutku. Kako u preivjeti? Za to bih uope i ivio? pitao sam se. Isprva polako, poeo sam shvaati da, iako sam ostao bez svoje zemaljske obitelji, jo uvijek imam mnotvo brae koja ne potjeu od majke i oca, ve od Boga. Njean dodir ramena, smijeak pun potpore i suosjeanja ili tapanje po le ima ublaili su moju agoniju. I kad ni suosjeanje nije dopiralo do mene, pribjegavali su podsmjeljivim pitanjima: Stvarno e dopustiti komunis-

164

UMRIJET U SLOBODAN

tikim udovitima da te na kraju pobijede? Kakav si ti to ovjek? Gdje ti je sada ta snaga o kojoj si uvijek propovijedao? Hajde, pastore, daj se saberi! Rolando Fuentes, glavni akon, prisilio me da se prihvatim svojih obveza i dunosti. Pastore, prestani misliti na Yraidu. Hajde poni obavljati svoju slubu prije nego to nas sve izgubi. Nekako sam se pri spomenu svoga zvanja pastore prisjetio na to sam pozvan i svoga poslanja. uvari su svakodnevno dovodili nove zatvorenike. Ovi ljudi udjeli su za nadom koju im je moglo dati Evan elje. Da situacija bude jo gora, u posljednje se vrijeme inilo da je Castrov reim ostao bez odraslih osoba koje bi mogao zatvarati pa je poeo zatvarati djeake koji su jedva navrili trinaest, etrnaest godina. uvari su tvrdili da su uhieni zbog sitnih kra a u to sam teko mogao povjerovati. Osjetio sam da imam posebnu ulogu u kontaktu s tim zbunjenim i preplaenim djeacima. Tu su bili i zatvorenici s kojima sam se prije molio i prouavao i koji su se nalazili na rubu odluke da predaju svoj ivot Kristu. I oni su promatrali hoe li mi moja vjera u Boga pomoi da prebrodim najtee razdoblje u svome ivotu. Prisjetio sam se obeanja iz Psalma 27,10-14 i heroja vjere iz Poslanice Hebrejima 11, osobito od 33. do 37. retka. Shvatio sam da e, ukoliko se ne izdignem iznad svoje tuge i boli, moja sluba i moje propovijedanje tim ljudima biti uzaludni. Ako pastorova vjera bude nedovoljno jaka u vrijeme problema i nevolje, kako oni mogu biti sigurni da e njima vjera pomoi i biti im dostatna u vrijeme nedaa i tekoa.

165

Obitelj
Yraidina slika i moja izgubljena ljubav bile su stalan stanovnik mojih snova. Moram znati. Odluio sam saznati, zbog sebe samoga, zato se razvela od mene. Prokrijumario sam joj kratku poruku u kojoj sam od nje traio da mi obznani svoje razloge. Njezin odgovor me slomio u potpunosti. Noble, vie nisam mogla ekati. Ako ne eli prihvatiti plan preodgoja, ni ja ni moj sin vie neemo trpjeti tvoju tvrdoglavost. Mora izabrati, napisala je u odgovoru. Prestala sam odlaziti u crkvu, a tvoj je sin sada lan komunistike mladei Castrov pionir. Upoznala sam jednog razboritog ovjeka, satnika kubanske vojske. Zaprosio me, i ja sam pristala. itao sam njezino pismo bezbroj puta od poetka do kraja. Izgledalo je tako nestvarno. Misli su mi odlutale natrag u prolost i prisjetio sam se dana kad smo se susreli u crkvi u gradiu Marianao na probi crkvenog zbora 28. prosinca 1958. Trenutano privuen njezinom ivahnou i naoitou, borio sam se sa svojim mislima te noi. Bi li to mogla biti ena koju mi je Bog namijenio? Pozvao sam je na sastanak; povela je i svoju sestru. I to smo se vie sastajali tijekom sljedeih nekoliko mjeseci, bivao sam sve sigurniji da je upravo Yraida ena s kojom bih volio provesti cijeli svoj ivot. Vjenali smo se 3. kolovoza 1959. I sada, trinaest godina poslije, ostavila me je i moram je zaboraviti.

166

UMRIJET U SLOBODAN

U svome odgovoru pokuao sam joj objasniti zato ne mogu pristati na plan preodgoja, zato moram ostati plantado. Pismo sam zavrio rijeima: Isus mi je dragocjeniji od srebra i zlata; radije u sluiti Njemu nego da imam sve bogatstvo svijeta. Kroz sve vrijeme krize moja mi je zatvorska obitelj pruala potporu i bila uz mene. Drei se Isusovog obeanja koje je izrekao prigodom svoga uzaaa: Ja sam s vama u sve vrijeme do svretka svijeta, jedva iv probijao sam se kroz svakidanje zatvorsko muenje. Kad god sam pokazao naznaku da bih mogao biti slomljen ili se predati, kraj mene se uvijek naao brat da me ohrabri i izvue iz oaja. Polako sam dolazio k sebi i postupno se oporavio. Posao u mladoj crkvi u zatvoru Boniato prisilio me je na povratak u stvarnost i ivot. Crkva mi je postala i supruga i sin. U to sam vrijeme upoznao Andresa Gomeza, odvjetnika i biveg veleposlanika u mnogim junoamerikim zemljama. Kad je pobijedila Castrova revolucija, brat Andres je bio poslan u Francusku kao kubanski veleposlanik. Kako su kubanske vlasti tijekom vremena poele poprimati neugodnu crvenu boju, Andres je zajedno s ostalim kolegama, koji su bili protjerani u Europu, skovao urotu kako da preuzmu vlast u zemlji. 1961., prije invazije na Zaljev svinja, Andres je otputovao u SAD, a zatim tajno uao u Kubu kako bi pripremio put invaziji. Uhvaen i osu en na kaznu smrti strijeljanjem, Andres je iekivao daljnju sudbinu. Kad je vijest o njegovoj kazni procurila u druge zemlje, predsjednici zemalja u kojima je Andres tijekom dugog niza godina boravio kao veleposlanik, podnijeli su zahtjev za njegovo pomilovanje. Zbog pritiska koji je uslijedio Centralni je komitet promijenio kaznu u trideset godina tekog rada. Tijekom rata za neovisnost vo enog protiv panjolske izme u 1895. i 1902., Andresov je djed, Maximo Gomez, bio vo a kubanskog otpora. Maximo je trebao postati i prvi kubanski predsjednik, no kad je bio zamoljen da preuzme taj poloaj, odbio je rijeima: Moj je posao da osloba am, a ne da vladam.

OBITELJ

167

Andres je bio iskreni kranin, odgajan i obrazovan u katolikim kolama svoje domovine. On i ja smo zajedno, rame uz rame, poeli odravati vjerske obrede. Ja bih propovijedao zatvorenicima protestantima, a on katolicima. No na nau alost, bogosluja su privukla pozornost zatvorskog upravitelja. Uvjeren da je jedan ili vie zatvorenika u naem krilu prokrijumarilo Bibliju, zapovjedio je akciju trai-i-uniti. Vojnici nisu pronali nijednu Bibliju. Bijesan, upravitelj je preko zvunika zaprijetio: Platit ete za sve, da znate, jer svaka akcija izaziva reakciju. Kad je upravitelj otkrio da nekoliko vodeih vjerskih slubenika ne jede svinjetinu, otiao je na najbliu farmu i kupio velik broj bolesnih svinja koje je njihov vlasnik namjeravao unititi. U dva obroka na dan kuhar nam je spravljao svinjetinu za jelo. Oni koji su odluili jesti zaraeno meso, teko su oboljeli i nije im bila pruena nikakva lijenika pomo, dok smo mi ostali koji smo odbili jesti to meso bivali sve slabiji zbog izgladnjelosti. to Bog eli od nas? povikao je razoarano jedan od novoobraenika. eli li da umremo od gladi? Hoe li to doista biti Njemu na ast i slavu? pridruili su mu se ostali zatvorenici. Nisam imao odgovore na njihova pitanja. to Bog eli? Hoe li to doista biti na kraj? Hoe li svi nai zavjeti da preivimo dok ponovno ne budemo slobodni ostati samo histerina elja neposlune djece? Suosjeao sam s njihovim patnjama, osobito s patnjama onih mla ih. I ja sam u vrijeme svog uhienja bio mlad, ali sam jako brzo ostario. Skoro da sam i zaboravio kakav je to osjeaj biti mlad i slobodan. Hou li se ikada vie tako osjeati? Pastore, u razmiljanju me je prekinuo Enrique Correa, jedan od starijih zatvorenika. Ne mislite li da mi ovdje zapravo trebamo injekciju za podizanje morala? Imam prijedlog. Da? Pogledajte, pokuao je objasniti to misli, svatko od nas ima razliitu kulturnu i odgojnu pozadinu. Imamo razliita prezimena, pa ipak ivimo ispod istog krova poput jedne velike obitelji.

168

UMRIJET U SLOBODAN

To je istina. Moda bismo se trebali bolje upoznati. Pokuajmo nauiti to vie moemo jedni o drugima, predloio je. Moemo jedni drugima govoriti o svojim zanimanjima, hobijima, nadarenosti i vjetinama to tko posjeduje neto slino onome to smo radili i na naem sveuilitu u zatvoru na otoku Pinesu. I kad jednom konano budemo oslobo eni, posjedovat emo znanja iz razliitih ivotnih podruja. Nas sedmorica odluili smo zapoeti s provo enjem programa koji smo nazvali La familia Obitelj. Jedan brat, imenom Estaban Kaisser, imao je nevjerojatno pamenje, doista dar od Boga, kao i dar za javne nastupe i govore. Estaban, bivi boksaki menader, mogao se do u najsitnije detalje prisjetiti svake borbe svakoga kubanskog boksakog prvaka i njihovih izazivaa. Izabrali smo brata Estabana za naeg povjesniara. Pastor Luis Rodriguez, koji se jo i dan-danas nalazi u zatvoru na Kubi, poduavao je homiletiku; Jose Carreno poduavao je novinarstvo. Jedan inenjer, Arnaldo Mangado, poduavao je kemiju, a Aldo Cabreea predmete iz zdravstvenog podruja. Stjecali smo znanja iz poljodjelstva pod paskom Pabla Avilisa, a mnogo smo sati proveli uivajui u talentu profesionalnog zabavljaa Marija del Tora. Andres Gomez djelovao je kao odvjetnik nae skupine. Prvog dana u tjednu svaki uitelj poduavao bi nas od pola sata do etrdeset pet minuta. Pamtili bismo njihova predavanja rije po rije. Povremeno, kad bismo pronali komadi papira, zapisali bismo sve to smo mogli zapamtiti. Razliiti predmeti i predavanja izvukli su nas iz depresije, olakali nam dosadu i sauvali na um od propadanja. Do tog trenutka nisam nikad vidio kako netko umire od gladi. No sjeanje na takav trenutak ostalo mi je urezano u pamenje za sva vremena. Ljudska su tijela bila toliko oteena da ih je bilo skoro nemogue prepoznati. Prvi koji je umro bio je na povjesniar Estaban. Dva dana kasnije, Israel Martinez, najmla i u naem krugu,

OBITELJ

169

tako er je podlegao razornim posljedicama izgladnjelosti. U to je vrijeme tijelo zatvorenika J. C. Correna toliko nateklo da je nalikovao udovitima iz starih holivudskih filmova. Gledali smo bespomono kako njegovo tijelo postaje sve udnije i nevjerojatnije. Konano je poelo otputati nagomilanu vodu. Tijekom dvadeset etiri sata izgubio je oko dvadeset kilograma tjelesne teine, no usprkos tome ipak je preivio. uvari naeg paviljona izvijestili su zatvorskog upravitelja o naemu jadnom stanju koje se pogoravalo iz sata u sat. Zabrinut za svoj poloaj zatvorskoga upravitelja i bojei se mogunosti irenja neeljenih informacija u me unarodni tisak, upravitelj je poslao tri asnika da provedu istragu i tjelesni pregled. asnici nisu gubili vrijeme sa zatvorenicima koji su ve bili preslabi. Njih su ostavili da umru. Pregledali su i ispitali nas ostale, pokuavajui od nas iznuditi obeanje da emo prestati s odravanjem bogosluja. Nekolicina oajnika odluila je prekinuti patnje i izdala je svoje ideale. Ovi su ljudi istog trena bili odvedeni iz nae sredine. to se s njima dogodilo nakon to su nas napustili, nije mi poznato. Ali znam, me utim, da smo se od njih oprostili s tugom i aljenjem, a ne s prijezirom ili prijekorom. Nitko ne moe u potpunosti biti svjestan svoje vjere i izdrljivosti dok je nije primoran staviti na kunju. Mi koji smo se i dalje nastavili opirati, bili smo prebaeni u izolacijski odjel zatvora. Zbog kojeg razloga? Pripremajui se za odravanje Prvog kongresa Komunistike partije Kube, lanovi Centralnog komiteta pribojavali su se da bi na trajk gla u mogao razotkriti paljivo osmiljenu fasadu koju su eljeli pokazati svjetskoj zajednici. Poseban odred vojnika osiguravao je i uvao na odjel zatvora kako bi onemoguio prolaz svake nepoeljne informacije u vanjski svijet. Umjesto odvo enja u glavnu zatvorsku bolnicu na pregled lijenicima, lijenici su dolazili u nau tamnicu i vrili preglede. Odmah smo bili podvrgnuti tretmanu opanja svakojakim dodacima i hranjivim sastojcima u svrhu ojaavanja naih tijela u rekordno krat-

170

UMRIJET U SLOBODAN

kom vremenu. Ali to im nije polazilo za rukom. Njihova metoda jednostavno nije funkcionirala. Istovremeno kad je zatvorski upravitelj zapovjedio da se na jednom kraju naeg paviljona postavi zdravstvena stanica kako bi lanove Centralnog komiteta mogao izvijestiti da smo zdravstveno zbrinuti i da se s nama paljivo postupa, pobrinuo se i za to da se nasuprot naoj eliji postavi posebna kuhinja. Iz te su kuhinje nai muitelji putem cijevi isputali ugljini monoksid i druge otrovne plinove u nau eliju. Kad smo se alili, satnik je samo slegnuo ramenima, a zatim nam rekao kako upravo trae bolji i prihvatljiviji prostor. Tijekom trajka gla u i u mjesecima koji su slijedili, naa se neko velika i mona crkva poela brojano osjetno osipati, sve dok nas nije ostalo samo trideset. Znao sam iz Biblije da e mnogi otpasti, ne Gospodnjom voljom ili providnou, ve vlastitom voljom i izborom. ak i najvei svjetionici nisu bili imuni, ukljuujui i brau za koju smo mislili da su stoerni stupovi Boje crkve u izgnanstvu. Ove su nas predaje u prvi trenutak ispunjavale u enjem, da bismo zatim bili preplavljeni tugom koja je trajala danima. No usprkos suproenju i problemima, nastavili smo sluiti Bogu. Jedne veeri, dok smo se nalazili na sredini galerije spremajui se za bogosluje, jedan od uvara koji se nalazio u snajperskom gnijezdu pokuavao je ustanoviti koliki broj zatvorenika nazoi ovom bogosluju. Upravo smo otpjevali poetnu pjesmu Vjeruj i budi posluan, kad se pred ulazom u galeriju pojavio vojnik. Svi pripadnici kulta neka iza u i postroje se ovdje! zapovjedio je. Pogledali smo jedni druge, a zatim u pod. Znali smo to slijedi bit emo kanjeni odvo enjem u tamnice. Budui da sam ja predvodio bogosluje, stao sam na elo povorke koja je ila prema zatvorskom dvoritu. Drugi su me slijedili. Kad smo izali, priekali smo da nas vojnik prebroji. Ovdje ste samo dvadesetorica, rekao je. Unutra vas je bilo tridesetoro. Gdje su ostala desetorica?

OBITELJ

171

Pogledao sam u zemlju, a zatim po zatvorskom dvoritu prema udaljenom zidu kako bih izbjegao suoavanje s vojnikom sve vrijeme molei da mi Bog d potrebnu snagu za kunje i nevolje koje slijede. Znao sam da zatvorenici koji su se nalazili ovdje sa mnom ine to isto. Svaki zatvorenik koji nije bio dio ove velike drame koju smo proivljavali u dvoritu, sada se nalazio na prozorima galerije i promatrao. Stupajui naprijed-natrag pred nama, ponovno je povikao: Gdje su ostala desetorica zatvorenika koji su pribivali vaem sastanku? Vojnik je znao da nitko od nas nikada nee izdati kolegu zatvorenika asnicima. Ako se njih deset uspjelo neprimijeeno izgubiti u sjeni, mi sigurno neemo biti ti koji e ih odati. Svaki zatvorenik koji je cinkao kolegu zatvorenika bio bi trajno odbaen od cjelokupne zatvorske zajednice, a moda ak i ubijen dok spava. Samo je zatvorska kranska zajednica prihvaala zatvorenike koji su se nerazumno i naivno povjerili uvarima. Pa ipak, ak su i braa bila na oprezu i pazila to e rei dok su se nalazila u blizini takvog zatvorenika. Vojnik je ponovno poeo stupati pred nama maui pukom i prijetiti nam unosei nam se u lica. Ako se tih deset zatvorenika odmah ne pojavi, kaznit u cijelu galeriju! Bit ete smjeteni u samice. Sad se pred nama naao ozbiljan problem. I dok nitko ne bi prijavio drugog brata, nitko nije elio biti izbatinan ni stavljen u samicu zbog tu eg prekraja zatvorskih pravila, a osobito ne oni zatvorenici koje kranstvo uope nije zanimalo. Sluaj! uvar je zastao ispred mene, licem udaljen tek nekoliko centimetara od mojega. Ti i tvoj kult vrlo ste nerazumni i donosite samo nevolju ostalim zatvorenicima u vaoj galeriji. Moete govoriti da su uvari ti koji vas zlostavljaju, ali vi sami na sebe navlaite nevolju krei zatvorska pravila. Zato to uporno inite? Gledajui ravno naprijed, nastavio sam se moliti. U tom trenutku, kao potaknut Svetim Duhom, jedan zatvorenik, koji nikada nije pribivao nijednom naem vjer-

172

UMRIJET U SLOBODAN

skom sastanku niti je pokazivao ikakvo zanimanje za kranstvo, doao je do mjesta gdje sam ja stajao. Ja sam jedan od one tridesetorice, gospodine, rekao je s ponosom. Pridruio nam se i drugi zatvorenik, koji tako er nije bio lan nae crkvene obitelji, zatim trei, etvrti, peti i tako redom sve dok se na dvoritu nije nalazilo preko pedeset zatvorenika koji su ustrajavali u tvrdnji da su i oni bili na bogosluju. uvarevo je lice postajalo sve crvenije dolaskom svakog novog zatvorenika. Sada je problem u kojemu smo se domalo nalazili mi, prerastao u jo vei problem za njega. Imajui samo devedeset samica, a etrdeset ih je ve bilo zauzeto, nije imao mjesta da nas sve zatvori. ak i da isprazne sve samice, jo uvijek ne bi imao mjesta za sve nas! Bijesan i zateen, a ujedno i zaplaen razvojem dogaaja koji je on sam prouzroio, vojnik je otiao ne bi li pronaao nadre enog asnika i vie se nije vratio. Zatvorenici koji su nam doli u pomo poeli su svakodnevno dolaziti na bogosluja udvostruivi na broj. I dok se njih deset koji su se izgubili u sjenama vie nikad nije vratilo, dolo je drugih pedeset i zauzelo njihova mjesta. U tjednima koji su slijedili, kad god sam mislio o brai koja su posustala i odustala, sjetio bih se i opomene iz Otkrivenja 3,11 da bi drugi mogli zauzeti naa mjesta i uzeti nae krune. I dok sam osjeao tugu i bol poradi nae brae koja su se odvratila od nas, znao sam da mogu biti siguran i vjerovati obeanju iz Poslanice Rimljanima 8,28 da onima koji ljube Boga sve ide na dobro. Tijekom jednoga od naih mnogobrojnih trajkova gla u uvar me je dopratio do glavnog ureda i zapovjedio mi da u em. Oekujui najgore, otvorio sam vrata i uao. S jedne strane sobe sjedio je asnik. Odjednom sam zastao ne vjerujui svojim oima i prizoru koji sam ugledao. Tamo, na suprotnoj strani male kockaste sobe, sjedila je moja biva supruga, Yraida, drei malenog djeaka u krilu. I ona je bila preneraena vidjevi mene. Njezino je lice bivalo sve crvenije dok je promatrala moje izmrcvareno tijelo puno modrica i oiljaka, odjeveno samo u donje rublje.

OBITELJ

173

Odjednom sam postao svjestan kako sam nedolino odjeven pa sam pocrvenio od neugodnosti. to ti radi ovdje? upitao sam je. Zar te nije sramota to tako izgleda? mahnula je rukom prema oskudnom komadiu odjee koji sam imao na sebi. Uspravio sam se i primjetno uozbiljio. Nije moja krivnja to tako izgledam! rekao sam joj naglaavajui rijei na isti nain kako je to uinila i ona. Tvoji su ljudi zasluni to tako izgledam. Oni su ti koji me dre u ovakvom stanju! Uzrujana, ali potpuno hladna, promijenila je strategiju napada. Zato si traio da razgovara sa mnom kad si u takvom stanju? Ja sam se ponovno udala, a ovo je moj sin. to ako on kae svome ocu da sam otila gledati gologa ovjeka? Nisam to ja traio. Pokuao sam obuzdati bijes i ljutnju koju je odavao moj glas. Tvoji su ljudi sve ovo organizirali i namjestili. Ti si zadnja osoba na svijetu koju sam oekivao da u ugledati kad sam otvorio vrata. Mislio sam da me odvode nekom asniku na ispitivanje ili neto slino. asnik, koji je primijetio nau me usobnu netrpeljivost, uvidio je svoju pogreku i ustao sa stolice. Posjet je zavren. Okrenuvi se prema uvaru koji me je doveo u ured, zapovjedio je: Odvedi Alexandera natrag u njegovu eliju. Kasnije sam saznao da su poslali po Yraidu, kao i po ro ake ostalih trajkaa gla u, u nadi da e slomiti trajk. Na alost zatvorskih zapovjednika, oni nisu znali za nau rastavu braka ni da se Yraida ponovno udala, tako da im se plan izjalovio. Kad sam se ponovno naao u svojoj eliji, nisam mogao a da ne usporedim uspomenu na njenu i susretljivu Yraidu kojom sam se oenio s ljutom, svadljivom enom koju sam susreo u uredu. Svi smo mi bili rtve komunistikog udovita. Doista je tako. Nitko nije mogao pobjei. I dok su se neki moji snovi rasprili, Bog je ispunio druge. Dva adventistika pastora dola su u posjet meni

174

UMRIJET U SLOBODAN

i dr. Pedru de Armasu, bivem elniku Adventistike crkve na Kubi koji je bio u istom zatvoru kao i ja, ali smo se nalazili na razliitim katovima. Vijest o crkvi koja je osnovana u zatvoru izala je izvan zatvorskih bedema i nekoliko moje brae u Kristu odluilo je da ta tri pastora izvre nada mnom rukopoloenje. Najvea se prepreka sastojala u tome to sam ja ivio na etvrtom, a dr. de Armas na prvom katu. To je znailo da nam je i vrijeme posjeta razliito. Zamolio sam uvare da iza em za vrijeme posjeta predvi enog za prvi kat, a oni su mi dali doputenje i pristali mislei da moja elja da razgovaram s ne-plantadosima moda znai znak slabljenja. Pristupio sam pastoru de Armasu i predstavio se. On je zatim mene predstavio ostaloj dvojici pastora. Nekoliko minuta ispitivali su me o mojoj zatvorskoj slubi. Govorili su o Matiji iz Djela Apostolskih 1,24.25 i o 2. Korinanima 3,1-6, a zatim su me rukopoloili kao propovjednika Evanelja Crkve adventista sedmoga dana. Radost kakvu nikada prije nisam osjetio potpuno me je ispunila i cijelog me obuzela. Iako je trebalo proi mnogo godina, san moje mladosti bio je ostvaren. Primijetivi moje ushienje, pastor de Armas me upozorio: Ovaj in treba biti potvr en od strane Konferencije kako bi postao slubenim. Javit u ti kada e tvoje rukopoloenje biti slubeno potvr eno. Usprkos potrebi da ekam, nisam mogao zadrati radost. Kad sam ranije razmiljao o svome rukopoloenju, uvijek sam zamiljao da se ono doga a u velikoj crkvi ispunjenoj do posljednjega mjesta, a nikada u zatvoru! Dva tjedna kasnije uvari su nas kao stoku izveli u dvorite zbog premetaine elija. Na suprotnoj strani zatvorskog dvorita primijetio sam pastora de Armasa kako mi rukama odailje znakove. Moje je rukopoloenje bilo potvreno! Siguran sam da mu je moj osmijeh od uha do uha uzrokovan neopisivom sreom bio dovoljno jasan i vidljiv znak da sam primio i shvatio njegovu poruku.

175

U oekivanju vjenosti
Ljubiti neprijatelje i potiskivati mrnju zasigurno je druga bitka po teini i izazovnosti u kojoj se kranin mora boriti za vrijeme svog zatoenitva u kubanskom zatvoru prva je, dakako, ostati na ivotu. Jedan od vitezova ljubavi bio je Sergio Bravo, mladi zatvorenik njenije gra e, no okretan i spretan poput profesionalnog atletiara. Sam je sebi odredio zadau da svakoga dana promie i iri naela ljubavi koja pobje uje mrnju svakome tko je bio voljan sluati. Svatko se moe izdii iznad svojih uro enih ljudskih strasti dok slui za Krista, tvrdio je. To nije jednostavan zadatak dok ivimo u okolini gdje u svemu oskudijevamo, u uvjetima krajnje neovjenosti i uz zvjerska muenja. Sergio je ivio na petom katu tree galerije. Nekako je uspio prokrijumariti Bibiliju veliine kutije cigareta. Ta je knjiga bila najvee blago njegovog ivota i pozorno ju je uvao. Kad je nije upotrebljavao, skrivao bi je u rupi koju je izdubio u zidu nedaleko od svoga leaja. Ova je knjiga preivjela velik broj pretresa i racija. Rano jednoga jutra galerijom je odjeknulo zlokobno upozorenje: Dolaze uvari! Inspekcija. Zbunjen i naprasno probu en, Sergio je ustao sa svog leaja. Dok je urio prema vratima elije, primijetio je da su vrata uvarskog tornja otvorena. Sa svog je poloaja primijetio jo neto od ega mu se sledila krv u ilama. Sa svake strane ulaza u galeriju uvari su sagradili paralelan zid od vrea napu-

176

UMRIJET U SLOBODAN

njenih pijeskom. Iza vrea s pijeskom nalazili su se vojnici naoruani strojnicama i pukama. Svi van! urlao je asnik preko megafona. Pregled! Svi van! Istovremeno je skupina vojnika osiguravala prolaz prema stubitu. uvari su svojim bajunetama ve poeli gurati zatvorenike prema hodniku smrti koji je vodio prema zatvorskom dvoritu. Kad su se nali u domaaju puanih metaka vojnika koji su se nalazili iza vrea s pijeskom, zatvorenici su trali prema dvoritu borei se za ivot usred kie metaka. Mnogi su poginuli, mnogi su bili ranjeni. Dogodio se uspjean zatvorski bijeg nona mora svakog zatvorenika svaki je asnik od zatvorskog upravitelja do najnie rangiranog uvara traio krv, nau krv. Bijesni zbog tete nanesene njihovom besprijekornom ugledu, traili su osvetu. Sergio je u tom trenutku silazio niz stubite. Kada je stigao do etvrtog kata, sjetio se da je prethodne noi ostavio Bibliju pod svojim jastukom ne spremivi je u rupu u zidu. uvari e je sigurno nai ako je tamo ostavi, a ako se vrati, jamano e dobiti dodatnu mjeru batina za sporo izlaenje. Jo samo dvanaest stuba i evo ga u eliji. Srce mu je lupalo velikom brzinom; duboko diui, vratio je Bibliju na skrovito mjesto. estitajui sebi to je uspio sauvati Bibliju, istrao je iz elije. Potpuno sam na hodniku zapoeo je utrku ivota sjurivi se niz stubite. uvari su naciljali i otvorili vatru po njemu kao da love divlju ivotinju. S dva metka u lijevoj potkoljenici sruio se na pod. Iza sebe po podu ostavljao je krvavi trag dok su ga dvojica uvara izvlaila iz galerije. U bolnici deurni mu je lijenik pregledao ranjenu nogu, a zatim se posavjetovao s ostalim kirurkim osobljem. Lijenik se zatim ponovno okrenuo prema njemu i hladnim bezosjeajnim glasom izjavio: Mogao bih ti izvaditi metke i izlijeiti nogu, ali iskreno govorei, to bi mi uzelo vie vremena i lijekova nego to ti vrijedi. Moe birati, Bravo: ili da ti amputiram nogu ili da iskrvari i umre. to e, dakle, odluiti? Slomljen od bolova, Sergio je pristao na amputaciju. Preivio je, ali je ostao bez

U OEKIVANJU VJENOSTI

177

noge. Kada se vratio u galeriju, nastavio je propovijedati svoju poruku ljubavi, i to ne samo rijeima, ve i postupcima. U galeriji se nalazio jo jedan zatvorenik poznat po svom suosjeanju, pastor Gerardo Alvarez, iako je vrlo mali broj onih koji su ga poznavali znao njegovo pravo ime. Umjesto toga svi su ga zvali brat vjere. Djelujui kao mjesni starjeina, Gerardo je sav svoj ivot posvetio propovijedanju i navijetanju Evan elja. ak su i nevjernici u njegovom nainu ivota vidjeli i prepoznali Krista. I ba kao to je inio i Sergio, i Gerardova je zadaa bila da nas naui ljubiti nae neprijatelje umjesto da ih mrzimo. Gerardo, postariji ovjek sjede kose, doao je u zatvor Boniato zajedno sa stotinu drugih zatvorenika i bio je smjeten u ve ionako prenapuenu galeriju. Leaj si je napravio na betonskom podu, ispod leaja jednog drugog zatvorenika. Svake noi vojnici su izvodili zatvorenike iz njihovih elija, dovodili ih pred zid i strijeljali. Neposredno prije puanih hitaca mi koji smo ostajali sluali bismo stoljeima stari uzvik Viva Cristo el Rey! (ivio Krist na Kralj!). Zatim bi nastupila tiina. Tijekom tih uasnih trenutaka, dok smo se tresli od straha, Gerardo bi obilazio galeriju prijateljski sputajui ruku na uznemireno rame, ponavljajui umirujue i utjene rijei: Neka se vae srce ne uznemiruje. Na je ljubljeni brat zaspao u Isusu. Pomagao je zatvorenicima da hrabro prihvate smrt, da gledaju naprijed u uskrsnue. Kamo god je iao, koji je god ivot dotaknuo, Gerardo je za sobom ostavljao trag vjere, optimizma i mira. Tijekom dana, kad su galerije bile otvorene, iao bi od galerije do galerije traei nevoljne i bolesne. Dijelio bi svoje jadne obroke s njima, prao njihovu odjeu i inio sve to je bilo u njegovoj moi da ublai njihove patnje i jad. Uoi bogosluja Gerardo bi postajao vojniki vrst i revan. Od leaja do leaja ovaj je sjedokosi svetac pozivao svakog zatvorenika da pribiva bogosluju. Hajde, do i! rekao bi povlaei ih s njihovih kreveta ili podiui s poda, Isus te zove.

178

UMRIJET U SLOBODAN

Kad bi neki zatvorenik oklijevao, Gerardo bi ga nagovarao: Samo tebe ekamo da ponemo bogosluje. Nitko nije mogao ovom simpatinom ovjeku rei ne. Propovijedao je iskonskom ljepotom i posjedovao je magnetnu privlanost koja je privlaila ljude k njemu. Njegova je kristocentrina poruka dala snagu mnogim kranima da se odupru neprijatelju i ne dopuste da ih potpuno obuzme, a na kraju i prodre rak mrnje. Jednog je dana zatvorski upravitelj okupio zatvorenike u naoj galeriji. Izgleda da vi ba i ne provodite plan preodgoja, povikao je. To ne moemo i neemo dopustiti. Zatim je zapovjedio posebno obuenom odredu vojnika da najuinkovitije uporabe bajunete, elektrine palice, toljage i lance kad u u u galeriju. Kia udaraca padala je po naim glavama i le ima. Ujedinjeni u strahu, osjeali smo bolove jedan drugoga. Jednog petka predveer, dok smo se vraali s dugog i napornog radnog dana u movari koja je bila prepuna komaraca, teturajui s noge na nogu vraali smo se u galeriju. Olujni oblaci nadvijali su se nad naim glavama, a narednik je vikao na nas traei da trimo. Iscrpljeni, pothranjeni i bolesni od svih moguih vrsta bolesti, jedva smo mogli hodati, a kamoli trati. Padat e kia. Trite! vikao je bodui prvog ovjeka u vrsti vrkom svoje bajunete. Jedva diui noge, taj se zatvorenik stropotao i pao prema naprijed, a odmah za njim popadali smo i mi ostali. Rekao sam vam da trite! eljeli smo udovoljiti njegovoj zapovijedi, ali nai su napori bili nedostatni. Bijesan, derao se na nas. Pourite, vi bijedni crvi! Zapovjednik naega zatvorskog bloka isukao je maetu i stao nas njome udarati zapovijedajui ostalim vojnicima da uine isto. Politiki je instruktor dao znak koji je bio poticaj za posebno obuene vojnike da se obrue na nas kao opor gladnih vukova. Vikanje i psovanje privuklo je pozornost zatvorenika iz ostalih galerija. Skupili su se i promatrali nemili prizor. I dok su po nama padali teki udarci, jedan zatovrenik izme u nas podigao je ruke i oi prema nebu te je smirenim

U OEKIVANJU VJENOSTI

179

i jasnim glasom rekao: Oe, oprosti im jer ne znaju to ine. Na njegovom licu nije bilo ni traga boli, to je jo vie razbjesnilo njegove muitelje. Narednik mu je strgnuo koulju s le a, a zatim iz osvete, potpomognut suludim divljatvom etvorice vojnika, udarao ovog ovjeka dok nije pao na koljena. Krv je doslovce tekla iz njegovih izranjavanih le a, no on je ostao pogleda uprta u nebo, kao da vidi iza jadnog zatvorskog okolia, kao da stoji pred samim Bojim prijestoljem. Svi su zatvorenici bili svjedoci krvavog prizora dok se ovaj div od ovjeka, Gerardo, molio za svoje neprijatelje ak i tada kad su ga nemilosrdno tukli. Kapa starog zatvorenika pala je na tlo. U cijelom je zatvoru nastao tajac kad su u ovom zatvoreniku, glave pune sijedih kosa, prepoznali Gerarda Brata Vjere. Zatim se onesvijestio. Dvojica su ga vojnika podigla i odvela natrag u njegovu galeriju gdje su ga ostavili bez ikakve lijenike pomoi. ak i prije ovih nemira, izme u vojnika i zatvorenika postojala je uro ena netrpeljivost. Uz vojnike stavove i postupke koji su sezali od osornih i otresitih (onih vojnika koji su bili nezadovoljni svojim slubovanjem u zatvoru) do sadistikih (onih koji su uivali u nanoenju boli), svaki je pokuaj stvaranja prijateljstva od strane uvara prihvaan s velikom sumnjom i nevjericom. A i svaki korak pribliavanja zatvorenika uvaru oznaio bi zatvorenika kao dounika pogrebno zvono. Iza elinih reetaka postojao je snaan osjeaj pravednosti. ak i u sluajevima onih koji su bili zatoeni zbog kra e, ubojstva i ostalih zloina, zatvorski su dunosnici poinjali krajnju nepravdu odbijajui osloboditi zatvorenike koji su odsluili svoju kaznu. Kad bi ih se pitalo, uvari bi obino odgovarali: Moramo ekati obavijest iz glavnog ureda. Isti je takav sluaj bio i s bratom Corderom. 10. rujna 1972., zadnjeg dana svoje desetogodinje zatvorske kazne, brat Cordero bio je odveden na sud u grad Pinar del Rios, gdje su ga kubanski dunosnici osudili na temelju izmiljenih optunica kako bi ga zadrali u zatvoru.

180

UMRIJET U SLOBODAN

Neto kasnije toga dana uvar je otvorio vrata nae galerije i uskim je hodnikom doveo mravog, iznurenog zatvorenika. Tiskali smo se oko okovanih prozora ne bismo li vidjeli tko je novi zatvorenik. To je Cordero! Vijest se irila hodnikom bre od zatvorenika i njegovog uzniara. Odmah je uslijedila nova vijest. Preao je u vjenost ovaj je izraz znaio da je dan kad je netko trebao biti puten na slobodu doao i proao, a on nije bio oslobo en. To je znailo da on najvjerojatnije nikada i nee biti oslobo en. Uvijek e se nai novi izgovori i nove optube koje e pridonijeti da on i dalje ostane zatvorenik. uvar je otvorio eliju broj 12 i Cordero je stupio unutra. Vrata su se za njim uz tresak zatvorila. Skinuo je koulju i poao prema okovanom prozoru. Samo su male pukotine izme u prozora i betonskog zida omoguavale strujanje zraka i dolazak slabe svjetlosti u eliju. Virei kroz siune procjepe, zurio je u zatvorsko dvorite sve dok bljetavi reflektori koji su obasjavali dvorite nisu zamijenili svjetlo zalazeeg sunca. Kasnije je rekao brai da se, dok je tamo stajao i gledao kako dan polako nestaje, dan kad je trebao biti oslobo en, prisjeao svih batina i muenja koja je preivio u posljednjih deset godina, crvljive hrane koju je bio primoran jesti, ponienja i zabrana to ih je skoro svakodnevno doivljavao. Mogu li se jo uope nadati, pitao se, da u jednog dana biti oslobo en? Kako da nastavim ivjeti znajui da e ostatak mojih dana biti ispunjen istim ponienjima i muenjem? Moram neto uiniti bilo to! Dva dana kasnije zatvorski se dunosnik zaustavio pred Corderovom elijom i prozvao ga po imenu: Cordero Rodriguez. asnik turog i gruboga glasa nije ni za trenutak skretao pogled s komadia papira to ga je drao u ruci. Ja sam, javio se Cordero. asnik je zapovjedio uvaru galerije da otvori vrata. uvar je odmah posluao. Vrata su se irom otvorila, a Cordero je iziao iz elije. Slijedi me, rekao je asnik.

U OEKIVANJU VJENOSTI

181

Cordero je slijedio asnika niz hodnik i dalje izvan galerije. Kad su stigli do zapovjednitva, asnik je Cordera odmah odveo u ured zatvorskog upravitelja, gdje mu je upravitelj zapovjedio da sjedne. Odred vojnika uao je u ured iza Cordera i vrata su se zatvorila. Upravitelj je sjeo, zavalio se u sjedalo, sklopio ruke na trbuh i podrugljivo rekao: Od danas vie nisi politiki zatvorenik. U naoj evidenciji sada postoji samo kao obian zatvorenik. Cordero je skoio na noge. Ne! povikao je. To ne moete... Nije ni stigao zavriti reenicu, a vojnici koji su stajali iza njega zgrabili su ga i poeli udarati. Cordero se borio, ali neravnopravan omjer protivnika i njegovo oslabljeno tijelo uinili su svoje. Kad su ga napokon umirili i pokorili, uvari su mu nasilno odjenuli plavu odoru obinog zatvorenika. Kako bi ga sprijeili da je skine, svezali su mu ruke, a zatim ga odveli u galeriju broj pet koja se nalazila na sasvim drugom kraju zatvorskog kompleksa; bila je to galerija koja je u potpunosti bila sagra ena ispod razine zemlje. Kad su uli u mranu i vlanu eliju koja je postala Corderov novi dom, uvari su mu odvezali ruke. Zatvorenik je odmah poderao omraenu odoru. Obini zatvorenici nisu mogli shvatiti zato bi to netko uinio njihov je nain razmiljanja bio toliko razliitiji i drukiji od naina razmiljanja politikih zatvorenika, koji su bili zatvoreni zbog svojih naela, a ne zbog pohlepe. Voda je neprestano kapala sa stropa na Cordera. Nikad ieno i prozraivano, sve je u eliji bilo obavijeno masnoom, prljavtinom i plijesni. Temperatura u Corderovoj eliji bila je znatno via od temperature u ostalim elijama budui da se pokraj njegove elije nalazila kuhinja. Cordero je odluio stupiti u trajk gla u. U najboljem sluaju mogao bi zahtijevati bolje postupanje, a u najgorem mogao bi umrijeti. Istovremeno se pitao je li najgore to mu se moe dogoditi doista najgore. Jedanaest dana proveo je u trajku gla u, ali ga je zatim okonao shvativ-

182

UMRIJET U SLOBODAN

i da mu nee pomoi. Obini zatvorenici ga nisu mogli razumjeti, a cijela je situacija obeshrabrila brau. Nakon to su ga pretukli zbog nejedenja i nenoenja odore, uvari su mu skinuli i donje rublje i preselili ga u odjeljak broj 4 koji je bio zatvoren za nas i nae poglede. Razvili smo metodu komunikacije izme u razliitih odjeljaka to nam je omoguavalo da s njim svakodnevno razgovaramo. Rano jednoga jutra, godinu dana nakon sramotnog i namjetenog su enja Corderu, asnik je objavio: Doao sam ti priopiti presudu. asnik je u udu promatrao Cordera dok mu se obraao. Otkad ga je asnik posljednji put vidio, Cordero je toliko smravio i izgubio na teini da su njegov prsni ko i kljune kosti tvorili krivulju koja je izgledala kao brodska kobilica. Gledao ga je tamnim upalim oima. Blijeda i tanka koa jedva mu je prekrivala izboene kosti. On je bio kostur koji hoda. Ah,da, proaptao je Cordero, a srce mu zakucalo uz traak nade, presuda. Zapanjen zatvorenikovim izgledom, asnik je brzo priopio: Dvije godine. Zatim se okrenuo i istrao iz galerije. Nekoliko mjeseci kasnije zatvorska je uprava preselila Cordera u milostivu tamnicu eufemizam za najprljaviju, najodvratniju tamnicu u zatvorskom kompleksu. Tek to se smjestio u novu sredinu, drugi ga je asnik izvijestio da je dolo do pogreke. Osu en si na zatvorsku kaznu u trajanju od tri godine. Tog trenutka Cordero je shvatio da nikada iv nee napustiti zatvor. Njegovi ga uzniari uope nisu imali namjeru osloboditi. Provest e ostatak ivota ivotarei od godine do godine s tim da e mu se kazna stalno poveavati. Prvobitno je bio osu en jer je dostavljao hranu pobunjenicima. Otad su njegovi zloini varirali od sudjelovanja u trajkovima gla u do optuaba da je u cipeli skrivao komadi papira. Jednostavan seljak koji je svu mladost proveo radei na plantaama duhana, znao je da je njegova jedina nada za preivljavanje da ga ponovno proglase politikim zatvorenikom. I dok je bio zatvoren zajedno s na-

U OEKIVANJU VJENOSTI

183

ma, nauio je gramatiku, matematiku i Evan elje Isusa Krista koje je uzvjerovao cijelim svojim srcem. Svaki kranin mora proi vlastitu kalvariju. Samica je bila njegova kalvarija. Kako su prolazili dani, tjedni i mjeseci, prisjeao se svega to je nauio od poetka svoga utamnienja. to je vie razmiljao o svojim prijateljima i sudrugovima zatvorenicima, to je vie eznuo za njihovim zajednitvom i njihovom potporom. Trebao je suosjeanje i razumijevanje koje je pronaao u drutvu svetaca. Jednoga dana donio je odluku. Ponovno e stupiti u trajk gla u i zahtijevati da bude preklasificiran kao politiki zatvorenik. Oslabljen dvama prijanjim trajkovima, njegovo se tijelo polako raspadalo i mijenjalo u kotani okvir, zamotan u blijedi sloj naborane koe neugodna zadaha. Nije se uspio vratiti u nau galeriju. Uao je u dolinu smrti 21. svibnja 1975.

184

UMRIJET U SLOBODAN

Braa u Kristu
Moj drugi boravak u zatvoru La Cabana trajao je manje od godinu dana kad su me premjestili u zgradu broj dva u Combinado del Este Prison istoni kombinirani zatvor. U zatvoru se nalazilo vie od sedam tisua neobrijanih zatvorenika kojima je nedostajao pokoji zub, sa upljim i izbezumljenim pogledima poput onih koje sam ve vidio u zatvorima gdje sam prije boravio. I dok sam buljio u njihova iscrpljena tijela, nisam bio ni svjestan koliko zapravo nalikujem svojoj brai. Zatvor je dobio naziv kombinirani jer se pokraj montanog zatvorskog kompleksa nalazila i tvornica pod upravom vlade. Zatvorenici su radili u proizvodnji elinih i betonskih blokova koji su bili koriteni u izgradnji novih zatvorskih kompleksa na oblinjim breuljcima. Kad je padala kia, nae su montane nastambe prokinjavale kao da su nainjene od vicarskog sira. Kad bi prestalo kiiti, s propusnog je stropa i dalje kapala voda. Hoe li Castro i njegovi sljedbenici biti zadovoljni kad u zatvor strpaju sve Kubance, pitao sam se jednog jutra dok sam prouavao mnotvo sivih zgrada razbacanih dokle god mi je sezao pogled. Kad herojima revolucije ponestane domae krvi za hranjenje njihovoga demonskog stroja za unitavanje, kamo e se tada okrenuti prema Meksiku? Bahamima? Sjedinjenim Amerikim Dravama? Zatvor Combinado del Este bio je smatran zatvorom za pokazivanje bio je to zatvor u koji su inozemna iza-

BRAA U KRISTU

185

slanstva dovo ena na panoramska razgledavanja autobusima. Komunistiki su propagandisti nauili kako izigrati lakovjerne strance rei im ono to su oni eljeli da se zna i pokazati im ono to su oni htjeli da bude zabiljeeno, a zatim ih poslati kui da najavljuju napredak velikog proleterskog drutva. Kad bi skupina stranih novinara i ostalih me unarodnih dostojanstvenika dola u zatvor, zatvorski su zapovjednici osobno izabrali zatvorenike koji su prihvatili plan preodgoja, odjenuli ih u koarkake dresove i izveli na dvorite izvan zatvorskog kompleksa gdje su zatim igrali koarku. Nakon to bi posjetitelji otili, koarkaka momad je skinula dresove i vratila se u svoje elije. Moj nadimak Pastor i glas o meni da sam onaj koji gradi i osniva crkve stigao je puno prije mene u ovaj zatvor. Mnogi od mojih bivih sudrugova iz drugih zatvora priredili su mi srdanu dobrodolicu kad sam doao ovamo. Pozvali su me da im se pridruim na etvrtom katu. Nedugo potom provodili smo kompletan program vjerske nastave. Ovaj je zatvor imao prednosti u odnosu na sve ostale zatvore u kojima sam boravio, prednosti u smislu bogosluja. U to smo vrijeme ve postali i puno mudriji i puno iskusniji glede naih bogoslubenih navika. Na svakom se katu pokraj prostorija za objedovanje nalazila i prostorija za pranje rublja i upravo smo ovdje odravali svoja bogosluja katolici, baptisti, pentekostalci i adventisti. Osnovali smo i kransku nadzornu slubu. I dok se jedna skupina nalazila na bogosluju, lanovi nadzorne slube djelovali su kao straari kue Gospodnje koji bi nas izvjeivali o uvarovom kretanju i upozoravali na njegovo pribliavanje. Na ovaj smo nain jedni drugima pomagali i davali potporu. Naa situacija se jo i popravila kad nam je jedan od posjetitelja uspio prokrijumariti mali radiotranzistor. Preko njega smo imali uvid u novosti iz vanjskoga svijeta. Kad je takor ugrizao Everetta Jacksona, amerikog novinara, i kad zatvorska medicinska ekipa nije uspjela zaustaviti krvarenje, premjestili su ga u civilnu bolnicu u Ha-

186

UMRIJET U SLOBODAN

vani. Kad se vratio, donio je jo dobrih novosti. Danas sam u bolnici sreo dvojicu amerikih zatvorenika, rekao je. Fantastini su. Zavoljet ete ih ba kao i ja. Amerikanci! Jedan od najuninkovitijih naina na koji plantado moe poslati informacije prema vanjskom svijetu! Dva sljedea tjedna polako su prolazila i ve sam poeo sumnjati da e ti ljudi ikada stii u zatvor Combinado. Proveo sam vie vremena razmiljajui o svojoj majci i sestri Paulini, koje su sada ivjele u gradu Salemu u Saveznoj dravi Massachusetts, nego tijekom svih prijanjih godina. Nekoliko puta tijekom svoga utamnienja uspio sam im poslati pismo da im dam do znanja da sam jo uvijek iv, a i one su meni tako er poslale nekoliko kratkih poruka. Koliko sam samo elio razgovarati s tim ljudima, nauiti to je vie mogue o novoj domovini moje majke gdje postoji politika i demokratski izabrana vlast i o tome, iako se nisam usu ivao ni nadati, to bi se moglo uiniti za moje osloba anje. Jedne nedjelje naveer, dok sam predvodio skup vjernika u pjevanju, na je zborovo a Luis Gallo stajao u jednom kutu sobe i svojom sjenom zaklanjao stranca kako ga uvari ne bi primijetili. Visok, mrav i po izgledu nalik na tipinog Amerikanca, stranac je gledao i sluao kako pjevamo. Prostorijom se irio apat: To je Amerikanac. Sprijateljili smo se onog trenutka kad se Tomov pogled susreo s mojim. Prestali smo pjevati dok sam se ja pourio pozdraviti naeg posjetitelja. Pali smo jedan drugom u zagrljaj kao da smo dugogodinji prijatelji. Program bogosluja za tu veer bio je neto izmijenjen. Svatko je elio uti to e ovaj bivi uitelj iz Los Angelesa govoriti o svijetu koji se nalazi iza hladnih, sivih zidova nae stvarnosti. Tom nam je ispriao kako je doznao za nau crkvenu obitelj. Saznali smo da neki kubanski politiki i kranski zatvorenici ive na etvrtom katu, rekao je. Jednog sam jutra uo neke od vas kako pjevate. Tridesetak ili etrdesetak mukih glasova snano je odjeknulo mranim i tmurnim zatvorskim okruenjem. Izgledalo je kao da pjevate o pobjedi, o nadi u Isusa. Suspreui oduevljenje

BRAA U KRISTU

187

malo je zastao, a zatim nastavio: Odmah sam poelio otii na etvrti kat. Znao sam da se tamo nalaze moja braa moja obitelj. I uo sam da se tamo me u vjernicima nalazi i jedan pastor. Everett Jackson je rekao Tomu Whiteu i Melu Baileyu, drugom Amerikancu, da su zatvorenici nestrpljivi i da zajedno sa mnom eljno iekuju susret s njima, tako da je te nedjelje naveer Tom odluio pribivati naemu crkvenom sastanku na etvrtom katu. Kako si doao ovamo gore? upitao sam ga. Dizalom za hranu, odgovorio je. Prastaro, kripavo dizalo obavijeno naslagama masti gornjim je katovima dostavljalo hranu, a odnosilo smee i otpatke. Oh, nemoj vie tako dolaziti ovamo, upozorio ga je Luis. Ue je ve dvaput puklo; mogao bi poginuti! Kada do e vrijeme za sljedei posjet, nai emo drugi nain kako da te dovedemo. Ti si pastor? obratio mi se Tom. Da. Nisi li ti jedan od Amerikanaca koji su bili uhieni zbog isputanja vjerske literature iznad Kube? Kako zna za traktate i pamflete koje smo bacali? Tom i Mel imali su kvar nedaleko od grada Manzanilla kad su isputali teret u pokrajini Camaguey, koja je od zatvora Combinado bila udaljena etiristotinjak kilometara. Mi smo itali vau literaturu, objasnio sam. Prvog tjedna mjeseca lipnja neki od tih traktata dospjeli su u zatvor. Svi ih itamo. Isijavao sam zadovoljstvom kad sam ugledao izraz iznena enja na njegovom licu. Ali prvi tjedan u lipnju, to je bilo tek nekoliko dana nakon nae nezgode. Kako su ti traktati tako brzo dospjeli do zatvora? Ne mogavi objasniti udesno djelovanje Svetoga Duha, slegnuo sam ramenima. Jesi li bio u Havani? nestrpljivo sam ga upitao. Potvrdno je kimnuo glavom. Kako tamo stoje stvari u vezi s crkvom? Satnik Santos, poznajete li ga? Me u okupljenim ljudima zauo se amor neodobravanja i negodovanja. Svi smo mi poznavali satnika Santosa.

188

UMRIJET U SLOBODAN

Pa, nakon vie od stotinu sati poigravanja sa mnom unutar i izvan soba za ispitivanje, satnik je Mela i mene, u odvojenim automobilima, uz pasku i budnu pratnju tajne policije, odveo na dvosatno razgledavanje crkava u Havani. Nadao se kako e nas uspjeti uvjeriti da kubanski narod uiva potpunu vjersku slobodu, objasnio je Tom. Prvo nas je voza odvezao do velike katolike katedrale nedaleko od oceana u zapadnom dijelu Havane. Da, odgovorio sam, znam gdje se nalazi ta katedrala. Prozori i vrata bili su okovani elinim reetkama, a druge reetke, dugake tri metra, onemoguavale su pristup glavnom ulazu s plonika. Satnik, elei sauvati obraz, ispriao se uz objanjenje da jo nije vrijeme za misu. Zatim je pourio vozaa da nas odveze dalje. Tom je ispriao kako su posjetili jo jednu katedralu u kojoj se nalazilo est-sedam vjernika i dvije u kojima je bilo po dvadesetak vjernika. Natpis koji se nekad nalazio na proelju baptistike crkve sad je bio u oblinjem grmlju, a na glavnom su ulazu bile podignute stube. Usred bogosluja, kako je to nazvao Santos, u crkvu se po stubama popela neka ena nosei torbe s oblinje trnice. Crkva je, zapravo, bila pretvorena u stambenu zgradu. Neugodno iznena eni satnik samo je slegnuo ramenima i procijedio kroz zube: Ova crkva je toliko velika da moe sluiti i kao stambena zgrada. Tom je ispriao i da je vidio crkvu koju su vlasti pretvorile u skladite. A adventistika crkva, nestrpljivo sam ga prekinuo, to je s adventistikom crkvom? Tom je alosno odmahnuo glavom. Tamo nije bilo nikoga budui da je bila nedjelja, ali preko prozora i vrata vidio sam zavarene metalne ploe, a veliki je lokot osiguravao ulazna vrata. Ustuknuo sam. Teina ove vijesti potpuno je umrtvila moju uobiajenu radost. Gdje su moja braa i sestre? Je li velik broj njih zanijekao svoja uvjerenja sada kad nemaju mjesto za odravanje bogosluja? Tom nam je zatim ispriao doga aj s mangom. Tijekom ispitivanja rekao sam satniku Santosu kako je su-

BRAA U KRISTU

189

pruga moga prijatelja koja je nedavno posjetila Kubu kupila nekoliko plodova manga po nevjerojatno visokoj cijeni, u vrijednosti dvodnevne nadnice. Bio sam nauo da kubanska vlada izvozi skoro svu etvu mango plodova tako da ne ostaje ba nita za lokalno puanstvo. Odmah potom satnik me je poveo u etnju Havanom na jedan od svojih promidbenih obilazaka. Na ulici nas je presrela neka ena i iz svoje velike torbe izvadila est-sedam velikih, zrelih plodova manga. Satnik Santos je pokazao prstom na enu i ushieno uskliknuo: Hej! Pogledajte samo te mango plodove! Odmah za njim uinio je to i jedan od uvara pod njegovim zapovjednitvom. Prilino sam se namuio elei zadrati ozbiljan izraz lica. Bilo je tako oigledno da je sve reirano kao u kazalitu. I prije nego to me je satnik uspio strpati u automobil, druga ena, koja nije bila dio satnikovog uprizorenja, naula je na razgovor i ugledala sono voe. elei kupiti nekoliko komada voa, pourila je da stane u red za kupnju, ali oni, naravno, nisu bili za prodaju. Smijali smo se zajedno s Tomom. Svaki put kad smo imali priliku zbijati ale na raun naih uzniara i muitelja, viestruko smo uivali. Kasnije je satnik Santos uredio da se u Tomovu i Melovu zasebnu zatvorsku eliju dostave plodovi manga. Zadivljeni prizorom ovoga sonog voa, uvari su potajno virili u njihovu eliju i pitali jedni druge kako to da je Amerikancima doputeno uivati u ovom vou. Zatim je svatko od nas ispriao naemu amerikom gostu svoje zatvorsko iskustvo. Priali smo mu o nevoljama u zatvoru La Cabana, kad su uvari otvorili vatru na na molitveni krug. Nastavili smo moliti i pjevati dok su nam se meci i krhotine zabijali u meso, rekao sam smijui se. Nismo eljeli tim razbojnicima dopustiti da prekinu nae bogosluje. Tom me je zau eno pogledao. Kako mu objasniti da je razlog moga smijeha radost, a ne humor ili bolesna ala? S vremena na vrijeme doga alo se da je netko od zatvorenika koji su sudjelovali na bogoslujima bio slom-

190

UMRIJET U SLOBODAN

ljen pa bi se udaljio, ali bi se poslije opet vraao. A uvari bi nas uvijek tukli i batinali, ali mi bismo nastavljali svoja bogosluja. Kao to si ve i sam mogao primijetiti, krani iza zatvorskih reetaka doista imaju zajednicu i udjela u njegovim mukama o kojima apostol Pavao govori u Filipljanima 3,10. Od te veeri Tom i Mel pribivali su nedjeljnim bogoslujima kad god su mogli. Zatvorska je uprava odvojila poseban prostor na etvrtom katu zgrade broj dva, na krajnjoj desnoj strani zgrade, za inozemne zatvorenike. I mi, plantadosi, ivjeli smo na etvrtom katu, ali na krajnjoj lijevoj strani zgrade koja je bila okrenuta prema zgradi broj dva. Preodgojeni i obini zatvorenici nalazili su se na ostalim katovima obiju zgrada. Pa iako su se izme u nas i Amerikanaca nalazile dvije galerije i prostorija za objedovanje, mogli smo se uuljati u blagovaonicu za vrijeme ruka dok su uvari provjeravali hranu. Kad bi nam uvar okrenuo le a, mi bismo mugnuli u koju drugu galeriju, a zatim bismo se vratili kad su zatvorenici iz te galerije dolazili na veeru. Tijekom nekoliko mjeseci, prije nego to su uvari zaplijenili Tomov radiotranzistor, on i ja smo se svaki dan stiskali oko zida kako bismo sluali Glas Amerike i kransku radiopostaju u Ekvadoru. Ljudi koji rade na tim radiopostajama nee nikad saznati, barem ne s ovu stranu vjenosti, koliko su ojaali i ohrabrili izgubljene due u Castrovim zatvorima. Kad smo se nalazili u zatvorskom dvoritu, komunicirali bismo znakovima rukama i tako smo ostajali u vezi i jedan drugoga izvjetavali o trenutanim doga ajima izme u naih susreta. Budui da nam je stalna uvareva nazonost onemoguavala govornu komunikaciju, izumili smo i razvili sustav tihe signalizacije: ruka na glavi bilo je slovo A; ruka preko lica bila je slovo B; palac i kaiprst na ustima bilo je C; D je bilo stisnuta aka i tako redom. Jedne veeri, dok smo Tom i ja spremali propovjedaonicu (plahta prebaena preko drvene daske), u galeriji gdje je ivjelo ezdeset pet starih zatvorenika koji su ili bili paralizirani ili tako bolesni da nisu mogli silaziti s kreveta, u eliju je iznenada banuo uvar Pedro.

BRAA U KRISTU

191

Tom White, zaurlao je. Znam da je ovdje! Vidio sam ga kako ulazi u galeriju. Zatvorenici su, djelujui kao dobro izvjebana ekipa, sakrili Toma na jedan od gornjih leajeva i prebacili plahtu preko njegove glave. Dakle, gdje je? Gdje je Amerikanac? pitao je Pedro zahtijevajui odgovor. Znam da ga skrivate ovdje. Pun sumnje, Pedro je proetao elijom, a zatim zastao kraj jednog leaja. Naslonio se rukom na krevet dok su nervozni pokreti njegovih prstiju odavali zbunjenost. Pedro je pogledom nekoliko puta proeljao prostoriju dok je postavljao jo neka pitanja. Zatvorenici su ili slijegali ramenima ili su alama odgovarali na njegova pitanja. Bijesan i ozloje en, izjurio je iz elije a da nije bio ni svjestan da su se njegovi prsti nalazili samo nekoliko centimetara od Tomova strahom smrznutog tijela! Jedan brat provjerio je da li je uvar doista otiao kako bismo bili potpuno sigurni prije nego to u skinuti plahtu s Tomovog tijela i vratiti se pripremanju propovjedaonice za veernje bogosluje. Uzimajui pjesmarice iz tajnih skrovita, zatvorenici su poeli pjevati. Kao i uvijek, osjetili smo val snage glasova ujedinjenih u Kristu. Dok smo pjevali, svratio sam pogled prema Tomu. Oi su mu bile pune suza. I on je iskusio i osjetio ljubav, suosjeanje i jedinstvo koje se javlja kada krani zajedniki slave Boga. Nakon propovijedi upitao sam osjea li moda tko posebnu potrebu za molitvom. Zatvorenici su se molili za druge, a ne za sebe. Najvie zahtjeva za molitvu bilo je za lanove njihovih obitelji. Neki su se molili za svoju voljenu Kubu, drugi za Sjedinjene Amerike Drave. Nakon molitve svatko se vratio u svoju eliju. Jedne nedjelje, nakon bogosluja, Tom je zaustavio Rosenda Valdesa, Tonyja Padilla, Alfreda Cadovala i mene u hodniku. Znate, brao, rekao je, trebali bismo imati obred Gospodnje veere. Uzdahnuo sam i odmahnuo glavom. Reci mi samo kako da iznesemo kruh iz blagovaonice? uvari stalno motre i paze svaki na pokret.

192

UMRIJET U SLOBODAN

uvari su nam u prostoriju za objedovanje donosili hranu prema samo njima znanom vremenskom rasporedu. Veera je esto bivala posluena u trinaest sati, a do sljedeeg jutra u sedam sati ne bismo dobili nita razmak izme u obroka bio je osamnaest sati. Zatvorski su zapovjednici dosljedno provodili zabranu iznoenja hrane iz blagovaonice, tako da su na izlaznim vratima postavili uvara koji nas je pregledavao dok smo izlazili. Pa, zapoeo je Tom oteui u svome tipino amerikom stilu, gdje postoji elja, postoji i nain. Zato vi ne biste izvidjeli to moete uiniti sa svoje strane, a ja u vidjeti to ja mogu uiniti sa svoje. Nakon to je Tom otiao, razgovarali smo o njegovom prijedlogu. U pravu je, potvrdio je Tony. Mora postojati nain! Osvrnuo sam se prema Rosendu. to ti misli? Moda postoji... nasmijeio se Rosendo. Taktika diverzije! Da! Neki od nas bi mogli privlaiti uvarevu pozornost dok bi drugi iznijeli kruh za Gospodnju veeru. Alfredove su oi zasjale na pomisao o pustolovini. Kimnuo sam glavom i pogladio bradu. Doista, to bi moglo upaliti. Kad su prije nekoliko dana ona dvojica zatvorenika zametnula kavgu i kad su se poela hrvati, uvar na izlaznim vratima poao je prema njima s nakanom da ih razdvoji, prisjetio se Tony i predloio isti postupak. To je ono to traimo, kavga i tunjava uvijek privuku njihovu pozornost! Rosendo, Alfredo i ja, nas trojica, moemo zapoeti sa sva om i hrvanjem. Jesus Sanchez moe pomoi vama, pastore, obaviti drugi dio zadatka. Sanchez se sloio. Nas petorica smo potanko, u najsitnije detalje razradili plan. Kad god bi neki zatvorenik optuio ili posumnjao u drugoga da je dounik, izbila bi sva a i tunjava. To je bila naa strategija. Kad je zvono pozvalo na podnevni obrok, uli smo u prostoriju za objedovanje, sjeli i pojeli mali dio svoga obroka. Jedan za drugim, etvorica urotnika kriomice su mi gurnula svoj dio kruha.

BRAA U KRISTU

193

Kad sam sakrio sav kruh, dao sam znak ostalima. Jesus Sanchez je odmah ustao i napustio blagovaonicu. Rosendo se izderao na Alfreda: Vidio sam te kako pria s uvarom. to si radio? Prokazivao si nekoga od svojih kolega! Alfredo je naglo ustao i nagnuo se preko stola. Nemoj me optuivati da sam cinkaro. Hej, ovjee, prekinuo ih je Tony, skroz si u krivu. Alfredo ne bi nikad izdao ni prokazao nekog zatvorenika. Ma nemoj. Stvarno? Da, stvarno! Glas im je postajao sve glasniji dok na kraju svi u blagovaonici nisu okrenuli glavu ne bi li vidjeli i uli sva u. uvar na vratima trenutak je promatrao ljude koji su vikali, a zatim se umijeao u sva u. U redu, deki, u mojoj smjeni nee biti tunjave. Sve su oi bile uprte u trojicu bijesnih ljudi i svi su samo ekali da vide hoe li se bijesna trojka povui ili e izazvati uvara. Nitko nije primijetio kad sam ustao i otiao do otvorenog prozora gdje je Jesus Sanchez ekao da mu predam paket. Kad je Sanchez nestao, trojica donedavno razjarenih mukaraca ponizno su spustili glave. Zadovoljan to ih je uspio zaplaiti i smiriti, uvar im je viui izrekao jo nekoliko epiteta, a zatim se ponosno vratio na svoje mjesto kod izlaznih vrata. Svima su nam tekle suze radosnice dok smo zajedniki slavili uspomenu na Gospodnju veeru. Nekoliko mjeseci kasnije kubanske su vlasti dopustile Tomovoj majci da ga posjeti u zatvoru i da mu donese nove naoale jer je stare slomio u zrakoplovnoj nezgodi koju su on i Mel doivjeli prilikom slijetanja. Od svoje majke i preko zatvorskih glasina saznao je za veliku meunarodnu akciju koju provode visoki ameriki dunosnici i vjerski vo e. Poznavajui udnju i nezasitnu tenju kubanskih komunista za me unarodnim prihvaanjem, ova je akcija mogla uspjeti. Svi smo se odmah sloili da se moramo moliti za osloba anje Toma Whitea i Mela Baileya. Amerikanci su nas zamolili da se svakodnevno molimo do odre enog nad-

194

UMRIJET U SLOBODAN

nevka. Ako Bog dotad ne odgovori na nae molitve, oni e biti spremni prihvatiti svoje utamnienje u zatvoru Combinado del Este kao izraz Njegove volje. Dan prije nadnevka do kojega smo se trebali moliti za njihovo osloba anje, zatvorskim se podzemljem proirila vijest da su dvojica Amerikanaca pozvani u ured zatvorskog upravitelja. Kad smo se te veeri postrojili u zatvorskom dvoritu radi prozivke, Tom mi je znakovima dojavio da e Mel i on uskoro otii. Tom i Mel pronali su nain kako da se uuljaju na etvrti kat prije svoga odlaska. Pokuao sam zaustaviti suze dok smo posljednji put zajedno sudjelovali na bogosluju. Nas su povezivale eline sveze ljubavi koje smo kalili kroz patnje, muke, bol i nedae. Pitao sam se hou li ih ikada vie vidjeti s ovu stranu nebesa. Neu vas zaboraviti. I uiniti u sve to je u mojoj moi da ishodim vae oslobo enje, moja brao. Svijet e saznati za vas. Tom mi je stavio svoju Bibliju u ruke. Tijekom moga boravka u zatvorima, jedan mi je francuski pilot poklonio staro nalivpero. uvao sam ga isto tako paljivo kao i dijelove Svetoga pisma koje sam mukotrpno runo prepisivao. Bile su to moje najvee dragocjenosti. Posegnuo sam u dep, izvadio nalivpero i dao ga Tomu. Ubudue u sva pisma pisati runo izra enom olovkom to su ih zatvorenici izra ivali od nehr ajuih metalnih otpadaka razbacanih uzdu zatvorskog kompleksa. Tome, znam da u ostati bez ovoga nalivpera ako ostane kod mene, rekao sam. Zato te molim da ga uzme, pa e mi ga dati kad se ponovno sretnemo. Evo, uzmi i jedan prijepis nae pjesmarice i uvaj je kao vlastiti ivot. Uzeo ju je i smotao te stavio u arapu. Ne brini se, Noble. Obje u stvari iznijeti van, na sigurno. Te je noi Tom napravio tajni odjeljak u svojim cipelama kako bi mogao uzeti moje dragocjenosti sa sobom. Mel me je zagrlio, a zatim mi je u ruku stisnuo sliku svoje supruge i djece. U potpunosti sam shvatio poruku njegovog postupka.

195

Na mjestu bez due

uvao sam Tomovu Bibliju ne samo kao Boju Rije i podsjetnik na nae prijateljstvo, ve i zbog nade koju je ona predstavljala nade u mogue oslobo enje. Sama spoznaja da ljudi izvan zatvora znaju za nae jadno stanje donosila je radost, utjehu i nadu. Ta je spoznaja uvrstila i moju odlunost da iz ovog iskustva iza em iv. Naa je zatvorska crkva u zatvoru Combinado del Este nastavila rasti bio je to trn u oku komunistikim dunosnicima koji su se stalno iznova zaklinjali da e izbrisati sve dokaze o postojanju kranstva na Kubi, a tijekom vremena i na cijelome svijetu. Budui da smo mi bili dokaz njihova neuspjeha, zatvorski su zapovjednici, potaknuti od strane sotonskih sila, poveali grubost i oprez. Naa se vjetina igranja skrivaa s Bojom Rijeju i pjesmaricama razvila do savrenstva. U ovoj su sablasnoj igri ulozi postali jo vei kad je zatvorski upravitelj postroio i poveao kazne za one koji bi bili uhvaeni sa zabranjenom literaturom. I koliko god sam cijenio Bibliju koju mi je ostavio Tom, znao sam da je posjedujem zato da ju dijelim s drugima. I tako smo je, usprkos prijetnjama, redovito slali od elije do elije. Nastojali smo zatititi sebe i dragocjenu Knjigu da ne bude otkrivena, ali kao krani nismo imali nikakvu zatitu pred zatvorskim dounicima. U kraninovoj naravi uro ena je osobina bezuvjetnog prihvaanja svih ljudi i povjerenje u njih. I dok smo nekoliko ljudi

196

UMRIJET U SLOBODAN

zadobili, bilo je neizbjeno da emo prije ili kasnije nekoliko i izgubiti. Jednog jutra odred uvara pod vodstvom porunika Naurlata, asnika koji je bio zaduen za program preodgoja, najavio je iznenadni pretres. On i njegovi uvari pretraivali su nau galeriju od est sati ujutro do dva sata poslije podne. Normalna je stvar bila da prije potrage i traenja papira i knjiga svi zatvorenici napuste elije. Ovaj su put od svakog zatvorenika zahtijevali da istrese sve stvari na svoj leaj. Tada je drugi, posebno obueni asnik, proeljao stvari svakoga od nas dok smo mi ostali gledali. Tri su druga vojnika pretraivala ostatak elije. Kad je netko od njih neto naao, upitao bi: ije je ovo? Ako vlasnik ne bi priznao da je to njegovo, cijela bi galerija bila kanjena. Stoga kad je netko od uvara pronaao Bibliju i odnio je poruniku, ja sam bez oklijevanja priznao da je moja. Nisam elio da cijela galerija ispata i trpi kaznu zbog mene. Vi i dalje krijumarite stvari. Nervozno mi je priprijetio prstom ispred lica. Svi ete vi ponjeti ono to ste posijali! Nastavili su s pretresom. Kad su zavrili s premetainom nae elije, bio sam pozvan u porunikov ured. Alexander, imajui u vidu tvoj zloin, sljedeih e trideset dana provesti u kutiji, izvijestio me porunik. Moja tridesetodnevna kazna protegnula se na devedesetodnevnu prije nego to su me oslobodili. Kutija ili ladica, kako smo je katkad nazivali, sliila je mrtvakom sanduku. Na svakom se kraju nalazio otvor za zrak, a na jednom je kraju otvor bio neto vei tako da su kroz njega dostavljali hranu. Kutija je bila dugaka oko dva i pol metra. Pod je bio irok svega jedan metar, a visina je bila tek neto via od jednog metra. Na dnu kutije se tako er nalazio otvor, a cijela je kutija bila malo nagnuta tako da su nae tjelesne izluevine mogle istjecati van, kroz taj otvor. Svaka je kutija bila dovoljno prostrana, prema miljenju naih tamniara, da primi estoro zgrbljenih ljudi koji su se u ueem poloaju nalazili poredani jedan do drugoga.

NA MJESTU BEZ DUE

197

uvar je otvorio kutiju i zapovjedio mi da u em. Posluao sam ga. uni! zapovjedio je. Pridruio sam se svojoj brai Antoniju Diazu i Rafaelu Pachecu. Jo su trojica zatvorenika bila ugurana i stisnuta do nas u ve ionako neudoban i prenapuen prostor. Spustio sam se u uanj, a poklopac iznad naih glava zatvorio se uz tresak, ostavljajui nas estoricu u potpunoj tami. No i dan stopili su se u jedno. Kad nam je uvar donio vruu zaeerenu vodu i tanku kriku kruha, raunali smo da je jutro. Kad smo uli da je dolo do smjene uvara, smatrali smo da je vrijeme za veernje bogosluje. Tamo, u stalnoj tami, odravali smo svoja bogosluja. Dijelili smo nadu o slobodi. Razgovarali smo o tome to emo raditi kad budemo na slobodi. Razgovarali smo o pravednom Jobu, o danima koje je Jeremija proveo u jami i o apostolu Pavlu u rimskim zatvorima. Molili smo i za ostalu trojicu zatvorenika koji su izdravali ovu uasnu, demonski zlu i okrutnu kaznu bez nade. Oni su svaki as izvikivali kletve, pogrdne rijei, psovke i prijetnje na raun svojih muitelja. Ali u vrijeme bogosluja, kad bismo mi poeli pjevati veernju pjesmu Dok sunce tone i veer pada, smirili bi se i omoguili nam nekoliko sati sna. Osim pjevanja, esto sam recitirao pjesmu koju sam smislio u kutiji. Prevedena na hrvatski ona glasi otprilike ovako: Polako sunce nad Kubom tone, Povrh breuljaka Bonita u daljini, Ispunjavajui sve elije tugom Na kraju tunoga dana. Podignimo sad svoja ela Kao ljudi oprobani u strahu, Donosei radost onima s nama Blaenu kransku nadu. I dok su dugi sati postali izdrljivi kad smo se priviknuli, prvih je nekoliko trenutaka u kutiji izazivalo nepatvorenu, iskonsku, otru bol. Znao sam to me oekuje.

198

UMRIJET U SLOBODAN

Nai su se zgreni miii jo vie stisnuli. Vene i arterije nisu mogle prenositi krv do stopala i potkoljenica. udjeli smo za tim da protegemo udove, da uspravimo le a, da udiemo ist, svje zrak svojim stisnutim pluima. Pojavila se i klaustrofobija (strah od skuenog prostora). Moja je mata potpuno podivljala to ako me zauvijek ostave ovdje? to ako ovdje umrem? Prisjetio sam se kako je brat Calsadilla proveo punih godinu dana u kutiji. Trebalo mu je est mjeseci da ponovno naui hodati. Hou li nakon kutije biti invalid sljedeih est mjeseci, ili u moda ostati doivotni invalid? Neprestano sam se podsjeao na to da se ak i ovdje, u ovom odjelu strave i uasa, jo uvijek nalazim u Bojim rukama. Neprestano sam si ponavljao da je Bog kojemu ja sluim stajao usred plamena zajedno sa svojom djecom, da je bio i u lavskoj jami i da je na kraju podnio muku na Golgoti, a sve zbog mene. Pokuavao sam Ga zamisliti kako se skvren i u ueem stavu nalazi ovdje, pokraj mene. Noni su mi se miii pretvorili u kvrge. Pokuavao sam prebacivati teinu s noge na nogu kako bih barem donekle ublaio bol, ali u tome nisam uspijevao. Bili smo preskueno natrpani i stisnuti u kutiji. Gotovo da sam osjetio kako mi se krvne ile u koljenima i glenjevima stiu. Mislio sam da e se jednom kad se priviknem na situaciju bol umanjiti. No bol se samo pojaavao. U oaju molio sam se Bogu pozivajui se na obeanja iz Boje Rijei. Molio sam za snagu da izdrim. Stalno sam ponavljao rijei: Tko izdri do kraja, dobit e krunu ivota. Budui da tjelesno nisam mogao pobjei iz svoga zarobljenitva, natjerao sam misli da odu iz moga bolom slomljenog tijela u svijet djetinjstva. Misli su mi odlutale u vremenu i prostoru do prijatelja koji mi je prvi predstavio Krista. Njegovo je ime bilo Rolando Claxton; esto smo se zajedno igrali loptom. Iz nekog meni nepoznatog razloga, u mislima sam se vratio u jedan tono odre eni dan. Rolando je doao k meni kui i pokucao na vrata: Hej, Noble, hoemo li se malo igrati? upitao je.

NA MJESTU BEZ DUE

199

Naravno, odvratio sam dok sam uzimao opremu za igru loptu i palicu za bejzbol. I pokuaj je bacati tako da je stvarno mogu udariti. U redu? Pronali smo prazno mjesto za igru, a ja sam prvi uzeo palicu. Misli li da e je moi udariti ako je ispravno bacim? Rolando se alio bacajui lopticu najbolje to je znao. Smijao se kad je loptica prozujala pokraj mene prije nego to sam uope i uspio zamahnuti. Nisam bio spreman, pokuao sam se izgovoriti. Nakon nekoliko pokuaja uspio sam spojiti par dobrih udaraca, ak i izvan granica naeg igralita. Hej, nisi ti ni tako lo, Alexander, morao je priznati Rolando. Nas nekoliko osnovat emo momad. Hoe li nam se pridruiti? Naravno! Kao i svaki petnaestogodinjak, udio sam za dobrom prilikom. Najbolji prijatelj iz djetinjstva, Orlando Mondosa, pridruio se Batistinoj vojsci kako bi doao do sveuiline diplome i jako mi je nedostajalo nae zajednitvo i prijateljstvo. Tada nisam ni slutio kakav e utjecaj na moj ivot imati ta jedna jedina odluka. Pridruio sam se ostalim lanovima momadi odmah, na samom poetku. Nekoliko smo utakmica dobili, a nekoliko izgubili. Jedina dosljednost u naoj momadi bila je ta da nijednu utakmicu nikada nismo igrali subotom. Kad sam upitao zato, Rolando mi je rekao da veina lanova nae momadi pripada Crkvi adventista sedmoga dana. Mi u crkvu odlazimo subotom, objasnio je. Subotom? upitao sam zau eno. Nikad nisam uo za takvu crkvu. Svi koje sam poznavao odlazili su na bogosluja nedjeljom u oblinju katoliku crkvu. Razmiljao sam o ovoj neobinoj informaciji neko vrijeme osobito u subotnja poslijepodneva, kad sam ostajao sasvim sam i kad nisam znao to da radim. Jednog subotnjeg poslijepodneva, kad sam iscrpio sve uobiajene aktivnosti, osjeajui dosadu i nemir, odetao sam do Rolandove kue nadajui se da e on biti tamo kako bismo mogli makar razgovarati ili da igram crnog Petra s njegovom mla om sestrom Martom. Moda e me njegova majka ponuditi svojim ukusnim kolaima. Ad-

200

UMRIJET U SLOBODAN

ventisti sedmoga dana valjda razgovaraju i jedu kolae subotom, razmiljao sam. Kad sam stigao, u Rolandovoj kui je bilo povee drutvo mlade iz njegove crkve. Upoznao me s njima. Igramo jednu igru, objasnio je. Mi je nazivamo trono prijestolje, tron. Napravio sam udnu grimasu. Prijestolje je bilo stolac koji se nalazio usred kruga ljudi. Sve mi je to nalikovalo na neku djeju igru. Voditelj igre, osoba koja je sjedila na stolcu, rekao bi jedno slovo. Mislim na jednu osobu iz Biblije ije ime poinje slovom S. Ostali sudionici igre tada su pokuali pogoditi i dokuiti o kojoj se osobi radi na temelju odgovora osobe koja je sjedila na prijestolju. Pokuao sam im se pridruiti, ali nisam ba znao previe imena osoba iz Biblije. Neko smo vrijeme igrali trono kad je u kuu uao mladi s kojim me je Roland upoznao. Bio je to William Burke, student medicine podrijetlom s Jamajke koji je tijekom praznika prodavao literaturu u naoj okolici. Poto nas je promatrao neko vrijeme, William je pripomenuo Rolandu: Noblu bi trebao govoriti o spasenju njegove due umjesto to samo igrate trono. William se zatim okrenuo prema meni. Bi li htio nauiti neto o Kristu i o onome to je uinio za tebe? upitao je. Potvrdno sam kimnuo glavom. Biti sam kao udak u subotu ujutro nije bilo moje shvaanje dobrog provoda. Odluio sam sasluati to mi ovaj ovjek ima za rei. A neposredno nakon niza prouavanja s Williamom bio sam krten 1953. godine. Zgren, ovdje u kutiji, osjetio sam toplinu oko srca dok sam si pokuavao predoiti lice mladog Jamajanina Williama. U mislima sam pokuao vizualizirati jezero i mjesto gdje sam bio krten, ali me bol koji sam osjeao u nogama sprijeio u nakani i vratio me natrag u agoniju stvarnosti. Dani su prolazili. I konano, nakon devedeset dana, poklopac kutije se otvorio, a uvar je prozvao naa imena. Zamirio sam i pokuao gledati kroz skoro sputene one

NA MJESTU BEZ DUE

201

kapke u iznenadnu svjetlosnu plimu. Dva snana uvara zgrabila su me za ruke i izvadila iz kutije. Pokuao sam protegnuti noge, ali su one ostale zamrznute u ueem poloaju u kojem sam proveo zadnjih devedeset dana. Odnijeli su me na drugi kraj prostorije gdje su me posjeli na elektrini bicikl. Dah mi je zastao u grlu dok su mi protezali oduzete noge i privrivali beskorisna stopala na pedale, a zatim okrenuli prekida i ukljuili ovu demonsku napravu. Vritao sam od neizdrivog bola koji sam osjeao dok je ovaj stroj tjerao moje noge na kretanje. Pri svakom okretaju kotaa osjeao sam kao da mi pucaju koljena. Borio sam se da ostanem pri svijesti tijekom cijeloga ovog postupka. Petnaestominutna vonja biciklom izgledala je kao cijela vjenost. uvari su me vratili natrag u eliju upozorivi me: Kad sljedei put bude uhvaen s neprijateljskom propagandom, bol koji sad osjea izgledat e ti kao djeja igra! I ve sada, dok su odlazili, znao sam da u prije ili kasnije biti ponovno podvrgnut njihovom muenju, jer ni pod kojim uvjetima niti iz bilo kojih razloga neu prestati svjedoiti za svoga Boga. U svjedoenju za Njega crpio sam snagu, izdrljivost, elju da ivim. Nisam mogao prestati propovijedati predivnu vijest o Isusu i Njegovoj ljubavi, ba kao to nisam mogao ni dragovoljno prestati disati. im se bol u mojim nogama smanjio i postao podnoljivijim, Jose Rodriguez i druga dvojica brae u Kristu, jedan fizioterapeut, a drugi sportski trener, napravili su program vjebi kako bih ponovno stao na noge. Nakon etrdeset pet dana mogao sam hodati bez bolova. Dva mjeseca kasnije uvar me uhvatio dok sam uza se imao pjesmaricu i prijavio me zatvorskom upravitelju, koji me je bez imalo oklijevanja poslao u tu. Ovo je iskustvo u mnogoemu bilo slino onome koje sam doivio neposredno nakon svoga utamnienja. Smjestili su me u sanduk koji je po dimenzijama bio vrlo slian kutiji, gdje sam morao stajati na vrcima prstiju kako bih izbjegao da mi se u pete zariju avli koji su bili postavljeni tako da iljcima vire iz poda. Odmah nakon to su uvari zatvorili vrata tua, sitne kaplje

202

UMRIJET U SLOBODAN

vode poele su mi jedna za drugom kapati na glavu u pravilnim vremenskim razmacima. Vrci prstiju i stopala odmah su uvidjeli koliki je napor potreban za noenje moje cjelokupne tjelesne teine, a kapi vode koje su poga ale isto mjesto na glavi ispoetka mi uope nisu smetale. No nakon nekoliko sati to se promijenilo. Razdraen stalnim kapanjem vode, kap po kap, pokuao sam pomaknuti glavu. No nisam mogao. Osjeao sam jaku glavobolju koja se iz sata u sat pojaavala. Proao je jedan dan, dva, tri kapljice su mi izgledale kao stolarski eki koji udara o moju lubanju. Nakon etiri dana u tuu, veliina ekia izrasla je u malj koji je udarao ravno u moj mozak. Koliko u dugo jo moi ovo izdrati? vapio sam prema Gospodinu. Pokuao sam se moliti, ali nisam mogao. Mislio sam da u poludjeti, da u izgubiti zdrav razum. Pokuao sam igrati one iste igre misli koje sam igrao prije u slinim situacijama da zaboravim na bol, ali stalno lupkanje sitnih kapljica vode i odzvanjanje u glavi probilo se i do mojih najupornijih uspomena. Razmiljao sam o svojoj majci koja se nalazila u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Je li primila moja pisma? to je s Tomom Whiteom? Je li me zaboravio? Znao sam da nije, ali su sotonski demoni nastavili bombardirati moje grozniave misli sumnjom i malodujem. Njegovo je demonsko podrugivanje bilo stalno nazono u mome umu. Svi su otili. Svi su te zaboravili. Za cijeli svijet ti si mrtav, vie ne postoji. Nitko ne zna niti ne mari za tebe. Ja sam s vama u sve vrijeme, vikao sam iz svega glasa. Ja sam s vama u sve vrijeme! Sada ne smijem popustiti i izgubiti. Bez obzira na sve, moram preivjeti, jednostavno moram preivjeti! etrdeset dva dana kasnije, zatvorski je upravitelj naredio da se otkljuaju vrata tua. Nije se mogao oteti iznena enju ni prikriti preneraenost koja mu je preplavila lice. Oekivao je da e u tuu pronai podivljalog luaka. Umjesto toga ugledao je zatvorenika koji se smijei usprkos bolovima. Pa iako sam bio siguran da moj osmi-

NA MJESTU BEZ DUE

203

jeh vie lii na neku grimasu, zadnjim dahom, prije nego to sam se onesvijestio, proaptao sam: Slava Bogu. Bog i ja smo pobijedili. Poput lu aka, kakvog je oekivao pronai u tuu, zatvorski je upravitelj vikao iza glasa maui rukama na sve strane u napadaju srdbe i bijesa: A bilo bi ti tako dobro da mi se ne suprotstavlja na svakom koraku! Ponovno su me dva uvara odnijela iz prostorije za muenje i stavila na elektrini bicikl. Ponovno je moje tijelo vritalo od bolova. Kad su me vratili u eliju, braa, koja su i oekivala moj povratak, odmah su pristupila da zadovolje moje potrebe i ublae patnje i bolove. Iako sam bio okruen obitelji u Kristu, jo uvijek su mi nedostajale moja majka i sestra. Sjeanje i uspomene na njih odravao sam na ivotu piui im pisma pisma za koja nisam imao pojma hoe li ikada biti primljena i proitana.

204

UMRIJET U SLOBODAN

Izvana
Sada je negdje oko 14.30, zapoinjalo je jedno od mojih pisama. Jo jednom usred bljetava sunevog sjaja, okruen samo reetkama, uzimam olovku, jedino sredstvo koje imam kako bih razgovarao s vama. Pismo napisano 3. sijenja 1969. bilo je posljednje pismo koje sam uz doputenje poslao svojoj majci. Tijekom ranijih godina moga utamnienja zatvorski su mi zapovjednici doputali pisati lanovima obitelji. Zatim sam postao plantado i sve se stubokom promijenilo. Pisma koja sam pisao na krhkom papiru za zamatanje kubanskih narani trebalo je prokrijumariti izvan zatvora. I dok ja vie nisam smio primati posjete, mnogi od mojih kolega zatvorenika jo uvijek jesu. Mnogi od tih posjetitelja, za mene samo stranci i neznanci, suoavali su se s opasnou uzevi zabranjeni sadraj kako bi obavijestili moju obitelj o mome stanju. Povremeno su i zatvorenici koji su bili puteni na slobodu uspijevali prokrijumariti naa paljivo skrivena pisma. Kako bismo bili sigurni da e naa poiljka stii na odredite, pisali smo iste informacije nekoliko puta aljui pisma izvan zatvora po mnogim potarima. Na taj smo se nain nadali da e barem neko od mnogobrojnih pisama stii na odredite. U svojim sam pismima nastojao biti vedar bez obzira na moje trenutano stanje, uvijek zavravajui rijeima: Trenutano sam dobro, hvala Svemoguem. Na rubovima sam crtao cvjetove kako bih unio

IZVANA

205

malo vedrine. Nisam smatrao potrebnim pisati o svojim patnjama i bolestima i jo vie produbljivati stres i bol onima koje sam volio budui da su mi u tome mogli vrlo malo pomoi. Kad god bi uvari otkrili na potanski kanal, izmislili bismo novi. Toliko su pootrili kontrolu da smo morali pribjei krajnjim, oajnikim mjerama. Presavijali bismo pisma u male pravokutnike, a zatim ih zamatali u tri sloja plastine folije kriomice nabavljene za tu svrhu. Zatim bi naa pisma krenula na kruno putovanje od zatvorenika do zatvorenika, od jednog zatvorskog odjela do drugog. Na dan posjeta zatvorenik koji bi predavao pisma posjetitelju najee bi pismo stavio u usta ili u debelo crijevo kako bi ga sakrio prilikom pretraivanja. Kad je pismo stiglo do blagovaonice, gdje su se sastajali zatvorenici i posjetitelji, vanjska plastina folija bivala bi uklonjena, a pismo je ostajalo obavijeno jo jednim, istim slojem plastine folije. Posjetitelji bi tada sakrivali male poiljke u intimne dijelove tijela i iznosili ih iz blagovaonice, a zatim bi odlazile i izvan Kube. Kad vie nisu bila u Castrovom dosegu, pisma su se otvarala i slala na eljeno odredite. Svatko tko bi bio uhvaen u prenoenju pisama bilo bi mu su eno kao pijunu, to je za sobom povlailo osudu i zatvorsku kaznu u trajanju od etiri do trideset godina. Svako pismo koje sam napisao oivljavalo mi je nadu za oslobo enjem. Moda ba ovo pismo prodre kroz pozorno osmiljen propagandni zid to su ga sagradili Castro i njegovi ljudi za odnose s javnou. Moda ba ovo pismo zapali me unarodno miljenje protiv Castrova reima i prisili kubansku vlast da nas oslobodi. I tako sam se svaki put, tijekom dvadeset dvije godine, nadao, molio, i nita se nije doga alo. Ali posljednje to zatvorenik gubi jest nada. Jednostavno smo morali vjerovati da se svakog trenutka moe dogoditi neto to e pridonijeti naem osloba anju. Morali smo odravati vjeru u Boga i u svoje blinje na slobodi kako bismo mogli preivjeti. Zatvorenik-kranin bio je otvorena uvreda cjelokupnoj komunistikoj filozofiji Fidela Castra. Svaki put kad

206

UMRIJET U SLOBODAN

bismo primili vijest da je neko nae pismo dolo na radni stol kongresmena SAD-a ili da je neki inozemni dunosnik govorio o naemu jadnom stanju preko radija ili televizije, radovali bismo se i slavili. Zbog toga bi na politiki asnik neizbjeno bio ukoren pa bi nad nama vrio jo vee nasilje. I umjesto da se obeshrabrimo zbog poveanog broja batinanja ili pojaanog zlostavljanja, mi smo se radovali svome uspjehu. Netko izvan zatvora zna za na poloaj; nekome je ipak toliko stalo do nas da je i javno progovorio. Drali smo se svoga gesla U zatvoru nismo ro eni, u zatvoru neemo ni umrijeti. Osobno mogu rei da nisam elio dopustiti ni komunizmu ni Castru da me pobijede. Ja sam se zavjetovao da u umrijeti slobodan. I sve vrijeme moga boravka u zatvoru Boja milost i Boja snaga, a ne sila ni snaga koju sam ja moebitno posjedovao, omoguila mi je i da ispunim taj zavjet. ak i prije uhienja, moja majka i sestra Paulina, koje su ivjele u gradu Salemu u Massachusettsu, pisale su dravnim organima i slale peticije vladi i socijalnim ustanovama kako bi uredile moj dolazak u Sjedinjene Amerike Drave. Paulina je dolazila na Kubu puno puta i prije i nakon revolucije pokuavajui isposlovati izlazne vize za Yraidu i mene. Sa svakim sljedeim posjetom Otoku, vladini su joj dunosnici sve vie oteavali povratak u SAD. Prigodom posljednjega posjeta 1959. godine trebalo joj je dva mjeseca da sve uredi za povratak u SAD. Upozorila me je prorokom vidovitou: Ovo nije mjesto za tebe, Noble. Mora otii prije nego se zalupe sva izlazna vrata. Castrovo preuzimanje vlasti dalo je starim neprijateljima izliku da izravnaju stare raune. Ako se nekome tko nije svidio, bio bi optuen za izdaju i nelojalnost Castru. Zatim bi bio odveden u zatvor, a esto i strijeljan. Jednoga dana, tijekom posjeta moje sestre, mala je skupina vojnika, drei u rukama automatske puke, postrojila skupinu mukaraca iz naeg susjedstva. Gurani u kamion poput stoke, iznena eni su ljudi posluali sve kako im je bilo zapovje eno, iako nisu imali pojma za koje ih se zloine tereti i optuuje. Moda je netko kihnuo ili napravio neki

IZVANA

207

pokret nitko ne zna, ali vojnici su odjednom otvorili vatru i ubili sedmoricu. Kasnije su sva tijela bacili u zajedniku grobnicu. Kad se Paulina vratila u SAD, ona i majka zapoele su s aktivnostima za Yraidin i moj odlazak s Kube. Prvo su trebale pronai sponzora. Zato su se obratile oblinjoj crkvenoj zajednici. Nekoliko mjeseci prije njihove zamolbe, crkva je sponzorirala izbjegliku obitelj iz tadanje Istone Njemake, no ovaj put crkva se ogluila i odbila zahtjev za sponzorstvom. Moja majka i sestra nisu od crkve traile novac za put, ve samo da potpie obrazac za sponzorstvo to ga je zahtijevao Ured za useljenitvo. Bez obzira na sve molbe, crkveni se odbor nije predomislio. Moja sestra nije razumjela zato su ih odbili osim injenice da u to vrijeme gra ani SAD-a nisu znali za zvjerstva novog reima. Velik broj Amerikanaca nije ni znao gdje se nalazi otok Kuba. Mislili su da je on smjeten negdje blizu Havaja. Kad se crkva ogluila o njihove molbe i preklinjanja, Paulina je otputovala u Mexico City kako bi izravno razgovarala s kubanskim predstavnicima. Naravno, i oni su je odbili. Tada se obratila peticijom vicarskom i ehoslovakom veleposlanstvu, ali su je i tamo odbili. Tijekom sljedeih mjeseci saznale su da sam uhien. Nastavile su se moliti za moje osloba anje. Paulina se tvrdoglavo suprotstavljala sporosti raznih ustanova i dravne birokracije u rjeavanju moga sluaja. Koji je razlog njegovog uhienja? pitala je svakoga tko je bio voljan sasluati. to je uinio? Slubeno priopenje i objanjenje dolo je preko ekoga veleposlanstva u Washingtonu: Humberto Noble Alexander osu en je na kaznu zatvora u trajanju od dvadeset godina kao sluaj pod brojem 83/1963 zbog velikog broja nedoputenih aktivnosti protiv dravne sigurnosti i pokuaja ubojstva, to je bila aluzija na navodni pokuaj atentata na Fidela Castra. U nastavku pisma jasno se vidjelo u kojoj su mjeri moja vjerska uvjerenja bila trn u oku Kubancima. Tijekom svoga boravka u zatvoru, pisalo je u pismu, nastavio je s negativnim i neprimjerenim

208

UMRIJET U SLOBODAN

ponaanjem u svakom pogledu, a odravao je i kontakte s teroristikim skupinama. Zbog ovakvog prikaza moj sluaj je naiao na vrlo malo razumijevanja od strane amerikih i ehoslovakih vlasti. Paulina je napisala i dva pisma senatoru Edwardu Kennedyju 1976. i 1979. godine. Pisala je i svom kongresmenu, Michaelu Harringtonu i njegovom nasljedniku Northu Shoreu te kongresmenu Nicholasu Mavroulesu koji je zatraio pomo od ehoslovake Vlade i Ministarstva vanjskih poslova SAD-a. Sama je osobno esto dosa ivala dunosnicima Ministarstva vanjskih poslova SAD-a. 1979. godine Castro je pustio na slobodu 3500 zatvorenika, a meni je bilo reeno da u i ja biti oslobo en. Iako nisam sasvim povjerovao da u doista biti oslobo en, pisao sam svojoj majci da joj javim dobre vijesti. Nadam se da e dobrostivi Gospodin uskoro ispruiti ruku i umijeati se i da emo se vrlo brzo vidjeti na slobodi. Ali unato me unarodnom pritisku, nisam bio oslobo en. eki su dunosnici rekli mojoj majci i sestri da nisam oslobo en zbog svoje nepopustljivosti. Pogo ena ovim doga ajem, moja se majka razboljela, a sa svakom lanom i neostvarenom nadom njezino se zdravstveno stanje pogoravalo. esto sam se pitao hou li je vie ikada vidjeti ivu na ovoj zemlji. Stalno su me napadali demoni obeshrabrenja okruujui me oblacima oaja, ali samo nakratko, do trenutka kad bi ih nebeske snage potisnule natrag. Orlando Martinez, kolega zatvorenik, nakon to je puten na slobodu, zaputio se u Miami preko Kostarike. Nazvao je moju majku i sestru da im kae kako je vidio moje ime na listi zatvorenika predvi enih za oslobo enje i odlazak. Njihove su nade ponovno zaivjele. 3. veljae 1983. slubeno je zavrila moja dvadesetogodinja zatvorska kazna. Me utim, ja sam se davno prije prestao nadati da u biti oslobo en na normalan nain nakon odsluenja kazne. Promatrao sam svoje prijatelje i brau kako s nadom oekuju dan kad bi trebali biti puteni na slobodu. No toga dana uvari bi obino slegnuli ramenima govorei kako oni tu nita ne mogu uiniti, nakon

IZVANA

209

ega su zatvorski zapovjednici podizali nove optunice i optuivali zatvorenike za nove zloine i produljivali im kazne. Shvatio sam da, bez obzira na vladinu neovjenost, Bog ne eli da svoju energiju nepotrebno troim na razoaranje i obeshrabrenje. On mi je dao zadau i On od mene oekuje da se pobrinem za Njegov posao. I tako, kad je doao navodni dan moga oslobo enja, prijatelji su me na to trebali podsjetiti. Dan je doao i proao a da nisam bio puten upravo onako kako sam i oekivao. Slavio sam Boga to mi je zastro pamenje tijekom nekoliko mjeseci koji su prethodili tom danu i to me na taj nain potedio bezna a i razoaranja od kojeg su patila mnoga moja braa. Upitao sam uvara kad u biti puten na slobodu budui da sam izdrao cijelu zatvorsku kaznu, na to mi je on odgovorio: Nee biti puten na slobodu sve dok ne bude u potpunosti preodgojen. Siguran sam da mu se nije svidjela moja reakcija. Smijao sam se punim pluima njegovoj drskosti, kao to sam im se smijao i tijekom svih dvadeset godina moga utamnienja. Mi zatvorenici smo predobro znali tijek daljnjih postupaka. Castro je koristio zatvorenike koji su odsluili svoju zatvorsku kaznu kao taoce za pregovore s SAD-om i drugim zemljama koje su pokazivale brigu i razumijevanje. On nikada nije oslobodio zatvorenika koji u potpunosti nije odsluio kaznu. Takvom je politikom dobivao dvoje: prvo, iscijedio je svu snagu i energiju zatvorenika, a drugo, nakon putanja zatvorenika na slobodu dobio je povoljne kritike me unarodnog tiska. U me uvremenu, asni Willis P. Miller, pastor Ujedinjene metodistike crkve Lafayette Street u Salemu, posjetio je moju majku i sestru kako bi saznao zato njih dvije vie ne dolaze na bogosluja. Kada je doznao za moju situaciju, zavjetovao se da e uiniti sve to je u njegovoj moi kako bi pridonio da budem puten na slobodu. Mogu vam rei samo jedno, pastore Milleru, rekla je moja sestra. Znam da Noble nee prestati propovijedati. Jedini nain na koji ga mogu u tome sprijeiti ili zaustaviti jest da ga ubiju.

210

UMRIJET U SLOBODAN

Osnovavi molitvenu skupinu koja je molila za mene, ovaj je sveenik pokrenuo i javnu kampanju za moje oslobo enje. Putem molitve, publiciteta i politizacije ovoga sluaja, odluno emo uloiti sve napore i pomoi u osloba anju ove nevine rtve okrutnog sustava, rekao je pastor. Mi traimo pomo onih koji su zainteresirani i spremni pridonijeti osloba anju brata Alexandera. Kad je Tom White bio puten na slobodu, poslao sam mu nekoliko pisama u Glendale u Kaliforniji s molbom da ih proslijedi mojoj majci. 1. rujna 1983. napisao sam dva pisma Tomu i tri Armandu Valladaresu, dragom prijatelju i kubanskom pjesniku, koji je i sam proveo dvadeset dvije godine u Castrovim zatvorima. Dok je izdravao zatvorsku kaznu, bio je paraliziran i sada je bio prikovan za invalidska kolica. Francuski profesor koji je tako er jedno vrijeme proveo u zatvoru, javno je posredovao pri Armandovu putanju na slobodu. Nakon oslobo enja Armando se preselio u Francusku. Kad su Tom i Armando saznali da je veleasani Jesse Jackson jedan od kandidata Demokratske stranke za predsjednike izbore 1984., uputili su mu preslike mojih pisama i liste s imenima zatvorenika koju sam ja sastavio zajedno s porukom sljedeeg sadraja: Potovani veleasni Jacksone, saznali smo da uskoro putujete na Kubu. U zatvoru Combinado del Este nalazi se pastor kao to ste i vi. On je crnac kao i vi. Ali on trune u Castrovom zatvoru zato jer propovijeda ba kao i vi. Vidite moete li uiniti neto za njega. U pismu svojoj obitelji pisao sam o situaciji u kojoj se nalaze plantadosi, a priloio sam i listu s imenima onih zatvorenika koji su odsluili kaznu, ali su jo uvijek bili zadravani u zatvoru. A zatim sam iekivao, nadao se i nastavljao propovijedati ne znajui hoe li ijedno od tih pisama ikada stii na svoje odredite. Ja sam jo uvijek ispisivao biblijske tekstove, vodio bogosluja, poduavao razne predmete i pripremao dragocjene due za krtenje. Pa iako ja to nisam mogao znati, iza ovih sivih, zloslutnih zidova mnogo je ljudi znalo za mene. Iz raznih dijelova svijeta dizala se oluja prosvjeda zahtijevajui da

IZVANA

211

budem puten na slobodu. U skladu s ustavom kubanskim ili bilo kojim drugim ja sam odsluio svoju zatvorsku kaznu. Bez obzira na moju krivicu i optube protiv mene, pravda je zahtijevala da budem oslobo en. U tmini noi, kad sam se osjeao okruen ludilom i kad mi se normalan i priseban svijet inio udaljen itavu vjenost, stalno sam iznova ponavljao svoje geslo: Ro en sam slobodan i slobodan u umrijeti. ak i prije nego to je zatvorsko podzemlje doznalo za Jacksonovu namjeru da pregovara s Castrom o amerikim zatvorenicima u kubanskim zatvorima, mi zatvorenici smo znali da se sprema neto veliko i znaajno. U zraku je vladala napetost dok su se od elije do elije, od galerije do galerije irile glasine i vijesti o posjetu nekih znaajnih uglednika. Znate li da uvari vani, sprijeda, boje zidove? zagonetno je pitao jedan zatvorenik. Ti se ali! odvratio sam udei se i pitajui se jesam li ga dobro uo. uvari kree zidove? To doista mora biti neto vrlo veliko i znaajno, ako je vlada odluila uloiti takav napor da okrei zidove. Moda su mogli obojati svoje lai, ali zidove nikada! Da, zidove! ponovio mi je zatvorenik. Boje ih u uto i zeleno samo one zidove koji e biti izloeni pogledu, razumije valjda. Da, naravno, potvrdio sam. Izvana, naglas, zbijao sam ale na raun kozmetikih promjena koje su se dogaale i na raun Castra i fasade njegove dobre volje i elje za suradnjom. Iznutra, u meni, nada u putanje na slobodu rasla je iz sata u sat bez obzira na to koliko sam se snano pokuavao uvjeriti u suprotno. I iz pogleda svojih kolega plantadosa mogao sam razaznati da su i oni krenuli na okrutnu vonju vlakom smrti od oduevljenja do razoaranja i natrag. Tijekom dana sve je vie informacija pristizalo u nau galeriju. Znaajni uglednik je Amerikanac, veleasni Jesse James, apnuo mi je jedan zatvorenik. Jesse James, hm... promrmljao sam. Prije dosta mjeseci doznali smo za slavnog tamnoputog propovjednika i politiara Jessea Jacksona, a nae predrasude i razmilja-

212

UMRIJET U SLOBODAN

nja o njemu kao politikom razbojniku uzrokovale su da mu smislimo nadimak Jesse James. Pa moda propovjednik crnac dolazi ovamo kako bi na slobodu izveo drugog propovjednika crnca, komentirali su i alili se moji prijatelji. Smijao sam se njihovim smionim komentarima ne usu ujui se nadati barem ne previe. Jednog utorka rano ujutro, dok su se na obzoru tek poele nasluivati zlatne i naranaste sunane zrake, zauli smo kako se ukljuuju zatvorski zvunici uz redovito kripanje i kranje. Sljedei zatvorenici neka se odmah postroje u dvoritu, a zatim je slijedilo itanje liste s imenima. Ah. Jedan od plantadosa je uzdahnuo i okrenuo se. Svi proitani su zatvorenici koji su prihvatili preodgoj. I unato tome to sam znao da moje ime nee biti na toj listi, pozorno sam sluao. Vi ste, objanjavao im je uvar, izabrani u momad koja e danas za nae posjetitelje igrati bejzbol. Odmahnuo sam glavom u znak ga enja. Jako mi je dobro bila poznata njihova taktika i nain na koji su je izvodili. Castro je volio bejzbol, najpopularniji ameriki sport. Tijekom svoga odrastanja u pokrajini Oriente igrao je za lokalnu momad protiv momadi iz susjednih gradova. A budui da je bejzbol bio jedan od najpopularnijih amerikih sportova, on ga je koristio kako bi znaajnom ugledniku, koji se nalazio u posjetu zatvoru, praktino pokazao koliko je njegov plan preodgoja zapravo uspjean. Poput uvjebanih majmuna, zatvorenici bi igrali utakmicu za uglednike, nakon koje je za zatvorenike uslijedio povratak u elije, a za dresove povratak u spremite s mirisom protiv moljaca. Istovremeno su obitelji zatvorenika bile pretuene i odvuene s ulaznih vrata kako bi ih se sprijeilo u iznoenju pravog stanja i istine uglednim posjetiteljima da veina njih nije vidjela zatoene lanove svojih obitelji vie od pet ili ak deset godina! A sada me slijedite i pourite! zapovjedio im je uvar. Promatrao sam kako uvari odvode momad za posjetitelje, tako smo ju mi nazvali, izvan galerije pitajui

IZVANA

213

se, kao to sam to esto inio u protekle dvadeset dvije godine, moraju li ovi uvari proi zahtjevnu obuku da naue kako treba vikati, urlati, prostaiti i psovati. Svi su zvuali tako slino. Izvikuju li i kod kue na svoje supruge i djecu iste pogrde i psovke kao to to ine na poslu? Nauo sam da su neki od njih primjenjivali vjebu koju su nazivali petominutna mrnja. Svi mi koji nismo bili ukljueni u utakmicu, smjestili smo se na gornjim katovima galerije odakle smo ju mogli promatrati. Nakon nekoliko minuta igrai su istrali na teren, odjeveni u standardne bejzbolske dresove do najsitnijih pojedinosti. ak su imali i prugaste arape i posebnu obuu. Podijelili su se u ekipe. Cijelo to vrijeme uvari su vikali: Pouri! Hajde malo bre! Sudei prema njihovim reakcijama, uglednici su trebali stii svakog trenutka. Kad su igrai zauzeli svoja mjesta na terenu, porunik je povikao: Igra poinje! Moram priznati da je izdaleka i neuvjebanom oku igra izgledala prilino uvjerljivo i vjerodostojno. Ali izbliza posjetitelji su vidjeli skupinu bolesnih, izgladnjelih ljudi koji su igrali nakaradnu i jezovitu igru iza koje se, u ulozi koreografa, nalazio lu ak. Prvi udara je zauzeo mjesto i oekivao prvu loptu. Prvi promaaj! Sljedeu je loptu udario visoko u zrak i zauzeo prvu bazu. Tada je na red doao drugi udara, pa trei, zatim etvrti. Ekipe su zamijenile mjesta nakon promaaja sedmog udaraa. Jedan bod, dva boda, tri, etiri, pet, est, nastavljali su udarati loptu i trati u krug. Sedam, osam, devet, deset i dalje su igrali. Uareno se tropsko sunce polako dizalo nad istonim obzorom i nastavilo se penjati iznad naih glava. Znoj je tekao niz njihova ela, vratove i le a natapajui potpuno nove dresove, no bez obzira na sve i dalje su nastavljali igrati. Unato plastinom stolitrenom spremniku, u kojem se nalazila hladna voda i limunada, i bez obzira na kutiju sa sendviima, igrai su teturali od ege i iscrpljenosti. Kad bi jedan pao, drugi bi bio poslan da zauzme njegovo mjesto. U nama ostalima koji smo promatrali, prvobitna zavist zbog igranja utakmice uskoro se pretvorila u saa-

214

UMRIJET U SLOBODAN

ljevanje. Bili su iscrpljeni i opaljeni suncem, a vrat, lice i ruke uskoro su im pocrvenjeli. Van na teren, juri za lopticom, uhvati je, baci je prvom do sebe, tri do sljedeeg izbaci trojicu od etvorice pa na udaranje loptice palicom. Udari loptu visoko, tri do prve baze, zauzmi drugu promai triput i tri natrag na teren. Ekipe su odigrale sedamdeset potpunih izmjena prije nego to je povorka od etiri automobila samo projurila kraj igralita! Mi koji smo jo uvijek gledali s prozora, naginjali smo se i krivili vratove kako bismo ugledali povorku. Jackson bi trebao biti u jednom od ova etiri automobila, povjerljivo je rekao jedan od zatvorenika koji se nalazio blizu mene. Igrai su nastavljali igrati utakmicu dok su se automobili primicali slubenom ulazu. Onog trenutka kad je i zadnji automobil proao bodljikavu icu te ieznuo iz vidokruga, uvari su oznaili kraj mukotrpnog dana na igralitu. Bilo bi dosta, povikao je porunik. Skinite dresove i zamijenite ih za svoje zatvorske odore, a zatim neka se svatko vrati u svoju galeriju. Sljedeeg jutra jedan plantados je promatrao zatvorsko dvorite s naeg prozora koji se nalazio na etvrtom katu. Hej, do ite i pogledajte. Ovo morate vidjeti! povikao je prema nama ostalima, postrojavaju sve zatvorenike Amerikance. Pridruio sam se mnotvu zatvorenika koji su se natiskivali oko prozora da vide kako uvari izvode Amerikance iz njihove galerije i odvode ih u nepoznatom pravcu. U idua etiri sata zatvorskim se kompleksom brzinom uragana proirila glasina: Jesse Jackson pregovara o njihovom osloba anju. Oh, Oe, molio sam dok sam promatrao i oslukivao njihov povratak, molim Te, je li napokon doao i moj trenutak? S tjeskobom, zebnjom i strahom dodao sam: Ali neka ne bude moja, nego Tvoja volja. Amen. Kako su se sati polako vukli, vratio sam se na svoj leaj gdje sam mogao biti sam sa svojim mislima. Odjednom se zauo povik: Vraaju ih natrag!

IZVANA

215

Ponovljen stotinu puta, ovaj je povik odjekivao od jednog zatvorenika do drugog, od elije do elije, od galerije do galerije. Skoio sam sa svoga leaja i pourio se prema prozorima. I dok su Amerikanci stupali ispod naih prozora, lica su im odsjajivala radou i sreom. Nasmijeili su nam se i tajnim nam znakovima poruili: Upravo nas osloba aju. Vjerojatno e na slobodu biti puteni i neki od vas. Uzvratili smo im smijekom i podignutim palcima oznaili da smo primili njihovu poruku. Moja emotivna i duevna vonja vlakom smrti sada je prerasla u divljaku vonju ivota i smrti. I dok sam se sve vrijeme potajno nadao, istodobno sam se pokuavao pripremiti za razoaranje.

216

UMRIJET U SLOBODAN

Obeanje slobode
Sjedio sam na rubu leaja razmiljajui o dananjim doga ajima i to bi oni mogli znaiti za mene. Osvrnuo sam se prema svojoj brai. Znao sam da smo svi obuzeti istim mislima. Neki zatvorenici su u malim skupinama raspravljali o dobrim vijestima, dok su drugi pronalazili skrovite i tihe kutke kako bi razmiljali i razmatrali promjene koje su se doga ale. Svatko se pitao: Je li stvarno samo pitanje trenutka kad u ponovno nositi normalnu, civilnu odjeu, jesti hranu koja ne vrvi crvima i nije pokvarena od dugotrajnog stajanja? Hou li moi hodati ulicom bez ikakvih okova i sveza; lagano etati plaom koliko god elim; smijati se, plakati i ponovno proslavljati blagdane zajedno sa svojom obitelji? Sljedeeg jutra, nakon to su uvari vratili zatvorenike Amerikance u njihove elije, nad na se zatvorski blok spustila zlokobna tiina. Odred visokih dunosnika i asnika kubanske vojske uao je u nau galeriju. Smrknutih lica i ledenog pogleda vrhuka vojne obavjetajne slube ponosno je prola pokraj naih elija, sumnjiavo nas odmjeravajui. Oni su bili poslani kako bi se uvjerili da mi nemamo pojma o onome to e se dogoditi. Pet minuta nakon toga stajali smo u stavu pozor nakon naglog i iznenadnog ukljuivanja razglasa. Istovremeno su general Laeyba, ministar unutarnjih poslova, i njegovo osoblje uli u galeriju.

OBEANJE SLOBODE

217

uvari. Zvunik je udno zakrao dok je generalov pobonik zapovjedio uvarima da otvore vrata svih elija u naemu odjelu. Postrojite zatvorenike ispred praonice rublja i blagovaonice, zapovjedio je. Mi smo bre-bolje posluali. Sada doista nije bilo vrijeme da izazivamo uvare ne sada kad nam je sloboda bila nadohvat ruke. irom otvorenih oiju i preplaeni da neto jo uvijek ne po e po krivu, stajali smo pred generalom. Zastao mi je dah dok je nagovjetaj ispunjenja generalovih rijei ispunjavao moje tijelo nadom. S autoritetom revolucije general je namjestio naoale na nosu, a zatim nam je patetinim glasom priopio: Bit ete puteni na slobodu, a zatim ete biti deportirani u Sjedinjene Amerike Drave. Kubanska je vlada odluila povui ovakav potez kao izraz dobre volje i kao humanitarnu gestu. Kasnije smo saznali da je Jesse Jackson, kad je zavrio pregovore o osloba anju Amerikanaca koji su bili zatoeni u kubanskim zatvorima, pitao za nas, plantadose. Ispoetka se kubanski diktator ponaao kao da ne razumije pitanje. Ali kad je Jackson stao itati listu s imenima, nadnevcima i mjestima na kojima su se nalazili plantadosi, listu koju sam ja napisao, Castro je shvatio da svoju tiraniju vie nee moi skrivati od veleasnog Jacksona i od zapadnog svijeta. I tako, prikrivajui svoju odluku retorikom, Castro je konano pristao da nas pusti na slobodu tumaei to kao izraz dobre volje i humanitarnu gestu. Zar je humanitarna gesta osloboditi zatvorenike koji su odsluili i vie od svoje kazne? Nisam se alio niti sam bilo kome uputio prigovor bio je to jednostavno moj cinini, neizgovoreni komentar njegovih rijei. Silno sam vjerovao u povoljan razvoj doga aja, ali koliko sam puta prijanjih godina bio razoaran praznim obeanjima. Istina je, dodue, da su svi doga aji koji su se dogodili prethodnoga dana ukazivali na to da je ovaj put sve puno ozbiljnije nego prije. Pozorno sam sluao generala kad je nastavio davati dodatna objanjenja i naputke: Pustit emo vam vodu da

218

UMRIJET U SLOBODAN

se istuirate. Nakon tuiranja spremite svoje stvari. Vratit emo se po vas za dva do tri sata. General je jo jednom popravio naoale na nosu, prezirno uzdahnuo i zatim ponosito izaao iz galerije, a svi asnici u njegovoj pratnji oponaali su njegov nain izlaska. Nakon to su se dunosnici izgubili iz naega vidokruga, uvari su nas raspustili. Vodovodne cijevi u naemu zatvorskom bloku poele su umiti i grgoljiti pod za njih neuobiajenim tlakom vode dok smo mi jurili prema tuevima. Slavine su oivjele du itavog cjevovoda. Ispoetka je iz rijetko upotrebljavanih slavina tekla prljavosme a voda zbog zahr alih cijevi. Ali nitko se na to nije obazirao. Pa to je stvarnost, Gospodine, usudio sam se proaptati dok je svjea, hladna voda polako curila niz moje suncem opeeno tijelo. To je stvarnost! Brzo sam se istuirao i pourio natrag u svoju eliju, cijelo vrijeme mislei na sljedeu stvar koju jo moram obaviti. Moja Biblija ne mogu ostaviti svoju Bibliju. I fotografiju koju mi je dao Mel, fotografiju njegove obitelji tako er moram uzeti sa sobom. U mislima sam nabrajao bijedan popis stvari koje sam posjedovao dok sam oblaio isto donje rublje vlastite izrade, moju slubenu odoru tijekom posljednjih sedamnaest godina. Da, moram se i pozdraviti sa ... Tada sam poeo razmiljati o imenima moje brae u Kristu s kojima moram razgovarati prije odlaska. U mislima sam prolistao imena onih s kojima sam prouavao Bibliju, onih koji su bili na rubu odluke da prihvate Krista. Netko e morati preuzeti vodstvo u crkvi... moda brat Fernandez ili Valdes Cancio. Jose Carreno ili Luis Rodriguez bilo koji od njih to e odlino obavljati. Trebao sam uiniti toliko toga u sljedea dva sata. Nisam smio izgubiti nijednu minutu. Jedva da sam se vratio iz tua, kad su se general i njegovo osoblje vratili u galeriju. to? Ustao sam i okrenuo se kad sam zauo prozivanje moga imena preko zvunika. Prolo je samo petnaest minuta otkako su otili. Sada ete biti odvedeni u prostoriju gdje ete se obrijati i biti fotografirani, izjavio je general.

OBEANJE SLOBODE

219

Je li to mogue? Na trenutak sam se vratio u stvarnost. to ako je to samo jo jedna igra radi slamanja naega morala i duha? Odmah sam odgurnuo tu misao u stranu. Nisam si mogao dopustiti takav nain razmiljanja ne sada. Ovo mora biti stvarno. Jednostavno mora biti. General i njemu podre eni asnici odveli su nas na sredinji kat u fotografski studio pripremljen na brzinu. Pet bijelih koulja, crnih sakoa i crnih kravata leali su povrh niskoga preklopivog stolia. Naizmjence ete ii na brijanje, odijevanje i fotografiranje. Kad budete fotografirani, skinut ete odjeu sa sebe i dati je sljedeem zatvoreniku, objasnio je general. Dvadeset est ljudi razliite gra e i visine, od 160 do 185 cm, izmjenjivali su se nosei neprikladne koulje i neodgovarajue sakoe. Nitko se nije muio oko toga da nam nabavi hlae budui da smo bili fotografirani do pojasa. Kad je doao red na mene, odjenuo sam koulju i zakopao je najbolje to sam mogao jer je bila skrojena za ovjeka puno sitnije gra e. Sako mi je, pak, prelazio preko ramena pa je izgledao kao sudaka toga. Dobronamjerno smo se smijali smijenim slikama i scenama koje smo stvarali dok smo na brzinu oblaili i svlaili koulje i sakoe. Kakav udan kraj dvadesetdvogodinjeg muenja! Ali u tom trenutku nitko od nas nije mario za kroj sakoa ili irinu kravate. Jedva smo ekali da udahnemo opojan i omamljujui dah slobode. Nakon to je bio fotografiran i posljednji zatvorenik, uvar je prikupio svu odjeu i napustio prostoriju, a drugi nam je uvar zapovjedio da ga slijedimo. Bezbroj misli bombardiralo je moj um dok sam polagano lovio korak. to bi se jo moglo dogoditi? Na koju e nas igru jo primorati prije nego to u potpunosti i nepovratno postanemo slobodni ljudi? Zaustavio sam dah kako bih obuzdao uzbu enje. Sati su vrlo brzo prolazili, no za mene su se vukli neobino sporo. U sumrak su uvari odveli nas dvadesetoricu u zgradu broj tri, u veliku praznu sobu gdje su nas doekala jo estorica brae plantadosa iz druge galerije.

220

UMRIJET U SLOBODAN

Pa iako smo s njima tijekom godina esto razgovarali, u zadnje ih vrijeme uope nismo vi ali. Na krevetima nije bilo ni plahti ni navlaka samo isti, novi madraci i isto tako novi jastuci. Pa iako je smjetaj po kvaliteti zaostajao nekoliko svjetlosnih godina za Sheratonom ili Intercontinentalom, za mene je bio jo i bolji. Ba kad sam se smjestio na jednom leaju i legao, u prostoriju je stupila jo jedna skupina visokih vojnih asnika s uputama. Vrlo je kasno. Trebali biste se naspavati to vie moete jer ete sutra imati prilino naporan dan. Mi emo se u me uvremenu pobrinuti za vae putovnice i izlazne vize. Nakon to su vojnici napustili prostoriju i nakon to sam uo da zakljuavaju lokot na vratima, nekoliko sam minuta razgovarao s braom iz galerije B, a zatim sam se pripremio za spavanje. Bio je to iscrpljujui dan. Na nekoliko sam trenutaka sklopio oi dok sam u kaosu osjeaja, uspomena i nada koje su bombardirale moj um pokuao uspostaviti nekakav red. Nisam mogao spavati. Toliko toga se dogodilo. Deseci i deseci pitanja stalno su mi odzvanjali u mislima pitanja o neposrednoj budunosti, dalekoj budunosti i prolosti. Moj se ivot mijenjao bre nego to sam to ikada mogao i zamisliti. Sjedinjene Amerike Drave jesu li doista toliko sjajne kako ih je prikazivala Paulina? Kako u se naviknuti i prilagoditi ivotu na slobodi kad sam skoro polovicu ivota proivio iza zatvorskih reetaka? U etiri sata i trideset minuta sljedeeg jutra uvar je otkljuao vrata i rekao: Brzo se obucite za doruak. Skoio sam na noge i skupio ono malo osobnih stvari koje sam prethodni dan uzeo iz svoje elije. Dvadeset petorica ostalih plantadosa uinila su isto. Primijetivi to radimo, asnik nam je ljubazno predloio: Slobodno ostavite sve svoje stvari ovdje, pokupit ete ih nakon doruka. Tada ete imati dovoljno vremena da spakirate sve to elite ponijeti sa sobom. Stali smo u vrstu i izali iz zgrade broj tri na rano jutarnje sunce. uli smo kako se vrata za nama zatvaraju

OBEANJE SLOBODE

221

i kako uvar zakraunava zasun na vratima. I ne pogledavi u uvarevo lice, znali smo da smo jo jednom nasamareni. Kako smo naivni, progun ao sam u sebi. Povjerovao sam mu kad je rekao da e nam dopustiti da se vratimo po svoje stvari. Pa zar stvarno nisam nauio ba nita tijekom dvadeset dvije godine? Okrenuli smo se kako bismo jo jednom bacili pogled prema ono malo jadnih i bijednih stvari koje smo posjedovali i toliko brino uvali i cijenili, koje su nam davale toliko hrabrosti i utjehe tijekom ovih godina, a sada su nam zauvijek bile otete povikom uvara: Pokrenite se! Bre malo! Umjesto da krenemo prema blagovaonici, zatvorski su nas uvari, koji su hodali uz nas s obje strane, usmjerili od zgrade broj tri preko zatvorskog kompleksa do zapovjednitva. I dok smo tamo ekali, me usobno smo razmjenjivali zatvorska iskustva trajk gla u u zatvoru La Cabana, batinanje i ubojstva tijekom crnog rujna u zatvoru Pinar del Rio, genocid u zatvoru Boniato, doga aje na otoku Pinesu kubanskoj inaici Sibira, i nae svjedoanstvo vjere pod puanom vatrom. Toliko smo toga proli zajedno, a sada smo bili suoeni s novom stvarnou i budunou, ali ovaj put svatko zasebno. Stigla je nova skupina asnika. asnik, po inu porunik, zapovjedio nam je da skinemo svoje donje rublje vlastite izrade. Pridavali su toliko pozornosti i najsitnijim detaljima kako bismo iz zatvora i Kube otili bez stvari i predmeta koji bi na bilo koji nain mogli posluiti kao dokaz protiv njih. Dok naputate ovu sobu, ne udaljavajte se od uvara, zapovjedio je asnik. Ne zaustavljajte se i ne prestajte hodati ni u jednom trenutku. Na kraju kolone eka vas vojni autobus, gdje e asnik jo jednom provjeriti va identitet. Jedan mi je uvar dodao komad donjeg rublja; drugi mi je dodao potkoulju, trei arape, etvrti koulju. Veliina nije bila bitna; velika ili mala, uzeo si odjeu i nastavio hodati. Ako ti je odjea bila prevelika, bio je to tvoj problem. Mogao si se mijenjati s ostalim zatvorenicima kad si se ukrcao u autobus. Peti mi je uvar u ruke gur-

222

UMRIJET U SLOBODAN

nuo hlae, esti opasa. Sedmi je uvar na hrpu odjee bacio par cipela i mahnuo mi da nastavim dalje. Porunik i etvorica asnika niih inova ekali su u autobusu. Ime? povikao je. Humberto Noble Alexander. Broj? 3-1-4-5-0, odvratio sam. Nadnevak ro enja? 12. veljae 1934. Mjesto ro enja? San German, Oriente. Provjera identiteta zvuala mi je udno poznato, sliila je onoj kojoj sam bio podvrgnut u noi moga uhienja. Ime majke? Beryl. Oca? Christopher. Zavrio je s listom pitanja, a zatim mi zapovjedio da u em u autobus koji je ekao. Vozilo je bilo tako konstruirano da putnici nisu mogli gledati van kroz prozore, a svakom je znatieljnom prolazniku bilo onemogueno da vidi tko je unutra. Kad smo svi uli u autobus, drugi je asnik izvrio jo jednu prozivku. A zatim je trei asnik ponovno ispitivao svakoga od nas ona ista pitanja koja nas je maloprije ispitivao asnik ispred autobusa. Nakon treeg ispitivanja u autobus su se ukrcali i ljudi iz G-2 i smjestili se na rezervirana sjedala u stranjem dijelu autobusa. Iako se nisam osvrtao, iz iskustva sam znao da u nas dre uperene puke spremni na akciju ukoliko do e do nekakvih neprilika. Motor autobusa se uz kripu i neobine zvukove konano pokrenuo. Uzdah olakanja proirio se autobusom kad smo proli i pokraj posljednjega zatvorskog straarskog mjesta i izali na prometnu gradsku ulicu. Krajikom oka promatrao sam ljude iz G-2 koji su se nalazili iza mene. Ispred autobusa nalazio se policajac na motoru, a autobus su slijedila dva policijska patrolna automobila.

OBEANJE SLOBODE

223

Nakon, kako se meni inilo, najdue vonje na koju sam ikada krenuo, autobus je usporio. Polako smo se probijali kroz gusti, podnevni promet u Havani prema elnitvu G-2. uvari su nas grubo pourivali i doslovce izbacili iz autobusa te smjestili u veliku prostoriju za ekanje, gdje se nalazio velik broj lanova obitelji nekih od nas. No veinu od nas nitko nije doekao, budui da obitelji zatvorenika koje su ivjele na drugom kraju otoka nisu na vrijeme saznale da smo puteni na slobodu pa nisu stigle prevaliti put od dvije tisue kilometara i doi u glavni grad. Tjeili smo se znajui da e na ponovni susret morati priekati do onog trenutka kad emo jedni druge moi pozdraviti i zagrliti u nekoj drugoj, slobodnoj zemlji. Nedugo nakon naeg dolaska, asnik je lanovima obitelji zatvorenika zapovjedio da napuste zgradu, a nas je pozvao da ponovno u emo u autobus, gdje smo bili jo jedanput prozvani i podvrgnuti ispitivanju. Autobus se polako kretao uurbanim gradskim prometom prema meunarodnoj zranoj luci Jose Marti. Naa se pratnja zajedno s nama kradom, sporednim i manje prometnim, zavojitim ulicama grada, probijala prema zranoj luci kako ni na koji nain ne bi dala povoda za prosvjede i izazivanje nereda od strane lokalnog puanstva. Nakon to je autobus proao kroz ulaz u zranu luku i doao u podnoje betonske staze za polijetanje, voza je ugasio motor. Pod uarenim, podnevnim suncem temperatura u autobusu je naglo rasla. Bacio sam pogled prema kolegi zatvoreniku koji je sjedio do mene dok sam rukavima koulje brisao znoj s lica i vrata. Ispred oiju poele su mi plesati i titrati crne tokice. Uzbu enje koje sam doivio tijekom nekoliko proteklih sati i nesnosna vruina prijetili su mi da me slome. Polagano sam i duboko udahnuo i pomolio se: O Oe, nemoj dopustiti da mi se sada neto dogodi sada kad sam tako blizu slobode. Krajikom oka pogledao sam ljude iz slube G-2 i nasmijao se. Brisali su znoj s obrva i vratova vojnim rupiima. Ba dobro, pomislio sam. Konano je i njima isto toliko neudobno koliko i nama. I kako su sati prolazili, usta su mi se osuila od e i. Pokuao sam oblizivati

224

UMRIJET U SLOBODAN

usnice, ali bez ikakve koristi. Posljednja proba, posljednji test. Uvijek postoji ta posljednja proba, taj posljednji test, mislio sam. No razlika izme u ovoga sada i onih u prolosti, kad smo bili primorani stajati na uarenom suncu, bila je u tome to su nam ovaj put uvari dopustili da me usobno razgovaramo. Me utim, s ljudima iz slube G-2 za le ima nitko se nije elio izlagati opasnosti i govoriti neto to bi moglo ugroziti njegovo osloba anje. Imali smo si puno toga za rei, ali to emo uiniti tek kad stignemo u Washington, glavni grad SAD-a. Nakon to smo popunili nekoliko dokumenata potrebnih kubanskoj vladi, zavladala je neugodna tiina. ekali smo etiri sata na slijetanje zrakoplova u kojem se nalazio veleasni Jackson. Za vrijeme dok su kubanske vlasti ure ivale nae putanje na slobodu i izlazak iz zemlje, on je odletio u Nikaragvu po nekom drugom zadatku Vlade SAD-a. U sedam sati naveer toga dana dva su mlanjaka, jedan ameriki, a jedan kubanski, sletjeli u zranu luku. U autobusu je zavladalo uzbu enje i oduevljenje dok su se dva zrakoplova pribliavala polaznim terminalima. Kad su se zaustavili, policajac iz nae pratnje pokrenuo je svoj motocikl i dao znak naem autobusu da ga slijedi do uzletita, gdje smo ekali jo jedan sat da aerodromske ekipe opskrbe zrakoplove gorivom i obave uobiajene preglede. Nae uzbu enje i nervoza dostigli su vrhunac kad su u autobus uli kubanski visoki vojni dunosnik i jedan od suradnika Jessea Jacksona. Amerikanac se predstavio i prenio nam pozdrave od Jessea Jacksona. Veleasni Jackson e se sastati s vama kad stignemo u Washington, objasnio je, a zatim se oputeno nasmijao. On vam eli ugodan let, gospodo. Za razliku od njega kubanski je asnik smrknuta pogleda i mrtvaki ozbiljnoga lica u kratkim crtama objasnio proceduru koja nas sada oekuje, sve u vrlo grubim tonovima, kao da je svaku rije govorio pod prisilom i iz prosvjeda. Svi Amerikanci ukrcat e se u ameriki zrakoplov, osim sljedeih. Zatim je proitao imena etiriju Ameri-

OBEANJE SLOBODE

225

kanaca. A svi Kubanci ukrcat e se u kubanski zrakoplov, osim sljedeih. I opet je proitao imena etvorice Kubanaca. Zatim je nastavio objanjavati da e ovih osam spomenutih pojedinaca zamijeniti mjesta u zrakoplovima. etiri Kubanca e letjeti u amerikom zrakoplovu, a etiri Amerikanca u kubanskom. Vi ete sada napustiti autobus i pristojno se ukrcati u zrakoplove na upravo proitani nain. Ustao sam i protegnuo se. Bilo je doista ugodno ponovno stajati na nogama nakon toliko sati sjedenja u istom poloaju. Izaao sam iz autobusa i osjetio blagi i osvjeavajui veernji povjetarac koji mi je vratio i nadoknadio izgubljenu energiju. Proao sam preko dijela betonskog uzletita i popeo se visokim stubama koje su vodile u slobodu. Kad sam uao u zrakoplov, naao sam slobodno mjesto i sjeo. U cijeloj se unutranjosti zrakoplova uo uobiajeni amor putnika koji trae ili namjetaju sigurnosne pojaseve. Kad ne bi znao, ovjek bi pomislio da je to uobiajeni svakidanji let na uobiajenoj zrakoplovnoj liniji. Zakopao sam sigurnosni pojas i pogledao kroz prozor. Oi su mi se napunile suzama kad su se ukljuila etiri mlazna zrakoplovna motora. Ovo se stvarno doga a; to je doista stvarnost. Prvi put nakon dvadeset dvije godine oko mene nije bilo uniformiranih uvara ili asnika koji bi lebdjeli nada mnom, vikali, zlostavljali me, vrijeali ili psovali!

226

UMRIJET U SLOBODAN

Havana i dom
Tiina je nastupila u odjelu za putnike kad su se pokrenuli motori zrakoplova i kad je zrakoplov polako krenuo prema uzletitu. Kad je doao do samog uzletita, okrenuo se i zastao. Strana me misao muila tih nekoliko sekundi dok smo ekali odobrenje za polijetanje. to ako u zadnjim trenucima kubanski dunosnici zapovijede pilotima da zaustave i ugase motore, a u zrakoplov, iza pilotske kabine, u e osorni kubanski porunik i objavi da je sve to bila samo ala gruba, okrutna, sadistika ala. Ali ne, nakon nekoliko trenutaka zrakoplov se zajurio uzletitem i poletio. Slavlje me u putnicima poelo je onog trenutka kad se stajni trap zrakoplova odvojio od betonskog uzletita, a velika se ptica vinula u nebo. Nakon to se zrakoplov izravnao, tiina se vratila u nae redove dok smo iskrivljavali vratove ne bismo li jo jednom, posljednji put, vidjeli krajolike svoje domovine. Gledao sam kako se dolje, ispod mene, isprepliu crveni krovovi napravljeni od crijepa i sivi napravljeni od lia la palme, kraljevske palme. A zatim sam spazio jednu kraljevsku palmu kako uspravno stoji sama i kako se izdie iznad oblinjih graevina. Kao jedno od posebnih obiljeja Kube istie se kraljevska palma i njezino sivozeleno deblo koje raste uspravno i vrlo je glatko za razliku od razgranatog debla i uvijenog lia njezine srodnice, palme kokosovog oraha. I iz samog vrha, iznad bujnog zelenog lia, izdie se, ravno u

HAVANA I DOM

227

nebo, dugaka peteljka koja izgleda poput svjetleeg tapa. La palma se nikad ne njie, nikad se ne povija, ak i za najjaih i najgorih tropskih oluja ili razornih uragana ona uvijek ostaje uspravna. Osjeaji priguivani u mome srcu toliko dugo vremena konano su se oslobodili pri pogledu na ovu ponosnu palmu. Glasno sam plakao gledajui ovaj simbol kranstva koje trpi napadaje. Prisjeao sam se trenutaka kad sam se nalazio na rubu sloma i predaje, a moj mi je Bog ulio novu snagu koja mi je pomogla da ostanem uspravan i nepobije en. Bez Krista ja bih bio kao palma kokosovog oraha, savio bih se i pokolebao pod pritiskom, ali Njegovom silom mogao sam stajati uspravno i nepokolebljivo kao prava kraljevska palma. Prisjetio sam se i lica svoje brae koja su se, kao kraljevska palma, odbili poviti i pokoriti i na kraju su i umrli za svoju vjeru. Nisam se trebao plaiti hoe li me moji kolege vidjeti kako plaem jer su i oni otvoreno prolijevali suze dok je zrakoplov kruio nad naom domovinom, a zatim se uputio prema sjeveru, prema naoj novoj domovini, Sjedinjenim Amerikim Dravama. Sunce se sputalo na zapad, a ja sam gledao kako moj prekrasni otok naboran tisuama lijepih, bijelih uvala, obrubljen plavom vodom nestaje u sjeni noi. Nakon nekoliko sekundi letjeli smo iznad dubokih oceanskih voda, a Kuba je nestala iz vidika. U trenutku kad je na zrakoplov poletio iz Havane, Tom White je telefonirao mojoj majci i sestri iz Washingtona: Imam dobre vijesti, gospo o Alexander. Nobleovo ime nalazi se na listi onih koji bi trebali biti puteni na slobodu. Mislim da e ovaj put stvarno biti oslobo en. Kongres SAD-a pozvao je Toma u Washington kako bi svjedoio o sramotnom krenju ljudskih prava u Castrovim zatvorima. I kad je sljedei put nazvao moju majku kako bi joj priopio da sam doista puten na slobodu, ona me je ve vidjela na TV-u u emisiji Dobro jutro, Ameriko. Tijekom leta prema Sjedinjenim Dravama, mi zatvorenici razgovarali smo o koracima koje bismo trebali poduzeti u budunosti. to emo s veleasnim Jacksonom? upitao je netko. Castro ga je oito obmanuo i nasamario.

228

UMRIJET U SLOBODAN

Recimo istinu. Mi moramo progovoriti, rekao je Estrumio Mesa, politiki zatvorenik. Moramo obznaniti svijetu da doista nema niega dobroga u ovjeku koji se prikazuje kao veliki vo a i dobrotvor; on je obina zvijer. Da se svijet barem odmah na poetku odupro Castrovom prevratu, primijetio sam s tugom. To je sad prolost, zakljuio je drugi zatvorenik. Mi se moramo pripremiti za budunost. Moramo svim slobodnim ljudima, gdje god se oni nalazili, ukazati na vrijednost slobode i potrebu da je uvaju bez obzira na cijenu. Amerikancima e biti vrlo teko razumjeti da smo izgubili svu slobodu, rekao sam. Ali mi im moramo na to ukazati, dodao je Mesa. A mi, umijeao sam se, to je s nama? Ne moemo do kraja ivota u sebi gajiti mrnju. Mesa je odmahnuo prstom. Istina, ali ne moemo ni otii svatko svojim putom i zaboraviti na jo uvijek okovanu i utamnienu brau u Castrovom paklu. Sloili smo se da naa sloboda sa sobom donosi i odgovornost prema onima koji su ostali utamnieni. Na povik o nepravdi bit e jedini glas koji svijet moe uti. Bili smo prisniji i ivjeli smo u tjenjoj zajednici negoli ro ena braa. Patili smo, gladovali, molili se zajedno dvadeset etiri sata dnevno tijekom mnogih godina. eline sveze kranske ljubavi i razumijevanja drale su nas zajedno. Nijedan ro eni brat ili sestra ne mogu shvatiti iskustva kroz koja smo mi proli. Nijedan otac i nijedna majka ne mogu se poistovjetiti s nonim morama koje smo mi proivjeli. Onoga trenutka kad iza emo iz zrakoplova, nae sudbine i nai ivoti zauvijek e se promijeniti. Prije nego to smo napustili zrakoplov u Washingtonu, zajedno smo plakali, grlili jedan drugoga i zavjetovali se da nikad neemo izgubiti vezu jedan s drugim. Imao sam osjeaj kao da uope ne osjeam noge dok sam koraao dugim izlaznim tunelom prema zgradi zrane luke. Ba kad sam se malo pribrao i doao k sebi od proivljenih uzbu enja, spazio sam svoga prijatelja i brata Toma Whitea kako me eka na kraju tunela. Potrali smo jedan prema drugome i pali u zagrljaj smijali smo

HAVANA I DOM

229

se i plakali stalno tapui jedan drugoga po le ima. Oko mene su sijevali fotoaparati dok su me i ostali koji su me oekivali pozdravljali elei mi dobrodolicu u slobodu Guillermo Esteves, Armando Valladares, Diego Abeche, Carlos Calson i jo mnogi drugi. Televizijski i radijski novinari gurali su mikrofone u moje zabezeknuto i zau eno lice obasipajui me pitanjima. Borio sam se s nesvjesnom i nerazumnom eljom da otrim natrag i vratim se u sigurnost zrakoplova. Moji su me prijatelji i dunosnici SAD-a urno progurali kroz svjetinu u zranoj luci do limuzine koja je ekala da nas odveze do Kubansko-amerike zaklade i Udruge za zatitu ljudskih prava u Washingtonu. Kad smo se konano nali izvan zrane luke, duboko sam udahnuo mirisni zrak slobode, iako je bio pun smoga i zaga en. Ameriki dunosnici predloili su mi da najprije nazovem svoju majku u Massachusetts. Od tog trenutka tijekom sljedea dva dana koja su bila ispunjena intervjuima i raznim razgovorima s novinarima iz preko dvadeset televizijskih i radijskih postaja i novinskih kua, moja me majka nazivala svakih dvadesetak minuta da samo uje moj glas. Ona jo uvijek nije mogla vjerovati da su, nakon tolikog ekanja i tolikih molitava, njezine molitve konano bile usliene. I prvi put nakon mnogo godina nisam jeo pokvarenu hranu. Dok sam na restoranskom stolu gledao svakojaka jela, prisjeao sam se omraene crvljive tjestenine, pokvarenih ruskih mesnih konzervi i osam do deset godina stare smrznute ribe od koje sam dobio tako jako trovanje hranom da su mi kao posljedica ostali oiljci na rukama. Nikad vie, zavjetovao sam se stavljajui u tanjur razne sireve, predjela i ostalu ukusnu hranu me u kojom nije bilo ribe, tjestenine ni mesnih konzervi. Psiholog je obavio pregled i razgovor sa svakim od nas kako bi provjerio nije li tko od nas doivio probleme uzrokovane kulturnim okom nakon dolaska u SAD. Prijatelji su me odveli u razgledavanje Washingtona kako bi mi pomogli u navikavanju na brz nain i ritam ivota u SAD-u. Provezli su me kroz najgui promet, izveli u res-

230

UMRIJET U SLOBODAN

toran na veeru, otili smo u robnu kuu i konano u podzemnu eljeznicu. Nisam doivio nikakav vidljivi poremeaj niti ok. Nakon kratkog boravka u Washingtonu, odletio sam zrakoplovom u zranu luku Logan u Bostonu gdje se okupila moja obitelj koja je nestrpljivo ekala susret sa mnom i prigodu da me konano pozdravi na slobodi. Moja sedamdesettrogodinja majka obgrlila me rukama, a uplakano mi je lice zarila u prsa. Koliko sam samo puta sanjao njezine ruke kako me dre, tjee, olakavaju mi bol! I evo, sad se nalazi ovdje preda mnom moj se san konano ispunio. Boe, blagoslovi Ameriku, stalno je ponavljala. Ovo je kao san. Ne mogu vjerovati da si ovdje moj sine, moj sine. Morali smo nadoknaditi dvadeset devet godina, toliko smo si toga imali za rei. lanovi moje obitelji stvarali su jednako snanu buku kao i novinari i reporteri koji su me doekali pri dolasku u Washington. Pitanja su pljutala cijelim putom do kue moje majke u Salemu. Svakih nekoliko sekundi ona bi posegnula za mojom rukom i njeno je dodirivala, kao da joj je trebala dodatna potvrda da moja nazonost vie nije samo san. Sada mogu sretna umrijeti, rekla je. Na je automobil skrenuo u tihu, jednosmjernu ulicu i zaustavio se ispred kue moje majke. Ovo je, rekla je srameljivo, ovo je moj dom, sine, a bit e i tvoj dok god ga bude trebao i dok bude elio ovdje stanovati. Odmah pokraj ulaznog trijema zasadila je drvo koje je okitila hrpom balona, amerikim i kubanskim zastavicama. Nazivam ga svojim drvetom slobode, objasnila je kroz suze. Zasadila sam ga gledajui u budunost kad e se ti vratiti k meni. Izme u televizijskih intervjua i pojavljivanja u vijestima, ljubio sam, grlio i opijao se svojom obitelji iz dana u dan, sve dok nisam bio potpuno iscrpljen i izmoden. Moja je majka uz pomo sestre Pauline kuhala i spravljala sva moja omiljena jela tijekom sljedeih nekoliko tjedana. No koliko god sam cijenio i potovao njihov trud i rad, nisam se mogao prisiliti da jedem tjesteninu ili ribu.

HAVANA I DOM

231

Lijenici iz Bolnice New England Memorial nakon temeljitog tjelesnog pregleda nisu mogli shvatiti niti se nauditi kako sam ostao tako dobrog zdravlja poslije tolikih godina utamnienja. Nakon kratkog odmora i navikavanja na misao da sam konano slobodan, Sjeveroistona konferencija Crkve adventista sedmoga dana zamolila me je da preuzmem dunost pastora crkve Maranatha u Hartfordu. Uzbu en zbog pomisli da mogu nastaviti tamo gdje sam davno stao, poljubio sam majku na odlasku i preselio se junije, u Connecticut, u vlastiti stan. Prve subote na dunosti pastora crkve Maranatha osjeao sam laganu nelagodu u elucu ne zbog treme ve zbog nestrpljivosti i iekivanja. Bog je u svoje vrijeme ispunio moj san koji sam si tako esto prieljkivao tijekom godina provedenih u zatvoru. Duboko mi se u pamenje urezao svaki detalj s bogosluja toga jutra. Nikad neu zaboraviti uzbu enje i radost koju sam osjeao. Nakon to je zbor otpjevao posebnu pjesmu, stupio sam za propovjedaonicu. Svoju dananju propovijed, brao i sestre, nazvao sam Podrijetlo grijeha a tako je glasila i posljednja propovijed koju sam na Kubi propovijedao kao slobodan ovjek. I dok je propovijed sadravala istu temeljnu poruku i povijest Sotoninog pada, poruci sam dodao novu dubinu. Grijeh sam ilustrirao onim prizorima koje sam osobno doivio. Govorio sam o bratu koji je, suoen sa zahtjevom da zanijee svoju vjeru i Boga, pogledao prema Nebu, u mislima vidio Krista kako na kriu visi pribijen zbog njegovih grijeha i ostao vjeran. Prisjetio sam se Olegarija Charlota, koji je molei da mu vrate Bibliju bio ustrijeljen; svoga prijatelja Seruta koji je tako er bio ubijen zbog vjere; ili Roberta Chavesa koji je ak i dok je umirao molio za vjersku slobodu; China Atana; Gerarda Alvareza, brata u vjeri, koji je rtvovao svoj ivot brinui se za druge svi oni bili su i ostali vjerni do same smrti oekujui krunu ivota, daleko bolju budunost i vjeni ivot na staklenom moru.

232

UMRIJET U SLOBODAN

Epilog
Poeci i zavreci u sebi uvijek imaju neto to nas ne ostavlja ravnodunima. Sa svakim poetkom i svretkom neto dobijemo, a neto izgubimo. Tijekom svoga utamnienja prilino sam se promijenio. Vie nisam nestrpljivi mladi propovjednik pripravnik kojega su agenti slube G-2 uhitili u veljai 1962. godine. Izgubio sam mladost. Sada sam sredovjeni mukarac sijede kose. No unato svemu, uzdam se u svoga Gospodina i u Njegovo obeanje da u jednog dana biti vjeno mlad. Osim mnogih tjelesnih promjena izgubio sam i slobodu izbora, ali sam zato stekao pravi uvid u istinsko kranstvo. vrsto sam utemeljen u svojoj vjeri. Stekao sam mir i sigurnost u istinitost Boje Rijei i Njegovu stalnu ljubav prema meni. Gledao sam ljude kako umiru; gledao sam ih kako se ponovno ra aju. Gledao sam kako se odriu svoga Spasitelja za nekoliko mrvica pljesnivog kruha, dok su se drugi odricali ivota kako bi Mu ostali vjerni. ak i danas ivi uspomena na moju brau u Kristu na svakoj proslavi, tijekom svakog blagdana, u svakoj ugodnoj prigodi u kojoj se na em. I pri svakom zalogaju lijepo ukraene boine torte, ili dok uivam u ukusnim majinim specijalitetima spravljenim za Dan zahvalnosti, molim za svoju obeshrabrenu i malodunu brau i sestre koji i danas trunu u mranim i prljavim kubanskim zatvorskim elijama. Jesu li ostali postojani u svojim naelima

EPILOG

233

i uvjerenjima? Da li iza Castrovih reetaka crkva jo uvijek napreduje i raste? Na Dan amerike nezavisnosti (4. srpnja), kad u cijeloj Americi praskaju petarde, bljete vatrometi i spravljaju se rotilji, ja se upitam kako sam utekao smrti da sada mogu uivati u slobodama ove zemlje? Zavjetovao sam se da u umrijeti slobodan, ali to su isto uinili i mnogi drugi zatvorenici. Na zajednikim crkvenim rukovima zamiljam izabrane kako se okupljaju oko Bojeg srebrnog stola na novoj Zemlji. Vidim sebe kako sjedim pokraj dragih prijatelja koji su umrli zbog svoje vjere. Uvijek se iznova pitam zato sam ja preivio, a oni umrli? Ne znam. Na to pitanje nemam odgovora. Ali znam da e me jednog dana Isus, moj Spasitelj i Prijatelj dovesti na stakleno more i otkriti dubine svoga plana za moj ivot i za ivot moje brae. Danas je moje srce puno tuge dok se prisjeam uspomena na svoju bivu suprugu Yraidu i svoga sina. 1989. godine dobio sam od nje pismo. U njemu je napisala da je ponovno krtena i da me moli za oprost. Ohrabrio sam je odgovorivi joj da sam joj oprostio istog dana kad se rastavila od mene 1965. godine. I s koliko sam god zadovoljstva primio dobre vijesti o njezinu krtenju i pokajanju, u ustima mi je ipak ostao gorak okus. Moj sin Humberto je inenjer strojarstva i proizvod komunistike revolucije. S ljudskog stajalita vrlo je mala nada da e on ikada upoznati i prihvatiti Isusa kao svoga osobnog Spasitelja. Unato bolnim sjeanjima i uspomenama, ja nemam vremena za gorinu. Moj je ivot ispunjen s previe sree i previe dobrih i brinih ljudi da bih sebi dopustio da me izjeda rak mrnje. Ja se radujem. Pjevam. Smijem se. Slavim, jer znam da je moj Bog nadmoniji od svih sila zla i unitenja koje Sotona moe izmisliti, a najljepe od svega jest moj Bog vlada u meni!

234

UMRIJET U SLOBODAN

Sadraj
Pet minuta od pakla .......................................................... 5 Olujni oblaci iznad Kube ................................................. 17 Drutvo u zatvorskoj eliji broj dva ............................... 26 Smrtno krtenje ................................................................ 38 Novi ivot u La Cabani ................................................... 51 Klokanov sud .................................................................... 64 Fidelovi otoci s blagom .................................................... 75 Karipska polja smrti ........................................................ 86 ivot unato strahu ......................................................... 98 Sjene nad sveuilitem .................................................. 113 Dana i prekrena obeanja ........................................... 130 Njegovim stopama .......................................................... 138 ivot u kui mrtvih ....................................................... 150 Obitelj .............................................................................. 165 U oekivanju vjenosti ................................................... 175 Braa u Kristu ............................................................... 184 Na mjestu bez due ....................................................... 195 Izvana .............................................................................. 204 Obeanje slobode ............................................................ 216 Havana i dom ................................................................. 226 Epilog .............................................................................. 232