PLATINASTA BIBLIOTEKA Knjiga druga.

Naslov izvornika
Coincidence
Copyright David Ambrose
First published by Siraon & Schuster, 2001. Ali rights reserved
Prvo izdanje na hrvatskom jeziku
Copvright VEDIS Sva prava pridr ana
Prijevod
Marijeta MILO EVI
Lektura
Marija RAZUM
Korektura Ladislav SEVER
Prijelom i oblikovanje omota Vladimir BUGARIN jr.
Urednik
Veljko KRULI
SLUAJNOST
2004.
PLATINASTA
SLUAJNOST
DAVID AMBROSE
>kt
>
i.:......,.,.,. .,. ...i.l;.
,L,
tl.ffff*
CIP - Katalogizacija u publikaciji r ^>
fi Nacionalna i sveuili na knrnicaj?Za
ireb
S/l
UDK 821.111-31=163.42
AMBROSE, David
Sluajnost / David Ambrose ; <prijevod Marijeta Milo evi>. - Zagreb : V.D.T., (Platin
asta biblioteka)
Prijevod djela: Coincidence. ISBN 953-6838-10-9 44^)505 j 56^
GEORGE
1
Poelo je sa smru mog oca. Barem se tada tako inilo. Sada, gledajui unatrag, shvaam ka
ko je nemogue biti siguran gdje je zapravo to poelo; ili, to se toga tie, gdje je, il
i ak ako je, zavr ilo.
Za vikend sam bio sam u na em stanu na Manhattanu. Moja supruga, Sara, bila je u C
hicagu provjeravajui nekoliko mladih umjetnika koji su tamo izlagali. Imala je vl
astitu galeriju u centru grada u TriBeCaeu i reputaciju dovoenja mladih talenata
u ari te interesa profinjenog tr i ta ba u pravo vrijeme. Bila je nedjelja naveer i ja sa
m dan proveo sam, poku avajui smisliti ideju za novu knjigu. Pi em knjige koje se nal
aze negdje na nedefiniranom podruju izmeu prave znanosti i fantastinih nagaanja. Bav
io sam se poltergeistima, nadnaravnim pojavama razliitih vrsta, kamenini krugovim
a, linijama u itu, piramidama. Shvaate na to mislim. Dobro se zabavljam i pritom ne
svjesno pi em smee. Mislim, nije da ja samo izmi ljam stvari ili tvrdim ne to to ne mogu
potkrijepiti s barem pozaviduom koliinom dokaza. Moje knjige nisu najprodavanije
, ali su barem dovoljno uspje ne da dovode izdavae natrag po jo , pa pretpostavljam d
a se ne mogu po aliti. No, nisam imao niti najmanju ideju to e biti moja sljedea tema
. Osjeao sam da sam u slijepoj ulici, ispisan. Ni ta se nije poklapalo bez obzira k
oliko dugo bih naprezao mozak u potrazi za temom ili okvirom koji bi u sebi sadr a
vao traak novine.
Oko est i trideset natoio sam seoteh i ponio ga na terasu gdje
DAVID AMBROSE
SLUAJNOST
sam promatrao kako se pale svjetla preko puta u parku. Bilo je to doba godine ka
da je drvee postajalo bogata mje avina bakra, zlata i crvenila. Njihovo promatranje
potaknulo me na razmi ljanje o Novoj Engleskoj i itavoj istonoj obali, i o malom gr
adu gdje je u starakom domu ivio moj otac. Ranije tog dana razgovarao sam s njim t
elefonom, kao to sam to inio veinu ostalih vikenda. Odlazio sam ga vidjeti svakih d
va mjeseca ili slino, i otprilike je bilo vrijeme za sljedeu posjetu. Mo da u otii kra

jem tjedna, rekao sam sebi; ili najkasnije tjedan nakon toga.
Telefon je zazvonio ba u trenutku kada je u mojim mislima bila slika mog oca i nj
egovog tu nog frustriranog ivota. U ao sam unutra kako bih se javio. Bila je Abigail
Tucker, nadzornica doma. Po tonu njenog glasa odmah sam znao daje mrtav. Srani ud
ar, rekla je, ne to manje prije pola sata.
Zahvalio sam joj to me tako brzo obavijestila i rekao da u doi jutarnjim vlakom. Sl
o ila se da nema smisla da istog trena urim. Ona e sama, ako to elim, dogovoriti sve
s pogrebnom kuom. Rekao sam da bih bio zahvalan za to i jo jednom joj zahvalio.
Kada sam poklopio slu alicu neko se vrijeme nisam micao, samo sam stajao promatraj
ui svoj odraz u prozoru, gledajui ga kako postaje jasniji iz trenutka u trenutak d
ok je vanjsko svjetlo blijedilo. to bi ovjek trebao osjeati, pitao sam se, kad sazn
a za smrt svog oca? Postoji li ne to posebno, duboko ukorijenjeno u psihi, neki po
seban osjeaj gubitka? Ili mo da rasta? I kako je neobino bilo to sam razmi ljao o njemu
ba u trenutku kada je stigao telefonski poziv.
Osim to, naravno, to uope nije bilo neobino. Asocijacija na drvee, Novu Englesku, inj
enica da sam to jutro razgovarao s njim, i osjeaj blage krivnje zbog odgaanja moje
sljedee posjete to je dulje mogue, objasnilo je sluajnost. Ali nisam osjeao nikakav
nalet kajanja, niti imao osjeaj nedovr enog posla zato to sam propustio tu posljednj
u priliku da ga vidim, niti nedostatak 'svr etka', kako bi to rekli jezikom va eg ps
ihijatra iza ugla. Nisam osjeao ni ta to nisam osjeao pola sata ranije. Jedina je raz
lika bila stoje tada moj
otac bio iv, a sada je bio mrtav. Jednostavna injenica.
Ali, iako toga tada nisam bio svijestan, prona ao sam i temu i naslov svoje sljedee
knjige.
Sluajnost.
x
Nebo se naoblailo kada sam si ao s vlaka i pre ao preko rubnika
\ do mjesta gdje je ekao taksi da me preveze posljednje tri milje do
doma. Dok smo se uspinjali uzbrdo, promatrao sam kako prolaze
poznati pejza i, gledajui ih po posljednji put i osjeajui, da budem
iskren, gotovo olak anje to to putovanje vi e neu morati ponoviti.
Barem su, rekao sam sebi, dobro na njega pazili. Mjesto nije bilo jeftino i pro dr
lo je skroman oev kapital i jednako tako njegovu mirovinu, i jo je trebalo dodati
nekoliko tisua godi nje iz mog vlastitog d epa. No to je bio novac kojeg sam bio sret
an platiti. Nekako je nadomje tao nedostatak topline izmeu nas, dozvoljavajui mi da
osjeam kako sam barem uinio sve to sam mogao, i daje moj otac bio taj koji me odbac
io i dr ao na odstojanju itav moj ivot, a ne ja koji ga niti na jedan nain nisam razoar
ao, izdao ili ga napustio.
Sara je, njoj na ast, bila jednako kao i ja odluna da budemo sigurni daje on dobio
najbolju moguu njegu kada je prije pet godina postalo jasno da vi e nije u stanju i
vjeti sam. Dva pada i sve vea ovisnost o alkoholu uinila su svoje. On nije bio alk
oholiar; bilo je to jednostavno ne to stoje mogao raditi. Bilo mu je dosadno. Mom j
e ocu bilo dosadno, i bio je ogoren, gotovo svoj itav odrasli ivot. Nastavio je pit
i i u domu, iako puno manje; to nije bilo jedno od onih dr avnih mjesta koje stare
ljude smatra smetnjama koje je najbolje drogirati da ni ta ne osjeaju i dr ati ih im
je mogue dalje. Imali su svoje vlastite sobe i, unutar razumno mogueg, vlastite ru
tine.
Kad sam iza ao iz taksija, na vratima stare dra esne kue pojavila se gospoa Tucker. Bi
la je ena ugodnog izgleda, u svojim etrdesetima, odjevena nemarno ali prikladno za
seoski kraj i izgledajui vi e poput najdra e tete nego neke dostojanstvene nadzornic
e. Odvela me u svoj ured, koji je gledao na irok prilaz
. t
DAVID AMBROSE
prekriven drvoredom. Bio sam zadivljen uinkovito u kojom je sredila svu neophodnu pa
pirologiju, ali mi je sinulo daje to u njenom zanimanju bila rutina na koju je b
ila sve osim nenaviknuta. Dok smo sreivali papire, donesen je aj, nakon ega me odve
zla do kapelice gdje je prethodnu veer bilo preneseno tijelo mog oca. Le ao je u 'p
rivremenom lijesu'; skoro sam se osramotio smijui se na glas kada sam uo da to tak
o zovu.
Ve smo odluili da e pokop biti sljedee jutro, u utorak. Nije bilo roaka iz daljine ko
je bi trebalo obavijestiti i dati im vremena da organiziraju putovanje, prema to

me nije imalo smisla ekati. Razgovarao sam sa Sarom, koja je rekla da e se te veeri
vratiti u New York i da e ili doi vlakom ili se dovesti rano u utorak. Rekao sam
joj da nije bitno da doe i da u razumjeti ako je prezauzeta, ali nije htjela niti u
ti o nedolasku.
Samo je preostalo da pokupim lijes u kojem e biti pokopan. Odabrao sam jednog za
kojeg sam mislio da bi on sam odabrao, jednostavan do te mjere daje bio asketski
, ali od najboljeg raspolo ivog materijala i proizvoaa. Moj je otac cijenio kvalitet
u, ali je s prezirom odbacivao sve to bi se dalo opisati pomodnim. Za njega je di
zajn bio voen funkcijom, sve nepotrebne ukrase smatrao je najgorim oblikom prvog
grijeha.
Popodne sam proveo prekapajui po stvarima u njegovoj sobi. Bila je gola i bezlina
u odnosu na druge sobe u koje sam zavirio kroz otvorena vrata dok sam koraao hodn
ikom prema njoj. Veina je ljudi imala fotografije svojih obitelji, bri no uvane sitn
ice sakupljene tijekom ivota, darove poslane od prijatelja i roaka. Moj otac nije
imao ni ta takvoga. Nekoliko knjiga, uglavnom trilera i pustolovnih pria; nekoliko
odijela, par pulovera i ne to sportske odjee; etiri para cipela. Jedine stvari u nje
govim ladicama, koje su veinom bile prazne, bile su arape, majice i donje rublje.
U ladici pokraj kreveta na ao sam njegov novanik. Sadr avao je nekoliko dolara u goto
vini, njegovu vozaku dozvolu koju je zadr ao iako nije vozio godinama, i nekoliko p
o utjelih posjetnica. U istoj je ladici bio privjesak s dva
SLUAJNOST
mala kljua koji su izgledali kao da bi mogli otvarati aktovku ili neki komad prtl
jage. U sobi nisam na ao ni ta slinog, ali, dok sam ponovo provjeravao, mlada je ena,
imenom Shirlev, koja je bila na du nosti to popodne, provirila glavom kroz vrata.
Imala je okruglo lice i irok osmijeh, i znao sam da se puno puta trudila izvui mog
oca iz njegove lju ture, sve bez uspjeha. Pitala je trebam li pomo ili mo da elim alic
u aja ili togod drugo. Zahvalio sam joj i rekao da sam dobro, zatim sam joj dao je
dnu polupraznu i jednu neotvorenu bocu viskija iz oevog kabineta i predlo io neka i
h da nekom od vrtlara ili zadr i sa sebe, kako ve sama odlui. Takoer sam je pitao bi
li mogla organizirati podjelu njegove odjee ako bi mogla biti nekome od koristi,
ili je poslati u neku mjesnu dobrotvornu trgovinu. Rekla je da e se pobrinuti za
to.
'Usput,' rekla je, ' elite li da netko iz skladi ta donese krinju va eg oca, ili ete se
njome pozabaviti dolje?'
' krinju?', rekao sam, iznenaen, jer se nisam sjeao daje imao i ta takvoga kada sam mu
pomagao prilikom useljenja. 'Koliko je velika?'
'Prilino velika,' rekla je, koristei rake kako bi u zraku nacrtala oblik koji je u
puivao na povelik komad prtljage.
'Je li zakljuana?'
'Ne znam.'
Pogledao sam kljueve koje sam jo uvijek dr ao u rukama.
'Sii u dolje,' rekao sam, 'ako biste mi pokazali gdje je'.
2
Skladi te, koje je, u doba kad je kua bila privatno vlasni tvo, bilo gara a za etiri aut
omobila, sada je bilo upljina bez prozora s dva dugaka uzdu na reda osvjetljenja na
stropu. Jedan od vrtlara dohvatio je sa police otrcani putni koveg i dovukao ga n
a sredinu betonskog poda. Bio je odu evljen kada mu je Shirlev pokazala boce viski
ja koje sam joj dao, zatim su se oboje taktino povukli da me puste da u miru preg
ledam oeve stvari.
Oba lokota otvorila su se munjevito poput mi olovki, ali sam oklijevao trenutak pr
ije nego sam podigao poklopac. Moja je prva pomisao bila da koveg ovakve veliine g
otovo sigurno mora sadr avati neke od oevih slika. Moj je otac, trebao bih objasnit
i, bio neuspje an umjetnik koji se predao oaju i gorini te zavr io svoj radni vijek iz
a pulta u trgovini mu kih tkanina. Nakon stoje to radio otprilike godinu dana, umr
la je moja majka - od sluajnog predoziranja, prema mrtvozornikovom izvje u. Ja sam,
dodu e, bio uvjeren, i jo uvijek jesam, da se radilo o samoubojstvu. Moj je otac sv
oj osjeaj neuspjeha prenio na nju, ne na neki brutalan fiziki nain, ve s tisuu malih
mentalnih okrutnosti. itav svoj ivot (bilo mije dvadeset kada je ona umrla) slu ao s
am njegove mrzovoljne primjedbe kako su kuanski okovi smrt za du u umjetnika. Kad s
ada razmislim, bilo je to gotovo kao daje samog sebe pripremao na neuspjeh za ko

jeg je u svom srcu znao daje neizbje an, i osiguravao mogunost da krivicu za to pre
baci negdje drugdje, radije nego na sebe. Je li on stvarno bio
SLUAJNOST
nadaren ili ne, nikada nisam saznao. Kada se napokon suoio s injenicom da gaje usp
jeh za kojim je udio zaobi ao, uni tio je sve svoje slike u jednom mahnitom popodnevu
i zabranio da ih se ikada vi e spomene u njegovom prisustvu.
I tako sam napokon u tom mranom bunkeru sa pomije anim osjeajima otvorio otrcani sta
ri koveg. Oeve su slike, iako sam s njima ivio toliko puno godinama, u meni ostavil
e tek nejasna sjeanja: blijedi, apstraktni pejza i, tedljiva uporaba boje, ni ta to bi
tada upadalo u oi vi e nego to mi je sad padalo na pamet. Dok sam odgurivao poklopac
, nisam znao da li da oekujem bolno suoavanje s oevom prosjeno u, ili da se pripremim z
a jo bolnije otkrie kako je bio istinski, ali zanemaren talent. Ne bi li to bila g
orka ironija, mislio sam, kada bih mogao uvjeriti Sam u vrijednost njegovog rada
i tako mu omoguiti neki manji posmrtni ugled?
Ali naravno, i mo da ne po prvi puta, otkrio sam da sam ga krivo procijenio. Koveg
je sadr avao samo starudiju, kr
ivota za kojeg nije nikada prona ao vremena ili si dao
truda da ga baci. Ili je mo da ovaj koveg bio mjesto gdje gaje bacio i zaboravio n
a njega. Prekapao sam po starim fotoaparatima, slomljenom radiju, kutiji jeftini
h i nikad otvorenih lisica, knjigama, pismima, hrpi razbacanih starih fotografij
a i dvama albumima u kojima je bilo zalijepljeno jo nekoliko fotografija.
Bio je tu i sve anj po utjelih starih novina. Bile su nedirnute, ne isjeci, iako je v
eina njih bila otvorena na nekoj odreenoj stranici. Letimice pregledavajui, vidio s
am nekoliko kritika oevih izlo aba koje je odr ao tijekom godina u razliitim opskurnim
galerijama u mjestima izvan dohvata ruke. Njihov je ton varirao od neuva avajueg d
o patronizirajueg, i najednom sam osjetio iznenadan ubod simpatije za sirotog ovje
ka suoenog s takvim odgovorom na rad u kojeg sam znao daje ulio sve stoje imao po
nuditi. Jednostavno nije bilo dovoljno, to je sve. Postoji teorija koja ka e da ak
o si siguran da si dao najbolje od sebe, onda neuspjeh nije tako te ko podnijeti.
Mislim da to nije istina. Mislim da najgora stvar od svega mora biti kada da najb
olje
DAVID AMBROSE
od sebe, radi i robuje i iscijedi posljednju kap dara koju mo e pronai u sebi, i onda t
i ka u da si potro io vrijeme uzalud, da od samog poetka nisi bio dorastao izazovu.
Neko sam vrijeme kleao sa sna nim osjeajem boli zbog protraenog ivota moga oca, jednak
o kao i zbog nezaslu ene bijede u koju je moju sirotu, skromnu, neambicioznu majku
odvukao njegov neuspjeh. Suze su mi bockale oi. Dok sam ih brisao, shvatio sam d
a je to bio trenutak oplakivanja kojeg si do sada nisam dozvolio: za kojeg sam s
e, zapravo, uvjerio da mi nije potreban. Davno sam oplakao svoju majku, ali nika
da nisam mislio da u plakati za njim. Opet sam bio u krivu. Bio je moj otac, i us
prkos njegovim manama nisam mogao drukije nego njegovati ga u nekom kutku mog src
a, i podr ati njegov heroizam u poku aju ostvarivanja zastra ujue nemogueg ivotnog zadatk
a kojeg si je sam postavio.
Postoji neka udna i jaka fascinacija starim fotografijama. Dohvatio sam punu aku o
nih koje su bile razbacane po kovegu i poeo ih pregledavati. Bile su uglavnom s go
di njih odmora na razliitim mjestima uz obalu Nove Engleske; neke snimljene prije m
og roenja pokazivale su moje roditelje kao lijep i sretan mladi par kojeg sam jed
va mogao prepoznati kao iste ljude s kojima sam odrastao. Bilo je i nekoliko moj
ih fotografija dok sam bio dijete za vrijeme jednog dugog i prekrasnog ljeta kad
a smo iznajmili malu kuu na Cape Codu. Sjeam se oca kako je itav dan sretno slikao
dok smo majka i ja oti li jedriti s na im susjedima, koji su imali dva djeaka otprili
ke moje dobi. To je ljeto bilo najljep e vrijeme mog djetinjstva. Gledajui unatrag,
mislim daje to bio posljednji put da su se moji roditelji zajedno dobro zabavlj
ali; bio je to sigurno posljednji put da smo se dobro zabavljali kao obitelj.
Uzeo sam jedan od albuma, pitajui se koja su to sjeanja moji roditelji (najvjeroja
tnije, mislio sam, moja majka) smatrali vrijednima da ih sauvaju na ovako poseban
nain. Fotografije su bile nalijepljene na jednostavne sive stranice, sve datiran
e prije mog roenja. Na nekoliko njih moja je majka bila u visokom stupnju trudnoe.
To su
SLUAJNOST
bile sretne slike, na veini njih bio je jo jedan par otprilike istih godina kao i

moji roditelji, ali ja ih nikada nisam vidio u svom ivotu. Bilo je oigledno da su
neke od fotografija snimljene u privatnom vrtu, kojeg takoer nisam prepoznao, i k
oji je oito pripadao drugom paru, ne mojim roditeljima. Na nekoliko je njih mu kara
c - zgodan s gustom tamnom kosom i irokim osmijehom - okretao odreske i kobasice
na ro tilju, a na ostalima je toio vino i servirao ruak mojim roditeljima. Njegova s
upmga, pretpostavljam daje to bila njegova supruga, bila je lijepa plavu a. Bilo j
e nekoliko njihovih fotografija na kojima su se grlili, glupirajui se pred kamero
m. U usporedbi s njima, moji su roditelji izgledali stidljivo i rezervirano. Sve
jedno, u isti sam mah osjetio povezanost i istinsku toplinu izmeu njih etvero. Bio
sam znati eljan saznati tko su oni, i za to su nestali iz ivota mojih roditelja prij
e nego to sam ih uspio upoznati.
Okrenuo sam stranicu i, zbog onog to sam vidio, zinuo od iznenaenja. Kao odgovor n
a moje pitanje 'Za to ih nisam poznavao?', stajala je fotografija koja je govorila
, nedvojbeno, 'Jesi'. Bila je to moja fotografija, mislim negdje oko desete godi
ne, gdje sjedim na zidu, na nekakvoj kamenoj ogradi na rubu terase ili balkona,
s nepoznatim parom koji me okru io sa svake strane. inilo se daje iza nas vrt, s ve
likom ukra enom urnom vidljivom iznad mog ramena. Oboje su nosili veernju odjeu: on
bijelu kravatu i frak, ona glamuroznu veernju haljinu. Ja sam imao obinu majicu i
kratke hlae, ali sam zagrlio njih i oni su zagrlili mene. Grlili smo jedni druge
i cerili se u kameru kao sretna obitelj. Nisam mogao vjerovati svojim oima. Uope s
e nisam sjeao te prigode.
Spustio sam album, jo uvijek otvoren na zagonetnoj fotografiji, i poeo razbijati m
ozak u nastojanju da se prisjetim gdje i kada je bila snimljena. Ali u mom je mo
zgu ostala potpuna praznina. Razmi ljao sam o svom ivotu u toj dobi i poeo pretra ivat
i mjesece i godine. Je li mogue da postoji neki komadi mog djetinstva, pitao sam s
e, kojeg sam iz nekog razloga zaboravio? Koliko sam do sada znao, nije bilo rupa
u mom sjeanju. Ali mo da tako gubitak pamenja i djeluje,
DAVID AMBROSE
preru ava se i od onoga tko od njega boluje skriva injenicu da ne to nedostaje.
Pa opet nisam mogao u to vjerovati. Malo to sam znao o gubitku pamenja bilo je daj
e to ne to ega je rtva intenzivno svjesna. Ili je ta fotografija bila la na - ali za to
bi to netko namjerno napravio? - ili djeak na toj slici nisam bio ja.
Ako on nije bio ja, slinost je bila nevjerojatna. Usporedio sam je sa svojim foto
grafijama koje sam gledao par minuta ranije, sa svima kojih se sjeam da su bile s
nimljene. Nije bilo sumnje daje slinost bila zapanjujua.
To nije imalo smisla. Nije bilo imena ili datuma ili bilo kakvih podataka napisa
nih uz fotografije u albumu. Izvukao sam nekoliko nezalijepljenih, ukljuujui i onu
gdje sam ja s nepoznatim parom. Nije bilo niega na poleini niti jedne od njih.
Dok sam nastavio nagaati, moj pogled je odlutao iz kuta albuma na jedne od po utjel
ih starih novina koje su le ale u kovegu. Bile su to jedne koje jo nisam pogledao, i
sada sam vidio da su stari primjerak Varietvja, tjedni pregled showbusinessa. Z
nati eljan saznati kakvu bi vezu mogle imati s mojim vrlo neglamuroznim roditeljim
a, podigao sam ih.
Ni ta na naslovnici nije privuklo moju pozornost, pa sam brzo listao u potrazi za
bilo im stoje moglo natjerati mog oca da ih zadr i u svom malom carstvu uspomena.
Na stranici etiri, preko etvrtine lista, prona ao sam fotografiju istog para, dok ih
posipaju ri om. Pria je bila naslovljena: 'Jeffrev Hart eni svoju "Larrv'V
'Britanska kazali ni i filmski srcolomac u usponu Jeffrey
Hart juer je o enio svoju plesnu i kazali nu partnericu Lauren Paige ('Larrv' za svoj
e poslovne prijatelje). Nakon kratkog medenog mjeseca par e se pojaviti na nacion
alnoj turneji 'Nevoljkogpoetnika'prije povratka u Veliku Britaniju kako bi ispuni
li filmske obveze koje imaju ondje.'
SLUAJNOST
Znai to su bili prijatelji mojih roditelja: glumci. Imao sam osjeaj da su bili zab
avni, zbog ega sam jo vi e alio to ih se nisam mogao sjetiti. Takoer sam jo dublje osje
io tugu kasnih godina mojih roditelja. Koliko se toga promijenilo u nekoliko kra
tkih godina.
Za to se nisam mogao sjetiti tih ljudi?
3
Rezervirao sam apartman u Traveller's Restu. Bio je daleko vei nego to mi je bilo

potrebno za jednu no, ali poslu it e kao mjesto gdje e se Sara moi presvui ili odmoriti
ako po eli. Nakon rane i milostivo kratke veere u Antler Roomu, gdje je posluga bi
la brza ali hrana u asna, ponovo sam u svojoj sobi pretra io oev koveg. Osim fotografi
ja i primjerka Varietyja, nije bilo niega to mi se inilo potrebnim zadr ati iz sentim
entalnih ili nekih drugih razloga. Oti ao sam do recepcije i tra io veliku, vrstu omo
tnicu. U nju Sam stavio foto-albume i stare novine, plus oeve nesretne kritike, a
zatim sam portiru dao napojnicu da se rije i kovega.
Zazvonio je telefon. Bila je Sara. Vraala se iz zrane luke JFK na Manhattan. Prove
st e no u stanu, zatim doi rano ujutro kao to je bilo planirano. Ali bilo je jo ne to d
aigo to mi je eljela rei. Doi e s na im uobiajenim vozaem, Raoulom, ali, umjesto natra
grad, on e je odvesti u Boston, gdje je trebala provesti par dana s nekim ljudim
a iz galerije koje je upoznala u Chicagu. Pitala je bih li volio poi s njom, ali
nije se iznenadila kada sam rekao ne hvala: znala je kako sam izgubljen u svijet
u umjetnosti, i kako je izgubljena za mene bila veina umjetnosti kojom se ona bav
ila. Tolerantno se nasmijala, zatim pitala jesam li dobro i nisam li previ e depri
miran zbog svega. Uvjerio sam je da sam dobro, i rekao da se veselim to u je vidje
ti ujutro.
SLUAJNOST
Sara i ja bili smo vjenani ne to vi e od sedam godina ('prokletstvo sedme godine', ka
ko bi rekao jedan od mojih prijatelja) i nismo imali djece. Ja sam ve jednom bio
o enjen, premlad, kada sam jo predavao na koled u i prije negoli sam se poeo baviti is
kljuivo pisanjem. Brak nije trajao dugo, malo vi e od tri godine; drago mije da mog
u rei da smo se rastali kao prijatelji. Sara je upravo navr ila trideset kada smo s
e upoznali i nije nikada bila udana. Jedan od razloga bio je taj stoje ulagala t
oliko mnogo vremena i energije u uspjeh galerije da joj je preostalo premalo i j
ednog i drugog za dru enje. Drugi je razlog bio stoje, izmeu hrpe manje ozbiljnih v
eza, imala jednu dugu vezu koja je pokazivala sve znakove da e zavr iti brakom, ali
je (iz razloga koje nikada nisam potpuno shvatio) na kraju puknula. ovjek koji j
e bio u pitanju bio je 'mladi odvjetnik koji ulijeva povjerenje' (postoje li uope
drukiji?) s politikim ambicijama. Nikada ga nisam upoznao i nisam imao pojma to je
postalo od njega. injenica je da nismo puno razgovarali o na im pro lostima. Oboje s
mo osjeali, pretpostavljam, daje nekako nezrelo inzistirati na potpunom razotkriv
anju svih prija njih seksualnih i romantinih veza. Bili smo prestari za to: dovoljn
o stari da shvatimo kako je puno va nije gledati naprijed nego unatrag.
Istina je da smo bili razliiti na mnogo naina, ali opet pretpostavljam da ima ne to
istine u poslovici da se suprotnosti privlae. Na primjer, ja, osoba spretna s rij
eima, imam malo dara za vizualne umjetnosti, iako shvaam da dvije stvari nisu meuso
bno iskljuene. Neki ljudi mogu biti spretni s rijeima i imati smisla za vizualno j
ednako lako kao da hodaju i vau vakau gumu u isto vrijeme; ali ja ne. Svijet kritike
umjetnosti i izlo aba, proces vrednovanja umjetnosti, bilo apstraktno ili financi
jski, za mene je ostajao skriven. Nauio sam puno od svoje supruge, ali ne dovoljn
o da razumijem za to su neke stvari koje su mi se sviale bile nemoderne ili jednost
avno dovoljno lo e da budu sramotne, dok su neke stvari koje sam prezirao smatrane
standardom prema kojem se sudi sve ostalo. No nikada se nismo svaali oko te teme
. Jedan od razloga
DAVID AMBROSE
zbog kojeg smo se tako dobro slagali bio je to nijedno od nas dvoje nije oklijeva
lo iznijeti svoje mi ljenje o radu onog drugog, ali imajui na umu daje to samo to:
osobno mi ljenje.
Sara je stigla u Traveller~s Rest sljedee jutro oko jedanaest sati. Zapravo uope n
isam trebao rezervirati apartman jer se ona nije eljela niti presvui niti odmoriti
. Izgledala je prekrasno u pripijenom crnom odijelu i kaputu i malom crnom e iriu pr
ivr enom pod gotovo tupim kutom na njenu dugu kestenjastu kosu. Jedna od stvari koje
sam uvijek volio kod nje (zapravo sam bio zastra en kada sam je prvi put upoznao)
bila je profinjena elegancija koju je imala u sebi. Svaki pokret, svaka gesta b
ila je napravljena s opu tenom graciozno u i stilom. Nije bilo nieg umjetnog kod nje,
nikakve uobra enosti koju sam sretao kod mnogih ena koje su se kretale u njenim kru
govima. Takoer je posjedovala toplinu i izravnost postupaka koji su inili da je lj
udi istog trena po ele upoznati i postati njeni prijatelji.
Primila me u naruje kao da sam izgubljeno dijete. 'Je li bilo stra no, dragi? Zvuao

si tako tu no kada sam te nazvala sino.'

'Dobro sam. Samo, zna , uspomene.' 'Znam. Zbilja znam.'
Sara je znala zato jer je izgubila roditelje u po aru koji je izbio u hotelu na ju
gu Francuske jo dok je kao tinejd erka bila na kolovanju. Bila je jedino dijete, i b
olan ok tog gubitka nikada je u potpunosti nije napustio. Mislio sam kako je veli
ka odgovornost nositi trag ranjivosti usporedno sa slikom pronicljive i uspje ne p
oslovne ene koju je svijet vidio. Kada sam zakoraio natrag daje pogledam, stojei u
sredini tog turobnog dnevnog boravka direktorskog apartmana, vidio sam da se stv
orila suza u kutku njenog oka. Dok sam je brisao jagodicom svog prsta, ona se na
smije ila kao da se ispriava i poela kopati po torbici u potrazi za maramicom.
' ao mi je to sam bila na putu...'
'Nije va no, zaista.'
'A sada se ak niti ne mogu vratiti kui s tobom.'
SLUAJNOST
'Ne brini. Dobro sam. Zahvalan sam to si uope ovdje. Hvala
ti.'
Ponovo se nasmije ila i lagano spustila poljubac na rub mojih usana. Pogledao sam
na svoj runi sat. 'Bolje da krenemo,' rekao sam.
Pogreb je bio u maloj prezbiterijanskoj crkvi na rubu grada. Osim nas dvoje i sv
eenika, jedini ljudi na groblju bili su Abigail Tucker, Shirlev, ostali lanovi oso
blja iz doma te jedan od stanara, umirovljeni ravnatelj kole s kojim je moj otac
povremeno igrao ah. Nije to bio neki opro taj, iako me to nije iznenadilo, i vjeroj
atno je bio vei nego to bi moj otac odabrao daje imao izbora.
Sara i ja ruali smo u malom mjestu kojeg smo prona li u restoranskom vodiu kojeg smo
imali u automobilu. Bilo je ladanjski - pretenciozan i stolice su bile poput ita
vih kabina za jednu osobu, ali je hrana bila iznenaujue dobra. Popio sam najbolji
coq au vin otkada smo pro le godine bili u Francuskoj. Sara je pojela odrezak od t
une na ro tilju kakvog nije probala ve dulje vrijeme. Popili smo bocu izvrstnog bur
gundca i nazdravili mom ocu. Siroti izgubljeni bijedni kukin sin. Gubitnik. Velik
i. Sara je posegnula preko stola i stisnula mi ruku. Znala je to sam mislio i osj
eao.
'Jebi ga,' rekao sam, 'on je donio svoje odluke i razljutio bi se ak kada bih pok
u ao s njim razgovarati o tome. elio bih daje znao da sam mu se na neki nain divio.
Ne na isti nain na koji sam ga prezirao. to god to znailo.'
Posegnula je za bocom i napunila moju a u do vrha. 'Postajem pomalo pijan,' rekao s
am. 'Za to ne bi? to se toga tie, postajem i ja.'
Gledao sam je. Ponekad sam se pitao to ena poput nje radi sa mnom. To ne znai da sa
m ja ai an, barem tako ne volim misliti. Kosa mi poinje biti pro arana s malo sijedih
vlasi, ali je jo uvijek ima dosta, hvala Bogu. Brkovi dou i odu, ali to je barem
stvar izbora. Pretpostavljam da izgledam poput onoga to jesam, ili sam bio, ili
DAVID AMBROSE
SLUAJNOST
sam mo da jo uvijek u srcu: neka vrsta rastresenog sveuili nog profesora. Osim to se ob
laim malo bolje nego ranije.
Za mene je sve poelo one noi kada me ravnatelj koled a (u to sam vrijeme predavao pr
avo) pozvao na veeru kao gosta - zamjenu za nekoga tko je dobio gripu. Veera je bi
la za grupu ljudi koji su znaajnim iznosima pridonijeli pro irenju knji nice. Sara je
bila meu njima. Njen je otac bio najsvjetliji primjerak biv eg studenta koled a, in en
jer koji je izumio neki mali mehaniki ista neega (za to nitko drugi nikada nije uo) to
gaje uinilo miljenikom vojske i, napokon, jednim od najveih njenih opskrbljivaa. Bi
o sam oaran njome, i malo upla en. Nije mi niti padalo na pamet da se zaljubim u nj
u. Bilo je oigledno nemogue. Bila je lijepa, pametna, i bogata. Izvan mog dometa.
Pa ipak - znate kako to ide - ma tao sam da bih joj mogao pru iti ne to to je trebala,
ne to to joj je nedostajalo u ivotu: ne to bezuvjetno. Razgovarali smo, prespavala je
kod ravnatelja i njegove ene, i veerali ponovo sljedee veeri. Kada je tjedan dana ka
snije zavr io semestar, oti ao sam u New York. Tri mjeseca kasnije bili smo vjenani.
Istina koju sam oduvijek prihvaao bila je da u svakoj vezi jedan partner voli vi e
nego drugi. To ne znai da drugi uope ne voli, ve da bi jedan bio vi e uni ten nego drug
i ako bi veza do la do kraja. Ironija je u tome daje esto 'bezuvjetni' ljubavnik on
aj koji je sretniji - sve dok je ta ljubav prihvaena, naravno. Osjeao sam se sretn

im i povla tenim to je moja bila.

'Zna ,' rekao sam, 'juer se desila najneobinija stvar. Prekapao sam po nekim stvarim
a koje je moj otac ostavio u starom kovegu. Bilo je puno starih fotografija, s od
mora i slino, sve ega se sjeam. Ali ima jedna na kojoj sam ja kao desetogodi njak s p
arom ljudi za koje se uope ne sjeam da sam ih ikada upoznao.'
'To se dogaalo i meni. Ne zna kada je slika snimljena, a na njoj netko kome si u p
rolazu upravo dobacio neobavezan pozdrav
izgleda kao tvoj najstariji prijatelj.'
'Ali na ovoj su slici svi namje teni, smije e se u kameru. I nose veernje toalete.'
'A ti?'
'Kratke hlae i sportsku majicu. Ali oni su bili glumci.'
'Kako zna ?'
'Zato jer je u kovegu bio stari primjerak Varietyja s lankom o njihovom vjenanju.'
'Ima li sliku kod sebe?'
'U hotelu je. Pokazat u ti je kasnije.'
Nikada je nisam pokazao. Kada me odbacila do hotela, ve smo pre li na druge teme ra
zgovora. Osim toga, bilo je kasno i morala je krenuti za Boston.
'Bit u samo dva dana, najvi e tri. Poslat u Raoula s autom natrag u New York i vrati
ti se zrakoplovom.'
Kada smo se ispred hotela poljubili za rastanak, poelo je ki iti. Gledao sam, i mah
ao, dok se automobil nije izgubio niz cestu. Zatim sam oti ao u predvorje i rezerv
irao taksi da me kroz sat vremena odveze na stanicu.
., . J
4
Nikada nisam bio veliki ljubitelj filmova. Sara je bila ne to vei od mene, ali nije
dno od nas nije posjedovalo neke prirunike u kojima sam mogao provjeriti filmske
karijere tajanstvenih prijatelja iz djetinjstva. No, primijetio sam specijalizir
anu filmsku trgovinu nekoliko blokova dalje od mjesta gdje smo stanovali i oti ao
do nje sljedee jutro.
Jedini Hartovi kojima sam uspio nai nekakav trag u svim tim knjigama na policama
bili su Dolores Hart, Harvev Hart, Moss Hart i William S. Hart. Postojala je Mar
y Hart u filmovima B - produkcije tridesetih godina, koja je kasnije svoje ime p
romijenila u Lynne Roberts. Naravno, postojao je i Lorenz Hart, pisac stihova, k
oji je umro 1943. Bio je poznat kao 'Larry', ba kao to je i Lauren Paige imala nad
imak 'Larry', pa je bilo logino pretpostaviti da je nakon udaje bila poznata kao
'Larry' Hart. Ali to je bila prilino tanka veza. Zapravo nikakva veza, samo neodr
eena sluajnost. to se tie karijera Jeffrevja Harta i Lauren Paige, nije bilo niti ri
jei.
Pitao sam ovjeka koji je ondje radio postoje li drugi izvori koje bih mogao konzu
ltirati. Stvorio se s nekoliko oma nih i starih knji urina koje su se specijaliziral
e u opskurnim kultnim filmovima, ali i tu smo pucali u prazno. On osobno nikada
nije vio za Larrvja Harta ili Lauren Paige, ili ne to slino tome. Ne priznavajui pora
z, povukao se iza raunala na stolu i poeo pretra ivati Internet. Nekoliko
SLUAJNOST
minuta kasnije uruio mi je isprintanu listu s pet filmova u kojima je glumio Jeff
rey Hart, u etiri od njih glumila je i Lauren Hart.
Podatak na komadu papira kojeg mi je dao bio je u najmanju ruku minimalan. Naslo
vi, glumci, redatelj, i u jednom sluaju pisac. Bez opisa radnji, bez kritika ili
biografskih podataka. Proljee u Piccadillyju datiralo je iz 1953. i oboje su glum
ili u njemu, kao i u Zvi dukanju iz 1958. Pojavili su se u sporednim ulogama pored
pop zvijezde koja se poku ala probiti glumom u Djevojakoj izviakoj patroli 1963., za
tim u U mojoj je juhi pijun 1967. Jeffrey je sam igrao u maloj ulozi u Srebrnoj li
ci 1973.
Tako sam malo znao ili mario za kinematografiju, stvorio sam dojam da je sve to
vrijedilo za manje nego blistavu karijeru. 'Srcolomac u usponu' o kojem se pisal
o u Varietyju, popeo se, inilo se, ne previsoko. Jesu li on i gospoa Paige jo uvije
k bili ivi, nisam imao pojma, iako sam pretpostavljao da ako jesu, ne bi im bilo
nemogue ui u trag. Ali samo zato da bih saznao gdje i kada sam fotografiran s njim
a? Nije se ba inilo vrijednim truda.
Bilo je vedro bistro jutro kada sam napustio filmsku trgovinu, ne to nakon jedanae

st. Prelazio sam Amsterdam na 87-oj, idui prema istoku kad je, dok sam do ao do plon
ika, moju pozornost privuklo, sasvim sluajno, ne to stoje le alo u jarku. Bila je to
igraa karta: as srca.
Igra rijeima, 'Harts' i 'Hearts' (srca), nije bila to to mi je privuklo pozornost.
Ono to me natjeralo da stanem i pokupim kartu bilo je sjeanje koje je poivalo uspa
vano mnogo godina. Bilo je to sjeanje na jednu knji evnu agenticu koju sam neko pozn
avao, ali je odonda odselila u Los Angeles. Njeno je ime bilo Vanessa White. Ona
nikada nije bila moja agentica, ali je predstavljala nekoliko drugih pisaca koj
e sam dobro poznavao. Mo da mi se sve to uinilo povezanim zbog asocijacije na Los A
ngeles i Hollywood i filmske trgovine iz koje sam upravo iskoraio, ne znam. Samo
znam da sam vidio igrau kartu i pomislio na Vanessu White.
DAVID AMBROSE
Ona je bila privlana i profinjena mlada ena koja je u ivala u prianju najprljavijih v
iceva koje sam ikada uo. Nikada nisam dokuio je li poku avala okirati ljude ili su pr
ostote bile jedina stvar koje je smatrala istinski zabavnima. Bila je to udna sup
rotnost njenom sjajnom izgledu i prilino finim manirama. Bila je osjeajna, produho
vljena ena. Sjeam se da mi je jednom rekla daje sakupljala neobine sitne stvari koj
e su joj se u nekom trenutku uinile kao znakovi koji pokazuju u nekom smjeru. Pok
azala mi je d epi koji se nalazio odostraga u njenom rokovniku u kojem je dr ala sitn
ice poput izrezaka iz novina i asopisa, neiji na vrljani rukopis na nekakvoj kartici
, spre ani cvijet i igrau kartu koju je prona la ispod stola u restoranu. Te su je st
vari, rekla je, vodile dalje drugim stvarima i usmjeravale njen ivot jednim odreen
im putem koji je iz nekog razloga bio pravi put za nju.
Niti sam seja pretvarao da razumijem o emu ona pria niti je ona previ e uporno obja nj
avala. No bilo je neega fascinantnog i neobino privlanog u nainu na koji je priala o
tome i oigledno je to za nju imalo duboko osobno znaenje. A sad sam ja stajao tu,
prona av i igrau kartu i razmi ljajui o njoj prvi put nakon toliko godina. Vanessa bi, n
aravno, pokupila kartu i zadr ala je, uvjerena da e je na neki nain odvesti do neega
drugoga.
Impulzivno, i jo uvijek ne znam za to sam to uinio, sagnuo sam se, podigao kartu i u
gurao je u novanik. Dok sam to radio, osjetio sam da se preko mog lica razvukao s
amosvjestan, mrvicu skeptian osmijeh dok sam rami ljao o izgledima da sada naletim
na Vanessu glavom i bradom nekoliko blokova dalje, ili mo da samo na nekog od onih
mojih prijatelja za koje je neko radila. To bi bila sluajnost vrijedna, kako to p
oslovica ka e, spomena. Ili, mo da, pisanja o njoj.
Ali ni ta se nije dogodilo. Nikakvih poznatih lica, ak niti netko koga bih povr no po
znavao.
Koraao sam dalje nekoliko blokova. A onda se ne to dogodilo.
SLUAJNOST
Mislim da je slika doprijela do mog mozga i moje je tijelo reagiralo prije nego
sam ja postao potpuno svijestan onoga to se nalazilo ispred mene. Sve ega se sjeam
bilo je da sam stao i buljio u izlog jedne od onih posebnih trgovina kolaima koje
prema va oj elji rade torte u svim moguim oblicima. Tamo je, ba u sredini izloga, bi
la ukra ena eerna kreacija u obliku igrae karte. Bio je to as srca.
Kao to sam spomenuo, bila je rana jesen, daleko od Dana zaljubljenih. Daje bio etr
naesti veljaa, to bi se te ko dalo opisati kao sluajnost. New York bi sav bio oblije
pljen srcima. Ali to je torta takvog oblika radila u izlogu usred jeseni? I kako
sam nai ao na nju samo nekoliko minuta nakon to sam pokupio onu igrau kartu?
Moj je prvi poriv bio pronai razumno obja njenje. Pretpostavimo, na primjer, daje o
naj tko je naruio tortu koristio igrau kartu da bi ljudima u trgovini pokazao tono t
o eli. To je bilo mogue, iako malo vjerojatno: napokon, tko na svijetu ne zna kako
izgleda as srca? Ali pretpostavimo da se to dogodilo. Tada je taj netko hodao n
ekoliko blokova sjeverno i ili izgubio kartu ili je bacio. To je bilo razumno ob
ja njenje.
S druge strane, veina bi ljudi mislila da je sluajnost bila razumno obja njenje. Toka
na kojoj bi stvari postale zanimljive, sinulo mi je, bilo bi gdje sluajnost ne b
i bila razumno obja njenje ve ne to neobino.
Nastavio sam hodati. Iako je ta tema plutala negdje u pozadini mojih misli ve nek
oliko posljednjih dana, tek sam tada, mislim, donio svjesnu odluku da sljedea tem
a moje knjige bude sluajnost.

5
Rad na toj temi nisam poinjao od nule. Nekoliko godina ranije bio sam kratko zain
teresiran za neobinost sluajnosti. Prvi put kada sam se zbilja propitivao o tome b
ilo je u koli, kada sam nai ao na popis izvanrednih slinosti izmeu ubojstava predsjed
nika Lincolna i Kennedvja. Bio je ovakav:
Lincoln je bio izabran u Kongres 1847., Kennedy 1947. Oba imena, Lincoln iKenned
y, sadr e po sedam slova. Supruge obaju predsjednika izgubile su sina dok su bile
prve dame. Oba su predsjednika ubijena pucnjem s lea u glavu u petak dok su sjedi
li pokraj svojih supruga: obojicu je naslijedio ju njak imenom Johnson, a ta su dv
a Johnsona bila roena u sto godina razlike. I jedan i drugi ubojica bili su ubije
ni prije negoli su privedeni pravdi. Imena John Wilkes Booth i Lee Harvev Oswald
sadr e svaka po petnaest slova. Booth je bio roen 1839., Oswald 1939. Lincoln je i
mao tajnika koji se zvao Kennedv; Kennedyje imao tajnika koji se zvao Lincoln. L
incoln je ubijen u Ford Theatru; Kennedv je ubijen u Ford Lincolnu.
Od tada sam vidio mnoge varijacije istog popisa, esto du e i ukra ene opsesivnim deta
ljima koji su graniili s ludo u. Neki su ljudi napravili karijere istra ujui tek ovaj j
edan jedini aspekt mita o Kennedvju.
SLUAJNOST
Ali ovjek i oekuje da takva stvar privlai udake.
Mislim da se nitko ne mo e sjetiti prve sluajnosti koja mu se ikada dogodila. Znam
da ja ne mogu. Do trenutka kada postane svijestan sluajnosti, ona ve postane ivotna i
njenica, ne to to si oduvijek uzimao zdravo za gotovo zato jer je bilo tamo, poput
vremena. Prijatelj te nazove ba kada si ti krenuo zvati njega. Naleti na nekog str
anca koji poznaje tvoju roakinju na drugom kraju svijeta. Ima nevjerojatnu navalu
sree - koja je, napokon, samo lanac sluajnosti -u nekoj igri na sreu.
Za takve stvari ne postoji obja njenje i veina bi ljudi vjerojatno rekla da za tim
niti nema potrebe. Sluajnost mo e biti trivijalna, u biti obino i jest; ili ti mo e pr
omijeniti ivci - kao eni koja je podigla slu alicu i upala u liniju, i ula mu a koji je
upravo nazvao svoju ljubavnicu iz ureda.
Jedan ovjek kojeg poznajem dobio je kodiranu rezervaciju leta koja je bila ista k
ao broj tablica na njegovom automobilu, kojeg je potpuno uni tio tjedan ranije. (O
ti ao je tim letom: ni ta se nije dogodilo.)
Kada smo se Sara i ja prvi put upoznali imala je dvije make koje su se zvale Dais
y i Alice, isto kao to su se zvale moje dvije neakinje. Smijali smo se toj sluajnos
ti, ali nismo to smatrali nekim predznakom ili slino.
Ali je li to bila sluajnost? Je li to i ta vi e od sluajnog pogotka? Puka prilika, bez
naajna i nesvjesna ljudskih sudbina koje mo da zavise od nje?
Ili ima ne to vi e u tome, ne to iza toga?
Ne to malo nakon to sam nai ao na vezu izmeu Lincolna i Kennedvja, otkrio sam da posto
ji jedna zgodna rije za nevjerojatnu sluajnost. Rije je bila sinkronitet, smislio j
u je psiholog CG. Jung koji je, s fiziarem Wolfgangom Paulijem, objavio raspravu
pod nazivom Sinkronitet: nevidljivi princip povezivanja. Bilo je to 1952.
Iznenaujue, ali u enciklopediji Britanicci jo uvijek se ne
DAVID AMBROSE
spominje da su se ova dva znaajna ovjeka, usprkos tomu to se o njima nadugako pi e kao
o pojedinicima, ikada poznavala. Uzalud ete u kazalu tragati za bilo kakvim spom
enom sinkroniteta. Zapravo ete bezuspje no pretra iti gotovo veinu znanstvene literatu
re. To je neopjevana suradnja izmeu ovjeka koji je stvorio neke od najosnovnijih t
ermina o kojima razmi ljamo (ukljuujui 'introventiran' i 'ekstroventiran', i 'kolekt
ivna podsvijest'), i ovjeka koji je zaslu an za presudan doprinos kvantnoj fizici, t
o mu je i donijelo Nobelovu nagradu.
To ba i nisu ljudi ijeg bi se dru tva sramili, mislio bih. Stoje taj propust inilo jo u
dnijim.
Prije dvadeset godina Concise Oxfordov rjenik takoer nije uvrstio tu rije. Sada jes
t, definirajui je kao: "Simultano pojavljivanje dogaaja koji se doimaju znaajno pov
ezanima, ali nemaju vidljivu vezu."
Jedan razlog za oprezno pojavljivanje te rijei iz intelektualnog ormara u kojeg j
e bila pospremljena bila je knjiga Arthura Koestlera, Korijeni sluajnosti, objavl
jena 1972. U njoj je povezao tu ideju s dostignuima u modernoj fizici kao to je kv
antna teorija indeterminencije i teorija vjerojatnosti, i tra io je unatrag sve do

radova o 'serijalnosti' na prijelazu stoljea. Serijalnost oznaava stvari koje se

dogaaju u skupinama. Kinezi su pisali o tome prije mnogo stoljea, a veina je ljudi
to iskusila u jednom ili drugom obliku. Za to, naprimjer, toliko ljudi vjeruje da
se stvari de avaju u trojkama? (Pa ak i ako se dogaaju, znaci li to i ta?)
Sljedei dan ugovorio sam ruak sa svojim agentom u centru grada. Bio je to jo jedan
ugodan jesenski dan, pa sam odluio pro etati - barem dio puta. Negdje oko Madisona
i malo dalje od 57-me ulice poeo sam osjeati elju za alicom kave. Gledajui u prolazu
na sat, vidio sam da imam puno vremena, pa sam stao u jednom malom kafiu - nisam
se sjeao da sam tu ikada ranije bio, pa ak niti primijetio taj kafi. Uvukao sam se
u prvi slobodan separe na koji sam nai ao.
SLUAJNOST
Neko je ostavio novine u kutu i ja sam ih pomaknuo. Dok sam ih pomicao, vidio sa
m da su otvorene na djelomice rije enoj kri aljci. Inae nemam puno interesa za kri aljk
e, ali iz nekog je razloga ova privukla moju pa nju, i mislio sam kako u je poku ati
zavr iti dok u ispijati svoju kavu.
est vodoravno, primijetio sam, bilo je upisano 'srdaan'.
Jo srca. Karta, torta, sada ovo. Moj interes povisio se za stepenicu.
Kad sam popio svoju kavu, dovr io sam i kri aljku. (Nije bila velika intelektualna m
ajstorija; novine su bile tek jedan od tabloida.) Jedan stupac bio je 'ime drams
kog pisca Shawa', koje je George, koje je takoer i moje ime. Drugi je bio 'svaka
ga zvijezda ima', pet slova, to sam odgonetnuo daje 'agent'.
Negdje sam proitao da su kri aljke (kao to sam rekao, nikada nisam bio ovisnik o nj
ima) .poznati izvori sinkroniteta. Ovisnici ka u da esto nailaze na ne to o emu su dan
ima razmi ljali kako iskrsava u pitanjima ili u nekom od odgovora. To se izgleda d
e avalo i meni. Bio sam na putu da vidim svog agenta, i ovaj itav lanac 'la nih' ili
'istinitih' ili jednostavno 'marginalnih' sinkroniteta poeo je kada sam vidio kar
tu, as srca, koja me podsjetila na jo jednog drugog agenta. I sada sam prona ao svo
je ime, George, u kri aljci koja je osim toga sadr avala i rijei 'srdaan' i 'agent'.
Mu karc u separeu na drugom kraju prostorije se glasno smijao. Okrenuo sam se i vi
dio daje sjedio leima okrenut meni i razgovarao na mobilni telefon. Bilo je oigled
no daje bio nesvjestan mog prisustva kao to sam do maloas i ja bio nesvjestan njeg
ovog.
'Vau,' rekao je onome s kirnje razgovarao i bez apsolutno ikakve veze sa mnom, '
to je prava sluajnost!'
Kada sam napu tao kafi, shvatio sam da sam tamo sjedio du e nego to sam mislio; ako ne
po urim, zakasnit u na ruak. Uzeo sam taksi, dao adresu u Maloj Italiji gdje sam se
nalazio sa svojim agentom.
DAVID AMBROSE
Dok sam se vozio, nastavio sam s prebiranjem jutro njih dogaaja u svojim mislima.
Desio mi se niz sluajnosti koje nisu, koliko sam tada mogao vidjeti, znaile ni ta, a
opet su tvorile obrazac. Ali moraju li obrasci ne to znaiti? Ili, postavimo to dru
kije, mo e li red nastati iz nereda, a da ne postoji neka znakovitost vezana uz pro
ces? Mo e li tako zamr ena mala sekvenca sluajnosti, poput ove koju sam upravo do ivio,
biti isti sluajni pogodak?
Ili su ovakve stvari, pitao sam se, koristei Wordsworthovu frazu koju bi, siguran
sam, Jung odobrio, ukazivale na 'ne to daleko dublje povezano'?
Pro lo je neko vrijeme dok nisam registrirao injenicu da se taksi ne kree, i to ve ne
ko vrijeme. Buljio sam u ista ukipljena vozila oko mene i plohu zida sa izblijed
jelim transparentom na kojem je pisalo 'likvidacijska rasprodaja'. Promet je tek
ao glatko sve dok nismo do li do toke sjeverno od Penn Stationa, gdje smo upali u t
akvu gu vu da se inilo kako su sva vozila zajedno slijepljena u rastezljivu, nepokr
etnu masu. Bila je tu uobiajena koliina trubljenja, mahanja rukama i vrijeanja pogr
dnim imenima, sve bez koristi. Zakljuio sam da e biti najbolje ako poem podzemnom el
jeznicom, pa sam platio taksi i poeo ustro hodati prema najbli em ulazu.
Na vrhu stepenica zazvonio je moj mobitel. Napokon sam prije nekoliko mjeseci po
pustio napretku i kupio jednog. to se mene ticalo, bila je to samo jo jedna stvar
za izgubiti; istovremeno sam morao priznati daje, kada ga nisam gubio, ponekad b
io koristan.
'Halo,' rekao sam, uzmiui nekoliko koraka i sklanjajui se dvosmjernoj bujici ljudi
koji su ulazili i izlazili iz podzemne.

Mu ki glas je rekao, 'Larry, kako je?

' ao mije,' rekoh, 'imate pogre an broj. Ovo nije Larry'.
Mu karac se nasmijao i rekao, 'Ma daj, Larry, prestani se zafrkavati.'
'Moje ime nije Larry,' ponovio sam. 'Nazovite ponovo.'
SLUAJNOST
'Vi zbilja zvuite kao on.'
'Slu ajte,' rekao sam, postajui pomalo iznerviran njegovom uporno u, 'nemam vremena za
ovo. Sada moram prekinuti.'
Tako sam i napravio, i nastavio niz stepenice. Imao sam neke kovanice u d epovima,
pa sam odmah pro ao i slijedio znakove za platformu koju sam trebao.
Jo se jedna manja sluajnost desila za vrijeme puta. Opet se pojavilo oblije 'srca'.
Preko puta moga sjedi ta u podzemnoj bio je oglas za Ameriko srano udru enje. Poeo sam
se pitati - vi e s uenjem nego sa strahom - poku ava li mi sudbina ne to rei. Smije i li
i se neka ljubavna avantura, ili srani udar? Ali umirio sam se uz osmijeh, divei s
e kako brzo reagiramo na najmanji element neobinog: kako nas najmanje premje tanje
u na oj svakodnevnoj realnosti mo e baciti u naruje ma te. Sve stoje potrebno jest prom
jena u ritmu stvari. Sluajnost ili dvije.
Kada sam stigao na odredi te i iza ao na svjetlo dana, jo sam uvijek imao pet minuta
hoda do restorana. Ve sam kasnio pet minuta, ali to nije bilo ni ta stra no: moj je a
gent zadovoljno pijuckao svoj prvi martini i listao Times. Svejedno, po urio sam to
sam br e mogao.
Nisam niti bio svijestan da sam koraao u smjeru starog kina, krasno sauvanog u diz
ajnu iz tridesetih. Znao sam ga dobro jer je nedavno u njemu prikazivana retrosp
ektiva Orsona Wellesa. Sara je bila vei ljubitelj filmova od mene, ali i ja sam i a
o s njom gledati Kanea, Ambersonove i Dodir zla, najavljene u 'svjetlucavim novi
m obradama'.
Veliki ator protezao se iznad nogostupa, sav u crvenom i bijelom staklu sa srebrn
im i crnim porubima. Pogledao sam na njega, ne ba zainteresiran to se prikazuje, a
li ono to sam vidio, zaustavilo me na mjestu.
U mene su gledale dvije rijei, napisane ovako:
LARRY
HART
DAVID AMBROSE
Ljudi su se progurivali pored mene u oba smjera dok sam ja tako stajao. Obrasci
su mi poeli jurcati glavom, ali odbijajui imati smisla. itavo sam jutro viao oblik '
srca' kao i samu napisanu rije. Sada je opet bila tu napisana kao prezime tajanst
venih prijatelja mojih roditelja, Jeffrev i 'Larry' Hart. A 'Larry' je bio onaj
s kojim je elio razgovarati mu karac na telefonu. Sad ovo.
Dok sam buljio gore u ime, postao sam svijestan ovjeka na ljestvama koji je slova
skidao dolje. Nastavio sam gledati dok je posezao za slovom "T od 'HART'. Onda
'R', i pru io ih je dolje svom kolegi na zemlji. U trenutku su sva slova bila uklo
njena i taje strana atora ostala prazna; oigledno se toga dana mijenjao program.
Nastavio sam hodati ispod nadstre nice. Zatim sam stao da se ogledam natrag i vidi
m je li se ime 'Larry Hart' ponovilo na toj strani.
Vidio sam da pi e ovo:
LARRY PARKS
GINGER ROGERS
u 'THE JOLSON STORV
u 'ROXIE HART'
Dok sam promatrao, ona dvojica su dovukla svoje ljestve i poela razmontiravati i
ove rijei, poev i izvana prema unutra.
Poeo sam se, iskreno, osjeati tek malo neobino. Brzo sam nastavio svojim putem, odj
ednom tjeskoban - i iracionalan - da im prije doem do sigurnosti restorana kojeg s
am dobro poznavao, i ohrabrujueg dru tva mog agenta i starog prijatelja.
Ali moje su misli brujale od raznih pitanja i moguih odgovora. Prvo je bilo je li
se netko mogao aliti sa mnom. Ali nisam vidio kako bi to moglo biti mogue.
Pa to se onda dogaalo? Je li se ne to dogaalo?
SLUAJNOST
Sjetio sam se da sam negdje proitao teoriju da samo razmi ljanjem o sinkronitetu mo e
prouzroiti da se udne stvari ponu de avati oko tebe. Mislim da bih u to mogao povjero
vati do neke toke, ali samo u smislu da mo e biti vi e nego obino svijestan stvari koje

bi se dale protumaiti kao sluajnosti.

Ali ak ako je teorija u doslovnom smislu bila istinita, nije obja njavala ni ta. Priv
laenje sluajnosti samo razmi ljajui o njima bilo je ak mo da nevjerojatnije nego ih jedn
ostavno do ivjeti iz vedra neba.
U svakom sluaju, nije se dalo pobjei od injenice da su mi se, otkada sam poeo razmi lj
ati ak napola ozbiljno o sluajnosti i teoriji sinkroniteta, poele de avati udne sitne
sluajnosti.
U najmanju ruku mogao sam u ivati u ugodnoj pomisli da je moja sljedea knjiga popri
mala oblik sa zadivljujuom lakoom i brzinom.
Mo da (vjeni optimistian san svakog pisca) e se ova napisati sama.
6
Moj agent, Lou Bennett, godinama je napredovao i dr ao se svojih principa. Bez obz
ira na modne trendove koji su prolazili kraj njega, zadr ao je svoj ured u Maloj I
taliji, opravdavajui se stanarskim ugovorom za kojeg je tvrdio da bi bio budala a
ko bi ga se odrekao samo zato da bi se preselio na otmjeniju adresu, ak iako je b
io jedan od najpo tovanijih starijih pripadnika svoje profesije. Njegove navike uk
ljuivale su ruak u istom talijanskom obiteljskom restoranu svaki dan. Ako bi ga ne
tko od njegovih klijenata elio vidjeti, ili bi neki izdava radije nego telefonom r
azgovarao u opu tenijem ozraju, onda je na njima bilo da se upute u Dino's blizu Br
oome i Motta. Veina njih bila je sretna tako i postupiti, djelomino zbog privilegi
je i zadovoljstva to posluju s Loum, djelomino zbog hrane, koja je bila upravo naj
bolja koja se mogla nai igdje izuzev u malom selu u Toskani odakle je do la obitelj
koja je podsjedovala restoran.
'Razgovarao sam s Mikeom jutros,' rekao je. 'On misli daje previ e nalik na tvoju
posljednju knjigu.'
Telefonom sam rekao Lou da sam razmi ljao o pisanju o sluajnosti i predlo io neka zam
isao prenese Mikeu Babcocku, koji je bio glavni urednik mojih izdavaa. Bio sam iz
nenaen uv i da nije bio vi e entuzijasti an.
'Nije ni ta slino mojoj posljednjoj,' protestirao sam. Moja zadnja knjiga bila je o
praznovjerju i kako esto je ono ukorijenjeno
SLUAJNOST
u znanstvenim i povijesnim injenicama. Razumijem za to on mo da misli da postoji pove
zanost, ali ovo je zaista o neem drugom. U svakom sluaju, ja ovu knjigu pi em bez ob
zira svia li se Mikeu ova ideja ili ne. Dozvoli mi da ti samo ispriam to mi se dogo
dilo u ovih nekoliko zadnjih dana.'
Lou je slu ao moju priu s blagim skepticizmom. 'Naravno,' rekao je, 'ti si u pravu,
znam. udne se stvari de avaju.'
U kutu njegovih oiju bio je nagovje taj smijuljenja. Znao sam da mi ne vjeruje u po
tpunosti. 'Popijmo grappu,' rekao je, ma ui starijem konobaru.
Poeo sam protestirati, ali otpuhnuo je moje prigovore na stranu.
'Slu aj,' rekao je, 'danas popodne nee raditi, pa k vragu -pojedi po ten ruak.'
Bila je to istina: popodne, nakon ruka s Loum, je bilo uvijek jednako mrtvo bar to
se posla ticalo. Lou se od zadovoljstva iroko smije io kada je otvorena stara, pra i
nom pokrivena, boca. Popio je duplu, ali ja sam povukao crtu nakon prve. Mislim
da nisam nikada poznavao nekoga tko je mogao piti toliko puno kao Lou i ipak nas
taviti uinkovito raditi kroz itav dugaak dan. Mora da mu je bilo gotovo sedamdeset,
ali je imao vrstu grau kakvu nisam siguran da vi e raaju.
'Stvar je u tome,' rekao sam, naslanjajui se i pu tajui da se toplina likera ugodno i
ri mojim biem, 'da ne postoji nitko iv komu se nije dogodila neka vrsta neobine slua
jnosti u neko doba, i mo da vi e nego jednom. To je univerzalno iskustvo. Kako je ko
d tebe, na primjer? Zasigurno ti se morala dogoditi neka nevjerojatna sluajnost b
arem jedanput u tvom ivotu.'
Njegove obrve su se podignule. 'Meni? Isuse, meni se ni ta ne de ava. Ja sam samo ag
ent. Druga grappa nakon ruka je najvee uzbuenje mog ivota.'
'Ma daj, Lou,' rekao sam, odluan izvui iz njega neko priznanje, 'nemoj mi rei da si
ti jedina osoba na svijetu koja nikada
DAVID AMBROSE
nije iskusila neobinu sluajnost, zato jer ti neu povjerovati. Mo da ih se ti jednosta
vno ne trudi zapamtiti, kao veina ljudi - ali kladim se da se mo e neega prisjetiti ak
o poku a .'

Lou je slegnuo ramenima, kao starac koji je sve to ve vidio: jo uvijek na vrhu svo
je igre, iskusni igra, kojeg vi e nije lako zadiviti ili zabrinuti oko toga da mora
zadiviti druge ljude. Trenutno je njegova pozornost bila usmjerena na vaenje cig
are iz celofanskog omota. Pu io je istu marku otkada sam ga poznavao, i inilo se da
nikada u potpunosti nije savladao trik skidanja tih omota. Napokon ju je pripal
io, zatim ugasio ibicu i ispuhnuo oblak gustog plavog dima. (Jo jedan razlog zbog
kojeg sam sumnjao da Lou ondje jede svaki dan bio je taj to je Dino imao vlastita
pravila o tome tko je smio pu iti to i gdje, i svatko kome to nije odgovaralo moga
o je ostati vani.)
'Pa, pretpostavljam,' rekao je,' da je jednom bila jedna stvar. Prije nekoliko g
odina imao sam neki posao u Los Angelesu i kao uvijek kada sam tamo, nazvao sam
starog prijatelja, producenta. Na li smo se na ruku i on mi je ispriao ne to to se dogo
dilo mjesec dana ranije. Bio je na filmskom festivalu u Santa Monici i vidio men
e kako razgovaram s nekim tipom. Tako nam je pri ao i rekao, 'Lou, kako mo e biti u g
radu i ne javiti mi se?' Mislim, zbilja je bio ljut. Bili smo prijatelji. Uvijek
sam nazvao. Ali ovaj je tip samo gledao u njega kao daje bio lud. To je bio nek
i drugi tip, ne ja. Ali ne neki tip koji slii malo na mene. Prema mom prijatelju,
tip je bio ja.'
Lou je podigao svoje ruke, dlanovima okrenutima prema gore, sa cigaretom stegnut
om izmeu dva debela ali savr eno manikirana prsta.
' to da ti ka em?'
'Pa to je to, vidi ,' rekao sam pobjedniki. 'Ne to se desilo i tebi. Ne vjerujem da p
ostoji jedna osoba koju e ikada sresti da nije do ivjela neku nevjerojatnu sluajnost.
'
'Da budem precizan', rekao je, 'to se nije dogodilo meni. Dogodilo se tom mom pr
ijatelju koji je mislio da me je vidio. Kada
SLUAJNOST
zapravo bolje promisli o tome, to niti nije prava sluajnost. To je bila pogre ka - t
aj moj prijatelj zamijenio je nekog drugog za mene. To nije sluajnost.'
'Dvoje ljudi koji izgledaju isto jest sluajnost,' rekao sam. Lou je slegnuo ramen
ima. 'Ka u da svatko ima dvojnika.'
'Mo da. Sigurno postoji mnogo ljudi koji nalikuju jedni drugima. Sjeti se filmskih
zvijezda i politiara. Oni svi imaju svoje dvojnike.'
Sjedili smo upromi ljajuoj ti ini neko vrijeme. Lou je zavr io svoj konjak i spustio a u s
a zavr nom izjavom. 'Dobro,' rekao je, 'ako je ova knjiga to to eli raditi, samo napr
ijed i napi i je. Mislim da emo navui Mikea na nekoliko poglavlja - i vjerojatno izv
ui bolji ugovor.'
Zatra io je raun, kojeg sam ja poku ao platiti, ali je Lou inzistirao da je njegov te
je na vrljao svoje ime preko njega. Kada smo se rastajali na ploniku, Lou mi je st
isnuo ruku, grabei me u isto vrijeme za lakat, kao stoje uvijek inio.
'Javi mi kako napreduje s knjigom,' rekao je. i pozdravi Sam kada bude razgovarao
s njom.'
Oti ao je prema uredu, jo uvijek otpuhujui velike oblake dima iz onoga stoje ostalo
do njegove cigare. Uputio sam se u suprotnom smjeru.
Glumac Anthony Hopkins, kada mu je bilo ponueno da glumi u filmu "Djevojka iz Pet
rovke", elio je proitati roman Georgea Feifera na kojem se film trebao temeljiti,
ali nije mogao pronai kopiju niti u jednoj londonskoj knji ari. ekajui podzemnu eljezn
icu na Leicester Sauare stanici, nai ao je na knjigu ostavljenu na sjedalu. Bila j
e to kopija romana, s nekim opaskama na aranim na marginama. Kasnije kada je upozn
ao autora, Hopkins je saznao daje njegov prijatelj izgubio Feiferov primjerak kn
jige s opaskama. Bila je to knjiga koju je Hopkins prona ao.
DAVID AMBROSE
Stajao sam u knji ari rabljenih knjiga na koju sam nai ao tumarajui po Villageu. Post
oji ne to to se zove 'knji ki aneo' s ime su upoznati svi pisci i studenti. Odnosi se n
a magian nain na koji, kad god poinje istra ivati odreenu temu, u tvoje krilo ponu pada
i bitne knjige i komadii podataka. To je pomalo kao i onaj sluaj, koji je svatko i
skusio, ne samo pisci, kada naie na neku novu i nejasnu rije, a potom je pronae u nek
oliko sljedeih dana u tako irokoj i estoj uporabi da ne mo e vjerovati kako je nikada
ranije nisi bio svijestan.
U svakom sluaju, prebirao sam po policama u potrazi za bilo im o sluajnostima ili s

inkronitetu. Knjiga Briana Tnglisa iz 1990. bila je prva koju sam izvukao, a str
ana na kojoj sam je otvorio, iznijela je priu o Anthonv Hopkinsu i Djevojci iz Pe
trovke.
Jo jedan mali komadi udnovatosti itavoj je stvari dodala injenica daje redatelj Djevo
jke iz Petrovke bio Robert Ellis Miller, scenaristi Allan Scott i Chris Brvant sva trojica bili su moji prijatelji.
Onda? udno ili ne? Bar sam se na neki ugodan nain osjeao neobino ohrabren. Kupio sam
dvanaestak knjiga o temi na koju nisam prije nai ao i vratio se taksijem natrag u
stan. Promet je bio spor i gust kao to je bio jutros.
Tada sam je vidio - Saru. Moj je taksi skretao s Tree kada je upao u jednu od oni
h gu vi koje izazivaju zastoj u svim smjerovima. Umorno sam gledao uokolo mislei ka
ko bih radije hodao da nije bilo sve nja knjiga kojeg sam morao nositi, kada sam u
gledao njen nepogre ivi profil u stra njem dijelu drugog taksija u zagu enom prometu d
va reda od mene. Barem sam mislio daje nepogre iv. Vidio sam je tek letimino prije
negoli se okrenula, razgovarajui s nekim tko je bio s njom u taksiju, a koga ja n
isam mogao vidjeti. Bio sam spreman vozau baciti novanicu i izai van kada je tkogod
bio sa Sarom oigledno dobio istu ideju. Vrata taksija su se otvorila i visoki do
bro graeni mu karac s gustom plavom kosom iza ao je van, sagnuo se da ne to ka e ili mo da
spusti kratki poljubac za rastanak - nisam
SLUAJNOST
mogao vidjeti s mjesta na kojem sam bio - zatim zatvorio vrata i dugim koracima u
stro nastavio koraati po nogostupu, brzo nestav i u gomili. Moja je ruka bila na kv
aki u elji da otrim i saznam to se de ava, kada je prometna traka u kojoj je bila Sar
a zateturala naprijed i potekla u tekuem gibanju koje je uinilo nemoguim daje susti
gnem pje ice.
Ako je to, naravno, bila Sara. Mo da sam grije io. Bio je to tek letimian pogled. I o
sim toga ba sam vodio onaj razgovor s Louom kako ljudi imaju dvojnike. Bio sam ne
upitno namamljen, kako bi to rekli psiholozi, da mi se desi nekakvo hitro krivo
tumaenje takve vrste.
Osim toga, Sara je bila u Bostonu. Bilo je nezamislivo da bi se ona vratila na M
anhattan bez mog znanja.
Moj se taksi takoer poeo kretati, iako je njen do tada ve davno nestao iz mog vidok
ruga. Imao sam ideju. Vadei svoj mobitel nazvao sam njen broj. Odmah se javila.
'Bok,' rekao sam, 'kako si'? Nedostaje mi.'
i ti meni. to radi ?'
'Sjedim u taksiju izmeu Lexa i Parka. Upravo sam ruao s Louom.'
'Kako je on?'
'Dobro. Kako si ti?'
'Zauzeto. Vraam se sutra, sredinom popodneva.'
'Gdje si? Da li je to to ujem u pozadini promet?'
'Da. I ja sam u taksiju.'
'U taksiju gdje?'
'U Bostonu, naravno.'
'Gdje u Bostonu?'
'Izmeu... nisam sigurna, da vidim... upravo dolazim do Hancockove zgrade. Za to?'
DAVID AMBROSE
'Ma, ni ta. Sluajnost, oboje smo u taksiju.' 'Da, pretpostavljam da jest.' 'Volim t
e, Sara.' 'Vidimo se sutra.'
7
Ostatak popodneva proveo sam itajui u pospanoj omaglici u kojoj me uvijek ostavlja
o taj ruak s Louom. to sam vi e itao, povremeno tonui u san i budei se uz trzaj, vi e sa
shvaao kako je varav i nepouzdan bio pojam sluajnosti. Dugo sam bio svijestan tog
a da ako zbilja odlui u ne to vjerovati, bilo u misterije, urote, ili duboke znakovi
tosti bilo koje vrste, tada e uvijek nai dokaze za to. Kada sam razmi ljao o tome, na
primjer, shvatio sam da mogu izmisliti dvanaestak sluajnosti upravo tada i ondje
, samo gledajui po mom vlastitom uredu u stanu. Dvije jednake kemijske olovke le al
e su pod potpuno istim kutevima na suprotnim stranama mog stola. Boja saga na po
du reflektirala se u boji auta kojeg sam mogao vidjeti kroz prozor. Zrakoplov je
preletio nebom istog trena nakon to sam ja bacio pogled na sliku zrakoplova na p
rednjoj strani izgu vanih jutarnjih novina. Ali stvari poput tih nisam brojao. Tra i

o sam ih i nametnuo vezu izmeu njih. Prava sluajnost mora vam se prikrati i iznena
diti vas, kao zadnja reenica vica, osim to tu nema uvoda, nema strukture. Ona nema
smisla, a opet ima smisla neoekivane vrste.
inilo se da nema puno novog ili zaprepa ujueg niti u jednoj od knjiga koje sam kupio.
Predstavljeni primjeri bili su uglavnom raznoliki, tipa 'Samo zamislite ovo':
Mu karac je izgubio svoje gravirano nalivpero u Florenci, Ju na Karolina. Tri godine
kasnije on i njegova supruga bili su
DAVID AMBROSE
u New Yorku. Dok su napu tali hotel, ona je uoila pero na ulici. Bilo je to pero nj
enog mu a, s jasno ugraviranim njegovim imenom.
Neke su bile toliko nevjerojatne da sam se gotovo morao smijati na glas:
Kada je njegova policijska postaja promijenila broj telefona, engleski je pozorn
ik sluajno dao foivu verziju novog broja svom prijatelju. Nekoliko dana kasnije,
dok je usred noi provjeravao tvornicu, primijetio je da su vrata otvorena i daje
upaljeno svjetlo u upraviteljevom uredu. Oti ao je istra iti. Nitko nije bio u uredu
, ali dok je bio ondje, zazvonio je telefon. Javio se. Bio je to njegov prijatel
j, koji je zvao pogre an broj koji mu pozornik zabunom dao - za kojeg se pak ispos
tavilo daje biv i broj upravo tog ureda.
Jedan ili dva bili su pomalo zastra ujui:
1838. godine Edgar A Han Poe napisao je priu pod nazivom 'Pripovijest o A. Gordon
u Pymu\ koja je opisivala kako su trojica pre ivjelih brodolomaca ubili i pojeli m
alog od palube, ije je ime bilo Richard Parker. 1884. The Times je objavio suenje
trojici pre ivjelih brodolomaca zbog optu bi za ubojstvo i pro diranje malog od palube
- ije je ime bilo Richard Parker.
Ovo je mo da bio moj najdra i:
1893. Heniy Ziegland iz Honey Grovea, Teksas, ostavio je svoju dragu i ona se ub
ila. Njen brat poku ao ju je osvetiti pucajui u Zieglanda, ali metak je samo okrznu
o njegovo lice i zabio se u drvo. Brat je, mislei daje ubio Zieglanda, poinio samo
ubojstvo. 1913. Ziegland je sjekao drvo u koje se zabio
SLUAJNOST
metak. Imao je problema s obaranjem tog stabla te je na kraju koristio dinamit.
Metak je jo uvijek bio u lijebljen u stablu, i eksplozija gaje izbacila u Zieglando
vu glavu - dvadeset godina nakon stoje bio ispaljen s namjerom da ga ubije.
Kako je padao mrak, poeo sam se osjeati nemirno i odluio sam pro etati. Ve sam odluio p
reskoiti veeru, ali mislio sam da bih mogao navratiti u bar na Broadwayu kojeg sam
volio i popiti nekoliko pia. Dok sam hodao, u glavi sam vrtio jednu raspravu izm
eu Freuda i Junga o kojoj sam itao. Freud je smatrao daje sva pria oko paranormalno
sti - ukljuujui i stvari poput sinkroniteta -glupost. Jung je, s daige strane, uvi
jek bio otvorenog uma, odbijajui, kako je on to rekao, 'poiniti pomodnu glupost ko
jom se sve to se ne da objasniti smatra prijevarom'. Postajao je sve vi e frustrira
n slu ajui Freuda kako nadmeno pria protiv paranormalnosti, konano osjetiv i ne to stoje
opisao kao:
'udnovat osjeaj... kao daje moja dijafragma nainjena od eljeza i postaje u areno crven
a... U tom se trenutku zauo tako glasan tresak u ormaru za knjige, koji je stajao
pored nas, da smo obojica istrali u panici, bojei se da e se prevaliti na nas.'
Freud je odbio vjerovati da postoji neka veza izmeu tog dogaaja i Jungovih suzdr ani
h osjeaja. Jung je inzistirao da postoji i da doka e svoju bit predvidio je da e se
to uskoro opet dogoditi.
'Naravno, prije negoli sam izrekao te rijei oglasila se ista eksplozija od ormara
s knjigama.'
U tom sam trenutku osjetio kao da sam poskoio s plonika -zato jer upravo dok sam z
ami ljao tu drugu 'eksploziju' u Jungovom ormaru za knjige, prasnulo je iz automob
ila ispred mene.
Barem mislim da je to bio automobil ispred mene. Gasio se i
DAVID AMBROSE
inilo se da mu karac za volanom ima nekih problema oko njegovog pokretanja. Stariji
ovjek koji je bio s njim davao mu je savjet, ponavljajui mali i precizan pokret s
vojim rukama.
Nisam znao da automobili jo uvijek mogu tako prasnuti. Mislio sam daje dobro - te
mpirano praskanje izumrlo kao dramsko sredstvo u starim crno - bijelim trilerima

prikazivanima u kasnim nonim satima. Ali onda sam se zapitao, to onda ako i nije
prasnuo motor automobila? to ako uope nije imao veze s tim automobilom? Bio je zvu
k, glasan zvuk, detonacija. Do la je odnekuda i desila se upravo onda, u isti tren
utak kada sam mislio o njoj.
Nastavljajui dalje, ponavljao sam dogaaj u svojoj glavi, obnavljajui ga koliko god
tono sam mogao iz jo uvijek svje eg pamenja. Shvatio sam daje postojalo ne to to sam pre
vidio u svojoj te nji, koliko god nesvjesno, da pronaem jo jednu sluajnost. U zraku s
u bili i drugi zvukovi - razliite vrste zvukova, bogata paleta zvukova koji su se
svi de avali u isto vrijeme. Jednostavno se tako desilo da je taj kojeg sam uo bio
najbli i i najglasniji. Da se nije pojavio, bio sam sasvim siguran kada sam tada
mislio o tome, odabrao bih bilo koji od ostalih zvukova koji su se odvijali oko
mene, i sinkronizirao ga s priom koju sam priao u svojoj ma ti. itav dogaaj bio je isti
primjer koliko mora biti pa ljiv prije negoli neki savr eno normalni dogaaj proglasi p
aranormalnim. Nastavio sam svojim putem, uvr en u svom skepticizmu.
Nije bilo mogue da sam vidio Saru tog popodneva, rekao sam sebi. Nije dolazilo u
obzir. Netko slian, to je sve. Kao Lou i njegov prijatelj u Kaliforniji. Sluajnost
. Bez znaenja.
Kao to sam planirao, popio sam nekoliko pia u bani, potom jo nekoliko. Kad sam odla
zio, naletio sam na neke prijatelje koji su navaljivali da im se pridru im na veeri
. Jo uvijek je bilo rano i nisam imao to drugo raditi, pa sam napustio svoju odluk
u o neveeranju i pojeo kajganu s dimljenom slaninom dok su oni jeli odreske i pr en
e rajice. Bio sam u krevetu do jedanaest i na momente
SLUAJNl
OST
drijemao dok sam gledao kasne talk-showove. Prije negoli sam napokon iskljuio tel
evizor i oti ao spavati, zadnji sam put bezveze kratko pregledao satelitske progra
me, i nai ao na sliku koja me odjednom potpuno uspravila, i uinila nesigurnim jesam
li budan ili sanjam. U hipu sam skoio iz kreveta i poletio preko sobe kako bi ug
urao vrpcu u videorekorder i stisnuo tipku za snimanje.
To to sam gledao bila je neka usporena scena iz komedije -dijalog i mnogo teatral
nog mahanja rukama - glumilo je dvoje ljudi ije sam fotografije prona ao u kovegu mo
g oca, i s kojima sam se ja osobno fotografirao kao dijete, sjedei na zidu nepozn
ate terase u nekom jednako nepoznatom vremenu i mjestu.
Onda me pogodilo ne to drugo. Shvatio sam daje odjea koju su nosili ista kao i na o
noj fotografiji. Naravno, njegova bijela kravata i frak bili su prilino bezlini; a
li njena haljina, izrez oko vrata i orhideja na ramenu, bila je ta koja me uvjer
ila.
Povrh toga, onda sam vidio i ne to drugo to mije oduzelo dah. Razdra ena njihovom svao
m, ona je odskakutala kratkim leteim koracima. On ju je slijedio, protestirajui, i
nastavili su svau na terasi koja je gledala na ukra eni ali oigledno u studiju napr
avljen vrt. Tada sam prepoznao kamenu ogradu na kojoj smo se nas troje fotografi
rali zajedno. Vrhunac je bila ukra ena uma koja se vidjela na slici iza mene, i ko
ja se, dok sam gledao, nekoliko puta prikazala u kadru.
Nisam niti trebao provjeravati kasnije, iako jesam nakon stoje pro la odjavna pica.
Gledao sam Jeffrevja Harta i Lauren Paige u filmu U mojoj je juhi pijun.
8
Do tri ujutro vrpcu sam gledao nekoliko puta, brzo premotavajui izmeu scena u koji
ma je bio ili Jeffrev Hart ili Lauren Paige ili oboje. Do najsitnijeg sam detalj
a pomno prouio scenu u kojoj je nastupao i zid na kojem sam oito jednom sjedio s n
jima. Sada, s fotografijom u ruci i usporeujui je sa zaustavljenim kadrovima, bio
sam vi e nego ikada uvjeren da sam bio u pravu. U nekom vremenu mog djetinjstva, v
remenu kojeg se nisam sjeao, bio sam fotografiran na tom studijskom setu s dvoje
ljudi kojih se nisam sjeao, ali koji su vidljivo bili dobri prijatelji mojih rodi
telja.
Le ao sam budan dugo u no, prevrui stvari u svojoj glavi, poku avajui pronai neki smisao
u svemu to se de avalo. inilo se nepobitnim da se ne to jest de avalo; ali, opet, za to bi
to trebalo 'imati smisla"? Ni ta to sam ikada proitao o sinkronitetu, nije upuivalo
daje njeno znaenje podlo no loginoj analizi. Sama bit 'nesluajne povezanosti' zraila j
e manjkom logike. Ako postoji nekakav sveobuhvatni obrazac za te sluajne subjekti
vne dogaaje, on bi proiza ao iz svog vlastitog slaganja i u svoje vlastito vrijeme.

Osjeao sam sve vee uvjerenje da je ne to otpoelo i uzimalo svoj tijek. Nisam imao po
jma to, ali jo nije bilo gotovo.
Dok sam zurio u mutne svijetlotamne uzorke na stropu, oekivanje onoga to bi moglo
le ati ispred mene, kamo bih mogao krenuti na ovom putovanju, poelo me ispunjavati
mi lju koja nije bila u potpunosti ugodna.
SLUAJNOST
Zapravo, poelo me biti vi e nego samo malo strah. U redu, mo da u iz svega ovoga dobit
i knjigu, no je li bilo vrijedno rizika kojeg sam osjeao kako viri negdje blizu i
spod povr ine. Jesam li nesvjesno zapoeo ne to to neu moi zaustaviti? to je bilo jae, m
spisateljska znati elja, ili ovaj iznenadan neobja njivi nemir? Morat u brzo donijet
i odluku. Ali kako?
Onda sam se sjetio neeg o emu nisam mislio godinama. I Ching, ili Kineska knjiga p
romjena. Na ao sam je na koled u, nedugo nakon to sam u koli otkrio sinkronitet. U to
sam vrijeme u ivao u odreenoj modi koja se odr ala iz ezdesetih. Klinci su se savjetov
ali oko svojih ljubavnih veza, svojih karijera, da li da uzmu taj ili taj predme
t, kamo da idu na odmor. Sjeam se da sam ve tada mislio da su trivijalizirali ne to t
o je bilo dublje ukorijenjeno u strukturi stvarnosti, nego to su shvaali. Zapravo
sam postao svijestan da bi, ako preesto pita o trivijalnim ili nebitnim stvarima,
odgovori koje bi dobivao postajali sve besmisleniji i od nikakve pomori. inilo se
da knjiga ima ugraeni otpor da bude zloupotrebljena. Ali ja sam je neko vrijeme
uzimao ozbiljno, i bio vi e nego jednom zabezeknut o trim poklapanjem njenih odgovor
a na moja pitanja.
I Ching potjee iz oko 3000 godina prije Krista, i njeni su korijeni neizbje no zavi
jeni u odreenu koliinu mita i misterije. Prema nekim izvorima za najvei dio njenog
kostura zaslu an je neki Wen Wang negdje oko 12. stoljea prije Krista. Ostavila je
dubok utjecaj na kineske mislioce i filozofiju, ali nije dospjela do Zapada sve
do devetnaestog stoljea. Jung je posegnuo za njome kao ishodi tem svojih teorija o
sinkronitetu i kolektivnoj podsvijesti. Poiva, kao astrologija, na pretpostavci d
a su sve stvari u svemiru povezane, i sluaj je klju razumijevanja na eg mjesta kao p
ojedinaca u sveopem rasporedu stvari.
Nain na koji I Ching djeluje jest da baci tri kovana novia est puta. (Kinezi su izvor
no koristili slo eniji sustav koji je ukljuivao tapie stolisnika; mnogi ih jo uvijek k
oriste.) Svako bacanje, ovisno o rasporedu glava i pisama, daje jednu liniju koj
a mo e biti itava,
DAVID AMBROSE
razlomljena, ili isprekidana. Obrazac od est linija (heksagram) kojeg konano slo i , o
dgovarat e jednom od ezdeset etiri proroanskih izricanja koja su se stvarala tijekom
dugog perioda uporabe knjige.
Ta izricanja ne odnose se na izravni odgovor za bilo koje pitanje koje ima u misl
ima. Na tebi je, itatelju, da izlui osobno znaenje tvojih heksagrama iz pomnog itanja
i razmi ljanja o tih nekoliko stranica teksta koji prati svaki od ezedeset etiri mo
gua obrasca.
Vi e fundamentalistikom tipu zapadnog uma, s njegovim oslanjanjem na istu logiku, ita
va stvar miri e na puko praznovjerje. No svakomu s elementom misticizma u svom biu
daje neki interesantan smisao, i njena uporaba esto daje zaprepa ujue uvide u sebe i
znaajne trake samospoznaje.
Tako je bilo gotovo etiri ujutro kada sam s police skinuo moju dvadeset godina st
aru kopiju I Chinga, izabrao tri kovanice iz sitni a rasutog po komodi, i spremio
se razmotriti svoju sudbinu.
Najvee pitanje u mojoj glavi, kada sam razmi ljao o tome, nije bilo 'O emu se tu zap
ravo radi?'. Bilo je vi e kao 'Trebam li nastaviti s ovom stvari ili prekinuti odm
ah?'
Osjeao sam se sigurnim da e ako nastavim, s vremenom postati jasno o emu je rije, mo d
a i na neki bolan nain. Nekoliko dana ranije nai ao sam na Koestlerov odlomak. Opis
ujui svoj susret sa sinkronitetom, rekao je:
'(To je) kao da te neke nijeme sile vuku za rukav. Onda je na tebi da dokui znaenje
iz nepotpune poruke. Ako je ignorira , najvjerojatnije se nee desiti ba ni ta; ali mo d
a si propustio priliku promijeniti svoj ivot, proma io potencijalnu toku prekretnicu
, a daje ak nisi ni primijetio.'
Siguran da bih ja to mogao 'ignorirati' ako bih tako odluio bez straha od kajanja

; odluio sam dozvoliti I Chingu da vodi moju odluku da li da se zaustavim odmah,

ili nastavim.
Protresao sam kovanice i bacio ih, ukupno est puta. Moj je
SLUAJNOST
heksagram bio:
Njegovo je znaenje bilo 'Revolucija', to je u izvornom kineskom tumaenju predstavlj
alo ivotinjsku ko u s krznom, koje je tijekom godine promijenjeno 'linjanjem'. Govo
rio je o potrebi za promjenama svugdje u vremenu, ali upozoravao na izniman opre
z.
Zato to su tri od mojih linija bile isprekidane, to znai da sam bacio tri glave ili
tri pisma u isto vrijeme, morao sam potra iti dodatni heksagram prije negoli done
sem zakljuak. 'Izmijenjeni' heksagram je bio:
To je bilo 'Koraanje' - doslovce koraanje po neemu, iako je takoer bilo definirano k
ao pravilan nain voenja samog sebe. Proitao sam:
Hodati po tragu tigra. Ne grize ovjeka. Uspjeh.
Uzeo sam kombinaciju dvaju heksagrama i zakljuio, iako sam imao posla s neim opasn
im, srea je bila na mojoj strani. Stvari e ispasti najbolje mogue.
DAVID AMBROSE
Tako sam odluio nastaviti.
Jesam li zaista vjerovao daje sluajnost, ili prilika, bila nekakav klju svemira? P
retpostavljam da sam to mislio, vi e ili manje: za to ne? Ideja je imala smislajedna
ko kao i sve ostalo. Znam daje Einstein odbio vjerovati da se Bog 'kockao sa sve
mirom', ali nije bio u pravu oko drugih stvari. Na primjer, on je vjerovao daje
'sablasna' ideja da informacija putuje br e od svjetlosti nemogua. Ali otkad je otk
riven Bellov teorem i Aspectov eksperiment 1982., u stanju smo to rutinski demon
strirati u laboratoriju.
Fiziar John Wheeler, koji je pouavao Richarda Fevnmana, i koji prezire sve to miri e
na.praznovjerje ili paranormalno, jednom je iznio tvrdnju da je razlog zbog koje
g se svi elektroni pona aju jednako taj to postoji samo jedan elektron u itavom svem
iru, te da on juri naprijed i natrag oslikavajui stvarnost koju poznajemo poput s
like na televizijskom ekranu. Takoer je iza ao s idejom da se veliki prasak nije do
godio sve dok se nije razvila svijest mnogo bilijuna godina kasnije pa je bilo m
ogue gledati natrag kroz vrijeme i postati svijestan njegovog vlastitog podrijetl
a.
Zamislite.
To je bilo ne to to bih ja poku ao napraviti u knjizi.
9
Sara se vratila kao stoje planirano u srijedu popodne. Iako sam joj namjeravao i
spriati sve to se dogodilo, ukljuujui da sam dok je nije bilo primijetio njenu gotov
o identinu dvojnicu, nismo imali niti trenutak za razgovor prije veeri, kada smo t
rebali ii na dobrotvornu zabavu u Lincoln centar. Jedan od njenih bogatijih klije
nta kupio je ulaznice i inzistirao da poemo kao njegovi gosti. Bilo je te ko odbiti
, ali jo te e odr ati pozornost na dugakom redu poznatih osoba koje su paradirale ispr
ed nas izvodei svoje razliite zabavne toke.
Nakon toga bila je veera, koju sam progurao zahvaljujui svom automatskom pilotu, k
ao i uvijek na ovakvim dogaanjima. Bilo je to na odlasku kada sam vidio Saru kako
razgovara s nekom enom koju nisam poznavao, plavu om bujnih oblina u savr eno dizajn
iranoj brokatnoj haljini i s rasko nim nakitom. Nije bila netko sa smislom za umje
renost. Sara mi je mahnula i predstavila me.
'Ovo je moj mu , George,' rekla je eni. 'George, ovo je Linda Coleman.' Rukovali sm
o se i izmijenili ljubaznosti. Bila je zgodna ena, ali iza namje tenog osmijeha koj
eg je nosila kao masku za dru tvo osjetio sam narav hladnu poput leda i elinu volju.
Pitao sam se tko i stoje bila Linda Coleman. Dok smo razgovarali, njen je pogle
d odlutao do jedne strane gdje je ugledala nekoga. 'Morate upoznati moga mu a,' re
kla je.
DAVID AMBROSE
Okrenuo sam se - i ugledao visokog plavog mu karca kojeg sam vidio sa Sarom, ili n
jenom dvojnicom, prethodnog dana.
'Dragi,' rekla je Linda Coleman, 'doi ovamo i upoznaj Sarinog mu a Georgea.'
Steve Coleman i ja smo se rukovali. Nas etvero avrljalo je neko vrijeme. Nisam rek

ao ni ta o tome kako sam ga juer vidio, i naravno apsolutno ni ta o tome da sam ga vi

dio sa Sarinom dvojnicom. Dodu e, rekao sam mu da mi se odnekuda ini poznatim. Njeg
ovoj se eni to izgleda dopalo jer mi je ponosno rekla da sam mo da vidio njegovu sl
iku u novinama ili na televiziji. Bio je odvjetnik upleten u velik broj va nih slua
jeva, i upravo se spremao zakoraiti u politiku. Sljedee bi godine trebao biti kand
idat za Senat, i ona je uspjela natuknuti daje to bio tek poetak obeavaj ue karijer
e. Odmah sam osjetio da je njeno ambiciozno oko ve bilo usmjereno na krajnju nagr
adu: Bijelu kuu, ni ta manje.
Sara i ja nismo puno razgovarali u automobilu tijekom kratke vo nje kui. inila se ma
lo napetom, mislio sam, iako se trudila da to ne poka e. Izbjegavala je moj pogled
, gledajui kroz prozor, pretvarajui se daje neime zaokupljena. Bar sam ja tako prot
umaio njeno rasplo enje. im smo zakoraili u stani nakon to sam zatvorio vrata iza sebe
rekao sam, 'Znai to je bila velika ljubav tvog ivota. Steve Coleman. Zar ne?'
Okrenula se te ko di ui. 'Kako si...?'
Nasmije io sam se. 'Vjenani smo dugo vremena, Sara. Mislim da sam te do sada ipak m
alo upoznao.'
Opustila se i uzvratila mi osmijeh. 'To je bilo davno.'
'Obeavajui mladi odvjetnik iz legende.'
'To je taj.'
'Onda, to se dogodilo? Pobjegao je sa Snije nom kraljicom?'
Slegnula je ramenima. 'Jednostavno je presu ilo. Tako to biva s tim stvarima.'
'Sreom za mene,' rekao sam, i uzeo je u naruje. 'Volim te,
SLUAJNOST
Sara.'
'Oprezno, dragi,' rekla je nje no, 'razmazuje minku po svojoj jakni.'
Sljedee sam jutro provjerio ute stranice u potrazi za istra iteljskom agencijom. Pro
na ao sam oglas koji je glasio 'Poduzetni tvo za prekomorske istrage'. Njihova adres
a bila je negdje u centru na pola puta izmeu Broadwaya i Pete avenije. To je bilo
dobro. Bile su manje anse da budem vien kako ulazim ili izlazim.
Osjeao sam se prilino sigurnim da u tom trenutku tu itavu stvar elim zadr ati za sebe.
Odluio sam ak ne rei ni ta niti Sari, i zapravo mi je jako laknulo kada me vi e nikada
nije pitala o neobinoj fotografiji o kojoj sam joj priao, a na kojoj sam zajedno
s Jeffrevjem Hartom i Lauren Paige. Na sreu, inilo se da je zaboravila itav razgovo
r kojeg smo vodili na dan oevog sprovoda i bilo mi je drago da su stvari ostale n
a tom mjestu. Djelomice, naravno, zato to sam odluio napisati knjigu o sluajnosti,
koristei svoja vlastita iskustva tijekom proteklih nekoliko dana kao uvod u temu.
Kao veina pisaca, imao sam gotovo praznovjeran strah od preuranjenog prianja o nee
mu na emu sam radio. injenica je da ako previ e pria o tome, nikada to nee napisati. Po
navao sam vrlo malo pisaca koji su vjerovali drukije.
Ali bilo je jo ne to u mom razmi ljanju. Osjeao sam da ako u ovom stadiju upletem manj
e ljudi, manjaje vjerojatnost da u uzdrmati delikatnu ravnote u svega to se zbivalo.
Ne to je uzimalo svoj tijek, i sada sam bio dobrovoljan dio tog procesa. Nisam bi
o siguran koliko prtljage mogu nositi.
Nazvao sam agenciju; zvuala je ohrabrujue. Dogovorio sam sastanak. Izgledalo je so
lidno. Valjda sam polunapola oekivao mu karca koji nikada ne skida svoj e ir, zavaljen
og u fotelju, s nogama podignutim na stol kako dolijeva kapljice viskija u kavu
iz boce skrivene u ladici. Umjesto toga pozdravio me dostojanstveni recepcionar
s ljubaznim osmijehom koji me pozvao da priekam
DAVID AMBROSE
nekoliko minuta u udobnoj sobi sa svje im cvijeem i gomilom novih asopisa i novina.
Gospodin s kojim sam razgovarao izgledao je kao mlai partner u nekoj odvjetnikoj t
vrtki srednje veliine. Objasnio sam mu da istra ujem obiteljsko stablo, ali nije se
doimao zainteresiranim za moje motive. To je rutina, rekao je. Postavio je jedn
o pitanje: ako pronae te ljude, elim li da im pristupi? Odgovorio sam ne, samo nek
a mi ka e gdje se nalaze, i ja u preuzeti dalje. Zamolio me da koje god informacije
mogu, neka dam njegovom pomoniku u drugom uredu, gospoici Shellev. Nadia Shellev,
sjeam se. Vidio sam njeno ime na stolu i pomislio kako je efektno. T efektna dje
vojka takoer, koliko se sjeam, ali poslovnog izgleda i uinkovita. Ona me uvjerila d
a e sve biti preneseno njihovim suradnicima u Londonu i potraga e poeti istog trena
. Rutinska potraga ovakve naravi, rekla je, bila je vrlo jednostavna. Platio sam

iznenaujue skroman predujam za kojeg mi je rekla da ga nee prekoraiti bez mog pisme
nog suglasja. Mogao sam oekivati da e mi se javiti unutar nekoliko tjedana.
Sljedeih nekoliko dana proveo sam razmi ljajui mnogo o zakonu velikih brojeva. To je
paradoks u srcu teorije vjerojatnosti kao i u osnovama itave statistike. To je t
akoer, naravno, sredi nje u pojmu sluajnosti. Opet, kao mnoge druge od ovih stvari, t
o bli e istra uje , te e ti je vidjeti i slo enije za dohvatiti.
Paradoks je u ovome. Ako baci novi u zrak, pedeset je posto ansa da e pasti okrenut n
a glavu i pedeset da e pasti okrenut na pismo. Nije va no koliko puta bacam, izgled
i su pedeset-pedeset svaki puta. Ali ako ga bacim tisuu puta, past e dolje vi e ili
manje tono petsto puta na glavu i petsto na pismo. Zastoje to tako, ostaje mister
ija.
Mnogim ljudima, priznajem, to ne izgleda kao misterija. Nekako se ini - iako neob
ja njivo - oiglednim. Pa probajte to.
Radioaktivne tvari se raspadaju na apsolutno fiksiranom stupnju, stoje poznato k
ao njihovo vrijeme 'polu ivota'. To je toliko precizno da paleontolozi rutinski mj
ere starost fosila koristei test radioaktivnog
SLUAJNOST
ugljika. Ipak, raspadanje svakog atoma posebno zbijenog u toj radioaktivnoj tvar
i je sasvim nepredvidljivo i spontano. Pa kakav je onda mehanizam koji uzrokuje
da se veliki brojevi ovih nepredvidljivih i spontanih dogaaja poravnaju s glatkoom
koja dopu ta da se sveukupno raspadanje tvari koju sainjavaju, koristi kao najtonij
i povijesni sat kojeg smo otkrili do sada? injenica je da to nitko ne zna.
Matematiar Warren Weaver jednom se pojavio s jo jednom poznatom demonstracijom nev
jerojatnosti vjerojatnosti. Prona ao je spise iz njujor kog odjela za zdravlje koji
su sadr avali podatke daje izmeu 1955. i 1959. prosjean broj ljudi koji su svaki dan
prijavljeni da ihje ugrizao pas u gradu bio 75.3 (1959.), 73.6 (1957.), 74.5 (1
957.), 74.5 (1958.) i 72.4 (1959.).
ak i ako pretpostavimo (i to je samo pretpostavka) daje ljudska i populacija pasa
u gradu ostala relativno stabilna kroz taj etverogodi nji period, kako je svaki pa
s znao kada je on na redu, ili kada je ve jednom ugrizao, a mo da dvaput, kako je z
nao da ne treba i drugi ili trei put?
Postoji mnogo takvih intrigantnih primjera. Meni je bila najinteresantnija ideja
da zakon velikih brojeva izgleda kao jedina stvar koja neprimjetno tee iz mikros
kopskog u makroskopski svijet. Reeno nam je da se subatomski dijelovi pona aju prem
a nepredvidivosti kvantuma: drugim rijeima, njihovo pona anje je u popunosti nepred
vidljivo. Ipak, kada ih ima dovoljno, zakon velikih brojeva uzrokuje da se popri
jee dovoljno da stvore atome i stanice koje ine, recimo, stolac i stol, vodoravno
okretljiv kota, i ljudsko bie koje sjedi za stolom gledajui kako se kota okree dok ig
ra rulet.
Zastoje to tako, takoer ostaje nejasno.
Nadalje nam je reeno da dok stignemo na razinu makroskopskog svijeta (kazino u ko
jem se igra rulet), kvantumske fluktuacije na mikroskopskoj razini stvarnosti su
premalene da bi bile od va nosti. A opet igra ruleta (kao sve igre, ukljuujui poslo
ve
DAVID AMBROSE
osiguranja) voena je istim principom - zakonom velikih brojeva -koji je okupio ka
zino i igraa iz njihovih anarhinih prvobitnih osnovnih elemenata.
Svo kockanje je donkihotovska bezizgledna borba na turniru, a izgledi nisu ni ta v
i e nego druga manifestacija zakona velikih brojeva. Ali loptica na ruletu to ne z
na, na duge staze, nula mora doi jednom u svakih trideset i sedam puta ako kazino
ostaje u poslovanju. Pa opet, u stvarnosti, u prosjeku, to se i dogaa.
Jo jednom, zamislite.
10
Sara je sljedee jutro, u subotu, trebala otii u Philadelphiju. Lo e sam spavao, i ta
no nije bila izuzetak. Le ao sam u mraku, promatrajui je, slu ajui kako di e. Ne znam za
o, ali odjednom sam znao daje budna. I znao sam da ona zna da sam je budan. Stoj
e znailo da se ona pretvara da spava kako bi izbjegla razgovor sa mnom. U tom sam
trenutku znao da znam dosta toga, i da to znam ve neko vrijeme. Samo to nisam bi
o voljan priznati sebi.
Kao da mi je proitala misli, ili je jednostavno osjetila moju mirnou i naslutila to

le i iza nje, otvorila je oi i okrenula se da me pogleda. Rijei su iza le iz mojih us

ta bez svjesne odluke s moje strane. inilo se kao da su se izgovorile same.
'Radi se o Steveu, zar ne?' uo sam se kako govorim.
'Da,' rekla je jednostavno.
Bila je ti ina. Sjeam se da sam neznatno spustio glavu. Ona je to zamijenila sa, a
mo da je to i bilo to, znakom pomirenja, pasivnim prihvaanjem najgoreg udarca koji
je ikada bio upuen prema meni. Usta su mi bila suha, te ko sam gutao. Poela je govor
iti. Poku avala se ispriati, govorei mi kako joj je ao. Prekinuo sam je. Nisam mogao
podnijeti da to slu am. Nisam elio razmi ljati o tome. Bio sam tup i takav sam elio os
tati.
Onda je rekla da misli kako bi se trebali rastaviti. Gledao sam u nju, jo uvijek
jedva vjerujui da se to dogaa. 'Ja u se iseliti,' rekao
DAVID AMBROSE
sam. 'Dok e ti biti na putu, pronai u ne to. Sve u srediti.'
'Da,' rekla je glasom koji jedva da se uo, 'mo da je tako najbolje.'
Ne sjeam se puno ostaloga. Znam da sam dao nekakvo obeanje da neu raditi nevolje, i
stovremeno se pitajui za to ne bijesnim i ne razbijam stvari i ne prijetim da u ih u
biti oboje. Taj osjeaj unutarnje dislokacije izmeu onoga to sam elio napraviti i to s
am zbilja radio samo je jo vi e poveao nestvarnost trenutka. To to se de avalo, bilo je
nemogue. I mo da zato stoje bilo nemogue, nisam vjerovao da se dogaa. Kretao sam se
kroz dogaaje kao da su nestvarni, san iz kojeg u se probuditi i sve e ponovo biti n
ormalno. Preselio sam se iz spavae u jednu od gostinjskih soba. Uzeo sam tabletu
za spavanje, i potom jo jednu, jer sam elio zaborav. Vi e od toga, trebao sam ga, za
to jer sam se bojao da u bez njega poludjeti.
Sljedee jutro naglo sam se probudio oko sedam. Glava mi je bila ista, zapravo nevj
erojatno bistra, i sjeao sam se svega to se dogodilo. Jo sam se uvijek osjeao neobino
distanciran od svega toga, kao mjesear koji se kree, ali se ne povezuje sa svijet
om oko sebe.
Obrijao sam se, odjenuo i napravio kavu. Kada je Sara u la u kuhinju, ve sam dorukov
ao. Pogledala me znati eljno, gotovo s nepovjerenjem, kao da se bojala nekog skriv
enog motiva iza moje stalo enosti. Razuvjerio sam je govorei da e sve biti dobro, da
sam dobro, iako sam se u zbilji osjeao kao da u iznutra iskrvariti do smrti.
Pogledala je na svoj sat i rekla da e njen taksi stii svake sekunde. Raoul je imao
slobodne vikende osim ako ga nismo eljeli za ne to posebno va no, a ona nije imala el
ju cestom ii do Philadelphije, pa se odluila za vlak i pozvala taksi daje odveze n
a stanicu. Padala je ki a pa sam po ao s njom, nosei ki obran.
Stajao sam tamo gledajui kako njen taksi nestaje u prometu. Dok je ona, Sara, nes
tajala. Iz mog ivota. Zauvijek. Tada me po prvi
SLUAJNOST
put u ivotu uhvatio osjeaj panike. Ali pro ao je. Svladao sam ga. Nastavio sam si go
voriti da moram zadr ati kontrolu, da si ne smijem priu titi da poludim. Jer ako izg
ubim kontrolu, sva ta se mo e desiti. Po tar se pojavio dok sam se vraao u predvorje predvorje neega stoje bila na a zgrada. Sjeam se da sam to pomislio, ali sada je to
bila njena zgrada. Imao sam privjesak s kljuevima pa sam otvorio pretinac. Unutra
je bilo est pisama za Saru, nekoliko za mene. Jedno od njih bila je duga bijela
omotnica koja je nosila ime istra iteljske agencije koju sam posjetio pro li tjedan.
Otvorio sam je odmah i itao u dizalu. Kada sam do ao do mog kata, vrata su se otvo
rila i zatvorila prije negoli sam se pomakao.
Nisam razumio to mi se upravo dogodilo. Ne zato to se dizalo ponovo kretalo. Bilo
je to zbog onog to sam proitao, i sada itao ponovo, i to me zaprepastilo.
Dragi gospodine Daly,
Pi emo Vam da bi vas obavijestili o rezultatu nedavne istrage koju ste naruili u na e
m uredu u Va e ime.
Podaci u Velikoj Britaniji pokazuju da su i Jejjrey Hart i Lauren Paige preminul
i, ona 1978., on 1984. Daljnja istraga utvrdila je daje njihov jedini ivi roak sin
, Laurence Jeffrey Hart. Gospodin Hart je pisac i novinar i ivi na Manhattanu. Nj
egova adresa nas je iznenadila.
Mo da biste nam Vi mogli rasvijetliti ovu sluajnost.
Adresa koju su napisali da pripada Larry Hartu, bila je moja vlastita.
11

Bez obzira koliko sam puta itao ponovo, nije se mijenjala. Niti broj telefona. Na
pisali su mi pismo na moju adresu, govorei mi da ovjek kojeg tra im ivi tamo.
Ali na mojoj adresi nije bilo drugog mu karca osim mene. Nitko tko bi, na primjer,
mogao ivjeti pod la nim identitetom. Nije imalo smisla.
Postao sam svijestan da je dizalo ponovo stalo, i vidio sam da se ponovo nalazim
na svom katu. Zakoraio sam u hodnik i odmjeseario u stan, zatim stajao i gledao v
an u park, s lelujanjem u glavi.
Je li to bila neka ala? Ako jest, ija?
Instiktivno sam podigao slu alicu da nazovem agenciju prije nego sam se sjetio da
je subota. Svejedno sam otipkao broj u sluaju da je netko bio tamo. Dobio sam tel
efonsku sekretaricu, i ni ta nije odavalo kada e poruke biti primljene. Tra io sam da
me netko nazove im bude mogue.
Pogledao sam u omotnicu. Pismo je bilo poslano juer, u petak. Za to me nisu nazvali
? Zar nisu predvidjeli kako e velik ok ovaj podatak predstavljati za mene? Zar im
nije sinulo da u mo da trebati s nekime razgovarati o tome? Ili su mislili da sam j
ednostavno neki udak kojeg treba dr ati podalje od sebe? Prilo ili su raun svojih hono
rara i tro kova, za koje su rekli da su namireni iz predujma. Nije
SLUAJNOST
se radilo o puno novca. Istovremeno su naveli sve druge usluge koje mogu osigura
ti ili me savjetovati o njima, ukljuujui osiguranje i financije openito. Mo da su se
nadali da emo jo poslovati. Ako jesu, bili su na pogre nom putu. Namjeravao sam im d
ati do znanja da sam nesretan i ljut zbog ovoga.
U jednom trenutku (nisam primijetio kada) moja je glava poela bolno pulsirati. Te
k sam sada postao svijestan boli i oti ao u kupaonicu u potrazi za nekim lijekom.
Dok sam se borio s djeco-otpornim poklopcem na boici, otkrio sam da mi se ruke ne
kontrolirano tresu. Uhvatio sam svoj odraz u ogledalu i u jednom nestvarnom tren
utku nisam uspio prepoznati izmueno lice s upalim oima koje je buljilo u mene. Ond
a sam pomislio kako nije udo to izgledam tako stra no. U vremenskom razmaku od svega
nekoliko sati izgubio sam enu i mo da sam, ako uzmem pismo ozbiljno, bio u procesu
gubitka zdravog razuma.
Kako je to mogue? Kako mo e biti mogue i ta od toga? Znao sam samo da trebam pomo, i to
pomo od nekoga tko je bio izvan ovog vihora koji je prijetio uni titi moj ivot. Ali
tko je bio taj? Mogao sam nazvati jednog ili najvi e dva prijatelja i rei im da me
napustila ena i da se raspadam. Samo jednog ili dvojicu, ali su bar bili tu -osi
m to sam, kada sam to krenuo uiniti, morao priznati da zapravo uope ne elim razgovar
ati s njima. Nisam se mogao suoiti sa svim tim - obja njavanje, sa aljenje, prazne ri
jei ohrabrivanja. Povrh svega uope nisam bio siguran da se mogu koncentrirati na j
ednu stvar dovoljno dugo da bih priao suvislo. Sarina objava da voli tog Steva st
avila me na vitlo; osim toga i dolazak ovog neobinog pisma, koje se nekako inilo v
rhuncem udnih i esto beznaajnih sluajnosti, potpuno mi je spr ilo mozak. Nisam bio u s
tanju biti s nekim.
Pa odakle da doe pomo koju sam jo uvijek trebao? Tek to sam postavio pitanje, znao s
am odgovor. Nekako se inilo neizbje nim, jedina stvar koja je, u datim okolnostima,
nudila neku vrstu ivotne linije. Jo jednom sam skinuo I Ching, prekopao d ep u potr
azi za trima noviima, i bacio ih est puta. Bazna je linija bila tri pisma,
DAVID AMBROSE
znai isprekidana linija, stoje prvo dalo:
To je bio 'T'ai', ili 'Mir', koji oznaava vrijeme u prirodi kada se ini daje raj s
i ao na zemlju.
Malo odlazi.
Veliko dolazi.
Dobra sudbina. Uspjeh.
Zatim sam potra io alternativni heksagram koji je bio stvoren mijenjanjem bazne li
nije.
To je bio 'Sheng' ili 'Guranje prema gore'. Presuda je rekla:
Guranje prema gore imat e velik uspjeh. Netko mora vidjeti velikog ovjeka.
Ne boj se.
Put prema jugu
Donosi dobru sreu.
SLUAJNOST

S obzirom na oba, mislio sam, trebao bih se osjeati sigurnim, ak ohrabrenim. Jedin
o mogue upitno bilo je 'putovanje prema jugu', ali nisam vjerovao da bi se u drev
noj Kini 'odlazak na jug' vezivao uz istu negativnu konotaciju koju ima u dana nje
vrijeme.
Ponovo sam pogledao kroz prozor. Prestalo je ki iti. Znao sam daje nemogue koncentr
irati se, zadr ati misli bilo na itanju, pisanju ili gledanju televizije dulje od p
ar sekundi. A nije bio niti pribli no smireni trenutak za kojim sam mjesecima trag
ao da bih se vratio meditaciji. Odluio sam pro etati parkom.
Buka i kretanje oko mene pomogli su. Koturaljke, tenisice, djeca u sklopivim kol
icima, prodavai sladoleda, vriskovi i smijeh, zaglu ujui udari praskave glazbe koji
se bore za zrani prostor - itava kakofonija stvorila je dobrodo lu tupost u mom mozg
u. Gledao sam bez da vidim i slu ao bez da ujem. Negdje u dubini mojih misli poeo se
migoljiti crv racionalizacije i ulijevati svoj otrovni melem u moje unutarnje u
ho. Sara nije tako mislila. Opametit e se ona. To je samo privremeni flert, obnov
ljena stara strast koja e sama izgorjeti kao i zadnji put. A to se tog apsurdnog p
isma tie, tkogod ga je tipkao, jednostavno je pogrije io. Sve e se razrije iti u poned
jeljak s isprikama i crvenim licima.
Hodao sam prema sjeveru, i jutarnja subotnja gu va malo se istanjila, buna muzika s
ve se vi e udaljavala. Natrag s ti inom vratile su se i mune sumnje i strahovi za koj
e sam znao da e me obuzeti prije nego e vikend proi. Mo da bi bilo najpametniji da na
zovem nekog prijatelja i popijem Prozac, ili ve neko sredstvo za smirenje koje je
bilo popularno ovih dana. Mo da bih tako jednostavno prespavao veinu vikenda.
U uglu krivudavog, uskog puteljka nalazila se klupa oko koje su kamenje i visee g
rane napravile ne to poput spilje. Bila je nezauzeta i dobrodo la, tajnovita oaza na
javnom mjestu. Sjeo sam, nagnuo se prema naprijed, laktova naslonjenih na kolje
na. Uhvatio sam se kako se igram s tri novia koja sam ranije koristio da dobijem o
na posljednja dva heksagrama u stanu. Shvatio sam da sam iza ao
DAVID AMBROSE
bez drugog novca, ali nije bilo va no; ni ta nisam trebao kupiti tako hitno da se ni
sam mogao vratiti u stan i uzeti novanik - to sam najvjerojatnije i planirao napra
viti, zatim otii u kino. Bilo to da mi zaokupi mozak i izvue me kroz ovaj dan.
Nastavio sam se igrati noviima, odsutno ih tresui, okreui i prebacivajui ih iz ruke u
ruku, sve dok jedan nije skliznuo kroz moje prste i udario na pod uz o tar metalni
zvuk. Pao je na svoj rub i, prije nego sam ga mogao uhvatiti, poeo se kotrljati
niz stazu lijevo, niz stazu kojom sam se uspeo nekoliko minuta ranije. Drugi je
mu karac sada njome dolazio gore. Zaustavio je novi svojim stopalom, zatim se sagnuo
da ga pokupi. Nosio je mekani e ir i sunane naoale. Mislio sam kako postoji ne to neob
ino poznato na njegovom licu kada me pogledao. Onda je maknuo e ir i naoale.
I ja sam se smrznuo.
Moja prva misao bila je da gledam sebe u ogledalo, osim to slika nije bila obrnut
a. Niti je bila identina osim u licu i openito tjelesnoj grai. Nosio je dobro kroje
ne traperice i jaknu u suprotnosti s mojim puloverom, starim hlaama od samta i og
uljenim cipelama.
Postupno sam postao svijestan da njemu na susret nije bilo jednako iznenaenje kao
meni. Zapravo je promatrao moju zbunjenost sa zabavom, ak u ivao u njoj. Napravio j
e nekoliko posljednjih koraka uz stazu i stao ispred mene, pru ajui mi novi kojeg sam
ispustio. Automatski sam ga prihvatio, ne skidajui oi s njegovog lica.
'Tko si, do vraga, ti?' uspio sam zatra iti odgovor, jednom kada sam se sjetio zat
voriti usta prije nego poku am progovoriti.
'Ja sam Larry Hart,' rekao je. 'Nisi li pogodio?' Buljio sam u njega. Nisam moga
o smisliti to da ka em, a opet je sve jurilo kroz moju glavu.
'Znam kako se osjea ,' rekao je. 'Promatram te zadnjih deset minuta. udno je vidjeti
samoga sebe, zar ne?'
'Odakle si se, dovraga, stvorio?' Nasmije io se. 'To je duga pria.'
SLUAJNOST
Odjednom sam osjetio naglu sumnjiavost, i pitao ga, 'Jesi li ti imao kakve veze s
onim pismom kojeg sam jutros dobio?'
Kimnuo je glavom uz, inilo mi se, trunku isprike. 'To je bilo prilino djetinjasto,
sla em se. Ali u svakom sluaju znao sam da e se okirati. Ovako si barem imao neko upo
zorenje.'

Poigravao sam se razliitim neprihvaanjem odgovora, ali na kraju sam pustio da moja
ljutnja padne. inilo se malim ustupkom za otkrie na ijem sam se rubu na ao.
'Za to mi onda ne ispria sve, otkuda god da poinje?' rekoh.
12
Stavio je natrag svoj e ir i sunane naoale. Dok smo koraali, nitko nas nije niti pogle
dao. Je li njegova namjera bila maskirati se, nisam znao i nisam pitao; bio sam,
dodu e, sretan to sam bio po teen ispraznih znati eljnih pogleda koje bi u suprotnom sl
uaju privlaili kao tako oigledni blizanci.
'Prekjuer,' rekao je, 'u etvrtak, hodam gradom i gledam svoje poslove, kada odjedn
om ujem tu enu kako govori, "Kakva sluajnost, gospodine Daly. Ba sam se spremala naz
vati vas." Naravno ne obraam pozornost na nju jer ja nisam gospodin Daly i tkogod
da je ta ena bila, nije bilo mogue da govori meni. Onda osjetim ruku na svojoj na
dlaktici, te stanem i okrenem se. I zateknem se kako gledam u vrlo privlanu mladu
enu. Tamnoplava kosa, poslovno odijelo, nekako svjetlucave oi, i velika usta. Odu
vijek sam padao na ene s velikim ustima. Ne elim biti sirov, ali to je injenica. Uz
buuju me.'
'U svakom sluaju, mora da sam izgledao pomalo zbunjeno ili slino, zato jer je rekl
a, kao da me eli podsjetiti, "Nadia Shellev. Iz agencije. Pro li tjedan. Sjeate me s
e?"
'Razumije , nikada ranije u ivotu nisam vidio tu djevojku, ali nisam htio dozvoliti
da ovakva prilika propadne. Ali kunem se da sam se samo mislio poigrati njome n
akratko, zatim izvaliti neki tos i prekinuti igru. Naravno, mislio sam, tko zna,
mo da dobijem njen broj telefona i dogovorimo sudar za drugi put. Tako smo nastavi
li
SLUAJNOST
hodati, a ona govori, "Htjela sam vas nazvati i zamoliti da doete u ured, ali ako
imate vremena, mogli biste skoiti i sada. Kao to znate, tu smo odmah iza ugla."
'Tako se ja pitam je li to neka metoda upucavanja, ili neka prijevara? Gledam u
nju, te ko je vjerovati, zatim pogledam na sat i ka em ne to neodreeno o tome kako mo da
imam nekoliko minuta. Ona mi je uzvratila velikim osmijehom. Oh, ta usta!'
'Pu tam je da me vodi. Skreemo iza ugla, hvatamo zeleno na semaforu i prelazimo uli
cu. Pretvaram se da razgovaram tek zbog razgovora, ali zapravo poku avam saznati o
emu se radi, pa ka em, "A zbog ega ste me tono htjeli nazvati, gospoice Shelley?"
'Gleda me, pomalo iznenaena, i ka e, "O onoj istrazi za koju ste nas unajmili, gosp
odine Daly. Pronai onaj engleski par, one glumce koji su vas zanimali - Jeffrey H
art i Lauren Paige."
'Ne znam kakav sam izraz napravio na svom licu u tom trenu, zato jer se namr tila
i rekla, "Znate, mislim da ste me tek sada prepoznali, zar ne? Samo ste bili lju
bazni."
"Ne, prepoznao sam ja vas," rekao sam brzo, jer nisam elio sada sve pokvariti. "N
aravno da jesam, samo su mi misli bile negdje drugdje, to je sve."'
'Opet me zabljesnula tim velikim osmijehom. Ali ovaj put me ostavio ravnodu nim. Z
ato jer su moje misli iznenada zaista bile negdje drugdje. 'Dva imena koja je up
ravo spomenula - Jeffrey Hart i Lauren Paige - bili su moji roditelji.'
Nain na koji je Larry ispriao priu; znao sam da bih i ja napravio istu stvar na nje
govom mjestu. Odbacio bih sve svoje dobre namjere o priznavanju Nadiji da je pog
rije ila. Kao to je napravio Larry, i ja bih je pratio u ugledan niz uredskih prost
orija, i ja bih upoznao mlaeg partnera s kojim sam ja, George, razgovarao prije t
jedan dana, i ja bih mu dopustio da nastavi s izlaganjem pod krivim dojmom da me
poznaje. I ja bih elio, kao i Larry, saznati sve to bi mogao o ovoj Alisa u zemlj
i udesa situaciji u kojoj se iznenada na ao.
DAVID AMBROSE
Larry je slu ao. Nadao se da e ostalo dvoje u sobi, Nadia Shellev i mlai partner, za
divljujuu ti inu smatrati njegovom zainteresirano u i da jo nee postavljati nikakva pita
nja niti tra iti njegove komentare. Nije bio spreman na razgovor nekoliko trenutak
a. Svaku je informaciju provjeravao u svom pamenju. Svaki je put postojala apsolu
tna korespodencija.
Za to su mu ti ljudi priali njegovu ivotnu priu? Slu ao je poznatu i bolnu priu o tome k
ako su ivoti njegovih roditelja pre li od glamura ranog uspjeha u West End kazali tu,
kada su kratko bili zvijezde i budunost im se inila osiguranom, do nesretnog kraj

a kojeg su oboje pretrpjeli. ezdesete su u trenu odnijele njihov stil glume, ples
a i pjevanja. Sve to su bili i radili, odjednom je bilo staromodno. Preko noi post
ali su pro lost. Borili su se koliko dugo su mogli, s provincijskim turnejama i lj
etnim nastupima po zemlji, ali bili su ostaci pro losti u vremenu Beatlesa i gluma
ca koji su izgledali i priali vi e kao graevinski radnici nego idoli na matineji.
Prvo su bankrotirali, zatim su se 1974. razveli. Jcffrev je kratko u ivao u produl
jenoj karijeri kao domain jedne popodnevne kviz emisije na televiziji, ali Lauren
(Larry) je ve bila nekoliko puta u klinikama zbog problema s piem kojeg nije mogl
a pobijediti, a vjerojatno nije niti eljela. Umrla je 1978.
Jeffrev je, usprkos kratkoj popularnosti na televiziji, pro ao tek malo bolje. Do
sredine sedamdesetih bio je stalno bez posla, i 1984., est godina nakon smrti biv e
ene, predozirao se u malenom stanu kojeg je unajmio u ju nom Londonu.
Tada je Larry uo rije koju je ekao, pitajui se hoe li reagirati. Imali su sina, Laure
nce Jeffrev Hart. Larry.
Sjedio je ondje slu ajui mlaeg partnera kako pria o njemu kao da je apstrakcija, ime
uz koje nije vezano niti lice niti fizika stvarnost. uo je daje roen 1957., kasno d
obiveno dijete koje se inilo kao kruna sree u ivotima tih, u to vrijeme, jo uvijek s
lavnih i uspje nih roditelja.
SLUAJNOST
Larry je vidio fotografije iz svog ranog djetinjstva, iako se malo sjeao od toga.
Njegovi su roditelji do tog vremena savladali Elvisa i rock and roll, koji je u
njih usadio la no i vrlo zlosretno pouzdanje u budunosti; napokon, jo uvijek je pos
tojala publika oko pedestih kojoj su imali to ponuditi, pa za to se onda uvijek ne
bi na la takva? Do ivjeli su vrijeme kada su po alili zbog novca utro enog na pomodan ivo
t, iznajmljenu kuu u Mavfairu, dadilju i kuhara, Rolls Pvovce i uniformiranog voz
aa. Bila je to te ka lekcija, tim te a jer je do la prekasno.
Prva dogaanja kojih se mladi Larry zbilja sjeao bila je serija gostovanja u kojima
su njegovi roditelji izvodili stare West End hitove po provincijama. To nije bi
o glamurozan ivot, a majino opijanje postajalo je sve oitije. Jo uvijek je bila ivahn
a pijanica, esto sklona flertovanju, ali su mamurluci postajali sve gori.
S vremenom je Larry poslan u kolu, koju su platili novcem kojeg su mu u zakladi o
stavili baka i djed. Praznici su bili nona mora, letio bi izmeu dva oajniki nesretna
i sada samodestruktivna roditelja. Mo da zbog nedostatka ma te, bar je tada tako mi
slio, postao je glumac i tijekom godina dobivao tek manje uloge, uglavnom u. rub
nim kazali tima. Tada je, kako je to va no rekao mlai partner, Larry Hart nestao bez
traga. To je bilo prije gotovo dvadeset godina. Tvrtkini suradnici u Londonu naz
vali su i Equity i njegove biv e agente, ali nitko nije imao pojma o njegovom preb
ivali tu, ak niti je li iv ili mrtav.
Mlai partner zatvorio je dosje kojeg je itao i gurnuo ga preko stola do mu karca koj
eg je dr ao za svog klijenta. Je li gospodin Daly elio, pitao je, nastaviti potragu
za Laurencom Jeffrevjem Hartom?
Larry je duboko udahnuo. Kako je bilo izazovno rei im daje mu karac o kojem su rasp
ravljali u tom trenutku sjedio s njima, ali je oti ao predaleko da bi sada bio isk
ren. Optu ili bi ga za prijevaru, sve mogue komplikacije. Osim toga, njegova glavna
briga bila je saznati zastoje taj mu karac s kojim su ga zamijenili, George Daly,
bio tako
DAVID AMBROSE
zainteresiran za njega i njegove roditelje.
'Volio bih razmisliti o tome,' rekao je. 'Preko vikenda, javit u vam se u ponedje
ljak.'
Ustao je i rukovali su se na odlasku. Nije ni ta trebao platiti, Nadia Shellev gaj
e obavijestila. Sve do sada bilo je pokriveno novcem iz predujma kojeg je platio
kada ih je unajmio; detaljni raun pronai e u omotnici.
Takoer e pronai, znao je jer je zavirio u nju, adresu i broj telefona klijenta, Geo
rgea Dalvja. To je bila njegova nagrada.
I to je dovelo do na eg, Larry Hartovog i mog, susreta u subotu ujutro u parku.
,*
13
Moram priznati daje Larrvjeva pria, ako ni ta drugo, maknula moje misli s bolne tem
e mog ranjenog braka. Tu i tamo, kada bi moja koncentracija na kratko zapela, sj

eanje na ono tiho izgovoreno 'Da' kojim je Sara odgovorila na moje pitanje 'Radi
se o Steveu, zar ne?', zabijalo se ponovo poput no a u moje srce, i rovalo bi tamo
dok ne bi molio za milost i prisilio se svoju pozornost vratiti natrag Larrvju
i nevjerojatnoj sluajnosti njegovog susreta s Nadijom Shellev. Bilo je kao sa iveno
po mjeri za knjigu koju sam namjeravao napisati. Rad je, uvijek sam to vjerovao
, najbolji protuotrov depresiji i oaju, a sad mi je sudbina na dlanu pru ala najnev
jerojatniju priu koju sam ikada mogao izmisliti u svojoj vlastitoj ma ti. Znao sam
da moram prionuti na nju, ostati usredotoen, zato jer bi s vremenom to mogao biti
moj put kroz i (mogao sam se tomu samo nadati) napokon izlaz iz agonije s kojom
sam se sada suoavao.
Na moj prijedlog vratili smo se zajedno natrag u stan. lako je Larrvjeva 'krinka
' bila vjerojatno dovoljna da proe kroz predvorje bez previ e sumnjiavih pogleda vra
tara, ipak nisam elio riskirati. Umjesto toga po li smo oko zgrade, gdje sam upotri
jebio svoj klju da uemo u gara u, a zatim smo se dizalom popeli izravno na moj kat.
Tek kada smo vrsto zatvorili ulazna vrata za nama, on je uklonio svoj e ir i sunane n
aoale.
'Divan pogled,' rekao je, ogledavajui se oko sebe s
DAVID AMBROSE
SLUAJNOST
odobravanjem.
'Jesi li za kavu? Mogu je pripremiti na brzinu.'
'Naravno.'
Slijedio me u kuhinju, i dok sam ja radio kavu, upoznao me s pojedinostima iz sv
og ivota koji su 'nedostajali'. Kada je shvatio da gluma nije za njega, oti ao je u
glazbene vode manje-vi e sluajno: prvo kao 'roadie' na razliitim turnejama po Velik
oj Britaniji posjeujui amerike grupe, napokon se vratio u Los Angeles s jednom od n
jih, gdje je ivio veinu od posljednjih petnaest godina - to je objasnilo za to nije o
stalo oitijeg traga britanskog naglaska. Postao je glazbeni menad er i producent, oi
to s nekim uspjehom, zato jer je imao jo jednu kuu u vicarskoj i na Havajima.
'OK,' rekao sam dok sam mu pru ao alicu svje e skuhane kave, 'sada u ja tebi ispriati it
avu priu s moje strane, pa e vidjeti za to je kljuna rije u svemu ovome ona koju si upo
trijebio u vezi tvog susreta s Nadijom Shellev prije dva dana. Taje rije 'sluajnos
t'. Zapravo, ja pi em knjigu - ja sam pisac, usput - o toj temi upravo sada.'
'Hej, stvarno?'
Donio sam omotnicu ispunjenu stvarima koje sam na ao u oevu kovegu - fotografije, st
ari primjerak Varietvja - i postupno, tijekom popodneva, pauzirajui samo da na br
zinu napravim sendvi oko dva sata, slo ili smo zajedniki teoriju o tome to se moralo
dogoditi, koja su nas to sudbinska zbivanja (ne na av i bolju rije) dovela do ove toke
.
Neizbje nim se zakljukom inilo da smo blizanci. Naravno nismo mogli biti apsolutno s
igurni bez DNK testa, i slo ili smo se da emo obojica dati uzorak krvi u ponedjelja
k. Ali fotografije i sve to sam znao o mojim roditeljima upuivalo je na jedan rela
tivno jednostavan ali znaajan scenarij. Moja majka, ostav i trudna, saznala je da n
osi blizance. Imajui na umu oeve umjetnike ambicije, i vlastitu ropsku odanost njeg
ovoj karijeri, odluili su daje financijski
teret dva djeteta odjednom prevelik. Nekim sluajem upoznali su par britanskih glu
maca koji su bili na turneji po Americi kasnih pedesetih. Jeffrev i Lany Hart bi
li su bez djece, mo da zbog nekog medicinskog razloga nisu mogli imati svoju djecu
, iako su eljeli jedno. Mo da su ve razmi ljali o usvojenju. Mo da, to je bilo mogue, glu
ci nisu bili smatrani po eljnim roditeljima u agencijama za usvajanje. U svakom sl
uaju, ijednom i drugom paru vi e je odgovaralo napraviti privatni dogovor meu sobom.
Mama e roditi blizance, i jednog e po roenju dati Hartovima. Tada su oni, (detalji
nisu bili va ni, mo da ih otkrijemo kasnije) nekako doveli svoju usvojenu bebu u Br
itaniju i registrirali je - Larry - kao svog roenog sina.
Larry se zavalio u naslonja u kojeg se smjestio i gledao u strop prije nego je u teim
zvukom ispustio zrak iz svojih plua. Zatim me pogledao i zatresao glavom u udu.
'Tko bi dovraga vjerovao da mu ovo ispriamo?' pitao je.
'Vjerojatno svi kada napi em svoju knjigu', rekoh. 'Ii emo u talk-showove i zajedno
davati intervjue - naravno, ako se sla e .'
'Nema problema.'

'Postoji dosta toga ve napisanoga o sinkronitetu, i neke su nevjerojatne sluajnost

i ve zabilje ene, ali nikad nisam nai ao na ne to tako nevjerojatno poput ovoga.'
Njegovo se lice razvuklo u smije ak. 'Zna to,' rekao je, 'za to se ne bismo malo zabav
ili sa svime ovime dok mo emo - zna , prije nego svi saznaju o tome. Moglo bi nastat
i jedno itavo dodatno poglavlje u tvojoj knjizi.'
'Kako?' pitao sam ga. ' to ima na umu?'
Slegnuo je ramenima. 'Ne znam. Valjda one stvari koje blizanci rade kada su djec
a. Zna , zamijeniti uloge, navesti ljude da pomisle da sam ja ti i ti da si ja, on
e stvari koje bi nas dvojica radili da smo kao djeca bili zajedno.'
Iz nekog razloga osjeao sam se udno nesiguran oko toga. Ne samo da sam mislio da j
e to prefrivolno tretiranje neega od
DAVID AMBROSE
potencijalne va nosti: vi e osjeaj da pored svih ostalih problema na mom tanjuai nisa
m bio spreman za zafrkavanje kao da sam nekakav tinejd er. Vjerojatno je proitao re
akciju na mom licu, zato jer me odmah poku ao razuvjeriti.
'Ni ta ozbiljno. Samo, zna , kada ti se ena vrati kui, na primjer, mogao bi sjediti gd
je i sada, i nakon nekoliko minuta ja bih mogao izai iz kupaonice. Ne poznajem je
, ali kladim se da ima smisla za humor. Mo e li zamisliti njenu reakciju?'
Smijao se toj pomisli, kao daje itavu scenu jasno vidio u svojoj glavi.
'Ne elim petljeti svoju enu u ovo,' rekao sam brzo, tonom koji je izbrisao osmijeh
s njegovog lica i ostavio ga u poziciji da me jo jednom oajniki poku a udobrovoljiti
.
'Ima pravo. Tako ne to je prljava ala. Lo a ideja. Ali mora postojati ne to to mo emo napr
viti tek toliko da doka emo da smo zaista identini kao to mislimo. Mislim, kada bi n
azvao nekog svog prijatelja da doe ovamo na pie, a ja otvorim vrata pretvarajui se
da sam ti, zar ne bi bilo odlino vidjeti koliko dugo bi mu trebalo da shvati da n
e to nije u redu?'
Nisam se predavao, iako sam razumio stoje htio. Ideja je imala neku privlanost. B
io je u pravu; bila bi to zabavna epizoda za knjigu. Odjednom sam se dosjetio sa
vr enog kandidata na kojem bi mogli isprobati trik. Moj agent, Loli Bennett. Lou n
ije bio siguran mogu li izdavaima prodati ideju o knjizi o sinkronitetu; ali pove
zano s itavom ovom priom, otkriem mog izgubljenog brata blizanca, ne bih se iznenad
io da se naemo u ratu nadmetanja ponuda.
Larrvju se svidjela ideja o Louu. 'Savr eno je,' rekao je, 'uinimo to.'
Nazvao sam Loua doma. Bilo je ve etiri poslije podne, i rekao je da mora obaviti n
eke stvari te da nema vremena svratiti. Ipak, veerat e kod Smith i Wollenskyja na
Treoj aveniji u osam sati i bit e mu zadovoljstvo nai se sa mnom negdje na piu oko es
t, pola sedam.
SLUAJNOST
Dogovorili smo za kafi kojeg smo obojica poznavali.
'Radi se o knjizi,' rekoh, dok mi je Larry davao znakove neka ne govorim previ e.
'O nekom otkriu na kojeg sam nai ao i koje e ti se zbilja svidjeti. Priat u ti kada se
naemo.'
Poklopio sam i pogledao u Larrvja. Obojica smo se poeli smijati. Za nekoliko minu
ta pucali smo od smijeha kao dva idiota, ne znam za njega, ali ja sam siguran da
je moje glasno veselje proiza lo kao odu ak nagomilanih napetosti koje sam osjeao i o
kojima jo uvijek nisam mogao razgovarati. Bila je to svojevrsna histerija, ali b
io sam zahvalan na njoj, i za lanac dogaaja koji su doveli do nje. Bio sam zahval
an to imam ne to to me mo e zaokupiti da ne mislim na bolne dogaaje i nepodno ljivu istin
u koju jo nisam bio spreman prihvatiti.
'Bolje doi i pogledaj moj ormar s odjeom,' rekao sam, bri ui oi i vraajui dah, 'odaberi
o e obui. Gledajui te, dobio sam dojam da se odijeva elegantnije od mene, pa zamisli
ovo kao karakternu ulogu.'
Smijao se i pratio me kroz spavau sobu do mog ormara u zidu. Pola sata kasnije bi
o je odjeven u jednu od mojih sportskih jakni od tvida, hlae od samta i pulover s
a okruglom kragnom. Ja sam odjenuo jaknu, traperice s potpisom i rukom izraene izm
e koje je on nosio -sve je savr eno pristajalo. izme su bile najudobnije koje sam i
kada nosio, i odluio sam dati napraviti jedne takve za sebe. ak sam isprobao i nje
gov e ir i sunane naoale. Kada smo se pogledali, preobrazba je bila potpuna.
'OK,' rekao je, 'Evo plana. Ja u uzeti taksi i nai se s tvojim agentom, zatim doi t

i nakon otprilike pola sata. Kada u eta u mojoj odjei, on zaista nee znati tko je tko
.'
'ekaj trenutak,' rekao sam kada mi je sinula prepreka, 'Kako e ti prepoznati Loua?
Nikada ga nisi vidio.'
Larry je gledao zabezeknuto. 'Sranje, na to nisam mislio. Zar nema fotografiju il
i ne to?'
DAVID AMBROSE
Sreom sam imao jednu, snimljenu na nekoj veeri pisaca gdje je Lou bio moj gost. To
je bilo dovoljno da ga Larrv prepozna u kafiu.
Si li smo dizalom do gara e ponovo i iza li sa stra nje strane zgrade. Nakon nekoliko bl
okova Larry je pozvao taksi.
'Ovo e,' rekao je ulazei, 'biti zabavno.'
Zatvorio je vrata taksija, i ja sam ga gledao kako odmie u sve gu i sumrak Manhattan
a. Okrenuo se natrag da me pogleda kroz stra nje staklo, i napravio je znak 'OK' p
alcem i ka iprstom, na iroko se ceref s djeakim zadovoljstvom.
Poeo sam hodati u istom pravcu. Nakon nekoliko blokova -neizbje no, pretpostavljam
- na mene se ponovo spustila odreena sjeta, ali ne s onako sna nom onesposobljavajuo
m te inom kao ranije. Jo uvijek sam imao razbibrigu ove neobine nove avanture. Ne to d
rugo o emu mogu razmi ljati. Ne to to je prema svim mjerilima bilo nevjerojatno. Bio j
e to ujedno najtu niji i najzadivljujui dan u mom ivotu. Takav slijed stvari, sluajno
st suprotnosti, mora znaiti ne to samo po sebi, mislio sam. Knjiga, zasigurno, mora
m napisati knjigu, u to nije bilo sumnje. Bacit u se na to sa svom energijom koju
imam.
Pa ipak sam osjeao da tu ima jo ne to vi e. Dan jo nije bio gotov, ali kad bude, osjeao
sam da u znati ne to vi e o smjeru kojeg e moj ivot preuzeti, koji je mo da bio sudbinski
predvien, od te toke nadalje.
Bio je to uznemirujui i ujedno udnovato oslobaajui osjeaj.
LARRY
14
Moje je pravilo oduvijek bilo ne lagati osim ako ne moram, a ak i tada svesti lag
anje na minimum. Primjerice, nikada se ne bih poslu io potpunom neistinom gdje bi
bilo dovoljno obino pretjerivanje. Ponekad je ak dovoljno izostaviti neki mali det
alj iz vee slike.
Moj susret s Nadijom Shellev dogodio se tono onako kako sam ga opisao Georgeu, ia
ko priznajem da sam zaobi ao bilo kakav spomen o okolnostima koje su me dovele do
te toke. Kada je pitao, kasnije, izmislio sam ne to nejasno o tome kako sam u gradu
bio poslovno i jednostavno etao.
Istina je bila da sam namjeravao ui u podru nicu Chase Manhattan banke u kojoj sam
otvorio raun pod jednim od razliitih la nih imena koje koristim s vremena na vrijeme
, i na kojem sam oekivao neka prebaena hitno potrebna novana sredstva. Odluio sam pr
istupiti banci s oprezom. Nije bila iskljuena mogunost zamke. Zato sam se provezao
pokraj nje u tri razliita taksija prije negoli sam odluio riskirati i prii joj pje i
ce. I naravno, vidio sam ih kako ekaju. Bila su dvojica. Jedan je bio crnac, nosi
o je sunane naoale i dugaak kaput od stavljene ko e. Drugi nije bio tako visok, ali j
e bio ne to iri, s urezbarenim slavenskim crtama i malim duboko usaenim oima. Svaki p
ut kada sam pro ao, bili su negdje dmgdje, ali su stalno bili tamo.
DAVID AMBROSE
Kao to bi rekao moj stari prijatelj, sada pokojni (odupirao se uhienju), moja je j
adna guzica bila na panju. Trebat e se desiti udo da me izvue iz ovoga.
Umjesto toga, stvari su postale jo gore. Vidio sam ga u isto vrijeme kada je on u
gledao mene. On je bio trei lan tima i pametniji od druge dvojice, stoje bio razlo
g za to ga do tada nisam primijetio. Ali on je primijetio mene.
Ne to je viknuo, i sva su trojica poela pje ice slijediti moj taksi. Uz gusti promet
u to doba dana nije im trebalo vi e od brzog hoda. Dvojio sam da li da izaem i bje im
. Tada, pogledav i ispred, vidio sam priliku.
'Dvadeset ako proete prije negoli se semafor ugasi,' rekao sam, dr ei novanicu iznad
vozaevog ramena. Poku ao ju je zgrabiti, ali sam je izmaknuo. 'Prvo to morate napra
viti,' rekao je.
Progovorio je oporim glasom. 'Ako vidimo policajca, recite mu da imate srani napa
d.'

Skoro sam ga i dobio kada je udario po gasu, poskoio po ploniku, i silovito pojuri
o naprijed sa akom na trubi, izazivajui kripanje konica sa svih strana. Nakon raskr a p
romet je tekao ne to bolje. Moji progonitelji nisu bili niti svjesni zastoja kojeg
smo stvorili kad smo im ve nestali iz vidika. Ispustio sam dvadeseticu u prednji
dio taksija.
'Kamo sada?' pitao je.
'Ne znam,' rekao sam, shvaajui daje to istina. 'Samo nastavi voziti.'
Kamo sam mogao otii? Ako su motrili na banku, to je znailo da slijede novac, bilo
je malo vjerojatno da su prona li moj hotel. U drugu ruku, povratak u hotel je bio
rizik kojeg nisam trebao isku avati. Imao sam sve to mije bilo potrebno kod sebe,
ukljuujui putovnicu, nekoliko preostalih dolara, i zbirku kartica koja nije radila
posljednjih tjedan dana.
'Stanite ovdje,' rekao sam, ne elei potro iti jo vi e novca
SLUAJNOST
nego to ve jesam.
Iza ao sam van i pogledao uokolo, zatim krenuo jednosmjernom ulicom tako da ak i ak
o bi me prona li iz taksija ili drugog auta, ne bi me mogli slijediti. Pro ao sam ne
koliko blokova ovakvom cik-cak strategijom zavaravanja kada sam iza sebe uo glas
koji govori, 'Gospodine Daly?', i tada sam osjetio ruku na nadlaktici.
Moja prva pomisao bila je da sam upao u novu zamku, ali brzo sam shvatio je ova
veoma privlana mlada ena pogrije ila, i ako joj dozvolim da nastavi ona e me maknuti
s ulice i odvesti na neko mjesto, to mi je u tom trenutku upravo bilo potrebno.
Tada se desilo sve ostalo. Sluajnost. Spoznaja da se dogodilo ne to vrlo neobino i z
animljivo.
Ja vjerujem u sluajnost. Ne vjeruju li svi? Ako ne postoji ne to kao sluajnost, onda
sve mora biti planirano ili namjeravano na neki nain, to nema smisla.
Ali ne vjerujem u sinkronitet. Ne vjerujem da postoji ne to vi e u sluajnosti, ukljuuj
ui i sluajnosti koje se ponavljaju. Sluajnost je neobina po svojoj defniciji, i to se
vi e de ava, nevjerojatnija je. Ali samo dokoni umovi pronalaze u njima obrasce i p
retvaraju se da ne to znae. Ljudi koji nemaju pametnijeg posla.
Ljudi poput Georgea. Georga gubitnika. to sam trebao misliti o njegovoj prii o pro
nala enju igraih karata i kolaa u obliku srca, kri aljki i nekih imena na kinu? Samo n
eka new age sranja, to se mene tie.
Kao to rekoh, prihvaam sluajnost kakva jest, i priznajem da se meni desila nevjeroj
atna sluajnost. Jedna nevjerojatna sluajnost. To to sam naletio na Nadiju Shellev u
pravo kada jesam. injenica da sam bio izgubljeni blizanac gubitnika Georga nije b
ila sluajnost, bila je samo injenica koja je ekala da bude otkrivena. George je pro
na ao trag tom otkriu kada mu je umro otac, zatim je unajmio istra iteljsku agenciju
da to dalje istra e. Ja sam se sluajno zatekao to popodne tamo gdje sam bio bez ika
kvog razloga vezanog uz Georga
DAVID AMBROSE
Dalvja ili bilo koji dio moje obiteljske pro losti. I onda me je vidjela ena koja j
e poznavala Georga i zamijenila me za njega. To i nije tako velika stvar. Ali je
sluajnost, to vam garantiram.
George je, trljajui ruke sa veseljem, rekao da je to klasini sluaj sinkroniteta.
Prokleta budala.
Prva stvar koju sam napravio nakon odlaska iz ureda Nadije Shellev bila je pozva
ti taksi da me odveze u drugi kraj grad kako bih vidio gdje ivi George. Bila je t
o skupa adresa. Najmanji stanovi u takvoj zgradi stajali su izmeu dva i tri milij
una, a iz njegovog sam dosjea vidio da ivi na najgornjem katu.
Iako sam bio nestrpljiv vidjeti ga, nisam mogao unedogled visjeti ondje bez priv
laenja pa nje na sebe. Oti ao sam iza ugla i popio alicu kave dok sam razmi ljao o svemu
. Na kraju sam odluio jednostavno produ iti i pozvoniti na njegovo zvono. To je bio
najotvoreniji i najpo teniji put da obavim tu stvar. Bio sam nestrpljiv napraviti
tako jer sam elio da mi vjeruje. U tom se trenutku on inio kao mo da moja najbolja
prilika.
Tek to sam stigao do ugla zgrade, sjajni crni automobil s vozaem skliznuo je iz ga
ra e. Otraga je sjedila tamnokosa ena koju nikada ranije nisam vidio, a pored nje b
io je... ja.
To je istinski bio najudniji trenutak u mom ivotu, nestvaran a opet stvaran, kao t

renutak oka kojeg ljudi opisuju kada im se dogodi neka stra na nesrea. Tu, ispred mo
jih oiju, bio je moj identini blizanac, moj dvojnik.
Nijedno od njih dvoje nije pogledalo u mom pravcu, u protivnom bi do ivjeli jednak
o velik ok. U trenutku su nestali, kreui se prema centru grada kroz kasno popodnevn
i promet. Naknadno sam registrirao da su oboje nosili veernju odjeu, koja je u ovo
doba upuivala da su krenuli na neku gala predstavu u Lincoln centar ili negdje s
lino. To je znailo da e se vratiti kasno, pa nije imalo smisla dulje se zadr avati.
SLUAJNOST
Tada sam dobio ideju o slanju pisma - 'sebi' na tu adresu. Pogledao sam na sat.
Jo je bilo vremena. Prona ao sam kopiraonicu u blizini i na brzinu na praznim listo
vima papira krivotvorio adresu istra iteljske agencije. Onda sam napravio isto i s
omotnicom. Trebalo mi je svega nekoliko minuta da napi em i isprintam pismo, i uh
vatim zadnju po iljku. Ujutro e biti tamo.
Bila je jo jedna stvar koju sam morao obaviti tog dana, a to je bilo nazvati mog
prijatelja Skeetera u Oregon. Napravio sam to iz govornice, na njegov raun; Skeet
er si je to mogao priu titi, sa svojim rancem i konjima koje je kupio nakon to mu s
e posreilo kada smo posljednji put poslovali zajedno. Skeeter mije previ e dugovao
da bi odbio uslugu koju sam htio zatra iti. Osim toga, znao sam previ e o njemu, ukl
juujui i gdje su bila pokopana trupla - doslovce. Rekao sam mu da sam na Manhattan
u i da trebam - hitno - izai iz njega. Nisam imao novca, ljudi su me tra ili, pa sa
m trebao njega da sredi da me netko pokupi. Nije oklijevao, samo je pitao gdje i
kada. Rekao sam sutradan, negdje na Manhattanu. Nisam tono znao kada ili gdje, a
li ut emo se ponovo kada on sve sredi i onda emo jo jednom proi sve pojedinosti.
Nakon toga popio sam pie u baru i prebrajao svoje nestajue rezerve dolara. Bilo je
taman dovoljno za sobu u najjeftinijem hotelu kojeg sam mogao pronai. Bila je to
neudobna i buna no, to je rezultiralo ranijim ustajanjem i odlaskom prema Georgeov
om stanu negdje oko vremena kada sam oekivao da e biti isporuena po ta. Iznenada je p
oelo jako ki iti. Sklonio sam se ispod zaklona na autobusnoj stanici preko puta ula
za u zgradu, i na moje iznenaenje nakon nekoliko minuta vidio Georgea kako izlazi
s ki obranom, bri no pratei enu u taksi koji ju je ekao. Kada se vratio, vidio sam da
je pokupio po tu iz jedne od mjedenih zakljuanih kutija na stra njem zidu predvorja.
Odluio sam dati mu malo vremena.
Ki a je prestala jednako naglo kao to je poela. Poeo sam koraati po svjetlucavom mokro
m ploniku, namjeravajui napraviti par krugova po kvartu prije nego ga nazovem. Pok
u ao sam ga
DAVID AMBROSE
zamisliti kako otvara pismo i zasigurno ga nekoliko puta ita u nevjerici. Zatim p
oku ava nazvati agenciju, ali znao sam da tamo vikendom nema nikoga. Nadia Shellev
mi je ponudila dati broj za hitne sluajeve kada sam ju pitao za to, ali rekao sa
m da nije bilo potrebno. To to gaje ponudila, znailo je gotovo sigurno da ga Georg
e nema, to je bilo korisno znati.
Nakon petnaest minuta bio sam spreman nazvati ga. Primijetio sam govornicu u bli
zini autobusne stanice gdje sam se ranije sakrio od ki e. Mislio sam da e je moi vid
jeti sa svog balkona, stoje znailo da ga mogu navesti da pogleda dolje i mahnuti
mu - prikladan, bezopasan nain, mislio sam, da razbijem led.
Kada sam do ao do tamo, naravno, govornica je bila zauzeta. Tako sam ekao. Ali odje
dnom, u pozadini, vidio sam Georga kako ide prema parku. Hodao je s pogrbljenim
ramenima i s rukama duboko u d epovima, tipinim jezikom tijela napetosti i frustrac
ije.
Nisam mogao odoljeti slaba nom osmijehu zabave dok sam kretao za njim. Dvadeset mi
nuta kasnije smo razgovarali.
15
to sam htio od njega kada smo se prvi put ugledali? Mislim da to zapravo nisam zn
ao. to sam god mogao dobiti, pretpostavljam. Suosjeajno uho, naravno, za priu koju u
mu ispriati, i ne to novca da me izvue kroz skoru budunost, imao sam samo nekoliko s
ati prije nego sam ponovo trebao nazvati Skeetera. Njegovi su ljudi vjerojatno d
o sada ve bili na mjestu, i sigurno e mi trebati novac.
Bilo mi je drago kada je predlo io da se vratimo u njegov stan radi razgovora. Ve s
am se previ e nervozno ogledavao preko ramena, nadajui se da nije primijetio. Prove
li smo popodne kao par tinejd era pretresajui svoje ivote, usporeujui to volimo i ne vo

limo, razgovarajui o na im roditeljima, tra ei njihove motive, pretra ujui dogaaje koji s
, kako nam se inilo, doveli do te toke. Na kraju svega smislili smo djetinjasti tos
sa zamjenom uloga i namjeravali smo zeznuti Georgeovog agenta, Loua Bennetta. K
unem se da nisam sve isplanirao. Jednostavno kako je dan odmicao i stvari se poel
e slagati na mjesto, odluio sam napraviti to to sam napravio. Kao to sam rekao, sve
je u najboljem moguem iskori tavanju prilika.
Nakon to smo meusobno isprobali odjeu i bili prilino sigurni da nitko nee moi rei koji
je koji od nas dvojice, pitao sam Georgea mogu li se poslu iti njegovim telefonom.
Dao mi je mobitel, potom oti ao u kuhinju po ne to, ostavljajui me da razgovaram nas
amo. Ne bi bilo va no niti da je uo to sam imao rei; bilo je dovoljno bezazleno. Samo
sam nazvao Skeetera i pitao je li sve na mjestu.
DAVID AMBROSE
SLUAJNOST
Potvrdio je. Rekao sam da u ga nazvati ponovo za sat vremena.
Pao je sumrak, i bilo je vrijeme za moj rendezvouz s Louom. Bio sam nestrpljiv k
renuti, to me uinilo neopreznim. Ja sam trebao biti taj, ne George, koji e ukazati
da trebam neki pokazatelj kojim u prepoznati Loua. Bila je to eprtljava pogre ka s m
oje strane koja bi, pametnijem ovjeku od Georgea, mogla ukazati da nisam imao nam
jeni otii na taj sastanak s njegovim agentom. Na sreu, sve je pro lo bez problema.
Dizalom smo se spustili do gara e i napustili zgradu istim putem kojim smo i u li, n
eopa eno. Hodali smo blok ili dva, zatim sam ja pozvao taksi. Dok je kretao, okren
uo sam se da bih se osmjehnuo Georgeu kroz stra nji prozor, ma ui mu kao da poruujem k
ako e sve proi u redu.
Zatim sam izvadio njegov mobitel kojeg sam ponio sa sobom i ponovo nazvao Skeete
ra. Rekao sam mu da u za petnaest minuta hodati Central Park Southom. Opisao sam
odjeu - moju odjeu -koju e nositi George, iako je to vjerojatno bilo nepotrebno: io
nako e'ga vidjeti kada im ka em gdje da ga tra e. Va na je stvar bila daje nosio moj no
vanik s mojim kreditnim karticama i vozakom dozvolom. Iz toga se nee lako izvui. Dat
e sve od sebe, naravno, ali bezuspje no. Te ubojice, mu karci koji su za to bili zad
u eni i koje sam vidio pred bankom dan ranije, govorili su vrlo malo engleski.
Ali bili su profesionalci, sposobni i bezobzirni. Pobrat e ga s ulice bez otpora.
Nitko nee primijetiti ni ta dok e ga smotati u prtlja nik spremnog automobila. Nisam
znao kamo e ga odvesti, ali sve e bti isplanirano unaprijed. Stavit e mu metak u gl
avu - to je bila tradicija. Zatim e tijelo biti likvidirano s jednakom sigurno u. Ko
ristit e jamu s vapnom, ili mo da duboku rupu u temeljima neke konstrukcije, u koju
e biti ubaen, i na kraju zatrpan kamenjem i betonom.
Da e se to dogoditi, znao sam sa sigurno u. Znao sam jer sam znao da me je Skeeter i
zdao. Du e sam vrijeme sumnjao da mu vi e ne mogu vjerovati, a susret s onim mu karcim
a od juer je to potvrdio.
Znao sam da e sve to sam mu rekao biti preneseno ljudima koji su me eljeli mrtvog.
Mislio je da sam mu dopao aka, no u stvarnosti on je dopao meni. Ovaj preokret su
dbine dugovao sam istoj prilici. Bio sam u dubokoj, dubokoj nevolji, i samo naila
zak na - sluajnost (ako vam je dra e) - susret s Georgeom, spasila mije ivot. To je
bilo nevjerojatno, jamim vam. Sasvim nevjerojatno.
Mjesec dana ranije, takva sluajnost bila bi tek zabavna, mo da jednostavno iritantn
a, i sigurno nebitna. Ali uvijek me je zapanjivalo kako se stvari mogu brzo prom
ijeniti. Mjesec dana ranije bio sam na vrhu svijeta. Riskirao sam, ali uvijek je
sam, i do sada sam se uvijek izvlaio. Mo da sam svoju sreu poeo previ e uzimati zdravo
za gotovo. Je li to bila moja fatalna pogre ka?
Posao s glazbom koristio sam kao pokrie ve mnogo godina. Kad sam osjetio da sam iz
gorio na kreativnoj strani, to se desilo nakon vrlo kratkog vremena, poeo sam dogo
varati predstavljanja, za honorar, izmeu ljudi u poslu i drugih koji su mogli osi
gurati odreene usluge tra ene u svijetu glazbe. To je dovelo do poveanog anga mana na
financijskoj strani stvari, dok dr avna istraga o pranju novca nije potkresala moj
e aktivnosti. Optu be su bile odbaene zbog nedostatka dokaza, tonije nedostatka svje
doka koji su do ivjeli nekoliko zlosretnih nesrea.
U svakom sluaju, do lo je zastoja. Ljudi za koje sam radio stajali su iza mene, ali
poglavito zbog svog interesa. Sad sam bio optereenje, i munjevito sam se brzinom
zatekao na sporednoj traci. Odluio sam iskoristiti posljednju priliku na veliki
dan isplate dok sam jo imao naina. Mogao sam to uiniti tisuu puta u pro losti, ali nik

ada nisam. Zami ljao bih kako to radim i znao sam kako bi sve funkcioniralo, ali b
ila je to samo mentalna vje ba, niti plan niti namjera.
Ali sada?
Nisam vidio kako bi pothvat na kojeg sam bacio oko mogao krenuti krivo. S koje s
am god strane na njega gledao, bila je to sigurna stvar, stopostotna, pogodak.
Ono stoje zapravo krenulo krivo, bilo je ne to to nisam mogao
DAVID AMBROSE
predvidjeti ak niti kao jednu od najnevjerojatnijih nizbrdnih mogunosti. Tip na kl
junoj poziciji dobio je srani udar u krivo vrijeme, razmrsiv i mi itavu operaciju.
Kad se to dogodilo, tip sa sranim udarom nije bio jedini mrtvac. Sljedei sam bio j
a - ili sam trebao biti ja.
Hvala ti, George, to si ovdje da rije i taj problem.
Moj nalet genijalnosti, ako to ne zvui previ e neskromno, do ao je iza toga. Budui da
je George nosio moj novanik, ja sam nosio njegov. Osigurao sam da to bude dio na e
zamjene kostima. Otvorio sam ga i prona ao nekoliko stotina dolara. Iako sam tada
oajniki trebao gotovinu, znao sam daje se moram odrei. Bit e je, napokon, mnogo vi e t
amo odakle je do la. Zaustavio sam taksi, iza ao, i unutar nekoliko blokova stavljao
sam novanice u prljavu ruku svakog ovisnika i prosjaka kojeg sam mogao pronai.
Sljedea stvar koju sam morao uiniti bila je rije iti se kreditnih kartica. Najprije
sam ih rastrgao i poderao u najmanje mogue komadie, potom ih ispustio kroz re etku g
radske kanalizacije.
Obaviv i to, poeo sam tra iti odgovarajue mjesto na kojem u uprizoriti sljedei dio moje
male predstave. Za nekoliko minuta prona ao sam uliicu uz koju se protezalo nekolik
o trgovina i restorana. Bila je mrana i uska, i tono ono to sam trebao. Iskreno, ni
je bila vrsta mjesta kroz koje bi pla ljiva du a poput Georgea odabrala skratiti put
, ali kada e se kasnije saznati daje urio da stigne na sastanak sa svojim agentom,
na kojeg je oigledno kasnio, njegova nekarakteristina odva nost imat e smisla.
Kliznuo sam u sjenu, pa ljivo birajui put pokraj hrpa smea i natrpanih crnih plastini
h vrea. Kada sam bio siguran da me nitko ne promatra, bacio sam Georgeov novanik,
koji e kasnije biti pronaen bez novca i kreditnih kartica.
Sljedei je dio bio najte i. Prva stvar bila je unerediti svoju odjeu, cijepajui je i
prljajui da izgleda kao da sam bio u tunjavi, valjao se po podu i bio izudaran nog
ama. Sljedea stvar - i to je bio
SLUAJNOST
dio za kojeg, bez la ne skromnosti, ka em da treba imati muda - bio je kleknuti i ud
arati glavom o kamenje sve dok me nije oblila krv i, iskreno, nisam trpio popril
inu bol. Kada sam podnio koliko sam mogao bez da riskiram pravi potres i marginal
no o teenje mozga, poeo sam puzati polako i bolno prema svjetlu na udaljenom dijelu
uliice.
iva istina, dobri graani New Vorka su me zaobilazili i prelazili preko mene, a da
me nisu ni dvaput pogledali, pretpostavljajui da sam samo jo jedan pijanac kojeg j
e najbolje ignorirati. Ne znam koji je samoprogla eni Samaritanac prvi primijetio
daje moja odjea bila prefina za jednog propalicu, i da su povrede na mojoj glavi
trebale zbrinjavanje. Do vremena kada su stigli policajci i hitna bio sam, da bu
dem iskren, tek napola pri svijesti. Podigli su me na kolica i odjurili kroz gra
d sa tre teim sirenama. Nakon toga sjeam se da su me gurali ispod dugakog, dugakog str
opa sa fluorescentnim cijevima i cijevima za grijanje koje su izgledale kao da s
e migolje dok sam urno prolazio pored njih. Uveli su me u ne to to pretpostavljam da
je bila soba za hitne sluajeve, gdje sam dobio injekciju, bio za iven, i napokon st
avljen u krevet." Nakon toga u ivao sam u najugodnijem snu svog ivota.
Kad sam se probudio, jarko jutarnje sunce ispunilo je odjel na kojem sam bio. Mo
ralo je biti dvadeset ili trideset kreveta, svi popunjeni. Vidio sam da sam pove
zan zavojem i prikvaen na nekakvu intravenoznu infuziju. U najmanju sam ruku odah
nuo, uvidjev i da me batine koje sam si priu tio nisu smjestile na intenzivnu njegu.
U la je medicinska sestra. Bila je vrlo mlada i imala je sladak, pomalo plahi osmi
jeh.
'Kako se osjeate?' pitala je. 'Sigurno imate poveu glavobolju.'
'Da, imam,' rekoh, zvuei slabije nego to sam se zbilja osjeao, 'sna nu.'
"Dat emo vam ne to za as. Doktor vas prvo eli vidjeti.' Gledao sam oko sebe kao da sa
m tek sada postajao svijestan

DAVID AMBROSE
svog okru enja, i u mislima prizivao scenu koju je moj stari igrao u otrcanom film
u iz pedesetih pod imenom Proljee u Piccadillyju. Ali svidjela mi se ta scena kad
a sam je jednom vidio na televiziji.
'Gdje sam ja?' rekao sam, ba onako kako je i on rekao. ' to se dogodilo? to ja ovdje
radim?'
'U gradskoj ste bolnici,' rekla je. 'Policija je rekla da su vas napali i opljaka
li. Prvo to trebamo jest va e ime.'
To je bilo savr eno. Gotovo kao u filmu. Pustio sam da proe nekoliko trenutaka, zad
r avajui izraz lica nekoga tko e upravo dati odgovor, zatim ga zamijeniv i s rastuim uz
buenjem dok sam shvaao istinitost tvrdnje koju u izrei.
'Ne znam,' rekoh. 'Ne mogu se sjetiti.'
16
itao sam o toj temi i znao sam daje psiholo ka ozljeda crna rupa neurologije: bilo
je praktino nemogue, u nedostatku prave ozljede mozga, niti dokazati niti opovrgnu
ti psiholo ke efekte ozljeda glave.
Jednom ili dvaput naslutio sam zrno sumnje iza nekih pitanja koje su mi lijenici
postavljali kako je dan odmicao. 'Pa, vrlo je neobino, gospodine Daly, da gubitak
pamenja potraje tako dugo nakon takvih relativno povr nih ozljeda, ali siguran sam
da emo uskoro vidjeti pobolj anje.'
to se 'povr nog' tie, nek on proba napraviti to sam ja uinio. Za veinu ljudi moji avovi
i modrice sigurno su bili dovoljno. Nitko nije sumnjao u moje sporadine napade gu
bitka pamenja.
Zapravo do lo je do pobolj anja u mom stanju: to sam vi e uio o Georgeovom ivotu, vi e mi
e sjeanja 'vraalo'. Ali sve praznine, pa ak i potpune oma ke, jo sam uvijek mogao prik
riti iznenadnim povratkom bolesti. Razvio sam tehniku kori tenja toga, gotovo kao
mucanje, kao da bi mi mozak zavezao jezik, i iznenada bih se na ao na rubu ponora
koji je zjapio u mojim mislima. Vi e nego esto koristio sam je kao poticaj da mi ne
tko ponudi podatke koji su mi nedostajali.
Jedna od prvih stvari koju sam morao savladati, kada mije nakon dva dana bilo do
pu teno poi kui, bio je Georgeov rukopis. Provjerio
DAVID AMBROSE
sam u njegovim papirima, tonije njegovim bilje kama, koje su sve bile pisane rukom.
Zadivljujue, razlika izmeu njegovog rukopisa i mog vlastitog bila je praktiki nula
. Ali onda, mislio sam, mo da i nije tako iznenaujue da identini blizanci imaju sline
stilove pisanja. Barem je to bila jedna stvar manje za brigu.
Najzeznutiji dio itave prijevare, predviao sam, bit e brak. Razradio sam strategiju
da iz njegove ene izmamim navike, sklonosti i protokole njihovog najintimnijeg z
ajednikog ivota, posebice njihove seksualne veze.
No taj brak, brzo sam otkrio, nije uope bio ono to se inio izvana.
Nisam se usprotivio kada sam otkrio, po mom povratku iz bolnice nakon vikenda, d
a me Sara preselila u jednu od gostinjskih soba. Kako sam se jo uvijek oporavljao
, odabrao sam to smatrati uviavnim s njene strane. Ali nakon nekoliko dana, kako
mi se snaga vraala i ja sam predlo io da se vratim u brani krevet, osjetio sam okoli a
nje. Kada sam napokon pre ao na stvar i poku ao s njom voditi ljubav, uznemirila se.
'Ne, George,' rekla je, 'molim te, nemoj. Molim te.'
' to nije u redu?'
Pogledala me s povrijeenim izrazom lica. 'Kako to mo e pitati?'
'Mogu,' rekao sam, pu tajui je da vidi da sam postajao iznerviran, 'zato jer bih vo
lio odgovor.'
'George, raspravili smo o svemu tome. Slo ili smo se.'
'Kada?'
'Pro li tjedan, prije nego sam krenula za Philadelphiju.'
Mora da sam izgledao tupo. Imao sam svoj gubitak pamenja kao izgovor, naravno, al
i me njen odgovor ipak uhvatio nespremnog.
'Govori li ti to meni,' pitala je, itajui moj izraz, 'da se zbilja ne sjea ?'
SLUAJNOST
'Da. Mislim ne, ne sjeam se.'
Okrenula se i pokrila lice rukama. Nakon nekog vremena rekla je, vrlo tiho, 'Nij
e va no. Nema nikakve razlike.'

'Mo da bih ja mogao presuditi o tome.'

'Da, naravno, u pravu si. Oprosti.' Okrenula se da me ponovo pogleda, ovaj put g
otovo preklinjui. 'Ali ne sada. Molim te, George, samo ne sada.'
Na njenom je licu bila neka iscrpljenost, kao daje i nagovje taj ponovnog razgovor
a o bilo kakvim problemima - seksualnim ili drugim - vezanim uz njen i Georgeov
brak potpuno iscijedio svu energiju iz nje.
Na trenutak sam razmi ljao, i shvatio da je ovo bilo ne to to sam mogao okrenuti u sv
oju korist. Ako dopustim da ova distanciranost, to god da ju je uzrokovalo, ostan
e meu nama, znailo je jednu priliku manje da napravim te ku pogre ku. Naravno, uvijek
je postojala mogunost da e ona prijei preko toga to ju je muilo i nakon dan ili dva '
doi k sebi', to je znailo da moram zadr ati simptome gubitka pamenja na ivotu kako bih
prikrio eventualne rupe koje su jo uvijek postojale. No do tada bih trebao imati
daleko bolji osjeaj i pregled nad pejza om Georgeovog ivota nego to sam imao u tom tr
enutku. Tako sam slegnuo ramenima.
'OK,' rekao sam. 'Kako god eli . Razgovarat emo kad bude spremna.'
Upoznavanje Georgeovih prijatelja i dru tvenih poznanika bilo je lak e nego to sam za
mi ljao. Postojala je iroko rasprostranjena simpatija za mene kao rtvu brutalnog nap
ada. Moj novanik je naen, kao to sam se nadao, bez novca i kreditnih kartica, ocrta
vajui sliku tono onako kako sam elio.
Uklapanje u dru tvenu ulogu koju su ljudi od mene oekivali bilo je potpomognuto inje
nicom da su mi je oni uveliko definirali kroz svoje vlastite stavove i pona anje.
Bilo je lako vidjeti da dragi stari George nije bio dominantna osoba. Uglavnom s
am se morao
DAVID AMBROSE
dr ati kao oni i smije iti se s vremena na vrijeme.
Sara i ja prisustvovali smo nekolicini dru tvenih dogaanja tog tjedna. Oko nas su u
vijek bili fotografi i poeo sam se brinuti oko rizika da se moja fotografija poja
vi u dru tvenim kolumnama, to se nije inilo kao pametan potez za ovjeka koji je poku av
ao nestati. Onda sam samog sebe podsjetio da sam, to se ticalo ljudi koji su me el
jeli mrtvog, ja ve bio nestao. ak da u malo vjerojatnom sluaju i dohvate neku svjet
lucavu publikaciju i vide fotografiju pripadnika otmjenih dru tvenih krugova Manha
ttana, trgovca umjetninama Saru Daly s njenim mu em piscem, Georgeom, sve to bi vid
jeli, bila bi sluajna slinost s mu karcem kojeg su ubili. Letimina provjera ustanovil
a bi daje George Daly bio George Daly itav svoj ivot. Bio sam toliko uvjeren u to,
da sam znao kako bih se izvukao ak i da se suoim s ljudima koji bi tvrdili da sam
Larry Hart. Napokon, svi znaju da se sluajnosti de avaju. I mnogo ljudi vjeruje da
svatko negdje u svijetu ima svog dvojnika. >
im sam osjetio da to bez pobuivanja sumnje mogu, poeo sam neobavezno razgovarati o
'mojoj' sveukupnoj financijskoj situaciji. Bio sam dovoljno lukav u vezi novca t
e sam uspio povezati detalje koje sam na ao meu Gerogeovim osobnim spisima, kojih j
e bilo relativno malo. Njegove zarade od pisanja, otkrio sam, bile su daleko od
dovoljnog za ivot u stilu kojeg je on u ivao. Imao je neka ulaganja, nekoliko dr avni
h obveznica i neke prvorazredne dionice, ali ne u dovoljnoj koliini za bilo to znaa
jnije.
Vidio sam daje svaki mjesec uplaivana skromna suma novca na osobni raun iz izvora
za kojeg mi je trebalo nekoliko dana da mu uem u trag. Ispostavilo se daje to zak
lada koju je osnovala njegova oigledno vrlo imuna ena. Prihod je izgleda bio dovolj
an da namiri Georgeove skromne potrebe - ali ni pribli no moje.
Jo gore, nai ao sam na kopiju predbranog ugovora kojeg su sastavili njeni odvjetnici
prije njihovog vjenanja. Izgledalo je da se George obvezao, u sluaju razvoda - 'i
z bilo kojeg razloga', proitao sam - da nee tra iti niti njeno obiteljsko bogatstvo
niti uspje nu
SLUAJNOST
galeriju koju je stvorila. Ako se razvedemo 'iz bilo kojeg razloga', moja je nag
odba bila predodreena na iznos koji bi shvatljivo mogao sprijeiti Georgea od skapa
vanja od gladi do kraja njegovog ivota, ali koji bi jedva pokrio moje tro kove za j
ednu godinu.
Nisam mogao dokuiti je li Georgeova volja da prihvati brak pod takvim uvjetima bi
la dokaz mu karca toliko opijenog ljubavlju daje bio slijep za bilo kakvu mrvicu s
amointeresa, ili mu karca toliko pora enog od ivota daje bio zahvalan za bilo kakvu m

rvicu sigurnosti koju mu je njegova bogata ena mogla baciti.

Posljednja volja i oporuka, ipak, pokazala se drugom priom. Na ao sam kopije i njeg
ove i njene pri dnu njegovog ormara za odlaganje spisa. George je bio izravan sp
ominjui sestru u Bostonu i dvije neakinje, od kojih se nijedna ne bi obogatila svj
etovnim dobrima koje je on imao za ostaviti - osim ako, otkrio sam, gledajui Sari
nu oporuku, ona ne umre prva. Slika je ovdje bila vrlo drukija od one pospremljen
e u onom bijednom predbranom ugovoru. U sluaju njene smrti, ja bih naslijedio stan
na Manhattanu, ali ne i imanje u Berkshiresu koje sam tek morao vidjeti, i koje
je bilo ostavljeno njenoj obitelji. Ipak, dobio bih sve drugo to nije bilo poseb
no naznaeno u oporuci. Pregledao sam listu nasljedstva, koja je bila pozama na, ali
sam uspio izraunati da bih trebao naslijediti portfolio investicija vrijedan mno
go milijuna dolara.
Sada sam trebao saznati je li to bila va ea oporuka ili ju je mo da zamijenila neka n
ovija verzija. Dva dodatka oporuci koja su se ticala nekog djeteta njenih roaka i
nekoga tko je radio u galeriji bila su datirana svega est mjeseci ranije, pa sam
imao razloga vjerovati daje ova jo bila na snazi.
Dala mi je hranu za razmi ljanje.
Dobio sam poziv od Georgeovog agenta, Loua, i odveo me na ruak na neko grozno mje
sto u Maloj Ttaliji. Morao sam ga tra iti da me podsjeti na adresu zbog mog trenut
anog gubitka pamenja. Jednom ili dvaput tijekom ruka uhvatio sam ga kako me udno
DAVID AMBROSE
promatra, ali onda je njegov pogled pre ao na moje jo uvijek vidljive o iljke na glav
i iz kojih su avovi upravo bili uklonjeni. Moje stanje u glavi inilo mu se udnim, z
akljuio sam, ali razumljivim.
' to e biti s knjigom?' rekao je. 'Kada misli da e zavr iti?' George mi je rekao, naravn
o, o svom projektu 'sinkronitet', i prije nego sam se na ao s Louom, preletio sam
preko njegovih rukom pisanih bilje ki i onih u njegovom raunalu. Uinile su mi se kao
ni ta drugo nego zbirka nevezanih krajeva i poluispeenih teorija s kojima nisam im
ao pojma to napraviti. Osim toga, vidio sam koliko su malo njegove knjige zaraival
e. ak sam oti ao u nekoliko duana i poku ao kupiti jednu; nikad nisu uli za njega. Posu
mnjao sam daje Georgeov ivot pisca bio na istom nivou kao i njegova uloga mu a -dom
aica i kuni ljubimac. Lou i njegov izdava, kojeg se nikada nisam ni potrudio upozna
ti i koji nije pokazivao apsolutno nikakav interes da upozna mene, oigledno su ga
gurali. Mogao sam jedino vjerovati da su njihov razlozi za to bili financijski
i dru tveni polo aj Georgeove - i sada moje - ene, Sare. Jedino pitanje koje mi je os
talo bilo je: to je dovraga ona radila s ovjekom kao to je George?
'Pa kako ide?'
Shvatio sam da nisam odgovorio na Louovo pitanje o knjizi. Prome koljio sam se na
stolici i odmaknuo od stola, djelomice da si omoguim trenutak da razmislim, djelo
mice da izbjegnem smrad cigare koju je upravo zapalio.
'Pa Lou, volio bih da ti mogu rei da ide bolje nego to jest. Zapravo bih ti volio
rei da uope ide.'
'U emu je problem?'
Slegnuo sam ramenima. 'Nisam siguran da u ikoga uspjeti uvjeriti u jednu jedinu r
ije to govorim. ak vi e nisam siguran da mogu uvjeriti sam sebe.'
Podigao je obrvu gotovo nezamjetno, ali se nije inio uznemiren mojom izjavom. ' ao
mije to uti. Siguran sam da ako postoji rje enje problema, ti e ga nai.'
SLUAJNOST
'Radim na tome,' rekao sam. 'Ako ga rije im, ti e prvi saznati.' 'Uzmi koliko god vr
emena treba ,' rekao je. 'Nisi vezan rokom,
ne postoji nikakav ugovor. Slu aj, ako ovo ne uspije, mo da e se
sjetiti neeg drugog.'
I to je bio kraj toga: jasna potvrda da Georgeova spisateljska karijera nikome n
ije bila od nekog znaaja, ponajmanje njegovom agentu ili izdavau. Popili smo jo jed
nu grappu i srdano se rastali na ploniku.
Bio je svje dan kasne jeseni s bistrim plavim nebom. Da budem iskren, obino ne pri
mijeujem stvari poput vremena. Osim ako naravno nemam neki poseban razlog za to,
na primjer ako trebam igrati golf ili ii u lov ili slino. Tog dana nisam imao neki
poseban razlog da marim o vremenu, ali sam ga svejedno zamijetio, i na trenutak
osjetio da bih pro etao. Dok sam etao, razmi ljao sam o tome gdje sam, kako sam do ao

do tuda, i kamo sam i ao odavde. Osjeao sam se neobino odvojenim od stvarnosti - 'ovj
ek u kukuljici', ta stara pria o vanzemaljcima koji preuzimaju ivote ivih bia. Bilo
je zanimljivo, iako udno, dijeliti stajali te jednog vanzemaljca.
Trebao sam ne to stvarnije. Impulzivno sam osjetio da sam odgaao predugo. Nazvao sa
m Nadiju Shellev.
Nadia je rekla da je slobodna za ruak za dva dana. Sve dok nismo sjeli i zajedno
podigli a e, pustio sam je neka ostane pod dojmom daje svrha ovog sastanka bio razg
ovor o nekoj vrsti daljnjeg poslovanja. Kada sam, kratko nakon toga, priznao daj
e postojao vi e osobni motiv u pozivu, stvorio sam dojam daje ona to oekivala, ali
nije bila sigurna. Napravila je sve propisane znakove protestiranja i povlaenja,
sve to je opepriznati nain ophoenja zahtijevao od respektabilne mlade ene. Kada sam p
redlo io veeru za vikend (kada e Sara ponovo biti na putu), Nadia je rekla da e mi ja
viti. Rekao sam joj neka me nazove na broj mobitela, to je i uinila sljedeeg dana d
a bi mi rekla daje slobodna u subotu naveer.
Pro ao je jo jedan tjedan prije nego smo zajedno oti li u krevet. 'Gledaj,' rekao sam
onog popodneva kada smo to uinili, u njenom stanu, 'ako se kajemo, jednostavno s
e slo imo daje to normalno. Ali nije potrebno.'
Zabacila je glavu unatrag i nasmijala se, tim divnim usnama koje su uramljivale
biserno bijele zube. Onda je pitala volim li svoju enu. Rekao sam joj da smo se r
azi li, i da niti jedno od nas ne ula e neki napor da preokrene taj proces.
'Zna
to ja mislim?' rekla je. 'Ja mislim da tvoja ena via nekoga. Za to bi te inae osta
vljala samog toliko esto kao to to ini? Gotovo te poziva da se spetlja s nekim. Zar
te nikada ne pita
SLUAJNOST
to radi sa svojim vremenom?'
Lagano sam zatresao glavom, buljei u strop.
'Nikada.'
'Onda je jasno.'
Pomisao daje Sara u preljubnikoj vezi s nekim, pala je i meni na pamet, zajedno s
a sjeanjem na onu stavku u predbranom ugovoru o razvodu 'iz bilo kojih razloga'. N
ije imala ni ta izgubiti: ja sve.
'Za to je jednostavno ne napusti ,' pitala je. 'Ako je brak mrtav kao to ti ka e ?'
Uzdahnuo sam i pitao se da li da joj ka em istinu. Bilo je ne to u Nadiji to je inilo
da osjeam kako prema njoj mogu biti otvoren. Vodili smo ljubav sa svim uzbuenjem n
ovoga i neotkrivenoga; u isto vrijeme bilo je ne to vi e izmeu nas to se inilo ispravni
m, kao da smo pripadali jedno drugome.
Ali odustao sam. Bio sam s njom u krevetu, opet u stvarnosti sam je jedva poznav
ao - ni ta vi e nego to je ona, u tom sluaju, poznavala mene. Bilo je prerano za povje
renje. Sve to sam znao o Nadiji bilo je da je imala nekakvu osobinu make: jedina s
tvar koju je razumjela bila je zadovoljstvo. isto puteno, i senzualno, zadovoljst
vo. I, poput svih maaka, znala je da je jedini nain da doe do njega otii upravo tamo
gdje ga ima i uzeti ga.
Okrenuo sam se na bok, pribli avajui na a lica blizu jedno uz drugo. 'Stvar je u tome
,' rekao sam, prelazei prstom nje no preko linije njenog obraza, 'do sada nisam upo
znao nikoga tko bi bio vrijedan moga braka.'
Na e su se usne dodirnule i tijela su se ponovo poela ispreplitati. Strast koju smo
oboje mislili da srno iscrpili, bar na neko vrijeme, ponovo nas je pokosila s n
eumanjenom snagom. Bio sam ak tvri nego ranije, i ona je tiho jecala od elje kada n
as je jo jednom progutalo seksualno uzbuenje.
Sara je bila nepopustljiva. 'Razgovarat emo o tome za vikend.
.....j
DAVID AMBROSE
U Eastwaysu.'
'Za to ne sada?'
'Zato jer moram biti negdje drugdje.'
'Misli da je sastanak nekog prokletog umjetnikog dobrotvornog odbora va niji od -'
'George, neu razgovarati s tobom ni o emu dok si ovakav.'
'Kakav? Kakav sam to ja? U emu je tvoj problem?'
'Ta itava stvar s gubitkom pamenja. Mislim da to radi namjerno.'
'Dobio sam udarac u glavu, za ime Boga!'

'Tvoj lijenik ka e da su te ozljede mogle biti samonanesene. ak su prona li ogrebotine

na tvojim rukama koje izgledaju kao da si kleao dok si glavom udarao o plonik.'
'To je najgluplja stvar koju sam ikada uo!'
'Treba pomo, George - molim te. Nije ti dobro. Nisi svoj.'
Poku avao sam izvui iz nje neku jasniju izjavu o na oj situaciji. Odbijala je vjerova
ti da nisam namjerno radio probleme, gazei 'svoju' rije koju sam dao pro log tjedna.
Moj blef s gubitkom pamenja bio je proitan, ali jo sam se grevito dr ao za njega kao
utopljenik koji se dr i za posljednju stvar koja pluta. Najvea pogre ka koju sam sada
mogao napraviti bila je priznati da je bila u pravu i da sam se pretvarao. Nije
postojao lak nain da se izvuem iz ovoga.. Jedino rje enje bilo je da se suoim sa stv
arima i reagiram na pravi nain.
'U redu,' rekao sam, kao da sam bio iscrpljen od svae i alostan zbog toga to sam jo
j priu tio, 'mo da si u pravu i ja sam lud pa sam razbio lubanju tako da se mogu pre
tvarati da sam izgubio pamenje. togod! Sve to znam jest da jajesam izgubio pamenje,
toka. Znai, da, ja trebam pomo - i volio bih je dobiti od tebe.'
'Vikend, George. Moram ii.'
Zatvorio sam oi kao da me boli i slu ao njene korake kako i ezavaju, praeni zvukom zatv
aranja vrata stana za njom. Zatim
SLUAJNOST
sam skoio na dugaki bijeli trosjed iza mene i zapiljio se u strop.
Eastways je bila kua gore u Berkshiresu. Ja sam predlo io da poem tamo sam, govorei S
ari kako trebam nekoliko dana mira i ti ine za razmi ljanje. to je bilo va nije, to mi
je davalo priliku pronju kati i openito saznati to sam mogao o ovjeku koji sam trebao
biti. im sam rekao da u poi tamo, Sara je rekla da e mi se pridru iti za vikend. Doi e
u petak naveer, tada emo imati dovoljno vremena da razgovaramo o svemu o emu smo tr
ebali. inilo se da misli kako e to biti lak e obaviti tamo.
Oti ao sam vlakom u etvrtak ujutro, dogovoriv i se da me ovjek koji je radio za 'nas'
doeka na dolasku. Naravno nisam imao pojma kako je izgledao, ali je on znao mene
pa je po urio prema meni im sam izi ao iz postaje na blijedo poslijepodnevno svjetlo.
Vo nja do kue trajala je svega dvadeset minuta. Prona ao sam nekoliko fotografija tog
mjesta u Georgeovom radnom stolu, ali nisam bio u potpunosti pripremljen na to
prostranstvo i magian pogled na jezero. Sama je kua bila standardni neo-tudor, ali
ogromna i ugodno nepravilno rasporeena.
Okrugla ena majinskog tipa istrala je kroz prednja vrata kad je ula dolazak auta. Nj
eno ime, znao sam, bilo je Martha. Ona i njen mu Joe, koji me dovezao sa postaje,
ivjeli su u kui na imanju i brinuli o njemu. Znao sam da su bili s obitelji - Sar
inom obitelji -mnogo godina, pa su poznavali Georgea preko njegovog braka sa Sar
om.
Martha se uskome ala oko mene i smjestila me ispitujui o mom zdravlju. Rekla je da
je shvatila da patim od glavobolja i gubitka pamenja otkad sam bio napadnut. Reka
o sam da se sada zapravo radi samo o povremenim rupama u pamenju, i da se popravl
ja, ali se nadam da e ona i Joe pretrpjeti ako se na trenutke budem inio izgubljen
im ili ak glupim. Molba je dirnula majku u njoj, i znao sam da neu imati problema
niti s jednim od njih.
Iako mi je nedostajala Nadia, odupro sam se porivu da je
DAVID AMBROSE
nazovem. Dogovorili smo se da nam je potrebna apsolutna diskrecija.
Tu sam veer jeo sam i gledao film na televiziji. Martha mi je pripremila neku pil
etinu s francuskim imenom, i na svoje sam zadovoljstvo otkrio da kua ima fini vin
ski podrum. Sve u svemu bila je to ugodna veer, nakon koje sam u ivao u dugom snu b
ez snova. Odluio sam da mi se kua svia; ne to u njoj slagalo se sa mnom. Jedino sam al
io to, prema Sarinoj oporuci, nije postojao nain daje ikada naslijedim.
Izmeu mene i Nadije nije bilo niti rijei o tome da se rije imo Sare. Priali smo samo
o tome daje napustim. Natuknuo sam daje to pitanje pogaanja pravog trenutka, prav
nih pojedinosti i financijskih nagodbi. Ako bi se u meuvremenu dogodila nesrea, bi
la bi samo to - nesrea. Nadia ne bi znala dovoljno da me izda, a da sebe ne uini s
uuesnicom. Tako nije - i nee - postavljati pitanja. Bio sam jako siguran u Nadiju
u tom pogledu. Znalaje stoje eljela i bilaje odluna to dobiti.
Ubio sam ve ranije. Ubio sam Georgea, dodu e ne s vlastitim rukama, ali sam ga bez a
ljenja isporuio onima koji e to uiniti. Znao sam bez sumnje da me ubijanje ne mui ni

na koji moralan nain. Sve to me brinulo, bilo je mogu li se neka njeno izvui nakon t
oga - vjena jedanaesta zapovijed, jedina koja je ne to znaila. Znao sam da e Sarino u
bojstvo biti slo enije od Georgeovog, ali pronai u nain. Moj je najvei problem bilo vr
ijeme. Njen je ivot morao zavr iti prije nego brak, i iako nisam znao pojedinosti,
bilo mi je jasno da se radi o stra no trulom braku.
Sljedee jutro pretra io sam kuu - ladice, papire i ormare - u potrazi za bilo im to bi
se moglo pokazati korisnim. Ne toliko za oru jem nego za nekim znakom, nainom kako
da to sve napravim i uklonim sumnju sa sebe na... tko to zna? Mo da je mu karac s k
ojim je Sara upletena bio o enjen i ja - to jest George - sam bio rogonja kao i nj
egova ena. Ili je mo da Sara bila u vezi sa enom? Za to da ne? Takve se stvari de evaju,
i to esto.
Iznenada mi je druga misao pro la kroz glavu tako neoekivno
SLUAJNOST
da sam poskoio. Je li George bio peder? Mo da je on bio rogonja zbog enine afere, il
i afera, ali je istovremeno diskretno i ao vlastitim putem? To je bio scenarij koj
i nisam mogao odbaciti i kojeg u morati tretirati vrlo oprezno ako se poka e istini
tim. Ali nisam prona ao ni ta, nikakav dokaz zastranjenja bilo kakve vrste na nijedn
oj strani. Ukratko, ni ta to ve nisam znao, to je bilo vrlo malo. Bilo je frustrirajue
.
Nakon ruka oti ao sam pro etati kroz umu i dolje prema jezeru. Oko sat kasnije, na mom
povratku drugim smjerom od onog kojim sam se uputio, stao sam kako bih pogledao
toranj sa satom na strani kue koju do sada nisam vidio. Oko njegove dvije strane
bile su podignute skele.
Dok sam stajao tamo, Joe je do ao rei daje dao naputke da se radovi na odr avanju odg
ode dok sam je bio tamo kako me ne bi uznemiravali. Zahvalio sam na njegovoj obz
irnosti.
Vrh tornja je bio nazupen i pitao sam se ima li terasu. Nekoliko minuta kasnije p
rona ao sam unutarnje ljestve koje su vodile gore do nje. U ao sam u prostor u kojem
bi bilo lijepo u ljetnim veerima popiti pie s prijateljima. Ograda je na jednoj s
trani, sada sam mogao vidjeti, bila sru ena zbog priprema za posao koji je trebao
biti napravljen. Skele iza nje stvorile su privremeni balkon koji je omoguavao da
se radovi obavljaju s te strane. Zakoraio sam oprezno van i provirio preko niske
za titne pregrade. Pad je bio strm. Zamislio sam zvuk ljudske lubanje dok udara d
olje u kamene ploe, i povukao se natrag uz drhtaj.
Ali plan je stvoren u mojoj glavi. Sada e biti jednostavno. Tono sam znao to trebam
uiniti.
Pola sata kasnije sjedio sam ispred vatre u knji nici, pijuckajui viski i sodu. ekaj
ui veer, kada e stii Sara.
CZ5
18
Napokon sam Georgeu rekla istinu, no prije nego sam oti la za Philadelphiju. To je
bila najte a stvar koju sam ikada morala uiniti. Zapravo, uope nisam imala pravo tak
o postupiti. Steve i ja slo ili smo se da emo na u vezu dr ati tajnom tako dugo dok on
ne prebrodi jednu veliku prepreku - glasaku zabavu koja e potvrditi njegov izbor z
a kandidata u Senat. To se trebalo dogoditi u periodu od samo tjedan dana. Nakon
toga njegov e polo aj biti mnogo sigurniji, iako nipo to neopoziv. Bilo je jo vi e od g
odine dana do izbora, i mnogo se toga moglo desiti u tom razdoblju - ukljuujui raz
vod i ponovno vjenanje. Ali 'skandal' sada, tipa 'Kandidat napu ta obitelji zbog tue
supruge', dokrajio bi ga prije nego bi propisno i zapoeo.
Ali iznenada vi e nisam mogla tako nastaviti. Bila sam sigurna da George ne to sumnj
a, i jednostavno vi e nisam mogla podnijeti da ga tako nastavim zavaravati. Nije z
aslu io da se s njim postupa tako bijedno. I previ e smo noi prele ali skupa - na vi e od
jednog naina - on bi me promatrao u mraku poku avajui ostati neopa en, a ja bih se pr
etvarala da spavam. Napokon, te noi, znala sam da se moram suoiti s njime. Nije po
stojao drugi nain.
Otvorila sam oi i pogledala u njega, susrev i se s njegovim pogledom.
'Radi se o Steveu, zar ne?'
'Da,' odgovorila sam jednostavno, nesposobna poku avati bilo
DAVID AMBROSE
kakvu la ili poricanje.

Kao to sam rekla, nisam imala pravo to uiniti. Stavljala sam Stevea u rizinu situac
iju. Ipak, nije se inilo moguim uiniti bilo to drugo.
Niti se inilo moguim vratiti toliko toga samo jednom rijei.
George je polako kimao glavom, upijajui tu potvrdu svojih strahova. ' to eli napravit
i?' Usta su mu bila suha. Vidjela sam da poku ava progutati.
Poela sam govoriti, 'Iskreno mi je ao, George,' ali me prekinuo.
'Nemoj. Molim te nemoj se ispriavati. To pogor ava stvari. Budimo samo praktini. to em
o napmvitiT
'Razvesti se, pretpostavljam,' rekla sam. 'Ne mo emo nastaviti ivjeti ovako, zar ne
?'
'Ja u se iseliti,' rekao je. 'Dok ti bude na putu, sve u dogovoriti. Ne to u pronai za
sebe.'
'U redu,' pro aptala sam, 'mo da je tako najbolje.'
inilo se nestvarnim da smo tako jednostavno odbacili na e budunosti. ak iako on nije e
lio da se ispriam, osjeala sam da moram objasniti. eljela sam da bar shvati moje ra
zloge zbog kojih sam ga tako dugo zavaravala; eljela sam da zna da sam to inila ne
rado. Slu ao je smireno, ne gledajui u mene, zatim je jedanput kimnuo glavom.
'Ne mora brinuti oko skandala. Neu ga raditi.'
Ni ta nisam rekla, samo sam primila njegove rijei na znanje u ti ini, znajui da u se os
jeati kao licemjer ako mu zahvalim za njih.
Bila je njegova ideja da se preseli u jednu od gostinjskih soba te veeri. Nisam s
e bunila - bilo je to oito bolje rje enje od odlaska u hotel. Nije me iznenadilo to
ostatak noi nisam spavala; mislim da nije niti George. Le ala sam i razmi ljala o tom
e kako stvari koje se ine tako jednostavnima mogu prerasti u velike komplikacije
i
SLUAJNOST
uzrokovati toliko patnje.
Dugo se poznajemo, Steve i ja - jo kada sam bila bruco ica na koled u i radila kao po
monica zamjenika urednika umjetnikog magazina. On je bio idealistini mladi odvjetni
k koji je radio u uredu javnog pravobranitelja. Tada nije niti pomi ljao o odlasku
u politiku. Bio je sjajan, zabavan i zgodan, pa kako sam mogla izbjei zaljubiti
se u njega? Bili smo zajedno vi e od dvije godine, stoje mnogo kada si mlad. To zn
ai da se poinje pitati kamo ta veza ide.
Mo da sam ga stavila pod pritisak. Jesam li? Nisam namjerno. Mislim daje injenica d
a sam ja imala novac stvorila odreenu barijeru izmeu nas. To je uvijek bilo u poza
dini njegovih misli, i nije mu se svialo. Zbog toga se bojao za svoju neovisnost,
njegov samoimid slobodnog ovjeka: njegove mu kosti, pretpostavljam. Napola sam ga z
bog toga po tovala, a napola mu htjela rasuti mozak.
Bilo kako bilo, nema puno smisla nakon toliko vremena previ e analizirati za to se n
e to desilo: rezultat je jednak. Razi li smo se na 'pokusni rok', koji je postajao d
ulji i dulji, i za vrijeme kojeg je on postupno upoznao nekog drugog.
Ostali smo prijatelji. Bila sam pozvana na vjenanje, i bila sam ljubazna prema Li
ndi, njegovoj supaizi, iako je nikada nisam voljela niti joj vjerovala. Ironino,
ona je bila upravo onakva ena kakvih se Steve pribojavao da se skrivaju ispod pov
r ine svih bogatih djevojaka: sebina, ta ta i dru tveno ambiciozna. Linda je bila sve t
o - osim to nije bila bogata. No, imala je puno povjerenje u Steveove sposobnosti
koje e taj mali problem rije iti u kratkom roku.
Mislim da sam se za Georgea udala iz inata - bar jednim dijelom. Znam da time zv
uim kao budala, ali ne mislim da jesam, i nepravedno je prema njemu. Bio je drukij
i ovjek od Stevea, manje ambiciozan promijeniti svijet, znati eljniji razumjeti ga.
Predavao je na malenom fakultetu, napisao nekoliko romana, i bio je zapravo vrl
o zanimljiv za razgovor. Svialo mi se to stoje uvijek bio pun ideja i dmkijeg naina
gledanja na stvari. Mislila sam da e ivot s njim biti civiliziran i u
DAVID AMBROSE
ugodnom dru tvu.
Pa, bio je jedno i drugo. I kada sam s vremenom poela osjeati da to nije bilo dovo
ljno, tada sam, ruku na srce, opet mogla kriviti jedino sebe. No injenica je da j
e George propustio priliku tijekom godina ostvariti sve one planove i ambicije k
ojih je bio pun kada smo se upoznali. Rekao je da eli napisati puno romana, ali n
ikada nije, iako je zapoeo tri. Poku ao je pisati prie, ali i od toga je odustao. Na

kraju je poeo sakupljati antologije, uglavnom o znanosti - stoje bilo iznenaujue j

er nije bio znanstvenik. Kada sam ga upoznala, predavao je pravo, iako je rekao
da nikada nije duboko bio zainteresiran za taj predmet. Njegovo glavno aljenje bi
lo je to kao dijete nije bolje bio pouavan matematici, jer da je bio, mogao bi pos
tati znanastvenik - teoretiar fizike, u idealnom sluaju. itao je sve to je mogao pro
nai o toj temi, borei se satima kako bi upio slo ene ideje poput (sjeam se da je jedn
om rekao) jedanaestodimenzionalnog svemira. Zatim bi ono to je razumio zapisivao
u svoje knjige, ali u jednostavnijem jeziku i s dodatkom, kako bi on to rekao, n
ekoliko vlastitih nagaanja.
Problem je bio to njegove knjige nisu bile dovoljno sofisticirane za stunjake niti
dovoljno jasne za prosjenog itatelja. Nisu se dobro prodavale, niti su bile puno
bolje kritizirane - ako su ope i bile kritizirane. Bio je to klasian sluaj padanja
izmeu dva stolca -podaije koje je opisivao, iskrivljenim ali, na alost, svojim priro
dnim stani tem. Uinila sam to sam mogla, preko razliitih prijatelja i poznanika, da m
u se knjige objave, ak i kada bi to znailo diskretno sponzoriranje s moje strane s
vremena na vrijeme. Nadala sam se da moje intervencije nisu nikada bile preoite
za Georgea. Bio je draga i dare ljiva du a, ali bila je neizbje na injenica daje postao
dosadan. Znala sam da me jo uvijek voli, ali u srcu, iako me to boli priznati, n
isam bila u stanju rei istu stvar za njega ve neko vrijeme.
Nikada nisam izgubila vezu sa Steveom. Viali smo se povremeno u dru tvenim prilikam
a, ali nikada nismo izmijenili vi e
SLUAJNOST
od par rijei, i gotovo uvijek u dru tvu drugih. Ljubavnici smo ponovo postali tek p
ukim sluajem - iako se pitam bi li to George nazvao sluajem? Poeo je istra ivati knji
gu o sluajnostima i poeo viati svu silu skrivenih obrazaca posvuda.
Steve je jo bio o enjen Lindom - nesretno, usprkos dvoje djece koje je obo avao i usp
je noj pravnoj slu bi. U Chicago je doletio zbog klijenta. Ja sam ondje bila kako bi
h provjerila nekoliko mladih umjetnika. Srela sam ga u predvorju Drakea, u kojem
smo oboje odsjeli. Dogovorili smo se za veeru kasnije te veeri.
Ostatak dana nisam mislila na ni ta drugo. Kasnije mi je rekao da je i njemu bilo
isto. Bilo je to kao da ponovo upoznaje starog prijatelja, najboljeg starog prija
telja, kod kojeg mo e nastaviti ba tamo gdje si stao - smijui se meusobnim alama prije
nego ih i dovr i . Shvatila sam koliko sam malo ikada bila zaljubljena u Georgea, i
kako nikada nisam prestala voljeti Stevea.
Ne mislim daje ijedno od nas dvoje na poetku imalo i najmanju namjeru provesti no
zajedno; ali do vremena kada smo napustili maleni restoran, prona li taksi i vrati
li se u hotel, oboje smo znali da je to neizbje no.
Tada je poela neukusna farsa preljubnike ljubavne veze. Bilo je to ne to to nijednom
od nas nije odgovaralo i na to bi bili ponosni, ali nismo imali izbora. Oboje smo
znali da je ono to elimo biti zajedno. Glavni je problem, barem za Stevea, bio od
abir pravog trenutka.
Izmeu Stevea i Linde preostalo je malo naklonosti. Njihov je brak bio jo samo na p
apiru. Ako bi se seksali, rekao mi je, bilo je to strogo po du nosti, jednom mjesen
o, i s uga enim svjetlima. I bilo bi brzo gotovo. Ali Linda je bila ena koja ne pu ta
lako ono to smatra svojim. Brak joj je ve priskrbio materijalnu udobnost. Sada, s
a Steveom politikom karijerom u usponu, donosio joj je i dru tveni status. Podnosil
a je i njegove povremene avanture (priznao mije da je kroz godine imao dvije kra
tke) i jasno mu je dala do znanja da e
DAVID AMBROSE
ak podnositi i stalnu ljubavnicu radije nego se odrei prilike za ivot u arobnim krug
ovima georgetownovskih zabavi i veera. Tko zna koliko bi ih daleko mogao dovesti
Steveov talent?
Nasuprot problemu ambiciozne ene, koja e sigurno uiniti sve u svojoj moi da ga uni ti
ako joj zaprijeti odlaskom, morao je misliti na svoju djecu. Bi li njegov odnos
s njima pre ivio vrstu razvoda kakvog bi mu Linda nesumnjivo priu tila, bilo je otvo
reno pitanje. Rekla sam mu da ja osobno nikada nisam vjerovala da djeca imaju ko
risti od roditelja koji ostaju u nesretnom braku zbog njih, ali nisam imala svoj
u djecu pa tko sam ja da dajem savjete?
1 tko sam ja, pitala sam se, da imam sree udati se za mu karca poput Georgea, koji
se licem u lice s mojom izdajom ponio jednako kao i u svemu drugome - tako dobro

da si se osjeao da ga iskori tava . A vjerojatno i jesi.

Sljedee jutro ustao je prije mene, i ak inzistirao ispratiti me s ki obranom do mog
taksija. Okrenula sam se natrag i vidjela ga kako stoji na ki i, tako usamljena fi
gura. Iznenada sam imala najjai osjeaj da ga vi e nikada neu vidjeti. Obuzela me pani
ka. Hoe li uiniti ne to budalasto? Je li sposoban za samoubojstvo?
Taman sam se spremala rei taksistu da okrene natrag kada sam shvatila to se dogaa projicirala sam vlastitu krivicu na njega. Nije bilo u njegovoj prirodi da naud
i sam sebi. To bi bio sebian in, a ako je postojala jedna stvar koja Georgeu nije
pripadala onda je to bila sebinost.
19
Moj put u Philadelphiju tog vikenda bio je slu bene naravi i nije imao veze sa Ste
veom, koji je ostao s Lindom u kui nekog politikog glavonje u Hamptonu. itavo sam v
rijeme gledala slike i razgovarala s umjetnicima i vlasnicima galerija, sve dok
jedan od mojih pomonika u New Yorku nije nazvao negdje nakon etiri u nedjelju popo
dne.
'Sara, slu aj, svejeuredu, nije ozbiljno, ali Georgeje u bolnici.'
Osjetila sam stezanje u prsima i srce mi je poelo sna no udarati.
' to se desilo?'
'Bio je opljakan sino. Na li su ga negdje na Treoj aveniji.'
'Sino? Za to me nitko nije nazvao?'
'Nisu znali gdje te mogu pronai. Bolnica me upravo nazvala doma.'
'George zna gdje sam.'
'Sara, zadobio je ozljede glave. Nisu opasne po ivot, ali pati od gubitka pamenja.
Ka u da su gotovo sigurni daje privremeno, ali on trenutano ak ne zna niti tko je.'
Prvim sam se vlakom vratila kui. Oekivali su me u bolnici gdje je bio mladi lijenik
koji je inzistirao na razgovoru sa mnom prije nego vidim Georgea.
' elim naglasiti,' poeo je, 'da va suprug nije u fizikoj
DAVID AMBROSE
opasnosti.'
'Ali ne to mentalno nije u redu s njim?'
'O tome sam i htio razgovarati s vama. Ovo je jedan od neobinijih sluajeva amnezij
e na koje sam nai ao.'
Objasnio mi je da iako Georgeova zamotana glava izgleda vrlo dramatino, njegove s
u rane povr inske i ne odgovaraju ba naroito stupnju njegove amnezije. Nije ba rekao
da takav potpuni gubitak pamenja nije mogu, ali se inilo da smatra kako je to vrlo
malo vjerojatno. Zatim je trenutak utio, kao da mu je ne to drugo bilo u mislima, a
li nije bio siguran kako to izrei.
'Ako postoji ne to vi e to mislite da bih trebala znati,' rekla sam, 'radije bih da m
i ne tajite.'
Namr tio se, poprimajui povjerljiviju boju glasa. 'Gospoo Daly, postoji tzv. psiholo k
a amnezija kao suprotnost fizikoj. Mo e nastati kada rtva eli ne to zaboraviti, i mo da k
oristi sluajan jak ali ne tako ozbiljan udarac u glavu kao izgovor za to. Ponekad
ak i prouzroe takav udarac.'
'Ka ete li vi da se moj suprug sam udario u glavu?'
'Ne ka em ni ta takvoga. Samo pitam je li mo da imao nekakav razlog da potra i privremen
i bijeg u zaboravu. Je li dogodilo ne to u njegovom ivotu prije ovog dogaaja s ime se
mo da nije elio suoiti?'
Promatrao me pozorno kako bi vidio uinak svojih rijei na mene. Imala sam nelagodan
osjeaj da je sumnjao kako znam vi e nego mu govorim. Naravno, bio je u pravu, stoj
e uinilo da se osjeam jo gore. Vjerojatno sam mu trebala rei istinu. Mo da smo mogli d
ogovoriti psiholo ku pomo za Georgea. Mo da bi, na taj nain, izbjegli mnoge stvari koj
e e se dogoditi kasnije.
No, suzdr ala sam se, uglavnom zato jer nisam mogla rei ni ta bez rizika da upleteni
Steveovo ime u sve to. Znam da sam jednostavno mogla rei da sam Georgeu rekla da
ga napu tam, ali ako bi ga oni poslije suoili s tim kao dio njegove terapije mogao
bi izbrbljati itavu
SLUAJNOST
priu - mo da nenamjerno, ali bi rezultat bila upravo onakva situacija kakvu smo pok
u avali izbjei. U pitanju je bilo samo tjedan dana prije va nog glasanja za Steveovu
kandidaturu. Ve sam puno riskirala svojim priznanjem Georgeu. Onda sam se izvukla

, ali imala sam udan osjeaj da ne smijem izazivati svoju sreu - i Steveou - po drug
i put.
Zato sam odmahnula glavom, poku avajui izgledati zbunjeno i rastreseno. 'Ne,' rekla
sam, 'ne mogu se sjetiti niega.'
Lijenik je bio u pravu glede Georgeovog dramatinog izgleda. S ogromnim turbanom od
bijelih zavoja na glavi i plavo utim modricama na licu, izgledao je kao daje pre i
vio nesreu vlaka. Bio je na otvorenom odjelu ali u kutu sa zastorima navuenim oko
kreveta, pridignut u sjedei polo aj s nekakvom cjevicom u ruci. Kada sam u la u njegov
o malo podruje nalik na ator, praena lijenikom, okrenuo se i pogledao me sa znati eljo
m, ali bez imalo traga prepoznavanja.
'George? George, jesi li dobro? Zar me ne poznaje ?' Instinktivno sam ga krenula d
odirnuti, ali zaustavio me njegov netreptajui pogled te sam ruku povukla natrag.
'To sam je, George, Sara.'
Mi ii oko njegovih oiju su se skupili dok se poku avao koncentrirati. Vidjela sam tren
utak panike dok je shvatio da bi me trebao poznavati, ali iz svog sjeanja nije mo
gao izvui ni ta to je imalo veze s licem ispred njega.
'Ovo je va a supruga, gospodine Daly,' rekao je lijenik profesionalno smirenim i oh
rabrujuim glasom, 'ali ne brinite ako je se ovoga trenutka ne mo ete sjetiti. Va e e s
e pamenje vratiti, pa nemojte biti uznemireni bilo ime to se sad de ava. Sve e uskoro
poeti dobivati svoj smisao.'
Kao da su te rijei nekako pokrenule poetak oporavka, promjena je pre la preko George
ovog lica. Bio je poput ovjeka koji je neoekivano naletio na nekoga koga nije vidi
o dvadeset godina, na ulici ili zabavi, i postrugao naslage promjena koje je vri
jeme naslagalo
DAVID AMBROSE
kako bi ispod njih prona ao poznate stare crte lica.
'Sara...? Oh, Bo e, Sara...!'
Moja ruka, koju sam trenutak ranije povukla, jo se uvijek kolebala izmeu nas. Sada
ju je zgrabio svojim objema.
' to se dogaa, Sara? Za ime Boga, to mi se to dogaa?'
George je stigao kui dva dana kasnije. Izgledao je lagano zabrinjavajue, s djelomi
ce obrijanom glavom i nekoliko avova zamrljanih jodom koje e ukloniti tek kasnije.
Njegovo se pamenje nastavilo vraati dio po dio, ali nije se mogao sjetiti apsolut
no niega o napadu, iako se maglovito sjeao daje krenuo popiti pie s Louom. Sudei pre
ma Louu, rekao je da eli razgovarati o neemu, ali telefonom mu nije rekao o emu. Sa
da, naravno, George nije imao apsolutno nikakvog pojma o emu se moglo raditi.
Ne to drugo ega se takoer nije sjeao bio je bolan razgovor kojeg smo vodili no ranije
prije nego sam oti la za Philadelphiju. Izgledao je pomalo iznenaen kada je sve svo
je stvari prona ao premje tene u gostinjsku sobu. Dvojila sam da li da mu ka em daje t
o bila njegova ideja, ali to bi znailo ponovno otvaranje itave teme, a bila sam da
leko od sigurnog da to elim uiniti. Razgovarala sam sa Steveom, i slo ili smo se da e
vjerojatno najbolje, u itavoj toj situaciji, biti 'pustiti lava dok spava' na ne
ko vrijeme. Georgeu sam dala neke izgovore o tome kako je za njega bolje da ima
svoju vlastitu sobu dok se oporavlja. On je to prihvatio, i jedino sam se nadala
da e nastaviti tako sve dok mu se pamenje ne vrati tako da ne moramo ponovo prola
ziti kroz isto stra no sueljevanje.
Ipak, stvari nisu tako ispale. Nakon nekoliko dana poeo je priati o povratku k men
i u sobu. Kada sam poku ala izbjei taj razgovor, postao je sumnjiav. Napokon je post
ao fiziki: ne nasilan, ali uporan. Jedne noi do ao je u moju sobu ba nakon to sam oti la
u krevet i poku ao voditi ljubav sa mnom. Njegove su ruke bile posvuda po meni i
bio je sasvim oito uzbuen. Tzmaknula sam se i poku ala ga odvratiti s novim izgovori
ma - glavobolja, umorna, itd. SLUAJNOST
ali ni ta nije elio prihvatiti. Uporno me ispitivao to nije u redu. Napokon sam shva
tila da se moram suoiti s tim.
'George, raspravili smo o svemu tome. Dogovorili smo se.' 'Raspravili o emu? Kada
?'
'Pro li tjedan, prije nego sam oti la za Philadelphiju.'
Gledao me tupo.
' eli li mi rei,' rekla sam, 'da se zbilja ne sjea ?'

Rekao je da nema pojma o emu priam. Pitala sam se to da mu ka em, odakle da ponem. Zat
im sam uputila jo jedan posljednji vapaj njegovoj naelno dare ljivoj, nje noj prirodi.
Ne sjeam se tono kako sam to sroila. Znam da sam priznala da, tono, postoji problem
, ne to o emu smo razgovarali i rije ili ga. Zbog toga to mu se desilo, on je zaboravi
o na sve to. Obeala sam mu da emo o svemu ponovo detaljno razgovarati, i to uskoro
, ali ovoga trenutka preklinjala sam ga da bude strpljiv.
Njegove su oi prodirale u moje, poku avajui proitati to je le alo u njima. Onda se najed
nom opustio. Bilo je to kao daje prihvatio da postoje neke stvari za koje nije z
nao i mo da niti nee neko vrijeme, i da je sve to je trenutano mogao uiniti bilo pusti
ti ih na miru. Vratila sam se na ono to mi je lijenik rekao o mogunosti da je njego
v gubitak pamenja uzrokovan psiholo ki jednako koliko i fiziki. Mo da je negdje u poza
dini svoje podsvijesti znao istinu i sjetio se, dodu e nejasno, to se dogodilo izmeu
nas te noi. Ne znam. Osjeala sam samo ogroman osjeaj olak anja jer je odabrao pona ati
se razumno. Od te noi nadalje prihvatio je staus quo, spavao je sam i nije posta
vljao pitanja, usredotoujui se vi e na oporavak svog, jo uvijek nepotpunog, pamenja sv
aki dan.
Na moje veliko iznenaenje, bio je savr eno sretan, ak nestrpljiv izai van i upoznati
ljude. Rekao je da to samo mo e pomoi u sakupljanju svih komadia zajedno u jednu cje
linu. Tako smo oti li na nekoliko veernjih zabava, par prijema, otvorenje u Metu dru tveni vrtlog u kojem se inilo da u iva, iznenaujue, vi e nego inae.
DAVID AMBROSE
Unato svom udnom izgledu (proi e tjedni prije nego mu ponovo naraste kosa i pokrije
o iljke) bio je trezven i ugodan, dobar slu atelj, to je uvijek u razgovoru bila njeg
ova najjaa strana; no bilo je neobino gledati kako je ponekad potpuno propu tao prep
oznati stare prijatelje, ljude koje je poznavao godinama, a sada su se morali po
novo predstavljati ispoetka, priati mu o svojim ivotima i ime se bave i tko su im dj
eca, sve dok se u njegovim oima ne bi pojavio blijesak prepoznavanja. Ponekad, do
k sam ga promatrala, imala bih dojam da se samo pretvara da se sjea, poput nekoga
tko pati od ranog stadija Alzheimerove bolesti; nakon toga mi se znao diskretno
obratiti zbog kratke biografije nekoga s kim je upravo avrljao kao da ga dobro p
oznaje. Pa ljivo bi slu ao pojedinosti kojima bih ga snabdijevala, zami ljeno kimajui k
ao daje sve upamtio.
Bilo je neizbje no da emo kad - tad naletjeti na Stevea i Lindu.
20
Znala sam da e Steve i Linda biti na ba tom posebnom okupljanju. Steve i ja pretho
dno smo raspravili o tome, pitajui se ne bi li trebalo izbjei susret izmeu nas etver
o zbog opasnosti da pokrene Georgeovo prisjeanje na stvari koje je za sada tako p
rikladno zaboravio. Zakljuili smo da bi se inilo udnim ako bi poku ali izbjei taj susr
et, nadajui se ili da se George niega nee sjetiti ili da e se, ako ak i bude, pona ati
jednako dobro kao stoje uinio i posljednji put.
Linda je pretjerivala brigom nad Georgeom i strahotom kroz koju je pro ao, dok smo
Steve i ja nastojali izbjei susret oima. Uhvatila sam se kako promatram Georgea n
a granici opsjednutosti, tra ei bilo kakav nagovje taj prisjeanja da su ivoti ovo troje
ljudi oko njega isprepleteni s njegovim na nain koji je ovaj prizor ljubaznog dr
u tvenog avrljanja inio^tako velianstveno apsurdnim. Ali nije postojao ak niti traak ta
kve spoznaje na njemu. Uhvatila sam Georgea kako ispu ta diskretan uzdah olak anja.
I sama sam uinila isto. Sljedei dan Steve i ja smo razgovarali telefonom i pitali
se to bi trebao biti na sljedei potez. Mogli smo ekati dok se Georgeu potpuno ne vra
ti pamenje i tada se pozabaviti njegovom reakcijom. Ili smo mogli riskirati posta
vljanje lo e tempirane bombe priznav i mu istinu sada. Postojala je trea mogunost - mo d
a on nikada potpuno nee povratiti svoje pamenje. U tom sluaju morali bismo ponovo p
roi kroz itav proces priznanja i suoavanja u nekom periodu
DAVID AMBROSE
kada Steve i ja vi e ne bi bili u tolikoj opasnosti od razotkrivanja.
Steveova glavna briga bila je da e se Georgeu pamenje vratiti u nekom trenutku kad
a emo on i ja biti sami zajedno i da e reagirati lo e, mo da ak i nasilno. Poku ala sam g
a razuvjeriti da takvo pona anje jednostavno nije u Georgeovoj prirodi, ali nisam
uspjela. 'U pravim okolnostima,' rekao je, 'svatko je sposoban za nasilje.'
Ali ja nisam bila zabrinuta. Poznavala sam Georgea. Zatim, oko tjedan dana kasni
je, dogodilo se ne to to me navelo na preispitivanje jesam li ga poznavala tako dob

ro kao to sam mislila. Bez nekog vidljivog razloga iznenada je postao smu en i pono
vo poeo trabunjati o dogovoru oko na eg spavanja. 'Obeala si da emo razgovarati o tom
e kada se vratim doma', rekao je. 'Pa, bio sam strpljiv, ali sada elim razgovarat
i o tome.'
Planirali smo otii u Eastways za vikend i predlo ila sam da to ostavimo do tada. Da
budem savr eno iskrena, moj glavni razlog za to bilo je ono zavr no glasanje za Ste
veovu kandidaturu koje se trebalo odr ati u petak, nakon ega e se ra istiti najgori pot
encijalni olujni oblaci koji su visjeli nad nama.
Ali George nije htio niti uti za to. Inzistirao je da se itava stvar iznese na otv
oreno ondje i tada. Bila je srijeda rano naveer. George je itav dan bio vani. Nije
rekao gdje je bio ili stoje radio, ali je bio u neugodnom raspolo enju. Mo da je ak
i pio, iako sto posto nije bio pijan.
'Gle,' rekla sam, 'sada ne mogu razgovarati. Moram biti na jednom mjestu.'
'Misli daje neki prokleti dobrotvorni odbor va niji od -' 'George, neu razgovarati s
tobom o tome dok si ovakav.' 'Kakav? Kakav sam ja? Stoje tvoj problem?'
Odjednom sam to izrekla. Nisam mislila, ali razljutio me i jednostavno je iza lo i
z mene.
'Ta stvar oko gubitka pamenja. Mislim da to radi namjerno."Dobio sam udarac u glav
u, za ime Boga!'
SLUAJNOST
Rekla sam mu to je rekao njegov lijenik, ubacujui ak i mogunost da su ogrebotine na n
jegovim rukama i koljenima mogle biti dokaz daje povrede sebi nanio sam. Znala s
am da idem opasno daleko, i u jednom u asnom trenutku pomislila sam da e me udariti
, ali stavio je svoj temperament pod kontrolu i jednostavno odbacio tu pomisao s
gnu anjem.
Zatim sam poku ala s drukijim pristupom. 'Treba pomo, George,' rekla sam. 'Nisi dobro
. Nisi svoj.'
Iz nekog razloga prijedlog terapije uinio je da potpuno odstupi. Podigao je ruke
u znak predaje. 'U redu, mo da si u pravu, lud sam. Sam sam si razbio lubanju jer
sam htio izgubiti pamenje. Ali ako u potra iti pomo, volio bih da ona bude od tebe.'
'Ovaj vikend,' ponovila sam, 'razgovarat emo za vikend.'
Odluio je otii gore u kuu nekoliko dana ranije. Trebao je malo vremena za sebe, rek
ao je, i ja sam ga ohrabrila da tako napravi. Znala sam da e se o njemu dobro skr
biti Martha i Joe, koji su ga jako voljeli. I obeala sam da u mu se pridru iti u pet
ak naveer, i da emo ponovo razgovarati o svemu.
Moj osjeaj olak anja kada je Steve nazvao rei mi daje glasanje proteklo bez smetnji,
bio je neopisiv. Tek sam tada shvatila na kolikim sam mukama bila. Rekla sam mu
da odmah kreem za Berkshires, ali me zamolio da priekam; rekao je da e biti kod me
ne za pola sata i inzistirao poi sa mnom. Poku ala sam se usprotiviti, ali zapravo
sam bila sretna to ga imam. Bilo je jo uvijek toliko toga u Georgeovoj glavi to nis
am razumjela i to me inilo nervoznom.
Stigli smo gore negdje nakon sedam i trideset naveer. Nisam govorila ni ta Georgeu
o tome daje Steve bio sa mnom. Dogovorili smo se da on prieka u autu dok ja odem
unutra i razgovaram s Georgeom nasamo. Jednom kad probijem led, i ovisno o tome
kako se stvari budu razvijale, moi u pozvati Stevea da nam se pridru i.
Georgeova prva reakcija kada sam u la u kuu bila je iznenaenje zbog toga jer sam naz
vala Marthu i reklajoj da ne sprema
DAVID AMBROSE
veeru. 'Izlazimo li van?' pitao je. 'S nekim? S kim? Kamo?'
'George,' poela sam oklijevajui, 'jo uvijek postoji ne to o emu moramo razgovarati. Sj
ea se to si rekao neku no.'
'Dogovorili smo se da emo razgovarati, znam. Ali imamo itav vikend. Hajde, opusti
se, daj da ti natoim pie.'
'Ne, hvala. Ne elim ni ta. Moramo razgovarati sada, George. Ne kasnije. Sada.'
Pogledao me, slegnuo ramenima, i rekao, 'OK - poni.' Osjeala sam se poput uitelja s
uenikom na popravnom ispitu koji je zaboravio sve to je ikada nauio. Dok sam priala
o Steveu, promatrala sam ga pozorno, i ekujui neki odgovor, mo da ak i iznenadno prisj
eanje svega stoje do sada bilo sakriveno iza zavjese njegovog gubitka pamenja. Ali
nisam vidjela ni ta. Slu ao je s mirnoom koja je bila gotovo neprirodna, i u kojoj s
am prepoznavala sve vei ok, ljutnju, nevjericu i slamanje srca. U zbilji nije poka

zao nijedan od tih osjeaja. Njegova hladnoa bila je naj okantnija stvar u itavom suoav
anju. Nije me gledao osim kratkog pogleda koji mi je uputio kad sam poela govorit
i. Nakon toga mogao je slu ati pozomo ili u potpunosti misliti o neem drugom; bilo
je nemogue znati. Osjeala sam da ga vi e ne poznajem. Bio je to udan i zabrinjavajui o
sjeaj koji me naveo na preispitivanje koliko smo ikada zaista poznavali jedno dru
go. Tu je stajao ovjek s kojim sam provela sedam godina svog ivota, a odjednom smo
bili stranci.
Kada sam zavr ila, nije uope odgovarao nekoliko trenutaka. Zatim me pogledao na udan
, tajanstven nain.
'No prije nego si oti la u Philadelphiju? Tada si mi rekla sve ovo?'
'Da.'
Na trenutak je utio, zatim se kratko nasmijao, kao daje postojalo ne to gorko ironin
o u onome to sam upravo rekla.
'Stoje bilo,' pitala sam ga. 'Za to se tako smije ?'
'Zato stoje to prava sluajnost,' rekao je, potom se jo jednom
SLUAJNOST
o tro, suho nasmijao.
'Zapravo prava pravcata sluajnost.' 'Za to?'
'Ti to ne bi razumjela,' rekao je, gledajui me prodorno i, iako je to poku avao sak
riti, s takvim plamtajem bijesa da sam nesvijesno zakoraila jedan korak natrag od
njega.
'George, reci mi,' rekla sam. 'Zastoje to sluajnost?'
'Zaboravi.'
'Molim te. elim znati.'
'Rekao sam zaboravi, nisam li? Isuse!'
Najednom je bio ljut, vikao je. Na trenutak sam pomislila da e me udariti. Umjest
o toga podigao je vazu i bacio je preko sobe, razbiv i je o zid na komadie. Nikada
se nije tako pona ao. Pretpostavljam, s obzirom na okolnosti, nije bilo veliko izn
enaenje daje ovu priliku odabrao za prvi put. Ipak, to je bilo toliko izvan njego
ve naravi, tako je neobino bilo vidjeti bijes u njegovim oima, uti ga kako govori t
om bojom glasa, daje duboki drhtaj straha pro ao kroz mene.
'George,' poela sam, spotiui se o vlastite rijei, ' elim da mi ne to obea . elim da mi
e potra iti pomo. Nazvat u jednog od lijenika koji te pregledao u bolnici, zato jer on
mo e predlo iti nekoga s kim bi mogao razgovarati -'
Presjekao me zgrabiv i moj runi zglob i poeo me vui preko sobe. 'Zaboravi,' rekao je,
' elim ti ne to pokazati.'
Povukla sam se natrag, ali je bio presna an za mene i usprkos protivljenju vukao m
e za sobom.
'Pusti mi ruku. George, boli me - pusti!' 'Pustit u te kada doemo kamo smo krenuli
.'
Opirala sam se, ali je njegov stisak postao jai. Sada me je zbilja poeo pla iti.
'Prestani! Prestani, George!'
Okrenuo se da ne to ka e, potom se sledio, gledajui preko mog
DAVID AMBROSE
ramena. Osjetila sam da njegov stisak popu ta, i pogledala sam iza sebe. Steve je
stajao na vratima.
Steve je bio krupan ovjek i bavio se atletikom na koled u, i jo je uvijek bio u form
i. George nije bio slabi, ali bi sigurno dvaput razmislio prije nego bi zapoeo tunj
avu s njim.
'OK, vidim - dakle tako stvari stoje,' rekao je George sa prezirom u svom glasu,
gledajui jedno pa drugo od nas dvoje. 'Vi dvije zaljubljene ptiice planirate preu
zeti glavnu spavau sobu, a mene ponovo pospremiti u gostinjsku - zar ne?'
Steve je stajao kao i ranije na otvorenim vratima, i samo rekao, 'Imamo druge pl
anove. Mo emo se sastati sutra i odluiti to emo uiniti.'
George je sada pustio moju ruku. Protrljala sam gdje me jo boljelo. Ostat e modric
a.
' to si mi to tako silno htio pokazati?' pitala sam ga.
Pogledao me. Ne to mu je prolazilo glavom, ali nisam mogla odgonetnuti to. Bilo je u
dno osjeati se potpuno daleko od njega. Napokon je slegnuo ramenima i rekao, 'Sad
a vi e nije va no.'

Najednom, ba kao neku no u stanu, sva je ljutnja iscurila iz njega kao da je netko
povukao ep. Okrenuo se i rukom pre ao po licu.
'Mislim daje najbolje da sada odemo,' rekao je Steve.
George je napravio nejasnu kretnju, jo uvijek se ne okreui da nas pogleda.
'Naravno, kako god hoete, ja... valjda u potra iti mjesto za stanovanje...'
Najednom je ponovo bio stari George kojeg sam poznavala -tih, ranjiv, na gubitku
.
'Nema urbe,' rekla sam, 'ostani ovdje koliko god eli - dok ne bude bio spreman tra iti
.'
Napokon me pogledao. 'Hvala,' rekao je, s prikrivenom tugom
SLUAJNOST
u osmijehu kojeg je namjestio na svom licu. 'To je pa ljivo od tebe, ali neu ostati
dugo. Ovo mjesto sada nosi samo sretna sjeanja -veinom ona koja su se mogla dogod
iti.'
Pogledao je po sobi kao da se opra ta od nje, potom je rekao, 'To je oksimoron, za
r ne? Sjeanja na ono to se moglo dogoditi?'
Mje avina osjeaja na koju sam se ve tako dobro navikla da proteklih par tjedana rast
e u meni, sada je prijetila preplavljivanjem. Krivnja, tuga, aljenje i sa aljenje ukljuujui, sram me priznati, vi e nego malo samosa aljenja - ote ala je moj govor. Uspj
ela sam samo prozboriti, 'Laku no, George. Nazvat u te ujutro.'
Nije mi odgovorio, samo je kimnuo, gledajui dolje u svoje ruke, prstiju prekloplj
enih preko grudiju. Gotovo, pomislila sam, kao redovnik u molitvi.
Zatim sam se okrenula i slijedila Stevea do njegovog automobila koji je ekao.
21
SLUAJNOST
Kad sam ga nazvala sljedee jutro, George je ve bio oti ao. Joe je rekao da ga je odv
ezao na postaju negdje poslije osam sati. Ostavio je poruku da ide u stan ra istiti
svoje stvari. Kada sam se vratila na Manhattan u nedjelju naveer, bilo je kao da
tu nikada nije ivio.
Tek etrdeset i osam sati nakon toga nazvao me da mi ka e da je unajmio jednosobni s
tan na East Fortiesu izmeu Druge i Tree avenije. Rekao je daje poruio svom odvjetni
ku da stupi u kontakt s mojim i uini sve to se mora uiniti. Bio je to onaj isti odv
jetnik koji gaje zastupao kada smo sklapali predbrani dogovor, pa nije oekivao nik
akve probleme ili odugovlaenja.
Pitala sam treba li to. Rekao je ne, bio je dobro. Rekla sam mu ako e postojati ne t
o u ikada moi uiniti za njega, bilo to, samo treba zatra iti. Zahvalio mi je i rekao d
aje svijestan toga.
Kasnije, puno kasnije, kada sam razmi ljala o svemu to se dogodilo, shvatila sam da
bi manje skrupulozan ovjek od Georgea, sasvim na stranu izazivanje nevolja za St
evea, itekako mogao poku ati financijski profitirati iz itave situacije. Ali upravo
je na Georgeovo osobno inzistiranje na predbrani ugovor odredio relativno skromnu
novanu naknadu za njega u sluaju razvoda. itavo vrijeme dok je ugovor bio sastavlj
an, govorio je uz osmijeh kako eli da znam koliko jako eli da brak uspije i koliko
mu je stalo da ja budem sigurna da
nikada nije mario za moj novac.
Znam daje itavo vrijeme dok je tako govorio, tako i mislio, iako moram rei da sam
se pitala, zbog njegovih nedavnih ispada u pona anju, je li jo uvijek bilo tako. Bi
lo je olak anje vidjeti da jo uvijek misli isto, i daje ostao isti mu karac za kojeg
sam se udala.
Na neki nain za mene bi bilo lak e da su se ti pro lotjedni ispadi sasvim drukijeg Geo
rgea pokazali istinitima, i daje on zaista postao ogoren, ljutit ovjek kojeg sam v
idjela. Tako bih mogla otii iz na eg braka kao povrijeena strana. Ovako, bez sumnje,
on je bio taj kojemu je bila nanesena nepravda. Morat u ivjeti s tim.
T ivjet u. Voljela sam Stevea, i da nismo bili premladi i glupi zadnji put, bili b
ismo mu i ena ve mnogo godina do sada. Samo smo ispravljali na u poetnu pogre ku.
Siroti George. Jo uvijek sam se nadala da e zatrebati moju pomo u nekom trenutku, b
ilo u pitanju novca ili moralne podr ke. eljela sam biti njegov prijatelj, mo da ne v
i e njegov najbolji prijatelj, ali najpostojaniji i najpouzdaniji kojeg bi ikad mo
gao nai.
Ta ambicija uvelike je bila proizvod krivnje, naravno. Ali i stvarne i duboke pr

ivr enosti, takoer.

to se mene i Stevea tie, bili smo ve dobro uvje bani u sakrivanju stvari ak i pred na im
najbli im prijateljima. Sada je poeo razraivati raspored za svoj razvod od Linde. P
retpostavljajui da e ona ote ati stvari stoje vi e mogue, nagaao je da bi oko est mjesec
od sada bilo idealno vrijeme. Do tada bi realno ve bilo prekasno da ga smijene s
mjesta kandidata, a jo bi bilo dovoljno vremena da se zaboravi skandal kojeg bi
Linda priredila i osvoji mjesto u Senatu.
U svakom sluaju, poeli smo tajno, sanjalice kakvi smo bili, planirati na brak i ak b
rano putovanje u Italiju nakon tihe ceremonije na Manhattanu.
Zatim se nebo sru ilo na mene.
To je fraza koju sam ula da ljudi koriste kada ele da netko
...j
DAVID AMBROSE
shvati kako se potpuno i nepopravljivo sru io njihov svijet. Ili to ili da se zeml
ja otvorila pod njima.
U mom sluaju bilo je oboje. Nebo se sru ilo, i zemlja se otvorila. Bilo je to potpu
no i neopozivo poni tenje svega.
ekala sam Steveov poziv. Obino je bio vrlo toan u nazivanju kada bi rekao, ali sada
je kasnio. Poku ala sam ga nazvati na mobitel, ali bio je iskljuen. Imali smo dogo
vor da ga ne zovem doma ili u njegov ured zbog jasnih razloga, pa nisam imala iz
bora nego ekati dok mi se prvi ne javi.
Kako su sati prolazili, postajala sam sve tjeskobnija. Napokon, kada sam bacila
pogled na sat, vidjela sam daje skoro sedam. Ukljuila sam veernje vijesti da zaoku
pim misli.
Druga vijest bila je o Steveu. Bio je uhien zbog ubojstva. rtva je bila netko za k
oga nikada nisam ula.
ena pod imenom Nadia Shellev.
22
George je nazvao iz Londona. U stanju oka u kojem sam bila tek sam se maglovito p
risjetila da mi je nekoliko dana ranije spomenuo da ide na put. Tamo je bila pon
o, i gledao je satelitski program koji je prenosio amerike vijesti.
Da u tom trenutku nije bilo njegovog glasa, oito okiranog ali zabrinutog i punog p
odr ke, ne znam to bih napravila. Raspala se, valjda; ali tono na kakav nain i s koji
m posljedicama, ne elim ak niti razmi ljati.
Prilino sam sigurna da bi jedna od stvari koje bih napravila bila nazvati policij
u, a mo da i Steveovog odvjetnika, i time nepromi ljeno razotkriti skrovi te koje smo
tako bri no sagradili za sebe. Ne bih zastala i razmislila kako bi razotkrivanje n
a e veze moglo utjecati na Steveovu borbu koju e morati voditi da doka e svoju nevino
st u toj suludoj optu bi. Ne bi mi palo na pamet da bi o enjeni mu karac optu en za uboj
stvo jedne ene izgledao jo vi e kriv poroti kada bi se saznalo da je imao aferu s ne
kom treom. Uvijek u biti zahvalna Georgeu za njegov smiaijui utjecaj na mene u tom
trenutku.
Inzistirao je na skraivanju svog putovanja i povratku sljedeim zrakoplovom. Suprot
stavila sam se, ali nikoga nisam prevarila, najmanje sebe. Znala sam daje George
jo uvijek jedina osoba iznad svih ostalih na koju sam se mogla potpuno osloniti
i vjerovati joj. Natjerao me da obeam da neu poduzimati ni ta dok on ne doe
DAVID AMBROSE
sljedeeg dana.
Bilo je kasno jutro kada je nazvao iz taksija na putu prema Manhattanu. Doletio
je Concordeom - o tro ku kojeg sam kasnije ponudila namiriti, ali nije htio ni uti
za to.
Prva stvar koju je napravio kada je u ao u stan bila je sjedanje pokraj mene i raz
govor o svemu to sam znala da se do tada dogodilo. Sve to sam mu znala rei bilo je
ono to smo oboje uli na televiziji, plus nekoliko dodatnih pojedinosti koji su iza l
i u New York Timesu tog jutra - ukljuujui podatak da je rtva ivjela u East Villageu,
i radila, navodno, za istra iteljsku agenciju.
George je odjednom postao vrlo miran i boja se iscijedila s njegovog lica. 'Stoj
e?' rekla sam. 'Ne to nije u redu?'
'Jesi li rekla u istra iteljskoj agenciji?'
'Da. Za to?'

'Ni ta,' rekao je, neuvjerljivo.

'Daj, George, znam te bolje od toga. Za to si tako reagirao kada sam rekla "istra it
eljska agencija"?'
Nastavio je izgledati zabrinuto jedan trenutak, potom rekao, 'Zar" ne vidi ? Mo da i
h je unajmila Steveova ena. Mo da znaju sve o tebi i Steveu.'
Shvaala sam. I bilo je uznemirujue.
'Misli da to smatraju motivom, misle daje zato ubio tu enu?'
'Ne znam. Ne znam to itko misli. Pretpostavljam daje mogue.'
Razmi ljala sam na trenutak, potom zatresla glavom. 'Ne vjerujem. Mora biti ne to vi e
od toga.'
'Da,' rekao je, trljajui svoju bradu i gledajui van u park, zami ljeno, 'siguran sam
da si u pravu. Mora biti ne to vi e od toga.'
23
Draga moja,
nadam se da e ovo pismo doi do tebe. Uredio sam da ga po alju izvan zatvora tako da
ne padne u krive ruke. Va no je, zbog razloga koje sam siguran da e razumjeti, da ni
tko ne sazna za nas. To bi samo uinilo da stvari izgledaju gore po mene, i zakomp
liciralo tvoj ivot na naine bez kojih ti je puno bolje.
Mnogo toga to e uti o meni u tjednima koji dolaze uzrokovat e ti bol i razoaranje. Ist
ina je, lagao sam ti. Bio sam u vezi s tom enom kada smo se sreli - ozbiljnije ne
go to sam htio da zna . Kada sada gledam unatrag, vidim da sam bio budala to ti nisa
m rekao istinu od poetka, ali poku avao sam te za tititi. elio sam tebe i samo tebe. P
rekid s Nadijom je bio te ak, ali to je bilo uinjeno i zavr eno.
Nisam je ubio. Molim te, vjeruj u to. Uinio bih sve to mogu da te po tedim ovoga kro
z to sada prolazi - osim ubojsh'a. Preklinjem te da mi vjeruje da sam nevin.
Svejedno, ako budem i osloboen optu bi, to se molim da budem, prihvaam da stvari nika
da nee moi biti iste izmeu nas dvoje. To je ono zbog ega najvi e alim.
Molim te, zapamti da te volim, i uvijek sam te volio. Ali
DAVID AMBROSE
nemoj mi pisati, ili poku avati stupiti u kontakt sa mnom. To nee pomoi ni meni ni t
ebi. Steve.
To pismo je stiglo redovnom po tom est dana nakon to je Steve optu en. Potvrdilo je st
oje George rekao o Steveovom polo aju koji bi se samo pogor ao ako bi na a veza iza la n
a vidjelo. Prihvatila sam logiku toga, ali trebala mi je sva samodisciplina koju
sam posjedovala da ne uinim ni ta. eljela sam pomaknuti nebo i zemlju da mu pomogne
m, ali znala sam daje beskorisno. Mogla sam samo ekati i pustiti stvari da idu sv
ojim tokom.
Ponovo, moram priznati, bilo je to vrijeme koje nikada ne bih prebrodila bez Geo
rgea. Nastavio je ivjeti u stanu kojeg je prona ao, i to se svih na ih prijatelja tica
lo, bili smo rastavljeni. Nitko nije znao zbog ega, i nitko nije pitao - barem ne
u detalje. Slom braka je danas tako uobiajen dogaaj da je vi e nego nepristojno zab
adati nos u razloge: naivno je.
U svakom sluaju, pitanje razvoda stavili smo u drugi plan na neko vrijeme. Mislim
da nijedno od nas nije imalo sumnjalo u to da emo nastaviti s njim, ali vi e nije
bio hitan. Druge su mi stvari bile u mislima kako je odmicao sluaj protiv Stevea.
Traevi su bili obilni, to te ko daje bile iznenaujue s obzirom na Steveovu relativnu i
staknutost u zajednici. Ra irila se pria daje njegov brak ve mnogo godina bio samo n
a papiru. Nadia Shellev, opetovano sam slu ala, bila je samo jedna od mnogih afera
koje je imao - uz, veina ljudi je pretpostavljala, enin pristanak, ili u najmanju
ruku njenu indiferentnost.
Postojalo je takoer, bila sam okirana saznav i, iroko rasprostranjeno vjerovanje daje
Steve bio kriv za ubojstvo koje gaje teretilo. To se temeljilo na 'gdje ima dim
a ima i vatre' principu, pretpostavljala sam. Morala sam priznati, kada bih na s
ve gledala s polo aja nekog vanjskog promatraa, svi elementi su se poklapali sa zas
tra ujuom uvjerljivo u: razjarena ljubavnica prijeti nevoljama, ostavljajuikompromkira^
^
politikim
SLUAJNOST
ambicijama sa samo jednim rje enjem - ubojstvom.
No to je najvi e uznemiravalo, i na to nisam bila spremna, bila je te ina dokaza proti
v Stevea kada je sluaj napokon do ao na sud. Ne samo da su postojale fotografije i

pisma koji su dokazivali njegovu vezu sa tom Shellevicom - stoje Steve ionako pr
iznao - ve dokazi da ju je zbilja ubio.
Njegova je pria bila da je primio telefonski poziv od Nadije Shellev poslije est n
aveer. Bila je histerina, rekao je, i inzistirala je da odmah doe u njen stan. Kada
je odbio, podsjetiv i je da je meu njima sve bilo gotovo, rekao je da mu je zaprij
etila da e ga uni titi. Prvo se nasmijao, ne vjerujui da postoji nain kojim bi to mog
la uiniti. No onda je zbrkano i uzbueno poela priati o financiranju kampanje, kako j
e prekr io zakon i da ona to mo e dokazati. Nije znao to misli pod time, ali na kraju
, daje smiri, popustio je i slo io se doi do nje.
Rekla mu je neka sam ue kljuem kojeg mu je dala kada su bili ljubavnici, za kojeg
sam iskreno bila pomalo iznenaena saznav i da gaje zadr ao, iako je na sudu rekao daj
e zaboravio da jo uvijek ima klju dok ga ona nije spomenula. U ao je u njen stan, re
kao je, malo nakon sedam i trideset. Sva su svjetla bila upaljena i na radiju je
glasno svirala glazba. Stan je bio u neredu, kao da je u njemu bila provala. Na
dia Shellev, rekao je, le ala je na sredini poda u dnevnoj sobi. Izgledalo je kao
da se borila s nekim. Imala je posjekotinu preko jednog oka i odjea joj je bila r
azderana, ali ne na nain koji bi upuivao na seksualni napad. Po vratu je imala mod
rice kao daje bila davljena, iako nije bilo naznaka ime.
Steve se uspaniio. Priznao je da je trebao odmah pozvati policiju, ali je odustao
shvativ i kako e stvari njima izgledati. Koliko je znao do sada, nitko osim Nadije
Shellev nije znao daje on krenuo k njoj. Istrao je iz zgrade i odvezao se svojim
automobilom, stoje opisao najgorom odlukom svog ivota, zasigurno takvom koja gaj
e osramotila kao odvjetnika i diskvalificirala iz bilo kakve mogunosti da slu i na
odgovornom polo aju u javnom ivotu.
DAVID AMBROSE
Pro lo je jo nekoliko sati prije nego je pozvana policija - susjed je bio razljuen n
eprestalnom zaglu ujuom glazbom koja je prodirala kroz zidove stana Nadije Shellev.
Do ponoi, odjel za umorstva je sakupio dovoljno dokaza da pozove Stevea na saslu a
nje. Najva niji trag bila je njena telefonska sekretarica - posljednji poziv dok j
e bila iva, uputila je njemu. U panici, on se toga ak nije niti sjetio. Tvrdili su
da je on porazbijao stan u potrazi za bilo im to bi ga moglo vezati uz rtvu. Nisu
mogli znati, rekli su, koliko je toga uzeo, iako je nekoliko sitnica koje su ned
ostajale bile dovoljne da prst sumnje upere vrsto u njegovom smjeru.
Na primjer, postojala je fotografija na dnu jedne od njenih ladica na kojoj su n
jih dvoje zajedno. Bili su na jahti koja je pripadala nekim njenim prjateljima,
Steve je tako rekao sudu. Ubrzo nakon to su se prvi put upoznali. Poetak njihove a
fere.
Potom, zaglavljenu iza nekih polica za knjige, policija je prona la naslovnicu dok
umenta za kojeg je optu ba rekla da ga je Steve uzeo sa sobom i vjerojatno uni tio.
Jedna stranica mu je morala ispasti, rekli su, kada se urio pobjei. Dokument se od
nosio na iznose novca dobivenih iz upitnih izvora. Tu itelj je suptilno spomenuo m
ogunost da je Steve bio upleten u organiziranu kriminalnu organizaciju, stoje nje
gov obrambeni tim ljuti to odbacio, i daje Nadia Shellev na neki nain bila njegov
a veza s njima.
Niti na sekundu nisam povjerovala u i ta od toga. Pomisao na Stevea kao ubojicu bi
la je dovoljno smije na. Ali jo i na suuesnika pravih kriminalaca? To nikada ne bih
mogla prihvatiti.
Svejedno, kako je suenje napredovalo, osjeala sam kako sve vi e otupljujem, gotovo p
aralizirana depresijom. Nastavak suenja nije bio preno en na televiziji, ali su pos
tojale svakodnevne reporta e ispred sudnice. I naravno, novine su prenosile priu sa
svakom morbidnom pojedino u. Jedini nain da se pobjegne od svega bio je napustiti z
emlju; ali ne znati to se de ava bilo bi gore nego morati se suoavati s time svaki d
an. Mo da bi pomoglo da sam mogla prisustvovati suenju. Ali George je bio u pravu,
kao i Steve u svom
SLUAJNOST
pismu: bilo je pametnije to ne initi.
Na kraju ga je dokrajio forenziki dokaz. Prona li su vlakna najlona na modricama i u
posjekotinama na vratu Nadije Shellev, koji su upuivali da je najvjerojatnije bi
la zadavljena parom vlastitih najlonki nakon stoje bila onesvije tena, ili poluone
svije tena, udarcem u glavu.

Kada su pregledali Steveov automobil, prona li su niti istih vlakana uhvaene na rub
u njegovog prednjeg branika. Nisu imali obja njenje zastoje ponio najlonke sa sobo
m umjesto da ih je ostavio u stanu, iako su sumnjali daje u panici mo da odluio daj
e sigurnije ukloniti 'oru je ubojstva' negdje drugdje. Morao ih je jo uvijek imati
u rukama kada je napu tao zgradu, u urbi da pobjegne ne primjeujui da ih je oe ao o bran
ik.
George je bio sa mnom kada je objavljena presuda da je kriv. itava se nona mora za
vr ila, kao to je za mene i zapoela, ranojutarnjim vijestima. Ma tala sam o ovom trenu
tku. to u napraviti ako ga proglase krivim? to u napraviti ako ga proglase nevinim?
Imala sam gotove scenarije u glavi za obje mogunosti.
Kada se to dogodilo, samo sam sjedila, svih emocija iscijeenih iz sebe zbog napet
osti prethodnih mjeseca. Jedino sam znala da je bilo gotovo; i negdje, nekako, b
ila sam nejasno zahvalna zbog toga.
okirala sam se kada sam otkrila koliko sam se udaljenom osjeala od itave stvari. Doi
e odgoena reakcija, pretpostavljala sam. Ali za sada nisam osjeala ni ta. Samo iscrp
ljenost i olak anje.
Osjetila sam kako Georgeva ruka uzima moju i grli me, privlaei me vrlo nje no k sebi
. Tek sam tada, dok sam zarila lice u njegovo rame, osjetila mokrinu vlastitih s
uza.
To je bila prva no koju je George ostao u stanu od na e odluke da se rastanemo. Spa
vali smo zajedno, iako nismo vodili ljubav. Sljedei dan, ipak, i to na moj prijed
log, doselio se natrag za stalno. Razvod vi e nikad nije bio spomenut. Niti smo pr
iali o pro losti. Taktinim dogovorom gledali smo samo u budunost, u zajedniki ivot koje
g smo trebali ponovo izgraditi iz na a dva ivota.
DAVID AMBROSE
U dubini srca znala sam da je George bio jedini mu karac za mene. Bio je to drugi
put da sam se okrenula k njemu prilikom oporavka od Stevea. Uvijek su mi govoril
i da strast nikada ne traje. Nisam u to stvarno vjerovala dok tog trenutka kada
sam shvatila da su jedine stvari koje zaista traju zajedni tvo, inteligencija i lj
ubaznost.
Bila sam vrlo sretna to imam Georgea.
LARRY
24
Clifford je bio te i nego to je izgledao, pote koa obogaena injenicom daje sada bio mrta
v teret. Poeo je dolaziti k svijesti prije nego sam ga dovukao do ruba litice, pa
sam ga ponovo udario istini kamenom, ovaj put dovr iv i posao.
Zrak sam uzimao kratkim, sve nepravilnijim udisajima. Na trenutak nisam bio sigu
ran jesam li bio u stanju napraviti to. Dijelom zbog ivaca, naravno, kao i zbog f
izikog napora. Ovo je bio tek drugi put da sam oduzeo ljudski ivot svojim vlastiti
m aikama, pa mi je to iskustvo jo uvijek bilo nepoznato. Nadao sam se, napokon, d
a e takvo i ostati.
U svakom sluaju, barijera je bila prijeena, tabu slomljen. Takvo izrugivanje konve
nciji znailo je odreeno dobivanje nove slobode. Demon je odjednom bio i proslavlje
n i pobijeen.
Posljednjih nekoliko metara bilo je najte e jer se zemlja uzdizala u neku vrstu kl
juna nad dubokom prazninom iznad koje je zavijao vjetar. Iz daljine odozdo dolaz
io je zvuk valova koji su se razbijali o stijene. Bilo je to savr eno mjesto za sp
otaknuti se u mraku - posebno s koliinom alkohola koju e mu pronai u tijelu - i pog
inuti, a da se ne podigne imalo pra ine i sumnje.
Uspio sam ga zakoiti, stopalima i ramenima zaglavljenim izmeu debelih grumena grub
e trave, i tako sprijeiti prevrtanje unatrag. Potom, posljednjim snagama, gurnuo
sam ga preko ruba.
DAVID AMBROSE
Njegov pad nije izazvao nikakav zvuk, nisam imao pojma je li njegovo tijelo udar
ilo o stijene ili je nestalo u pjenu avim valovima. Nesumnjivo e ga pronai sljedei da
n ili ubrzo nakon toga, dokad u ja ve biti natrag u Sjedinjenim Dr avama, bez ikakvo
g dokaza da sam ikada bio negdje drugdje.
Pod 'ja', naravno, mislio sam na Georgea Dalvja. Mu karac koji je sletio na Heathr
ow dan prije, i koji e s njega odletjeti sljedeeg popodneva, bio je Larry Hart - i
sti Larry Hart koji je nakratko otputovao na Manhattan za vrijeme Georgeovog ned

avnog boravka u Londonu, putovanje koje se poklopilo sa smru Nadije Shellev i uhie
njem Stevea Colemana.
Podigao sam kamen kojim sam rasuo Cliffov mozak i bacio ga za njim: ne bi bilo z
godno da ga pronau ovdje na vrhu s tragovima njegove krvi na njemu. Uiniv i to, zapoe
o sam dugo pje aenje natrag do mjesta gdje sam ostavio unajmljeni automobil gotovo
kilometar i pol dalje. Pogledao sam na svoj runi sat i vidio da je pro lo jedanaest
. Bit u natrag u Londonu do pola dva, u u kan u krevetu u svom anonimnom hotelu. Bit u
umoran i vrsto u spavati.
Dok sam hodao, nisam mogao potisnuti smije ak kada sam pomislio na ironiju onoga to
se upravo dogodilo. Njegovo je prezime bilo Edge (aib), a roditelji su odabrali
krstiti ga Clifford (cliff - litica). Njegovo je ime bila prva stvar na iji sam
se raun na alio kada sam ga upoznao u pubu u blizini mog hotela u londonskom Bayswa
teai nekoliko tjedana ranije. Jo uvijek, rekao je, nije to bilo tako lo e kao primj
er para koji se zvao Balls (muda) a ker im se zvala Ophelia. Clifford je volio ta
kve ale, na koje je navikao tijekom ivota u rabljenom trgovakom automobilu. Zarada
mu je trenutno bila malo tanka, ubrzo sam pohvatao iz mrzovoljnog, samosa aljevajue
g tona kojeg je razgovor s njim poprimio nakon nekoliko velikih scotcheva. Nije
me iznenadilo kada je moja ponuda od pet tisua funti u gotovini trenutno osigural
a njegovu potpunu i nepodijeljenu pozornost.
Bio je upravo ono to sam trebao. Neo enjen, nevezan, gubitnik. Clifford je bio dar
s neba. Ili ve otkuda.
SLUAJNOST
Nisam mogao prestati smijuljiti se dok sam mislio na to kako e osvojiti neku vrst
u jeftine besmrtnosti jer e biti uvr ten u jednu od onih antologija neobinih sluajnos
ti koje je George tako volio:
'Cliff Edge (Rub Litice) pada u smrt s ruba litice.'
Niti Cliff niti Nadia prije njega nisu vidjeli smrt koja ih je ekala. Ne radi se
o tome daje ijedno od njih bilo posebno naivno ili glupo -Nadia sigurno nije bil
a - pa sam mogao jedino zakljuiti daje moja vlastita sposobnost simulacije i zava
ravanja bila sjajna kao to sam uvijek i vjerovao.
Zapravo, niti ja isprva nisam vidio Nadijinu smrt. To je bilo ne to to se razvilo u
ideju s vremenom - tijekom nekoliko tjedana. One noi u Berkshiresu, kada sam prv
i put saznao za vezu izmeu Stevea i Sare, ni ta mi nije moglo biti manje na pameti
od ubijanja Nadije. Sara je bila ta koje sam se planirao rije iti. Bez sumnje, usp
io bih, Nadija bi imala lijepu dobit iz toga, barem tada. Nikada nisam zami ljao d
a e na a veza postati stalna. Bio je to puteni flert, dobra zabava za obje strane,
ali bez iluzija. Uzela bi svoju isplatu kada bi do lo vrijeme i nastavila dalje be
z pritu bi. U to sam bio siguran.
Ipak, stvari nisu ispale tako. Dogodile su se sluajnosti - toliko apsurdne i nevj
erojatne poput onih iz Georgeovih bilje ki u koje sam povremeno zabadao nos. Prizn
ajem daje ta tema poela pobuivati odreenu fascinaciju u meni. Na primjer, iako sam
se jo odupirao itavoj toj ideji znaajnih sluajnosti, to da ovjek misli o ovakvoj stvar
i?
ovjek iz Dublina imenom Anthony Clancy bio je roen sedmog dana u tjednu, sedmog da
na u mjesecu, u sedmom mjesecu godine, u sedmoj godini stoljea. Bio je sedmo dije
te sedmog djeteta, i imao je sedmero brae. to daje sedam sluajnosti koje ukljuuju br
oj sedam.
Na svoj dvadeset i sedmi roendan oti ao je na utrku i u sedmoj utrci kladio se na k
onja broj sedam, koji se zvao Sedmo
DAVID AMBROSE
nebo. Nosio je sedam bodova, izgledi su mu bili sedam naprama jedan. Stavio je s
edam ilinga na konja. On je do ao na cilj sedmi.
Onda je tu bila pria koju je, ini se, ispriao sam Jung:
Dok je bio djeak, stanoviti M. Deschamps dobio je jednom komadi pudinga od ljiva od
M. Fortgibua. Deset godina kasnije, u pari kom restoranu, vidio je puding od ljiva
i naruio posljednji komadi, da bi mu rekli da ga je ve bio naruio - M. Fortgibu.
Mnogo godina kasnije, M. Deschamps je bio pozvan na veeru gdje je poslu ivan puding
od ljiva. Dok ga je jeo, ispriao je priu o prija njoj sluajnosti koja se ticala M. Fo
rtgibua. U tom su se trenutku otvorila vrata, i u ao je sada postariji M. Fortgibu
- pogrije iv i adresu na koju je bio pozvan i upav i tamo pukom pogre kom.

A postojala je i ta ena koja je izgubila svoj vjenani prsten u polju i etrdeset god
ina kasnije prona la ga u kmmpiru kojeg je gulila nad svojim sudoperom u kuhinji.
to itko mo e rei o tim stvarima? Mo e li ih jednostavno ignorirati samo zato jer nemaju
smisla?
Zato jer sam bio blizak, ili sam se sve vi e zbli avao, s idejom takvih sluajnosti, m
o da sam bio manje zapanjen i zauen nego to bih inae bio kada mi je jedan ovakav dogaaj
do ao niotkuda i pogodio me pravo u glavu.
Zapravo, i nije ba do ao niotkuda. Do ao je iz jedne od Nadijinih kuhinjskih ladica.
Jedne noi kada sam navratio, tra io sam vadiep, i u hrpi razbacanih ibica, kolutova pa
ge, karica za nokte, flastera i aspirina, nai ao sam na svrnutu i napuknutu fotogra
fiju od koje mi se zavrtjelo u glavi.
Moja prva pomisao bila je na ne to drugo to sam proitao u
SLUAJNOST
Georgeovim bilje kama - teorija da samim razmi ljanjem o sinkronitetu mo e dovesti do t
oga da se oko tebe ponu de avati neobine stvari. George je napisao da u to ne vjeruj
e. Gledajui u fotografiju u mojoj ruci, nakratko sam se zapitao nisam li postao v
ei vjernik od njega.
Gledao sam u sliku Nadije kako grli nikog drugog doli Stevea Colemana - istog St
evea Colemana koji je, samo par dana ranije, stajao na vratima 'moje' kue u Berki
shiresu i rekao mi da sam pro lost.
Na slici su bili na palubi neega to je izgledalo kao luksuzna jahta. Nosili su spo
rtsku odjeu, i nije bilo niega neprikladnog na njoj - osim to nije trebala postojat
i. Nisu se trebali poznavati. To je, istinski, bila nemogua sluajnost.
Pa ipak je bila.
Ponio sam fotografiju natrag u spavau sobu, gdje je Nadia le ala poduprta hrpom jas
tuka, jednom rukom nemarno prebaenom preko podignutog koljena.
' to to ima ?' pitala je.
Pokazao sam joj. Pomalo se nevoljko nasmijala.
'Gdje si to prona ao?'
'Ladica u kuhinji.'
'Bo e - mislila sam da sam sve bacila.'
'Priaj mi o njemu.'
Pogledala me s nagovje tajem da se poela zabavljati. ' to je bilo? Ljubomoran?'
'Mo da. Reci mi.'
'Zove se Steve.'
'I?'
'Za to te zanima?'
'Jednostavno... zanima me.'
Nagnuo sam se i poljubio je, potom se popeo natrag u krevet k
DAVID AMBROSE
njoj. Trebalo mije neko vrijeme, ali malo pomalo izvukao sam itavu priu iz nje. Up
oznali su se prije osamnaest mjeseci i njihova je veza trajala godinu dana - sve
dok se, oigledno, Steve ponovo nije spetljao sa Sarom. Ali ona nije znala ni ta o
Sari. On je rekao Nadiji da se vraa svojoj eni, da e poku ati spasiti brak - vi e zbog
djece nego njegove politike karijere. Koliko je ona znala, tako je i bilo. Prihva
tila je to, ali osjetio sam tinjajuu tugu u njoj, aljenje za onim to je moglo biti,
iako to nije htjela priznati.
Niti sam ja njoj rekao za to me zapravo zanima taj ovjek. Posumnjao sam da u joj rei
s vremenom, ali moje glavno pravilo bilo je da nikada nisam podatke nudio sponta
no. Moram prvo razmisliti o tome. Sjetio sam se da sam ne to proitao u drugoj Georg
eovoj bilje nici, o znaenju susreta sa sinkronitetom. Kasnije sam to potra io:
(To je) kao da te neke nijeme sile vuku za rukav. Onda je na tebi da dokui znaenje
iz nepotpune poruke. Ako je ignorira , najvjerojatnije se nee desiti ba ni ta; ali mo da
si propustio priliku promijeniti svoj ivot, proma io potencijalnu toku prekretnicu,
a daje ak nisi ni primijetio.
Nisam imao namjeru dopustiti da se to dogodi.
25
Posljednji katalizator bio je onaj kada je Nadia prona la moju putovnicu - onu na
ime Larrvja Harta. Bili smo u mom stanu i sluajno je ispala iz moje aktovke dok j
u je gurnula preko stola da napravi mjesta za kinesku hranu koju je naruila dosta

vom.
Sluajno? Kako je sumnjiva postala ta rije u svjetlu svega to se dogaalo. Jesam li po
dsvjesno mogao stvoriti lanac dogaaja koji su doveli do te 'nezgode' i njenog otk
ria? Ilije ona nekako intuitivno naslutila istinu i namjestila ovu nezgodu daje p
otvrdi? Zastoje otvorila putovnicu umjesto da ju je jednostavno predala natrag m
eni uz ispriku za svoju nespretnost? Otvaramo li svi mi automatski putovnice dru
gih ljudi kad ih naemo? Ne znam.
Ali ona ju je otvorila, i to je zapeatilo njenu sudbinu, moju sudbinu, sudbinu St
evea Colemana, i moje ene. To je bila, ukratko, toka prekretnica na kojoj je preth
odno nesigurna budunost preuzela jasan oblik.
Trebao joj je trenutak da shvati va nost onoga u to je upravo gledala. Zatim su se
njene oi susrele s mojima. U njenom je pogledu bio trag sumnje pa ak i optu be.
'Stoje to? "Laurence Hart"?'
Poku ao sam izgledati nezabrinuto i neoptereeno sam podigao ruku prema dokumentu. A
li ona je uzmaknula kao da se boji da u ga zgrabiti ako mu se pribli im.
DAVID AMBROSE
'ekaj malo,' rekla je, mr tei obrve dok je premetala po svom pamenju, 'nije li to ime
mu karca kojeg si tra io kada si do ao u agenciju?'
'Ne, tra io sam njegove roditelje. Oni su bili prijatelji mojih roditelja. Ako se
sjea , ispostavilo se da su oni mrtvi, ali da su imali sina koji se zvao Larry Hart
a.'
'To je tono, sad se sjeam. I ti nisi elio da nastavimo potragu za njim.' Ponovo je
pogledala fotografiju u putovnici, a onda u mene, naginjui glavu lagano na stranu
dok su joj se su avale oi. 'Pa to onda tvoja fotografija radi u njegovoj putovnici?
'
'To je moja putovnica,' rekao sam.
'Ti si Larry Hart?'
Uspio sam se osmjehnuti, pretvarajui se daje pretjerivala oko, vi e nego, trivijaln
e stvari.
'Koristio sam ime Larry Hart godinama kao knji evno ime pod kojim sam pisao s vrem
ena na vrijeme. Onda, kada je moj otac umro, otkrio sam da su on i moja majka im
ali neke prijatelje pod imenom Hart, i bio sam znati eljan saznati ne to o njima. Ni
sam se sjeao da sam ikada uo da ih spominju, a ponajmanje ni ta o tome da su imali s
ina pod imenom Larry. Ali oigledno sam morao u djetinjstvu ne to uti, to obja njava oda
kle je ime Larry Hart kasnije isplivalo na povr inu.'
Izgledala je neuvjereno. 'Zar ti nitko nije rekao da mo e upasti u nevolju ako ima l
a nu putovnicu?'
Slegnuo sam ramenima. 'Dobro mi doe kada ne elim da ljudi saznaju to smjeram.'
Neko me vrijeme gledala s otvorenim, gotovo podrugljivim skepticizmom, potoni mi
pru ila putovnicu.
' to god da radi , momino, o tome ne la e vrlo dobro. Ali to je tvoja stvar. Sada krenim
o jesti prije nego se ova pekin ka patka ohladi.'
Nain na koji se klonila teme ostatak veeri, naveo je da spoznam
SLUAJNOST
kako joj ne mogu vjerovati. Postala je prijetnja, koju u nekako morati neutralizi
rati. Dok je ona donijela dvije alice kave iz espresso aparata u kuhinji, smislio
sam kako u to uiniti.
'Postoji jo jedna sitnica koju sam skrivao od tebe', rekao sam le erno, odla ui alicu i
z koje se parilo pored nje. 'Tvoj biv i ljubavnik, Steve Coleman, planira o eniti mo
ju enu.'
Nikada neu zaboraviti izraz na njenom licu u tom trenutku -prezir i potpuna nevje
rica, pomije ano s negiranjem tipa ovo-se-ne-mo e-dogaati kada ti ka u daje zrakoplov u
kojem se upravo nalazi izgubio krilo, ili vidi da kamion s osam kotaa graciozno kl
i e prema tvom automobilu i prijeti pretvoriti te, tri sekunde od sada, u masnu pr
ljav tinu na povr ini ceste.
' to si rekao?' bilo je sve stoje uspjela procijediti.
'ula si,' rekao sam, s laganim smije kom ispriavanja kojim sam se nadao umanjiti uda
rac prouzroen primjedbom. 'Napucao te zato jer je poeo vezu s mojom enom, Sarom, pr
ije est mjeseci.'
Buljila je u mene irom rastvorenih ustiju. Bio je to prvi put da sam ikada vidio

kako je u tolikoj mjeri izgubila fiziku kontrolu. Nadia je bila vrlo stalo ena ena,
uvijek trezvena i svjesna dojma kojeg je ostavljala. Sada, na trenutak, bila je
kao lutka iji su konci bili presjeeni; samo je visjela, bez snage, izgubljena, nek
oordinirana. Onda se potrudila pribrati.
'I ti si to itavo vrijeme znao...?'
'Tek od neku no, kada sam prona ao onu fotografiju tebe i njega.'
'Za to tada nisi ne to rekao?'
'Zato jer sam tada bio okiran kao ti sada. Nisam znao to da radim s tim. Trebalo m
i je da shvatim to se zbiva.'
'I jesi li? Shvatio? to se zbiva?'
Ra irio sam ruke da bih pokazao koliko sam zapravo malo znao. 'Sve to ti mogu rei je
da to smo svjesniji sluajnosti koje se zbivaju oko nas bez prestanka, ini se da se
vi e dogaaju.'
DAVID AMBROSE
'Oh, ma daj, ovo je vi e od sluajnosti. To je... to je...' 'To je to?' 'To je...'
Odustala je od poku avanja pronala enja rijei, i napokon izletjela s, 'To je previ e je
beno nevjerojatno da bi bila sluajnost!' 'Pa to je onda? Zavjera?' 'Ne znam stoje.
Ali takve se stvari jednostavno ne dogaaju.'
Nagnuo sam se bli e k njoj, kao netko od povjerenja. 'Ovakve se stvari dogaaju itavo
vrijeme,' rekao sam. 'Znam, jer pi em knjigu
0 toj temi.'
'Ti pi e ? George Daly? Ili Larry Hart?'
U njenom je izazovu bilo vrstine. Nepovjerenje je vrlo iznenada
1 duboko zagrizlo u nju.
'Ja pi em - George Daly. Zaboravi Larrvja Harta. To zbilja nije velika stvar. Oboj
e imamo misliti na vee stvari.'
'Imamo?'
Jo uvijek nije skidala svoj pogled s mene. Prokleto dobro je znala da ne to smjeram
. Jedini je problem bio to nije mogla dokuiti to.
'Razlog zbog kojeg ni ta nisam spomenuo o Steveu Colemanu i mojoj eni je taj to mi j
e trebao dan-dva da odgonetnem to nam to sudbina ovdje nudi.'
Njen pogled nije izgubio ni ta od svoje vrstine, ali vidio sam bljesak interesa kad
je naslutila nove mogunosti. Imala je lopovsku du u, mala gospoica Shellev, i jo k t
ome osvetoljubivu. To sam oduvijek nasluivao u njoj.
A sada sam raunao na to.
26
Prodao sam joj priu o tome kako sam, kao mu karac romantino i strastveno zaljubljen
u svoju enu, slijepo potpisao sve papire koje su njeni odvjetnici stavili pred me
ne. Tek sam kasnije, kad su se brani zavjeti poeli stanjivati, shvatio na kakvu sa
m se bijednu nagodbu osudio u sluaju razvoda.
Da budem iskren, poprilino sam pretjerivao u stupnju zloestoe s kojom sam ja - Geor
ge - bio tretiran. ak iako je nagodba u Nadijinim u ima zvuala jednako neprihvatljiv
o kao u mojima, morao sam priznati - ja sam ve priznao sebi - da je ona plahom ak
ademiku poput Georgea bila savr eno prikladna.
Nadia je nasjela na taj dio prie bez problema. Trebala je, dodu e, vrst dokaz veze i
zmeu Sare i Stevea. Njoj se jo uvijek inilo izvan svih granica mogunosti da se takva
sluajnost mogla dogoditi. Otjerao sam, ipak, njene sumnje jednim jedinim telefon
skim pozivom upuenim Sari kojeg je Nadia prislu kivala na drugom telefonu.
'Neka te ne zavara moj ton glasa', upozorio sam je prije toga. 'Odluio sam ostati
sa Sarom u dobrim odnosima samo iz praktinih razloga. Ne postoji nain da opovrgne
m taj predbrani ugovor, pa mi je najsigurnija prilika igranje na kartu bolje stra
ne njene prirode i potencijalne dare ljivosti koju bi mogla pokazati.'
Nadia je to dobro razumjela. Strategije i taktike bile su njena druga narav. ivot
nije bio ne to to se jednostavno ivjelo, nego
DAVID AMBROSE
uspjeh za kojeg se trebalo pregovarati, kao slo eni posao, ili opasno provlaenje kr
oz neki tjesnac u kojem je svaki trzaj konnila morao biti izvr en precizno u na milim
etar ako nisi htio da ti barka potone na skrivenim stijenama. Nadia je razumjela
potrebu za izgovorima i la ima. Ton bratske pa nje kojim sam se na telefonu obratio
mojoj uskoro - biv oj - eni nije joj zasmetao.

'Bok, ja sam. Kako je?' poeo sam.

'Dobro. Malo sam umorna. I la sam na otvorenje sino, nova drama Johna Guarea. Odulj
ilo se kasno u no.'
'Je li Steve bio tamo?'
'Nije. Jo uvijek po mogunosti izbjegavamo sluajne susrete.'
'Usput,' rekao sam, pretvarajui se da mijenjam temu, ali
krajikom oka hvatajui Nadijin izraz vrsto stisnutih usana, 'potpisao
sam one druge papire koje su mi poslali tvoji odvjetnici. Mislim daje
to sada sve.'
'Vjerojatno. Ti si dobro? Sve je u redu?' 'Dobro sam. A ti? Stvari idu prema pla
nu?' 'Kako to misli ?'
'Pa, Steve je sad nominiran. Morat e uskoro razgovarati s Lindom, zar ne?'
'Hej, na telefonu smo - sjea se? Priaj o neem drugom.' U njenom je glasu bio vi e priz
vuk iznenaenja nego iritacije. Nije bila navikla da budem tako indiskretan, ali m
islim da sam to izveo tako daje zazvualo kao le eran propust a ne ne to namjerno. Mog
ao sam vidjeti na Nadijinom licu daje trik upalio.
'Oprosti,' rekao sam, 'nisam razmi ljao. Uostalom to nije moja briga. Samo dok si
ti dobro. Slu aj, netko je na vratima. Moram ii. Razgovarat emo uskoro.'
Poklopio sam. Nadia je uinila isto. Polagano ali potpuno, svaka preostala sumnja
isparila je s onim stoje upravo ula. Pogledali smo se.
SLUAJNOST
'OK?' pitao sam.
Kimnula je. 'Onda reci mi, to si smislio?'
Polazi na toka mog plana bila je ne to stoje Nadia spomenula neku no kada sam prona ao f
otografiju sa Steveom. Koliko sam znao, agencija za koju je radila imala je sura
dnike koji su nudili razliite vrste financijskih usluga koje su nesumnjivo korist
ili u nekim istragama za koje su bili unajmljivani. Nije me iznenadilo kada sam
saznao da su razotkrivali sumnjive izvore novca - na primjer, tragav i za izvorima
investicijskih fondova o kojima nije bilo pametno postavljati previ e pitanja. Po
vremeno bi takvi izvori - koje je bilo neuputno previ e dirati - bili u potrazi za
prilikama gdje bi se njihova dare ljivost isplativo mogla polo iti - kao to su fondo
vi za kampanje politiara, posebice onih koji tek dolaze s dugogodi njom blistavom b
uduno u ispred sebe. Jedan takav izvor financiranja nani anio je Stevea Colemana, i Na
dia je, na jedan ili drugi nain, tako postala dio mamca na njegovoj udici.
On, na njegovu ast, nije zagrizao. Bar ne na novac, za kojeg je odmah nanju io daje
bio sumnjiv. Ali zagrizao je na Nadiju.
Ona, na svoju ast, nije imala niti du nost niti je bila zatra ena da ikada obavlja se
ksualne usluge za dobrobit svojih poslodavaca i njihovih klijenata. No, nije bil
o iskljueno da ona dobrovoljno odabere nuditi takve usluge u privatnom dogovoru i
na vlastitu odgovornost. Takav je bio, odluila je nakon jednosatnog sastanka sa
Steveom Colemanom, taj sluaj. Nadia nije bila ena koja bi oklijevala ili uzmicala
kada u pitanje dou njeni probueni interesi.
Od poetka je, rekla mi je, govorio o napu tanju svoje ene. Bez izravnih obeanja, niti
ih je ona tra ila. Ali nije tajio injenicu da muje brak bio jednolian, bez ljubavi
u tolikoj mjeri daje sumnjao da mo e jo dugo nastaviti tako. Nadia, slobodnog duha
i nezavisna individualka kakva je bila, nije poduzimala ni ta, a nije se ni zavara
vala fantazijama o svijanju gnijezda u sluaju razvoda. Zaista, kada je objavio da
e okonati njihovu vezu kako bi popravio svoj brak, ona
DAVID AMBROSE
SLUAJNOST
je odluku prihvatila sa aljenjem, ali bez opiranja.
Sada, s druge strane, otkrie daje bila prevarena izazvalo je da osjea jednostavan,
isti bijes. Njen odgovor na moj prijedlog da krivotvorimo dokument koji bi, iako
ne bi dokazao ni ta na sudu, zauvijek zablatio kandidatovo ime i ugled, bio je pr
ihvaanje s u itkom. Znala je dovoljno da spoji niz dopisa, pisama i 'bilje aka sa sas
tanaka' kojima je natuknula da je Steve Coleman spavao -metaforiki - s vrstom lju
di ija si prijateljstva niti jedan politiar ne mo e javno dopustiti.
Dan naplate dugova, uvjerio sam je, bit e kada e on otii mojoj eni i rei joj u kakvoj
je nevolji. Nekoliko milijuna dolara bio je d eparac za Saru. Priznajem da sam je
prikazao slikom koja nije bila potpuno tona: na primjer, daje bolesno ambiciozna

to se tie karijere njenog sljedeeg mu a i da bi uinila sve da za titi budunost koju je

amislila za njih oboje. Linda, njegova sada nja ena, bila je problem koji se treba
samo tretirati na pravi nain u pravo vrijeme. Razvod je bio manji skandal od koje
g e se oporaviti - bilo je samo pitanje odabira trenutka.
Ali nagovje taj financijske nedolinosti kakvu smo izmislili -to je bilo ne to iz ega s
e nije mogao lako izvui. To je bilo ne to, rekao sam, zbog ega e moja ena rado otvorit
i svoju ekovnu knji icu da ga za titi.
Nadia je nauila i uvje bala svoju ulogu, koju sam ve vidio da e odigrati do savr enstva
. Zamisao je bila da iz vedra neba nazove Stevea i predlo i mu da odmah doe do njen
og stana. On e naravno odbiti, nakon ega e mu ona zaprijetiti skandalom oko ilegaln
og financiranja kampanje. On e se gotovo sigurno na to samo nasmijati jer je neut
emeljeno i nedokazivo. Nakon toga e ona zaprijetiti skandalom koji ukljuuje njegov
u sada nju ljubavnicu. Naravno, on e htjeti znati odakle joj ta informacija i vjero
jatno e posumnjati na mene. Ako e spomenuti moje ime, ona e rei da nikada nije ula za
mene. On nikada nee znati jesam li bio upleten ili ne.
Ono to e on napraviti, bio sam poprilino siguran, bilo je
nevoljko pristajanje na njen zahtjev. Napokon, nee imati izbora. Otii e do njenog s
tana, sam, kako e ona zahtijevati. Nakon ega e se stupica zaklopiti.
Jedina stvar koju Nadia nije znala jest da nije bila samo mamac, ve u jednakoj mj
eri rtva stupice kao i Steve Coleman.
.......j
SLUAJNOST
27
Tjedan prije velikog dana, ukrcao sam se na zakazani let British Airwaysa s JFKa za Heathrow, i prijavio se ujedan od najveih hotela okruga Bayswater u Londonu.
Potreba za anonimno u bila je na prvom mjestu. Trebao sam biti gost kojeg je lako
potvrditi, ali ne sa suvi e poznatim licem. Tu je upao Clifford. Gospodin Cliff Ed
ge.
'Vrlo je jednostavno,' rekao sam, dok smo koraali kroz zamraene ulice Paddingtonna
nakon napu tanja puba one noi kada smo se upoznali. 'Ja ti dam svoj klju i ti koris
ti moju sobu dvije, mo da tri noi dok me nema. Nee biti problema na recepciji zato je
r nee morati razgovarati s njima, a ak i da razgovara malo je vjerojatno da e to biti
s nekim tko je dovoljno dugo gledao u mene da bi me se sjeao.'
Pria koju sam mu raspreo bila je onakva kakva je dobro prolazila kod njegovog tip
a ljudi. Ako bi moja ena ikad provjeravala, hotel bi joj potvrdio da sam bio gost
u vrijeme kada sam zapravo u ivao u nekoliko noi u Parizu s djevojkom iz mog raunov
odstvenog ureda. Uvjerio sam ga da je postojala mala vjerojatnost da e moja ena il
i bilo tko drugi nazvati, ali u sluaju da telefon zazvoni treba ga ignorirati, al
i pokupiti sve poruke i dati mi ih kad se vratim. Za tu uslugu dat u mu dvije i p
ol tisue unaprijed, i drugu polovicu nakon toga.
Kao drugu mjeru opreza, provjerio sam je li moja putovnica na
ime Georgea Dalvja ostala u glavnom sefu hotela, zajedno s dvije - tri druge vri
jednosti i mojim putnikim ekovima, itavo vrijeme dok nisam tamo. Potom, koristei svo
ju Larry Hart putovnicu, odletio sam TWA letom natrag u New York.
Nadia je znala sve o mom putu u London, ali ne sve pojedinosti niti pravi razlog
za njega. Rekao sam joj da moram otvoriti raun na koji e moja ena isplatiti novac
kojeg e Steve izvui od nje da kupi Nadijinu utnju. Naravno, rekao sam, vratit u se n
a vrijeme do dana D, iako uope nisam sumnjao da e se ona savr eno dobro snai kada doe
Steve. Jedna od stvari kojoj sam se divio kod nje bila je to nije znala znaenje st
raha - ni ta vi e nego stoje znala znaenje krivnje, srama ili moralnog gaenja. Ali obea
o sam joj da u biti tamo - ne ba u sobi, naravno, ali negdje u stanu, i s pi toljem
u sluaju problema.
Steve se pona ao tono kao predvieno kada ga je nazvala u ured. Odmah su je spojili,
ali on je zvuao oprezno. Rekla mu je da ga hitno mora vidjeti.
'Trenutno sam zauzet, Nadia. Ne mo e li mi rei telefonom o emu se radi?'
'Mislim da to ne bi htio, Steve.'
'Kako to misli ?'
'Kao prvo, ne znamo tko mo e prislu kivati, zar ne?'
Namignula je prema mjestu na kojem sam sjedio sa produ etkom na uhu i nikom preko
slu alice. Namignuo sam i ja njoj.

Usiljeno se nasmijao, i nasluivao sam prikrivenu nelagodu u smijehu. 'Ako je tako

va no, doi u ured.'
'Ne, ti doi ovdje, u stan.'
'Zbilja mislim da to nije dobra ideja.'
'Steve, neu se prepirati s tobom. Govorim ti to e napraviti.'
'Nadia, stoje ovo...?'
Poela je spretno okretati vijke na njegovim palevima priom o kampanjskim fondovima,
ubaciv i termin 'neizbje iv skandal'.
..._.....A
DAVID AMBROSE
Njegov je glas poprimio o triji ton kako je ljutnja preuzimala nad njegovom nesigu
rno u. 'Ne znam o emu pria , Nadia - a ne zna niti ti. Kakva je god igra u pitanju, ja n
e sudjelujem. Ako me eli vidjeti, doi u ured. ao mi je, ali morat u sada poklopiti.'
'Kako je Sara?'
Fatalna stanka. Trijumfalno je podigla aku; znala je da ga ima. 'Sara?'
'Ne telefonom, Steve - u redu? Recimo u sedam i trideset u stanu. Doi sam, do vez
i se. Zna gdje mo e parkirati.'
Jo je malo prosvjedovao, ali je znao da nema izbora. Uspjela je natuknuti da je t
o bio dogovor jednom - zauvijek, neka vrsta kompenzacije za injenicu da joj je la
gao kada ju je napustio, i da u biti nije planirao spasiti svoj brak, nego nasta
viti s novom ljubavnicom. Odbila mu je rei kako je znala sve to, ali je natuknula
da e mo da otkriti svoj izvor jednom kad posao meu njima bude zavr en.
Promatrao sam njegov dolazak iza ugla Nadijine zgrade gdje sam imao isti pregled i
tave ulice. Bio sam zadovoljan to je bio sam. Nikakvi drugi automobili nisu sumnj
ivo kru ili niti se parkirali uokolo u to vrijeme. Vidio sam ga kako hoda prema zg
radi, podignutog okovratnika i ruku duboko u d epovima. Nije bilo vratara te su po
sjetitelji ili morali koristiti klju ili zvoniti. Nadia je na telefonu ustvrdila
da Steve jo uvijek ima set kljueva koje mu je dala, to je olak alo moj posao. Inae, mo
rao bih ekati u stanu da ga pustim odozgo, potom ostaviti vrata pritvorena i pobj
ei stra njim stubama prije nego on izae iz dizala.
Znai, ja sam ve stajao nasuprot mjestu na kojem je parkirao svoj automobil. U ruci
sam imao par najlonki s kojima sam, deset minuta ranije, zadavio Nadiju. Pustio
sam da proe dovoljno vremena, mo da minutu, sve dok Steve nije bio u dizalu na svo
m putu gore prema njenom stanu. Potom sam, provjeravajui da nema nekog sluajnog pr
olaznika u blizini koji bi vidio to radim, pre ao preko i pa ljivo najlonkama oe ao rub
njegovog prednjeg branika. Zastao
SLUAJNOST
sam samo da bih se uvjerio da je dovoljno vlakana potrgano i zahvaeno ondje gdje e
biti pronaena kasnije, potom nedu no nastavio svojim putem, spu tajui najlonke u plas
tinu vreicu u svom d epu. Mo da e mi trebati da ih podmetnem negdje kasnije kako bi slua
j protiv Stevea uinio definitivnim, iako sam mislio da vjerojatno nee biti potrebe
. Svejedno, namjeravao sam prepustiti to je manje mogue sluaju.
Dva sata kasnije Larry Hart se ukrcao na svoj povratni let za London, gdje je is
platio Clifforda. Sve se odvijalo savr eno prema planu. Kada su se vijesti o Steve
ovu uhienju pojavile na satelitskom programu televizora u mojoj sobi, uzeo sam te
lefon i nazvao Saru. Potom sam nazvao Heathrovv, zamijenio BA povratni let (na i
me George Daly) za let Concordeom, i istog se trena uputio jo jednom preko Atlant
ika.
Na putu sam po tisuiti put razmi ljao o svemu to se dogodilo, tra ei propuste koji su s
e jo uvijek mogli pojaviti. Iako sam znao da se Steve uspaniio i pobjegao kada je
prona ao Nadijino tijelo, ak i daje uinio po tenu stvar i nazvao murjake, jo uvijek bi
bio glavni osumnjieni. itava pria u pozadini o njegovoj aferi s njom, pa ljivo podmet
nuti dokazi koje sam ostavio svuda po stanu, najlonska vlakna na njegovom branik
u - sve te stvari napravile bi vrlo jaku optu bu na koju bi morao odgovarati. Najb
olja slika koju bi stvorili o njemu bila bi slika mu karca koji je poinio umorstvo
u trenutku panike, zatim poku ao ukloniti sve dokaze koji upuuju na njega, ali u kl
junom momentu propustio neke od njih; potom napokon poku ao klasini trik gdje ubojic
a svoju nedu nost poku ava dokazati pozivajui policiju i pretvarajui se daje prona ao ti
jelo. To ne bi upalilo. Bilo daje pobjegao ili ostao na mjestu, njegova je veera
bila posljednja.

Ipak, jo nije bilo gotovo. to se Sare ticalo, do sada je sve prolazilo kako sam pr
edvidio. Ali znao sam da e Steveovi branitelji istra ivati o meni. Za njih sam bio
spreman koliko sam mogao biti. Proraunao sam - tono onako kako se i pokazalo - da
odvjetnik s politikim ambicijama ima mnogo potencijalnih neprijatelja. Bio sam
DAVID AMBROSE
daleko od toga da budem jedini osumjnieni. Najvei rizik na koji sam naletio bio je
da bi moja veza s Nadijom nekako iza la na vidjelo. Ako bi se to dogodilo, mogao
bih se nai u velikoj nevolji. Ako doe do toga, onda e Larry Hart bio prisiljen odle
tjeti u neki teritorij bez obveze izruenja u Ju noj Americi ili na neki od drugih k
ontinenata koje sam imao na popisu hitnih skloni ta.
Drugi rizik bio je da bi mogla biti otkrivena veza izmeu mene i istra iteljske agen
cije za koju je radila Nadia. To ne bi bio neki vei rizik sve dok na vidjelo ne b
i iza lo ni ta o Steveovoj vezi sa Sarom. Ali ako bi veza izmeu Stevea Colemana i Sar
e Daly postala poznata, tada bi povezanost Georgea Dalvja s tvrtkom za koju je r
adila Nadia sigurno isplivala na povr inu. Ipak, i za to sam bio spreman koliko sa
m mogao. Sara je vidjela moj ' ok' dok sam proitao u novinama daje Steveova rtva rad
ila za istra iteljsku agenciju. Objasnio bih da joj nisam ispriao o svojoj vlastito
j povezanosti s agencijom zato jer mi se to uinilo kao jo jedna 'udna sluajnost'. ovj
ek koji ne to skriva, sakrio bi i taj mali znak iznenaenja kojeg sam tako pa ljivo od
glumio da ga ona vidi. Kada bi se sjetila toga, sve bi upuivalo na moju nevinost.
Istra itelji su me pozvali, naravno, kako sam oekivao. Ne murjaci: ljudi koji su ra
dili na Steveovoj obrani. Bili su ljubazni i oprezni u svom pristupu. Bilo je ja
sno da im je Steve rekao za Saru, ali s izriitim nalogom da to ne spominju otvore
no osim u apsolutnoj nu di. injenica da sam mogao dokazati da sam bio u Londonu kad
je ubijena Nadia, uinkovito me maknula izvan granica sumnje, to sam i pretpostavl
jao da e se dogoditi. Sve je bilo ba dobro - dok me nije nazvao Clifford Edge.
Clifford je do ao do moje adrese i telefonskog broja od nekoga u hotelu u Londonu
- pretpostavljam od nekog pohlepnika podmienog pedeseticom. Njegovi ljigavi gubit
niki instinkti bili su mo da o triji nego to sam pretpostavljao. Nisam bio siguran to j
e sumnjao, ali bilo je oigledno u pitanju ne to vi e od moje prie o sumnjiavoj eni i prl
javom vikendu u Parizu. Clifford je u svakom sluaju mislio
SLUAJNOST
da zaslu uje vei komad kolaa i da bi trebao dobiti vi e novca nego to sam mu tada ispla
tio.
Pristao sam dragovoljno, i ak s, moram rei, ponosan na moju prisebnost, nekim rasp
olo enjem. 'Cliff,' rekao sam, 'stra no si bistar i ponosan sam na svoj izbor tebe z
a partnera. Mislim da imam veliku priliku za ovjeka poput tebe. Dolazim za par da
na, i ti i ja emo razgovarati o ozbiljnom poslu.'
Tako je Larry Hart jo jedan posljednji put otputovao u Englesku. Cliff i ja na li s
mo se u pubu u Shepherd's Bushu. Unajmio sam automobil i rekao mu da mora poi sa
mnom dolje do obale. Natuknuo sam poslove oko uvoza i izvoza, namjerno ubaciv i mi
g koji je dao naslutiti krijumarenje i laku zaradu.
Rekao sam mu da imam prijatelje preko oceana koje sam elio upoznati s njim; on e b
iti moj ovjek u Velikoj Britaniji. Bila je to ponuda koju nije mogao odbiti.
Imao sam bocu scotcha u automobilu, i nije ga bilo te ko uvjeriti da popije veinu n
je. Ako bi ga dali na autopsiju, pronai e dovoljno alkohola u njegovom sustavu da
sa sigurno u donesu sud o sluajnoj smrti. Nitko nee podizati pra inu oko gubitka tu nog s
luaja poput Cliffa Edgea, samo e zbijati ale na raun njegovog imena i okolnosti pod
kojima je napustio ovaj ivot.
Kao to sam rekao, jo jedna sluajnost.
Jednom kada krenu, iz kojeg god to razloga bilo, dolaze esto i brzo.
28
Prva stvar koju sam napravio kada sam se vratio u New York bila je uni tenje moje
putovnice - one na ime Larry Hart. Takoer sam se morao rije iti svih ostalih dokaza
koje je George iskopao o mom postojanju, ukljuujui fotografije iz djetinjstva i s
ve povezano s mojim posvojiteljima. Dokle god su te stvari bile oko mene, bio sa
m u potencijalnoj opasnosti. Sve sam zapalio u eljeznoj kanti za otpatke, zatim p
epeo bacio u koljku i povukao vodu. To je bio jedini nain. Zato jer mo e sakriti stva
ri, staviti ih na sigurno mjesto, zaboraviti na njih - ali uvijek postoji podmuk
li rizik da e deset godina kasnije netko sru iti podrum u kojem si zakopao tijelo.

Ili e zaboraviti da si sakrio kopiju nekog va nog pisma u svom stolu - sve dok ga ne
proda . Ljudi rade glupe pogre ke, i ljudi okrivaju sami sebe. To je ne to to ja nikad
a ne zaboravljam.
Nedavno sam skoro napravio nekoliko ozbiljno glupih pogre aka sa Sarom. Najgora je
bila ona no u Berkshiresu kada sam planirao ubiti je, no kada je do la i rekla mi d
aje zaljubljena u nekog drugog i da me napu ta. Tada sam se gotovo izgubio. Zgrabi
o sam je za runi zglob i poeo vui prema stepenicama, i zaustavio se tek kada se Ste
ve Coleman pojavio na vratima. Nije da sam se ja njega bojao. Samo me naveo da s
e zapitam to ja to radim. Plan je bio daje gurnem s tornja tiho i bez puno zbrke,
zato jer bi ve bila u nesvijesti. Samo bih nakon pada morao provjeriti je li mrt
va, i popraviti situaciju ako ne bi bila, potom pozvati pomo. Rekao bih daje oti la
gore na
SLUAJNOST
toranj sama, i budui da ja nisam bio odgovoran za graevinske radove, nisam mogao b
iti optu en za postavljanje zamke za nju. to naravno nisam niti napravio. Toliko bi
bilo jasno.
to se tie dokaza da sam je gurnuo, nije postojao nain. Bila je moja rije, da sam itav
o vrijeme bio dolje, protiv rijei bilo koga drugoga tko bi se odluio izazvati me.
Nedokazivo.
Pa to sam onda radio poku avajui je odvui u smrt pred oima Stevea Coelmana? To bi znail
o da moram ubiti i njega. A to bi bilo te ko objasniti.
Smirio sam se i uinio to sam mogao da spasim situaciju. Oduvijek sam nasluivao ne to
glumakoga u sebi i u tom sam trenutku to dokazao. Odmah sam se prebacio u ponizno
, nesebino Georgeovo raspolo enje. Do tada sam pokupio dovoljno dojmova o onome to s
u ljudi mislili o njemu. Znao sam kako bi se ponizno, nesebino pona ao debilni Geor
ge. Nastavio sam se tako pona ati sljedeih nekoliko dana i tjedana.
Izvedba me ostavila u dobroj poziciji. Kada se sve sru ilo pod njom, ja sam bio je
dina osoba kojoj se Sara mogla okrenuti. Znao sam njenu tajnu, i uvao sam je. Dob
ri stari ponizni, nesebini George. Odan kao pas. Povjerenje glavom i bradom. itava
se stvar odvijala kao u snu.
Kroz sve to - organiziranje Nadijinog umorstva, Steveovo uhienje, Sarinu traumu nastavio sam itati Georgeove bilje nice. Otkrio sam da su mi dale korisniji uvid u
ono to je on bio od iega drugog. Imao je udna razmi ljanja, nekako usmjerena na samo
g sebe, zauvijek tra ei 'vrstu toku svijeta u kretanju', kako je on to rekao - to god
pod tim mislio. Rekao je da ju je ponekad dodirivao u meditaciji.
Po mom mi ljenju zvualo je vi e kao vegetacija. Mentalna masturbacija koja se izdaje
za filozofiju. Ipak, to je bio on, pa sam to morao biti i ja - izvana i iznutra.
Bio je zanimljiviji na temi o sluajnostima koju je istra ivao
DAVID AMBROSE
prije svoje smrti, iako me mo da zainteresirala zbog mojih osobnih iskustava. Bez
sluajnosti, zapravo poprilinog broja sluajnosti, ja ne bih bio gdje sam bio sada, s
jedei vrlo lijepo, udobno zavaljen u moj novi - i Georgeov stari - ivot.
Svejedno, jo uvijek nisam mogao vjerovati da je sluajnost ne to vi e od sluajnosti, bez
obzira koliko zadivljujua bila. U njoj nije bilo ni ta vi e od toga. Nije moglo biti
. Ne vi e nego to se dalo vidjeti.
Ne za Georgea, dodu e. Vratimo se njegovim bilje kama:
Stoje 'sinkronitet'? to on znai? Jung ima priu koja nudi odgovor.
'Mlada ena koju sam lijeio imala je, u kritinom trenutku, san u kojem je dobila zla
tnog skarabeja. Dok mi je priala taj san, sjedio sam leima okrenut prema zatvoreno
m prozoru. Odjednom sam uo zvuk iza sebe, poput nje nog tapkanja. Okrenuo sam se i
vidio leteeg kukca koji je izvana udarao u prozorsko okno. Otvorio sam prozor i u
hvatio stvorenje u zraku dok je uletilo. Bila je to najsliniji primjerak zlatnom
skarabeju koji se nalazi u na im podrujima, skarabejni kukac (Cetonia Aurata), koji
je, suprotno uobiajenim navikama, oito osjetio potrebu da u tom odreenom trenutku
ue u tu mranu sobu.'
Do tog je trenutka, pi e Jung, ena odbijala povjerovati da bi njeni snovi mogli bit
i va ni u rje avanju njenih psiholo kih problema. Nije mogla vidjeti povezanost. Sada
je razumjela kakve sve vrste povezanosti mogu postojati, i kako one mogu objasni
ti mnoge stvari. Ubrzo se oporavila.
Ali to sinkronitet sam po sebi obja njava? Koestler pi e u Janusu:

'Bitna pojava u modernoj fizici je njen sve vei holistiki trend, utemeljen na uvid
u daje cjelina jednako neophodna za
SLUAJNOST
razumijevanje njenih dijelova kao i to su dijelovi neophodni za razumijevanje cje
line. Rani izriaj ovog trenda, datira s prijelaza stoljea, bio je "Machov princip
", predstavljen od strane Einsteina. On tvrdi da su inertna svojstva zemaljske m
aterije odreena totalnom masom svemira oko nas.'
Kao u kineskoj poslovici: 'Ako odsijee vlat trave, zatrese svemir.'
Ali od ega su napravljeni taj tresivi svemir i vlat trave? Koja je materija stvar
nosti? U teorijskoj fizici sada postoji teorija nizova, koja predla e da je konano
ishodi te svega, ukljuujui i svemira, vrsta nekog povezanog niza koji vibrira na raz
liitim brzinama ovisno o tome gdje e postati dio molekule kisika, peteljka ru e, Ein
steinov mozak - /// to ve. Ti, za sada potpuno teoretski, nizovi toliko su mali da
se ne mogu otkriti niti ak virtualno zamisliti. Negdje sam proitao da ako bi napu
hali jedan jedini atom na veliinu poznatog svemira, jedan od tih supernizova koji
ga ini bi i dalje bio tek veliine drveta. Na koncu, ovakve stvari me neodoljivo p
odsjeaju na srednjovjekovne nauenjake koji se s velikom ozbiljno u svaaju oko toga kol
iko anela mo e plesati na glavi pribadae.
Bit je da, svaki put kada 'realnost' svede na jednu stvar, ona ima obiaj da se pre
tvori u ne to drugo.
Fiziar F David Peat pi e: 'Znanost e mo da morati, na kraju, tragati u novim pravcima
ako se nastavi njeno razumijevanje prirode. Ve su mnogi znanstvenici nezadovoljni
"redukcionistikom "prirodom nekih grana znanosti is tvrdnjom da e se uskoro postii
krajnji stupanj stvarnosti kao rezultat istra ivanja elementarnih estica... Zamisa
o da se sh'arnost mo e odmotati u slo enu, i potencijalno beskrajnu, seriju promjena
stupnjeva itavog znaenja redukcionizma... Svaki stupanj znanstvenog obja njavanja o
visi o, i uvjetovan je, konceptima i znaenjima koji proizlaze iz drugih stupnjeva
... '
DAVID AMBROSE
Jungje napisao: 'Zavaravamo se mi lju da znamo vi e o materiji nego o 'metafizikom' m
ozgu ili du i, i tako preuveliavamo materijalnu uzronost i vjerujemo da ona sama don
osi istinsko obja njenje ivota. Ali materija je jednako nedokuiva kao i mozak.'
Drugim rijeima, misli i materija su jedno. U dvadesetima i tridesetima, kada se p
ojavila kvantna revolucija, matematiari i kozmolozi poput Jeansa i Eddingtona gov
orili su stvari poput 'Materija svijeta je materija misli, 'i 'Svemir izgleda sv
e manje i manje kao velika ma ina i sve vi e i vi e kao velika misao.'
injenica je da to dublje gleda u materiju, ona postaje manje 'materijalna'. Stanice
su nainjene od atoma, a atomi su uglavnom prostor. Materija nema vi e fizike tvari
nego misao.
Koliko tvari ima misao?
Nepostojanje svega - nema ivota, nema svemira, nema niega - nezamislivo je. Poku ajt
e. Ne mo ete zamisliti da ne postoji ni ta. Ali ako, kao to se sve vi e ini, sve to post
oji kao misao, ija je to misao?
I za to se ini da uzima dva oblika, materiju i misao? Je li to samo kriva percepcij
a s na e strane, to god mi bili, i kako god da se uklapamo u nju?
Ili sva ta nagaanja jednostavno propu taju bitnu stvar? Zbiva li se ne to sasvim druki
je? Radi li se neem sasvim drugom?
To su bile zadnje rijei koje je George napisao. Pitao sam se je li prona ao odgovor
.
29
Odvjetnici Stevea Colemana ulo ili su velik napor u njegovu obranu. Zakljuio sam da
ako bih ikada imao problem, elio bih te momke na svojoj strani. Ali presuda nika
da nije bila upitna s obzirom na te inu dokaza protiv njega, to je znailo da izrican
je kazne od trideset godina Sari nije bilo toliko okantno kao openito zavr na crta p
odvuena ispod itave alosne epizode njenog ivota.
Bilo je traumatino, ali ja sam bio tamo da ubla im udarac, dr im joj ruku i sprijeim j
e od prevelikog razmi ljanja nad onim to je moglo biti. Prilagodila se stvarnosti p
od mojim nenametljivim vodstvom. No poslije presude spavali smo zajedno, ali nism
o se seksali do sljedeeg jutra. Iako nijedno od nas to nije izreklo rijeima, bio j
e to simbolian poetak novog ivota - zajednikog. Sada sam bio spreman odigrati svoju

ulogu. Apsorbirao sam ulogu. Nisi me mogao razlikovati od originala.

'Napravi ono to si obiavao raditi,' rekla je iznenada, meko, kroz uzdisaje zadovol
jstva. Osjetio sam ubod panike. Razliiti naini oplemenjivanja i uljep avanja na eg tre
nutnog ne nekonvencionalnog polo aja projurili su mi kroz glavu. Morao sam blefira
ti.
' to bi to bilo?' apnuo sam, ljubei je, nadajui se da nije postojala neka dramatina ek
scentrinost na koju me nisu pripremile njegove bilje ke.
Nisam se trebao brinuti. Nje no je primila moju ruku, vodila
DAVID AMBROSE
ju, i stavila vr ak mog prsta tono tamo gdje gaje eljela. 'Zna ...'
ak je poela kretanje u ritmu kojeg se sjeala. Bio sam doma.
Bio sam doma.
Ali nisam shvaao koliko je to bilo istinito sve dok nismo sjeli zajedno za dorukom
, gledajui jedno drugo preko kuhinjskog stola. Iako je to za mene bilo novo iskus
tvo, nekako se inilo ispravnim -neobino ba na nain kojeg nisam mogao potpuno objasni
ti niti razumjeti.
Sara me pogledala preko ruba svoje alice za kavu s osmijehom u oima kakvog nikad r
anije nisam vidio. Bilo je takvo bogatstvo osjeaja u tom osmijehu, toliko znati elj
nih oprenosti, da sam se na trenutak osjeao neobino obeshrabren. Bio sam naviknuo n
a jednostavne osjeaje poput straha i pohlepe. Moji motivi bili su jednostavni i k
ristalno jasni: htio sam ne to, pa sam i ao po to i dobio. Nisam imao vremena za nes
igurnost ili sumnju. Dvosmislenosti svih vrsta odavno su bile protjerane iz mog i
vota; koile su moju uinkovitost. Pa opet sam se na ao kako gledam dolje u spiralne d
ubine i osjeam se vrtoglavo, gotovo upla en da bih mogao pasti.
Sasvim iznenada i impulzivno, posegnula je preko stola i stavila svoju ruku na m
oju. 'Hvala ti,' rekla je nje no.
Nisam znao to da odgovorim, a opet sam osjeao da ne to trebam rei. 'Na emu?'
'Na svemu. Bila sam jako budalasta, zar ne?'
Njene oi jo uvijek nisu napu tale moje, i osjetio sam se nesposobnim skrenuti pogled
. Zavrtio sam glavom. 'Budalasti ljudi nikada ne riskiraju,' rekao sam. 'Ti da.
To je dobro.'
Promatrao sam dok je ustajala sa stolca i do la oko stola do mjesta gdje sam ja sj
edio. Obavila je ruke oko mojih ramena i nje no naslonila svoje lice na vrh moje g
lave. 'Hvala ti,' rekla je nakon nekog
SLUAJNOST
vremena. 'Hvala ti to me voli .'
Moj glas je udno puknuo kada sam poku ao progovoriti, vjerojatno zato jer nisam ima
o pojma to da ka em. Ubrzano sam postajao sve izgubljeniji u slo enoj i zbunjujuoj sit
uaciji. Proistio sam grlo i poku ao ponovo, istovremeno uz oklijevanje stavljajui sv
oju ruku na njenu nadlakticu koja je bila prebaena preko mojih prsa.
'Zato sam tu,' rekao sam.
Spustila je svoje usne na moje i poljubila me. Odgovorio sam joj svojim okretanj
em na stolici i uvlaenjem ruku ispod lagane haljinice koju je nosila, osjeajui mekou
njene ko e. Spustila se na moje krilo i opkoraila me, usana jo uvijek spojenih skup
a i na a uzajamna elja odjednom je zahtijevala hitno zadovoljenje. Tako sam je odni
o natrag u spavau sobu, iz koje smo se pojavili pola sata kasnije, zarumenjeni i
oznojeni, kako bi se istu irali zajedno.
Bilo je gotovo jedanaest kada se odjenula i spremila za galeriju. Bila je subota
i inae vikendom nije odlazila, ali imali su otvorenje u utorak i trebalo je puno
toga pripremiti. Poljubila me za rastanak na vratima i podsjetila me da smo nav
eer pozvani na zabavu u Village. Gledao sam je dok je hodala niz hodnik do dizala
. Okrenula se i mahnula dok se otvaralo, zatim nestala.
Vrativ i se u stan, na ao sam se u neobinom predvorju pakla. Znao sam da se uklapam u
ulogu koju sam igrao kao da se zaista radi
0 mom ivotu, to nije bilo niti je ikada moglo biti stvarno. Niti sam htio da bude.
Ambicija da budem George Daly bila je tolika kao i pomisao da radim u nekoj trg
ovini mje ovitom robom u Clevelandu. Pa ipak sam se poeo osjeati kao doma u njegovom
ivotu, i udobno.
1 opasno privuen njegovom enom. Oduvijek sam bio svijestan da je dobro izgledala,
ali nisam oekivao ovoliki stupanj osjeaja izmeu nas dvoje. Za ime Boga, planirao s

am je ubiti. I taj je plan jo uvijek postojao, u pozadini mojih misli, ekajui samo
pravu priliku.
A opet... pretpostavimo da Sara do ivi nezgodu, sada, nakon Steveovog suenja? Ne bi
li time riskirao igranje s vatrom? Napokon,
DAVID AMBROSE
Steve sada ne bi imao to izgubiti priznavanjem svoje veze sa Sarom. Ako bi ona um
rla, ak i u blago sumnjivim okolnostima, a ja bih ostao, kao to bi i bilo, daleko
bolje zbrinut njenom oporukom nego u sluaju razvoda, mogao bi zakljuiti daje njego
va graanska du nost otkriti moj motiv priznav i njihovu vezu i injenicu da sam znao sv
e
0 tome. Ono to je za vrijeme suenja bilo u njegovom interesu da ostane tajna, sad
a bi moglo omoguiti temelje za albu, daljnju istragu, ak i ponovno suenje. Bio sam u
kakljivom polo aju. Morao sam pa ljivo razmisliti.
Nisam li jednostavno mogao nastaviti kako sam poeo? to sam vi e o tome razmi ljao, nis
am mogao vidjeti razlog za to ne. Mogao bih jednostavno ivjeti kao George Daly. Bio
je to udoban i lagan ivot, a no koju sam upravo proveo sa Sarom naznaila je mogunos
t
1 veoma zadovoljavajueg. Bio je neega u njenoj seksualnosti to me uzbuivalo na naine
koje nisam znao kako opisati. Nadia je bila senzualna i nezakoena, ali nekako oit
a. to si vidio, to si i dobio, i to je bilo prilino dobro. Ali to si dobio od Sare,
bilo je puno vi e nego si vidio. Istina, to si vidio, bilo je sjajno. Ali to si dob
io, to sam ja sada dobio, bilo je nekako posebno, iskljuivo, moje i samo moje. Bar
em sam se ja tako osjeao. I bio je to lijep osjeaj. Imao sam ga prvi put.
Pa, dobro, rekao sam sebi, recimo da nastavim kao sada, ivjeti kao George Daly. N
aravno da nisam imao nikakvu namjeru pisati nekakve knjige, zato jer sam kao prv
o vidio kako je prazna i la na Georgeova spisateljska karijera bila. To nije bilo
ne to ime je zaraivao za ivot, samo ne to ime se zaokupljao - uzdr avan mu karac.
Neko vrijeme sam si dopustio ma tanje da je moja budunost osigurana, da sam prona ao
ulogu koju u igrati do kraja svog ivota. Ali onda su se ponovo pojavile sumnje. Is
tina je da sam mogao odluiti ostati sa Sarom, ali recimo da me se ona zasiti - to
jest Georgea - kao stoje ve jednom bilo? Ako se desilo jedanput, mo e se desiti po
novo, i sigurno hoe s vremenom. to u napraviti onda? Bio bih ponovo na
SLUAJNOST
poetku. Za to bih pasivno ekao da se to desi?
Osjeao sam potrebu za savjetom, ali nisam znao odakle. Nije bilo u mojoj prirodi
da ljude pitam za savjet. A i stvari o kojima sam trebao savjet nisu bile onakve
vrste o kakvima se inae pria.
Zatim sam se sjetio neega to sam nedavno proitao u Georgeovim bilje kama. Njegov 'knj
i ki aneo'.
Jesam li vjerovao u to? Zakljuio sam da ne mo e na koditi ako poku am. Okrenuo sam glav
u od polica za knjige, posegnuo i izvukao jednu knjigu nasumce.
Bio je I Ching.
Znao sam to je to, ili to bi to trebalo biti - jo jedno od onih tajanstvenih razmi lj
anja temeljenih na tome daje svemir cjelina. itao sam stoje George napisao o toj
temi - nije ba bilo jasno je li sam u to potpuno vjerovao. Teorija je bila da je
svaki skup dogaaja, koliko god malen ili velik, povezan sa svim ostalim. Plus, ak
o posjeduje umijee njihovog tumaenja, mo e itati budunost osobe i itave ljudske rase i
istia na dnu alice aja. Ili iz kretanja zvijezda mo e dobiti odgovor da li da kupi ili
ne automobil ovaj tjedan, ili otputuje u Vegas. I Ching je bio jo jedna varijacija
takvog itanja znakova. A morao sam to priznati, znak je bio ono to sam u tom tren
utku trebao.
Trebalo mi je samo par minuta da nauim kako se koristi. Nisu bile potrebne neke p
osebne vje tine. Samo si trebao tri kovana novia, zatim prati pravila na pozadini knj
ige i potra i odgovor u njoj.
Izvadio sam tri novia i bacio ih est puta. Osnovna linija bila je tri pisma, znai is
prekidana linija, to je pokazivalo prvo:
DAVID AMBROSE
To je bio T'ai' ili 'Mir'. Pisalo je:
Malo odlazi,
veliko dolazi.

Dobra sudbina. Uspjeh.

'Ovaj heksagram,' proitao sam, 'oznaava vrijeme u prirodi kada se ini daje raj si ao
na zemlju.'
Sljedee, potra io sam alternativni heksagram kojeg je inila isprekidana crta._______
__________
To je bio 'Sheng', ili 'Guranje prema gore'. itao sam:
Guranje prema gore imat e velik uspjeh. Netko mora vidjeti velikog ovjeka.
Ne boj se.
Put prema jugu
Nosi sreu.
Koji vrag, pitao sam se, to treba znaiti?
Pogledao sam kroz prozor u potrazi za inspiracijom. Sve to sam vidio, bilo je daj
e prestalo ki iti. Osjeao sam se nemiran i odluio pro etati parkom.
Bio je pun buke i kretanja - koturaljke, trkai, vri tanje djece, kazetofoni u nadme
tanju koji e nanijeti vee o teenje sluha prolazniku. Neko sam vrijeme hodao bez da sa
m stvarno vidio ili uo
SLUAJNOST
to se zbiva oko mene, izgubljen u svojim mislima. I ao sam prema sjeveru, i nakon n
ekog vremena rulja se prorijedila i buka je postala udaljenija. Maglovito sam bi
o svijestan da sam koraao istim putem kao i George onog jutra kada sam ga slijedi
o. T tada je bila subota. Ali nije postojalo ni ta dramatino ili znakovito u mojem
koraanju njegovim stopama. Bila je to moja omiljena ruta kroz park, koju sam ve mn
ogo puta prehodao.
Stigao sam do klupe, za tiene kamenjem sa strane zavojite staze, gdje je George sje
dio kada smo se napokon suoili. Umirio sam se - kao i mnogo puta do tada - i pogr
bljeno sjeo nagnuv i se naprijed, laktova opu tenih preko koljena. Ba kao i, kad se s
jetim toga, George onog prvog jutra.
Ne samo to. Sada, po prvi put, primijetio sam da se podsvjesno poigravam s ona t
ri novia koja sam ranije iskoristio u bacanju I Chinga.
Pogledao sam se. Dogodilo se da sam nosio istu odjeu kao i George onog jutra. To
nije bilo potpuno iznenaujue, mo da, budui da sam naslijedio njegovu garderobu. U sva
kom sluaju taje misao, tolike sluajnosti, razbila moju koncentraciju. uo sam kako j
e jedan od novia kojim sam se poigravao udario o pod s metalnim prizvukom. Pao je
na svoj rub i, prije nego sam mogao uhvatiti, otkotrljao se niz stazu s moje lij
eve strane.
Mu karac je prilazio stazom. Zaustavio je novi svojom nogom, zatim se sagnuo da ga p
odigne.
Nosio je mekani e ir i sunane naoale.
Gledao sam u sebe.
George.
U mojoj odjei.
Isto kao kad sam ga zadnji put vidio.
'Bok, Larry,' rekao je. 'Nije li ovo sluajnost?'
30
Trebao mi je jedan trenutak, i puno samokontrole, ali estitao sam sebi to sam uspi
o ostati smiren.
' to dovraga ti radi tu?' rekao sam, prikrivajui to sam bolje mogao ok zbog toga to ga
vidim.
'Kao to sam rekao, Larry - sluajnost. Jutros si bacio isti I Ching kao i ja ba prij
e nego smo se sreli prvi put, upravo na ovom mjestu.'
'Jesam? Kako bi ti to znao?'
Nasmijao se mlako i zatresao glavom, kao da sam postavio upravo pitanje koje je
oekivao. 'Ja znam sve to si uinio, pa prema tome nema smisla da porie i ta od toga.'
Moje misli prebrzo su jurile da bih stigao razmi ljati. Tnstiktivno sam ra irio ruke
kao ovjek koji nema to skrivati. Istog trena, bio sam posramljen tom gestom - ne
zato stoje ona bila la , ve zato to je bila tako prozirna la . Imao sam to ta za skrivati
, i on je to znao.
'To to govori uope nema smisla,' rekao sam. 'Gdje si bio? Pro lo je koliko - osamnaes
t mjeseci?'
Poku avao sam, mislim, iako ne vrlo uvjerljivo, prikazati sebe kao o teenu stranu. ' to

ti se dogodilo?'
Napravio je posljednja dva koraka po stazi i sjeo na klupu pokraj mene, itavo vri
jeme ne skidajui pogled.
SLUAJNOST
'Oni mu karci koji su te tra ili obavili su posao vrlo profesionalno.' Govorio je be
z traga ogorenosti ili mr nje. 'Njih su me trojica opkolili i strpali u automobil p
rije nego sam shvatio to se de ava. Poku ao sam im objasniti da grije e, ali pretra ili s
u moje d epove i prona li tvoju osobnu iskaznicu, i tada sam shvatio kakav si mi pod
li trik podvalio.'
'Ma hajde, to je to? O emu ti to pria ...?'
,
Oglu io se na moje proteste odmahnuv i rukom. 'Rekao sam ti, ja znam sve. Prema tome
mo emo jednako tako biti otvoreni jedan prema drugome.'
Samo sam zagunao i izbjegavao pogledati u njega. Nastavio je sa svojom priom.
'Odvezli su me na neko mjesto u New Jersevu, stavili mi metak u glavu i bacili u
jamu s vapnom na nekom velikom gradili tu. Mora da si razljutio neke vrlo neugodn
e ljude, Larry.'
Ne to sam promumljao o tome kako je sve to bio nesporazum, ali nije se inilo da mar
i za to.
'Pa reci mi,' rekao sam, 'ako su ti napravili sve to, kako onda sada sjedi ovdje?
'
'To u ti sada objasniti. Znam da to nee lako prihvatiti, ali doi e ti do mozga na vri
jeme, vjeruj mi.'
Moje misli utrkivale su se s moguim scenarijima. Rekao je da su ga dvojica koja s
u me ganjala ubila, ali oito nisu. Mo da su oni mislili da su ga ubili i ostavili g
a mislei daje mrtav, ali on se oporavio. Mo da je le ao mjesecima u nekoj bolnici, oz
lijeen, u komi.
'Jesi li na neemu?' pitao sam. 'Na nekim lijekovima?'
Ignorirao je moje pitanje i nastavio me promatrati s neobinom vrstom pomnog ispit
ivanja.
'Ti si za mene zastra ujua fascinacija,' rekao je. 'U smislu da si mi tako slian, a
opet tako razliit.'
Bilo je to glupo pitanje, poznavajui stvari koje on nikada ne bi
DAVID AMBROSE
uinio, ali sam svejedno pitao. 'Kako razliit?'
'Jednostavno razliit.'
Onda je njegov pogled ovrsnuo. Stekao sam dojam da mu se nije.svidjelo to stoje g
ledao ispred sebe.
'Slu aj me, Larry,' rekao je, govorei nainom kao da su dru tvene ljubaznosti zavr ene i
vrijeme je bilo da se prijee na pravu stvar, 'To je sve konjski drek, ono da smo
ti i ja izgubljeni blizanci. Slo enije je od toga. A opet na neki nain jednostavnij
e.'
'To je dobro - da je jednostavno. Pa mo da mi to mo e objasniti.'
Nasmijao se blijedo, neveselo. 'Dozvoli da zaponem s time da je itava stvar u biti
moja krivica - utoliko koliko 'krivica' i ta znai u ovom kontekstu. Otkrio sam da
ako pone proganjati sluajnost preblizu, riskira odmatanje vlakana svoje vlastite stv
arnosti - ili, tonije, svoje vlastite nestvarnosti.'
Suho se nasmijao vlastitoj ali, iju sam bit jo uvijek tra io. 'Gledaj,' rekao sam, 'a
ko eli priati na engleskom, ja nemam ni ta protiv. Zapravo je to moj materinji jezik.
'
Ignorirao je moju duhovitu primjedbu i nastavio me gledati kao da se pita odakle
da pone. Na kraju, ne prona av i odgovor na to pitanje, duboko je uzdahnuo kao daje
odjednom postao slab od svega, i naslonio se naprijed laktovima na koljenima i s
pogrbljenim ramenima, buljei u pod.
'Jesi li dobro?' pitao sam, nasluujui da nije i tra ei nain da ponovo preuzmem kontrol
u situacije.
Nije davao znak da me uo.
'Sve bi se moglo zavr iti jednim pritiskom prekidaa,' rekao je napokon glasom odjed
nom ravnim od rezigniranosti,' iako Dave ka e da postoji ansa da e se njegova subven
cija obnoviti druge godine. Naravno to je jedna od njihovih godina. Ne mo emo rei k
oliko e se ona initi nama. Vjenost, mo da.'

SLUAJNOST
"O emu ti pria ? Kakav prekida? Tko je Dave?'
Opet nije odgovarao, ali se nakon nekog vremena uspravio, naslonio, i promotrio
stoje oko njega. 'Mora razumjeti, Larry,' rekao je, 'daje sve ovo, ti ja - sve puno drukije od onoga to ti misli da je-'
'Uh - huh.' Odluio sam daje privremeno najbolje bilo da samo suraujem s njim, pust
im ga da pria.
Ponovo me pogledao. 'Razmi lja li ikada o velikom prasku" 'Ne mogu rei da razmi ljam barem ne esto. Za to?' 'Ali zna
to znai.' 'Naravno - podrijetlo svemira. Nekakva eksp
lozija.'
'Eksplozija koja je, navodno, proiza la iz "singulariteta", stoje
toka bez volumena i beskonane mase - to znai ne to nevjerojatno
manje od jednog atoma, ali koje sadr ava sav materijal potreban da
se stvori svemir. Ima li ikakvog pojma koliko je to nevjerojatna ideja?'
'Pa, mislim da nisam imao dok to nisi tako rekao, ne zapravo.'
Pogledao me na trenutak da se uvjeri da mu posveujem
dovoljnu pozornost prije nego nastavi.
'Postoji jo jedna teorija poznata kao veliki stisak, koja ka e da e se s vremenom ita
v svemir skupiti natrag u istu toku i, napokon, prestati postojati. Sada, Larry, e
lim da trenutak razmisli o tome i ka e mi - u kakvo te stanje misli to stavlja"
ekao je. Slegnuo sam ramenima. 'K vragu, George, ne znam. U kakvo bi me stanje tr
ebalo staviti?'
'Zar to nije oigledno? To je kao neka vrsta izvora snage koji se ukljuuje i iskljuu
je - zar ne? Poput prekidaa.'
'Oh. Pa, da, valjda bih mogao tako gledati na to.'
'Zato jer se upravo radi o tome.' Nagnuo se prema meni kao da mi se sprema ukaza
ti duboko povjerenje. 'Ti i ja, Larry, i sve to poznajemo, dijelovi smo programa
u raunalu koji postoji u drugom svijetu izvan na eg vlastitog. Mi smo samo komadii p
odataka, svi
DAVID AMBROSE
mi, sve. Kibernetiki - svemir.'
Samo sam buljio u njega. Je li poku avao biti duhovit? Ili je oekivao da u ovu glupo
st od stare znanstvene fantastike uzeti ozbiljno? Ako da, onda je bio lui nego to
sam isprva mislio. I mo da opasan.
'Uh - huh,' rekao sam, 'ba .'
'Dave je, usput, mu karac zadu en za raunalo. Uskoro e ga upoznati.'
'Ah.'
Natrag se naslonio i napunio svoja plua, kao olak an to se rije io tog tereta. Onda me
ponovo pogledao.
'Hoemo li malo pro etati?'
'Naravno, za to ne,' rekao sam, ustajui na noge.
Krenuli smo le ernim korakom. Kao i u prethodnoj prilici kada smo hodali zajedno p
o parku, e ir i sunane naoale koja sam u poetku nosio ja, a sada on, osigurale su dovo
ljnu masku da ljude sprijeimo od buljenja u nas 'identine blizance'.
Grupica djece igralaje bejzbol malo podalje. Zastao je pogledati ih, zatim se ok
renuo k meni. 'Zna
to? Mogu ti dokazati da je ova igra koju gledamo samo iluzija.'
'Stvarno?'
Ne znam je li namjerno ignorirao moju ironiju ili je nije primijetio.
'Brzina svjetlosti, brzina lopte, brzina kojom signali putuju kroz ljudski ivani s
ustav, su mjerljive - zar ne?'
'Valjda jesu.'
'Znai, ako zbroji vrijeme koje je potrebno ljudskom ivanom sustavu da prenese podata
k o lopti od oiju do mozga, plus vrijeme potrebno mozgu da reagira, zatim vrijeme
potrebno ivanom sustavu da prenese odluku natrag do mi ia, zatim to usporedi s brzino
m lopte - vidjet e da je lopta ve daleko od palice prije nego je ona
SLUAJNOST
uope mo e udariti.'
Promatrao sam loptu kako je udara palica i ona leti u zrak.
'Pa kako je onda udara?' pitao sam, poinjajui se osjeati kao trezveniji dio na eg dvo
jca.

'Ne udara je, naravno. Mi samo mislimo da to ini.'

'To je onda valjda tako,' rekao sam oprezno, s mukom poku avajui ne zvuati kao da mu
povlaujem.
Pogledao me, svijestan da me oito nije bilo briga. 'injenica je,' rekao je, 'na mn
ogo naina zbiva se puno manje od onoga to vidimo okom. Kako, naprimjer, zna da na z
emlji ima est milijardi ljudi?'
Nekoliko sam puta trepnuo da mu poka em kako ozbiljno razmatrani to pitanje. 'Pret
postavljam da puno toga moramo temeljiti na povjerenju,' rekao sam napokon.
'Vi e nego sanja .' Hodali smo jo malo.
'Onda,' rekao sam, lomei ti inu u koju smo potonuli, 'Kako sve to o velikom prasku
i bejzbolu obja njava tebe i mene - ovu stvar s blizancima?'
'Mi nismo blizanci. Mi smo kvar u raunalu - isti komad programa na dva mjesta.'
Prvo nisam ni ta rekao, samo sam nastavio hodati u ti ini dr ei oi prikovane na tlo. 'Va
u,' rekao sam napokon, osjeajui da on oekuje nekakav odgovor od mene, 'to je prilino
ludo.'
'Oh, znam da mi sada ne vjeruje , ali hoe - kada upozna
, Davea.'
'Pa gdje je onda taj tip?' 'eka nas. Ovuda.'
Skrenuo je na stazu koja je vodila iz parka i zavr avala na zapadnom dijelu Centra
l Parka. Nesposoban smisliti trenutnu alternativu, slijedio sam ga.
31
Dok smo ekali da se promijene svjetla na semaforu, vidio sam mu karca kako nas prom
atra sa strane na nogostupu. Bio je u tridesetima s poduljom, masnom kosom, pror
ijeenom na vrhu glave, koja je mokro visjela na njegovim ramenima. Nosio je umrlj
anu bijelu majicu kratkih rukava i vreaste vojnike hlae. Izgledao je izvan forme, s
okruglim, mekanim tijelom i tenom koji nije viao dovoljno svijetla dana. George
mu je veselo mahnuo. Kao odgovor podigao je svoju bijelu nadlakticu, poput peraj
e.
George nas je predstavio. Nisam zapamtio Daveovo prezime; zapravo mislim da ga n
itko nije niti spomenuo. Nije se ponudio rukovati, pa nisam niti ja.
'Moramo razgovarati,' rekao je George, 'nas trojica. Za to ne bismo po li do stana?'
'Mislim da to nije dobra ideja,' brzo sam rekao. 'Sara bi mogla doi kui svaki tren
, a nju ne elimo upletati u ovo, zar ne?'
Zapravo je ona trebala izbivati jo itavo popodne, ali nije mi padalo na pamet dozv
oliti da me ta dvojica luaka dobiju nasamo u zatvorenom prostom. George i Dave su
izmjenjivali poglede; izmeu njih dvojice oigledno je postojao neki uzajamni dogov
or kojem ja nisam pripadao.
Kao da su se zajedno slo ili, George se okrenuo prema meni i predlo io kompromis.
'Mo emo negdje popiti kavu.'
Slo io sam se. Hodali smo pola bloka ^rema zapadu i prona li
SLUAJNOST
stol u nekom malom kafiu popunjenom jutarnjom subotnjom ruljom u trenirkama i pul
overima zavezanima preko ramena. avrljali su, itali novine, planirali vikend. Kono
barica je do la i uzela na u narud bu. George je zadr ao svoj e ir i tamne naoale tako da n
dramatina slinost nije bila tako oigledna. Kada je konobarica oti la, George se okre
nuo svom prijatelju.
'Da li da ponem ja, Dave, ili e ti?'
Daveova su se usta razvukla u neobian mali osmijeh i nainio je kimajui pokret svojo
m glavom. 'Mo da bi ti trebao zapoeti,' rekao je. Imao je tendenciju gutati rijei pa
ga je ponekad bilo te ko razumjeti.
George se okrenuo prema meni. Njegove oi ostale su nevidljive iza naoala, a glas j
e dr ao tako tihim da ga ne bi uli za susjednim stolovima.
'OK, Larry,' poeo je, 'ovo je bit. Ve sam ti rekao, ali nisi me shvatio ozbiljno.
Poku ajmo ponovo. Dave dolazi iz drugog svijeta -svijeta izvan ovoga. S nekoliko s
vojih kolega stvorio je raunalni program koji je sposoban simulirati ivot - ukljuuj
ui svijest. Mi smo svjesni oblik ivota, u njihovom raunalu.'
Postojala je, rekao sam sebi, mogunost da su zajedno pobjegli iz zgrade Bellevuea
, ili neke druge bolnice za mentalno poremeene. Vjerojatno sam trebao pozvati pol
iciju i prijaviti ih, i mo da bih ak tako i uinio da nije bilo rizinog otvaranja konz
erve s crvima kada bi se potegnulo pitanje povezanosti izmeu mene i Georgea. U da
tim okolnostima, prema tome, sve to sam tada mogao, bilo je dobiti na vremenu i i

grati njihovu igru.

'Ako smo mi u raunalu kojeg je programirao Dave,' rekao sam, ' to onda on radi ovdj
e s nama? Ne vidim kako je to mogue.'
'Oh, ja sam sada obina projekcija,' rekao je Dave, nestrpljiv ra istiti ovaj mali ne
sporazum s puta. 'Tako nam je lak e komunicirati.'
Impulzivno sam posegnuo preko stola i zgrabio mekano, debelo meso njegove podlak
tice. 'Ne ini se kao projekcija,' rekao sam.
Ponovo se Daveovo lice naboralo od onog njegovog neobinog samodostatnog osmijeha.
'Recimo samo, zbog ovog na eg razgovora,
DAVID AMBROSE
da sam ja stvaran koliko i ti,' rekao je.
'Vrijeme i prostor ne postoje, osim utoliko koliko ih svijest stvara da bi pohra
nila podatke koje prima.'
Pogledao sam Georgea, koji je to netom izrekao. 'Je li to injenica?' rekao sam ra
vnodu no.
Stigle su na e kave, zajedno s tanjurom peciva koje je naruio Dave.
'Gledajte, deki,' rekao sam, ' ao mi je, ali ovo je ludo. Ne znam alite li se ili od
mene oekujete da ovo shvatim ozbiljno. Zapravo postoji puno stvari koje ne znam.
Ali znam jednu stvar - a to je da ja nisam hrpa jedinica i nula koje se vrtogla
vo vrte po jebenom raunalu. Zato me ostavite na miru, u redu?'
'To nije obino raunalo,' rekao je Dave, glasom kroz nos koji se uinio jo debljim zbo
g lisnatog eerom u prahu posipanog peciva u njegovim ustima, 'to je kvantno raunalo
.'
'Svijest je kvantna funkcija,' dodao je George, kao daje njegov zadatak bio iriti
i obja njavati Daveove vi e zagonetne izjave.
'Pa, ja sam svijestan,' rekao sam,' i ja znam da nisam program u raunalu, kvantno
m ili bilo kakvom drugom.'
George se ozbiljno nagnuo prema meni. 'Ti to ne zna . To ne mo e znati. Prema pravilu
.'
'Za to to ne mogu znati?'
'Zato jer si u tome. Stvari se ne mogu znati iznutra. Mo e ih jedino znati izvana.
Goedelov zakon -je li tako, Dave?'
'Prilino,' rekao je Dave, gutajui i jo jednom punei svoja usta pecivom.
'Dokaz granica logike,' George je nastavio lupetati. 'Samo-odnos je muha u medu i
ste logike.'
'Samoodnos?'
'Zna ono - ako brija brije svakog ovjeka koji ne brije samog sebe, tko onda brije b
rijaa?' 'Stoje sad to? Kviz?' 'Hajde, odgovori.'
SLUAJNOST
Ugodio sam mu. 'On brije sam sebe.'
'Brija brije sve ljude koji ne briju sami sebe. Ntiko drugi to ne radi.'
Razmi ljao sam o problemu.
'Nema naina,' rekao je George nakon nekog vremena. 'To je kao kad ka e "Ne mo e dokazat
i daje ova izjava la na". Uzvrati ti udarac kako god daje okrene .'
'OK, jako zgodno,' rekao sam, 'pa to onda?'
'Pa ne mo e logino niti dokazati niti opovrgnuti ono to ti poku avam objasniti. Mo e samo
vjerovati ili ne.'
'Ali ja ti ka em,' rekao sam, 'ja ti ne vjerujem.'
George je na trenutak izgledao pora en mojom nepopustljivo u i pogledao je Davea u po
trazi za savjetom.
Dave je progutao i proistio svoje grlo. 'Mislim da mu treba svejedno rei,' rekao je
.
'OK. U tom kvantnom raunalu u kojem se mi nalazimo, stoje na svemir' nastavio je G
eroge, usmjeravajui svoju pozornost natrag na mene, 'isti dijelovi programa izvod
e razliite funkcije u virtualno beskonanom broju razliitih svjetova. Na toci gdje se
ti razliiti svjetovi presijecaju, mi do ivljavamo sluajnosti.'
'Uh-huh.'
'Sluajnost tvog ulaska u moj svijet i susret s Nadijom Shellev stvorili su vrlo s
lo enu situaciju za nas obojicu, stoje napokon dovelo do na eg susreta u parku. ak i
tada, raunalo je uinilo sve u svojoj moi da popravi situaciju, zato jer tako uvijek

postupa - poku ava stvari odr ati jedinstvenima i urednima. Na primjer, izmislio je
priu o tome da smo nas dvojica davno izgubljeni blizanci u poku aju da izbjegne up
adanje u neizbje nu petlju. Ve sam ti rekao, mi uope nismo blizanci u obinom smislu t
e rijei -'
'ekaj malo,' rekao sam, privuen protiv svoje volje u maginu logiku njegovog svijeta
, 'injenica da smo blizanci potjee iz vremena prije svih tih sluajnosti koje su vod
ile do na eg susreta. Kako je raunalo moglo popraviti stvari prije nego su se uope z
akomplicirale?'
George je podigao ka iprst upozoravajui. 'Sjeti se, vrijeme ne
DAVID AMBROSE
postoji. "Prije" je subjektivan pojam.' 'Oh, da. Kako glupo od mene.'
'Proitao si moje bilje ke,' nastavio je, ignorirajui moj sarkazam, 'pa zna daje Wolfg
ang Pauli radio s Jungom na znaenju sinkroniteta. Takoer je dobio Nobelovu nagradu
za fiziku za svoj "princip iskljuivosti", koji ka e da dva elektrona u atomu ne mo
gu biti u isto vrijeme na istom -'
Opet sam ga prekinuo. 'Mislio sam da si rekao da vrijeme ne postoji.'
'Ne u apsolutnom smislu - ne kao ne to "tamo". Ali ovdje - u svijesti - mi ga kori
stimo itavo vrijeme. Kao to sam rekao, dva elektrona ne mogu u isto vrijeme biti u
istom stanju ili polo aju. Problem je to smo ti i ja poput ta dva elektrona, koje
je sluajnost dovela licem pred lice. To je nemogua situacija.'
Pogledom sam prelazio s njega na bezlino i mirno Daveovo lice, na kojem su se ope
t bolesno smije ila mrvicama umrljana usta u koja je ugurao jo jedan komad peciva.
'Onda,' rekao sam, poku avajui ne toliko zbrojiti koliko podvui stvari do neke toke,
' to vi predla ete da poduzmemo oko toga?'
Ti inu je naru avalo samo brujanje razgovora oko nas i u kanje papirnatog ubrusa u koje
g je Dave brisao svoje prste od masnoe koju je upravo pojeo.
'Kako sam ja shvatio,' oprezno je rekao George nakon nekoliko trenutaka, 'ne pos
toji nain da se popravi kvar poput ovoga. Moramo ga rasporiti.'
'A kako emo to napraviti?' 'Zato je tu Dave da to sredi.'
Dave, koji je iscijedio svoju kavu, spustio je alicu i rukom obrisao usta. 'Slu ajt
e,' rekao je, 'ja zbilja mislim da bismo trebali poi u stan i raspraviti o ovome.
'
Poeo sam ne to govoriti u asnut moguno u da ta dva udaka ikada uu u stan...
I zaledio sam se. Bez da sam osjetio ak i najbla i pokret ili
SLUAJNOST
dojam premje tanja, oko mene se sve promijenilo. Umjesto oko stola u kafiu, sva tro
jica smo sada stajali u stanu. U dnevnom boravku, da budem precizniji. U trokutu
kojih est stopa jedan od drugog.
'Hej! Kako...? to...? Isuse...! Jebote...!'
Slu ao sam se kako nesuvislo galamim s mislima izbjeglima svakoj kontroli. To to se
dogodilo, bilo je nemogue. To je bio san, a opet nije bio. To nije bio san. To j
e bilo konkretno, stvarno i trenutano. Osjeao sam pod ispod svojih nogu i vidio ne
bo Manhattana iza prozora.
Sljedea stvar koju sam osjetio bile su Georgove ruke koje su me pridr avale. 'U red
u je... dobro... polako... Znam daje ovo ok,' govorio je. Vidio sam da su mi se n
oge zapetljale i mora da sam se na trenutak onesvijestio.
'Kako ste to jebeno uspjeli uiniti?' rekao sam, glasom koji je krivudao i drhtao.
'Ne to ste mi stavili u kavu, ili to?'
George me jo malo pridigao i provjerio hou li ostati stajati na svojim nogama ako
me pusti. 'Samo probaj ostati smiren, Larry. Ostani smiren.'
'Da ostanem smiren? Kako oekuje da ostanem jebeno smiren kada...'
Sada sam vikao, ma ui rukma, hvatajui zrak.
'Koji se kurac ovdje zbiva? Koji je to vrag?'
'Isuse, Larry,' rekao je George, zvuei izmoren sa mnom, 'ti se zbilja ne da , zar ne
? Ti sve potpuno porie , zna to?'
Priznajem da sam se uspaniio. A kad seja uspaniim, onda se estoko bacam. Skoio sam n
a Georgea, namjeravajui ga zgrabiti za jaknu. Osim to se moja ruka zatvorila oko t
ankog zraka. On je jo uvijek stajao tamo ispred mene, izgledajui vrsto kao i uvijek
, trodimenzionalan, iv. Ali moje ruke jednostavno su pro le kroz njega.
Sljedei je na redu bio Dave, iju sam mesnatu ruku taknuo u kafiu. Ista stvar. Pravo

kroz nju kao kroz dim. 'Stoje, za ime svega -? Za ime Boga!' 'Larry, smiri se,'
rekao je George. ' to da smirim? Stoje ovo? Koji je to kurac?'
DAVID AMBROSE
Udario sam rukom o zid - i gotovo slomio ruku. Bol me vratila natrag u stvarnost
. Nekakvu. Bol je bila stvarna. Bol ne sanja , ne tako. Da sam je sanjao, probudio
bih se vri tei.
'Nije slomljena. U redu je, ni ta nisi slomio.'
George je dr ao moju ruku i pregledavao je. Shvatio sam da osjeam njegov dodir. Ope
t je bio vrst. Poeo sam ne to govoriti, ali me je Dave preduhitrio.
'Ne oekuj da se stvari odvijaju prema normalnim pravilima, Larry,' rekao je. 'Sad
a pravila ne postoje - barem ne ona koja ti poznaje .'
'Ne vjerujem da se ovo de ava.'
'Larry, ili se ovo dogaa,' rekao je George, smirenim glasom i razumnim za razliku
od mog vlastitog, 'ili si dovoljno lud da sve ovo umi lja . Te ak izbor. Znam. Ali ta
ko stvari stoje.'
'Ja nisam lud. Vi ste deki ludi. Ja odlazim odavde.'
'Nema kamo otii, Larry,' rekao je Dave neoptereen mojim kretanjem prema vratima. Ne t
o u tonu njegovog glasa natjeralo me da stanem i ponovo pogledam u njega. 'I usp
ut,' dodao je, 'nisi trebao brinuti da e se Sara pojaviti. Ako pogleda kroz prozor
, vidjet e i za to.'
Slijedio sam njegov pogled van do parka. Bilo je kao da gledam fotografiju ili j
edan od onih modela nekog objekta predlo enog za izgradnju. Ni ta se nije micalo. Lj
udi, promet, ak su i ptice u zraku i zrakoplovi na horizontu bili zamrznuti najed
nom mjestu.
'Imamo itavo vrijeme ovog svijeta,' rekao je Dave, s trakom samozadovoljnog smijul
jenja na licu. Zurio sam u njega, zatim se okrenuo natrag prema mrtvoj prirodi k
oja je bila Manhattan, previ e obamro onime to je ve bilo dovoljno za sljedei ok.
'Kako je tvoja ruka?' rekao je. 'Nadam se daje prestala boljeti.'
Zaboravio sam na ruku. Sada kad sam ponovo pomislio na nju, shvatio sam da vi e ni
sam osjeao bol. Jedva vidljivo kimnuo sam glavom u znak odgovora.
'U redu,' rekao je, 'sad kad si u stanju otvorenijeg uma, pusti Georgea da ti is
pria sve od poetka...'
GEORGE
32
Ne postoji ni ta to toliko mo e utjecati na otvaranje uma kao kad ti netko prisloni p
i tolj uz glavu i povue okida - i to ne mislim samo u smislu neukusne ale. Hou rei da k
ada ti raznesu mozak, ali ti i dalje ostane potpuno svijestan i promatra prizor ka
o sluajni promatra, iako te oito svi ostali ne vide, tadaje vrlo malo vjerojatno da
e ti ono to e se dogoditi nakon toga previ e oduzeti dah.
Ubojice koji su me ugrabili s ulice zamijeniv i me s Larrvjem odvezli su me u Jers
ev, i, ignorirajui sve moje prosvjede, nou me vukli preko napu tenog gradili ta sve do
k se nisam zanjihao na rubu neega za to sam pretpostavljao da je jama s vapnom. Ru
ke su mi ve bile svezane iza lea, a usta zalijepljena, pa su moji vriskovi i otpor
vrijedili vrlo malo dok sam tako stajao tamo, bespomoan, u sveopem u asu i ekujui svoj
kraj. Osjeao sam hladnu cijev pi tolja na elu, i zatvorio oi.
Usput, ako ste se ikada pitali - da, ujete prasak; iako je vi e nalik nekakvom 'vuu '
zvuku s mjesta na kojem stojite, dakle s cijevi pi tolja prislonjenom na va e elo.
Ali onda, sasvim naglo, zatekao sam se negdje vani i odvojen od malog munog prozo
ra, promatrajui ga kao predstavu u kazali tu. Sjeam se da sam si rekao, kako se radi
o klasinom iskustvu napu tanja tijela o kakvom sam mnogo puta itao ili uo da ga opis
uju. Tada mi se ak uinilo kao iznenaujue predvidljivo i ak banalno
DAVID AMBROSE
psiholo ko sredstvo izbjegavanja suoavanja s punim u asom moje situacije. Bio sam tu,
suoen s 'granicom, preko koje se nijedan putnik ne vraa', a najbolji odgovor koji
sam uspio smisliti nije bio ni ta vi e od sjeanja na neku popularnu narodnu priu o to
me to se navodno dogaa ljudima u situacijama ovakve vrste. Osjeao sam se neobino raz
oaran sobom.
U svakom sluaju, nastavio sam promatrati kako moje tijelo pada, gotovo raznesene
glave, u jamu s vapnom. Najudniji dio toga bio je to nisam mogao potpuno razluiti o
dakle sve to gledam. inilo se kao da istu stvar gledam iz nekoliko razliith kuteva

u isto vrijeme - vi estruka perspektiva istog dogaaja, kao kad gleda sliku nekog ku
bista. Ali gdje je bio stvaran 'ja' koji je sve to promatrao? To mi je pitanje p
alo na pamet, ali nisam imao niti vremena niti volje za istra ivanje tog trenutka.
Dok sam promatrao, prizor je poeo nestajati. Zadnja stvar koju sam vidio bilo je
moje vlastito tijelo kako nje no tone u korozivnu bjelinu koja e uskoro usisati i p
osljednji trag njegovog postojanja.
Pa opet, ne samo gdje, je li to bilo 'ja' koje je promatralo? Instiktivno sam po
gledao prema dolje gdje se trebalo nalaziti moje tijelo - i prona ao ga tamo. U je
dnom komadu. Opet sam to bio ja. Vidio sam svoje ruke, stopala, i primijetio da
jo uvijek nosim istu odjeu kao i onda kada sam bio baen u jamu s vapnom. Sve prilino
nevjerojatno, naravno, ali to je bilo ono to sam vidio.
U isto vrijeme postao sam svijestan da prizor kojeg sam promatrao, prizor moje v
lastite smrti, poinje nestajati u nekakav mrak koji se zatvarao oko njega. Sada s
e na neki nain poelo rasvjetljavati drugo podruje, dovoljno da vidim da sam u nekoj
vrsti tunela. Kretao sam se kroz njega, bez napora s moje strane, prema svjetlu
na drugom kraju.
Prilino standardna pria, pomislio sam. Tuneli sa svjetlom na kraju bile su poznate
slike iz svih opisa iskustava s druge strane smrti o kojima sam itao, iako jo uvi
jek nisam sumnjao daje ono kroz to prolazim bilo stvarno i nipo to nekakvo 'iskustv
o blizu smrti'.
SLUAJNOST
Zanimljivo, to saznanje nije izazvalo u meni niti strah niti tjeskobu. Nastavio
sam se osjeati kao da su mi dali jednu od onih injekcija koje dobije prije operaci
je lokalnom anestezijom, kada si potpuno svijestan da se ne to krajnje neobino radi
nekom dijelu tvoje anatomije, ali te to ni najmanje ne brine. Uhvatio sam se ka
ko znati eljno gledam po zidovima tunela kroz koji sam putovao. Prvo sam mislio da
su od kamena, ali sad su se inili od mek eg, gotovo mesnatog materijala. U mojim j
e mislima zaiskrila ideja da putujem kroz vlastite arterije, iako sam znao daje
daleko razumnije obja njenje da se prisjeam traume roenja. To je, koliko sam shvatio
, bilo odakle potjee motiv tunela u smrti, zgodno zaokru ujui ljudski ivot na oba kra
ja.
Sasvim iznenada, ali bez ikakve naznake ili osjeaja premje tanja, i puno prije nego
to sam do ao do onoga to se inilo kao kraj tunela, na ao sam se vani i stajao u neemu s
toje izgledalo kao ogromna srednjovjekovna dvorana ili mo da predvorje ak veoj dvora
ni. Pod i zidovi bili su od kamena - pravog kamena ovaj put - a strop je bio vis
ok i nadsvoen. Visoki prozori bacali su dijagonalne snopove svjetlosti preko priz
ora, osvjetljavajui razbacane razliite figure, sve u kostimima iz tog perioda, ugl
avnom same, neke u skupinama. Na drugom kraju sobe jedna od njih se okrenula u m
om smjeru i napravila gracioznu kretnju pozivajui me da pristupim vratima pokraj
kojih je stajala. Krenuo sam prema njima, otkriv i da hodam sasvim normalno. Nitko
nije obraao niti najmanju pozornost na mene unato neobinosti mog odijevanja u tom
okru enju. Mu karac se naklonio kad sam pri ao i otvorio mi vrata da proem kroz njih.
Iskoraio sam u ne to to sam prvo mislio da je vrt, ali sam brzo shvatio daje ne to vi e
od toga. Divan pejza nije bio nainjen od zemlje i trave ve od oblakolike tvari. Na
neki udan nain inilo se da se kristalizira tu i tamo i tvori oblik stabla, ili neke
delikatne strukture nalik antilopi, dok se u daljini rastavljala na impresionis
tiki pejza duginih boja neopisive ljepote. Iznad svega visio je veliki svod
DAVID AMBROSE
porculansko plavog neba, tu i tamo ukra en uzorcima iste bjeline.
Razbacane po prizori tu bile su figure koje su hodale ili se sakupljale u skupine
od dvije ili tri, kao i u sobi koju sam upravo napustio, osim to su ove ovdje nos
ile bijele haljine koje su padale u le ernim elegantnim naborima. Okrenuo sam se,
upijajui sve oko sebe, i na svoje iznenaenje spoznao da ona vrata kroz koja sam up
ravo u ao vi e nisu bila tamo. Niti je bio zid ili bilo koji drugi znak graevine kojo
j je mogla pripadati ona velika prostorija koju sam netom napustio. Bilo je kao
da sam se materijalizirao niotkuda na to mjesto.
Pogledao sam dolje na svoja stopala, koja su sada, vidio sam, bila bosa, i nosio
sam isti komad naborane bijele halje kao i svi ostali. Ali dah mi nije oduzela
ta iznenadna promjena niti nevidljiva ruka koja je sve to uinila. Stvar koja je t
o uinila, bio je pogled na ono na emu sam stajao - ili, bolje reeno, nisam stajao.

Kada sam pogledao dolje, vidio sam samo prostor ispod svojih stopala. Prostor je
poprimao tamniju nijansu plave boje kako se udaljavao, dok se nije pretvorio u
duboku i hladnu kobaltnu, s tminom u sredi tu koja je bila vi e no crna: bilo je to
odsustvo ak i mogunosti svjetlosti.
Tada sam shvatio da sam, u gotovo svakom pogledu, bio u snu svakog djeteta, i pr
ema tome u raju svakog crtaa crtanih filmova. Stoje znailo da sam morao biti lud.
Ili halucinirati. Ili ne to. No na trenutak jedino to sam mogao, bilo je zabaciti,g
lavu i gromko se nasmijati.
'U redu je, ne boj se. U utkat emo te.'
Nisam mogao odgonetnuti odakle je dolazio taj glas. Nikoga nije bilo niti blizu
meni, a opet se inilo tako blizu daje gotovo moglo biti u mojoj glavi. Odakle je
mo da i do ao. to bi pak znailo jo jedan novi pogled na itavu a avu epizodu ludila kroz
e sam prolazio.
'George, pogledaj gore - na tvoju desnu stranu.'
Uinio sam tako. Tada me obuzela histerija. Na ao sam se licem
SLUAJNOST
u lice s masivnom figurom koja je sjedila na ogromnom prijestolju. Ako ste ikada
pogledali na Lincoln Memorial u Washington DC-ju, znat ete o emu govorim. Osim st
oje, za razliku od Abea Lincolna, ova figura nosila dugu bijelu halju i imala bi
jelu bradu, i nosila otvorenu knjigu na svojoj glavi, uspravno, licem prema dolj
e, kao da ju je upravo stavio tamo da se za titi od iznenadnog pljuska. To je bio
uzrok moga smijeha, jer se sjeam, kao malo dijete, to je bilo moje prvo poimanje
Boga.
Tako je znai bilo: itav ti ivot zbilja projuri pred oima. Iako sam morao priznati da
se inilo manje kao jurnjava, a vi e kao le erna procesija u mom sluaju. To je bio moj
prvi pravi okus injenice daje vrijeme izgubilo svoje znaenje.
'Samo pusti da se prisjeti svega to si ikada bio, George. Ne mora se sjetiti svih p
ojedinosti, ne odjednom. Moi e ih se prisjetiti kada zatreba . Tvoj ivot nije pro ao. Sa
mo e biti drukiji, neko vrijeme.'
'Neko vrijeme...?'
Rijei sam izgovorio naglas, i zvuk mog glasa natjerao me da poskoim. Ogledao sam s
e u potrazi za osobom s kojom sam razgovarao. To nije bio 'Bog', zato jer je On
nestao.
'U redu je George, sveje dobro. Za to ne doe ovamo?'
Okreui se u smjeru koji mi se iz nekog razloga uinio kao 'ovamo', iako nisam znao z
a to, ugledao sam mali pravokutnik srebrnkastog svjetla usred ogromnog sivoplavog
ni tavila. Jo jednom je sva konkretna stvarnost izblijedila. I bio sam u nekom pros
toru nalik na maternicu stvorenu od nekakvih snopova neopipljive ektoplazme. Kad
a sam zakoraio prema ponuenom svjetlosnom pravokutniku, iskusio sam fiziki do ivljaj
koraanja po podu, osjeajui tvrdu povr inu ispod stopala, iako u odnosu na svoje okru en
je uope nisam imao osjeaj kretanja. Pa opet sam vidio, nakon samo nekoliko koraka,
da se pravokutnik poveao i pribli io. Odjednom. Iako opet bez bilo kakvog osjeaja ok
a ili gubitka
DAVID AMBROSE
ravnote e, moje je okru enje podleglo jo jednoj trenutanoj preobrazbi.
Ovaj put na ao sam se u golom, funkcionalnom uredu. Imao je jedan prozor preko koj
eg je bila spu tena roleta, vrata, i bez drugog namje taja izuzev stolice i stola na
kojemu je stajalo raunalo. Njegov monitor, sada sam shvatio, bio je srebrnkast p
ravokutnik prema kojemu sam se kretao. Sada sam na njemu vidio sliku nekoga - mu k
arca -kako me gleda iznutra.
'Bok,' rekao je. 'Moje je ime Dave. Moramo razgovarati.'
33
Ne znam koliko sam dugo sjedio ispred tog monitora. Kao to sam ve bio napomenuo, i
zgledalo je daje vrijeme izgubilo svoj smisao i urnost.
Dave je objasnio situaciju sa zavidnom jasnoom. Nisam bio mrtav. Bio sam uhvaen u
ne to stoje nazivao 'petljom'. Ispriao mi je o kvantnom raunalu koji je stvorilo moj
svijet, i koje je radilo na principu teorije 'mnogih svjetova', sa stvarno u koja
se dijelila na beskrajne varijacije sebe same na svakom kvantnom nivou - paralel
ni svemiri, kako su ih openito nazivali. Sluajnosti su bile toke na kojima su se ti
razliiti svemiri dodirivali. Obino su bili neva ne, iako ponekad dramatine za ljude

kojih su se ticale. Ali ako zapone obraati neobino veliku pozornost na njih, time uv
laei svoju vlastitu svijest u te kvantne dogaaje, kao to sam napravio ja, tada se est
o de avaju neobine stvari.
'Tako mo e zavr iti na rasporivanju vlakana svoje vlastite stvarnosti,' rekao je, izg
ovarajui reenicu koju sam kasnije uljep ao i iskoristio na Larrvju.
Nastavio je obja njavati kako smo Larry i ja dva lika stvorena od istog dijela pro
grama, ali dr ani na sigurnom i razdvojeni u svojim zasebnim svjetovima - dok se j
a nisam poeo igrati sinkronitetom.
'Samo da provjerim jesam li shvatio bit svega,' rekao sam. 'Ja sam privukao Larr
vja u svoj svijet, ne sebe u njegov.'
DAVID AMBROSE
'To je tono.'
'A on je zauzeo moje mjesto u mom svijetu.' 'Tono.'
'Pa to se onda sada dogaa u njegovom svijetu? Zar je na mjestu gdje bi on trebao b
iti jednostavno rupa?'
'U njegovom svijetu on je mrtav. Ubili su ga momci koji su ti raznijeli glavu. U
njegovom svijetu to je bila njegova glava, i njegovo je tijelo baeno u jamu s va
pnom.'
'Postajem lagano zbunjen,' rekao sam. 'Je li on bio ubijen u svom svijetu, ili s
am bio ja?
'On je bio ubijen u svom svijetu.'
'Ali ja sam bio ubijen u mom svijetu, na njegovom mjestu.'
'Tono.'
'Pa to onda radim ovdje? Za to nisam mrtav?'
Moj pogled na Davea bio je u osnovi ogranien samo na njegovu glavu i prsa, ali do
k sam ga gledao, promijenio je polo aj i posegnuo natrag da poe e guzicu na kojoj je
poivala njegova te ina.
'To je pomalo zeznuto pitanje. Ima veze s formalnom logikom, koja jo uvijek vrije
di najednom nivou ak i u kvantnom raunalu...'
Dok je nastavio jednolino mumljati, zami ljeno sam kimao s vremena na vrijeme da po
ka em neki znak razumijevanja, koliko god nejasan, njegovih rijei. Na vrhu monitora
nalazilo se ne to to se inilo kao kamera s optikim vlaknima kojom sam prepostavljao
da me promatra s mjesta na kojem je bio. Da budem iskren, sve to je rekao imalo j
e savr enog smisla, a opet je bilo beznaajno. Zato jer nisam imao ime provjeriti. Bi
o sam u istili tu.
Jedna stvar koju je rekao ostala je u mojim mislima kao neka vrsta traga mentaln
og zdravlja, njegova prva primjedba o tome da e me 'u utkati'. To je, rekao sam seb
i, upravo nain kako bi u utkao nekog poput mene - u utkao od zapanjujueg otkria da se iv
ot nastavlja nakon smrti. To je nain kojim bi odabrao, s obzirom na
SLUAJNOST
okolnosti, u utkati skeptinog pisca fantastike - skeptinog prema svemu, ukljuujui 'slu b
enim' uputama napu tanja svih metoda i filozofija koje su ispadale iz svojih ogran
ienih perspektiva. To je bio nain kako bi u utkao takvu osobu nakon smrti: koristei t
e metafore. Malo sam sumnjao da je pravi nain da mu se obratim - u metaforama. Sj
eam se da sam mislio kako svatko vjerojatno dobiva vlastite individualne metafore
prema potrebi - koja je god prikladna, s obzirom na njegove osobne interese i z
animacije.
'I to sada?' pitao sam. 'Opisao si kako se to dogodilo. to emo sada poduzeti oko to
ga? Hoemo li i ta poduzeti? Ili je ovo od sada nadalje status quo?'
'Ne, nije status quo. Moramo se pobrinuti za problem koji te je doveo ovamo.'
'To to sam ubijen?'
'Petlju. Tvoj je lik zapetljen s Larrvjevim. Nastavit ete nalijetati jedan na dru
gog u beskonano, s malim varijacijama koje raunalo svaki put mo e ubaciti. Ali ni ta s
e zbilja nee promijeniti. Nikada nee izai. Zakljuan si unutra.'
'A to to znai - zakljuan unutra?'
'U smislu da e poludjeti. Samo to je gore od ludila, jer ne postoji vrijeme, to znai
da nikada ne mo e umrijeti. Najbolje emu se mo e nadati jest da na em investitoru ponesta
ne novca pa da iskopaju itav program.'
Ovo me gaibo udarilo.
'Imate probleme s financiranjem?' pitao sam, istog trena se pitajui za to me ta ide

ja toliko iznenadila. To je bila zadnja stvar koju sam oekivao da bih mogao uti, p
a opet kada sam razmi ljao o tome u kontekstu svega ostalog to je govorio, imalo je
smisla - u neku ruku.
Daveova je slika na monitoru na sekundu izgledala smeteno, kao daje rekao vi e neg
o stoje smio. 'Ne brini o tome. Prilino sam siguran da emo se obnoviti na jo jednu
godinu - a godina u na em
DAVID AMBROSE
SLUAJNOST
vremenu nema nikakve veze s godinom u va em vremenu. A ak i da vas iskljue, neete osj
etiti ni ta. Samo e biti kao da nikada niste niti postojali. No govorim ti da dokle
god postojite, moramo poravnati taj kvar. OK?'
'OK,' rekao sam, 'valjda je tako. Pa to e biti? Hou li sljedei put ja ubiti njega?'
Gledao me s neodobravanjem mog prijedloga, kao da situaciju nisam shvaao dovoljno
ozbiljno. 'To ne ide tako,' rekao je.
'Kako ide?'
Trenutak je razmi ljao, kao da tra i najbolji nain da izrazi to god je poku ao rei. Nije
izgledalo lako.
'Slu aj,' rekao sam, u nastojanju da budem od pomoi iako jo uvijek nesiguran oko svo
je uloge u svemu tome, 'je li ovo jedini nain na koji mo emo komunicirati? Preko ov
og monitora? Ne postoji li nain da razgovaramo, licem u lice?'
'Naravno da postoji. Samo sam mislio da krenemo postupno. Ali ako je to ono to eli ,
za to ne ue kroz ona vrata ispred tebe?'
'OK.'
Ustao sam, pro ao pokraj stola i kroz vrata koja sam primijetio kada sam u ao - ili,
tonije, kada sam se materijalizirao ovdje. Dok sam okretao kvaku, ve sam iz iskus
tva znao da to nee biti odlazak iz jedne sobe u drugu, ili izlazak iz zgrade na s
vje zrak. Prijei u iz jednog stanja u drugo. Ovoga sam puta bio spreman za to.
Zapravo to nije bila vrlo dramatina promjena. Na ao sam se usred relativno modernog
sveuili nog dvori ta. Pomislio sam na Pepperdine u Californiji, ili Berkelev, iako n
ije bilo niti jedno u potpunosti. Dave me ekao, naslonjen na nizak zid koji je ok
ru ivao ukra enu fontanu. Pru io je ruku, i ja sam ju prihvatio malo oklijevajui, jer n
isam znao to mogu oekivati. inila se potpuno stvarnom.
'George, zadovoljstvo mije,' rekao je, 'doista zadovoljstvo.'
'Hvala,' rekao sam neuvjerljivo, ne znajui to bih drugo mogao
reci.
'Gdje smo?' pitao sam, razgledavajui po otvorenom prostoru i dugom nizu zgrada u
pozadini.
'Oh, samo na nekom obinom mjestu,' Dave je slegnuo ramenima. 'Nigdje osobito.'
Gledao sam studente kako dolaze i odlaze u svim smjerovima, neki urno, neki sa sv
im vremenom na raspolaganju, ba kao i na svakom drugom sveuili tu na kojem sam ikada
bio.
'Mogu li me ti klinci vidjeti?' pitao sam dok je skupina prolazila pokraj nas, r
azgovarajui i smijui se meusobno.
'Ne shvaa , je li tako, George? Tu nema nikoga. ak nema niti mene niti tebe. Nema "o
vdje". Nema boja, okusa, mirisa ili zvukova. Sve je to samo podatak. Dio program
a.'
Pogledao sam u njega. 'Ali negdje postoji stvarnost, ne postoji li?'
Trenutak je razmi ljao prije nego je rekao, gotovo nevoljko, 'Da, u neku ruku.'
'Kako to misli u neku ruku?'
'Pa, da budem potpuno iskren s tobom, nismo ak niti sigurni da mi sami nismo dio
raunalnog programa u neijem tuem svijetu, na isti nain kako ste vi u na emu. Postoje j
ednaki znakovi. Nitko nikada nije uspio odgovoriti na to pitanje, i vjerojatno n
ikad nee. Mo da se nastavlja zauvijek tako, kao kineska kutija ili ruske lutke. I n
a kraju to i nije tako va no. Ti si gdje si, i to je sve to ima . I isto je s nama.'
To nije bio stav kojeg sam dr ao niti privlanim niti ohrabrujuim. Dok sam razmi ljao o
tome, pogledao sam dolje, i primijetio da opet nosim istu odjeu, Larrvjevu odjeu,
koju sam imao na sebi kada sam bio otet i ubijen. Do sada sam se ve bio navikao
na takve nestvarne promjene da nisam ak niti reagirao.
'OK,' rekao sam, 'kamo onda idemo odavde?'
'Vraamo se natrag i rasporit emo stvari.'

DAVID AMBROSE
'Misli natrag gdje smo se Larry i ja sreli jutros?' Zanijekao je glavom. 'Poku avao
sam ti rei - ne funkcionira na taj nain. Znam da se tebi ini da nije pro lo nikakvo
vrijeme, ali poprilino je vremena pro lo u svijetu kojeg si napustio.'
'Kako to?'
Izobliio je lice u ponovnoj potrazi za nainom da mi objasni neobino slo enu stvar. 'P
ostoje imbenici koji utjeu na te stvari s kojima mi ni ta ne mo emo uiniti.'
'Poput ega?'
Slegnuo je ramenima i bilo je vidljivo da gaje obuzeo dubok nemir. Ili nije znao
odgovor na to pitanje, ili je odgovor bilo nemogue staviti u termine koje bih ja
razumio. 'Ima veze s vjerojatno u,' napokon je rekao. 'Odreene stvari se moraju des
iti prije nego se vratimo. Dogodit e se. Moraju. Ali moramo im dopustiti,'
'Kakve stvari?' pitao sam, zatim poku ao pogoditi. 'Sluajnosti?'
'Da, u osnovi.' Gledao me kao daje bio blago zateen mojom pronicljivo u.
'Hej,' rekao sam, 'nije bilo te ko pogoditi, s obzirom na okolnosti.'
'Ima pravo,' rekao je, i meko se zasmijuljio. Zatim se namr tio, ponovo ozbiljan. '
Za to ne pro etamo,' rekao je. 'Postoje neke stvari koje mora znati prije nego poduzm
emo bilo to drugo. Moram te upozoriti, mo da ti se nee svidjeti.'
Dok smo tumarali, rekao mi je sve to se dogodilo u mojem odsustvu. .
Bilo mi je zlo.
LARRY
34
Nekoliko trenutaka nakon to je George zavr io, jedini zvuk koji sam uo bilo je moje
vlastito disanje. Njih dvojica, George i njegov tajanstveni prijatelj Dave, samo
su tamo stajali, ekajui da ja ne to ka em. Na njima nije bilo osjeaja nestrpljenja. Bi
lo je kao da imaju sve vrijeme svijeta - koje su oito imali, budui da sam kroz pro
zor jo uvijek mogao vidjeti kako ostatak svijeta stoji zamrznut. Pa opet, oigledno
su do li ovamo s odreenom namjerom, i im ja budem bio spreman, krenut emo dalje na s
tvar.
'Jesi li dobro, Larry?' pitao je George.
'Dobro mu je,' rekao je Dave. 'Mislim da mo emo zaokru iti ovu stvar. Ja predla em da
vas dvojica poete i sjednete tamo, pa onda mo emo napraviti ono to moramo kako bi ra
zrije ili ovu situaciju.'
Pokazao je na dva mekana ko na naslonjaa smje tena u uglu, jedan nasuprot drugom, isp
red ogromne apstraktne slike jednog od Sarinih umjetnika. George je poslu no krenu
o prema jednom od njih. Ja sam, s vrtoglavim mislima i osjeajem da u meni jo ima u
znemirujue malo preostalog otpora, krenuo k drugom.
'I George,' dodao je Dave, 'sada mo e skinuti svoje naoale i
e ir.'
'Oh, a-ha, naravno.'
Uinio je tako, i obojica smo sjedili ondje gledajui u Davea,
DAVID AMBROSE
ekajui.
'Prije nego ponemo,' rekao je, 'ne to vam moram priznati. Tebi sam ve natuknuo, Geor
ge, da smo u zadnje vrijeme imali neke financijske probleme na ovom projektu. St
oje znailo da smo morali napraviti nekoliko stvari tu i tamo. injenica je, i to ni
sam do sada elio spominjati iz razloga za koje sam siguran da ete razumjeti, da emo
morati napraviti jo jedan. Uobiajeno u sluaju poput ovoga -neizbje no se de avaju s vr
emena na vrijeme - morali bi proi kroz dug proces koji bi ukljuivao pokretanje Lar
rvjevog programa ispoetka i uvoenje Larrvja natrag u njega. Na alost, u ovom trenutk
u mi to neemo moi uiniti.'
George je slu ao s ljubaznim, s razlogom neuznemirujuim interesom. Ja sam se vrpolj
io u naslonjau, pitajui se s nelagodicom kamo to Daveovo 'priznanje' vodi.
'Znai stvar je u tome,' nastavio je Dave, gledajui dolje u svoja stopala dok je ra
dio par koraka preko debelog tepiha, 'neemo moi rasporiti ovu sitaciju na nain koji
obino koristimo. Zapravo je uope neemo moi rasporiti. Jednostavno emo morati presjei,
kako mi to zovemo, Gordianov vor.'
Prestao je koraati i pogledao nas oboje.
'Bit je', rekao je, i ekao trenutak da bi bio siguran kako nas dvojica jo uvijek p
ozorno slu amo, 'daje zbog praktinih razloga, Larrvjev svijet do ao do kraja, pa tako

ne postoji nain da se vrati u njega. Kao rezultat toga, vas ste dvojica sada u o
vom svijetu -Georgeovom svijetu - koji je stvorio logiki nemoguu situaciju. Vi nis
te blizanci i niste klonovi. Vi ste dva nacrta koja ive jedan ivot. Jedino je rje en
je da e jedan od vas dvojice morati biti eliminiran.'
'ekaj malo, Dave, nisam siguran da razumijem...'
Prekid je do ao od Georgea, obrva mu se namr tila zbog naglog naleta zabrinutosti.
'Kada ka e eliminirati, u kom to smislu misli ?'
'U uobiajenom smislu, pretpostavljam,' rekao je Dave.
SLUAJNOST
George je nastavio izgledati zbunjeno. 'Ali misli li ti... ka e li da e jedan od nas
morati... prestati postojati?'
Ja nisam ni ta rekao. Ne to u mojoj utrobi govorilo mi je da ve znam odgovor na to pi
tanje ak predobro. Znao je i George: samo se jo nije bio spreman suoiti s njime.
Dave je, moram rei, po prvi puta izgledao malo neugodno, ak poljuljano.
'To je otprilike to, bojim se ,' rekao je, izbjegavajui Georgeov pogled. 'Strogo
meu nama, to to emo napraviti je protuzakonito, i zbog toga bih mogao upasti u nevo
lju. Alija ipak moram uravnote iti taj rizik i projekt, i va nost njegovog opstanka.
Ne mo emo si priu titi da stane zbog propusta poput ovog. Iskreno, ovo je istra ivanj
e suvi e va no.'
'Ali, Dave,' George je bio uporan, razumnim tonom ovjeka nesposobnog da shvati da
je ova rasprava ve izgubljena, 'ti si me uvjerio da e ovaj itav problem biti izglae
n - rasporen, rekao si - i da e se sve vratiti na poetnu poziciju. To si mi rekao,
zar ne?'
'To sam ti rekao. Tako bih ja volio da bude. Tako bi i bilo u idealnom svijetu.
Na alost, mi nismo u njemu.'
'Pa to onda tono govori , Dave? T za to si odabrao ekati do sada?'
Pitanje je postavio George, ali Dave je svoj odgovor uputio meni.
'Zbog tehnikih razloga, to ete morati rije iti meu sobom. Jedan od vas mora zamijenit
i drugog - licem u lice i bez ikakve pomoi ili mije anja izvana. Nitko drugi ne mo e
to uiniti umjesto vas. Niti ja, niti moj nadglednik, ak niti ef odjeljenja odgovorn
og za ovo raunalo.'
'Za ime Boga, to to ti pria zvui kao -'
Georgevo prekidanje plaljivim glasom Dave je ignorirao i nastavio, obraajui se nama
obojici.
'Problem je to ste svjesna bia pa imate vrlo znaajan element
DAVID AMBROSE
slobodne volje, koju po definiciji samo vi - ove dvije verzije vas mo ete koristiti. I vi ete je morati koristiti sada.'
'Ovo postaje malo previ e za mene, i sigurno je daleko od...' Dok je govorio, Geor
ge se poeo dizati iz svog naslonjaa, ali
je pao natrag kao da ga je zadr ala neka nevidljiva sila.
' to je -? Za to ne mogu -? to je to -?'
Dave je vrtio glavom, i u glasu mu se oitovalo iskreno aljenje. ' ao mi je, ali ne m
o ete ustati iz ovih naslonjaa, nijedan od vas, dok ovo ne bude gotovo.'
Poku ao sam. Ono stoje Dave rekao, bila je istina. Nije to bio osjeaj svezanosti, n
iti pritiskanja u mi icama i borbe protiv otpora. Moje je tijelo jednostavno odbij
alo napraviti ono to sam htio. Osjeao sam se razdvojenim od njega.
'Ne pretvarani se da mi se ovo svia,' govorio je Dave, 'ali ja nemam nikakvog izb
ora, s obzirom na okolnosti.'
Tada sam shvatio da nisam imao osjetilo mirisa. Ne radi se o tome da je bilo neeg
a za pomirisati u toj sobi, osim maglovitih, ugodnih mirisa udobnog ivljenja. Ali
sada nisam mogao namirisati ba ni ta. uo sam i vidio, ali odjednom sam postao svije
stan da ne di em. Nisam zadr avao dah, jednostavno nisam trebao disati. Jo sam bio u
svom tijelu, ali bez njega.
'Ponavljam,' rekao je Dave, 'da je jedini nain na koji emo rije iti ovu situaciju da
jedan od vas eliminira drugoga.'
George je poeo galamiti dok gaje obuzimala panika. 'Ovo je neuveno! Barbarski! Nik
ada nisam pristao na takvo to...'
Dave je samo poletno nastavio dalje kao domain u igri koji obja njava pravila paru
novih natjecatelja.

'Ako obojica pogledate dolje na desni naslon va ih cijenjenih naslonjaa, vidjet ete
gumb koje je privr en blizu mjesta na kojem je va a ruka.'
Spustio sam pogled. Naravno, okrugli disk od nelirajueg elika
SLUAJNOST
bio je utisnut u ko u, sa epom u sredi tu podignutim gotovo jedan centimetar. Nije mi
bilo jasno kako ga nisam primijetio dok sam sjedao, iako sam do tada ve bio navi
kao na pro imajui osjeaj dislokacije tako da me malo toga jo moglo iznenaditi.
'Koji od vas dvojice prvi udari po tom gumbu, eliminirat e drugog,' rekao je Dave
, i stajao gledajui u nas oboje, kao daje njegova uloga bila zavr ena i od sada je
sve bilo na nama.
'Ovo je protiv svakog pojma po tene civilizirane...' Primijetio sam da se doima ka
o da se George fiziki bori dok je galamio i prosvjedovao, ne onako jednostavno od
vojen od fizikalnosti na nain na koji sam bio ja. Mo da je to bila subjektivna stva
r; bilo je nemogue znati.
'Usput,' Dave je prekinuo Georgeovu tiradu, 'zaboravio sam spomenuti, da bi mogl
i stisnuti gumb, oboje ete fiziki biti potpuno slobodni, nijedan od vas nee biti na
bilo koji nain zakinut u odnosu na drugoga.'
'Da potvrdimo,' rekao sam, 'koji god od nas prvi udari po gumbu, eliminirat e dru
goga - kao u "ubiti"?'
'Potpuno ne postojanje.' 'A drugi?'
'Nastavit e ivjeti - kao George Daly, od trenutka kada ste se sreli u parku.'
'Onaj prvi put, ili jutros?'
'Oh, jutros, na alost. Prekomplicirano je vratiti se natrag i rasporiti sve to se d
ogodilo od prvog puta.'
'Ne', viknuoje George. 'Ovo je skandal i sprdaina. Larry, slu aj me, moramo se dr ati
zajedno u ovome i ne sudjelovati u ovakvom -'
Nastavio je trabunjati, ali ja sam ga prestao slu ati. Bez obzira na ono stoje bil
o ispravno i neispravno u toj situaciji, bilo je nebitno. U pravom ivotu stvari s
e de avaju prebrzo da biste bili sigurni da
DAVID AMBROSE
radite 'ispravnu' stvar. Odluke o ivotu i smrti donose se prema osjeaju iznutra. G
eorge je bio idiot ako to nije shvaao. Ali ja sam ve znao daje George idiot, vjeni.
Nije zaslu io svoj ivot.
Jebi ga, pomislio sam. I pritisnuo gumb.
SARA
...i
35
Vratila sam se u stan poslije pet sati. Isprva nisam znala je li George kod kue.
Zvala sam ga, ali nije odgovarao. Zatim, kada sam oti la u spavau sobu, na la sam ga
kako le i u svom kunom ogrtau i bulji u strop.
'George? Jesi li dobro?'
Okrenuo je glavu i pogledao me kao da me nije uo kad sam u la. 'Dobro sam,' rekao j
e.
'Zvala sam te, nisi odgovarao.'
'Okupao sam se, i zaspao. Razmi ljao sam.'
Sagnula sam se da spustim nje an poljubac na njegovo elo. 'Ako idemo Robin i Charle
su na zabavu,' podsjetila sam ga, 'mora se poeti spremati. Ja takoer.'
'A-ha, dobro.' Kad se skotrljao s kreveta i doekao na noge, pogledao je na svoj r
uni sat, prolazei rukom kroz kosu kao da eli otresti svoju pospanost. Oti ao je u svo
ju kupaonicu, ja u svoju.
Otu irala sam se, opet mislei kakvo je olak anje bilo imati tako kratku kosu koju sam
mogla ostaviti da se brine sama o sebi. Prvi put sam je odrezala ba nakon to je S
teve bio osuen. Nikada nisam znala je li izmeu tih dviju stvari bilo neke povezano
sti, i jo manje kakva bi ona mogla biti. Jednom sam proitala da su u Francuskoj na
kon Drugog svjetskog rata brijali glave onim enama koje su se dru ile s neprijatelj
ima. Jesam li ja to poku avala uvjeriti
DAVID AMBROSE
sebe daje Steve postao neka vrsta neprijatelja?
Moj me odraz bezvoljno promatrao iz ogledala u garderobi. Zbog ega nikada ne mo emo
izgledati prirodno u ogledalu? Zato to osoba u njemu bulji u tebe, pretpostavlja

m, a nitko nikada ne izgleda potpuno prirodno kada bulje u njega. Jesam li vi e, p

itala sam se, uope izgledala prirodno?
Oklijevala sam izmeu St Laurena (dugo, tamno i slu beno), i Ralph Lauren hlaa (takoer
tamno i slu beno). Je li ne to nije bilo u redu sa mnom ovih dana? Moj tamni i slu be
ni period? Oplakivanju svog ivota?
Prestani. Prestat e jednog dana, rekla sam u sebi po milijunti put. Prestat u misl
iti na sebe i ono to sam izgubila. Jo jednom, bit u zahvalna za ono to sam imala u p
ro losti i to imam sada. Jadan George: to to nisam sretna bila je uvreda za njega. N
ije bilo po teno.
Zastoje tako te ko voljeti dobre ljude?
Zastoje 'dobar' tako anemina rije?
Jesam li ikada mislila daje Steve 'dobar'? Ne ba . Tvrdoglav, nezavisan, ambicioza
n. Pomalo grub. Topao, duhovit, nepredvidljiv.
Moj.
To su bile misli koje nisam trebala. Nisam si ih mogla priu titi. Taj dio mog ivota
bio je zavr en. Bio je pogre ka, moram ga pustiti da ode, pretvarati se da se nikad
a nije dogodio. Nije bila moja krivica. injenica da sam voljela ubojicujednostavn
o je znaila daje mu karac kojeg sam voljela poinio ubojstvo.
Jesam li ga jo uvijek voljela?
Za to sam to morala pitati?
Nisam mu mogla oprostiti to je uinio. Nitko nema prava oprostiti neiju smrt. Posebn
o ne ja; bila sam dio motiva. Ljubomora Nadije Shellev, kada ju je Steve ostavio
zbog mene, postalaje prijetnja za njega. Ali on ju je ubio da bi spasio svoju k
arijeru, ne zato to me je volio. Da me dovoljno volio, rekao bi dovraga s karijer
om, i jednostavno bismo bili zajedno. Ali on je elio svoju karij em jednako
SLUAJNOST
kao i mene. Zato ljudi uvijek upadaju u nevolje - ele sve.
Na kraju sam odabrala komplet Nicole Farhi - svijetli, do koljena, i mladalakijeg
dojma nego to sam seja osjeala. No ogledalo me ohrabrilo. Izvana sam izgledala od
lino. Moj mi se odraz gotovo smije io s odobravanjem.
George je bio na terasi, naslonjen na zid i gledajui u park, pijuckajui pie. Vjeroj
atno je uo lupanje mojih potpetica dok sam mu prilazila, ali se nije okrenuo.
'Vrijeme je da poemo,' rekla sam, 'ili emo zakasniti.'
Izgledao je gotovo iznenaen mojim dolaskom, ba kao i kada sam se vratila malo prij
e.
'Jo si uvijek izgubljen u svojim mislima,' rekla sam. 'Jesi li radio?'
'Ne ba .' Gledao je u svoje pie, promije ao led u njemu, potom ga izlio niz grlo u je
dnom jedinom gutljaju.
Dok smo se spu tali dizalom, nastavio je izgledati neobino zaokupljen, buljei u praz
no, bez treptanja.
'George, stoje?' rekla sam nakon nekog vremena. 'Ne to nije u redu?'
Okrenuo se prema meni, i inilo se da mu treba trenutak da se njegove oi usredotoe n
a mene - kao da je bio drogiran, ali nisam vjerovala da jest. Koliko sam znala,
nikada se nije koristio time.
' ao mi je,' rekao je, 'bio sam miljama odavde. to si rekla?' 'Pitala sam da li ne to
nije u redu.'
'Ne. Ba ni ta. Samo,' malo je slegnuo ramenima, 'neke ideje kojima se poigravam.'
U li smo u automobil i odvezli se bez daljnjeg razgovora.
' to si radio danas?' napokon sam pitala, poev i ti inu izmeu nas osjeati deprimantnom. '
Jesi li izlazio?'
'Pro etao sam, to je sve. Po parku.' 'Jesi li vidio nekoga?'
DAVID AMBROSE
'Koga?'
'Nekog poznatog.'
inilo se da mu treba neko vrijeme da razmisli o tome. Onda je rekao, kao da se ra
dilo o te kom zakljuku, 'Ne ba .'
36
Tijekom sljedeih nekoliko dana bila sam zaokupljena otvaranjem kojeg smo u etvrtak
imali u galeriji - mladi brazilski slikar kojemu je to bila prva njujor ka izlo ba.
Ali nisam mogla ne primijetiti da je George ostao u nepromijenjenom udnom raspol

o enju. Bio je nemiran i nervozan i lo e je spavao. Dvije noi tog tjedna probudila sa
m se u sitnim satima i otkrila da nije u na em krevetu. Jednom je bio u radnoj sob
i, itao je; drugi put je bio u gostinjskoj sobi i gledao je televiziju. Kada smo
bili zajedno, inio se nekako rastresen, no opet u isto vrijeme napadno pa ljiv. Nek
oliko puta uhvatila sam ga kako bulji u mene dok je mislio da ne gledam. Kada sa
m ga pitala za to, zanijekao je daje to ini.
Satima je znao koraati po svojoj radnoj sobi. Dvaput sam nai la dok je buljio kroz
prozor u nekom stanju nalik na trans. Trebalo mu je neko vrijeme dok nije reagir
ao na moje prisustvo i shvatio da mu se obraam, onda se okrenuo s odsutnim izrazo
m kao da se upravo probudio i nije bio siguran gdje se nalazi. Ali kad god bih g
a upitala da li ne to nije u redu, inzistirao je - ponekad bi ak i eksplodirao - da
je bio dobro. to god da je bilo, oito se nije mogao natjerati da razgovara o tome
.
Otvorenje je pro lo dobro; do etvrtka smo proitali dovoljno kritika da smo znali da
imamo zagarantirani uspjeh u rukama. itava zbirka se rasprodala u tri dana, i bil
a sam obilno nagraena jer sam otkrila jo jedan obeavajui talent, stoje bio ugodan os
jeaj. Po prvi
DAVID AMBROSE
put u nekoliko tjedana, poela sam se opu tati.
Georgeova je ideja bila da bismo trebali poi u Berkshires sljedeeg vikenda. Presta
li smo koristiti kuu onako esto kao to smo nekad inili; sjeanje na onu no kada sam Geo
rgea suoila sa Steveom bila je neugodna za nas oboje. Ali George je jo uvijek voli
o Eastways jednako kao i prije. Ipak, postojao je neizreeni sporazum da neemo razg
ovarati o pro losti, ostavit emo duhove na miru.
Sve uvijek neizreeno. Ili jednostavno nismo imali to rei? Kada smo se prvi put upoz
nali, sjeam se, razgovarali smo itavo vrijeme. Kao veina parova, pretpostavljam. Iz
meu razgovora itavo smo vrijeme vodili ljubav, ili bar veinu vremena. Bilo je dobro
.
Opet 'dobro'.
Jo je uvijek bilo dobro dok smo vodili ljubav. No to je bila povremena stvar. Tol
iko rijetka kao i pravi razgovor.
Pitam se bi li i ivot sa Steveom po ao istim smjerom? Nije pokazivao takvih znakova
za vrijeme onih prvih dviju zajednikih godina. Seks je uvijek bio odlian ak i onda
kada je on poeo brinuti da e izgubiti kontrolu nad svojim ivotom ako se o eni 'razma e
nom' bogatom djevojkom.
Kakva je budala bio kada je tako mislio. Kakva sam budala bila ja to sam mu to do
zvolila. injenica da smo bili mladi na a je jedina isprika.
Kasnije, kada smo se ponovo sreli, Steve i ja, seks je bio i dalje odlian. ak bolj
i. Bilo je kao ponovno otkrivanje neeg to smo oboje mislili daje izgubljeno zauvij
ek. Pa, barem sam ja mislila daje zauvijek nestalo iz mog ivota. Steve mo da nije.
On je imao ljubavnice.
Poput Nadije Shellev.
Koja mu je znaila vi e nego stoje elio da znam.
U subotu smo veerali s nekoliko prijatelja u kui Toma i Cecilv Winters; ivjeli su s
amo nekoliko kilometara od Eastwaysa. Tom je
SLUAJNOST
bio investicijski bankar, a Cecilv je napisala knjigu o vrtlarenju, za koje je i
mala sve vrijeme ovoga svijeta sada nakon to je podigla troje djece. Oni su bili
prijatelji mojih roditelja i bili su bli i njihovoj dobi nego na oj, kao stoje bila
i veina njihovih gostiju.
Veere kod njih nikada se nisu dugo otezale; vratili smo se kui prije jedanaest. Ge
orge je rekao da e popiti a icu prije spavanja u knji nici i pogledati vijesti. Stisnu
la sam zube i suzdr ala se od komentara daje ve popio dovoljno. Primijetila sam daj
e za vrijeme veere pio vi e nego obino. Nekoliko je puta izgubio tijek misli dok je
priao, zatim bi prekidao ostale jer se htio vratiti na ne to to je elio rei prije petn
aest minuta. Nitko mu nije stra no zamjerio: svi imaju pravo povremeno popiti koju
a icu vi e. Svejedno je to bilo iznenaujue, i oigledno je postojao neki skriveni razlog
za to.
Imao je razboritosti pa nije niti predlo io da bi on vozio do kue. Istog trenutka k
ada je u ao u automobil, naslonio je glavu i zaspao. Ili se pretvarao da spava. Mo d

a jednostavno nije elio razgovarati zato jer se bojao da bih ponovo mogla pitati t
o mu je u mislima, on bi postao obrambeno rapolo en i rekao da izmi ljam, i vrlo vje
rojatno bismo se posvaali. Ovako je bilo jednostavnije. Nisam ga smetala, i probu
dio se onog trenutka kada smo stali ispred kue.
Oti la sam gore presvui se dok on ne popije pie ispred televizora u knji nici. Ukljuila
sam televizor u spavaoj sobi da vidim to se de ava u svijetu. Propustila sam naslov
e u najavi, ali njih u nadoknaditi kasnije. Ruke su mi bile iza vrata dok sam otk
opavala haljinu kada se na ekranu pojavila reporta a o Steveu. Bila je montirana od
prizora iz njegove izborne kampanje i suenja, prikazujui ga i kao odvjetnika i ka
o ovjeka optu enog za ubojstvo. Gledala sam bez treptanja, zadr avajui dah, dok je nov
inar nagla avao:
'Steven Coleman, biv i odvjetnik i politiar u usponu, koji je pro le godine osuen zbog
ubojstva svoje biv e ljubavnice, danas je ozbiljno ozlijeen no em u incidentu koji s
e dogodio u kaznionici Ballard, gdje se nalazi na odslu enju do ivotne kazne. Motiv
napada ostaje nerazja njen, ali Coleman je podvrgnut hitnoj operaciji u
DAVID AMBROSE
gradskoj bolnici, iji je glasnogovnik potvrdio da su njegove ozljede opasne po ivo
t.'
Istom je glasnoom nastavljena sljedea vijest, ali ja nisam ula ni ta od nje. Okrenula
sam se od ekrana, iznenaena svojom nesposobno u da dokuim kako se osjeam nakon te vij
esti. Nisam bila spremna za to. Znala sam da na mu karca kakav je bio Steve u zatv
oru vrebaju opasnosti. Ostali ga vide kao simbol svijeta koji je od njih napravi
o gubitnike, i uzvratili bi mu udarac. Proitala sam da e ii u za tieno krilo u posebno
m dijelu zatvora. Nakon toga poku ala sam vi e ne razmi ljati o rizicima. Ali sada...
Najednom sam se osjeala ugu enom. Uhvaenom u zamku. Trebala sam zraka, ali nisam htj
ela silaziti dolje i izai u vrt. Nisam eljela vidjeti Georgea. Bar ne jo . Gotovo si
gurno je vidio istu vijest i nisam znala to bih mu rekla. Nisam eljela razgovarati
o tome, niti s njim niti s bilo kim drugim.
Postojala su vrata u staroj djejoj sobi koja su vodila na hodnik gdje su bila jo j
edna vrata. Budui da ovih dana u kui nije bilo djece, vrata su bila zakljuana samo
iznutra. Vodila su na zavojite stepenice koje su se spu tale ravno u prizemlje kue,
i do jo jednog uspona na terasu na vrhu tornja sa satom. Poela sam se uspinjati.
Nisam bila gore gotovo godinu dana. Ne to smo radili, ali sada je to bilo dovr eno.
Zakoraila sam pod bistro, ali bez mjeseine, nono nebo i duboko udahnula hladan svij
e i zrak.
Dok sam ondje stajala i gledala u zamraen vrt, poku ala sam analizirati koliko je m
ene eljelo odjuriti u bolnicu i biti uz Stevea, a koliko je mene znalo daje to ap
surdna fantazija koju smjesta moram prekinuti. Kao prvo, to mije uope dalo pravo m
isliti da e me uope pustiti k njemu? Napokon, nisam imala prava, nikakvih zakonski
h prava - sigurno manje nego njegova biv a ena ili njegova djeca, ili bilo tko od n
jegove obitelji. to sam mu bila ja? Ili on meni? Slu beno?
Pitala sam se hoe li ona uope otii u bolnicu? Linda. Hoe li uope nazvati da pita kako
mu je? Sumnjala sam u to. Njena ogorenost zbog onoga to joj je napravio bila je o
gromna. Da su joj dali no koji
SLUAJNOST
gaje ozlijedio, ona bi ga vjerojatno sama zarila do kraja.
Je li mogue, najednom sam pomislila, da ona stoji iza napada? Ali to je bilo malo
vjerojatno. Linda nikada ne bi uinila ne to ime bi ugrozila sebe, koliko god neizra
vno; a biti izlo en kao osvetoljubiva ena iza zatvorskog napada, bilo je suvi e riska
ntno. To je moralo biti ne to to se jednostavno dogodilo. Nesretni sluaj. Incident u
zatvoru.
Pitala sam se to li mu se de ava u ovom trenutku. Je li bio u nesvijesti ili budan?
U bolovima? Sam ili s nekim - sestrom, lijenikom, uvarem? Je li uope bio iv ili mrt
av? Toliko sam se naprezala da zazovem njegovu sliku da sam shvatila da na oajniki
nain poku avam doprijeti do njega i nekako ga dodirnuti.
Glupo. Bilo je dosta. Morala sam prestati. Sad mije bilo dobro. Moram se vratiti
natrag unutra, natrag Georgeu. Tra it e me, zabrinut da vidi jesam li ula vijest. S
ada sam mogla razgovarati o tome. Najgore sam pro la. Sve pod kontrolom.
Okrenula sam se da krenem niz stepenice, i trgnula se kada se ne to pomaknulo u sj
eni. Bio je to George. Nisam ula da me pratio gore, sada je stajao nasuprot mene,

vrlo miran, poput kipa.

'Prestra io si me,' rekla sam - nepotrebno, sa rukom stisnutom preko srca.
inilo se da dugo ni ta nije rekao. Zatim se pribli io jedan korak. Iz nekog razloga j
a sam zakoraila natrag. Onda je rekao, ' eli poi k njemu, zar ne?'
'Ne', rekla sam.
'Nema smisla lagati o tome, ja znam.'
Poku ala sam pronai njegove oi u mraku, ali nisam mogla. Onda je jo jednom zakoraio pr
ema meni, sada sam mu vidjela oi. U njima je bilo ne to neobino, ne to duboko i nedokui
vo; ili je mo da samo bio tako pijan da mu je bilo te ko usredotoiti se. U svakom slua
ju zurio je u mene s intezitetom kojeg ranije nisam vidjela. Upla io me na nain koj
i nisam razumjela. Bilo je to kao da je odjednom postao netko koga nisam poznava
la.
DAVID AMBROSE
'George, ne la em...'
Nesigurnost u mom glasu odavala je nemir koji sam osjeala, osjeaj da je meu nama ne t
o vrlo pogre no, iako to nisam mogla izgovoriti. Sve to sam eljela bilo je pobjei s t
og mjesta, natrag unutra, u toplinu i svjetlost.
'Poimo dolje,' rekla sam, 'ne mo emo ovdje razgovarati. Poimo unutra.'
Nije se odmah pomaknuo. Kada je to uinio, bilo je zato da bi jo jednom zakoraio pre
ma meni. Poku ala sam zakoraati natrag, dalje od njega, ali otkrila sam da ne mogu.
Ve sam bila uz nazupeni zid oko tornja.
Osjetila sam i vidjela njegove ruke kako se pojavljuju iz mraka, i nagnula se un
atrag, okirana dubinom tog iznenadnog i neobja njivog straha od njega.
'George... to to radi ?... Molim te prestani...'
Podigla sam ruku da ga otjeram, u isto vrijeme posrnuv i na nizak zid. Izgubila sa
m ravnote u i osjetila kako tapkam u prostor. S jakim u asom koji je odbijao prihvat
iti da se to mo e dogaati, shvatila sam da padam...
GEORGE
37
L
Krajikom oka vidio sam da se Larrvjeva ruka poela micati. Odmah sam shvatio kakva
sam budala bio, sjedei tamo i protestirajui o moralu na e situacije dok je njegova j
edina briga bila profitirati iz nje. Moji su se refleksi probudili i poku ao sam g
a preduhitriti, ali bilo je prekasno. Znao sam to, i on je znao. Oi su nam se sre
le, i u njegovom je pogledu bio sjaj trijumfa kad je otvorenim dlanom udario gum
b dok je moj vlastiti jo uvijek bio daleko od njega.
Njegovo tijelo nastavilo je isti tekui pokret prema naprijed koji je zapoeo svojom
akom i rukom. Nagnuo se prema naprijed u svojoj stolici, na trenutak visio kao d
a ga jo uvijek dr e iste nevidljive sile koje su nas obojicu prikovale, zatim je pa
o natrag, glave koja je visjela na jednu stranu, otvorenih ustiju i izbuljenih oi
ju. Bio je to izraz negdje izmeu uenja i praznine. Bio je, osim ako se nisam jako v
arao, mrtav.
Dave je stajao nad tijelom, kimajui sa zadovoljstvom, kao da je to bio upravo ona
kav ishod kakav je oekivao.
Trebalo mi je neko vrijeme da pronaem svoj glas. Sve to sam nakon toga uspio rei bi
lo je, ' to se dogodilo?'
Dave je pogledao u mom smjeru. 'Ne to sasvim blizu onome to sam i mislio da e se dog
oditi,' rekao je.
'Je li on mrtav?'
'Oh, da, mrtav je.'
DAVID AMBROSE
'Ali... on je stisnuo prvi.'
Tono.'
Shvatio sam da stojim, gledajui dolje na nepomian oblik. Okovi, to god oni bili, ko
ji su me dr ali u stolici bili su podignuti, i, a da toga nisam bio svijestan, sta
jao sam na svojim nogama.
'Sigurno si znao da e to napraviti,' rekao sam.
'Izgledalo je vjerojatno.'
Zurio sam u njega, s nevjericom. 'Misli ?'
Dave se nasmijao onim svojim malim zagonetnim osmijehom na kojeg sam bio navikao

. 'Mo e tako rei, valjda, iako se ne bih nu no slo io. Napravio sam strategiju kojom sam
saznao ono to sam htio znati.'
'A to si to htio znati?'
Nastavio me gledati. U njemu je bila takva mirnoa koja je sada njegov pogled uinil
a neobino prodornim.
' elim znati to e sada uiniti,'rekao je. Gledao sam ga, zbunjen. 'Za to?'
Njegove se oi nisu micale dok se nastavio smje kati, gledajui me. 'Sku i sam,' rekao j
e. 'Rekao sam ti daje ovo istra ivaki projekt.'
Trebao je trenutak da se sve slegne. Onda, dok sam napokon shvatio odvratnost on
oga to mije upravo bilo uinjeno, osjeao sam se kao da je olovni teret spu ten na dno
mog trbuha, izbijajui mi zrak i zapravo itav ivot iz mene.
'Ti govno!' bilo je sve to sam uspio rei.
Mora da sam na sekundu pogledao u drugom smjeru, jer kada sam se ponovo okrenuo
nije ga bilo. Niti Larrvjevog tijela. Niti je, kada sam pogledao na dvije stolic
e na kojima smo obojica bili prikovani, bilo ikakvog traga onim neobinim gumbima
na zaslonima. Brzo sam pretra io sve sobe. Bio sam jedina osoba u stanu.
Tada sam shvatio daje svijet vani ponovo bio normalan. Sve se
SLUAJNOST
ponovo kretalo. Pogledao sam na svoj sat: bilo je nekoliko minuta poslije tri, a
li taj podatak nije mi ni ta rekao. Sve to sam znao jest da sam George Daly, i da m
i se upravo dogodilo ne to to mi nitko nee vjerovati. To je bila moja prva pomisao:
nikada nikome ne bih mogao ispriati o ovome. Nije bilo zamislivog naina da ijedna
zdrava i normalna osoba uzme takvu tvrdnju ozbiljno. Istog bi me trena klasifici
rali kliniki poremeenim, ili u najmanju ruku bezopasnim udakom.
Onda bi otkrili da sam daleko od bezopasnog. U nekoliko sati za koje sam tvrdio
da sam proveo razgovarajui s mu karcem zadu enim za raunalo u kojem - navodno - postoj
i na kibernetiki svijet, pro lo je punih osamnaest mjeseci ovdje u svijetu svih osta
lih. U tom je razdoblju netko ubio Nadiju Shelley i Clifforda Edgea. Edgeova je
smrt ostala nerazrije ena, ali je Steve slu io do ivotnu kaznu za Nadijino ubojstvo, z
a koje sam znao da nije kriv. Znao sam da je pravi ubojica netko ije postojanje n
isam mogao dokazati, ali tko je ivio moj ivot proteklih osamnaest mjeseci.
Ili je mo da postojao nain da to doka em? Barem neko mjesto odakle da ponem? Tek ne to m
anje od sat vremena ranije, sjedio sam s Larrvjem i Daveom u kafiu iza ugla. Sigu
rno e nas se netko ondje, ili bar na a konobarica, sjeati. Nekoliko minuta kasnije u a
o sam kroz vrata kafia. Svi su stolovi bili zauzeti, ali vidio sam konobaricu koj
u sam tra io u drugom kraju prostorije i krenuo k njoj. Morao sam priekati dok nije
zavr ila s uzimanjem neije narud be, zatim sam je pitao sjea li me se od prije sat il
i slino kad sam tu bio s dvojicom mu karaca. Opisao sam Larrvja i Daveau detalje i
pokazao prstom stol za kojim smo bili.
Izgledala je nesigurno i malo zateeno hitno u mog pitanja. Ponovio sam ga, inzistira
jui na tome da je nemogue da nas se ne sjea. Ponavljala je da joj je ao, ali toliko
je ljudi pro lo kroz taj period da je bilo nemogue da se sjea svih. Rekao sam joj da
ne pitam za sve; pitao sam za sebe i jo dvojicu mu karaca, i to je za, ime Bo je, bi
lo prije samo sat vremena!
DAVID AMBROSE
Iza blagajne je iza ao mu karac s bijelom pregaom. Bio je mlad, nogometa ke grae, vjeroj
atno je tamo radio da bi se mogao kolovati. Pitao je ima li kakvih problema na nai
n koji je zazvuao kao upozorenje. Rekao sam mu u emu je problem, a on je odgovorio
da ako me se Sharon ne sjea, onda je to bilo to. A sada bi se ona ako nemam ni ta
protiv vratila svome poslu.
Po urila je prema kuhinji kao da je jedva ekala pobjei od mene. Postao sam svijestan
da su ljudi prestali s razgovorima i gledali u nas. Iskoristio sam priliku i pi
tao itavu prostoriju je li netko bio ondje prije sat i pol vremena i sjea li se da
me vidio s dvojicom mu karaca. Nitko nije odgovorio.
Shvatio sam da je nogometa stavio svoju aku na moju nadlakticu i vukao me prema vr
atima. Kada sam poku ao prosvjedovati i osloboditi se, bolno je pojaao svoj stisak,
'OK,' rekao je, 'postavio si svoje pitanje i dobio odgovor. Sada ja od tebe tra i
m da ode . Ne elimo nikakve nevolje.'
Praen svakim okom u kafiu bio sam izguran na plonik, gdje sam se napokon oslobodio
stiska i oti ao, osjeajui se poni eno. Vratio sam se u na u zgradu, gdje sam dobio drugu

ideju.
Dok sam ulazio u predvorje, vidio sam na eg vratara, Joea, za svojim stolom kao st
oje bio i nekoliko minuta ranije dok sam odlazio. On je takoer bio na du nosti kada
sam se uputio u svoju etnju parkom prije podne. Udario sam se ljut to se toga nis
am ranije sjetio.
'Joe,' rekao sam, idui prema njemu, 'vidio si me kako sam upravo iza ao odavde, zar
ne?'
Gledao me malo zbunjen, ali je ljubazno odgovorio. 'Naravno da jesam, gospodine
Daly. Prije deset, petnaest minuta.'
'A sjea li se kada sam jutros iza ao? Znam da si me vidio jer smo razgovarali.'
Namr tio se, razmi ljajui o tome, ali samo da bi utvrdio vrijeme. 'Moralo je biti neg
dje oko podneva. Mo da malo vi e.'
'I odonda si bio ovdje?'
SLUAJNOST
'Nisam napu tao ovaj stol.'
'Odlino. Pa reci mi onda, Joe, izmeu trenutka kada si me vidio da izlazim oko podn
eva i ponovo prije petnaest minuta, jesi li me uope vidio da sam se vratio?
Ponovo se namr tio, ali se ovoga puta inio malo nesigurnijim. 'Vjerujem da jesam, g
ospodine Daly, ali, znate, ponekad ne mo e biti siguran. Ljudi dolaze i odlaze, a j
a ne dr im popis ili slino...'
Pogledao sam gore u kameru osiguranja na zidu iza njegovog stola. 'No ona,' reka
o sam, pokazujui trijumfalno na nju, 'vidi sve -zar ne?'
'Pa, valjda vidi, gospodine Daly. Zbog toga je tu.' Nastavio me gledati s nesigu
rno u, znati eljan saznati na to ciljam, ali znao sam da mogu raunati na njegovu suradn
ju.
'Slu aj, Joe,' rekao sam, 'ovo mi je jako va no, ali iz razloga u koje ne elim ulazit
i. Mo e li odvrtjeti vrpcu koju je snimila kamera unatrag i pokazati mi tono vrijeme
kada sam se vratio iz moje etnje parkom, i jesam li bio sam?'
Njegov izraz lica sada se promijenio iz zbunjenog u zabrinuti. 'To je malo te e, g
ospodine Daly. Ne smijem dirati tu stvar, osim mo da u hitnom sluaju, ali ak i tada
moram nazvati osiguravajuu tvrtku koja ju je postavila.'
'Ali ti bi znao kako se to radi da mora , zar ne? Znao bi pogledati vrpcu?'
'Oh, znao bih. Naravno da bih znao.'
Gledao sam kako njegove oi prate pokret moje ruke u stra nji d ep odakle sam izvadio
novanik. 'Joe,' rekao sam, 'neu te uvaliti ni u kakvu nevolju, ali zbilja elim da t
o napravi za mene. Hoe li mi pustiti tu vrpcu i pokazati kada sam do ao izmeu izlaska
u podne i ponovnog izlaska prije petnaest minuta?'
'Pa, valjda bih mogao, gospodine Daly, ali...'
Stavio sam novanicu od pedeset dolara na njegov stol i gurnuo je prema njemu. Pog
ledao ju je sa zanimanjem, ali nije uinio pomak
DAVID AMBROSE
daje uzme.
'... stvar je u tome, znate, morao bih se dogovoriti s jednim tipom kojeg znam u
osiguravajuoj tvrtki, tako da nitko ne zna da sam zaustavio vrpcu. Zbog toga bih
mogao izgubiti svoj posao.'
Bilo da je govorio istinu ili ne, jo je jedna pedesetica upalila. Izgubio se u st
ra njoj prostoriji. Dok ga nije bilo, iza la je senatorova udovica koja je imala pie
d-a-terre na treem katu, i vratio se eta pasa s dvije pudle koje su pripadale talij
anskom paru s kojima smo jednom prilikom popili pie. Kada se Joe vratio, ponovo s
e smjestio na svoje mjesto i rekao mi da gledam jedan od etiri monitora ispred nj
ega. Brzo je premotavao unatrag dok nisam prepoznao obrise svoje figure kako pre
lazi preko predvorja. Tra io sam da vrati natrag.
Slika se ponovo pojavila, hodajui natra ke, zatim se smrzla iza vrata i poela ponovo
. U uglu je pisao datum, i snimljeno tono vrijeme - 13:05.17.
Figura sam nepogrje ivo bio ja. Sam.
38
Pretra io sam svaku ladicu i svaki ormar u stanu, oajan pronai makar jednu sitnicu,
koliko god malu, koja bi mogla biti nekakav dokaz o postojanju Larrvja Harta. Ni
je bilo niega, ali to me nije previ e iznenadilo. Znao sam daje Larry sam, nakon to
se vratio s onog posljednjeg puta u Englesku kada je ubio Cliffoda, uni tio svaku

mrvicu dokaza daje ikada postojao. Znao sam to jer mi je rekao Dave.
Bilo je jo ne to to mi je Dave rekao, ne to o tome kako je radio program, ne to to sam ka
snije objasnio Larrvju: kako e uvijek uiniti sve stoje mogue da racionalizira i otp
etlja sve petlje i kvarove koji su mogli iskrsnuti, ak ako je potrebno i retroakt
ivnim putem. Je li se moglo raditi o tome da sam tra io ne to to je jednom postojalo,
ali to sada, zato jer je u pro losti bilo izbrisano, nikad vi e nee postojati? U koje
m bih sluaju ja, zato jer sam samo ja i jedino ja mogao dozvati u svijest tu izbr
isanu pro lost, bio anomalija?
Duboko sam promi ljao tu varljivu ideju nekoliko trenutaka, vrtei se u krug, ali uv
ijek dolazei natrag na istu toku, toku koju sam sada shvatio da poku avam izbjei: da j
e postojalo jo jedno i daleko razumnije obja njenje onoga to se dogaalo. Morao sam se
suoiti s injenicom kako se sve uklapalo uznemirujue dobro u scenarij ljubomornog m
u a koji je patio od nekog psihotinog sloma, fuge - kakav god kliniki naziv bi za to
mogao biti - i poinio dva ubojstva o kojima se sjeao svega, osim injenice da ih je
sam poinio.
DAVID AMBROSE
Larry i Dave i itava luda stvar oko raunalnog svemira bili su, kod svake racionaln
e analize, vjerojatnije fikcija nego injenica - fikcija koju sam ja izmislio da b
ih od sebe sakrio stra nu istinu da sam bio ubojica, i luak.
To je obja njenje podr avala i vrpca od osiguranja koju sam vidio u prizemlju -ja os
obno koraam natrag u zgradu u vrijeme kada sam, u mojem subjektivnom pamenju, neka
ko imao arobnu tranziciju s Daveom i Larrvjem iz kafia u moj stan. Oigledno se nije
tako zbilo, osim u mojoj glavi.
Osim ako - ponovo ta misao - raunalo nije ubrzano izglaivalo stvari da bi se one in
ile 'normalnima'.
Ali bi li itko pri svojoj zdravoj pameti mogao takvu pretpostvaku uzeti ozbiljno
? Daje sve to bilo 'samo raunalo"? Bi li itko mogao prihvatiti takvu ideju kao do
statno obja njenje za postojanje Parthenona, djela Shakespearea, Leonarda, Beethov
ena - i tako dalje? Popis je bio arbitraran i beskrajan. Idejaje bilajeftina, ci
nina, i iskreno glupa.
Nadalje, kada sam razmi ljao o tome, shvatio sam da od Davea nisam saznao ni ta to ve
nisam znao ili barem nagaao o tome u pro losti. Znao sam, na primjer, daje fiziar Jo
hn Wheeler, koji je skovao termin 'crna rupa', rekao, 'Ne postoji niti prostor n
iti vrijeme. Ne postoji tamo izvan ovdje.' To nisam prvi put uo od Davea.
To je bila najvea manjkavost moje itave prie, najoitiji dokaz da sam sve to umislio.
U drugu ruku, naravno, bilo je mogue da je Dave bio vi e nego samo karikatura nekog
raunalnog udaka kojeg je izmislila moja bolesna i opijena ma ta. Bilo je uvjerljivo
- sigurno ne nemogue, nije bilo ne to to bih u potpunosti mogao iskljuiti - daje on
zapravo bio Bog, ili neki Njegov izaslanik. Ako je to bio sluaj, onda je sve pada
lo u vodu. On bi se mogao prikazati u kojem bilo obliku odabere i opisati stvarn
ost u terminima koje bilo paradigme po eli, ukljuujui i one koje su meni bile poznat
e. Tada injenica da ni ta potpuno novo
SLUAJNOST
nisam nauio od Njega ne bi bila neizbje no i nu no osuujua.
Ali za to bi Bog to radio? Da me isku a? Kao neki lik u Starom zavjetu? U toj mjeri,
Bo ji motivi nisu se razlikovali od onih koje je Dave uzeo sebi: htio je saznati
kako e njegova programirana tvorevina (ja) baciti karte, koje su joj dodu e bile po
dijeljene nepravedno. To je mislio onda kada je rekao: ' elim znati to e sada napravi
ti.'
Pitanja su bila bezbrojna i neodgovoriva. to sam vi e razmi ljao o njima, sve vi e mi s
e poelo vrtjeti vrtoglavim krugovima. Postupno sam se zatekao kako razmi ljam o neem
u to sam napisao ba tog jutra. Barem mi se inilo kao da je bilo tog jutra. Sudei pre
ma kalendaru to sam morao napisati prije osamnaest mjeseci. Svejedno, kada sam u a
o u svoju radnu sobu, prona ao sam bilje nicu tamo gdje se sjeam da sam je i ostavio.
Otvorio sam zadnju stranicu na kojoj je bio moj rukopis, i proitao:
/// sve ovo nagaanje jednostavno propu ta ono bitno? Zbiva li se
ne to sasvim drugo? Je li sve to zbog neeg drugog?
Dugo sam se kupao i buljio u strop. Sara e se uskoro vratiti. to u joj rei? to u uinit
? Osjeao sam se preplavljen neoekivanom lakoom bivanja. Provjerio sam i opet provje
rio aspekte svojih misli - sjeanja, osjeaje, senzibilitete - kao pre ivjeli nakon su

dara kada shvaa da se izvukao iv, ali se mora uvjeriti daje njegovo tijelo jo uvije
k u jednom komadu i da mu udovi uredno rade. Koliko sam mogao vidjeti, jo sam uvi
jek funkcionirao vi e ili manje uobiajeno.
Do trenutka kada je u la u stan, bio sam ispru en preko kreveta u svom kunom ogrtau. P
retvarao sam se da nisam uo kada je zazvala da vidi jesam li kod kue zato jer nisa
m znao to bih rekao. Na trenutak sam se uspaniario. To je bilo suoenje kojeg sam se
u asavao, a opet u isto vrijeme nestrpljivo ga i ekivao.
'George? Jesi li dobro?'
DAVID AMBROSE
Stajala je na vratima. Okrenuo sam se daje pogledam i rekao, 'Dobro sam.'
'Zvala sam, nisi odgovorio.'
'Kupao sam se, zaspao. Razmi ljao sam.'
Pri la je i sagnula se da me poljubi u elo.' Ako idemo na Robinu i Charlesovu zabav
u,' rekla je, 'mora se poeti spremati. Ja takoer.' 'A-ha, dobro.'
Skotrljao sam se s kreveta gledajui na sat, zahvalan za priliku da pobjegnem u ga
rderobu, im je to spomenula, znao sam da moramo biti u stanu kod Robin i Charlesa
do sedam. Ono to nisam znao jest kako sam to znao. To nisam znao kada sam poslje
dnji put napu tao stan. Kako sam i mogao znati? To je bilo prije osamnaest mjeseci
.
A opet, ako vrijeme i prostor nisu postojali...
To je bila misao koje sam se morao dr ati, moja posljednja crta mentalnog zdravlja
. Jer ako vrijeme i prostor jesu postojali, bio sam gotovo siguran da sam i luak
i ubojica.
39
Kada me u dizalu ponovo pitala da li ne to nije u redu, na trenutak sam oklijevao
da joj ispriam itavu priu. Ali shvatio sam, suoen s poku ajem daje stavim u rijei, koli
ko je nemogue to bilo. Odgovorio sam ne to bezvezno, ali od tada sam bio uvjeren da
je sumnjala kako ne to ozbiljno nije bilo u redu. Vi e nego jedanput te veeri uhvati
o sam je kako me udno promatra kada je mislila da ne gledam. Kao posljedica toga
zatekao sam sebe kako i ja nju gledam pa ljivije nego obino, time vjerojatno jo vi e b
ranei njenu sumnju. Uhvatili smo se u opaki krug. Morao sam pronai izlaz van.
Sljedei dan bila je nedjelja. Bilo mi je olak anje to e Sara provesti veinu dana u gal
eriji, gdje su se jo uvijek pripremali za otvaranje narednog utorka. Odluio sam na
praviti neku vrstu inventure svega to sam znao i to sam trebao saznati o svojoj si
tuaciji. Iznad svega jo sam uvijek trebao pronai nekakav dokaz da je postojao Larr
y Hart. Mislio sam, mo da bih se sutradan mogao vratiti u agenciju koju sam na poet
ku unajmio da pronau Jeffrevja Harta i Lauren Paige. Prema Larrvju, koji je taj i
zvje taj uzeo prije mene, nai li su na neke podatke koji su dokazivali njegovo posto
janje - iako sam naravno za to imao samo Larrvjevu rije.
Ali jesam li se usudio vratiti natrag u taj ured gdje je neko radila Nadia Shelle
v? Jesam li smio riskirati otvaranje te konzerve s crvima zadiranjem ujedan od p
osljednjih sluajeva na kojem je radila?
DAVID AMBROSE
ak i ako Larry Hart jest postojao, injenica je da gaje ona oduvijek poznavala kao
Georgea Dalvja. U svakom je sluaju George Daly bio taj koji ju je ubio i ubojstvo
smjestio Steveu Colemanu. Napokon, odluio sam da e najpametnije biti ako ostanem
podalje od svega to bi me moglo povezati s tim zloinom.
Sjetio sam se da sam nakon pronala enja svih onih stvari u kovegu mog oca oti ao u sp
ecijaliziranu filmsku trgovinu vidjeti to mogu saznati o Jeffrevju Hartu i Lauren
Paige. Nije bilo puno toga, ali tip koji je tamo radio pretra io je web stranice
i dao mi ispis njihovih bljedunjavih karijera. Nisam imao pojma to sam napravio s
tim pojedinostima; ako je Larry nai ao na njih u mojim stvarima, nesumnjivo ih je
uni tio kada je uni tavao sve ostale dokaze svog postojanja. Ali nije mogao, pretpo
stavljao sam, izbrisati web stranicu - iako ju je, naravno, raunalo moglo. Svejed
no, odluio sam vidjeti to mogu pronai.
Naravno, prona ao sam da su izmeu 1953. i 1967. zajedno glumili u nekoliko malih br
itanskih filmova pod nazivom Proljee u Piccadillyju, Zvi dukanje, Djevojaka izviaka pa
trola i U mojoj je juhi pijun. 1973. Jeffrev je sam igrao u Srebrnoj lici. Nije bi
lo spomena njihovog sina Larrvja, zapravo nikakvi podaci iz njihovog privatnog iv
ota.

Naprezao sam mozak ne bih li se sjetio jo nekog izvora kojeg bih mogao istra iti. J
edina stvar koja mi je pala na pamet bilo je ono tajno putovanje natrag u New Yo
rk - da ubije Nadiju - koje je Larry obavio na vlastitu putovnicu dok je pod ime
nom George Daly odsjeo u Londonu. Sara i ja imali smo prijatelja u putnikoj kompa
niji koji je obavljao sve dogovore za njena poslovna putovanja kao i privatna pu
tovanja za nas oboje. Bio sam prilino siguran da ga je Larry iskoristio oko rezer
vacije leta za London u moje ime, pa sam ga nazvao doma da provjerim sjea li toga
. Objasnio sam ne to u smislu da moram provjeriti datume zbog knjige koju pi em. Odl
ino se sjeao daje, meni, rezervirao i let i hotel u Londonu. (Zauujue je kako bilo ko
je pitanje, bez obzira koliko apsurdno, nametljivo ili ak uvredljivo
SLUAJNOST
bilo, postaje prihvatljivo kada objasni da pi e knjigu.) Koristei isto obja njenje, rek
ao sam da ga moram zamoliti za uslugu.
'Poku avam ui u trag mu karcu pod imenom Hart, Larry Hart,' rekao sam. 'Puno ime je L
aurence Jeffrey Hart. Mogue je da je putovao na relaciji London - New York za vri
jeme dok sam ja bio u Londonu. Takoer je mo da letio na relaciji New York - London
-New York nekoliko tjedana kasnije. Zvao sam nekoliko zranih kompanija, ali nisu
mi htjeli dati informacije bez postavljanja mnogo pitanja u koja nisam elio ulazi
ti. Mo e li mi ti pomoi?'
Rekao je da e se baciti na to, zvuei gotovo kao da u iva u izazovu da poka e svoje spos
obnosti.
'Tko je taj ovjek?' pitao je. 'Tko je Larry Hart?' 'To i ja poku avam saznati,' rek
ao sam.
Bio sam pretplaen na nekoliko web stranica s vijestima. Sinulo mije da, iako sam
znao sve o Steveovom suenju, nikada nisam vidio ni ta od toga iz prve rake niti gle
dao dnevne vijesti ili izvje taje iz novina. Barem mi se tako inilo. Naravno, ako s
mo Larry Hart i ja bili jedno, onda sam ih morao proitati u liku mojeg ubojitog a
lter ega i zaboraviti na to. U svakom sluaju, bilo bi ih zanimljivo proitati ili p
onovo proitati sada.
Unutar petnaest minuta prelistavao sam izvje taje i pripadajue fotografije. Nije bi
lo niega novog, nikakvih otkria na koja nisam bio pripremljen - dok nisam nai ao na
jedan odlomak koji je sijevnuo mojim mozgom poput munje. Vlakna iz najlonki koji
ma je zadavljena Nadia Shelley naene su na braniku Steveovog automobila. Tono su o
dgovarala tragovima vlakana pronaenima na njenom tijelu, i jo su na njima otkrili
tragove krvi koji su odgovarale njenoj. To je bio kljuni dio forcnzikih dokaza koj
i je pomogao osuditi Stevea.
No najlonke nikada nisu bile pronaene. Pretpostavljali su da ih se Steve negdje r
ije io, najvjerojatnije uni tiv i ih.
Ja sam, pak, znao da je bilo drukije. Znao sam da nisu bile pronaene zato jer ih j
e Larry ostavio kod sebe u sluaju da e ih
DAVID AMBROSE
kasnije trebati da jo dublje inkriminira Stevea, znao sam to jer mije rekao Dave.
Ono to nisam znao, dodu e, bilo je stoje Larry uinio s njima. Morao ih je negdje sak
riti, ali gdje? I jesu li jo uvijek bile gdje ih je sakrio, ili ih je napokon i s
am uni tio?
Za to to nisam znao?
Ako sam ja bio Larry, ako je Larry bio moj vlastiti ludi i samoopravdavajui izum,
onda sam negdje u podsvijesti znao tono to se dogodilo s tim najlonkama, ali sam
to saznanje skrivao od sebe.
Ako su, u drugu ruku, bile skrivene negdje gdje je bilo nemogue da ja znam ili im
am pristupa tom mjestu, onda ja, George Daly, nisam mogao biti Larry Hart. Stoje
znailo da itava luda metafora Davea i na eg raunalnog svemira uope nije bila metafora
. Bila je ista neuljep ana i podla istina, na koju sam se spotaknuo prkajui previ e dub
oko po misteriji sinkroniteta.
Ali kako da doka em i jedno ili drugo? Jo uvijek mi je negdje u glavi odzvanjalo Da
veovo upozorenje - podatak da program uvijek izglauje sve proturjenosti i racional
izira nepodudarnosti. ak i ako je nastala nekakva 'petlja' kakvu je opisao, ona b
i do sada bila raspetljana. Kvar je bio rije en Larrvjevom 'smru' i stvari su se vr
atile u svoje prvobitno stanje. Pro lost je bila prepravljena. Larry nikada nije p
ostojao; ostali su samo njegovi zloini.

A oni se nisu sami poinili - zar ne?

Na koji sam god nain gledao na to, sudbina se inila odlunom da me ne pusti s udice.
Krivica se oko mene zgu njavala poput magle. Ali odbijao sam biti pora en bez borbe
. Ako je postojao ikakav izlaz iz ove nemogue situacije, bio sam ga odluan pronai.
40
Te veeri, nedjeljne, pridru io sam se Sari u galeriji negdje oko osam i iza li smo va
n na veeru s nekoliko ljudi s kojima je radila. Kada smo do li kui, bila je umorna i
oti la je ravno u krevet. Bio sam sretan to je bila toliko prezauzeta tih nekoliko
dana; pitanja i neugodni razgovori bili su svedeni na minimum, to mi je ostavilo
vremena da smislim kako u nastaviti dalje.
Tu no jedva da sam malo spavao i sate sam proveo koraajui po stanu, bezuspje no se po
ku avajui opustiti itanjem. Popeo sam se natrag u krevet pokraj Sare i uspio odrijem
ati koji sat laganog sna prije nego se u pola osam oglasila njena budilica. Nako
n toga spavao sam nemirno jo neko vrijeme, ali sam do devet ve ustao i dorukovao. U
brzo nakon toga zazvonio je telefon. Bio je to moj prijatelj iz putnike kompanije
s informacijom koju sam ga tra io.
'Putnik pod imenom L. J. Hart dva puta je letio u periodu kojeg si spomenuo,' re
kao je, i dao mi pojedinosti - tono to sam oekivao, i strahovao, da u uti. Zahvalio s
am mu i obeao dati mu itavu priu na vrijeme, ako je ikada postojala itava pria - koja
naravno, barem to se ticalo njega i mo da svih ostalih osim mene, nikada nee niti p
ostojati.
Sada sam znao daje mu karac koji se nazivao Larry Hart zaista letio u vrijeme koje
se podudaralo (opet sluajnost, ali puno ozbiljnije prirode od one koja je zapoela
ovu priu) s ubojstvima Nadije Shellev
......-.,1
DAVID AMBROSE
SLUAJNOST
i Clifforda Edgea.
Ali ako sam ja bio taj mu karac i izbacio to iz svog sjeanja, gdje sam za ime Bo je n
abavio jo jednu putovnicu, onu na ime Larry Hart? Nisam imao pojma kako da preem p
reko takve stvari. Istina, godinama ranije itao sam akalov dan i maglovito se sjeao
kako mo e razgledati po groblju, pronai ime nekoga tko se rodio u isto vrijeme kad
a i ti, zatim zatra iti kopiju njegovog rodnog lista i iskoristiti je za dobivanje
putovnice na njegovo ime. Pa jesam li ja prona ao Larrvjev grob? Ali kako? Gdje?
Nije se inilo uvjerljivim.
A mo da i jest, a ja to samo nisam htio vidjeti. Mo da sam bio odluniji dokazati daje
Larry Hart postojao, nego otkriti i suoiti se s istinom da nikada nije.
Ili sam mo da jo uvijek koraao u krugovima, postavljajui sva pogre na pitanja.
Mo da se, kao to sam jednom napisao, radilo o neem drugom. Ali emu?
Znao sam da te noi opet neu spavati, i rekao sam Sari da u koristiti gostinjsku sob
u tako da je ne ometam sa svojim nemirom no prije njenog otvorenja. Pitala me jes
am li sigurno dobro i predlo ila da odem lijeniku na pregled. Uvjerio sam je da se
ne radi o niem drugom osim maloj privremenoj nesanici, ali da u svejedno otii na pr
egled.
Oko jedan, oajan za bijegom od agonije samoispitivanja i beskrajnih nagaanja, uzeo
sam tabletu za spavanje. To sam tako rijetko inio da sam zaspao za pola sata. Ta
da sam prvi put sanjao taj san.
Znao sam da je san, no imao je tako izvanrednu jasnou da uope nisam sumnjao da u ga
se sjeati kada se probudim; tako je i bilo, bio sam uvjeren daje va no da sve zapa
mtim, iako nisam imao pojma zbog ega.
U snu sam se vozio na stra njem sjedi tu njujor kog taksija,
I
kreui se negdje prema centru grada, kada sam primijetio jednu od onih neobinih sitn
ih sluajnosti koje se dogaaju itavo vrijeme, ali obino ne znae ni ta. No ja sam do sada
ve znao - ak i u snu - da sluajnosti nikada nisu bile beznaajne. Dogodilo se to daj
e vozarina na taksimetru pokazivala etiri dolara i etrdeset i etiri centa (4.44) ba
kada je i sat na kontrolnoj ploi pokazao 4:44.
Bez obzira na sluajnost, odmah sam znao da ne to nije bilo u redu. Bio je jasan dan
. Manhattan je vrvio kupcima, posjetiteljima i ljudima koji su urili na sastanke.
'Va je sat netoan,' rekao sam vozau. 'Ne bi li trebao pokazivati esnaest etrdesetietir

i?'
Kratko je zanijekao glavom. 'Ne,' rekao je slavenskim naglaskom, 'tako on radi.'
U tom sam trenutku na prenapuenom ploniku primijetio jednu enu. Bila je visoka i li
jepa na manekenski nain - uspravnog dr anja tijela, hladna, besprijekorno elegantna
. Haljina koju je nosila bila je zadivljujua kao i ona sama. Imala je visoki ovra
tnik, uska u struku i dugih rukava, sa irokim cmo-bijelim prugama koje su se ovij
ale oko njenog tijela kao golema zmija. Nosila je e ir sa irokim obodom, takoer crnobijeli ali s neznatnim da kom crvenog - nekakav cvijet. Suknja je bila duga^ ali s
e otvarala na jednoj strani do boka, otkrivajui noge krajnje savr enosti koje su se
kretale magnetskom i gazelastom graciozno u. Ona je bila slika tako nevjerojatne t
eatralnosti na tom pra njavom i zemaljskom ploniku da sam bio zapanjen to nije bila
u sredi tu opeg i uzbuujueg interesa. Pa ipak nitko na nju nije obraao niti najmanju p
ozornost. Kretala se kroz njih kao zvijezda kroz gmi uu gomilu, kojoj je bilo reeno
da niti pod koju cijenu ne potvruje njeno prisustvo.
Ali naravno to je imalo savr enog smisla. To je napokon bio san - u kojem je, pods
jetio sam se, sve bilo koreografirano do neke posebne i smjerane toke. Jedino pit
anje, mislio sam u sebi dok sam nastavio sanjati, bilo je: koje toke?
DAVID AMBROSE
Najudnija stvar od svega bila je to sam je prepoznao, iako nisam znao zbog ega ili
otkuda. No istog sam trena i s potpunom sigurno u znao da moram izai iz taksija, stii
je i razgovarati s njom.
Gurnuo sam novanicu od pet dolara u vozaevu ruku i rekao mu da me ostavi upravo ta
mo. Zatim sam iza ao iz taksija i kroz gu vu na nogostupu krenuo za enom. udno, ali ia
ko sam se urio koliko sam god mogao, ak i potrao nekoliko puta, inilo se nemoguim sus
tii je. Ona je nastavila kliziti svojim le ernim, neometanim ritmom, zauvijek dr ei je
dnaku frustrirajui! udaljenost ispred mene.
'U redu je,' rekao sam sebi, 'to je samo san, zato je ne mo e stii. San ti poku ava ne t
o rei. Stii e je kada doe vrijeme za to.'
Odjednom, kao da je ta pomisao bila klju za zatvaranje rupe izmeu nas, stvorio sam
se tono iza nje, dovoljno blizu da je dodirnem. Posegnuo sam za njenim ramenom,
upla en da e mi ponovo pobjei prije nego me vidi.
Okrenula se. Njeno lice, isprva prekrasno iznenaeno, poprimilo je izraz u asa kad m
e prepoznala. Podigla je ruke i prodorno vrisnula.
Probudio sam se hvatajui zrak, okupan u znoju kao da sam doista bio trao po tom to
plom manhattanskom nogostupu. Pogledao sam na digitalni sat pokraj svog kreveta.
Pokazivao je 4:44.
41
Zabava na otvorenju u galeriji bila je veliki uspjeh, s ak brojnijim nego inae poj
avljivanjem medijskih linosti, bogatih sakupljaa umjetnina, i lanova otmjenih muzej
skih odbora. Osobno sam smatrao da su djela na izlo bi bila smee, ali tako ne to ne s
mije rei ako nema diplomu iz povijesti umjetnosti, po mogunosti i doktorat, i sposob
nost pisanja posebne vrste nepristupane beznaajne proze u kojoj se specijaliziraju
kritiari umjetnosti. Smje kao sam se hodajui kroz prostoriju, ukljuen na svog autopi
lota. Ali bio sam sretan zbog Sare, koja je te veeri izgledala posebno lijepo i oi
gledno u ivala u svom trijumfu.
Nismo se vratili kui do dva ujutro. Popeo sam se u krevet i kao znak estitke sna no
zagrlio Saru - prva prilika koju sam dobio itave veeri. Zaspala je na mojim rukama
. Nakon nekog vremena nje no sam se izmigoljio i legao buljei u zamraeni strop.
Nije bilo dobro. Nisam mogao spavati, a ako neu moi zaspati vri tat u. Tiho sam se is
krao iz kreveta i oti ao u radnu sobu. Sjedio sam u mraku gledajui van u svjetla Ma
nhattana gotovo itav sat. Iznenada sam postao svijestan da me Sara promatra s vra
ta. Bila je iskreno zabrinuta i uistinu si je dala truda da me ohrabri da razgov
aramo o tome to me brinulo. Uspio sam je razuvjeriti i poslati natrag u krevet; in
jenica da je bila iscrpljena puno je pripomogla. Obeao sam da u doi u krevet im dovr i
m rad na nekim idejama za knjigu - dobar stari izgovor.
DAVID AMBROSE
Nakon toga oti ao sam u gostinjsku sobu kao i prethodne noi i uzeo tabletu. Opet sa
m zaspao relativno brzo. Gotovo odjednom opet sam se na ao na zadnjem sjedi tu istog
taksija s istim vozaem. Njegov taksimetar i sat na njegovoj kontrolnoj ploi pokaz
ivali su 4:44. Dao je isti odgovor - 'Tako on radi' - na moje pitanje je li njeg

ov sat pokvaren. Vidio sam enu na nogostupu, tono kao i ranije. Zaustavio sam taks
i i slijedio je, isprva nesposoban sustii je, zatim, stvoriv i se tono iza nje, pru io
sam ruku daje dodirnem i ona se okrenula. Kao i ranije, njen pogled iznenaenja p
retvorio se u u as. Podigla je ruke u zrak i prodorno vrisnula.
Kada sam se probudio bez daha i okupan u znoju sat pokraj kreveta pokazivao je 4
:44.
Nije bilo naina da ponovo zaspim, pa sam napokon odustao od poku avanja. Odluio sam
navui trenirku i otii trati - ne u park, ve po jednom od dovoljno irokih i dobro osvi
jetljenih plonika gdje su ljudi trali i nou bez velikog rizika da e biti opljakani il
i ometani na bilo koji nain. Ve sam primijetio da je u mojoj garderobi bilo nekoli
ko jakni, neke majice i puloveri koje nisam prepoznavao i koji su morali biti La
rrvjevi. Meu njima je bila i glatka sivo-crna trenirka koje se nisam sjeao od rani
je i odluio sam je probati. Naravno da mije pristajala odlino. Prona ao sam i neke t
enisice, takoer nove, i navukao ih. Dok sam kleknuo da ih zave em, osjetio sam daje
ne to iz d epa trenirke ubolo u moj kuk. Posegnuo sam unutra i izvukao plastinu kart
icu. Bila je crna, otprilike veliine kreditne kartice, i bez ikakve oznake na obj
e strane.
Nekoliko trenutaka samo sam je dr ao na dlanu i gledao u nju. Po glavi su mi juril
e razne mogunosti. Najvjerojatnija stvar bila je da je to bio nekakav klju, od hot
elske sobe, sefa, ili nekakvog ormaria. Ali za to nije bio oznaen? To je upuivalo da
nije trebao biti identificiran ako bi pao u pogre ne ruke. Njegova je namjena bila
da bude poznat jedino svom pravom vlasniku.
Stoje, pitao sam se, bila Larrvjeva tajna? T kako bih ja to mogao
SLUAJNOST
saznati?
ekao sam dok Joe nije si ao dolje na du nost, i pitao ga o tvrtki koja je instalirala
sustav osiguranja u na oj zgradi i o prijatelju za kojeg je tvrdio da radi tamo.
Dao mi je njegovo ime bez oklijevanja, i nazvao ga da mu ka e da u navratiti.
Malo poslije deset bio sam u njegovom duanu, koji se nalazio usred Broadwaya, ras
pitujui se to mi je mogao rei o crnoj kartici. Odgovor je bio deprimirajue malen. Br
zi test ustvrdio je daje to zaista bio magnetski klju kao to sam i sumnjao, ali os
im toga nije postojalo ni ta drugo to bi upuivalo na mjesto gdje bi mogao pristajati
.
'Mogla bi biti osiguravajua vrata, privatan sef ili depozitna kutija,' rekao je L
eroy, Joeov dra estan prijatelj s neposlu nom gomilom dreadlocksa koji su mu prekriv
ali polovinu lica, 'ak i od ormaria za prtljagu. Mogu poslati po nekoga tko bi vam
mogao rei koliko je kvalitetan i prema tome vrstu mjesta kojem bi mogao pripadat
i, ali vjerojatno ni ta vi e od toga.'
'Poku ajte svejedno,' rekao sam, i ostavio ga kod njega. Rekao je da e mi se javiti
najkasnije do sutradan ujutro.
'Iako je bio fasciniran priama o duhovima, Charles Dickens volio je misliti o seb
i kao o osobi slobodnoj od svih oblika praznovjerja,' pi e Brian Inglis u svojoj k
njizi o sluajnosti, zatim prepriava sljedeu priu Dickensovim vlastitim rijeima. Oigled
no se odnosila na javna itanja koja je on obiavao prireivati oaranoj publici u Engle
skoj i Americi:
Sanjao sam da sam vidio damu u crvenom alu oh-enutu leima prema meni (za koju sam
pretpostavljao daje E). Kada se okrenula, shvatio sam daje ne poznajem, a ona je
rekla, 'Ja sam gospoica Napier.'
itavo vrijeme dok sam se oblaio sljedeeg jutra, mislio sam kako je to smije na stvar
imati tako jasan san ni o emu; i
DAVID AMBROSE
za to gospoica Napier? Jer nikada nisam uo niti za jednu gospoicu Napier. Tog istog p
etka, itao sam. Nakon itanja, u moju je sobu u la Mary Boyle i njen brat i gospoica u
crvenom alu, koju su predstavili kao 'gospoica Napier 7
Popodne sam proveo pretra ujui svoju zbirku knj iga o snovima - od Freuda do okultn
ih knjiga - poku avajui sam pronai neku simboliku.
Tvrdokornim racionalistima poput Francisa Gricka, snovi su bez znaenja ili znakov
itosti ikakve vrste, tek nona klepetanja na eg mentalnog probavnog sustava. Ali to
samo snove u kojima se predvia budunost ini jo udesnijima. Na primjer:
Britanska eljeznica primila je poziv od ene koja je tvrdila daje imala viziju fata

lnog sudara u kojoj je sudjelovao teretni vlak. Bilo je toliko jasno, rekla je,
da ne samo da je vidjela plavu dizel ma inu, nego je proitala i broj: 47216. Dvije
godine kasnije dogodila se nesrea kakvu je predvidjela, sve su se pojedinosti pok
lapale - osim jedne: broj ma ine bio je 47299.
To bi bilo to, ali je otpravnik vlakova primijetio da 47299 nije bio originalan
broj ma ine. Bila je prenumerirana dvije godine ranije s broja 47216. Dizeli su, z
nao je, uobiajeno bili prenumerirani samo nakon velikih modifikacija, kojima ova
ma ina nije bila podvrgnuta. Kada je iz znati elje pitao za to, reeno mu je zbog predsk
azanja. Navodno su slu benici u britanskim eljeznicama bili dovoljno impresionirani
(provjerili su kod lokalne policije, i saznali da je ena ve ranije davala korisne
informacije iz svojih vizija) pa su poku ali izbjei sudbinu mijenjui broj ma ini.
Osjeaj ve vienog (deja vu) ljudi, koji su otvoreni vjerovati takvim stvarima, pripi
suju zaboravljenom prekognitivnom snu koji se javi u podsvjesnom sjeanju kada se
predvieni dogaaj konano desi. Racionalisti to, s druge strane, obja njavaju procesom
kojeg
SLUAJNOST
nazivaju 'priming', stoje dokazivi kapacitet mozga da upije podatke podsvjesno u
nesvjesno. Drugim rijeima, ne to zna , a da ne zna da to zna . Kasnije, kada svjesni mo
zak vidi ne to to odra ava to nesvjesno znanje, do ivljava osjeaj ve vienog.
Pretpostavljam da bi Occamova britva - pravilo koje ka e da uvijek moramo prihvati
ti obja njenje koje tra i najmanji broj pretpostavki - podr ala drugi stav.
Dodu e, nema garancija.
42
Do tada su nam noi ve postale rituali. No ipak sam opet legao u krevet sa Sarom, o
vaj put oko ponoi, i le ao tamo dok ona nije zaspala. Onda sam kliznuo ispod pokriv
aa i oti ao u radnu sobu, gdje sam poku avao itati. No koncentracija je bila nemogua. N
akon jedva pola sata prestao sam se boriti i oti ao u gostinjsku sobu. Ponovo sam
uzeo tabletu za spavanje, ali ovoga puta nije imala jednaki trenutani uinak.
Letimino sam pregledavao i zujao po kasnom programu i onda po vrlo kasnom program
u, a onda sam valjda napokon zadrijemao, jer sam postao svijestan da ponovo sanj
am. Opet sam bio na stra njem sjedi tu istog taksija u kojem su i taksimetar i sat p
okazivali 4:44, isti voza davao je isti komentar, ista spektakularno privlana i dr
amatino odjevena ena na nogostupu, ista potjera, isti vrisak u asa kada se okrenula
i ugledala me.
No ovoga puta nisam se probudio. Bio sam svijestan odreenog uzbuenja dok sam osjeao
da san kree dalje u nepoznato podruje. Sekundu kasnije shvatio sam da enin vrisak
uope nije bio upuen meni. ak nisam bio siguran je li me vidjela, iako je jedini raz
log zbog kojeg se okrenula bio stisak moje fuke na njenom ramenu. Ali gledala je
pored mene, negdje otraga, odakle sam sada uo kripu konica i muni udarac. Okrenuo s
am se - i vidio da je automobil sru io pje aka, mu karca koji je le ao izvaljen na cesti
pod neprirodnim kutem.
SLUAJNOST
'Zovite 911,' rekla je ena.
Okrenuo sam se da je pogledam.
'911,' ponovila je urno, i odgurnula me prema mjestu gdje su se sada ljudi sakupl
jali oko ozlijeenog ovjeka.
Opet sam se probudio s trzajem, bez daha i znojan. Opet sam pogledao na sat pokr
aj kreveta.
Opet je bilo 4:44.
Ali ovaj su put svjetla bila upaljena, kao i televizor. Bio sam nezgodno prebaen
preko jastuka na kojem sam zaspao. A na ekranu je bilo ne to to mi je gotovo zausta
vilo srce. Bila je to ena iz mog sna, obuena u istu crno-bijelu teatralnu kreciju
s dramatinim irokoobodnim e irom. No ovaj je put bila ispred potpuno bijele pozadine,
koja je bacala o triji naglasak na te arobne duge noge u crnim najlonkama.
'Ona hoda u ljepoti,' pjevu io je duboki mu ki glas uz glazbu. I onda se pojavio log
o za marku kojoj su pripadale najlonke.
Bila je to marka za koju sam znao daje kori tena za davljenje Nadije Shellev.
Sljedee je jutro Joeov prijatelj Leroy iz osiguravajue kompanije nazvao ne to poslij
e deset da bi mi rekao to je saznao o kljuu - kartici koju sam mu ostavio. Zapravo
je saznao vrlo malo osim daje kartica nosila prilino sofisticiran kod, stoje upui

valo da je vi e nego obina hotelska ili kartica od ormaria. Takoer, rekao je, vjeroja
tno otvara vi e od jedne brave, na primjer vanjska vrata i jo depozitnu kutiju. Dal
je od toga nije mogao pomoi. Zamolio sam ga da mi dostavi karticu natrag. Stigla
je ba kada sam kretao na ruak s Louom Bennettom. Stavio sam je u d ep i uputio se pr
ema podzemnoj, koja e, sudio sam prema prometu, biti br a nego da uzmem taksi.
Nazvao sam Loua zato jer je bio, usprkos njegovoj dobi i ljubavi prema dugakim tr
ima martinijima (i onda jo pokojem) uz ruak,
DAVID AMBROSE
jedan od najpametnijih i najperceptivnijih ljudi koje sam ikada upoznao. Znao sa
m da je ruao s Larrvjem nekoliko puta i da su povremeno razgovarali telefonom, i e
lio sam vidjeti je li primijetio ne to neobino na 'meni' tijekom tih prilika. Nisam
mu planirao rei za to me to zanima, samo mu postaviti pitanja. Jedna od stvari koj
e sam volio kod Loua bila je to mu se nisi morao obja njavati. On je znao da su ivot
openito a posebice ljudi preslo eni da bi ih se lako razumjelo, i rijetko je uope p
oku avao; samo je promatrao.
Izgledalo je kao da su ba svi tog jutra krenuli prema gradu. Podzemna u koju sam
u ao bilaje puna do vrha iako je dobrano pro lo doba najvee gu ve. Nisam mogao, a da se
pomalo kiselo ne smje kam dok sam razmi ljao o utjehama koje nudi Daveova ivotna fil
ozofija za ovu i druge neudobnosti. To zapravo nije bio neiji lakat u mojim leima,
i taj debeli mu karac koji di e u moje lice zapravo ne smrdi na polupro vakani za eereni
kikiriki, niti muzika koja curi iz walkmana nekog klinca naslonjenog na moje de
sno rame ne stru e po mojim zubima: sve je samo informacija stavljena u kvantno rau
nalo, kao i ja sam, i svaka slinost s bolnom fizikom realno u potpuno je sluajna. Svij
et je bio, kao to bi svaki istonjaki mistiar rekao s ili bez Daveovog znanstvenog bl
a-bla, jedna iluzija.
U tom trenutku, gotovo kao da je njegovo pojavljivanje bilo potaknuto mojim razm
i ljanjem o njemu, opazio sam Davea u dmgom dijelu vagona. Od oka sam glasno uhvati
o zrak. Daje itko primijetio, stoje bilo malo vjerojatno, vjerojatno bi pomislio
daje debeli mu karac ispred mene stao na moje stopalo. Ali sve misli o mojoj neud
obnosti bile su zaboravljene dok sam gledao na zemaljsku ali nevjerojatnu figuru
u donjem dijelu vozila. Stajao je poput mene, okru en ljudima sa svih strana. Nij
e me vidio, ili ako jest, onda je pazio da to prikrije. Svaki put kada bi se vla
k i njegov sardinoliki teret nakratko nagnuo nadesno ili lijevo izgubio bih ga i
z vida; ali svaki put kada se vratio, on je jo uvijek buljio u ko nu jaknu nekog vi
sokog crnca koji centimetar od njegovog nosa.
Kroz glavu su mi jurili svi zamislivi naini kako da privuem
SLUAJNOST
njegovu pozornost, ali jednako brzo sam ih i odbacivao. Probiti se kroz vagon do
mjesta na kojem je on stajao bilo je fiziki nemogue. ak i da sam viknuo njegovo im
e vjerojatno me ne bi uo zbog buke s tranica; jednostavno bih postao, ljudima oko
mene, jedna od onih njujor kih sramota koje se pretvara da nisi primijetio i poku ava
izbjei pogledati ih u oi.
Onda, dok je vlak usporavao, vidio sam da se poeo probijati prema vratima. Oigledn
o je silazio na sljedeoj stanici, i ja sam se pripremio na isto.
Gomila na platformi bila je jo vea nego u vlaku. Davea sam izgubio iz vida gotovo
istog trena i mogao sam se jedino polako probijati korak po korak u smjeru u koj
em sam zadnji put vidio daje krenuo. Pomalo se gomila razrijedila, i kada sam do a
o do pominih stepenica, nakratko sam ga vidio kako je si ao s njih na vrhu. Dok sam
do ao ondje, ve je nestao. Bila su tri tunela kojima sam mogao poi; veina ljudi kret
ala se prema onom lijevo, pa sam riskirao i po ao tim putem. Probijajui se kroz izl
azna vrata, ugledao sam poznatu majicu i dugu masnu kosu. Potrao sam kako bih ga
sustigao prije nego izae na ulicu.
Ali kada sam stigao na zrak, vi e mu nije bilo ni traga. Oajniki sam gledao unaokolo
u svim smjerovima, zatim riskirao i krenuo na obli nje raskri je. Moji instinkti vo
dili su me u pravom smjera, zato jer sam ga ugledao krajikom oka, kako odlazi dij
agonalno preko puta mene. Prkosei prometu i uz poveu trubu i galamu, uspio sam pri
jei ulicu i dr ati ga na vidiku. Sustigao sam ga na sljedeem uglu. Okrenuo se oito zb
unjen kada se moja ruka spustila na njegovo rame - stoje bilo u redu, budui daje
bio potpuni stranac.
'Hej, koji je ovo vrag? to eli ?' Cvilio je bez daha kao da u ga svakog trenutka seks

ualno napasti.
' ao mije,' rekao sam, 'moja pogre ka. Jeste li vi upravo iza li iz podzemne?'
'Koji kurac to tebi znai? Bje i od mene, ne poznajem te!'
DAVID AMBROSE
Brzo je otapkao dalje, nervozno bacajui pogled preko ramena nekoliko puta da se u
vjeri da ga ne slijedim. Stajao sam tamo, tiho psujui. Jesam li zbilja mogao tako
pogrije iti u podzemnoj? Bilo je mogue. Samo sam nakratko vidio mu karca za kojeg sa
m mislio da je Dave. Preciznije, radilo se o nekoliko kratkih pogleda, koji su n
eprestalno bili ometani nji uim tijelima izmeu nas.
Ili je to zbilja bio Dave, ali sam gaja izgubio negdje u labirintu stepenica i t
unela, zatim naletio na ovog potpunog stranca koji je sluajno sliio njemu?
Nekoliko blokova hodao sam malodu no, zatim se sjetio Loua i bacio pogled na sat.
Promet je jo uvijek bio gust, pa sam se osvrnuo u potrazi za najbli im ulazom u pod
zemnu eljeznicu. I dok sam to uinio zaboravio sam na Loua.
Zato jer je, tono nasuprot meni na drugoj strani ulice, oslikan malim ali isto bij
elim brojkama, bio broj 444.
43
Usprkos porivu da se bacim u promet koji je tutnjao svega par centimetara dalje
od mjesta na kojem sam stajao, ostao sam prikovan za plonik, buljei kao da sam se
bojao da e ako trepnem ili samo na sekundu pogledam na stranu nestati ono to sam v
idio. Podsvjesno sam primijetio da se svjetlo na semaforu promijenilo i znak 'kr
eni' bio je zelen. Pre ao sam s gomilom ljudi koji su ekali, dr ei pogled privr enim na t
j isti bijeli '444'.
Vidio sam da je na zidu neka ugravirana ploica od uglaene mjedi. Dok sam se pribli i
o mogao sam razabrati rijei 'Beacon povjerenje'.
Ruka mi je gotovo samovoljno kliznula u d ep kaputa gdje se zatvorila oko kartice
koju sam tamo stavio dok sam napu tao stan. Jesam li znao da e mi trebati? Je li ne t
o i lo svojim tijekom bez obzira na bilo to to sam ja uinio ili mislio ili elio?
Vrata 'Beacon povjerenja' sainjavale su dvije vertikalne kapsule nainjene od debel
og neslomljivog stakla. Jedna je bila za ula enje, druga za izla enje. Samo je jedna
po jedna osoba mogla ulaziti ili izlaziti. Gledao sam dok je mu karac umetao kart
icu poput moje u predvieni otvor. Kapsula se irom otvorila i on je zakoraio u nju, e
kao trenutak dok se zatvarala, zatim se rastvorila druga polovica i on je u ao u z
gradu.
Pri ao sam vratima i umetnuo svoju karticu kao stoje on uinio,
DAVID AMBROSE
molei se da neu otkriti kako su se kodovi promijenili i daje kartica koju sam imao
istekla. Radila je. Kapsula se lagano rastvorila, ja sam zakoraio unutra, priekao
, zatim iskoraio iz nje u ula teno mramorno predvorje.
Dvojica naoru anih uvara bila su na du nosti, ali nisu obraala naroitu pozornost niti n
a mene niti na ostale koji su amorei dolazili i odlazili u razliitim smjerovima. Os
vrnuo sam se, prikupljajui dojmove. Prilino veliko stepeni te valovito se uspinjalo
s kraja predvorja na vi i kat gdje su, sumnjao sam, bili uredi - koji nisu bili on
o to sam tra io. Blizu je bilo nekoliko dizala, i pored njih podruje za odmor iz koj
eg se odvajalo nekoliko hodnika. Izgledalo mi je kao da su oni vodili do jo vi e ur
eda. Vi e je obeavao niz irokih stepenica, najvi e est njih, koje su vodile u neku vrst
u ni eg prizemlja od kojeg sam mogao vidjeti vrlo malo s mjesta na kojem sam staja
o. Budui da nisam elio nesigurno stajati, i time privlaiti pozornost uvara, krenuo s
am niz te stepenice, i zatekao se pred zidom oblo enim drvenom ploom s jednim jedin
im vratima u sredini. Opet je tu bio otvor u kojeg se mogla umetnuti kartica. Dr ei
paleve da e ista kartica odgovarati, gurnuo sam je unutra. uo se nje an klik i vrata
su se automatski otvorila.
Zakoraio sam u veliko podruje bez prozora u kojem se nije ulo ni ta osim stalnog uma r
ashladnog ureaja i povremenih koraka na ispoliranom mramornom podu. Ispred mene i
sa strane otvarale su se razne prostorije. Niti jedna od njih nije sadr avala ni ta
osim elinih vrata koja su se prostirala od poda do stropa, svaka je oigledno imala
privatni sef i nosila vlastiti broj. Ti najbli i bili su tek veliine ladice, najda
lji su izgledali dovoljno veliki da u njih stane povelik koveg.
Koliko sam mogao vidjeti, tu nije bilo uvara niti vidljivih kamera osiguranja. Mi
slio sam, kad se zbroji, da ljudi koji ele ovakvu pogodnost ne bi zasigurno volje

li biti fotografirani pri njenom kori tenju.

'Mogu li vam pomoi, gospodine?'
Na zvuk glasa sam skoio, i okrenuo se da bih ugledao privlanu
SLUAJNOST
mladu enu u tamnom kostimu i bijeloj bluzi koja me gledala s ljubaznim osmijehom.
'Ako biste mi rekli va broj,' rekla je, 'bit e mi zadovoljstvo pokazati vam gdje s
e nalazi.'
Moj broj. Obuzeo me osjeaj panike. Nisam imao broj. Nisam znao o emu to ona pria. S
vakog e asa razotkriti da sam u ao s la nim podacima, i tko zna kakve bi posljedice to
ga mogle biti? Poeo sam mumljati ne to o tome da sam zaboravio, ali tada sam shvati
o da uope nisam zaboravio. Dobio sam broj, naravno, u mom snu.
'911,' rekao sam impulzivno, i s uvjerenjem kojeg iskreno nisam osjeao.
'To bi bilo ovdje,' rekla je bez imalo oklijevanja. 'Poite ovuda, gospodine.'
Slijedio sam je s moje lijeve strane, kroz otvor veliine vrata ali bez vrata u nj
emu. Pokazala je na zid ispred mene, otprilike pola puta prema gore. Tamo sam ug
ledao ladicu sa elinim vratima koja su bila oznaena kao '911'.
'Ako elite privatnost za ono to elite obaviti, sjetite se da imamo pojedinane kabine
za tu svrhu.' Pokazala je na jo etvora vrata, po jedna u svakom uglu sobe. 'Ako t
rebate jo ne to, samo me pozovite, ili pritisnite gumb na zidu.'
'Hvala vam,' rekao sam, 'puno ste mi pomogli. Hvala vam puno.'
ekao sam dok nije oti la prije nego sam isprobao svoju karticu u vratima oznaenim '9
11'. Nisam elio otkriti u ovom zadnjem dijelu utrke, i pod njenim tajnovitim pogl
edom, daje moj san bio netoan ili nepotpun. im sam umetnuo karticu u otvor, odmah
se zauo nje an klik. Ispustio sam uzdah olak anja izmije an sa strepnjom dok su se mala
vrata otvarala, otkrivajui ravnu elinu kutiju s privr enom rukom. Izvukao sam je van.
rh je bio okovan arkama, ali nisam je odmah otvorio. Krenuo sam prema privatnosti
jedne od kabina u uglu, s muninom i stra nom sigurno u znajui to u pronai.
DAVID AMBROSE
Jedina stvar u kutiji bila je ista bijela omotnica, ak nije bila niti zatvorena. S
adr avala je prozirnu plastinu vreicu u kojoj su bili ostaci para najlonki. Vidio sa
m nekoliko tamnih mrlja koje sam dr ao krvlju, i bile su potrgane na mjestu gdje i
h je Larry zakvaio na Steveov branik kako bi ostavio tragove koji su zapeatili nje
govu krivicu.
Nagonski sam krenuo provjeriti bravu na vratima malene kabine u kojoj sam sjedio
. Znao sam da sam ih zakljuao kad sam u ao, pa je ta radnja bila tek odgovor na val
panike koji me oblio. Na trenutak sam se pitao hou li ikada biti u stanju napust
iti to maleno mjesto poput zatvorske elije. Mo da u ostati tamo dok ne razbiju vrata
i nau moje raspadajue tijelo. Utjecaj mog otkria bio je jo gori nego to sam zami ljao
i u svojim najmranijim trenucima. Nisam znao kako da izaem odande i ponovo se suoim
sa svijetom. Mislim da sam do ivio neku vrstu kratkog ivanog sloma sjedei tamo na to
j obinoj klupi ispred koje se nalazio jednako obian stol, hipnotiziran tom otvoren
om kutijom i njenim stra nim sadr ajem.
Poku avao sam gledati logino na stvari. Je li lanac dogaaja koji me doveo do ove toke
bio zbilja sinkronitetian ili na bilo koji drugi nain neobian? Ili sam ja bio poini
telj zloina s kojima me sada moja podsvijest suoavala? Naravno, morao sam izabrati
potonje kao najvjerojatnije obja njenje. Da me u snovima proganja ne to to sam uinio,
imalo je daleko vi e smisla nego ideja daje itav svemir tek igraka koja pripada Dav
eii i njegovom raunalu.
Ali to je onda s udnim buenjem dva puta tono u 4:44 u noi? Koje je obja njenje postojal
o za to? Dobro, rekao sam sebi, poznata je injenica da se neki ljudi mogu probudi
ti kao budilica, tono na minutu. Mo da je to sposobnost koju svi posjedujemo, ali j
ednostavno normalno ne koristimo. Nadalje, tko mo e rei da nisam samo le ao otvorenih
oiju i ekao da se pojavi 4:44, te tada samo svjesno registrirao vrijeme na satu?
Nitko nije mogao, ukljuujui i mene, rei da nije bilo tako.
Ista je stvar s reklamom za najlonke na televiziji. Zaspao sam, ali sam je nesvj
esno registrirao, mo da samo zvuk, kada je nai la.
SLUAJNOST
Vidio sam je i ranije, pa je ve bilo povezano - nesvjesno - sa stra nom tajnom koju
sam skrivao od sebe.
U glavi sam sam sebi poeo zvuati kao psihijatar iz neke emisije, ali niti to me ni

je moglo osloboditi sumnje. Ni ta nije moglo. Sve je upuivalo na moju krivnju.

Osim mogunosti daje Dave bio stvaran i da mi je rekao istinu. Pa tko je onda sakr
io taj prokleti komad poderanih, krvavih, DNA-om bogatih najlonki na ovo mjesto?
George Daly predstavljajui se kao Larry Hart? Ili Larry Hart predstavljajui se ka
o George Daly? U svakom sluaju motiv je bio isti - dr ati dokaz na sigurnom dok ne
bude trebao biti podmetnut Steveu. A ako to nije bilo potrebno, sljedei logini kor
ak bio bi uni titi ga - zar ne?
Pitao sam se jesam li ja bio tu zbog toga. Da uni tim dokaz. Jesam li to elio?
Moj je mobitel zazvonio zaglu ujuom glasnoom u tom malenom prostom. Izvukao sam ga i
z unutarnjeg d epa i javio se. Bio je Lou, koji me ekao u restoranu i pitao se gdje
sam dovraga bio. Rekao sam da u doi za petnaest minuta, i poklopio.
Ostao sam miran jo nekoliko sekundi. Na njegovo sam pitanje odgovorio bez razmi lja
nja; sada sam se morao sjetiti jesam li namjeravao uiniti to sam rekao. Odluio sam
da jesam.
Jo sam morao odluiti to u uiniti s tom bijelom omotnicom i njenim sadr ajem. Da li daje
opet zakljuam? Ili daje ponesem sa sobom, pa kasnije odluim to u s njom?
Jo jedan trenutak oklijevanja. Zatim sam strpao omotnicu u svoju jaknu, otkljuao v
rata, i oti ao.
44
'Postoji jedna pria koju vole priati znanstvenici,' rekao sam Louu uz ri oto od mors
kih plodova, 'o nekom velikom genij alcu, poput Einsteina ili Bertrand Russella,
nekome poput njih, koji je imao javno predavanje o astronomiji. Obja njava on kak
o se zemlja okree oko sunca i kako se sunce okree oko velike zbirke zvijezda u gal
aksiji, i tako dalje i dalje. Na kraju predavanja ustaje sitna stara gospoa u str
a njem dijelu sobe i ka e, "Sve to ste nam rekli je glupost. Savr eno je jasno da je sv
ijet zapravo ravna ploa poduprta leima goleme kornjae.'
'Tada se veliki znanstvenik nasmije i i ka e, "Onda nam mo da, gospoo, mo ete rei, ime je
oduprta kornjaa?"
"Vrlo ste pametni, mladiu," ka e sitna stara gospoa, "ali neete me prevariti. Kornjae
su sve do dolje.'"
Lou se veselo zahihotao.
'Znanstvenici priaju tu priu,' rekao sam, 'ne zato to ona ismijava sitne stare gosp
oe i glupa praznovjerja, nego zato jer izra ava njihove vlastite najgore strahove.'
upava obrva podigla se u znak blagog iznenaenja. 'Kako to?'
'Znamo da postoje granice logike, granice do kojih ne to mo emo dokazati, granice do
kojih se mo e znati o kvantnom svijetu zato jer je se ne mo e sve znati. Pa opet zn
anstvenici nastavljaju probavati, otkrivati nove estice, smi ljati nove teorije, pr
oi ivati
SLUAJNOST
jednad be, sve u potrazi za Svetim gralom ujedinjene teorije - jedne teorije koja
obja njava sve. Jedna estica, jedna sila, umjesto etiri koje poznajemo; jedna jednad b
a koja opisuje jedan osnovni graevni blok, svemira.'
Zagrabio sam jo jednu licu svog ruka, koji je vjerojatno bio odlian kao i uvijek, al
i iskreno trenutno nisam bio u stanju cijeniti takve stvari. Lagano sam se nagnu
o prema Louu da se uvjerim da me pozorno slu a.
'Ali pretpostavimo,' rekao sam, 'samo pretpostavimo daje to beznadna potraga. Pr
etpostavinmo da svemir nije nainjen niti od jedne stvari na koju mo emo konano stavi
ti prst i rei "To je to". Pretpostavimo da se sve to ikad pogledamo dovoljno izbli
za pretvara u ne to drugo. Masa postaje energija; val postaje estica; estica postaje
niz; i tako u beskraj. Drugim rijeima, realnost je paket ruskih lutaka - otvori
jednu i jo je jednau njoj. Mi zapravo hvatamo vlastite repove. Naravno, gradimo r
akete za put na Mars i mikrovalne penice, ali to su nusproizvodi, ne cilj. Zastra u
jua je pomisao da cilj mo da ne postoji. Mo da su zbilja kornjae sve do dolje - kornjae
ili ne to drugo. Ali konanog odgovora nema. Zato jer tra imo na pogre nom mjestu.'
Lou je trenutak razmi ljao o tomu, zatim rekao, 'Pa gdje bismo trebali tra iti?'
'Ah, kad bih to znao, Lou, bio bih u stanju napisati zbilja zanimljivu knjigu.'
'To bi bilo lijepo.'
'Sve to znam je da se mo da radi o neem potpuno drugom.'
'Poput ega?'
Malo sam razmi ljao o tome, zatim poku ao. Naposljetku, bio je to samo razgovor izmeu

dvojice starih prijatelja.

'Mo da nije toliko va no tko smo mi, ve to mi radimo.''
Lou je pokazao trunicu iznenaenja i blago negodovanje. 'Cilja li na religiju ili sl
ino?'
. . .i
DAVID AMBROSE
'Mo da ili "slino". Mistici bi znali o emu priam. Oni na u ideju da realnost mo emo defin
irati dr e smije nom.'
'Ali mistici, kao to si naglasio, ne grade rakete za mjesec niti izmi ljaju posude
za pohanje bez ruke.'
'To nije nu no tako, Lou. Ne mora provesti ivot na vrhu planine u promi ljanju vjenosti
da bi bio mistik. Potpuno jednako mo e biti i kemiar ili vodoinstalater ili in enjer.
Bit je da zna da ti razum i logika i tehnologija koju gradi ne mogu dati sve odgo
vore.'
'Zato jer se radi o neem sasvim drugom to nema veze s razumom ili logikom?'
U njegovom se pogledu nasluivala zabava. Sumnjao sam daje Lou mislio kako su sva
nagaanja ovakve vrste zabava za budale, u kojoj je i on povremeno volio sudjelova
ti. Ili mi je jednostavno elio ugoditi.
'Tono,' rekao sam. 'Razum i logika nisu put k istini.' 'Mo da bismo jednostavno tre
bali rei jebe istinu.' 'Mo da,' rekao sam, 'mo da ne. Iskreno, ne znam.' Dovr io sam s j
elom i naslonio se. Lou je naruio desert, ali svejedno je zapalio jednu od svojih
cigara dok gaje ekao. Promatrao sam ga dok se magla plavog dima ovijala oko njeg
a.
'Reci mi, Lou,' rekao sam, 'zadnjih nekoliko puta kada smo ruali zajedno, sjea li s
e o emu smo razgovarali?'
Gledao me blago zaueno. 'Ne naroito. Za to, o emu?' 'Ne sjeam se. Zato te pitam.'
Slegnuo je ramenima. 'O uobiajenim stvarima, mislim.' 'Misli kao ovo danas? Ideje,
stvari koje bih mogao pretvoriti u knjigu?'
'Da, kao i uvijek. Zaboravio sam pojedinosti. Za to pita ?'
'Oh, bez razloga,' rekao sam, odjednom osjeajui daje bilo beskorisno postavljati t
o pitanje; napokon, to bi dokazalo? 'Nije va no.'
SLUAJNOST
'Jedna stvar koje se sjeam,' rekao je nakon nekog vremena, gledajui u gorui vrh svo
je cigare, 'rekao si mi da odustaje od one knjige koju si planirao napisati o slua
jnosti.'
'Jesam? Jesam li rekao za to?'
Slegnuo je ramenima. 'Rekao si da ne ide nikuda. O emu sam ja mislio daje teta. Uv
ijek mi se sviala ta ideja. Ako se predomisli , jo se uvijek mo emo nagoditi.'
Bio sam tih na trenutak, prelazei u mislima preko onoga stoje rekao. Potom sam sl
egnuo.' Jo uvijek ne ide nikuda, i sumnjam da e ikuda krenuti. Do la je do slijepe u
lice.'
'Kornjae sve do dolje, huli?'
Pogledao sam ga, iznenaen kako je brzo shvatio metaforu. Uzvratio mi je pogled pr
eko stola uz izraz zabave, iako sam sumnjao daje uope bio svijestan koliko je o tro
uman upravo bio, ili kako je malo trebao biti zabavljen oko toga.
'Ne to poput toga,' rekao sam. 'Kornjae sve do dolje.'
45
Prema Sari, bila je to moja ideja da tog vikenda poemo gore u Eastways. Ja sam te
k usput spomenuo kako ve dugo nismo bili tamo, a ona je zapela za to i odluila da
bismo trebali otii. Naslutila je napetost izmeu nas tog tjedna i osjeala, pretposta
vljam, da bismo neko vrijeme trebali provesti zajedno.
Kako je tjedan prolazio, sve sam se vi e u asavao toga. Moji osjeaji prema Sari posta
jali su za mene nepodno ljivo bolni. Tko god da je bio s njom proteklih mjeseci, b
ilo Larry pod mojim identitetom ili ja sam u nekoj fazi podvojene linosti, uspost
avio je bitno drukiju vezu od one s kojom bih bio u stanju ivjeti. Ponor izmeu moji
h osjeaja za nju i njenih osjeaja za mene (ili za onog tko je bio na mom mjestu i i
ju sam vezu s njom ja sada naslijedio) bio je dubok i nepremostiv. Osjeao sam ist
u ljubav prema njoj kao oduvijek. Jo sam uvijek patio od - za mene - nedavnog uda
rca kada sam saznao da voli drugoga. U isto vrijeme pro ivljavao sam kraj te prie.
Tijekom nekoliko dana pro ao sam od stanja nepomuene sree s enom koju sam volio i za

koju sam mislio da je voljela mene, do sloma kada sam otkrio da me napu ta zbog ne
kog drugog, zatim gotovo odjednom dospio u ovo udno istili te gdje se ona vratila me
ni po dru tvo i dobrotu, za koju moram priznati da su bili, sada znam, jedino stoj
e ikada zapravo htjela od mene. Nisam znao kako da igram ulogu koja mi je bila d
odijeljena. Nisam je elio igrati.
Za vrijeme ruka s Louotn, omotnica i njen inkriminirajui
SLUAJNOST
sadr aj bili su u mom unutarnjem d epu od jakne. Niti na jednu sekundu tijekom na eg it
avog razgovora nisam zaboravio na njeno postojanje. Kada sam se vratio u stan, p
a ljivo sam je sakrio u dno ladice svog stola, zakopao ispod hrpe starih bilje aka i
lanaka koje sam sakupio za istra ivanje. Gotovo upla en da sam sve to izmislio, prov
jeravao sam iste veeri tri puta je li jo uvijek bila ondje. Nakon toga bio sam pri
siljen prihvatiti ne samo daje bila fizika stvarnost, nego da e ona imati i neke p
osljedice. Kakve god su one mogle biti, nije im se dalo pobjei.
Ako ignoriram ili ak uni tim dokaze, osudit u nevinog ovjeka da trune u zatvoru zbog
zloina kojeg nije poinio. Ako ih predam, gotovo sigurno sebe osuujem na njegovo mje
sto. Imao sam malo iluzija o tome kako bi daleko do la obrana 'to nisam bio ja neg
o moj dvojnik, zato jer, znate, svi mi ivimo u raunalu'.
Za mene bi, naravno, ta obrana bila vi e nego istinita. Nisam nimalo sumnjao u to t
o sam do ivio. Pitanje je bilo do koje nam je granice na e vlastito iskustvo moglo l
agati? injenica je da ljudski mozak mo e zavarati samog sebe do nevjerojatnog stupn
ja. Na kraju, iu teoriji i praksi, bilo je nemogue povui istu liniju izmeu prave stv
ari i halucinacije. Mo da je najbolje bilo samo prihvatiti tu injenicu i prestati b
rinuti o njoj. Mo da je razlika izmeu iluzije i stvarnosti bila neva na.
Ali to s razlikom izmeu istine i la i? Jesam li ja lagao kada sam govorio da nisam n
ikoga ubio? Jesam li lagao ak iako sam vjerovao da govorim istinu, ali nisam je m
ogao dokazati?
Ako sam ja bio George i jedino George, itavo vrijeme, nisam se imao ime optereivati
.
S druge strane, ako sam se pretvorio u Larrvja i poinio ubojstvo, uspio sam se iz
vui. Pobijedio sam. Pa za to bih sada odustao? Jedini mogui razlog bio je da sam se
vratio natrag u Georgea, i kao George nisam mogao ivjeti s tom u asnom tajnom.
Ali to ako se vratim natrag u Larrvja? Ili to ako sam u nekom dijelu sebe jo uvijek
bio Larry? to ako je jedini razlog to me moja
DAVID AMBROSE
podsvijest natjerala da otkrijem te najlonke taj da ih mogu uni titi i osigurati s
voju sigurnost zauvijek?
to sam vi e mislio o tome, vrtei varijacije po glavi sve dok mi se nije zavrtjelo, s
ve sam se vi e pitao je li Lou bio u pravu kada je rekao da bismo jednostavno treb
ali rei jebe istinu.
Samo e vrijeme pokazati: vrijeme, koje je je uostalom bilo subjektivan pojam. I d
ogaaji, koji su, ako se misli zbilja ne mogu odvojiti od stvari, bar djelomice on
o to mi napravimo od njih.
U svakom sluaju, ne to e se dogoditi. To mi je bila jedina nada.
I strah.
U kuu smo stigli u petak naveer. Martha je pripremila ne to jednostavno to smo pojeli
u knji nici s ukljuenim televizorom -ne to to smo sve vi e radili kada bi se na li sami z
ajedno. Uzeo sam tabletu za spavanje jer se nisam opet elio zatei budnim i nemirni
m usred noi. Bilo je ugodno probuditi se uz sunevu svjetlost u osam i petnaest slj
edee jutro. Navukao sam ogrta i na ao Saru u prizemlju kako ve ispija kavu i ita novin
e.
Dan je poeo bez problema. Sara je obavila neku kupovinu: u blizini je bilo nekoli
ko duania u kojima je povremeno kupovala stvari koje je kasnije koristila kao male
darove kada god je za njima nastala potreba. Poku ao sam itati, ali koncentracija j
e bila neostvariva. Oti ao sam u dugu etnju, i na povratku sam zastao i gledao u to
ranj sa satom, prisjeajui se stoje Larry planirao uiniti one noi kada mu se Sara pri
dru ila. Ona nikada nee saznati koliko je te noi bila blizu smrti. Da Steve nije bio
uz nju...
ekala me Sarina poruka. Naletjela je na prijatelja i pitala bih li im se volio pr
idru iti na ruku u obli njem restoranu. Nazvao sam je na mobitel i rekao da sam misli

o ostati kod kue i baciti se na posao. Martha mije napravila omlet kojeg sam poje
o opet gledajui televiziju.
Te smo noi veerali s parom dosadnjakovia koji su se zvali
SLUAJNOST
Tom i Cecilv Winters. Jedini ljudi koji su uvijek bili dosadniji od njih bili su
njihovi gosti. Bila je to u asna veer koja me iz nekog razloga nervirala ak vi e nego
inae. Nasluivao sam da su oduvijek mislili kako se Sara udala ispod svog ranga. T
ko je bio taj takozvani pisac ije ime nikada nisu vidjeli u New York Timesu ili R
eader's Digestul Ipak, bio sam toleriran zbog Sare, iako sam te veeri osjetio ne to
novo u zraku. Bilo je to kao da su znali da smo se Sara i ja udaljili i da me m
o da nee morati jo dugo trpjeti. Bio je to osjeaj kojeg su mi dali na znanje na sve m
ogue suptilne naine: opaske o ljudima, mjestima i nadolazeim dogaajima bile su cilja
ne, inilo mi se, namjerno preko mene, kao da se svi sla u da ja ionako neu biti tu d
a sudjelujem u njima. Nisu se trudili ukljuiti me u rasprave o temama o kojima ni t
a nisam znao i jo manje mario za njih. Nisam niti uzgajao, utrkivao se, niti jaha
o konje, prema tome bio sam neva an u raspravi o Henrvjevoj novoj kobili ili izgle
dima za pobjedu bog-te-pita-gdje. Ako sam zimi odlazio u Aspen ili St. Moritz bi
lo je to zato da vidim Saru a ne moje prijatelje, pa tako moji pogledi na to-i-t
o, ili na neku osobu nisu bili tra eni. Nitko se nije sjetio pitati me hou li ii u V
eneciju na zabavu Gertie Buggerheim (ili iju ve) za Uskrs, nego samo Saru.
Dokono sam se pitao mora li se kad ima novca, svog vlastitog novca, starog novca,
automatski pretvoriti u izvje taenog la njaka, i poku ao pokrenuti razgovor o Scottu Fi
tzgeraldu i njegovoj tvrdnji da su bogata i drukiji. Oigledno ti ljudi, spomenuo sam
nekima od njih - ne osuujui, mislio sam - vide sebe drukijim od obinih masa, ali pi
tao sam se jesu li moglo tono opisati u emu su bile te razlike. Oigledno se ne radi
o intelektu: nisu bili ni ta pametniji. Mo da se onda radi o neem drugom, neemu va nije
m od intelekta. Bio sam spreman biti upuen, i iznenaen. Ali nisam imao sree. Te je
veeri bilo vrlo malo upuivanja i apsolutno nikakvih iznenaenja.
Nekoliko sam puta uhvatio Saru kako me promatra nekako ukoeno i rekao u sebi da e
kasnije te veeri izmeu nas doi do prigovarajuih rijei. Barem e, rekao sam, prigovaraju
rijei biti
DAVID AMBROSE
bolje nego ni ta, i veselo sam mahnuo prema praznoj boci pokazujui da bi na mom kra
ju stola bila dobrodo la jo jedna a a Tomovog finog burgundca ako bi se barmen udostoj
io obavljati svoj prokleti posao.
Rijei su bile, mislio sam, na vrhu jezika kada smo u li u automobil i krenuli kui. D
o tada, dodu e, vi e mi se nije dalo razgovarati, pa sam se pretvarao da sam zaspao.
Upalilo je, i nijedno od nas nije reklo ni ta dok nismo do li kui. Zatim, popiv i dovo
ljno da je jedina stvar koju sam htio bila piti jo , rekao sam Sari da u popiti a icu
prije spavanja u knji nici i pogledati kasne vijesti. Nije rekla ni ta, samo je po la
gore. Bit e rijei, znao sam; ali polako, ne sada.
Onda se, naravno, pojavila ona vijest o Steveu koji je bio napadnut u zatvoru. O
dmah sam znao da je to dogaaj kojeg sam predvidio da e se dogoditi i razbiti mrtvu
toku na kojoj smo bili. Nisam imao pojma kada e se taj dogaaj zbiti niti u kakvom
obliku - kako bih mogao? - ali sam instiktivno znao da e se dogoditi, i to je bil
o to.
Pitao sam seje li Sara ukljuila televizor u na oj spavaoj sobi. Najvjerojatnije jest
, ali mislio sam da bih trebao provjeriti; ona bi sigurno eljela znati za to i bi
lo bi nepo teno skrivati od nje. Dovr io sam svoje pie i oti ao gore.
Spavaa soba bila je prazna, ali je televizor bio ukljuen - isti program koji sam g
ledao i ja. Tako sam znao daje vidjela vijest. Ali gdje je bila? Pozvao sam je n
ekoliko puta bez dobivanja odgovora. Pro ao sam kroz staru djeju sobu, koju je kori
stila kao prostor za odlaganje svakojakih stvari, ponekad za pisanje pisama ili i
tanje pokraj prozora. Odmah sam vidio da su vrata bila otvorena. Pro ao sam kroz h
odnik sa sve veom sigurno u da znam gdje u je nai. Moj je osjeaj bio potvren kada sam v
ata koja vode do tornja sa satom prona ao otkljuana.
Polako sam se poeo uspinjali, gotovo te ko, kao da sam bio optereen saznanjem da me
svaki korak neumoljivo nosi bli e neemu
SLUAJNOST
emu sam se pribli avao ve nekoliko dana. Zapravo, pro ao je tono jedan tjedan otkad sam

se vratio na ovaj svijet, u svoj svijet, i sreo Larrvja, tog uljeza, po drugi p
ut u parku.
Ali Larry je sada bio mrtav. Mrtav kao da nikada nije niti postojao.
Ili jest?
Tko se uspinjao stepenicama tog trenutka? ije sam korake mogao uti kako se mekano
uspinju prema neemu to sam jedino mogao opisati kao sastanak sa sudbinom?
Otkuda toliko te ke misli? Koja 'sudbina'? ija? Larrvjeva? Georgeova? Sarina?
Moja?
Bio sam pijan, znao sam to. Mozak mije bio zamraen, ali kroz sve to vidio sam i n
asluivao odreenu jasnou, ishod, kraj mojoj nesigurnosti i boli. Pa opet stoje to bi
lo, nisam mogao rei.
Nije me ula da prilazim. Stajala je leima okrenuta prema meni, ne daleko od niskog
zida, gledajui u zamraeni vrt i, bio sam siguran, udubljena u svoje misli.
U trenutku, sa sigurno u koja me zaprepastila, znao sam kakve su to misli, i to mora
m napraviti.
Ostao sam ondje nekoliko trenutaka, jedva di ui, promatrajui je. Onda se okrenula, i
ja sam zakoraio naprijed.
Lecnula se kada me ugledala i stavila je ruku na srce. 'Prepla io si me,' rekla je
.
Trenutak ili dva nisam ni ta rekao, samo sam gledao u nju. Zatim sam jo jednom zako
raio prema njoj.
' eli poi k njemu, zar ne?' Odgovorila je prebrzo. 'Ne.' 'Nema smisla lagati o tome.
Ja znam.'
Mogao sam vidjeti kako njene oi svjetlucaju u mraku, poku avajui pronai moje. Jo jedno
m sam zakoraio prema njoj, i
DAVID AMBROSE
ona je zakoraila natrag. Sada je stajala opasno blizu niskog nazupenog zida oko to
rnja.
'George, ne la em...'
Poku ala je jo jedanput zakoraiti natrag, dalje od mene, i spotaknula se na zid.
Brzo sam djelovao.
*
SARA
DAVID AMBROSE
ona je zakoraila natrag. Sada je stajala opasno blizu niskog nazupenog zida oko to
rnja.
'George, ne la em...'
Poku ala je jo jedanput zakoraiti natrag, dalje od mene, i spotaknula se na zid.
Brzo sam djelovao.
*
SARA
46
Vrisnula sam i poku avala ga odgurnuti kad sam ve poela padati. Njegova se ruka zatv
orila oko moje nadlaktice i povukao me s takvom snagom da sam pomislila kako mi
je sigurno i a io rame.
'Za ime Boga, Sara, to to poku ava napraviti? Ubiti se?'
Nisam disala - nisam mogla - dugo vremena. Zatim sam se sru ila na njega. Dr ao me d
ok sam se tresla od osjeaja olak anja za kojeg do tada nisam niti bila svjesna koli
ko mi je bio potreban.
'U redu je,' rekao je, 'sve je u redu. Bojala si me se, znam. I ja sam se napola
bojao sebe. Nisam znao to u napraviti dok nisam do ao gore.'
Gledala sam ga, prisiljavajui svoje oi i mozak da se usredotoe. 'Kako to misli , nisi
znao...?'
'Duga je to pria. Hajde, uimo unutra. Postaje hladno.'
Nje no me vodio uz stepenice i natrag u na u spavau sobu. Iskljuio je televizor i posj
eo me, elei ozbiljno razgovarati sa mnom.
'Mo e ii k Steveu,' rekao je. 'Ja u sve dogovoriti. Mogu ti to omoguiti.'
Poela sam se buniti, 'Kako ti mo e -?'
Stavio je prst na moja usta. Pogledala sam ga, mislim, neshvatljivo, kao da ga j
edva poznajem. Sav nemir, potisnuta ljutnja, jedva kontrolirana agresivnost koju
sam osjeala oko njega kao
DAVID AMBROSE

elektrini napon tih posljednjih dana su nestali. ak vi e nije niti bio pijan. Njegov
je govor, koji je pri kraju veere bio nejasan, sada bio precizan i ist.
'Ne mogu sada objasniti. Sutra. Znam to moram napraviti. Ti samo mora poi spavati.
Vjeruj mi.'
Na svoje iznenaenje, vjerovala sam mu. Na svoje iznenaenje, spavala sam vr e nego dani
ma ranije, kao da je neki teret bio podignut s mene, iako nisam imala pojma kaka
v je bio. Mo da jednostavno moje priznanje sebi, kojeg je omoguio George, da sam jo
uvijek bila zaljubljena u Stevea, i ni ta to se dogodilo ili to je netko rekao nije
promijenilo tu injenicu.
Kada sam se probudila sljedee jutro - u nedjelju - George je ve bio dolje. Ukljuila
sam televizor i pregledala programe s vijestima u potrazi za bilo emu o Steveu.
Bila je jedna reporta a koja je ponovila to sam saznala veer ranije, ali je dodano d
a mu je stanje stabilno i daje izvan opasnosti.
Pozvonila sam Marthi i pitala je zna li gdje je George. Rekla je da telefonirali
knji nici. Navukla sam pulover i traperice i si la dolje. Mahnuo mi je kroz otvoren
a vrata pokazujui da e mi se pridru iti im zavr i. Pet minuta kasnije sjedio je nasupro
t meni u stakleniku kamo nam je Martha donijela svje u kavu.
Njegovo je raspolo enje bilo potpuno isto kao i no ranije kada smo si li s tornja. ini
lo se kao daje neki teret pao i s njega. Rekao mi je da je uo onu vijest da e Stev
e biti u redu i bilo mu je vidno lak e zbog te injenice.
'Koga si zvao?' pitala sam.
'Franka Stevvarta,' rekao je. Frank je bio na odvjetnik.
'U vezi ega?
'Da te odvedemo da vidi Stevea, izmeu ostalog.'
'George, za to to radi ? Divan si, ali ja ne razumijem za to -?'
Podigao je ruku u znak molbe da vi e ne govorim. 'Ne mogu ti trenutno rei, ali bude
m - uskoro, obeajem. Nakon doruka moram
SLUAJNOST
se odvesti natrag na Manhattan. Bilo bi vjerojatno dobro da poe sa mnom, ali ako el
i ostati...'
'Ne, poi u, naravno. to mora uiniti daje tako...?'
Stala sam, vidjev i njegov pogled. Ponovo sam postavljala pitanja. 'U redu,' rekla
sam, 'ekat u dok mi ne ka e .' Onda sam dodala, ali uz osmijeh, 'Bolje da bude ne to do
bro.'
'Ne brini za to,' rekao je. 'Dobro je.'
George je telefonirao iz automobila dok smo prilazili gradu i Frank nas je doekao
u stanu. Kao i uvijek pozdravio me kao staru prijateljicu, ali bilo je ne to u nj
egovim oima to ranije nije postojalo. Svaki put kada bi me pogledao, njegov je pog
led bio du i nego obino. Ne to je znao - o meni i Steveu, ili sam ja tako pretpostavl
jala - i to je promijenilo njegovo mi ljenje o meni.
Njih su dvojica nestala u radnoj sobi na nekih dvadeset minuta i zatvorili vrata
za sobom. Vidjela sam da se lampica na telefonu u dnevnom boravku palila nekoli
ko puta, pa sam znala da telefoniraju. Onda je zazvonilo na vratima. Frank je iz
a ao prije nego sam ja stigla do njih.
'Ja u otvoriti, Sara, oekujem nekoga.'
Otvorio je vrata visokom mu karcu u ravno krojenom sivom odijelu za kojeg sam pogo
dila da je policajac ak prije nego ga je Frank predstavio kao inspektora Todda.
'Gospoo,' rekao je uljudno i kimnuo glavom, ali nije ponudio ruku.
Zatim je njegov pogled otputovao po sobi do mjesta gdje je George stajao na vrat
ima svoje radne sobe.
'Prije nego prijeemo na formalnosti, inspektore,' rekao je, 'mislim da bih morao
svojoj eni rei to se de ava.'
Pri ao mi je i povukao me na stranu iza ugla gdje smo mogli biti sami. Uhvatila sa
m pogled izmeu inspektora Todda i Franka koji je govorio daje to bilo u redu.
DAVID AMBROSE
George je obje moje ruke stavio u svoje. 'Volim te,' rekao je, 'volim te jako pu
no. elim da to zna , zato jer to mo da malo mo e pomoi objasniti stvari, iako vi e nisam s
iguran da obja njenja ne to znae. U svakom sluaju,' uzdahnuo je i na trenutak spustio
oi, i kada ih je ponovo podigao u njima sam vidjela suze, 'inspektor je do ao ovdje
da bi me uhitio. Priznao sam ubojstvo Nadije Shellev. To nije bio Steve. Ja sam

je ubio i namjestio njemu. I mogu to dokazati.'

Nisam primijetila Franka dok je prilazio, ali odjednom je bio tamo da me uhvati
dok se soba poela okretati i pod rastapati pod mojim nogama.
47
Ne sjeam se puno to se zbivalo sljedeih nekoliko sati, osim da se Frankova supaiga
Joan tako brzo pojavila na mjestu zbivanja daje vjerojatno spremna morala ekati u
prizemlju. Bila je ena blage majinske naravi, s petero djece kao dokazom za to. S
tavila me u krevet i inzistirala da popijem nekoliko tableta koje je imala kod s
ebe. Nikada nisam bila neki potro a tableta, ali tada sam bila zahvalna na njima. N
isu odnijele ok, ali su ga udaljile. Mogla sam se pretvarati, barem u trenucima k
ada se sve nakupljalo i prijetilo da me proguta, da se sve to dogaa nekom drugome
; znala sam da sam ja taj netko drugi, ali bila sam u stanju zakoraiti korak natr
ag i gledati sve to se de ava s odstojanja koje je sve to inilo podno ljivim.
Joan mije dala do znanja da zna sve o meni i Steveu; Frank joj je ispriao sve sto
je saznao od Georgea. Nije me osuivala niti nudila savjete, na emu sam joj bila du
boko zahvalna.
Na je lijenik svratio potkraj popodneva, izmjerio mi krvni tlak i napravio nekolik
o rutinskih pregleda. Rekao je da mu se inim dobro, ali je napisao recept za jo se
dativa koje je Joan obeala nabaviti iz ljekarne iza ugla koja je bila otvorena 24
sata. Frank je ponovo provirio i rekao da e Georgea zadr ati u pritvoru preko noi,
ali daje saslu anje zakazano za ujutro kada e mu gotovo sigurno biti odreena jamevina
do poetka suenja. Nije se elio vratiti u stan, pa mu je Frank prona ao stan u kojem e
boraviti.
DAVID AMBROSE
(f
Jedva sam i ta od toga primila na znanje. Zapravo je pro lo nekoliko dana dok nisam
poela normalno razmi ljati. Tada su mi prvi put dopustili da vidim Stevea. Po zakon
u se trebalo ekati dok se ne preduzmu koraci oko poni tavanja njegove kazne pa da g
a se pusti na slobodu, ali do tada e ostati u bolnici i oporavljati se od ozljeda
. Ispostavilo se daje sluajno upao u svau izmeu dvojice zavaenih zatvorenika, od koj
ih nijedan nije imao ni ta osobno protiv njega.
Bilo je tako neobino, gotovo nestvarno, vidjeti Stevea nakon toliko vremena. U ru
ci mu je bila infuzija, icama je bio spojen na monitore i umotan u zavoje, tako d
a se nije mogao puno micati. Nagnula sam se i spustila poljubac na njegove usne.
'Volim te,' rekla sam, 'sve e biti u redu.'
Bilo je ne to to nisam odmah prepoznala u njegovim oima. Onda sam shvatila daje to s
trah.
'Stoje?' pitala sam. ' to nije u redu?'
'Zna to sam napravio,' rekao je. 'Sada zna
to sam stvarno napravio.'
'Ne razumijem.'
'Nisam je ubio, ali sam pobjegao. Kada sam je prona ao ondje, sve na to sam mislio
bio sam ja, moja karijera, moja budunost...'
Zastao je i ispravio se, pogleda jo uvijek privr enog na mene. 'Na u budunost. Bila je t
o na a budunost koju sam elio za tititi, ali sam se ponio kao kukavica i budala.'
'Veina bi ljudi uinila isto.'
'Bi li? Pitam se. Nekada sam mislio da nisam "veina ljudi." To sam ja - kukavica,
budala i arogantan.'
'Sada je gotovo.'
'Le ao sam ovdje i pitao se to ti misli o meni. Bojao sam se da me prezire .'
Osjeala sam toliku nje nost i sa aljenje prema njemu u tom